BOBOVAC br. 218

9 771512 813006

ISSN 1512-813X

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XIX. • BROJ 218 • VELJAČA 2013.

UVODNIK

IZME\U 2 BROJA

A

merička administracija pokrenula je inicijativu za rekonstrukciju Federacije BiH i uspostavila posebni radni tim koji će raditi na prikupljanju prijedloga te izraditi rješenje koje će se ponuditi političkim strankama na raspravu. Skupinu bosanskohercegovačkih pravnih stručnjaka imenovao je američki veleposlanik u BiH Patrick Moon i u njoj su Krešimir Zubak, prvi predsjednik Federacije a danas odvjetnik, sveučilišni profesori Mirjana Nadaždin-Defterdarević, Mile Lasić i Kasim Trnka, te građanski aktivist Vehid Šehić.

Skupina nema ograničenja u radu, jedini je uvjet da rješenje koje će ponuditi ne smije voditi daljnjoj disoluciji Federacije nego nekom "normalnijem sustavu" od ovoga kakav je danas. Traga se za modelom koji bi politički izbalansirao građanska i nacionalna prava, a administraciju učinio racionalnijom. Federacija BiH, otkako je ustrojena Washingtonskim sporazumom iz 1994. godine, u praksi funkcionira kao skup deset kantona koji imaju nezdravo velik stupanj autonomije, te iznimno skupe i glomazne administracije. Članovi stručnog tima planiraju provesti široke konzultacije s različitim vladinim i nevladinim tijelima kako bi imali koncipirane preporuke o kojima će se onda raspravljati na posebnoj konferenciji u svibnju. Bude li tada definirano rješenje prihvatljivo za sve, ono će biti ponuđeno

IZ ŽUPNIH MATICA

političarima na usvajanje, a konačni je cilj realizacija ustavnih promjena do travnja 2014. godine, čime bi Federacija nakon dvadeset godina disharmonije krenula u boljem smjeru, a opći izbori planirani za listopad te godine bili održani po novom ustroju i po novim pravilima.

Na temelju gornje agencijske vijesti može se kazati da je ipak oživotvoreno ono o čemu smo pisali u prošlom Uvodniku s prizvukom skepse – jer je bila najava da će se političarima povjeriti posao izrade rješenja za preustroj Federacije; njima koji su u proteklih dvadeset godina mijenjali dresove i sve moguće i nemoguće funkcije "kao Cigo konje", te uvijek ostajali u sedlu upravo stoga što su jednu stvar razvili do savršenstva, a to je – izigrati svaku reformu. Sad kad je pronalaženje rješenja povjereno neovisnom timu, političarima će preostati da zaustave plan rekonstrukcije i racionalizacije na drugoj prepreci.

Kako god, Općini Vareš predstoji burno proljeće jer se otvaraju sudbinske političke borbe na dvije fronte i sve intelektualne snage trebalo bi mobilizirati u njih.

Prva je ova oko reforme federalnog Ustava i rekonstrukcije Federacije jer je, zasad, predviđen ostanak naše općine u sastavu Zeničko-dobojskog kantona – što je vijest koja se širi Varešom uz vidno razočaranje. Pogotovu što je za susjedne općine, Olovo, Breza i Visoko, predviđeno

ŽUPA VAREŠ

DONACIJE ZA "BOBOVAC"

Kršteni: Valentina Pendić (Kristijana i Ive).

Umrli: Božena Gavran rođ. Dodik (1929.), Marija Šuman rođ.

Andrijević (1927.), Drago Josipović (1937.), Mladenka-Borjana Vuković rođ. Božić (1951.), Branka Zlović (1931.), Katarina Franković rođ. Varoščić (1932.), Ferdo Ivić (1960.), Rafajel Iličić (1938.).

Fotografija na naslovnici: M. Marijanović

2

administrativno preseljenje u Tuzlanski odnosno Sarajevski kanton. Takvo rješenje "vareškog pitanja", ako doista bude usvojeno, pretvorit će ovu općinu u još veći zakutak, koji će se na matični kanton teritorijalno naslanjati samo preko Kaknja.

Doznajemo, zakonodavna i izvršna vlast Vareša planiraju se zajednički oglasiti i ukazati na to da se, povrh dva potpuno disonantna desetljeća u odnosima Vareša i Zenice, još jednom ide pogubnim putem zanemarivanja prirodne, komunikacijske, obrazovne i svake druge pripadnosti općine Vareš sarajevskoj regiji.

