BOBOVAC br. 217 by Midnight Rider

9 771512 813006

ISSN 1512-813X

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XIX. • BROJ 217 • SIJEČANJ 2013.

UVODNIK

rije 95 godina komičarski genij Charlie Chaplin snimi film "Zlatna groznica" s onom čuvenom scenom u kojoj jede vlastitu cipelu, dok mu se, očajnički gladnomu, od kompanjona priviđao puran... No, osim bijedno propale priče o kusanju zlatnim kašikama, kakve bi to veze moglo imati s našom stvarnošću? Evo kakve. Godine 1995. u Daytonu odsvira se kraj jednog rata, ali se stvari nakon njega ne posložiše do današnjeg dana. I evo kakvim se izjavama hrani federalnu javnost ove 2013.: "Sjedinjene američke države i Europska unija zainteresirane su za reformu Ustava Federacije BiH. Stav predstavnika SAD-a i EU-a koji su uključeni u proces je da politički čelnici u FBiH moraju pokrenuti dijalog i postići kompromis te složno doći do rješenja…" Bogme je ta euroamerička zainteresiranost stasala za ženidbu, a federalna spremnost još se ne bi udala. Naši političari još uvijek su u tranšejama i tek bi dakle trebali pokrenuti dijalog. Pa nakon tako "ulupanih" 18 godina nije čudno što se i nama svako malo pričinjava suhim zlatom optočena knjiga reformiranog ustava. A puran kojeg mi svojim vareškim očima vidimo ogleda se u prijedlogu osnaživanja općina odnosno lokalnih zajednica u kojim građani ostvaruju većinu svojih prava i obveza. No, govori se i o tome da bi siromašne, "nerentabilne" općine bile ukidane ili spajane, pa ne bi bilo neočekivano da se netko odmah dosjeti uprijeti prstom i na ovu u kojoj žive Varešani, pleme koje, po većini pokazatelja, lagano izumire. U duhu već spomenute zainteresiranosti je i posljednja najava, za koju se naglašava da je neformalna, a koja glasi: "Na proljeće će se bar znati prijedlozi oko novog preustroja Federacije BiH". Dakle, čekamo sad visibabe, ili možda neku formalnu najavu da se iznošenje prijedloga

IZME\U 2 BROJA ipak odgađa. Ma, vrijeme je nama ništa, a pitanje izmjena ustava nije kasno pokrenuti ni u srednjoj dobi… U novinama neki dan članak nad kojim se racionalan čitatelj morao zabrinuti da nije u pitanju fatamorgana. Ili se u najmanju ruku zapitati: kako se tim ljudima poznatim po brzoj reakciji, distributerima naftnih derivata, mogao desiti propust da ne otkupe cijelu nakladu i odmah spale sve do posljednjeg primjerka!? Jer u novinama je ovako pisalo: "Uskoro bi cijene goriva trebale pasti do dvije marke jer će pad cijene sirove nafte na burzi u New Yorku, na 92 dolara za barel, utjecati na tržište derivata u našoj zemlji". Naše tržište je inače otporno na ta newyorška padanja, ali svejedno trgovci i taksisti, otkako su otvorili novine toga jutra, više ne govore s prespalim distributerima jer je u novinama pisalo i ovo: "S obzirom na to da je cijena sirove nafte važan parametar u formiranju cijena na tržištu, trebalo

IZ ŽUPNIH MATICA

bi doći i do smanjenja cijena osnovnih životnih namirnica, ali i cijena prijevoza". Loptica je na kraju prebačena vlastodršcima, da oni budu pametni i suprotstave se bjelosvjetskim burzama, ali narod je razgrabio novine i već pročitao: "Vlasti koje donose odluke o povećanju cijena, pogotovo usluga grijanja, prijevoza i sl., moraju imati u vidu činjenicu da je na svjetskom tržištu došlo do smanjenja cijene ključnog energenta, što znači da nema opravdanog razloga za već najavljeni, i to nemali, postotak povećanja cijena usluga". Ma glupost, odmahnut će političari, novinari svašta pišu, da se njih pita oni bi vama i trinaestu mirovinu dali... Na koncu još nešto iz razvijenog svijeta, a od čega smo mi operirani. Gotovo polovica hrane u svijetu (u Europi i SADu, a crni je kontinent kao na drugom planetu), odnosno dvije milijarde tona, završi u smeću, ustvrdio je britanski Institut za mehaničko inženjerstvo i objavio je kako su uzroci tome slabo skladištenje hrane, stroga prodaja do datuma važenja, slaba ponuda i probirljivost potrošača. Kod nas, recimo, prva dva uzroka rijetko kad igraju ulogu, kao što nas ne "tangiraju" ni zarasla polja niti zabrinutost spomenutog instituta glede rasipanja resursa za proizvodnju hrane koja će se poslije baciti. Tek, oko hrane tu i tamo zakukamo, obično uz blagdane, te jede se samo masno te jede se obilno, ali nije se još čulo da se sarma stigla pokvariti ili da je netko nešto masnoga doista bacio. I, evo, na pragu novog ljeta Gospodnjeg, već dvadesetog otkako se ovoj kotlini dogodi ratna propast, kao da se budi nova nada. Novi općinski načelnik i novi župnik pozivaju na vareško proljeće, na drugačiji pristup, s više akcije i više inicijative. Da svatko sebe pronađe...

DONACIJE ZA "BOBOVAC"

ŽUPA VAREŠ Kršteni: Ivan Malbašić (Jasenka i Sanje), Dominik Josipović (Ante i Ljiljane), Patricija Iličić (Franje i Violete). Vjenčani: Dražen Stanić i Božidarka Jelić. Umrli: Tomislav Plejić (1931.), Drago Filipović (1938.), Rudo-Anto Nevjestić (1953.), Damjan Šurkić (2012.), Pero Kolaković (1935.), Slavko Gavran (1936.), Margot Šormaz (1948.). ŽUPA VIJAKA Umrli: Budimir Peštić (1940.), Rudolf Lučić (1930.), Ivo Matičević (1959.), Pero Nikolić (1934.). Fotografije na naslovnici: Kristina Božić

BROJ 217

Ivo Kalfić, Drvar – 36 KM, Ivanka Franjić, Vareš – 120 Kn, Antonija Božić, Vareš – 30 KM, Emilija Zloušić, Vareš – 30 KM, Danijel Lučić, Zuidland (Nizozemska) – 50 KM, Anton Trogrlić, Capelle (Nizozemska) – 50 KM. Svima hvala lijepa! SIJEČANJ 2013.

VIJESTI

IZRADA ZAKONA O ŠUMAMA Zakon o šumama Zeničko-dobojskog kantona od iznimne je važnosti za Općinu Vareš jer bi se temeljem istoga trebala ostvarivati najveća prihodovna stavka u općinskom proračunu, ali znamo da u proteklom desetljeću nije bilo tako i da su dugovanja završila na Kantonalnom sudu, pa je tek onda počela njihova otplata i još uvijek je to samo djelomično realizirano. Osim činjenice da je u ranijem Zakonu već i propisani iznos za povrat općinama na čijem se teritoriju vrši eksploatacija bio diskutabilan, problemi leže u gruboj centralizaciji na razini Kantona i prenapučenoj administraciji ŠPD-a koncentriranoj u Zavidovićima, što je općinama – onim koje uopće raspolažu ovim resursom – kao i šumarijama koje posluju na njihovom teritoriju, oduzelo svaku moć odlučivanja. Vareš i Olovo su dvije šumom daleko najbogatije općine na području Zeničko-dobojskog kantona, pa su razmjerno tome bile najviše i oštećene prethodnim zakonom, i zato su sada, prije provođenja javnih rasprava o Nacrtu novog zakona, održale koordinacijski sastanak u Olovu na kom su nazočili općinski načelnici, njihovi pomoćnici za gospodarstvo i financije, predstavnici političkih stranaka i predstavnici šumarija iz obje općine, te su ondje usuglašene važne izmjene – koje u odnosu na stari Zakon, ali i Nacrt novoga, zvuče bezmalo pučistički – ispod kojih se ne misli ići, a koje glase: "Na području kantona posluje jedno ili više šumsko-privrednih društava, a osnova za formiranje šumskoprivrednog društva je šumsko-privredno područje" i "Odluku o formiranju šumsko-privrednog društva donosi zakonodavno tijelo lokalne zajednice". Na javnoj raspravi u Varešu održanoj 18. prosinca 2012. obznanjeno je da su konkretni prijedlozi za poboljšanje predloženog zakona utvrđeni zajedno s Olovom, uz napomenu kako je riječ o Zakonu od kojeg u velikoj mjeri zavisi normalno funkcioniranje lokalnih zajednica Vareša i Olova, kao i njihov ekonomski razvoj u narednom periodu. Također je naglašeno da je kroz predložene izmjene ispoštovana preporuka Ustavnog suda BiH o zaštiti prava na lokalnu samoupravu, zbog čega je Ustavni sud i stavio izvan snage prethodni zakon o šumama Federacije BiH, kao i Uredbu o šumama koja je donesena naknadno. Načelnik općine Vareš Avdija Kovačević na javnoj je raspravi stao iza zaključaka donesenih u Olovu, istupivši sa sugestijom da izmjene vezane za stručni dio zakona elaboriraju

U 2012. godini nije bilo mjeseca bez otpuštanja radnika, kazala je šefica vareškog Biroa za zapošljavanje Jasna Svinčicki-Operta, i predočila podatak da je po evidenciji Biroa u Varešu trenutno nezaposlena 1321 osoba. U usporedbi s 2011. godinom, koja je završila s 1196 nezaposlenih, to je zabrinjavajući rast od desetak posto, s točno 125 novih nezaposlenih. Najveći broj otpuštanja bilježi se u oblasti sječe i prerade drveta (što je paradoksalno jer eksploatacija šume na vareškom području ima sve odlike pomame!), a zatim slijede druge industrijske djelatnosti, ionako skromnog obima, čije je poslovanje ugroženo nelikvidnošću i recesijom. SIJEČANJ 2013.

ljudi iz struke i naglasivši zatim da drugi dio Nacrta predloženog zakona, koji se tiče organizacije i djelovanja ŠPD-a na razini kantona, mora pretrpjeti promjene koje će uvažiti interes lokalne zajednice, a predlagače pozvao da to i uvaže, jer će se u suprotnom, kako je najavio, pristupiti formiranju ŠPD-a u općinskim granicama.

SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA Općinsko vijeće Vareš dana 27. prosinca održalo je treću sjednicu s obimnim dnevnim redom od 20 točaka, a glavna je bila – Prijedlog proračuna Općine Vareš za 2013. godinu. Diskusija je bila više formalne naravi i nakon nje Proračun je jednoglasno usvojen, a općinski načelnik Avdija Kovačević najavio je neizbježni rebalans u prvoj polovici iduće godine. Urađen je i rebalans za 2012. godinu te usvojen jednoglasno, ali uz primjedbu Hrvatske koalicije da teret rebalansa nije ravnomjerno raspoređen već je najveći dio (127.000 od ukupno 164.700 KM) prelomljen preko Službe za društvene djelatnosti, pri čemu su "stradale" mjesne zajednice, Hrvatski radio "Bobovac", nevladine udruge i drugi koji su se obratili Općini za pomoć, dok su recimo najčešće prekoračene stavke "izdaci za materijal, energiju i usluge". Nešto tvrđa polemika vođena je oko Prijedloga odluke o utvrđivanju cijena komunalnih usluga i visine naknade za priključno mjesto, koji je dobio potrebnu većinu glasova uz iznuđeni zaključak da načelnik zajedno sa svojom stručnom službom i nadležnima iz Javnoga komunalnog poduzeća Vareš, također polovicom iduće godine, uradi analizu i građanima predoči jesu li poskupljenjem postignuti pozitivni efekti zbog kojih je ono u ovom trenutku podržano. Pojedini vijećnici pokušali su se tijekom ove rasprave predstaviti kao rijetki koji su, navodno, "na strani građana", međutim drugi nisu dopustili da se od toga stvara implikacija kako su oni kontra građana zato što ne nastupaju populistički nego promišljeno i na dugoročnu korist grada i samih građana. Mnoge je vijećnike na diskusiju potaknulo i Izvješće o ostvarivanju dugoročnih ciljeva i razvoja cestovne infrastrukture te izvršenju programa održavanja, zaštite, izgradnje i obnove lokalnih cesta, koje je također usvojeno jednoglasno, ali uz iskazano nezadovoljstvo tempom obnove lokalnih putova na području općine.

