LIST VAREŠKIH HRVATA
9 771 512 81 300 6
ISSN 1512-813X
Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
GODINA XVIII. • BROJ 216 • PROSINAC 2012.
Cestit Božic i sretna Nova!
Svim građanima katoličke vjeroispovijesti
Čestit Božić Umjesto uvodnika Na izmaku smo kalendarske godine. Za nas time nastupa još jedan značajan trenutak, jer list "Bobovac" upravo navršava 18 godina postojanja i redovitog izlaženja. Stječe punoljetstvo. Djetinjstvu valja reći zbogom, uz zahvalu svima koji su pomagali u odrastanju. Prvo Vama koji nas čitate i svakog mjeseca sve ranije tražite na prodajnim mjestima. Pa i Vama koji nas podržavate iz svijeta; pretplatom, donacijom, pisanim prilogom, pismom podrške... Zatim domaćim institucijama koje su u prošlosti financijski podržale naše, makar skromne, projekte. Posebna zahvala ide Vladi RH čiji su natječaji godinama bili blagorodni, a sredstva s naše strane namjenski trošena. Zato i nećemo biti od onih koji bi sada zapomagali ili se rasrdili na činjenicu da po ovogodišnjem natječaju, čiji su rezul-
tati upravo obznanjeni, u Vareš neće stići nijedna kuna. "Od ukupno prijavljenih oko 900 projekata Povjerenstvo Vlade
RH odabralo je svega 26. Sukladno smjernicama Vlade, izvršen je odabir najvažnijih, kapitalnih projekata", obrazložila je mag. Daria Krstičević, predstojnica Državnog ureda za Hrvate izvan RH. Netko s 18 godina mora biti u stanju sam ići naprijed. U tom smislu više nas zabrinjavaju ekonomske prilike u samoj općini koje i dalje nisu svijetle i zbog kojih naši vršnjaci, mladi s 18, u velikom postotku odlaze odavde. No, sliku stanja u lokalnom uredu za zapošljavanje, kao i razgovor s novim načelnikom, nastojat ćemo osigurati za siječanjski broj, a kako je sad vrijeme od blagdana idemo uz njihovu čaroliju preoteti od svakodnevnice što više trenutaka radosti, druženja i međusobne pažnje. Živjeli, i neka Vas prate sreća i ljubav u sve dane! Donacije za "Bobovac"
IZ ŽUPNIH MATICA KRŠTENI Marko Grgić (Ivice i Dajane). VAREŠ
Antonija Mijatović rođ. Božić (1929.), Tadija Šimičević (1931.), Janja Božić rođ. Martić (1934.), Blaženka UMRLI Erlbek rođ. Grgić (1947.), Marija Lekić rođ. Bogeljić (1938.), Marija Krištić rođ. Šurkić (1944.), Julijana Franjić rođ. Matanović (1942.), Bernarda Malbašić rođ. Jelić-Antunović (1936.), Božo Kalfić (1935.).
BOROVICA UMRLI Dominik Djaković (1929.), Filip Djaković (1953.). VIJAKA UMRLI Mato Vijačkić (1950.), Čedo Martinović (1951.). Fotografija na naslovnici: M. Marijanović
2
BROJ 216
D. J., Vareš – 30 KM, Anica Terzić, Vareš – 20 KM, Stojanka Lekić, Vareš – 30 KM, Obitelj Grabovac, Rijeka – 20 KM, Jozefina i Vinko Lovrenović, Karlovac – 40 KM, Mirjana Džoja, Queensland – 240 KM, Mato Matošević, Austrija – 44 KM.
Svima hvala lijepa! PROSINAC 2012.
VIJESTI KONSTITUIRANO OPĆINSKO VIJEĆE Dana 29. studenog 2012. godine održana je konstituirajuća sjednica Općinskog vijeća Vareš. Novoizabrani vijećnici kolektivno su izgovorili tekst svečane prisege i stavljanjem potpisa na izjavu prihvatili prava i obveze propisane vijećničkim mandatom. Zatim su pristupili izboru prvih među sobom, koji će predsjedavati sjednicama i zastupati ovo zakonodavno tijelo. Javnim je glasovanjem funkcija predsjedatelja povjerena Zdravku Maroševiću (koji je tu dužnost obnašao i u jednom ranijem mandatu), a protukandidat je bio Boško Andrić. Prema nacionalnom ključu na funkciju zamjenika moglo se predlagati samo kandidate iz bošnjačkog naroda i potrebne je glasove dobila Mahira Brkić, ispred Tajibe Brkić i Ismeta Abdulahovića. Izborna je atmosfera protekla korektno i u duhu lijepih želja. S obzirom na činjenicu da polovicu Vijeća sačinjavaju novi vijećnici, a odnedavno je "ustoličen" i novi načelnik, stvorilo se dojam da u općinskoj dvorani ima nove energije, ali za vapijuće zaokrete (o kojima se čulo za govornicom) neće biti dovoljna samo spremnost, nego i sposobnost. Evo što su u svojim izjavama za list "Bobovac" poručili novoizabrani na čelne funkcije u Vijeću. "Radit ćemo za građane samo ono što smo i obećali", kazao je Zdravko Marošević, i naglasio: "Pokušat ću kao predsjedavajući usmjeriti svu svoju energiju na načelnika, njegove pomoćnike i kompletnu stručnu službu, pa tako i na vijećnike, da uistinu rade ono za što su izabrani i plaćeni; a to je – raditi za Vareš, raditi za građane, raditi po zakonu i onda će uspjeh biti neminovan." Mahira Brkić već prvim istupom potvrdila se kao predstavnica "nove garde": "Trudit ću se biti desna ruka predsjedavajućem, sa željom da opravdamo povjerenje koje su nam građani dali. Nismo tu da se svađamo nego da pokažemo jedinstvo i da se borimo za njih. Znači, zaboravimo kampanju koja je iza nas i ja želim da prvi put poslije ovog groznog rata Općinsko vijeće bude institucija; dosad, na žalost, stvarno nije bilo", zaključila je Brkićeva. Prije zatvaranja konstituirajuće sjednice obratili su se još općinski načelnik Avdija Kovačević i tajnik Vijeća Leon Pavlović, čestitajući novom sazivu i izražavajući optimizam početnom slogom vijećnika pred kojima će se naći mnoštvo naslijeđenih problema, a onda i novih izazova. USVOJEN NACRT PRORAČUNA Nakon konstituirajuće sjednice, Vijeće je prionulo na neodložno radno zasjedanje. Između pet točaka dnevnoga reda najviše se diskutiralo o Nacrtu općinskog proračuna za 2013. godinu, u predviđenom iznosu od 2.743.600 KM. Predsjednici klubova vijećnika odreda su za govornicom najavljivali podršku proračunu i na kraju ga doista jednoglasno usvojili, što se nije odavno dogodilo, ali ujedno su otvorili brojna suštinska pitanja vezana za njegovu realizaciju. Tako je Mario Mirčić podsjetio na gomilanje financijskih obveza Općine prema JKP-u Vareš zbog nesuglasica oko cijene vode (koje dosežu oko 9 tisuća KM svakog mjeseca), a i na planiranje financijskog zbrinjavanja viška zaposlenih u općinskoj administraciji, ako se kani provesti novu sistematizaciju radnih mjesta u organu uprave. Načelnik Avdija Kovačević odgovorio je kako je već u tijeku traženje kompromisa s JKP-om, a po pitanju administracije osobno je potvrdio da "u nekim segmentima organa uprave doista postoji višak uposlenika a manjak radnika" i podcrtao da je takvo stanje neodrživo. Zdravko Barkić Nacrt je ocijenio odveć optimističnim, polazeći od izvršenja ovogodišnjeg proračuna kroz prva tri kvarPROSINAC 2012.
PRODAN RUDNIK OBOJENIH METALA Dana 30. studenog 2012. godine, u zadnji trenutak, potpisan je kupoprodajni ugovor između kupca "MM project" Kreševo i DP "Rudnika olova, cinka i barita p.o. Vareš", u stečaju. Vrijednost ugovora je 1.250.010 KM. Novac je uplaćen na račun Rudnika, te će iz njega biti vršeno namirenje stečajnih povjerilaca. Novi vlasnik sada usmjerava aktivnosti prema potpisivanju ugovora o koncesiji s Vladom Zeničko-dobojskog kantona, a istraživanja i poslove oko samog rudnika, koji bi trebali predstavljati ruku spasa posrnulom vareškom gospodarstvu, objektivno se ne može očekivati prije proljeća.
tala. Predložio je da se na narednoj sjednici Vijeća podnese izvješće o bilanci stanja u trenutku preuzimanja vlasti i da se razmotre mjere za sanaciju dubioze iz ranijih godina. Stvaranje financijskih obveza i njihovo prenošenje iz godine u godinu, pri čemu one samo rastu, ocijenio je neshvatljivim i neodgovornim trendom u javnom sektoru. Dalje su diskutirali brojni vijećnici i većina se novih okušala za govornicom. Primjedbe i prijedlozi vrtjeli su se uglavnom oko nekih dosad nerješivih stvari poput gradske javne rasvjete ili održavanja seoskih puteva. Načelnika se pozvalo da se ne pomiri s konstatacijom da je "općinski jorgan prekratak za pokrivanje svih potreba" već da se pokuša učiniti napor više, a nekoliko je puta apelirano i na građane da preispitaju vlastiti doprinos. U raspravi se dotaknulo i šuma kao kapitala koji poput vode curi kroz općinske ruke te je kazano da se planira održati javnu raspravu dok traje izrada novog zakona o šumama, koji je ocijenjen strateškim za općinu Vareš i na koji se planira djelovati amandmanski. RADOVI NA ASFALTIRANJU U posljednji čas, toplome studenom i zakašnjeloj zimi – hvala, vareško područje postade bogatije za još koju stotinu metara asfalta. Dok se jedni pitaju zašto se uvijek s asfaltiranjem čeka da zima pokuca na vrata, drugi sami sebi daju i odgovor: zato ne bi li zima banula bez kucanja, a neutrošeni novac za vareški asfalt, barem do sljedeće sezone, postao raspoloživ za preusmjeravanje tko zna kuda i kako. Dakle, asfaltirani su ulica Glavica i jedan krak na Selištu, a zbog iskopanog kanala uoči samog asfaltiranja nisu i Novakovići, o kojima smo lani, isto ovako u prosincu, pisali da ostadoše prikraćeni za asfalt, samo je tada obrazloženje glasilo: "zbog niskih temperatura". Kockalo se cijele ove sezone i s dionicom Daštansko–Višnjići, a koja je na koncu, uz jednu dionicu na Neprivaju, popravila općinski prosjek za 2012. godinu. Još jedan primjer mjesne agilnosti jest Oćevija: ondje je JKP Vareš posljednjih dana studenog položilo ukupno 250 metara asfalta na tri seoska kraka – prema domu kulture, prema crkvi i prema Vrtači. Financijer je bilo Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, u iznosu od 30.000 KM. Kod svih tamošnjih akcija prisutni Zdravko Barkić istaknuo je nakaradnost politike viših instanci po pitanju asfaltiranja, jer osiguravaju novac za projekte asfaltiranja seoskih zakutaka (što, doduše, treba cijeniti), a istodobno put do sela (i to ne jednog) ostavljaju makadamskim. A da bi očuvali, lani izborene, dragocjene stotine metara asfalta (od Lovačkog doma prema selu) u što boljem stanju, Oćevci su sami zasukali rukave i prije zimskih padalina organizirali dvodnevnu radnu akciju na čišćenju kanala uz cestu.