Druga fronta otvorena je unutar Zeničko-dobojskog kantona. Naime, donošenje novog Zakona o šumama naišlo je na kamen spoticanja zbog, Kantonu neprihvatljivog, zajedničkog držanja Vareša i Olova. Ove dvije općine su posjednici najvećeg dijela šumskog blaga na području kantona i na temelju te činjenice žele izboriti prava koja su im prethodnim zakonom, takvim da ga je Ustavni sud Federacije morao proglasiti neustavnim, bila posve dezavuirana.

Taj zakon kojim je proteklih godina općina Vareš financijski oštećena a šuma joj sva devastirana, udaljenost do Kantonalne bolnice u Zenici koja pacijente košta dodatnog vremena i sredstava a nekolicinu je koštala i života, te socijalna prava koja su svojom mizernošću potaknula mnoge stanovnike Vareša da se odu barem fiktivno prijaviti u neku od općina Sarajevskog kantona, predstavljaju tri temeljna razloga zašto se u Varešu želi razdruživanje od Zeničko-dobojskog kantona.

U samom Varešu siječanj je bio politički vrlo živ mjesec. Općina odnosno načelnik općine na stolu ima katalog s dvadeset projektnih ideja koje su u raznim fazama, s nekima se već i apliciralo, ali pored svih projekata u prvi plan je izbio aranžman s Općinom Breza oko odlaganja njihova smeća na naš deponij "Kota" na period od 6+6 mjeseci i uz naknadu od 120.000 KM, koji je izazvao kontroverze, a one su se sa sjednice Općinskog vijeća prenijele i među građane. Stoga u ovom broju najviše prostora dobi ta problematika…

BROJ 218

B. K., Vareš – 50 KM, Mladen Zlović, Nizozemska – 60 KM. Hvala lijepa!

VELJAČA 2013.

AKTUALNO

PLANOVI I PROJEKTI U Općini je Vareš dana 16. siječnja 2013. godine općinski načelnik Avdija Kovačević primio predstavnike Japanske agencije za međunarodnu suradnju (JICA), koja je, sukladno svojim programskim aktivnostima u regiji, iskazala zanimanje za sanaciju akumulacijskog jezera "Veovača". Ovo je jezero, u ranijim razgovorima koje su predstavnici JICA-e imali s bh. vlastima, markirano kao jedna od četiri "crne točke u sjevernoj BiH" i tako je uvršteno u zajednički master plan za sanaciju. Od lokalne zajednice očekuje se uključivanje po pitanju prikupljanja podataka i realizacije projekta, što je sa strane Općine Vareš i obećano. **** Općina je Vareš potkraj siječnja bila domaćin izaslanstvu švedske komune Flen na temelju dugogodišnjeg partnerstva, ali tom je partnerstvu pomalo već nedostajalo ideje i svježine, s obje strane. U Flenu je, koordinator i uopće pokretač ideje o partnerstvu, Mladen Papec uradio analizu dosadašnjih aktivnosti (od 2005. do 2012.), koje osim redovite razmjene učenika nisu polučile očekivane rezultate, i potencirao da se o njoj raspravi u Vijeću vijećnika flenske komune, uz molbu da se partnerstvo nastavi, ali na konkretan način i sa strategijom, koja dosad nije postojala. Prijedlog je podržan i formirana je radna skupina koja je donijela plan podizanja suradnje na novu razinu, s akcentima na gospodarstvo i turizam, a prvi korak bio je dolazak u Vareš i upoznavanje s novim načelnikom, te konkretiziranje aktivnosti, koje bi bilo i formalizirano potpisivanjem aneksa ugovora o suradnji u svibnju. U izaslanstvu su, uz Mladena Papeca, bili Niklas Witt, glavni pravni savjetnik u komuni i Mikael Larsson, šef za gospodarstvo i specijalist za oblast malih poduzeća i proizvodnju hrane. Na vareškom je sastanku izneseno lokalno opredjeljenje da se suradnja nastavi, usuglašeno da u svibnju iz Flena uz političke predstavnike komune dođe i nekoliko privrednika te da se sagledaju obostrani ekonomski interesi.