GUŽVA NA BIROU

BEZ POSLA I 10 MAGISTARA Iz Biroa za zapošljavanje općine Vareš, ljubaznošću gospođe Jasne Svinčicki-Operta, dobili smo podatke o najnovijim kretanjima, a brojke ukazuju da se u protekloj godini stanje na vareškoj burzi rada dodatno pogoršalo Kad se vrše primanja radnika, to je gotovo u pravilu na određeno vrijeme, ističe gospođa Jasna naglašavajući da treba razumjeti i tešku poziciju u kojoj se nalaze poslodavci. Pritom postoji i značajan broj već "uhodanih" koje se, tako reći, pozajmi pa vrati Birou i stalno traje ta nestabilnost koja rezultira pravom promenadom. Neki se, doduše, u tome snalaze na način da pravodobno iskoriste financijske naknade koje im Biro osigurava u skladu sa zakonskim propisima. BROJ 217

Dok rijetki trajno odlaze s Biroa, "nove snage" pristižu u konstanti. Riječ je o mladima koji završavanju školovanje i stječu diplome, a ne dobivaju priliku za posao. Tako se među 51 osobom s visokom stručnom spremom na Birou u Varešu nalazi i 10 magistara, koji su stekli to zvanje po tzv. Bolonjskom konceptu. Na koncu i podatak da polovicu nezaposlenih na vareškom Birou za zapošljavanje čine žene. M. M.

U ŽUPI "TREĆE DOBI"

Uzajamni blagoslov Blagoslov je pozitivna energija koja ne miruje i nije sebična: daruje se i širi gdje god ima dobre volje Piše fra Mirko Majdandžić

ar mjeseci prije blagoslova obitelji imali smo sastanak s prakaraturima i predstavnicima pojedinih sela. Ustaljena je praksa bila da se obitelji blagoslivljaju tek nakon Božića. Predložio sam ovim našim suradnicima, prakaraturima, da po uzoru na neke naše planinske župe, dio blagoslova, prvenstveno sela, obavimo u vrijeme Adventa. U to vrijeme se, ionako, obilazi bolesne i starije župljane i ispovijeda ih, kao pripravu za Božić. Jedna od priprava mogla je biti i blagoslov obitelji. Promišljali smo i o tome da bi vrijeme za obilazak sela, što se tiče snijega i prohodnosti, moglo biti bolje prije nego nakon Božića. I kao da smo istim očima gledali na ovo pitanje, složili smo se i dogovorili da sela obiđemo u Adventu, a grad (i Vareš Majdan je dio grada) nakon Božića. Tako napravismo raspored i, usporedno sa zornicama, krenusmo i u obitelji naših župljana. Imali smo po 10-12 obitelji na dan. A to je značilo da smo mogli u svakoj obitelji sjesti, porazgovarati, ako je bio netko bio za ispovijed – ispovjediti, i bez žurbe napraviti mali zapis o stanju župe i obitelji. Moj doživljaj je prelijep: gotovo u svakoj kući župljani su s odobravanjem komentirali ovaj novi način: da sjednemo s njima, da razgovaramo i saslušamo jedni druge, da blagoslov ne bude ograničen brojem obitelji koje danas još čekaju na parokov dolazak, dakle da imamo vremena za tu konkretnu obitelj. I onda se pojavi neka tuga: u pojedinim selima (i ulicama, isto se javlja) sus-

retnemo toliko samih ljudi, da se s razlogom postavlja pitanje: jesu li to obitelji? Ako ja živim sam – jesam li ja obitelj, tko obitava tu? Naravno da su to obitelji, koje su izlomljene, razdijeljene, pokidane... Iako su mama ili tata sami ovdje u Varešu (u Duboštići, na Pogari, na Javorniku ili na Pržićima) oni su u vezi, povezani, s ostatkom obitelji (onim većim) koji je trenutno u Nizozemskoj ili Austriji, Hrvatskoj ili Australiji. Nisu to "virtualne" obitelji, obitelji u "zraku". To su obitelji koje funkcioniraju i na daljinu, čiju ljubav i snagu ni daljina ni vremenska odijeljenost ne može ugroziti. To su obitelji koje žive i egzistiraju na ljubavi očeva i majki, baka i djedova. Dovoljna je fotografija i spomen na njihove najdraže da im oči zasuze i srce brže zakuca. I zato su bili sretni što smo im došli u njihove "privremeno" prazne domove, što smo ih upitali za djecu, a oni su tada, sretni i puna srca, govorili o svojima, koji su u raznim mjestima, koja ne znam niti napisati. Sretni su da paroku ispričaju o svojoj djeci, svome srcu koje se razlomilo na više dijelova, ali opet, čudom nekim, kuca i živi. Ne treba ovim Varešanima ništa, ne treba im Caritas ni pomoć te vrste. U svakoj kući stavili su pred nas toliko da je moglo biti za desetoricu. Njima treba netko tko će čuti kako njihovo srce kuca, razvaljuje od uzbuđenja, kad ima priliku govoriti o onima koji su izrasli iz njihova srca, a sada su daleko. I, čini mi se, blagoslov obitelji bi trebao biti svaki dan, cijelu godinu. I tada bi

Vareš bio ujedinjen: Vareš u Varešu treperio bi govorom ljubavi o Varešu izvan Vareša. I ta pozitivna energija, ta ljubav (a ljubav mora biti od Boga) olakšala bi samoću Varešana u Varešu i olakšala iščekivanje Varešana izvana. Podaci koje smo bilježili pokazat će koliko nas ima, koliko smo stari, koje smo škole završili i što radimo. To ću napisati za sljedeći broj "Bobovca", jer još nisam uspio sve podatke unijeti u računalo. No, ono što je realno: mi ne možemo živjeti u nekoj dalekoj prošlosti i komentirati kako smo dobro živjeli, kako nas je bilo toliko i toliko, i što sve ne. Mi trebamo biti realni i iz te realnosti izvući ono najbolje i napraviti da mi, Varešani danas, u 2013. godini napravimo ono što možemo. Spomenuo sam da je veliki broj naših župljana samih. Pokušat ćemo u našoj župnoj dvorani napraviti mjesto za druženje, neki klub (klub penzionera ili umirovljenika zvuči prejako). Možda po uzoru na djecu (a ona nam mogu biti uzor u svemu) da napravimo neki "dnevni boravak". Tu bismo se družili, čitali novine, igrali karti i pikada (tko mogne dobaciti), pili kavu (i nešto još), a Ferdo, Oto, Eduard, Nenad, ja i tko god hoće, donijeli bi tambure i tako punili akumulatore života za dane pred nama. U "dnevnom boravku" spremat ćemo se za noći samoće. I tako će samoća biti prepolovljena, bar se nadam. Vareš je "grad treće životne dobi" – čini mi se da će tako pokazati podaci iz ovog blagoslova obitelji. No, to nije loše. Treća životna dob je najpouzdanija, smirena je i staložena, hrabra i iskusna, puna je skrivene energije, ne izdaje. I, veoma važno, ova "treća životna dob" čeka svakoga od nas. A ako je organiziramo kao da je "prva dob vječnosti" – kako bi to izgledalo...? Župljani župe svetog Mihovila! Hvala Vam za Vaša otvorena vrata, hvala Vam za svaki osmijeh, a bilo ih je tisuću, hvala Vam za svaki komad kruha (okrajci su najbolji) i mesa, sve kolače i vino i rakije. I hvala što ste i Vi blagoslivljali nas.

Vareš, ul. Zvijezda br. 25 01 3 i 1 ,1 M

Telefon: 032 849 301 Fax: 032 849 300

95,

(poslovna zgrada Bobovac)

www.profitex.ba e-mail: radiobobovac@hotmail.com

e-mail: info@profitex.ba; profitex@bih.net.ba

BROJ 217

SIJEČANJ 2013.

PRIVILEGIJ U VAREŠU

Liječenje akupunkturom Karijera dr. Draženke Pašalić-Mirčić, odnosno njezin profesionalni put od diplomiranja u Beogradu do dolaska u Vareš, dijelom podsjeća na one kadrovske migracije u zlatno doba Vareša kada su stručnjaci svih profila iz raznih krajeva zemlje pristizali za poslom u ovu kotlinu. Ali tu prestaje sličnost s nekadašnjim dolaskom (u prosperitetnu sredinu gdje se postajalo kotačem uhodanog mehanizma i osjećalo sigurnost sistema), a današnji je Vareš drugačiji izazov u kome se ipak (pro)našla ova liječnica obiteljske medicine i pomalo egzotičnog primarnog usmjerenja, za koje se u hrvatskom jeziku koristi jednako egzotičan izraz – akupunkturistica. No, i sama je akupunktura nešto o čemu se (u našoj zemlji općenito) nedovoljno zna i zato reagira skepsom, ali prvi pacijenti dr. Draženke (u Varešu ih je dosad bilo desetak) priznaju da su doživjeli pozitivno otkrivenje, što je onda postalo povod ovom prilogu. M. Marijanović

ođena je u Tuzli, često selila s obitelji i najduže živjela u Sarajevu gdje je počela studirati, diplomirala u Beogradu 1995., gdje je radila deset godina u "Vitalisu" (poznatom centru za modernu medicinu i estetiku) – uglavnom, sve veliki gradovi – i na koncu odabrala Vareš. Bilo je tu i spleta okolnosti, "Vitalis" je napustila iz razloga što se nije mogla dodatno educirati na željenom planu, u Vareš je došla nakon što je par godina radila i u Olovu, ali u Varešu se osjetila dobro i izbor je to koji bi ovoj sredini trebao imponirati, tim prije što je dr. Draženka donijela znanje i radno iskustvo s kojim danas ljubazno stoji na usluzi vareškim pacijentima. Uprava Doma zdravlja u VaSIJEČANJ 2013.