BROJ 216
3
INOVATOR ROMARIO
UZ NORVEŠKU PRIPOMOĆ
omario je inače podrijetlom iz Oćevije. Sin Mije Vijačkića i majke Milice, s Bištrana kod Kraljeve Sutjeske. Njegov uradak, višenamjenski reduktor, najveće inovativne vrijednosti ima u tome što je malih dimenzija, male temperature zagrijavanja i nije izrađen lijevanjem. Reduktor pokreće elektromotor snage 550 vati i ima 1430 okretaja u minuti. Na natjecanjima je prikazana mogućnost izravnog prijenosa na mašinu za mljevenje mesa, lančanog prijenosa na vikend-pecala, remenskog prijenosa na osovinu kužne pile te zupčanog prijenosa s različitim brojem okretaja. Svi dijelovi reduktora izrađeni su od čelika, a pužno kolo od bronce. Uza sve to, izrađena je zaštita od udara električne struje. Romario je na županijskom natjecanju u Požegi, te na državnom u Iloku osvojio prvo mjesto. Na međunarodnom sajmu inovacija ARCA, koji je održan u Zagrebu od 10. do 13. listopada 2012. osvojio je četvrto mjesto. A na najvećem međunarodnom sajmu inovacija iENA 2012. početkom studenoga u Nürnbergu osvaja zavidan rezultat – brončanu medalju! Tijekom sajma u Zagrebu upoznao je svog zemljaka akademika Antu Markotića, predsjednika Hrvatske zajednice tehničke kulture. Akademik Markotić iskazao mu je svoju potporu i poželio još boljih rezultata u budućnosti. Međunarodni sajam inovacija u Nürnbergu od iznimne je važnosti u gospodarskom i komercijalnom smislu, s 800 inovacija iz 36 zemalja svijeta. "Za mene i moga mentora Martina Kaprela, inženjera strojarstva, ovaj rezultat je novi poticaj da radimo još kvalitetnije i bolje", kazao je
Godina puna
R
4
Napisi u hrvatskom tisku
Mladi Oćevac niže uspjehe Romario Vijačkić, učenik četvrtog razreda Tehničke škole u Požegi, smjer računalni tehničar u strojarstvu, na ovogodišnjim inovatorskim natjecanjima – i to na svima redom: školskom, županijskom, državnom i međunarodnom – požnjeo je sjajne uspjehe Priredio M. M. Romario, i dodao: "Osobno sam iznenađen uspjehom u Njemačkoj i jako me obradovao poziv iz Angole na njihov prvi međunarodni sajam inovacija koji će se održati iduće godine. Ujedno bih iskoristio priliku da izrazim zahvalu svom mentoru, roditeljima, te nastavnom osoblju Tehničke škole u Požegi."
Tržišna vrijednost uređaja iznosi 600 Kn (cca 150 KM), a požeška će Tehnička škola već ovog mjeseca početi s njegovom proizvodnjom za šire tržište. Romario je, kako ističe, emotivno vezan za Oćeviju koju posjećuje svakog praznika, a ondje provodi i ljetni odmor baveći se, zajedno s ostalima, osmišljavanjem programa manifestacije "Ljeto u Oćeviji". Zaključuje da je za ove uspjehe zasigurno zaslužna i genetika; naime, njegov djed Ivo Bernić također je uvodio vlastita unapređenja tijekom rada u kovačkome majdanu u Oćeviji. Stoga podvlači da, gdje god išao, neće prestati vraćati se rodnoj Oćeviji.
Romario Vijačkić BROJ 216
Osnovna škola Vareš, u sklopu projekta "Obrazovanje za socijalnu koheziju i BiH na putu ka EU" pod patronatom norveške nevladine organizacije Save the Children, ove je godine – u kojoj je projekt ušao u svoj finiš – zabilježila jako puno aktivnosti, a sve je okrunjeno svečanošću u povodu otvaranja odjela osnovne glazbene škole Priredio M. Marijanović
P
rema planu zacrtanom od strane norveške organizacije Save the Children, a uz podršku kantonalnog Pedagoškog zavoda u Zenici, nijedan školski mjesec u ovoj godini u Osnovnoj školi Vareš nije protekao bez barem jedne aktivnosti. A svaka od aktivnosti uključivala je interakciju nastavnika, učenika i roditelja, te ih vrijedi, u najmanju ruku, odreda spomenuti. Pa je tako održano predavanje odnosno radionica za učenike od petog do osmog razreda na temu "Maloljetnička delikvencija i agresivnost mladih", a zatim i radionica za učenice šestog razreda na temu "Fizičke i fiziološke promjene u pubertetu – higijena u pubertetu". Zatim su kroz likovnu radionicu "Proljetni leptirići" prošla 124 učenika. A onda još jedna jako korisna tema u povodu koje je organiziran okrugli stol: "Sigurniji internet za djecu i mlade". O "Proljetnom koncertu" priređenom za građane prigodno smo izvijestili, a nakon njega održan je seminar za nastavnike s temom "Rodno zasnovano nasilje". Poslije toga su nastupili ljetni praznici, a s novom školskom godinom stekli su se uvjeti i dobiveno je Rješenje Ministarstva za obrazovanje, znanost, kulturu i PROSINAC 2012.
ADVENTSKE TRIBINE
aktivnosti
Vjerovati nije lako
sport Zeničko-dobojskog kantona za početak rada tzv. paralelnog odjela osnovne glazbene škole. Upisano je 19 učenika prve generacije, klasa klavir. Ceremonijal otvaranja je, dakle, ostavljen za konac studenoga, a u međuvremenu su održana još dva seminara s temama: "Prevencija u cilju jačanja svijesti o opasnosti trgovine ljudima" i "Izgradnja zajednice učitelja koja uči". Treba naglasiti da su neki od navedenih seminara uključivali i nazočnost profesora iz Mješovite srednje škole u Varešu. Održano je, povrh svega, i treće druženje u okviru razmjene učenika između OŠ "Vareš" i OŠ "Rešad Kadić" iz Tešnja, u Bistričaku kod Zenice. I vratimo se još svečanosti otvorenja odjela glazbene škole, upriličenoj 27. studenog. Pozdravni je govor održala Alma Mandić, ravnateljica OŠ "Vareš", istaknuvši važnost otvaranja odjela glazbene osnovne škole u Varešu za osnovno glazbeno obrazovanje djece i za razvijanje dobrih međuljudskih i međunacionalnih odnosa, te zahvalila organizaciji Save the Children i resornom Ministarstvu ZDK-a za sve napore koje su uložili u otvaranje odjela. Pozdravni govor i čestitke uputili su također načelnik općine Vareš Avdija Kovačević, direktorica Save the Children Andrea Žeravčić, te direktorica Pedagoškog zavoda Zenica Munevera Selmanović, nakon čega su njih troje simbolično presjekli vrpcu, a zatim su se svi nazočni uputili u prostorije glazbene škole na priredbu koju su za njih pripremili polaznici glazbenog odjela. Na kraju programa zamjenik ravnateljice Muris Parić uručio je zahvalnicu i statuu livca Andrei Žeravčić, a druženje je nastavljeno uz domjenak u zbornici škole.
Vrijeme Došašća, u ovoj, od Svetoga oca proglašenoj, Godini vjere, u Maloj školi Vareš prolazi u znaku duhovnih tribina što se upriličuju petkom navečer za sve one koji su otvoreni za slušanje i spremni za razmatranja takvih pitanja pred kojima uvjereni kršćanin-katolik zastane i gdjekad uhvati sebe bez sigurna odgovora
PROSINAC 2012.
K
ao prvi predavač, dana 7. prosinca 2012. u Vareš je pozvan dr. fra Ivan Šarčević, ugledni intelektualac i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, donedavni glavni urednik Svjetla riječi. No, nasuprot tako eminentnog izlagača moglo se naći i više vareških vjernika; odziv nije bio kao na priredbama u Maloj školi, kada ustvari roditelji dođu popratiti nastup svoje djece. I oni koji su došli možda su očekivali klasiku – predavanje o samom Adventu, ali fra Ivan je potaknuo na zdravorazumsko promišljanje stanja vlastite vjere. Suština njegova izlaganja bilo je pročišćavanje od predrasuda kakve se znaju udomaćiti kod vjernika, od praznovjerja i licemjerja, deklarativne i dekorativne pobožnosti, do natmurenosti i neosjetljivosti. "Smisao vjere nije ni patnja, ni trpljenje nepravde, niti vjera treba biti recept za utjehu, nego ona od nas traži širinu, angažiranost i nasljedovanje Isusa u ljubavi prema čovjeku", kazao je fra Ivan i naglasio da vjerovati nije lako, pogotovu onda kad vjera zatraži svjedočenje i kad treba biti dostojnim braniteljem svoga katoličkog integriteta.
M.M.