U izjavi za naš list Papec je istaknuo jedan novi i vrlo važan moment, a to je apliciranje prema europskim fondovima: "Dosad nije postojala mogućnost zajedničkog istupanja, jer BiH nije članica EU-a, ali pravila su se izmijenila, sada imamo to pravo i treba ga, naravno, iskoristiti", kazao je. I još jedna stvar se pozitivno promijenila, a to je vareški pristup. Papec navodi primjer kako je još prošle godine, na vlastitu inicijativu, posjetio švedskog veleposlanika u BiH, kao i direktora Švedske agencije za međunarodni razvoj i suradnju (SIDA), upoznao ih s vareškoflenskim partnerstvom i oni su izrazili spremnost da pomognu u konkretnim stvarima. Kada je, naime, nakon tog sastanka veleposlaniku trebalo poslati neki vareški projekt, nažalost, nijednoga nije bilo. Na ponovljenom susretu flenskog izaslanstva i novog načelnika općine Vareš sa švedskim veleposlanikom i direktorom SIDA-e, u Sarajevu 30. siječnja ove godine, nije se smjela ponoviti ista greška i, doista, načelnik Avdija Kovačević je pokazao više od deklarativne spremnosti; u ponudi se našlo nekoliko projekata. No, nijedan projekt, ma koliko sjajan bio, čak ni kod Europljana neće dobiti šansu bez lobiranja i zbog toga Papec ponovo naglašava ono o čemu je osobno pisao u "Bobovcu" broj 148 (u travnju 2007.): "Neophodno je lobirati i u to se moraju uključiti svi koji mogu djelovati na tom planu, sva raspoloživa poznanstva koja bi mogla pomoći oporavku Vareša".

Obratili smo se načelniku Kovačeviću s pitanjem o kakvim je projektima riječ i doznali da se prvenstveno potenciralo ideju izgradnje hotela za stare osobe u Varešu odnosno adaptiranje stacionara u Vareš Majdanu u tu svrhu: "Urađeno je idejno rješenje s predviđenim kapacitetom od 70 ležaja i sve bi funkcioniralo isključivo na komercijalnim osnovama, a to bi, osim rješenja jedne od gorućih potreba u Varešu, donijelo otvaranje barem desetak novih radnih mjesta", naglasio je načelnik. Drugi projekt za koji se nastojalo zainteresirati Šveđane je natkrivanje VELJAČA 2013.

rijeke i proširenje platoa odnosno izgradnja trga na mjestu gdje se danas nalazi autobusna stanica (kod zgrade Općine). U sklopu projekta izgradio bi se autobusni kolodvor, vatrogasne garaže bile bi malo potisnute unatrag i ambijent bi bio urešen fontanom. Hoće li neki od ovih projekata biti podržan i pod kojim uvjetima, trebalo bi biti poznato već u ožujku. **** I dok je riječ o ambiciji da Vareš bar evo u 21. stoljeću dobije autobusni kolodvor, treba uzgred spomenuti intenciju sarajevskog "Centrotransa" (lidera u sektoru putničkog prijevoza) da kupi vareški "Autotrans", što bi zasigurno doprinijelo modernizaciji vareškog javnog prometa, zamrznutog u osamdesetim, tako da i to pitanje zasad stoji otvoreno.

ZGRADA OPASNOG ŽIVLJENJA Na krovu stambenog objekta "O-3" u ulici Put mira dana 2. veljače u popodnevnim satima izbio je požar prouzročen zapaljenjem dimnjaka. Zbog južnog vjetra i činjenice da su "O"-objekti (1-4) fizički spojeni moglo je doći i do većih posljedica, ali sviješću pojedinaca i brzom intervencijom profesionalnog vatrogasnog voda Vareš vatra koja se iskrama prenijela na krovnu konstrukciju zgrade u posljednji čas je ugašena. Ovo je već drugo upozorenje nadležnima, jer isti je dimnjak planuo 25. prosinca 2006. Stanarima je ostala šteta u vidu otvorenih pukotina na zidu dimnjaka i nadimljenog pokućstva, a pojam odštete, kao i pojam odgovornosti – nisu definirani.

U javnom poduzeću "Vareš-stan", čija je nadležnost održavanje dimnjaka, potražili smo odgovore o stanju u konkretnoj zgradi i zbog čega se ponovila situacija s kraja 2006.