Dr. Draženka Pašalić-Mirčić

rešu to je umjela prepoznati i nakon duljeg vremena nekoga, odnosno upravo nju, uputila na specijalizaciju iz oblasti obiteljske medicine. Prije nego progovorimo o akupunkturi, spec. dr. Draženka otkriva da ju je obiteljskoj medicini privuklo to što pacijenta može promatrati prije svega kroz prizmu čovjeka, sa socijalnim, psihološkim i drugim aspektima njegova života, a ne isključivo kroz njegovu bolest. Međutim, da čitatelja ne bi zbunilo to gdje prestaje Draženkino bavljenje obiteljskom medicinom, a počinje bavljenje akupunkturom, treba kazati da Dom zdravlja u Varešu (još) nema akupunkturološku ordinaciju i da tu priznatu medicinsku metodu dr. Draženka sugerira – ali ipak prepušta na slobodno odlučivanje pacijentu – kod pojedinih akutnih, a pogotovu kroničnih bolnih stanja koja se neupitno mogu liječiti akupunkturom. Najčešće su to bolna stanja kralježnice ili problemi sa slabom cirkulacijom, izraženi kod dijabetičara, pušača, te osoba s profesionalnim oštećenjima. Treba znati da se takvi tretmani plaćaju, naravno ne liječniku nego ustanovi, a prema iznosima propisanim od nadležnog Zavoda zdravstvenog osiguranja (cca 20 KM po tretmanu). A sad o samoj akupunkturi. Prema definiciji, to je umijeće liječenja zabadanjem igala u određene točke tijela, koje potječe iz tradicionalne kineske medicine. Riječ BROJ 217

je o drevnom, čak tisućama godina starom tretmanu, čija je mističnost zaokupila Draženku tijekom izučavanja fizikalne medicine i liječničkog profiliranja. Od 1979. godine akupunktura postaje službeno priznata od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i tretman se primjenjuje na oko stotinu dijagnoza. No, u Bosni i Hercegovini akupunktura je još uvijek nepoznanica za pacijente, a i posve nerazvijena medicinska oblast. Za razliku od Hrvatske, recimo, gdje je unutar liječničke komore registrirano oko 80 "akupunkturista" ili od Srbije gdje se također otišlo puno dalje. Zato se u BiH ne može niti izdati certifikat za bavljenje akupunkturom, nego po njega treba poći u susjedstvo. Dr. Aida Božuta, s privatnom ordinacijom u sarajevskoj četvrti Pofalići, jedna je od rijetkih u BiH koja se profesionalno bavi akupunkturom, dok za većinu drugih dr. Draženka ističe da su pohađali specijalističke tečajeve i obično obavljaju tretmane u privatnim ordinacijama za fizikalnu medicinu ili pri banjskim lječilištima. Vlastiti motiv za daljnje bavljenje akupunkturom dr. Draženka nalazi u približavanju Vareša, Bosne i naše svijesti općenito suvremenom svijetu i svemu što se čini za dobrobit čovjekova zdravlja. Štoviše, akupunktura se, po njezinim riječima, u zemljama zapadne Europe već primjenjuje preventivno, ne samo terapijski, te se pod kraticom TCM (Traditional Chinese medicine) izučavaju teorije, dijagnoze i tretmani koji, uz akupunkturu, uključuju kinesku biljnu medicinu i masažu. Koliko se iz bosanske perspektive uopće može produbiti znanje iz ove oblasti? Ovisno o vlastitoj inventivnosti, kazat će dr. Draženka, koja si na vlastiti trošak nabavlja stručnu literaturu na engleskom jeziku (jer je kod nas nema ni u prijevodu) i koja je svoj privatni boravak kod brata u Stockholmu iskoristila za usavršavanje tako što je platila (40 eura po danu) da tjedan dana radi u ordinaciji dr. Ma Xuehong. Jako je važno, naglašava dr. Draženka na kraju, imati učitelja čije se iskustvo u tretiranju akupunkturom ne može pronaći u literaturi. Nas, pak, Draženkin primjer uči kako se predano može raditi i čak samostalno nadograđivati, sve na korist svoje zajednice i na dobro čovjeka u njoj.

INTERVIEW

AVDIJA KOVAČEVIĆ općinski načelnik

Trebamo sustavan

Na izborima u listopadu građani općine Vareš, kad je riječ o načelničkoj funkciji, poklonili su povjerenje dipl. pravniku Avdiji Kovačeviću. U razgovoru za list "Bobovac" nemoguće je bilo dotaknuti se odjednom svih tema, ali odgovori koje je novi načelnik pružio na ključna pitanja poželjno su britki i nedvosmisleni Razgovarao M. Marijanović n Poštovani načelniče, na dužnost prvog čovjeka izvršne vlasti u općini stupili ste prije nepuna dva mjeseca. Prvo pitanje, oko kojega se uostalom vrte svi planovi, jest stanje javnih financija. Kakva je bilanca i ima li ovom gradu financijskog proviđenja? o Finansijsko stanje je izuzetno teško, a slobodan sam kazati i izuzetno, izuzetno složeno. Dubioza je izuzetno velika i trebat će nekoliko godina da se sanira. Naslijedili smo neisplaćene plaće za osmi, deveti i deseti mjesec, obaveze prema dobavljačima od nekoliko stotina hiljada maraka i obaveze prema Poreznoj upravi, dakle obaveze prema PIO BiH i ZZO BiH u iznosu većem od dva miliona maraka. Međutim, i mi potražujemo značajan dio sredstava i problem je što ih ne možemo brzo naplatiti jer je zakonodavac donio vrlo rigidan zakon po kome bismo mi, na primjer, svoja izvršna sudska potraživanja od Vlade ZDK-a, mogli naplatiti bukvalno tek za 15-20 godina. I u tom smislu ja vidim i težinu i složenost ovoga problema, sa kojim se bez obzira na sve moramo suočiti i ući u rješavanje istog. Ja sam po vokaciji optimista i pragmatičar i držim da sa dobrim domaćinskim pristupom možemo općinu izvući iz dubioze i izaći u krajnju pozitivu, sa tendencijom razvoja i stvaranja novih vrijednosti. n U javnosti se smatra da bi se pri svođenju rashoda u

razborite okvire trebalo početi od primjene nove sistematizacije radnih mjesta u općinskoj administraciji, a i sami ste već u prvim istupima kazali da u Općini postoji "višak uposlenika, a manjak radnika". Kakav će biti Vaš pristup ovom, nesumnjivo osjetljivom, i dugo odgađanom pitanju, te hoće li se provesti nacionalni balans sukladno temeljnim dokumentima organa uprave? o Općinsko vijeće Vareš je na sjednici održanoj 27. decembra 2012. godine na moj prijedlog u skladu sa zakonom usvojilo Odluku o platnim razredima jedinstvenog organa uprave. Ja sam imenovao sutradan komisiju za izradu Pravilnika o radu čiji će sastavni dio biti i nova mikroorganizacija novog-starog organa uprave. Dakle, slijedi racionalizacija i u tom kontekstu poštivanje svih zakonskih i podzakonskih akata koji reguliraju ovu oblast. Mi imamo manjak radnika i to kvalitetnih radnika, a imamo višak radnih mjesta i višak nestručnih i, slobodan sam kazati, nesavjesnih i upušćanih uposlenika. Ocjenjivanjem državnih službenika i namještenika, koje počinje od 1. januara 2013. godine, izvršit ćemo selekciju i osloboditi se neophodnog viška neodgovornih i nesavjesnih uposlenih, zatim kvalitetnim, stručnim i profesionalnim zanavljanjem novih uposlenika dat ćemo snažan novi stručni i

Avdija Kovačević

intelektualni zamajac, kako bismo odgovorili izazovima vremena. Pri tome, naravno, vodit će se računa i o zakonom obaveznom nacionalnom balansu, ali ne po svaku cijenu. Ja ću uvijek prednost davati profesionalizmu u odnosu na nacionalno, ma šta to značilo. Naravno, idealno je ukomponirati oboje, ali ako biram između stručnjaka i profesionalca koji je anacionalan, i nacionalnog amatera, uvijek ću se opredijeliti za ovog prvog. n Organizirali ste sastanak s lokalnim gospodarstvenicima iz oba sektora: javnog i privatnog. Kakve ste informacije od njih prikupili i u kom pravcu kanite povlačiti

BROJ 217

poteze na poboljšanju poslovne klime i smanjenju nezaposlenosti u Varešu? o Mislim da je još rano dati odgovor na ovo izuzetno teško i suptilno pitanje. Mi još uvijek prikupljamo informacije iz svih segmenata javnog i realnog sektora i naša konačna strateška opredjeljenja dat ćemo nakon takozvanih stotinu dana fukcioniranja novog organa uprave. Pravu i cjelovitu informaciju o ovome možemo realno očekivati tek 25. februara 2013. godine i to će biti naše dugoročno strateško opredjeljenje iza koga će, siguran sam, stati Općinsko vijeće i, slobodan sam kazati, većina javnosti općine Vareš. SIJEČANJ 2013.

pristup i puni koncenzus No, bez obzira na prethodni stav, slobodan sam svojim sugrađanima poručiti sljedeće: treba što prije zaboraviti na velike i imaginarne priče o hiljadama zaposlenih u rudnicima, livnicama, željezarama, drvnim industrijama i slično. Naprosto jer je to povijest i tu stvar treba arhivirati. Nemoguće je točak povijesti vratiti unazad jer Bog upravlja historijom i, kao što je rekao gospodin Ante Gotovina, treba se okrenuti hrabro i snažno ka budućnosti. Danas ko uposli jednog čovjeka treba mu skinuti kapu s glave kao čin poštivanja i proglasiti ga herojem u našim okolnostima, i zato svim potencijalnim investitorima i stvaraocima novih vrijednosti poručujem: dođite u Vareš, mi Vas čekamo i nudimo Vam sve benefite koje lokalna zajednica može da ponudi, čak i na vlastitu štetu, samo zaposlite ljude. Jednog po jednog, i to je dobitna kombinacija. n Kao pitanje svih pitanja u ovom trenutku nameće se naša sposobnost sukreiranja novog Zakona o šumama. Jednom je već napravljena politička pogreška povijesnih razmjera kad je sjedište Šumsko-privrednog društva prepušteno Zavidovićima, a ovo je sad prilika za popravni ispit. Vi ste na javnoj raspravi istupili sa smjelim prijedlogom i zatražili potporu svih lokalnih političkih faktora u suprotstavljanju kantonalnim strujanjima. Pojasnimo našim čitateljima kakvo rješenje zagovarate i jeste li za njega dobili očekivanu potporu? o U vrijeme formiranja ŠPD-a ZDK-a ja sam bio član kantonalnog izvršnog odbora SDA i bio sam protiv formiranja ovakvog ŠPD-a. Čak sam bio izlobirao da se donese odluka SIJEČANJ 2013.

o sjedištu preduzeća u Varešu, koja je naknadno na jedan volšeban način izmijenjena na štetu Vareša. Ovo što radi premijer i Vlada ZDK-a sa pokušajima da se, po naprosto čudnom i izvanzakonskom postupku, donese novi Zakon o šumama ZDK-a je protuustavno djelovanje, koje je kažnjivo po važećem KZ-u FBiH i KZ-u BiH. Nema Zeničko-dobojski kanton ustavno ovlašćenje da donosi ovako važan i bitan zakon, jer je to zakon lex specialis, a i kada bi imao, ponuđeni Zakon je lošiji i anahroniji po lokalnu zajednicu od onoga koji je Ustavni sud Federacije BiH proglasio neustavnim. Minimum ispod koga mi ne možemo ići jeste: pod jedan – poštivanje Europske povelje o lokalnoj samoupravi, što podrazumijeva adekvatno i kvalitetno konzumiranje benefita od javnog dobra koje se zove "vareška šuma"; pod dva – poštivanje Zakona o principima lokalne samouprave; pod tri – zakonom utvrđena mogućnost da se na nivou ZDK-a formira više preduzeća, gdje mi zajedno sa Olovom vidimo svoju realnu šansu; pod četiri – uplaćivanje obaveznih 5 posto od drvnih sortimenata u budžet općine isti dan kada se naplati svaka faktura, a ne kao do sada od ćibuka, odnosno ikad ili nikada; i pod pet – učešće u kreiranju kadrovske politike preduzeća na način koliko obaveza toliko i prava. Naime, općina Vareš je lider po količini etata koji unosi u ŠPD