BOŽIĆNA POSLANICA
Težiti prema idealima Dragi župljani župe Svetog Mihovila! Poštovani čitatelji lista "Bobovac"! Može se, na prvi pogled, učiniti da nema mnogo razloga za čestitanje, jer u našim životima ne teku "med i mlijeko", put pred nama nije posut ružama, a i "zubi nam počesto utrnu". No, uza sve to, želim Vam čestitati Božić: jer s Bogom, koji je došao među nas, Vi se trudite i nastojite graditi i živjeti svoje živote. Čestiti rade tako! Želim Vam čestitati Božić: jer koliko god je padova bilo, niste ostali ležati oboreni, nego ste prihvatili ispruženu ruku Isusa suputnika i tako ste postali Njegovi supatnici. To Vas čini čestitima! Želim Vam čestitati Božić: jer željeti Božić unijeti u živote jest nedostižni ideal, ali težiti živjeti prema idealima jest odvažan čin, koji zaslužuje čestitku. Neka novorođeni Isus prati Vas svojim božanskim blagoslovom na svim Vašim putovima! Sretan Vam Božić i porođenje Isusovo! fra Mirko, župnik
BROJ 216
5
INTERVIEW n Poštovani vladika, Vaše djetinjstvo je proteklo na obroncima Peruna i presudno su ga obilježila dva događaja: otkrijmo čitateljima "Bobovca" koja su to? o U ranom djetinjstvu ostao sam bez oca i djed po majci je, zajedno sa mojom majkom, podizao mog četiri godine starijeg brata i mene. Uprkos ljubavi bližnjih prazninu nakon očeve smrti ništa nije moglo nadomjestiti. Takvi gubici poput pečata obilježe čovjeka za cijeli život i, na izvjestan način, odrede njegov put. Gubitak oca me je kasnije u životu naučio da se borim i opstajem i u najtežim situacijama, što je bilo dragocjeno naročito u ratu, ranih devedesetih, kada sam kao mlad monah stigao u Hercegovinu sa vladikom Atanasijem. U ranoj mladosti sam imao sreću da prazninu nakon očeve smrti ispuni Crkva i vjera u Boga. Moj ulazak u Crkvu i upis u Beogradsku bogosloviju najvažniji su trenuci u mom životu, koji su opredijelili sve ono što se dešavalo kasnije. Vjerujem da je nedostatak ličnosti oca odredio i temu kojom se bavim cijelog života, a to je tema ličnosti. Ko je ličnost? Šta nam znači? Kako biti ličnost? I kako ostvariti lični odnos sa drugim ljudima? n U Vašim intervjuima za vodeće medijske kuće u regiji, a slobodan sam zaključiti da zbog svoje otvorenosti prednjačite u broju nastupa u odnosu na druge vjerske velikodostojnike, uvijek se spominjete prijeratnog Vareša u lijepom kontekstu. Koliko ste upoznati sa situacijom u Varešu danas i kad će se dogoditi Vaš posjet? o Vareš zaista čuvam u lijepom sjećanju. To je mjesto u kojem sam odrastao, sticao prva životna iskustva i koje ću uvijek pamtiti po čudesnoj prirodi i dobrim, pitomim ljudima, svih vjera i nacionalnosti. Ne znam kakva je trenutna situacija u Varešu, ali sam ne-
6
Vladika Grigorije: Vareš čuvam u lijepom sjećanju
VLADIKA GRIGORIJE, episkop zahumsko-hercegovački
Smoći snage za oprost Padinska mostarska četvrt Brankovac, gdje se niz kaldrmu do staroga mosta kroči stazama Alekse Šantića, mjesto je na kom se uzdiže obnovljeni Vladičanski dvor. U njemu stoluje karizmatični episkop (titula u rangu biskupa), svjetovnog imena Mladen Durić i podrijetla s Planinice kod Vareša. Ondje on srdačno primi svoga "zemljaka" Razgovarao M. Marijanović davno bio u Planinici, selu u kojem sam rođen, u kojem su grobovi mojih predaka i gdje, ako Bog da, namjeravam da obnovim rodnu kuću. Nadam se da ću tu svoju želju uspjeti da ostvarim. n U Vašoj biografiji stoji da ste u vrijeme školovanja na beogradskoj bogosloviji igrali istaknutu ulogu u studentskim demonstracijama protiv politike Slobodana Miloševića. Te su Vas turbu-
lencije, koje će potom uroditi ratom, dodatno profilirale i konačno opredijelile da pođete u manastir?
smisao mom životu. U tom trenutku sam donio prelomnu odluku i opredijelio se za monaški život.
o To su bile turbulentne godine za sve nas, ne samo za Srbe već i za sve narode bivše Jugoslavije. Kao mlad i još uvijek nedovoljno iskusan čovjek osjećao sam potrebu i odgovornost da preduzmem nešto, da dam svoj doprinos promjenama, ali sam ubrzo shvatio da to nije moj put, da to ne daje
n Sjedište Vaše eparhije prije par godina vraćeno je iz Trebinja u Mostar, grad slavnih srpskih književnika kao što su Šantić, Ćorović, Dučić, kojemu je dakle i srpska kultura utisnula duboki znamen, ali na koji se danas prvenstveno gleda kroz prizmu hrvatsko-bošnjačkog
BROJ 216
PROSINAC 2012.
potrebu da se izvinim i zamolim za oproštaj kao hrišćanin i čovjek, i to prije svega u svoje ime, izvan bilo kakvih političkih spekulacija i okvira. To drugu stranu ničim ne obavezuje – svako postupa po sopstvenoj savjesti. Moja je po tom pitanju u ovom trenutku potpuno mirna. n Za Vas običavaju reći da ste nekonvencionalni jer ste poduzetni i na svjetovnom planu, kao i zbog činjenice da ste često viđen gost na tribinama sportskih borilišta. U čemu je tu zapravo problem: u suvremenom vladiki ili u stereotipima društva?
antagonizma. Kakav je u tom raskolu između istočnog i zapadnog Mostara položaj srpske zajednice? o Sjedište Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske vraćeno je u Mostar u januaru 2010. godine. Uvijek u ovakvim prilikama naglašavam riječ "vraćeno" jer je sjedište Eparhije bilo u Mostaru još od polovine 18. vijeka, pa sve do 1992, kada je zbog ratnih okolnosti izmješteno u Trebinje. Srećni smo zbog povratka jer je Mostar, kao što ste i sami primijetili, i srpski grad, jedno od najznačajnijih kulturnih središta u Bosni i Hercegovini krajem 19. i početkom 20. vijeka u kojem su Srbi imali značajnu, ako ne i presudnu ulogu. Situacija u Mostaru je složena i, kao poslije svakog rata, potrebno je vrijeme, strpljenje i upornost, ali i istinska želja da se zacijele rane i da dođe do pomirenja. Za protekle dvije PROSINAC 2012.
godine, od našeg povratka u Mostar, uspjeli smo da izgradimo dobre i prijateljske odnose i sa Rimokatoličkom crkvom i sa Islamskom vjerskom zajednicom i time otvorimo prostor i stvorimo bolje uslove za povratak Srba u Mostar, ali i za ublažavanje netrpeljivosti između druge dvije konfesije. Vjerujemo da jedino zajedničkim snagama i naporima može doći do ujedinjenja i istinskog pomirenja. n Prema ekumeni također imate vrlo angažiran stav. Postoji li za međureligijskim stolom, poslije događanja u devedesetim, iskrena ili samo kurtoazna volja za katarzom, povezivanjem i unapređenjem odnosa? o Volja definitivno postoji, a njena iskrenost varira od slučaja do slučaja. Svaki iole razuman čovjek svjestan je činjenice da bez pomirenja nije moguće opstati zajedno na ovim
prostorima. Ali, kao što pomenuh maloprije, ključni faktor je vrijeme, strpljenje i nadasve volja i želja za pomirenjem, te smirivanje vjerske i nacionalne ostrašćenosti razbuktane tokom devedesetih. Kako je ovdje na mikroplanu, tako je i na makroplanu, u čitavom svijetu. n U našem listu, u broju 206, prenijeli smo jednu kolumnu o Vašem istupu u Dubrovniku prije desetak mjeseci koji je bio i hvaljen i osporavan, ovisno od kuta gledanja, no nema sumnje da ste, u pozitivnom svjetlu, narušili regionalne nacionalnovjerske klišeje. o Događaj koji pominjete bio je rezultat jednog spontanog osjećaja i potrebe da se konačno napravi pomak i korak ka pomirenju. I jedna i druga strana je na tim prostorima stradala u prethodnom ratu, svaka na svoj način. Imao sam
BROJ 216
o Mislim da nije stvar u konvencionalnosti ili nekonvencionalnosti već u odavno uvriježenim stereotipima koji potiču iz vremena kada su prilike bile sasvim drugačije. Vremena su se promijenila i Crkva treba, u pozitivnom smislu, da se saobražava sa tim promjenama. Vladika nije i ne treba da bude neko nedodirljivo božanstvo iz antičkih mitova koje sjedi na svom tronu i kome imaju pristup samo odabrani. Igranje fudbala ili košarke, pa i odijevanje, samo su formalne i spoljašnje stvari koje ne utiču niti svjedoče o stepenu nečije duhovnosti ili neduhovnosti. n Kršćanima predstoje božićni blagdani i rado ćemo, za kraj, vjernicima prenijeti Vašu poruku. o Želim svim hrišćanima, i rimokatolicima i pravoslavcima, da u miru i radosti dočekaju predstojeće praznike, da smognu snage da oproste jedni drugima sagrešenja hotimična i nehotična i da njeguju i izgrađuju odnose unutar svojih porodica pošto se ti odnosi prenose i šire na cijelu zajednicu koja ih okružuje jer, kao što u Bibliji piše: Onaj koji govori da ljubi Boga, a ne ljubi brata svoga, taj laže, jer kako će ljubiti Boga, koga ne vidi, kada ne ljubi brata svoga koga vidi.
7
HUMANITARNA VEČER
"Dobro je činiti dobro" Veličanstvena humanitarna večer pod sloganom "Dobro je činiti dobro", održana u domu kulture na Zarudju pod pokroviteljstvom Foruma žena Strica-Zarudje i Župnog ureda Vareš, imala je za cilj prikupiti novčana sredstva za rad Pučke kuhinje Vareš Mirela Erlbek-Subašić
D
ana 1. 12. 2012. godine Forum žena Strica-Zarudje i župnik fra Mirko Majdandžić okupili su brojne goste. Čestite žene, kako to njima i dolikuje, pobrinule su se za tradicionalnu bosansku kuhinju i piće, a za dobru muziku Župni ured. Vrijedne žene udruženja pripremile su švedski stol uz koji su gosti mogli uživati u raskoši jela i pića, a franjevački i lokalni muzičari stvorili su odlično raspoloženje. Svrha humanitarne večeri bila je prikupljanje novčanih donacija za Pučku kuhinju koja svaki dan hrani 100 Varešana. Prisutne je pozdravila predsjednica Foruma žena Olivera Franjić i u kratkim crtama prezentovala rad ovog udruženja, a potom se obratio i župnik fra Mirko. Pozivu za humanitarnu večer odazvali su se brojni predstavnici politike i institucija. Novčani prilog dao je i potpredsjednik Federacije BiH Svetozar Pudarić u iznosu od 6500 KM, te Fondacija za obnovu i razvoj regije Vareš u iznosu od 500 KM. Humanitarnoj večeri priključili su
se i načelnik općine Vareš Avdija Kovačević, načelnik općine Žepče Mato Zovko, predsjednik Općinskog odbora HDZ-a Vareš Zdravko Marošević, ministar za rad, socijalnu politiku i izbjeglice u Vladi Zeničko-dobojskog kantona Ivica Čurić, zastupnik HDZ-a u skupštini Zeničko-dobojskog kantona Ivo Tadić, kao i drugi predstavnici političkih stranaka, privatnici i predsjednici nevladinih organizacija. Uz dobru bosansku trpezu i muziku svi smo se dobro zabavili do kasnih sati. Plesalo se, pjevalo. Humanitarna večer je bila zatvorenog tipa. Zahvaljujući svim dobrim ljudima, proglašena je uspješnom, te su obezbijeđena sredstva za rad Pučke kuhinje, a gosti i domaćini su prezadovoljni. Forum žena Strica-Zarudje se zahvaljuje svima na doniranim sredstvima, Radio "Bobovcu" na medijskoj promidžbi te novčanoj donaciji. Ovom gestom Forum žena je pokazao da je ideja i planova mnogo, te da se malim a sigurnim koracima može stići do cilja.
Zlatni pir Dana 6. listopada 1962. godine u crkvi sv. Mihovila u Varešu vjenčali su se
Vinko Lovrenović i Jozefina rođ. Petrović. Na 50. obljetnicu svoga vjenčanja okupili su se u krugu obitelji i proslavili jubilej. Pedeset godina prođe kao u snu jer je vaša ljubav bila kod vas i nas, tu – riječi su uz koje je sve najljepše svojim roditeljima poželio sin Narcis s obitelji, a čestitkama se pridružiše sestre Fanika i Hedviga s obitelji, braća Tomo, Ivan i Edo s obiteljima, sestre Nada i Željka s obiteljima.
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576
www.fondacija.vares.info 8
BROJ 216
PROSINAC 2012.
VRIJEME DARIVANJA
NA OSRETKU, USRED MRAKA
Osam ozarenih lica U vrijeme (pred)blagdanske potrošačke groznice i kupovine nepotrebnih stvari – jer je to "in", ili još prozaičnije, jer treba izazvati zavist kod onih koje ne volimo – smisleni je dar samo onaj kad se pročita nečiju stvarnu potrebu i učinjenom ljubavlju probudi iskonsku radost A. Šurkić
B
ožić je, za djecu osnovne škole na Pogari, ove godine stigao nešto ranije. Naime, Elizabeta Miletović iz Nizozemske, koja je i prethodne dvije godine učenicima na Pogari darovala paketiće za Božić, ponovno je izmamila sretni osmijeh na osam dječjih lica. Gospođa Elizabeta je ovaj put umjesto paketića djeci darovala novac za zimsku obuću. I tako su djeca zajedno s nekoliko roditelja imali mini-ekskurziju u tržni centar u Visoko gdje su mališani po svojoj želji izabrali novi par prijeko potrebnih zimskih čizmica. To je za njih bilo jedno lijepo isku-
stvo koje će sigurno dugo ostati u pamćenju. Ovim putem učenici, kao i njihovi roditelji, izražavaju iskrenu zahvalu gospođi Elizabeti na njezinom velikom srcu i daru. Oni vrlo dobro znaju koliko vrijedi imati dobru obuću u dugoj, hladnoj pogarskoj zimi, te koliko im ovaj čin humanosti zaista znači. Zahvale su upućene i predsjedniku mjesne zajednice Pogar Ivi Mutiću, kao i Eugenu Mutiću, koji su se pobrinuli za prijevoz učenika u Visoko. Ovom gestom pokazuje se da još uvijek ima dobrih ljudi u svijetu!
Antine iskopine
Povratnici u pušnici Izoliran i omeđen dubokim klisurama, Osredak iza rata ostade pust zaselak. Šiban sjevercima, nastanjen jastrebovima i pohođen samo po pljačkašima. Konstatirali smo takvo stanje još u broju 119 i ono potraja 19 godina... A onda, kad se ondje proljetos osmjeli ponovo nastaniti prva obitelj, odgovorni za implementaciju povratka uhvatiše se za glavu. Od povratnika oni očekivaše malo više razumijevanja za društvo – kojemu, jadnom, nije lako brinuti se za njih – i tako se izvukoše mjeseci, primače se prosinac, a u povratničkom prozoru ostade svijeća i nad Osretkom još samo zvijezda Danica Piše Mladenko Marijanović
SUŽIVOT SA ŠUMOM Da čovjek u neznanju skrene odvojkom za Osredak, a bez kalendara uza se, ususret bi se mogao nadati jedino kakvoj diližansi. U vjetrovit suton na izmaku studenoga ambijent i zatečeno stanje naprosto odgovaraju slici Divljeg zapada prije stotinu i kusur godina.
Čizmice za suze radosnice
AMI
A kad se na trećem kilometru, po skretanju s "glavnog" puta koji nastavlja za Borovicu, šuma najzad raspukne na proplanke, jedan goli orah uz cestu namami da se za njime okrene glavu i tad se, zatureno u paprat, ukaže ognjište – jedino iz kojeg se u toj suroj gori puši.
TR
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor PROSINAC 2012.
• KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU BUKETI • SVJEŽE CVIJEĆE • LONČANICE SVADBENI BUKETI • POGREBNI VIJENCI
BROJ 216
9
NA OSRETKU, USRED MRAKA Gašenjem vozila prestane se kršiti smiraj divljine, ali ne da se utišati pucketanje podvozja, više puta porinutog i, srećom, svaki put izronjenog iz dubokih lokvi. Domaćin Anto Matić dočekuje čvrstim stiskom ruke na pragu, u otvoru vrata spaljene kuće kroz koju vjetar orgija. Muku muči s panjem ive, koja mu tijekom izbjegličkih godina izraste u primaćoj sobi. Među arheološkim nalazima u debelom sloju zemlje i građevinskog otpada iskopao fildžane zeleno-plave boje. Čitavi su. Trebalo bi ih servirati i privesti palikuće na kavu, da je iz njih popiju i bar jednom pogled podignu. No, vitalni domaćin ne troši misli na svoje "osloboditelje", nego gleda kako će s malo raspoloživih sredstava napraviti što više posla. Toj racionalnosti svjedoče i drvena kolica ručne izrade; kupljen za njih samo kotač. Poziva u privremeni dom, koji je iza zgarišta pri šumi. Adaptirao nekadašnju pušnicu na čijem pročelju, četkom i farbom koja se malčice slila niz podlogu od lima, ipak ponosito stoji: "Osredak No 1". Ispod dograđena trijema, podnice su od okoraka i iz njih miriše smola. Kao nekadašnji radnik vareškog "Šumarstva", Anto je stekao vještine koje ga u sadašnjoj dobi, a na pragu je 70. godine života, čine umjetnikom s motorkom. Vidi se to po mnoštvu detalja na dograđenoj pušnici na kojoj su i oluci, pa i kuke za oluke od drveta. Oborio je golemo stablo u svojem vlasništvu da bi od njega izradio grede, daske, letvu i sve drugo što je potrebno da se život postavi na noge, te izgradio šupu i, malo podalje, poljski toalet. Na pragu kućice, iliti pušnice, dočekuje i jednako srčano ruku pruža Antina supruga Ljuba. A u dnevnom boravku, koji je i spavaća soba, na ležaju čija je otmjenost ravna onoj u kolektivnim izbjegličkim centrima, dirljivo iznenađenje – usnula djevojčica, plave kose. Ime joj je Iva i to je unuka me-
10
Osredak do rata imade 23 obitelji, odreda mnogočlane. U ratu ga ne dohvate nikakve borbe, ali padne u okruženje snaga Armije BiH i nakon općeg egzodusa stanovništva podijeli sudbinu matične župe Borovica; opljačkan i ognjem zatrt bî.
zimica, ona koja djedu zaustavi knedlu u grlu kad nazove telefonom iz tuđine. Ima pet godina, a od sedmog mjeseca svog života postade vezana za baku i djeda, te im je sada "u gostima" nekoliko dana. Emocije poradi prisutnosti vedroga djeteta u obruču osredačke tmine gotovo se moglo rezati u zraku. Anto i Ljuba inače imaju šestoro djece i osmoro unučadi.
DA TESLA USTANE I VIDI Zbog zemljopisnog položaja zaseoka, u obliku kljuna, cesta na Osretku od onih je koje ne vode nikamo dalje nego samo natrag. Njome Anto i Ljuba mogu stići do Zakira, domaćina planinarskog doma "Igrišta", te njega upisuju u rubriku najbližeg susjeda. Ako li uzmu sat vremena preda se, spustit će se u Donju Borovicu. Ili, ako se cestom za izvlačenje trupaca upute na suprotnu stranu i pregaze rijeku Bukovicu, tad bi mogli u jednakom vremenu stići do jedinog aktivnog dimnjaka u najbližem
zakutku Semizove Ponikve. I tek sad postaje jasno koliko je zapravo odlučnosti i odvažnosti u njihovom povratku. Pa, čovječe Božji, što ti bî da se vratiš!? Na ovo pitanje, neizgovoreno a čitano u očima mnogih, Anto kroz "Bobovac" pruža jednostavan i jedini pravi odgovor: "U Hrvatskoj je nama bilo lijepo. Ali ovo ovdje je moje. Ovdje sam živio i vratio sam se da živim, a hoću da ovdje i umrem". Ljuba potvrđuje. Očišćene i od najmanje primjese floskule, naročito u osredačkim okolnostima, riječi su to koje iznuđuju tajac i poštovanje. Ima, međutim, i onih koje ova upornost nije oduševila jer Anto i Ljuba doskora su se uklapali u nadanja da na Osretku (kao i na Kopijarima) neće biti povratka "iz praktičnih razloga", jer nema ni nužne infrastrukture. I prođe ova godina tako da se bezmalo može posumnjati kako se ipak čekalo na prve znake kolebanja kod Ante, ali umjesto toga on uzorao golem komad ledine i na primaljeće naumio sijati, te
BROJ 216
pripremio stog sijena za konja kojeg će kupiti. Stoga će registrator s natpisom "Osredak", zaturen negdje u rafama Elektrodistribucije, morati biti otpečaćen. A dok ne dobiju struju, ovo dvoje povratnika nemaju ni dotok vode. Razlog je u pumpama koje su domaćinstva na osredačkim visovima i ranije opskrbljivala vodom. No, iz sela su "isparile" obje pumpe, kao i trafo stanica. Dok su Anti objašnjavali da je skupo nabaviti trafo samo zbog njega i da zapravo nema objekta na koji bi mu, zakonski uredno, priključili struju, on je njima iz perspektive starog korisnika pokušavao kazati da je Osredak imao svoj trafo koji jednostavno treba vratiti. Pretpostaviti je da ga nije demontirao nitko drugi do ovlašteno poduzeće, koje sada nema rješenje za taj problem. Nakon neke vrste "pregovora", koji su trajali mjesecima, Anti je napokon rečeno da podnese pisani zahtjev za dobivanje priključka i da se pokrene službena procedura. A na koncu, budući da su još neki bivši žitelji Osretka, PROSINAC 2012.