ZDK-a sa 40 posto učešća. Shodno tome mi tražimo i 40 posto prava u kadrovskoj i politici zapošljavanja. Ništa ni više ni manje od toga. Na ovom fonu svi koji hoće da rade zajedno sa nama su dobro došli i ima mjesta za sve. Alternativa prednjem stavu je: ko nije sa nama, protiv nas je, dakle, protiv je interesa općine Vareš. U ovom kontekstu je nakon provedene rasprave i Općinsko vijeće Vareš jednoglasno usvojilo Inicijativu koja sublimira prethodne principe i mi potpuno relaksirano ulazimo u završnicu ove borbe. Mi smo, dakle općina Vareš, u ovoj borbi osuđeni na uspjeh, jer bi sve drugo bila veleizdaja vlastitog ognjišta. S tim u vezi hoću da kažem da je, na osnovu cjelokupnog procesa provedenog u Varešu, ovako osmišljen plan i pristup u cijelosti podržan i za njega je obezbijeđen potpuni konsenzus i političko jedinstvo svih političkih faktora općine Vareš. Reteriranje od toga bilo bi izdaja budućnosti i perspektive naše djece, unuka i praunuka, jer je ovo njihova, a ne naša svojina, koju smo mi spletom okolnosti samo dobili na kratkoročno korištenje, a ne u trajno vlasništvo. n Stanje infrastrukture u našem gradu i općini još uvijek se karakterizira jednom prilično teškom rječju, a to je zaostalost. Odmah po preuzimanju mandata djelovali ste interventno u pog-

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić

tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

ledu javne rasvjete, no koji su planovi za sustavno izbavljanje Vareša iz mraka i postoji li neki modus oko tih troškova za rasvjetu? o Model je vrlo jednostavan. Izrada kvalitetnog sistemskog rješenja javne rasvjete za kompletno gradsko i prigradsko područje, angažiranjem meritorne projektantske kuće koja će uraditi kvalitetan glavni projekt javne rasvjete i koji će do kraja 2013. biti u cijelosti implementiran u Varešu. Efekti će biti izvanredni i vidljivi pa gotovo iz kosmosa, a naknada za korištenje tako urađene javne rasvjete bit će puno puno manja u odnosu na sve dosadašnje naknade. U perspektivi taj ćemo model razvući i prema svim mjesnim zajednicama, jer su i tamo živi ljudi i oni su poreski obveznici od kojih mi živimo. Isti model ćemo primjenjivati i kod rekonstrukcije putne infrastrukture te sanacije lokalne i regionalne putne mreže. Uz pomoć i učešće većih nivoa vlasti unutar države BiH, realizirat ćemo projekte od početka do kraja, i to jedan po jedan, a ne kao do sada kilometar po kilometar na raznim pravcima i za par godina sami uništimo i ono što smo ranije uradili. Sistemski i stručan pristup je najbolji garant uspjeha. n Koja su Vaša očekivanja od građana? Najavili ste par puta da ćete konkretnim akcijama testirati njihovu spremnost na osobni angažman u svrhu jačanja lokalnog jedinstva i poboljšanja općih uvjeta življenja. Također, ovo je prigoda da se, ukoliko nalazite za shodno, obratite s određenom porukom onim Varešanima koji su danas u iseljeništvu, a koji prate i osluškuju ovdašnju situaciju i možda imaju potencijalnih planova sa zavičajem.

INTERVIEW

o Očekujem da naši građani u prvom redu budu dobri i pošteni ljudi, jer se na taj način najbolje gradi povjerenje, suživot iliti život u jedinstvu u različitostima. Mi smo "osuđeni" jedni na druge i džaba meni što ja imam brata Emina od 1970. godine u Njemačkoj, ako on nije tu. Preči je meni moj Zdravko milion puta nego moj Emin, jer je on, Zdravko, tu sa mnom, dijelimo i dobro i zlo, kafenišemo i dogovaramo se, a Emin je nakraj dunjaluka. Još uz to što je Zdravko dobar i pošten čovjek i zapravo mi, taj moj Zdravko i tamo neki Avdija ili Milan, imamo zajednicu kakvu trebamo i zaslužujemo. Tolerantnu iznad svega. U stvari, ta zajednica se ne rađa, ona se stvara međusobnim povjerenjem i poštivanjem drugog i drugačijeg, jer moja ljudska i civilizacijska prava počinju tek onda i tek tamo kada se u punom kapacitetu i pod punim vašim priznanjem realiziraju vaša ljudska prava. Sve izvan toga je nametanje volje mimo volje i to je siguran put u konfrontaciju. Dalje, moraju naši građani konačno početi, posebno u zimskim okolnostima, čistiti svoja dvorišta i avlije, moraju očistiti ulaz do glavnog puta, jer im to neće niko drugi uraditi, a posebno im to neće uraditi "općinari". Očekujem da vidim puno više cvijeća oko kuća i na terasama stanova, puno više zasijanih lijeha i uređenih voćnjaka, jer ako mi sami to ne uradimo, dakle sami sebi, vjerujte neće nam niko sa strane doći da to uradi. Sve što budemo radili radit ćemo za

Svim građanima općine Vareš koji su u dijaspori poručujem: vratite se što prije u Vareš, jer Vas Vareš očekuje i, brate, poželio Vas je. Posebno je važno da se odazovete na popis stanovništva jer će se na osnovu toga vršiti raspodjela javnih prihoda s javnog računa Trezora BiH. Nemojte dozvoliti da svojim neučešćem u popisu stanovništva dovedemo Vareš ispod razine mjesne zajednice, jer nam to nikome ne treba. Na koncu, pozivam Vas da zajednički utvrdimo dan ili dane vareške dijaspore i da tim činom pokažemo i dokažemo svoju ljubav i odanost prema Varešu. sebe, a ne kao do sada, zapali se cigareta, stavi se mobilni aparat na stol, naruči se pivo i krene kuknjava kako ništa ne valja i kako se nema od čega živjeti i svi su lopovi samo je on pošten. To je ružna stvar i ružan postupak, i tako to rade neradnici, odnosno oni koji ne misle dobro ni sebi ni lokalnoj zajednici. Ja sam testirao ljude i, vjerujte, malo ih je koji su spremni danas za deset maraka iznijeti nekoliko vreća drva nekome u stan, da ne kažem nešto teže. Recimo, i bruka je i sramota da naši privatni biznismeni, posebno na gradskoj pijaci neće da počiste snijeg i smeće ispred vlastite radnje. Vjerujte da ću ja učiniti sve, što je u skladu sa zakonom, da se u budućnosti takvo ponašanje najoštrije sankcioniše i novčano kazni. Nadalje, ono što hoću jasno i precizno da kažem, i putem Vašega lista "Bobovac", jeste: nema više socijalne pomoći putem općinske blagajne. To je, što bi kazali Englezi finished story – završena priča i dao dragi Bog da se više nikada i nikome ne ponovi. Socijalnu pomoć će dobijati građani koji su u stanju socijalne potrebe putem nadležnih državnih i općinskih organa, a dosadaš-

nji "profesionalni tražioci pomoći" morat će, Boga mi, zasukati rukave i početi živjeti od svoga rada i svojih ruku. n Ne možemo, na koncu, ne upitati za Vaše mišljenje o stanju i Vaše planove u segmentu koji u ovom vremenu svi vole smatrati sporednim i nevažnim, a to je kultura. Neki bi je čak i dokinuli, kao što bi i sport, i umjetnost, ali koja je Vaša poruka? o Gospodine Mladenko, jednom sam negdje pročitao da tamo gdje nema kulture ni općedruštveni kulturni život nema smisla, jer tu zapravo vlada smisleni besmisao. Također, jednom je jedan pjesnik kazao "nakon Aušvica pitanje je šta je poezija", a ja bih rekao da bez radio "Bobovca", bez našega časopisa "Bobovac", bez FK-a "Vareš", bez karate kluba Vareš, bez našega sjedišta bosanskih kraljeva Bobovca, bez Karića, bez majdanâ u Oćeviji, bez svih naših pisaca i pjesnika, bez Radničkog doma i svega drugog što čini kulturni milje Vareša, postavlja se pitanje da li općina Vareš uopće ima smisla. Ukoliko bi, ne daj Bože, naprijed kazano bilo dovedeno u pitanje, ja bih koliko jučer, a ne koliko sutra, abdicirao i otišao sa ove pozicije.

ZLATNI PIR Prije pedeset godina brak su sklopili Filip i Bernardica Krištić sa Zarudja. U krugu obitelji, rodbine i prijatelja su proslavili zlatni pir. Još puno godina zajedničkog života u zdravlju i veselju žele vam vaša zahvalna djeca.

BROJ 217

Sagledavanje stvarnog stanja i potreba općine Vareš u sferi kulture, izrada kvalitetne strategije unapređenja, afirmacije i dugoročnog razvoja kulture na prostoru općine Vareš, pa i šire, bit će jedan od nultih prioriteta u mome mandatu. Za taj zahtjevan posao nama trebaju dobri i pošteni ljudi, kvalitetni profesionalci i stručnjaci par excellence iz kulturnog miljea, i treba nam novac. Ne puno novca da se rasipamo, ali nam treba za početak minimum i ja sam ubijeđen da ćemo u prvoj polovini 2013. godine obezbijediti budžetski minimum za kulturu. Moj je cilj, između ostalog, u predizbornoj i izbornoj kampanji bio izgradnja rezidencijalnog, kulturnog centra na Bobovcu. Nešto slično kao što ima Crna Gora na Lovćenu. Evo, ovim putem pozivam javno našu dijasporu da nam pomogne u realizaciji ovoga projekta. I savjetodavno i stručno, i napose finansijski. Bobovac je sjedište bosanskih kraljeva i hajdemo svi zajedno učiniti da to tako i ostane. U stvari, Bobovac je u svakom pogledu razvojna šansa i budući izvor prihoda i za državu i za općinu. Ono što nikada neću prihvatiti jeste amaterizam i voluntarizam u kreiranju i implementiranju kulturnih sadržaja bitnih za općinu Vareš. Amaterizam i voluntarizam su ustvari kao vino, dok se pije lijepo je i slatko, kada se otrijezni boli glava. Ja jedno sigurno znam, a to je da organ uprave, dakle Općina Vareš, neće u tome učestvovati, jer nema para da kupi dovoljno aspirina za glavobolju.

SIJEČANJ 2013.