Oni su Osredak
po prezimenu Džoje, očistili svoja zgarišta i smjeraju graditi (vikend) objekte, izgledno je da će tu uskoro biti i više priključnih mjesta od jednoga. Što o svemu kaže druga strana, tj. Elektrodistribucija? Voditelj vareške poslovnice Enes Begić samo je potvrdio kako je "tek prije nekoliko dana" podnesen službeni zahtjev s Osretka i obrazložio da nije kompetentan za davanje daljnjih izjava.
OBNOVA NA BODOVE Anto ni u kom slučaju nije razmaženi povratnik. Kooperativan i konstruktivan, čini sve da sa svoje dvije ruke stvori preduvjete društvu koje mu je (i bez toga) dužno povratiti pravo na život dostojan čovjeka. Treba se prisjetiti koliki su samo dobili izgrađene objekte po načelu "ključ u ruke", a onda mnogi od njih taj ključ pospremili u džep i otputovali tek što se završila ceremonija dodjele. No, u Antinu slučaju ni podnošenje zahtjeva za obnovu kuće kod nadležnih u Kantonu nije dalo dobrog rePROSINAC 2012.
zultata. Prema tamošnjim kriterijima, njemu i njegovoj Ljubi dodijeljeno mršavih 50 bodova, a jedini povratnik koji je dobio kantonalni jack-pot u vidu obnove porušenog objekta na listi je skupio 117 bodova. Ima li tko ideju što još Matićima uskratiti da bi se popeli na toj bodovnoj listi? S druge strane, Anto i Ljuba imaju svoju listu, na kojoj su poredali imena pomagača i solidarnih članova borovičke župne i mjesne zajednice. To su: na prvom mjestu Nikola Šimić, a onda se nižu Srećko Marić, Grga Vukančić, župnik don Đuro Arlović... Brano Šurkić dođe s Pogari i besplatno im uzora za povrtalj, obeća i frezanje kad dođe vrijeme, te pomože u nekim namirnicama. A onda opet kontraprimjer – kako društvo namiruje sebe neovisno o visini povratnikove mirovine, njegovim životnim uvjetima i tričavim bodovima: za prenamjenu zemljišta, koje je (zbog nesputanog širenja vegetacije u protekla dva desetljeća) od obradivog postalo
pošumljeno, Anti valja platiti administrativnu taksu u visini cijele svoje mirovine. Mirovina je, razumije se, "bosanska" i za razliku od napuhanih vojnih – minimalna.
PRAVA NA PAPIRU Namještaj u kućici rustičan. Podsjeća na vrijeme poslije onog rata. Od tehničkih stvarki na stanju je samo radio. Mobilni telefon tu se čini kao nešto iz budućnosti. Pokrivenost mrežom je, na sreću, dobra. Za punjenje baterija Anto upali generator koji radi na benzin i priličan je potrošač, pa je u tome odgovor na malčice provokativno pitanje zašto ga ne koristi svakodnevno i za rasvjetu. Bilo bi to dobro prijelazno rješenje, ali ako će novac refundirati ili kanistre goriva dostavljati bilo koja od struktura društva koje bi se trebale osjetiti dužnima izbaviti ovog čovjeka i ženu mu iz vremena prije Tesline ere. Deklarativno, povratniku svi jamče njegova prava i ostvarivanje potreba, a onda to ovako završi. Da ovaj vrijedni čovjek,
BROJ 216
dobroga zdravlja, nije zasukao rukave i sve dosad izgradio sâm, što se tiče države noćivao bi na ledini, eventualno pod nekim humanitarnim šatorom. No, stoga što nemaju riješenu struju i vodu, Anto i Ljuba donijeli su odluku s prvim ozbiljnim pahuljama privremeno ugasiti vatru na svom skromnom ognjištu, na preko 1200 metara nad morem, i vratiti se posljednji put u izbjeglištvo, ali samo do Uskrsa kada planiraju natrag. Župna će crkva u Borovici Gornjoj, koja je na drugoj gori, time ostati bez dvoje vjernika oko božićnih jaslica i općenito kad se svetkuje dan Gospodnji. Jer, i pored svih napora na oživljavanju imanja tijekom tjedna, Anto i Ljuba svake nedjelje išli su k misi, do pola puta pješke, od pola se nekako prebacujući. Dok se popi kava, uz čašicu razgovora, prikrade se časak za paljenje svijeće. To je onaj za koji je u rječniku naših starih, uz natruhe praznovjerja, fino pisalo "baksuz doba", i nije se preporučalo tada kretati negdje. No, ovdje je preče zamisliti se nad onima koji ostaju. Malena će Iva ove sezone na Osretku propustiti sve crtiće i večeri joj nikad neće biti dulje. Orah se potvrdi pouzdan i kao noćni orijentir, sada za skretanje na cestu koja se na tom dijelu stopila s Antinom njivom. Dogodine će tu sigurno biti podignuta ograda oko "ranča" ili barem oko povrtalja, kako ne bi i divlje svinje došle po dio povratnikova uroda koji smatraju svojim. Neće, doduše, biti javne rasvjete, jer nema je ni u gradu, ali ona jedna sijalica u pušnici morala bi već zasvijetliti. I to samo kad se ide po suho meso! Jer – zamalo da se zaboravi – netko Matićima duguje kuću... Nikoga i ničega do prvih svjetala na pogarskoj visoravni prostranoj. Uto i mjesec, nebeskom zlatniku nalik, iznad šuma Salakuše izroni i sjajem obasu.
11
KULTURA I UMJETNOST
Deveta poetska zbirka (Željko Ivanković: Sjene sve dulje, Dobra knjiga – Synopsis, Sarajevo – Zagreb 2012.) Nova, deveta po redu knjiga poezije Željka Ivankovića (uz još tri knjige izabranih pjesama) izašla je ovih dana u izdanju sarajevske "Dobre knjige" i zagrebačkog "Synopsisa" pod naslovom Sjene, sve dulje. Knjiga sadrži više od 70 pjesama nastalih od objavljivanja prethodne Ivankovićeve pjesničke knjige Dnevnik melankolije iz 2008. Unutra su i neke pjesme u međuvremenu objavljivane u periodici i nagrađivane na prestižnim natječajima. Ilustracije i naslovnu stranicu ove knjige uradio je Alija Kulenović. Donosimo tri tematski različite pjesme, a, kako se može vidjeti, ni ova zbirka nije bez vareških motiva.
OPET SI SAN
NAKON TOLIKIH IZDAJA PJESNIKÂ
Izbjegavaš putove kojima hodim k tebi ni vjetar te više usput ne susreće S kišom se nadmudruješ blaga u plišanu hodu paučina na mjesečini Kušaš moje strpljenje dok ti bojom meda lelujaju duge kose Opet si san ili snu prvi srodnik maslačak u strepnji A ja tek drhtav kao zdenac pred dodir netom otkinuta lista
Da sam onaj nekadašnji, vjerojatno bih se lomio između Ovidijeva praktična savjeta: bogovi su korisni, pa povjerujmo da postoje i Augustinova gotovo pjesničkog imperativa: da bi se bilo čovjekom, treba biti više od čovjeka Ovako, odmah biram Augustina i, gle, ne uspijevam više biti ni začuđen a kamoli zgrožen nad tolikim izdajama pjesnikâ.
PEPI U USPONU
KAD JE MAJKA PLAKALA Kad je majka plakala, premda je to od nas krila, mirisalo je na jelovu smolu nakon kasnoproljetne kiše na Bijelom Borju. Kad se radovala, nije to krila i posvud je mirisalo na vruć kesten, kao o Miholjdanu. A kad se majka brinula, nije to ni mogla ni znala skrivati, jer je kroz kuću hučala strepnja kao u noći uoči svete Barbare.
VAREŠ, Put mira 4 mob. 061 791 133
Riječ ima Pepi
Izlaganje u Beču
V
areški umjetnik s adresom u Stocu, Stjepan Šimić Pepi, nastavlja kročiti međunarodnom scenom. Prije nekoliko mjeseci bio je sudionikom skupne izložbe u Euro-Asien centru "Gallery M" u Beču, rame uz rame s 40 umjetnika iz gotovo svih krajeva svijeta i uz skulpture Salvadora Dalija. Izložbu su popratili i sa zemljakom se susreli pojedini Varešani koji u Beču žive, kao i neki koji su se našli na proputovanju. Trenutno je u tijeku nova skupna izložba u organizaciji istog Centra, na kojoj Pepi također sudjeluje, i bit će otvorena do polovice siječnja. Za informaciju iseljenim Varešanima u Beču i okolici koji bi to htjeli posjetiti, "Gallery M" se nalazi na adresi: Margarethengürtel 96.
M. M.
12
BROJ 216
PROSINAC 2012.