IVANKOVIĆEVA IZABRANA DJELA – ESEJI

Identitet i druge opsesije Riječka je nakladnička kuća "Ex libris" objavila drugi svezak Izabranih djela Željka Ivankovića. Donosimo predgovor što ga je napisao autor koji je i načinio izbor eseja u ovoj knjizi. Zoran Grozdanov

a je Željko Ivanković sjeo pisati knjigu eseja, pod pretpostavkom da oni nisu tek tekstovi izabrani iz više desetaka objavljenih eseja u rasponu od dvadeset i pet godina, zasigurno bi imao one nedoumice kakve je naveo u uvodu svoje, vjerojatno i najznačajnije, knjige, 700 dana opsade, gdje se dvoumio želi li pisati dnevnik poput Manna, Brandisa, Gombrowicza, Krleže... Dilemu – pisati eseje strogoćom koja odlikuje znanstvene radove, pisati ih s naglašenim autorskim pečatom ili ih pisati poput kakvih promišljanja o suvremenim fenomenima? Dakle, pisati, opet, kao Mann, kao Edward Said, George Orwell... Gotovo je začudno kojim se rasponom tema, povijesnih razdoblja i likova, Željko Ivanković bavi u svojim esejima. I to, što je gotovo najvažnije, s vrlo velikom dozom opreznosti glede svojega znanja i spoznaja o tim temama. Bez obzira na to piše li o Ivi Andriću, toj nezaobilaznoj temi bosanskohercegovačke povijesti, književnosti, društva, politike, Antunu Branku Šimiću, franjevcima, Hansu Küngu, da nabrojimo samo neke predmete zanimanja našega autora, primjetan je dugotrajan rad, iščitavanje brojnih, glavnih i sekundarnih izvora. Iako će autor sam za sebe često reći kako je prvenstveno pjesnik, a mogli bismo bez imalo zadrške napisati i prvenstveno pripovjedač, on se u ovim esejima pokazuje kao vrstan esejist jer svoje teme pokušava promišljati pomnim odabirom, bez površnog razmatranja, ishitrenih zaključaka te vrlo temeljito iščitanih brojnih stranica o temama kojih se dotiče. Eseji skupljeni u ovoj knjizi obuhvaćaju tekstove koji su objavljivani od prve njegove knjige eseja, studija i kritika (D)ogle-

di iz 1987. godine pa sve do Tetoviranja identiteta iz 2007. godine, te neke poslije objavljene u periodici. Izgleda da je, u najširoj javnosti, Željko Ivanković percipiran kao esejist upravo nakon ove posljednje knjige i to zbog teksta Fundamentalizam, koji je uvršten i u ovaj izbor. Taj esej na neki način obilježava područja Ivankovićevog interesa posljednjih dva desetljeća. Iako je i u tom razdoblju on nastavio pisati, ponekad i sa znanstvenom strogoćom, o različitim aspektima bosanskohercegovačke povijesti, primjetno je pomicanje žarišta na društvenopolitičke teme. Radi li se tu o svođenju vjere na ideologiju, problemima jezika, odnosa pojedinca i vlasti, Ivanković u svemu tome pokazuje vrlo visok stupanj svjesnosti o pripadnosti određenom društvenopolitičkom kontekstu, onom bosanskohercegovačkom. Moglo bi se, možda i prelako, zaključiti kako veliki dio eseja sakupljenih u ovom nevelikom svesku, nisu ono što se naziva "bezvremenim" tekstovima, tekstovima koji svoju relevantnost pokazuju i godinama, možda i desetljećima nakon što su napisani. Možda. Možda će, a to će svakako kotač vremena pokazati, mnogi od ovih tekstova naprosto biti pripisani "duhu vremena", tek dokumentu određenog vremena, refleksu na određena povijesna ili društvena zbivanja jer neke teme kojih se dotiče zaista jesu refleks na zbivanja koja će povijest možda baciti u svoju ropotarnicu. No ipak, supstanca svih tih tekstova nisu tek povijesno promjenjive teme već su, najčešće, pokazatelji onoga što bi Braudel nazvao "procesima dugoga trajanja", mentaliteta, fenomena, odnosa pojedinaca i mase, koji su ipak bezvremeniji i dugotrajniji od pukih povijesnih ana-

liza koje možda netko drugi, upućeniji, stručniji može i bolje napisati. No, u pozadini se ipak nalazi nešto više od puke analize nekoga problema. U tome se Željko Ivanković pokazuje kao iznimno dosljedan autor. Pomno čitanje, pa i kronološko, njegovih tekstova, ukazuje na vrlo visok stupanj kontinuiteta u stavu spram već navedenih problema. Vizura je jasna, različiti su samo akteri. U ovome djelu ne nalazimo samo teme koje Ivankovića stavljaju u njegov jasno naznačeni društveni, povijesni i geografski okvir, gdje, pod tim okvirom, prije svega mislimo na teme koje se dotiču Bosne i Hercegovine, njezinoga kulturnoga prostora, jezika i politike. Mislimo tu i na nezaobilaznu temu svake bosanskohercegovačke povijesti, a to su franjevci i njihov utjecaj i na povijesna zbivanja, mentalitete i mnogo toga drugoga što je bitno oblikovalo bosanskohercegovački krajobraz. Teme koje Ivankovića zaokupljaju također su i teme koje bismo mogli podvesti pod religijsko, teološko. U takvim tekstovima (o fundamentalizmu, Hansu Küngu i njegovoj borbi za istinu/ slobodu, Isusu Kristu u književnosti) dade se iščitati ne samo svođenje onoga vjerskoga na ono ideološko nego i jasno naznačen Ivankovićev senzibilitet. Ne radi se tu o senzibilitetu za pitanja koja se možda tiču onoga vječnoga već o onim pitanjima koja u svojoj srži svaka religija ima – slobodu pojedinca, a to autor jako dobro prepoznaje. I stoga ovaj naš izbor nije slučajan. U njemu se željelo pokazati kojim rasponom tema se Željko Ivanković u ovih dvadeset i pet godina intenzivno bavio, ali i pokazati "crvenu nit" njegova razmišljanja i njegova odabira tema i osobnosti o kojima je pisao. A pisao je o svemu tome s vrlo velikom dozom poštovanja prema predmetu, osobi o kojoj piše, svjestan ograničenosti svojega diskursa (jer on je ipak pjesnik i pripovjedač, ili?) i u tome se nalazi veličina ovih eseja. Pod krinkom skromnosti, napisane su stranice koje mogu služiti kao izvrstan okvir za buduća razmišljanja.

AMI

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor SIJEČANJ 2013.

• KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU BUKETI • SVJEŽE CVIJEĆE • LONČANICE SVADBENI BUKETI • POGREBNI VIJENCI BROJ 217

BLAGDANSKI REZIME

tvaranje ugođaja i podizanje božićnog raspoloženja počelo je župnikovom inicijativom za okupljanje u crkvenom dvorištu poslije večernje mise u dane 22. i 23. prosinca. Ondje se uz božićne i druge primjerene pjesme s razglasa moglo ugrijati čajem, krijepiti kuhanim vinom ili rakijom, pa i pregristi neki zalogaj. Time je započeo i angažman članica Foruma žena Strica-Zarudje, koje će nakon tih večeri organizirati i catering za božićni domjenak u župnom uredu te za novogodišnji prijem načelnika općine.

Osjećaj zajedništva Proslava Božića i doček Nove godine u Varešu su protekli u lijepom ozračju, uz prigodna druženja i sadržaje što su ih, pomažući se i nadopunjujući, organizirali Župni ured i Općina Vareš, a podržali su ih i poduzetnici. Odjeci su bili pozitivni i pobudili su optimizam. Razloga za radost imala su i djeca kojima su dijeljeni darovi i na više mjesta upriličeni susreti uživo s najdražim djedicom. O svemu tome donosimo kratka izvješća

****

Priredio: M. Marijanovic

Božićna misa polnoćka odisala je posebnim raspoloženjem i zanosom kakav se ne propušta. Misi je pribivao i hrvatski veleposlanik u BiH Tonči Staničić, koji je potom svratio na čestitanje u župni ured, a pridružio se i općinski načelnik Avdija Kovačević koji je nakon polnoćke kod crkve osobno čestitao blagdan svojim znancima među katoličkim sugrađanima. Upriličen je i šestominutni vatromet, za koji su bili angažirani profesionalci, a financiran je zajedničkim sredstvima vareških poduzetnika. Da se ubilježi i ovaj podatak: za vrijeme mise, kao i poslije tijekom čestitanja, u crkvenom dvorištu nije se čula nijedna petarda, a nije bilo niti riječi zamolbe da se to ne čini. **** Božićni domjenak u župnom uredu održan je 26. prosinca uz lijep odziv vode-

ćih osoba iz društvenog života, čelnika institucija, direktora javnih i privatnih poduzeća... Nakon otpjevane božićne pjesme, župnik fra Mirko Majdandžić obratio se prigodnim riječima, stavljajući naglasak na vrijednosti suživota i pozivajući na doprinos svih u jačanju povjerenja. Vrijedi podcrtati i župnikovu poruku s mise zahvalnice na silvestarsku večer kada je pozvao da se ne treba neprestano baviti lošim događanjima u prošlosti niti hraniti pukom nadom u bolju budućnost, već više živjeti sadašnjost, činiti nešto korisno u njoj svatko unutar svoga djelokruga. Misa je zahvalnica, po župnikovim riječima, velikom posjećenošću i specifično vareškim ozračjem za njega predstavljala još jedno ugodno iznenađenje koja se nižu otkako je došao u župu. ****

IZ SREDIŠNJICE "NAPRETKA"

Svečani božićni koncert U Narodnom pozorištu u Sarajevu 15. prosinca 2012. godine održan je tradicionalni Napretkov svečani božićni koncert, koji je ovoga puta bio u suorganizaciji s poljskim veleposlanstvom u BiH

z Simfonijski orkestar Sarajevske filharmonije nastupili su napretkovi stipendisti Ivana Lazar i Ivan Jelić, kao i violinistkinja iz Poljske Anna Maria Staskievitz. Koncert je bio pod ravnanjem Czeslawa Grabowskog, ravnatelja filharmonije u Zielenoj Gori. Sav prihod od prodaje karata išao je u Napretkov fond za stipendiranje Ivo Andrić – Vladimir Prelog.

Općinski načelnik Avdija Kovačević dana 27. prosinca priredio je novogodišnji prijem za uzvanike iz političkog, gospodarskog i društvenog života općine. Golem odziv učinio je da predviđeni prostor postane tijesan. U čestitci je načelnik zaželio dobro zdravlje i obiteljsku sreću kako nazočnima tako i građanima, te, izražavajući nadu da će naredna godina biti uspješnija i prosperitetnija za sve Varešane, obećao pružiti vlastiti maksimum, ali i zatražio podršku kao i bezrezervno zalaganje svih u radu na dobrobit Vareša. **** Na ribnjaku "Sirena" i ove je godine (četvrti put) u predvečerje 29. prosinca upriličen doček Djeda Mraza, u originalnom, snijegom okićenom ambijentu pri šumi. Uz Djeda Mraza koji se "ukazao" na

radu i djelovanju HKD Napredak. Koncert se sastojao iz dva glazbena bloka, prvog u kojem se izvodila klasična glazba Edvarda Griega, Peer Gynt i Henryka Wienawskog, koncert za violinu u d-molu. Drugi dio koncerta činile su pučke božić-

ne pjesme iz Hrvatske, BiH i iz Poljske. Na koncertu je bio nazočan veliki broj osoba iz kulturnog, javnog, političkog i društvenog života iz BiH, a nakon koncerta druženje se nastavilo u predvorju Narodnog pozorišta uz prigodan koktel. (hkdnapredak.com)

Ispred HKD-a Napredak gostima se obratio član Središnje uprave gosp. Franjo Markota, koji je zahvalio svima koji su došli na Napretkov svečani božićni koncert te na taj način doprinijeli Napretkovom fondu za stipendiranje. Poljski veleposlanik Nj. E. Jerzy Chmielewski zahvalio se Napretku što su zajedno organizirali ovogodišnji koncert te je poželio još dosta uspjeha u BROJ 217

SIJEČANJ 2013.