VAREŠANI U VUKOVARU
Kao što se to čini svake godine u povodu obljetnice pada Vukovara, u tom je gradu dana 18. studenog 2012. održan svečani mimohod i odavanje počasti poginulim braniteljima i civilnim žrtvama. Kad se na taj događaj ovoga puta samoinicijativno i o svom trošku zaputila skupina Varešana, nije ni slutila kakvih će razmjera biti njezina gesta
P
rocjenjuje se da je ove godine, u posebnom zanosu nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima Gotovini i Markaču pred haaškim sudom, ovaj grad na istoku Hrvatske pohodilo oko 100 tisuća ljudi. Na hercegovačkim internetskim portalima spominje se i značajan broj Hrvata iz te regije koji su nazočili memorijalnom okupljanju u Vukovaru, ali u tom herojskom gradu o ovoj obljetnici posebnu je pozornost brojnih medija privukla jedna mala skupina iz Bosne. Moglo ih se lako raspoznati po državnoj zastavi BiH. A bili su to upravo Varešani. Njih 14, članovi PSD "Perun" i KES "Perun-Va". Dvojica su se na taj put, dug oko 250 km, zaputili biciklima – Velimir Gavran i Dra-
Bosanska "ekspedicija"
U počast braniteljima gan Ćuraković – te ga prevalili za dva dana. Ostali su putovali minibusom i ondje se pridružili biciklistima. Jedan od vareških sudionika mimohoda, Aziz Numanović, ističe da je skup protekao vrlo dojmljivo i dostojanstveno, te da se na Varešane usmjerila pažnja kakvu apsolutno nisu očekivali. Pored brojnih izjava za medije, ostvarili su srdačne susrete, primjerice s vodičkim vatrogascima koji su javnosti poznati nakon trage-
dije na Kornatima, kao i s Varešanima koji su došli s drugih strana. Mimohod je bio u dužini od oko 14 kilometara, a nazočnima su se kod Muzeja ratne bolnice Vukovara obratili hrvatski državnici i generali. Vukovar je, po riječima Numanovića, značajno obnovljen, ali ožiljci od gelera, koji su i danas vidljivi na svakom centimetru grada, svjedoče o neviđenoj silini granatiranja. M. M.
RUDNIK I ŽELJEZARA
R
iječ je o mladoj srbijanskoj folk pjevačici za čiju je pjesmu "Moje milo" na spomenutim lokacijama snimljen video-spot, a koji je potkraj studenog premijerno predstavljen na glazbenim tvkanalima u BiH. U medijima koji prate estradu navodi se podatak da je spot radila producentska kuća "Gotiva" u suradnji s "Grand produkcijom", uz naznaku da je snimanje obavljeno "na prelijepim lokacijama u gradu Varešu, nedaleko od Sarajeva". PROSINAC 2012.
Priredio M. Marijanović
U ESTRADNOM SPOTU
Nakon rudarskih čizama i hatezejki livaca i pećara, na površinskom kopu "Smreke" i na kultnim stubama preko rijeke Stavnje do visoke peći, traga ostaviše (i to ekraniziranog) visoke štikle Rade Manojlović
'Ko god neće naprijed, to treba šćapom gonit'.
Putem njezine web stranice pjevačici smo poslali upit o tome što ju je motiviralo za snimanje spota u našem gradu i kakve je dojmove ponijela iz Vareša, no odgovor nije stigao do zaključenja broja. U svakom slučaju, dok se iščekuju daljnje vijesti od potencijalnih kanadskih investitora o planovima s vareškim rudnikom, malo ovakve promocije nije naodmet. A dobro je i za pouku: Vareš ima atrakcije od kojih on sâm nema ništa. R. R. BROJ 216
13
PRIČA O JEDNOM PRSTENU
N
a kolodvoru u Vareš Majdanu ulazim u vlak prema Podlugovima pun strepnje i neizvjesnosti, ali i pun nade i optimizma. Ne znam što me očekuje u Visokom, koje je cilj mog putovanja. Rujan je 1967. godine i s ovim putovanjem otvara se nova stranica u mom životu. Riješio sam, naime, na nagovor mnogih, okušati sreću i pohađati Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Nisam još uvijek shvaćao težinu svoje odluke, ali prvenstveno mi je bilo u glavi otići iz dotadašnje dosadne svakodnevnice u neko drugo mjesto, pa makar to bilo i Visoko koje je meni tada izgledalo daleko i izazovno. Sjedam u vlak i tražim pogodno mjesto gdje bih mogao biti sam sa svojim mislima i strepnjama. Nađem prazan kupe, odložim stvari na za to predviđeno mjesto i vlak je spreman za polazak. Samo što se kompozicija polagano pokrenula s kolodvora, ulazi starija gospođa s "jaglukom" na glavi. Upita je li slobodno i smjesti se nasuprot mene u kupeu. Nisam baš bio za nekakav razgovor, ali gospođa je ipak bila razgovorljivija od mene. Nakon nekog vremena, vlak je već bio mašio Dabravine, otkrih joj tajnu mog putovanja. Gospođa je bila itekako informirana o ustanovi koja je bila moj cilj jer mi je objasnila da "tamo paroci odgajaju mlade ljude, a neki od njih postaju i fratri". Poučila me svojim blagim glasom da je bitno postati dobar čovjek, a sve ostalo je u Božjim rukama. Zadnjih dana moje odluke često sam čuo iste ili slične priče drugih dobrih ljudi koji su me hrabrili u mojoj odluci. Negdje u blizini Podlugova dala mi je svoj blagoslov, skinula je prsten sa svoje ruke (kakvoga ja do tada nikad nisam vidio i koji je tada vjerojatno bio vrlo rijedak na našim prostorima) i stavila ga na moj srednji prst s riječima: "Ovaj prsten s križom je tvoja sreća i neka te Gospodin prati na svim tvojim putovima u životu". Bio sam toliko iznenađen i zabezeknut da nisam uspio izgovoriti niti jednu jedinu riječ za-
14
Sretan i blagoslovljen Božić kao i puno sreće i uspjeha u Novoj 2013. godini svim ljudima dobre volje, a posebno svim Varešanima u Varešu i na cijelom svijetu Marija i Mijo Vidović
Prsten blagoslova i sreće
Pokoj ti vječni, dobra vareška dušo Piše Mijo Vidović hvale. Ni danas ne znam da li mi je spomenula svoje ime i prezime ili sam sve zaboravio. Dok sam došao sebi i izašao iz vlaka u Podlugovima gospođe više nije bilo niti sam je ikada više sreo u životu. Ali prsten je i nakon 45 godina kod mene! Kada sam maturirao i polazio u Zagreb na studij prsten sam povjerio majci da ga zaštiti od eventualnog poklanjanja nekoj dragoj osobi. Naime, tada je bilo u modi da se momku ili djevojci pokloni lančić ili prsten. Kao mlad čovjek nisam bio imun na takve stvari i zbog toga sam prsten ostavio u sigurnim rukama. Međutim, nakon jedne godine majka ga je kopajući vrt izgubila u blizini naše kuće. Javila mi je tužnu istinu, ali ja se nisam mirio s činjenicom da mog prstena više nema. Rekao sam majci da sačeka proljeće i kad snijeg okopni ona će pronaći prsten u još većem sjaju. I zaista, prsten je pronašla, ali prije pronalaska zacijelo je ona ili netko drugi na njega stao nogom jer se na jednoj strani bio iskrivio. Nakon te epizode uzeo sam prsten od majke jer sam sma-
trao da kod nje više nije bio siguran i deponirao ga na sigurnije mjesto, ne pokazujući ga nikome. Poslije nekoliko godina, a nakon osnivanja obitelji prsten sam povjerio supruzi na čuvanje. Godinama ga je s ponosom nosila i ljubomorno čuvala dok mi jednom nije povjerila, puna straha i neizvjesnosti kako ću reagirati, da prstena više nema na njenoj ruci i da ne zna gdje ga je izgubila. Bilo je to za vrijeme jedne zabave u Hrvatskom klubu "Bosna" u Sydneyju. Bio sam šokiran i toliko pogođen jer sam bio uvjeren kako gubitkom prstena slijedi i gubitak svake moje sreće u životu. Digli smo cijeli klub na noge, preko 500 gostiju, i molili onoga
tko pronađe prsten da ga vrati za bilo koju nagradu jer taj prsten nema cijene. Međutim, prošla je ta kobna noć, ali prstena nije bilo. Naravno da je moje veselje odmah prestalo, ali sam ipak još ostao u klubu nadajući se da će mi netko vratiti prsten. Sve uzalud! Dva tjedna kasnije, kada su sve nade bile pokopane, opet se pojavi prsten moje drage i nepoznate dobre vareške duše! Naime, supruga je generalno čistila spavaću sobu kod jedne moje svastike u Sydneyju pred naš odlazak kući i iza kreveta otkrila puni sjaj mog prstena. Mojoj sreći nije bilo kraja i odluka je odmah pala: prsten ću čuvati ja do kraja života, ali i sreću koju mi je prsten podario. Za vrijeme rata i poraća često sam putovao po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a sa mnom i moj prsten, i nikada straha nisam osjećao. Bio sam siguran da je prsten moja zaštita i da mi se nikada ništa lošeg ne može dogoditi. Dobra stara vareška duša bila je uvijek u mojoj blizini i štitila me. Danas, nakon 45 godina, prsten je na sigurnom. S dubokom zahvalnošću sjećam se te dobre vareške žene koja mi ga je darovala iako me nije poznavala. Donijela mi je sreću u životu i s ponosom mislim na nju. Pokoj ti vječni, dobra vareška dušo!
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
vl. Snježana Tomić
tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032
SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE
BROJ 216
PROSINAC 2012.
IN MEMORIAM
POSLJEDNJI POZDRAV
SJEĆANJE
Dana 7. decembra 2012. godine navršilo se 40 dana od prerane smrti našeg dragog sina i brata
Dana 4. prosinca 2012. navršilo se mjesec dana otkako je preminuo naš dragi brat, striko i ujko
RANKO BAJTELA Mate (1962. – 2012.) Hvala svim dragim ljudima koji su u ovim teškim trenucima bili uz nas, izrazili sućut i svojim prisustvom ublažili bol i tugu. Obitelj
MLADENA LEKIĆA
POSLJEDNJI POZDRAV
(1975. – 2012.) Život nestaje u trenutku, ali sjećanja ostaju zauvijek. Čovjek smrću ne umire, umire onda kad ga zaborave, a ti ćeš živjeti dok žive oni koji te vole. Sjećanje na tvoju dobrotu, blagost, plemenitost i ljubav koju si nam nesebično darivao čuvat ćemo u našim srcima. Počivao u miru! Tvoji najmiliji: majka Stojanka, otac Marko, sestra Nela
Našoj dragoj
JANJI BOŽIĆ rođ. Martić (7.XII.1934. – 18.XI.2012.) Počivala u miru! Ožalošćeni: suprug Vitomir, kćer Lucija, zet Damir, unučad Petra i Dorian
POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV MARIJA KRIŠTIĆ
Našem dragom
(1944. – 2012.) Dana 30. prosinca navršilo se 40 dana otkako si nas napustila zauvijek. S poštovanjem, ljubavlju i ponosom čuvamo uspomene na tvoj lik. Čuvamo te u srcima. Počivala u miru Božjem! Tvoji najmiliji: suprug Anto, kćeri Jasna, Roza i Sanela s obiteljima
ANTI GOGIĆU (1930. – 2012.) Počivao u miru! Tvoji najmiliji
IN MEMORIAM
POSLJEDNJI POZDRAV Dana 2. prosinca 2012. prestalo je kucati srce naše drage
STJEPAN JURIĆ PEPO
BERNARDE MALBAŠIĆ rođ. Jelić-Antunović
(3.XI.1926. – 8.XI.1997.)
(1936. – 2012.)
Helena i Jelena
Hvala ti, draga mama, za svu tvoju neizmjernu ljubav, za sve tvoje životne savjete, za svaki tvoj blagi pogled. Neka te anđeli nebeski odnesu u kraljevstvo Božje. Zahvalna djeca: Marija, Ankica i Tomislav s obiteljima Zahvaljujemo svima koji su se našli u pomoći u ovim teškim trenucima, a posebno pogrebnom poduzeću "Palma", gospođama Elzi i Vesni, te fra Mirku na riječima utjehe. Neka im Bog da svako dobro.
ZDRAVKO BABIĆ S ljubavlju i poštovanjem čuvamo te u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
(15.XI.2011. – 15.XI.2012.) Dana 15. studenog navršila se godina od smrti naše drage
Dana 24. studenog navršila se godina otkako nas je napustio naš dragi
SLAVKO DODIK
LJUBICE ZLOVIĆ rođ. Šimkić
(15.II.1933. – 24.XI.2011.)
Prošla je godina, proći će i mnoge, ali uvijek će boljeti Tvoj odlazak. Sretan Ti život u Nebu.
Zauvijek ostaješ u našim srcima i mislima. Počivao u miru Božjem!
Suprug i djeca PROSINAC 2012.
TUŽNO SJEĆANJE (14.XI.2002. – 14.XI.2012. Dana 14. studenoga navršilo se deset tužnih godina otkako nije s nama naš dragi
BROJ 216
Tvoji najmiliji
15
IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE na naše drage
ANTONIJA I ALBERTO PAVLIĆ
JOSIPA RAJIĆA (1909. – 1989.)
ANU RAJIĆ rođ. Kasapović
Dragi naši roditelji, s ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo uspomenu na vas. Zahvalna djeca: Alfonzo, Zdenka, Zoran i Goran s obiteljima
(1921. – 1993.) Vrijeme prolazi, a uspomena na vas ostaje vječna. S ljubavlju i poštovanjem, vaša djeca
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
(1.XII.1999. – 1.XII.2012.) Navršilo se 13 godina otkako nije s nama naša draga
LUCIJA RADOŠ Sjećanja na tebe zauvijek ostaju u našim srcima. Počivala u miru! Tvoji najmiliji
DRAGAN DUSPER (4.II.1953. – 8.XII.2010.) Već je druga godina prošla otkako nisi s nama, a tuga i bol u našim srcima ne jenjava. Naše te oči više ne vide, ali ti i dalje u našim mislima i srcima živiš svaki dan, a ovu bol i uspomenu na tebe, na tvoje veliko srce i sve što si učinio za nas vrijeme nikada izbrisati ne može. Neka dragi Bog podari tvojoj duši vječni mir i spokoj. Tvoja supruga Marijana i kćeri Danijela, Darija i Davorka
TUŽNO SJEĆANJE (6.XII.2002. – 6.XII.2012.) Dana 6. prosinca navršilo se deset godina od smrti naše kćerke, sestre i unuke
NIKOLINE PAŠALIĆ Naša srca su deset godina puna boli i tuge. Uvijek ćemo te voljeti i nikada te nećemo zaboraviti. Tvoje najmilije
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
Dana 7. prosinca navršilo se šest mjeseci od smrti naše drage majke, bake i prabake
(11.XII.2006. – 11.XII.2012.) Na našu dragu
RUŽE PETROVIĆ rođ. Jarčević
MARIJU GAVRAN
Iako te nema, tvoj blagoslov nas drži na okupu, tvoj duh živi s nama. Mi pričamo s tobom i živimo kao da nisi otišla. Počivala u miru Božjem!
Bila si i ostala uzor dobrote, ljubavi i beskrajnog poštovanja. Po dobroti ćemo te pamtiti, a s ljubavlju i poštovanjem spominjati. Suprug Božo s djecom
Tvoja djeca s obiteljima
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(13.XII.1999. – 13.XII.2012.)
Dana 14. prosinca navršile su se četiri godine od smrti našeg dragog oca
Navršilo se 13 godina otkako nije s nama naš dragi
MARIJANA ŠIMIĆA
BOŽIDAR TERZIĆ Prolaze godine, ali Tvoja plemenitost, humanost i dobrota neće nikada. Počivao u miru Božjem!
(14.XII.2008. – 14.XII.2012.) S ljubavlju i poštovanjem nikada nećeš biti zaboravljen, vječno ćeš biti u našim srcima. Tvoja zahvalna djeca
Tvoji najmiliji
U SPOMEN
TUŽNO SJEĆANJE
na moje drage roditelje
na drage roditelje
IVO MARKANOVIĆ
IVO MARKANOVIĆ
(8.XII.1914. – 4.XII.1986.)
(4.XII.1986. – 4.XII.2012.)
LJUBICA MARKANOVIĆ rođ. Trgovčević
16
LJUBICA MARKANOVIĆ
(4.XII.1919. – 15.XII.2009.) Dragi mama i tata, počivajte u miru Božjem!
(15.XII.2009. – 15.XII.2012.)
Draženka, Vjerana i Renata s obitelji
Vaša Zrinka s obitelji
Počivali u miru Božjem!
BROJ 216
PROSINAC 2012.
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(13.XII.2007. – 13.XII.2012.)
(17.XII.2007. – 17.XII.2012.)
Dana 13. prosinca navršilo se pet godina otkako više nije s nama naš dragi
MARKO RAJIĆ S ljubavlju i ponosom čuvamo uspomene na tebe. Počivao u miru Božjem! Tvoja obitelj
BERNARD BARKIĆ Tvoja smrt je srušila dio naših života, a ostalo je ono teže – život bez tebe. Bol nije u riječi i u suzama. Bol je u našim srcima. Uvijek ćeš biti u našim mislima. Tvoji najmiliji: supruga Štefica, sinovi Dalibor i Danijel
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Dana 17. prosinca navršit će se pet godina otkako nije s nama naš
(17.XII.2007. – 17.XII.2012.)
BERNARD BARKIĆ
Već pet godine nisi s nama i jako nam nedostaješ. Dok smo živi sjećat ćemo se tvoje dobrote, duhovitosti i ljubavi koju si imao za sve nas.
(12.VIII.1965. – 17.XII.2007.) Sjećanje na tebe i dalje živi u nama. Počivaj u miru!
BERNARD BARKIĆ
Počivao u miru!
Mjesna zajednica Oćevija
"Crne guje"
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(18.XII.2011. – 18.XII.2012.)
Na naše drage roditelje
DRAGO SEMUNOVIĆ
Na našeg dragog
(21.XII.1992. – 21.XII.2012.)
MIROSLAVA BRKOVIĆA Živi uspomena na tvoju beskrajnu ljubav i dobrotu. Počivao u miru! Tvoje: supruga, kćerka i unuka
JANJA SEMUNOVIĆ (2007. – 2012.) Vrijeme prolazi, ali sjećanja na vas ne blijede. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
MARIJA PETROVIĆ
(31.XII.2011. – 31.XII.2012.)
(1993. – 2012.)
LJUBOMIR PEJČINOVIĆ
BERNARDICA LOVRENOVIĆ
S ljubavlju i poštovanjem, vaša djeca
Po dobrom ćemo te pamtiti, s ljubavlju i ponosom spominjati, u srcima vječno čuvati. U tišini vječnog doma neka te prate naše misli i molitve. Počivaj u miru Božjem i neka ti svjetlost vječna uvijek svijetli. Tvoji najmiliji
U SPOMEN
TUŽNO SJEĆANJE
(1993. – 2012.) Sjećanje na vas traje vječno.
IVO DŽOJA (1.I.2009. – 1.I.2013.) Godine prolaze... A vrijeme stalo Nedostaješ! Tvoji koji te najviše vole
IVO DŽOJA - IVEK
TUŽNO SJEĆANJE
(25.XI.1945. – 1.I.2009.)
na naše drage roditelje
"Smrt nije kad umreš. Smrt je kad voliš nekog, bez njega ostaješ... To boli vise nego kad nestaješ. jer sve u tebi umire, a živ ostaješ"!
VITOMIRA ZLOVIĆA (27.XI.2001. – 27.XI.2012.)
BOŽICU ZLOVIĆ (14.I.2003. – 14.I.2013.) Počivali u miru Božjem! Vaša djeca
Mira PROSINAC 2012.