DONATORI BOŽIĆNOG VATROMETA "MPM" d.o.o. – 300 KM, "Profitex" d.o.o. – 300 KM, "Edi Control" d.o.o. – 100 KM, "Šimić-prom" d.o.o. – 100 KM, "Mega commerce" d.o.o. – 100 KM, mesnica "Franjić" – 100 KM, ribnjak "Sirena" – 50 KM, caffe bar "Tinta" – 50 KM, caffe bar "Roma" – 50 KM, caffe bar "City" – 50 KM, auto dijelovi "ODDA" – 50 KM, pogrebno društvo "Orhideja" – 50 KM, Cvjećarna "Palma" – 50 KM, TR "Poljooprema" – 50 KM, TR "IK" – 50 KM, knjižara "Ami" – 50 KM i foto studio "Barnjak" – 25 KM. Ukupno 1525 KM. Vatromet nad Varešom

krovu kuće, i vilenjake u njegovoj pratnji, djeca su proživljavala bajku. Domaćin se dodatno potrudio pa im priuštio i to da dođu u dodir s pripitomljenim lanetom. Zapravo, nikome nije nedostajalo ništa, jer su se i odrasli mogli krijepiti čajem i kuhanim vinom na račun kuće. Brojka od 175 darovane djece (lani ih je bilo 102) govori da ovaj poduzetnički potez Srđana Božića nailazi na sve veći odjek, ne samo kod Varešana, nego i kod onih koji za blagdane dolaze iz dijaspore, a za doček se doznalo i u Brezi i Visokom, te je bilo roditelja i djece koji dođoše zbog Djeda Mraza iz tih susjednih općina.

satima organizirala susret s Djedom Mrazom, kao i podjelu darova koje su za školsku djecu od prvog do petog razreda sponzorirali Dječje selo "Turije" kod Tuzle i Fondacija "Kinder Zukunft" iz Njemačke, a za djecu iz vrtića organizacija "Lerz". Darivanjem su obuhvaćena djeca obiju matičnih škola (Vareš i Vareš Majdan) i podijeljeno je oko 200 paketića. No, to nije bila samo formalna podjela nego se uz program popraćen svirkom školskog glazbenog sastava Djeda Mraza napeto iščekivalo, a on je odvojio vremena i za razgovor s mališanima. ****

**** Općina je Vareš, u povodu Dana dječje radosti – 31. prosinca, na platou ispred osnovne škole u Varešu u popodnevnim

Na istome mjestu u 21 sat započeo je program javnog dočeka Nove godine, uz prijenos na radio "Bobovcu". Organizator je bila Općina odnosno općinski načelnik,

a operativno se uključio i župnik. U glazbenom dijelu smjenjivali su se mladi vareški rokeri, zatim trio Rusmir, Hinger i Cigura, te župnik s fojničkim tamburašima. Organizirano je i izvlačenje tombole, s LCD TV-om kao glavnom nagradom, koju su sponzorirali vareški poduzetnici. Čaj se moglo dobiti besplatno, a koji su se željeli drugačije zagrijati to su morali i platiti. U ponoć je priređen kratki vatromet, potom je sviran valcer pa kolo, a onda su uslijedile čestitke načelnika i župnika. Hladnoća je u novogodišnjoj noći bila umjerena, a odziv građana, svih uzrasta, iznad očekivanja. Uzgred i podatak da, osim okupljanja mladih u kafićima, u gradu nije bilo drugih aranžmana za doček, a na selima je zabilježeno druženje na Pržićima, te dočeci na Zarudju i u krčmi "F&M" u Vijaci.

IZ "MALE ŠKOLE"

U znaku božićne radosti Na četvrtu nedjelju Došašća, 23. prosinca 2012., u Maloj školi u Varešu upriličena je božićna priredba u kojoj su, osim glumačke ekipe djece iz Male škole, sudjelovali i članovi dječjeg zbora pod ravnanjem s. Ružice Marijić, zatim baletni plesači Jovana Milosavljević i Emir Fejzić uz glazbenu pratnju Željka Sertića i Igora Hingera, te vareški tamburaši pod vodstvom fra Mirka Majdandžića.

a samom početku ravnateljica Male škole s. Snježana Pavić pozdravila je prisutne i zaželjela im radostan Božić. Kroz glazbu, pjesmu, ples i scenski prikaz sudionici priredbe željeli su brojnoj publici približiti ljepotu i istinsku radost Božića – malenog Boga koji je došao u liku djeteta kako bi mogao biti blizu svima. SIJEČANJ 2013.

Predstavom pod nazivom Tri prijatelja maleni glumci su poslali poruku kako Bog sve može okrenuti na dobro te kako i oni najmanji mogu poslužiti ostvarenju njegovog velikog plana spasenja. Štoviše, Bog izabire malene i neznatne kako bi se proslavio u njima i po njima. Tako su tri prijatelja, vol, magarac i janje odigrali

važnu ulogu u rođenju i životu Božjeg Sina. Poseban ugođaj i ljepotu Božićnoj priredbi dali su plesači Jovana i Emir koji su izveli plesne minijature na skladbe Ave Maria od F. Schuberta te Ave Maria od J. S. Bacha i C. Gounoda. Božić je blagdan radosti i pjesme, što su potvrdili i

BROJ 217

članovi dječjeg zbora, vareški tamburaši te glazbenici Željko Sertić i Igor Hinger koji su prekrasnim pjesmama i skladbama upotpunili ugođaj Božića pridružujući se tako pjesmi anđela koji pozivaju na slavljenje Boga. (www.malaskola.org)

OBIČAJ KOJI IZUMIRE

"Stare božićne čestitke s kraja 19. i do sredine 20. stoljeća, koje uz druge čestitke već desetljećima entuzijastički skuplja prof. Senad J. Hodović, očitovanje su ljudske religioznosti. Religiozni čovjek svih vremena traži mir sa sobom, s drugima, prirodom i Bogom. Čestitke su svjedoci kako ljudske želje imaju nešto nepotrošivo idilično, bijelo i čisto – kao snijeg, bezazleno kao što su djeca i prve ljubavi, kao što su ptice i neuništivi život koji simboliziraju borovi i jelke, te kako se bit života sastoji u obdarivanju i poklonima, kao i stegnuto kratkom čestitanju odsutnima, svojim dragima.

Čarolija čestitki U sklopu božićnih blagdana župnik župe Vareš fra Mirko Majdandžić u župnu je dvoranu pribavio izložbu pod nazivom "Božić na starim čestitkama do sredine XX. stoljeća". Njezin je autor prof. Senad J. Hodović, direktor Zavičajnog muzeja u Visokom, a godinu dana ranije, kada je ista izložba za Božić bila postavljena u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, uz nju je tiskan i katalog iz kojeg donosimo dio teksta što ga je napisao prof. dr. fra Ivan Šarčević. Stare božićne čestitke svjedoče također o svemirskom zajedništvu svega stvorenog. One izražavaju čežnju za

utjehom i nadu zajedništva ondje gdje obitelji, poput nazaretske, trpe oskudicu i potlačenost ili su iz raznih raz-

loga raspršene. I danas, kada se tako malo piše i ubrzano (sms-om) izražavaju želje, Božić i sav religijsko-folklorni inventar oko njega nastavlja svoju poruku kroz idilu i nadu o sveopćem pobratimstvu lica u svemiru (Tin Ujević). Na njima se kao i u ljudskim najboljim željama još nije dogodio ni kopernikanski obrat ni tehnološka revolucija, pa anđeli i danas stižu s neba, djeca i životinje se igraju u kućama i oko njih, snježni putovi nisu očišćeni... Na ovim čestitkama oslikava se jedno vrijeme koje je njegovalo kulturu pisanja."

Božićna crtica J. Klarić

Pripravile žene Strice i Zarudja

bili su nam tijelo, izdubili džepove, ali naš duh i običaj božićnog (ljudskog) ne može nam nitko uzeti. Jesmo malo stari, pomalo bagavi, al' smo za dobar osmijeh, lijepu i toplu priču, otme se i poneka pjesma, a kada se tu zalomi i dobra domaća trpeza – kud ćeš bolje. Naćulio uho i slušam tako neku pričicu. Dogovaraju se Pero i Ilija da za Božić bude svatko kod svoje kuće, da ostave birtiju i čašicu, da se malo razdvoje. Pero ipak ne izdrža dugo i uputi se Ilijinoj kući, obazrivo ga doziva iz avlije – Iljko, jesi l' kod kuće? – a nakon poduže pauze, Iljko odgovara: "Bem ti opanak, ko za Božić nije sa svojima kod kuće!" Sva ova priča i sve ovo teče u Župnom uredu u Varešu kod novog župnika. On prava paročina, fratar iz AndriBROJ 217

ćevih knjiga, jednostavan, dobroćudan, uvijek tu negdje pri ruci. Izložba je (retrospektiva) božićnih čestitki, čaša vina, vareška nošnja, strička meza, ugodna atmosfera izmamljuje pjesmu, onu našu što srce grije i suzu mami. Ja u nekakvu ćošku, i prisjećam se prvog susreta s fra Mirkom i s fra Marinkom. Naletjela mi odnekud neka para, 'nako, nisam se plao oznojio, pa 'ajde da je dam u Crkvu, svetom Anti, njemu ne treba, al' možda treba pučkoj kuhinji – Kruhu sv. Ante. Dok parok upisuje moje ime, mjerka me pomalo iskosa i pita: "A, što ti, bolan, ne ideš u crkvu?". Pomalo zbunjen, zatečeno odgovaram: "Otkud znaš...?". "Pa, ne viđam te, do tebe je, ja te neću gonit." Od tada mi je Božić nekako drugačiji... SIJEČANJ 2013.

POETSKI KUTAK

EVAN\EOSKA CRKVA U VAREŠU

Toplina Dok drhtim u hladnoj praznoj sobi, iznutra me Ljubav tvoja grije. Dok kroz prozor gledam kišu kako pada, vesele mi misli Tebi lete. Dok moje misli Tebi putuju, tužni tmurni oblaci nestaju. I dok oni nestaju, moje misli i dalje Tebi putuju. Putuju i traže Te. Traže Te jer trebam Te. Jer trebam toplinu Tvoju. Tu toplinu samo Ti mi možeš dati. Dati toplinu, pokloniti radost, možeš samo Ti, Sunce moje. I zato Ti kao znak zahvalnosti i u slavu Tvoju, želim pokloniti ove stihove!

Jutro

Pet godina djelovanja

Vareški ogranak Evanđeoske crkve iz Zenice dosad je implementirao impresivan broj projekata, posebno orijentiranih na djecu i na osobe u stanju potrebe, a u vrijeme proteklih blagdana podijelio je 600 paketića – više nego svi drugi zajedno M. Marijanović

Jutrom se budim i budan sanjam snove o tebi. Jutrom mirišem svježinu rose i tvoje mrsim kose. Jutrom krećem na put, put koji tebi me vodi. Jutrom, samo jutrom gorim za tobom. Jutro svako isto je, monotono ustajem da živim za tebe. Jutro iznova u meni budi ljubav prema tebi. Jutro donosi čežnju za tvojim usnama. Jutro, samo jutro poklanja novi dan zaljubljen u tebe. Zlatko Šimičević

Paketići na Pogari Predsjednici mjesnih zajednica Pogar i Duboštica Ivo Mutić i Tihomir Pendić organizirali su (već četvrti put) podjelu blagdanskih paketića za djecu tih sela, predškolskog i školskog uzrasta, kojih je ukupno dvanaestero. Podjela je upriličena 23. prosinca, kojom prilikom je održana i mala priredba, a darove je sponzorirala trgovina "Kod Grete" vlasnika Nikole Šimića. S. P. SIJEČANJ 2013.

Mario i Dejana Opačak

red Evanđeoske crkve nalazi se ukraj autobusne stanice u Vareš Majdanu, u pristojno adaptiranom montažnom objektu (u kome je nekoć bila gostionica za vozače i radnike sa šihte). O uredu i sveukupnom djelovanju na vareškom području skrbi se prijazni par Mario i Dejana Opačak, potpomognut volonterima koji i nisu članovi crkve. Dejana za početak objašnjava kako su, našavši stanje u Varešu teškim, možda i najtežim na području Zeničkodobojskog kantona, u zeničkom sjedištu odlučili posvetiti naročitu pažnju ljudima u ovoj općini. Od početka su razvili dobru suradnju s općinskim načelnikom (u to vrijeme Hamdom Fatićem) uz čiju su pomoć dobili na korištenje spomenuti prostor te uspostavili odnose s Centrom za socijalni rad i Crvenim križem, na temelju čijih evidencija dolaze do imena osoba kojima je pomoć najpotrebnija. No, kako su već obišli preko 30 naseljenih mjesta u okolici Vareša i sami su uvidjeli prostora za humanitarno djelovanje kod onih koji su na margini svih zbivanja ili jednostavno samozatajni. Pomoć Evanđeoske crkve se ogleda u mnogočemu: od hrane za djecu, plaćanja mjesečnih karata za prijevoz autobusom, podjele sjemena za sjetvu i poljoprivrednih alatki, plaćanja struje za osobe bez primanja, plaćanja lijekova za stare i BROJ 217

usamljene, podjele vrijednih inozemnih humanitarnih paketa s prehrambenim i higijenskim potrepštinama... Pojedini ovi projekti se fokusiraju na 10 do 15 osoba ili obitelji i pomaganje istima traje 1,5-2 godine, dok sredstva donirana za tu svrhu ne budu iscrpljena. Jedan od aktualnih projekata takve vrste je potpomognut novčanom donacijom jednog Varešanina iz inozemstva i bit će implementiran na način da se za 20 obitelji osigura nabava po tri metra drva. Isto tako, pred realizacijom je projekt "Obrok ljubavi za malene Vareša" i obuhvatit će 15 djece koja pohađaju osnovnu školu u Vareš Majdanu, a dolaze iz višečlanih obitelji čija primanja ne prelaze 400 KM. Sve u svemu, Dejana ističe da na godišnjoj razini na području Vareša kroz razne oblike pomaganja bude utrošeno preko 30.000 KM. A na sve ovo dolaze radionice za djecu, savjetovanja za roditelje, igraonice i kampovi u sklopu kojih se provodi edukacija iz engleskog jezika. Mario napominje i situacije u kojima se pruža duhovna pomoć. Dejana će za kraj istaknuti gostoljubivost Varešana i vjeru u varešku budućnost koju pobuđuje broj evidentirane djece: naime, podjela blagdanskih paketića ove sezone još nije zaključena, makar ih je dosad podijeljeno 600, a prošle godine čak 780.

UGODNO S KORISNIM Na Brgulama, s obitelji Sulejmanović

kcija je započela 23. decembra 2012. godine okupljanjem učesnika ispred kafane "Jazz". Kolona od pet terenskih vozila krenula je potom put Pajtov Hana i nastavila ka Budoželju, Karićima i Šikuljama. U zaseoku Pajtovići – MZ Okruglica članovi sekcije obišli su baku Rajku Gavrić i uručili skromnu humanitarnu pomoć. Baka Rajka jedini je stanovnik zaseoka i živi u kući u kojoj nema električne struje. U razgovoru sa bakom saznali smo da su joj nadležni obećali priključak sljedeće godine. Iz Pajtovića članovi sekcije krenuli su potom na Brgule i Ravne da bi se predvečer ponovo vratili u Vareš. Zaustavljanje na Brgulama iskorišteno je za posjet izbjegličkoj porodici Sulejmanović iz Srebrenice koja živi u domu mjesne zajednice. Članovi obitelji, kojima je uručen skroman poklon, strahuju da će na ljeto sljedeće godine biti deložirani iz ovog objekta. Njima su obezbijeđena sredstva za gradnju objekta, ali ne i zemljište, te nas je Mujo Sulejmanović, otac obitelji, zamolio da i ovom prilikom apeliramo da im se pomogne. Nadamo se da će nadležne ustanove imati sluha za potrebe ove izbjegličke obitelji.

Humanitarna patrola Sekcija 4x4, Kluba ekstremnih sportova Vareš, i ove zime organizirala je tradicionalnu akciju druženja i obilaska vareških terena. Istinski ljubitelji prirode iskoristili su ovu priliku i za obilazak osoba kojima je potrebna pomoć. A obilazak je, zbog snježnih padavina, bio jedino i moguć terenskim vozilima. mr. Ognjen Riđić Na kraju da spomenemo i entuzijaste, učesnike ove akcije i istinske ljubitelje prirode. To su: predsjednik sekcije 4x4 Damir Grabovac, dr. Goran Riđić, Mirza Zec, mr. Ognjen Riđić, Boris i Mihovil Pr-

kić, Duško Videkanić, Edo Kapetanović, Marko Pavlović, predsjednik kluba Velimir Gavran, Rino Krljić, Haris Jahić i Jasmin Karić.

DRUŠTVO MALO, ALI ODABRANO Vrovci na Mekušama

Nova godina na Vrovini Vrovina. Ima tu devet sela, ali nažalost poslije rata mnogi potražiše utočište u susjednim nam državama. Ipak, i nakon svega nije se zaboravio rodni kraj i postoje događaji koje vrijedi zabilježiti. Marina Sprečkić

eć drugu godinu zaredom, dana 30. prosinca, organiziran je tzv. marš na Mekuše. Polazak je bio od spomenika na Tisovcima, nešto prije podne, okupilo se petnaestero a možda i više djece, odraslih dvadesetak. Krenulo se prema

Kolonijama, preko Pržića, "Veovače", Daštanskog, pa uz brdo do skretanja za Mekuše, a tko je išao zna kako je gore izaći. Putem je cijelo vrijeme bila pjesma i veselje, a kod Mire Kese odmor, topli napici, rakija, ma svega što srce poželi. Miro BROJ 217

pravi domaćin, dočekao je ekipu, i od srca mu hvala. Povratak je bio prečicom, preko Pušina, pa u Preljev, i za tren si u Pržićima. Prethodno je dogovoreno da se u domu kulture na Pržićima za sudionike "marša" napravi grah, dakle kazan, a za djecu ćevapi. Ekipa za doček je radila punom parom; Ljudo, Vesna i Žižak su se stvarno potrudili, ispred doma su čekali s harmonikom i pjesmom, a potom se veselje nastavilo u domu. Moglo se ujedno pogledati i etno-sobu, koja je također u prostorijama doma, i u njoj je jako vrijedna zbirka eksponata, stvari koje su nekad bile neizostavne u svakoj kući. Najveće zasluge za ovo druženje idu Daliboru Malbašiću, koji sa suprugom i troje djece živi i radi u Nizozemskoj, a u Tisovce dođe ljeti i za Božić. On je taj koji je sve pokrenuo, te na kraju i realizirao, i ovim putem mu se želim zahvaliti u ime svih nas kojima je uljepšao blagdane. Proveli smo se i za doček Nove godine, opet u domu, nije nas bilo puno, ali smo ekipa, pa smo se organizirali za tren. Nadam se da će ovakvih druženja na Vrovini biti što više, jer doista nam je bilo lijepo i nezaboravno!

SIJEČANJ 2013.

PROMOCIJA

organizaciji Općine Vareš i Opće biblioteke Vareš, dana 20. 12. 2012. godine u sali Općinskog vijeća, održana je promocija četiri romana "Hasanbeg sa Glasinca", "Tragom sokola", "Alemdarove izgubljene pobjede" i "Oluja s Balkana", autora Bećar Šemse, diplomiranog inžinjera šumarstva, trenutno zaposlenog u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva ZDK-a. To su, uglavnom, povijesni romani u kojima nam je autor kroz bezbroj likova, pokušao dočarati davno prošlo vrijeme, ispunjeno ratovima, bunama i bundžijama, odmetništvom, tradicionalnim životom i ljubavima o kojima se i danas prepričava. Promotor romanâ bio je poznati publicista i novinar Velid Džindo, porijeklom Sokočanin, koji je toplinom i jednostavnošću svoga govora uspio na prisutne prenijeti raskoš i ljepotu piščeve mašte te osebujan dar za prikaz scena koje obiluju

Četiri povijesna romana J. Šijak duboko emotivnim i lirsko-epskim. Ono što je još podjednako važno istaći jest piščeva odgovornost pred povijesnim činjenicama koje potkrepljuje draperijom stvarnih likova, mjesta, objekata. Prateći povijesni razvoj događanja sve do posljednjeg rata, pisac nam pokušava pobuditi i patriotizam u zemlji napaćenoj ratnim dešavanjima. Povijesnu genezu rat-

nih stradanja naše zemlje pisac iznosi nenametljivo i objektivno, stvarajući realne slike onoga što se doista desilo i onoga što je usko vezano za navedene događaje, a to su epizodne scene tjelesne, čulne ljepote i duhovnih metamorfoza zaljubljene duše. Knjige imaju neprolaznu vrijednost i zbog činjenice da se u njima mogu pronaći brojni podaci o ostacima bosanske kulture, jezika, narodnih običaja, demografskih promjena, privredne i političke saradnje sa tadašnjim moćnim režimima, izmjeni zakona od interesa za državu i narod, uvođenje novih ideja, metoda i sadržaja iz života drugih naroda i kultura u okruženju. Sala Općinskog vijeća Vareš bila je u cijelosti popunjena Varešanima i njihovim gostima, koji se rado odazvaše da u predblagdanskoj večeri pozdrave ljubitelje umjetnosti i pisane riječi.

VAREŠKI MALIŠANI

lub malog nogometa "Vogošća" bio je domaćin nogometne lige odigrane od 10. listopada do 15. prosinca 2012., a u kojoj su među osam momčadi udjela uzeli i vareški mali nogometaši, uzrasta 7 i 9 godina. Osim vareškog tima, ligu su sačinjavali: FK "Ilijaš", "Akademija" Ilijaš, "Ozren" Semizovac, "Šampion junior" Stup, "Šampion" Ilidža, "Hrid" Sarajevo i domaćin, malonogometni klub "Vogošća". Plasman malih Varešana bio je sjajan. U ukupnom poretku vareški tim U-7 osvojio je drugo mjesto, a tim U-9 poSIJEČANJ 2013.

Vareški poletarci i trener Vernes Brkić

Ligaški prvaci Zbog nedostatka sredstava, utjecaja lobija i trećih faktora vareški nogometaši "A" sastava ni u najbolje vrijeme nisu dohvatili one uspjehe za kakve su objektivno bili sposobni, no i danas, kad "A" sastav jedva uopće egzistira, ne manjka potencijala i rada s nogometnim pomlatkom, koji spašava čast vareške nogometne tradicije i žanje lijepe rezultate stao je prvakom lige, uz samo jednu izgubljenu utakmicu. I još je Haris Muftić iz vareškog tima U-7 proglašen najboljim

vratarom lige. Ovi uspjesi najbolja su pohvala radu trenerskog dvojca – Vernes Brkić i Mirza Ajanović, koji s ovim

BROJ 217

mališanima održavaju dva treninga svakog tjedna. U izjavi za naš list trener Brkić naglasio je kako su draž ligaškog natjecanja osjetili svi dječaci, što je i bio cilj jednako važan koliko i rezultat, te posebno istaknuo Lanu Marijanović kao vrsnoga talenta i jedinu djevojčicu koja je zaigrala u ovoj ligi. Ujedno je iznio zahvalu roditeljima koji su omogućili i podržali odlazak djece na utakmice u Vogošći, te poduzeću "Ljaljić" koje je izlazilo u susret po pitanju prijevoza ne tražeći druge naknade osim za gorivo. M. M.

IN MEMORIAM IN MEMORIAM TADIJA ŠIMIČEVIĆ

POSLJEDNJI POZDRAV

(17.X.1931. – 16.XI.2012.)

(1950. – 2012.)

MATO VIJAČKIĆ

ZDENKA-KATARINA ŠIMIČEVIĆ

Uspomena na tebe vječno će živjeti u našim srcima i mislima.

(22.II.1936. – 29.I.2005.)

Počivao u miru Božjem!

Sjećanje na vas ostat će zauvijek. Počivali u miru!

Tvoji najmiliji

Vaši najmiliji

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 12. prosinca 2012. u 82. godini preminuo je naš dragi suprug, otac, djed i pradjed

našem dragom

TOMISLAV PLEJIĆ (1931. – 2012.) Počivao u miru Božjem! Tvoji najmiliji

POSLJEDNJI POZDRAV DRAGICA BOŽIĆ

BOŽI KALFIĆU

(28.II.1948. – 19.XII.2012.)