BROJ 216
17
IZ PRVE RUKE
L
uka Mrvalj tesao je dršku za motiku, zapravo je imao popraviti ili napraviti posve nove drške za sve motike, grabulje, novo kosište, jer zima je jedino za to dobra: da se čovjek bavi nečim pametnim i popuni vrijeme, proljeće će opet doći, a tko ne posije, što ni žeti neće imati, a i žene po kući već su mu dojadile. Ljubica bi trebala roditi, a i ovo troje teško je prehranit na ovaj teški vakat i nevolju, zemlje malo, a i da je više ima, s kim bi je obrađivao. Sin Vidak već je dobar za pripomoć, izrastao u krupna momčića, na materine je, nema na koga bit ovako prsat i jak, Ljubica je od Soča, dolje iz polja, iz Struga, sela kuća nabijenih oko mlinica na vodi Trebižatu, i ona sama od sebe bila krupnija, evo troje rodila, Bogu je zafalit, i čim bi im se pupak svezao, već se vrtjela oko ognjišta. Krava i nešto ovaca ulijevali su mu kakvu-takvu sigurnost da će premostiti teško vrijeme, pa je pozvao stariju kćer Maru da pripazi na vareniku na šporetu i nahrani mlađu sestru Mariju, a on je s Vidakom naticao motike na nove drške. Proljeće donosi svakodnevni rad u polju, a rastočilo se i kosište i grabulje, i motike i vile. – Ćaća, znam ja ovo i sam... – ponudio se vrijedni Vidak, a Luka se uputio do mlinica, niz polje. Ondje je vazda bilo živo, pa bolje slušat ljude kako pričaju i kamenove kako mrve žito, nego slušat Ljubicu kako jauče i žene kako joj pomažu. Krčme oko mlinica bile su pune. Luka je imao nešto brašna, imao je još nekoliko talijanskih vreća od jute, što ih je donio iz talijanskoga zarobljeništva, otkud se, valja Bogu zafalit, vratio živ i dobrog zdravlja. Radio je tamo na nekom vojnom imanju i naučio sijati, uzgajati i brati pamido-
95,
18
Hz
01 3 i 1 ,1 M
Jakov
-roman u nastajanjuDragan Marijanović re, kukumare i karotu, ali tog povrća nije bilo u dolini Neretve i silno je žalio za sjemenkama koje je otud bio ponio zajedno s jutenim vrećama u velikom četvrtastom drvenom kuferu, koji je stajao na palubi, jer u brodici nije bilo mjesta, pa je more izdižući se nad pramac, kvasilo sve po palubi, i sjeme se nije dalo vratiti u život. Ljudi iz njegove blizine sumnjičavo su gledali gredice koje je pravio, i vrtjeli glavom kada je u njih sijao sjemenke, svaku na istoj međusobnoj udaljenosti, ali ništa nije niknulo. A i to valja Bogu zafalit, jer mu čovjek ne može zahvaljivati samo kada mu je sve potaman. Trg oko mlinica mirisao je na brašno, hučala je voda Trebižat, konji i magarci, raspoređeni po prilaznim uličicama žvakali su malene snopiće sijena, ili šaku načupane trave; red za mlin čekali su zajedno sa svojim gospodarima. Poneki od njih odmarao bi glave naslonjene na komoć, iz okolnih krčmi čuo se žamor, a Luka je promatrao konje i zaprege, što bi on dao da mu je barem jedan onakav konj iz zaprege nekog Čeljevca, dva su ih bila, ko gora zelena, mogli bi cijelo struško polje s njima uzorat, a on je imao onu staru kljusinu koja bi zastala na goričkim njivama, kada god bi ralo zapelo za neki kamen ili žilu. Neko nema ni kljusinu, pomislio je Luka i poručio čokanj rakije. Zadovoljno se prisjetio da u izbi ima još sedam vreća pšenice i raži, koje bez velike nuž-
de neće mljeti, dugo je do proljeća. Kola i konja u zapregama bilo je da su jedva mogli stati na trg u Strugama, ni trideset mlinova nije stizalo samljeti sve za jedan dan, a i kako će kada nigdje u blizini drugih mlinica nema, prije Stoca na jednu, Trebinja na drugu i Bune i Mostara i Ljubuškog na treću i četvrtu stranu. Žito je ovdje stizalo i željeznicom, uglavnom iz Popova polja, čak i iz Konavala, Hrasna i Hutova, ubacivali su ljudi u vagone, u dogovoru sa željezničarima, pa bi ih ovi u Strugama samo nogama izgurali vani, a mlinski momci kupili bi te vreće, mlinari samljeli žito, a željezničari opet kupili sutradan, kada se ćiro opet spusti niz Ivan planinu, iz Bosne... Sve ljudi uhodaju, kad se fino zdogovore, mislio je Luka i promatrao dva žandara, oba iz Gabele, bili su Srbi i to Luki nije smetalo, ali mu je smetalo što nijednog Hrvata ne more dopasti žandarska plaća, kako ulaštenih čizama prde tamoamo, njuškajući miris duhanskoga dima i gurajući ruke duboko u džakove žita, e ne bi li pronašli koji svežanj duhana i kaznili nesretnika, a i to se događalo. Banuli bi žandari neočekivano, i pretresli sve mlinice uz psovke i galamu, a najviše bi psovali kada ništa ne bi našli. Pa su ljudi bili jako oprezni, jer se s vlastima nije zajebavat, navlastito ako vlast nije seljakova. Potezao je iz drugog čokanja, kada je dotrčala Mara i rekla: "Ćaća, bržeder kući, rodila majka... muško!" Treći čokanj Luka je podijelio s ljudima, ne računajući ona dva žandara, te se penjući do obližnjega zaselka Gorica, tek zastavši mokriti iza suhozida: Bogu zafaljujuć, nek ga fratar zapiše ko Jakova. A kako će drukčije, pitao je Luka, kao da je Jakov bilo jedino ime na kugli zemaljskoj.
BROJ 216
Poštovani prijatelji, u prethodnih sedamnaest mjeseci naš suradnik, književnik Dragan Marijanović, redovito je obogaćivao naš list nastavcima romana u nastajanju, radnoga naziva "Jakov", o životu našega neobičnoga sugrađanina Jakova Mrvalja, Hercegovca koji je proveo život u Varešu, a umro u južnoj Hercegovini 1991. godine. Autor je iscrpio građu koju je o njemu imao u sjećanju, i sada je roman došao pred završnu fazu. No, autoru valja istraživati, obilaziti mjesta i ljude koji su s Jakovom imali neposrednu vezu. Kako je naš autor umirovljenik, nije u mogućnosti sam financirati svoja istraživanja, tako da bi i on i naš list zahvalno prihvatili svaku, pa i najminimalniju potporu da se ovo štivo privede kraju i roman ugleda svjetlo dana. Ako je autor svih ovih mjeseci dosadašnju građu pisao nama i vama na dar, hajdemo pokušati ovaj projekt zajedno privesti kraju. Naravno, svima onima koji pomognu autor će se zahvaliti stavljanjem imena među stranice knjige, a naš list će također objaviti sve one koji pomognu. Uplate se mogu izvršiti na žiro račune HKD "Napredak" – Podružnica Vareš, koji su navedeni u impresumu našeg lista, s naznakom: "za Draganov roman".
Ljubica se po porodu i nije osjećala baš najbolje, pa je tijesto mijesila mala Mara, a Marija petljala oko nje i igrala se s malim valjuškom tijesta što joj ga je dala sestra, Vidak je išao u brdo nasjeći još drva, a Luka je tješio ženu: "Ajde, ta nisi vola rodila. Ni prvo ti, a ni zadnje, Bogu zafaljujuć i od Boga nadajuć." Bio je trinaesti prosinca 1930. godine i ubrzo je u crkvici Svete Lucije kršten i u maticu upisan Jakov, najmlađi Mrvalj. (kraj sedamnaestog nastavka) PROSINAC 2012.
Svim građanima Zeničko-dobojskog kantona želim
sretnu i uspješnu 2013. godinu Čestit Božić i sretna Nova godina!
Čestit Božić i sretnu i uspješnu novu 2013. godinu želi Vam
Azra frizer za žene
V A R E Š, tel.: 061 176 418
Čestit Božić i sretnu Novu godinu želi Vam
Vareš, ul. Zvijezda br. 25 (poslovna zgrada Bobovac)
Telefon: 032 849 301 Fax: 032 849 300
TR
www.profitex.ba e-mail: info@profitex.ba; profitex@bih.net.ba
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
PROSINAC 2012.
Dućan
VAREŠ, vl. Bruneta Radman tel./fax 032/845-067, mob. 063/992-922; 063/992-923
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 216
19
KAZALIŠTE UZ KAZAN U potrazi za izvornom Bosnom, onom baš ruralnom, gdje se kruh lomi rukom a britka dosjetljivost i autentični humor obaraju s nogu, dovoljno je malo odmaći od Vareša, i prilično je nevažno na koju stranu. Život jest prestao bujati kao nekada, ali duh još nije umro. I neće "dok je pare u nosu" – glasi poruka koju se može čuti i ponijeti, uzmimo, iz Oćevije. Kakva su vremena i je li Tito još živ ili je umro, pitanja su na koja se u tom osebujnom kraju ne može naslutiti jasan odgovor. Ono ne mijenja ništa od svog identiteta i mentaliteta, i čini se gotovo nevažnim koje desetljeće i koja godina marširaju selom...
Priredio M. Marijanović
Tako se pece rakija
Posljednji dani studenoga, rani sumrak, ravan uz Oćevicu, na njoj u punom pogonu rakijsko-kazanski kompleks. Sve vrvi od 'andrićevskih' detalja. Domaćina zovu Mudri. Društvo koje pijucka i mezi uz improviziran stol zbija šale i onda im se smije tako da se to čuje duž kotline, a i okomito uz travnati greben s čijeg se ruba nadviruju kuće. U zdjeli se već obralo ribanu miješanu salatu, na razvršenom papiru, kad ga ponestane, dodatno se nakriža meze. U društvu su, razumije se, i slučajni prolaznici. Samo jedan čovjek neprestano opslužuje sva tri razigrana kazana, a ovi ga, držeći čaše, još tobože ukoravaju: "Sad si naš'o (drva) cijepat". I pomognu mu, doduše, dvojica-trojica kad treba izliti kom i ubaciti novu sirovinu, a kante dobivene rakije preliti u ogromnu plastičnu kacu, nad kojom se neiskusnu zamanta od alkoholnih para... Kišicu koja propaduje ne priznaju, kažu da to frca od kazana. Na jednu visoku letvu, zatjeranu u livadu, prikucali mini reflektor jer proizvodnja neće biti obustavljena ni noću. Oko nogu se mota crni 'cuko' i redom mirisa nogavice. Neumorno se prepričavaju dogodovštine i rugalice na račun seoskih proizvođača rakije. Jedan, navodno, ima običaj peći šljivovicu dok se 'košpe' posve ne izližu. Pa red smijeha. Drugi, kako vele, plasira takvu rakiju da bi joj na deklaraciji trebalo naznačiti: "najbolje upotrijebiti prije prvog mraza" (toliko je, biva, razrijeđena da bi već ispod nule smrzla). Opet red smijeha. Treći je, živa istina, napravio pregradu u buretu pa iz manjeg odjeljka davao kušati vrhunsku rakiju, a kad mušterija kaže "bogovska je" i pristane kupiti nekoliko litri bude mu naljevena ona koja se s kušanom nije ni u putu srela... Za četvrtog i ostale, evo, ponestade mjesta.