(24.XII.1935. – 10.XII.2012.) S ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo uspomenu na tebe. Počivao u miru Božjem!

Sjećanja na tebe čuvat ćemo s ljubavlju i poštovanjem. Počivala u miru! Ožalošćeni: sinovi Žan i Igor, nevjeste Margot i Sandra, braća Tomo, Ivan, Zdravko i Josip, Jozeljići i Božići, Branko i Miroslav s porodicama, jetrva Marija, zaovina djeca i zet

Zahvaljujemo doktoricama i medicinskim sestrama Doma zdravlja Vareš, te svima koji su bili uz nas u teškim trenucima. Tvoji najmiliji

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 28. prosinca u 78. godini života preminuo je naš dragi otac i djed

U dubokoj boli javljamo svim rođacima i prijateljima da je naša voljena majka, sestra i baka

PERO KOLAKOVIĆ VIKTORIJA MAJIĆ u četvrtak 20. prosinca 2012. godine u 86. godini prešla u kuću Gospodnju. Sahranjena je u Varaždinu 21. prosinca 2012. godine. Bila nam je i uvijek će nam biti nedostižan uzor u molitvi, vjernosti obitelji i poticaj da činimo dobro. Svaki dan je u našim mislima i molitvama. Hvala svima koji su nam izručili sućut i mole za nju.

(1.VII.1935. – 28.XII.2012.) Tvoj dragi i plemeniti lik vječno ostaje u našim srcima i mislima. Neka te prate naše molitve i čuvaju anđeli nebeski! Hvala svima koji su bili uz nas u najtežim trenucima. Počivao u miru! Sinovi Dubravko i Darko, kćerka Dubravka, unuci Damir, Karla, Dino, Patrik, Jan, Luka, Noa i Patricija

Počivala u miru Božjem! Kćeri: Renata, Ljerka, Veridijana, Ankica i Agneza, zetovi: Damir, Željko, Hrvoje, Vatroslav i Slaven, brat Tadija, sestre: Janja, Tona i Ankica, unučad: Petra, Zvonimir, Filip, Ana, Kristina, Sara, Ivan, Marta, Luka, Mirna, Petar, Monika, Ivan, Anton, Klara, Irena, Nikola, Lovro, Roko, Jerko, Marija i Tonka

BROJ 217

POSLJEDNJI POZDRAV Dana 30. prosinca 2012. u 83. godini života preminuo je naš dragi

RUDOLF LUČIĆ (1930. – 2012.) Po dobroti ćemo te pamtiti, s ljubavlju i poštovanjem spominjati. Počivao u miru Božjem! Tvoji najmiliji SIJEČANJ 2013.

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 30. prosinca navršile su se četiri tužne godine od smrti naše drage majke i bake

Na voljenog supruga i tatu

KATARINE RIĐIĆ

(1997. – 2013.)

DRAGU JOZELJIĆA Tužne godine prolaze, a ljubav i uspomene ostaju za one koji te ne zaboravljaju.

Uvijek ćemo Te se sjećati s ljubavlju i poštovanjem Tvoji najmiliji

Tvoji najmiliji

U SPOMEN

TUŽNO SJEĆANJE

Na našeg dragog

(3.I.2012. – 3.I.2013.) Dana 3. siječnja navršila se tužna godina dana otkako nije s nama naša draga

VLATKA MIRČIĆA (2.I.2001. – 2.I.2013.) Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe ostaje u našim srcima. Počivaj u miru Božjem!

JELA PETROVIĆ Tog dana posjetili smo njezin grob, upalili svijeće, položili cvijeće i zalili ga suzama. Počivala u miru Božjem!

S ljubavlju i poštovanjem, tvoji najmiliji

Brat Vinko, sestre Janja, Terezija i Manda

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE

(9.I.2009. – 9.I.2013.) Dana 9. siječnja navršile su se četiri godine od smrti naše drage

KATARINA DODIK (5.III.1943. – 9.I.2010.)

ANĐE MUJČIĆ Čuvamo te u srcu, dobri naš anđele...

Tvoju ljubav i dobrotu vječno ćemo pamtiti. Počivala u miru!

Tvoji: Zakarija, Nada, Željko i Krunoslav

Kćerke Mira, Minka, Edviga i Jasna s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(11.I.2010. – 11.I.2013.) Dana 11. siječnja navršile su se tri godine od smrti našeg dragog

JOSIP GRGIĆ (11.I.1979. – 11.I.2013.)

MARIJANA ANĐIĆA Vrijeme prolazi, a sjećanja na tebe i tuga i bol zauvijek ostaju. Tvoju ljubav i dobrotu vječno ćemo pamtiti. Tvoji najmiliji: majka Lucija, otac Ljudevit, supruga Nevenka, kćeri Nina i Katarina, sestra Katarina s obitelji, braća Miljenko i Boro s obiteljima, zet Bruno

ANA GRGIĆ (18.IV.1993. – 18.IV.2013.) Počivali u miru Božjem! Vaša djeca s obiteljima

U SPOMEN

TUŽNO SJEĆANJE

našem dragom

(13.I.2010. – 13.I.2013.) Navršile su se tri godine od smrti našeg dragog

MATI MARIJANOVIĆU

AUGUSTA KATIČIĆA

(27.VII.1941. – 12.I.2007.) Živiš u našim srcima i mislima. Počivao u miru Božjem!

Uspomene na tebe ostaju živjeti u nama. Počivao u miru Božjem! Tvoji najmiliji

Obitelj

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

Našem dragom

(13.I.2012. – 13.I.2013.)

IVI GOGIĆU

na našu dragu suprugu, majku i baku

(13.I.2011. – 13.I.2013.)

VJEKOSLAVU PAVLOVIĆ

Tvoju ljubav i dobrotu vječno ćemo pamtiti.

Sjećamo te se s ljubavlju i poštovanjem. Počivala u miru!

Počivao u miru! Supruga, kćerka, sin, zet i unučad

SIJEČANJ 2013.

BROJ 217

Suprug, djeca i unučad

IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(14.I.2012. – 14.I.2013.) na našu dragu

Dana 16. siječnja navršava se 13 godina od smrti naše drage majke

RUŽE PETROVIĆ

FANIKU TVRTKOVIĆ rođ. Zloušić Draga naša tetka, dobar čovjek i njegova djela nikad se ne zaboravljaju. Volimo te. Emilija, Branko i Zvjezdana s obiteljima

(16.I.2000. – 16.I.2013.) U našim životima velik dio vremena ispunjen je mislima i sjećanjima na vrijeme koje smo živjeli zajedno s tobom. Počivaj u miru! Tvoja djeca s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

DRAGAN RAŠEVIĆ GANE

(19.I.2003. – 19.I.2013.) Dana 19. siječnja navršit će se deset godina otkako nije s nama naš dragi

(6.VII.1964. – 18.I.2003.) Dragi naš Gana, navršava se deset dugih godina kako nisi s nama, ali tvoj dragi lik zauvijek će živjeti u našim srcima. S ljubavlju te se sjećaju, tvoji najmiliji

FRANJO ZDENO VAREŠKOVIĆ S ljubavlju i poštovanjem čuvamo sjećanje na tebe. Počivao u miru Božjem! Supruga Marta, kćerka Tatjana i zet Matko

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 20. siječnja navršit će se četiri tužne godine od smrti naše drage

(20.I.2012. – 20.I.2013.) Dana 20. siječnja navršit će se godina dana od smrti drage nam

MATILDE BOŽIĆ Riječi su nestale, ostala je samo bol. Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji

S tugom te se sjećaju, suprug Franjo, kćeri Hilda i Sunčica, unučad Anja i Nikola

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

MARKO FRANJIĆ

(24.I.2003. – 24.I.2013.) Dana 24. siječnja navršit će se deset tužnih godina otkako nas je prerano napustila naša draga

(1.IV.1939. – 21.I.2011.) Prošle su dvije duge godine, ali bol i tuga za tobom ne prestaju. Počivaj u miru Božjem! Tvoji: supruga Ivanka, kćerke Jasna i Stjepanka, zetovi Božo i Mladen, unučad Tanja, Toni i Oliver, braća i sestre s obiteljima

MLADENKA ĐURĐIĆ rođ. Malbašić Tužni smo što te nema, ali te se sjećamo i uvijek ćeš živjeti u našim srcima. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji

SJEĆANJE MIRKO GRGIĆ

TUŽNO SJEĆANJE (25.I.2009. – 25.I.2013.)

FRANO DODIK Prošle su četiri godine otkako nismo zajedno, a koje su izmijenile moj život. Živim kao drvo bačeno niz rijeku koje pluta, a meni ostaje bol, tuga i sjećanje na tebe i naše prošle godine pune ljubavi, sreće i radosti koje su nas držale 40 godina zajedno. Hvala ti na svemu. Tvoja supruga Bernada

(20.III.1939. – 26.I.2009.)

ROZALIJA GRGIĆ (2.III.1934. – 29.I.2011.) Vrijeme prolazi, ali sjećanja na vas ostaju. Počivali u miru Božjem! Sestra Anica i brat Branko

TUŽNO SJEĆANJE

(31.I.2010. – 31.I.2013.) Dana 31. siječnja navršit će se tri godine otkako nije s nama naša draga

(27.I.2004. – 27.I.2013.) Na našu dragu

LJUBICA VAROŠČIĆ

MARICU DODIK Uvijek ćemo te se sjećati. Počivaj u miru Božjem! Brat Tomo s obitelji

TEREZIJE BAGARIĆ

BROJ 217

Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe ne blijedi. Počivala u miru Božjem! Sinovi Marcel i Marin, sestra Mara, nevjeste Mladenka i Ruža, unučad Goran, Dinko, Danijel, Natali i Dario SIJEČANJ 2013.

IZ STARIH ALBUMA

PROMET PEDESETIH U fotomonografiji Rudnika i željezare Vareš, koja je po svojoj veličini i opremi bezmalo monumentalna, a – tek sviješću jednog našeg sugrađanina, Potočanina – spašena od bacanja i darovana našoj redakciji, dokumentirana je kapitalna izgradnja industrijskog te urbanog Vareša tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća. Među sačuvanim fotografijama su i ove koje pokazuju putnu infrastrukturu odnosno sliku prometa onog vremena, između Vareša i Vareš Majdana, a djelomično se (na brežuljku iza autobusa snimljena na mostu) vidi i nekadašnje gradsko groblje "Ruda".

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

SIJEČANJ 2013.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 217

FOTOMOZAIK

Kad se godine naslažu i životne spoznaje postanu zaokružene, duša bi nekad najradije pobjegla iz svijeta odraslih i podjetinjila pa da se vrate u nju one sitne radosti što su nekad činile neizmjernu sreću. Ali kad to više nije moguće čovjek počne zavidjeti maloj djeci koja još nisu najbolje svjesna i u njihovu oku traži onaj izraz koji je u vlastitom davno izgubljen. A to je bilo onda dok je srce još sanjarilo. Od mnoštva takvih nevinih pogleda, izvrsno "nahvatanih" u objektiv tijekom blagdanskog performansa na ribnjaku "Sirena" i pentranja Djeda Mraza po krovu, teško je bilo načiniti uži izbor "najrječitijih". No, u njima ne bi trebala samo neka nostalgična duša čitati čaroliju, nego i društvo pronalaziti svoju odgovornost za svijet kakav im kreira i sredinu kakvu im ostavlja. Da ih se ne budi grubo kao u zadnjih dvadesetak godina...

Fotografije Kristina Božić