"Naši su radnici posljednji put čistili sporni dimnjak 15. siječnja o.g.", podastire izvješće Željka Petrović, direktorica "Vareš-stana", i objašnjava: "Problem leži u tome što 'O' objekti nemaju klasične i propisno zidane dimnjake, nego su to alternativni, tzv. ratni dimnjaci ili, još preciznije, dimovodni kanali, u koje se ne bi smjelo ložiti duže od jedne sezone, a ovdje se loži još od 1992. godine i dodatni je problem što su svi stanari priključeni na jedan, centralni kanal". O dimnjaku je još u zapisniku sačinjenom nakon zapaljenja 2006. konstatirano da je "improvizovano ozidan od šljakobetonskih blokova kao neprovjeren 'patent' izvođača radova – GP 'Bobovac' Vareš". Dodaje se u zapisniku da je stjenka tog dimovodnog kanala tanka, "maksimalno 5 cm i bez ikakve izolacije", a direktorica Petrović dodaje da je na sjednicama Općinskog vijeća, prilikom svakog izvješća o radu, upozoravala na potencijalne rizike, o kojima nitko ne želi misliti dok se ne dogodi ovakva situacija. Scenarij koji se dogodio trebao bi potaknuti i na preispitivanje ispravnosti hidrantske mreže, međutim...

Po ljudima iz struke za ovakav slučaj postojala bi dva preventivna rješenja: angažirati specijaliziranu tvrtku da implantira u dimnjak zaštitnu oblogu od lima, što bi navodno bilo odveć skupo, ili jednostavno zidati novi dimnjak propisne debljine. Neki su stanari gornjih katova, poučeni upravo iskustvom iz 2006., sami već "podebljali" dimnjak na dijelu koji prolazi kroz njihov stan. A neki su opet samovoljno uklonili elemente centralnog grijanja pa se čini kao da ne postoji razmišljanje o prelasku na neka suvremena toplifikacijska rješenja. Zapravo, najbliže istini bilo bi reći da se danas "demokracija" previše uvukla i u haustore, u kojima svatko vodi svoju politiku (stanovanja – u ovom slučaju), ne mareći puno za propise i odbijajući vlastiti udio u sustavnim i kolektivnim ulaganjima, odnosno rješenjima.

No, da bi stvari istjerali na čistac, dio "opožarenih" stanara organizirao se i angažirao obrtničku dimnjačarsku radnju "Plamen" iz Sarajeva, čiji su radnici kamerom snimili stanje unutar dimnjaka i sanaciju ocijenili mogućom, a u svom izvješću kao uzrok požara naveli zapaljenje unutar neočišćenih cijevi, tzv. solunara, u stanu na prvom katu. Stanari su pozvali i nadležnog kantonalnog inspektora, Josipa Šaina, čiji se nalaz, kao i preporuke, još očekuju.

BROJ 218

3

"BITKA" ZA KOTU

SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA Dana 29. siječnja 2013. godine održana je četvrta sjednica Općinskog vijeća Vareš, s 23 točke dnevnog reda. Jedna je od tih točaka debelo podijelila vijećnike, a njezin epilog podignuo je temperaturu u gradu naviknutom na hibernaciju, posebno u prvom mjesecu u godini. No, njoj ćemo se vratiti nakon što izdvojimo jednu točku iz klase dugoročnih pitanja, a vezanu za istu oblast – ekologiju, nadasve i temeljnu higijenu.

Naime, iz Informacije o stanju kanalizacijske mreže u gradu i mjesnim zajednicama (u kojima takva uopće postoji), razvidno je da sustavno rješenje za gradsku kanalizaciju još uvijek nije odmaklo dalje od faze razmišljanja. U "Bobovcu" smo u novije vrijeme par puta potencirali to pitanje i iščekivali ga na dnevnom redu. Sad kad je obuhvaćeno, i to tek informacijom, u njoj je navedeno da postoji "revidirani projekt kanalizacije za grad Vareš", ali da je i taj "manjkav te je potrebna njegova dorada da bi se apliciralo prema potencijalnim investitorima ili da se Općina i Općinsko vijeće svojim odlukama opredijele na dugoročno kreditno zaduženje". Inače, stanje koje je konstatirano i koje svakom građaninu (možda i ne) bode oči, još uvijek ne dobiva prizvuk alarmantnosti, a navodi se: "Jedan od većih problema je i sam kolektor rijeke Stavnje u koju se izlijeva i fekalna kanalizacija i oborinske vode. U ljetnim mjesecima zbog niskog vodostaja rijeke nema sapiranja korita, pa se kanalski sadržaji zadržavaju u koritu, što svakako ima utjecaj na ekosistem čovjekova okoliša, a stvara i veoma ružnu sliku samog korita i glavne gradske ulice."

Na naš dodatni upit načelniku Avdiji Kovačeviću u svezi ovog problema, odgovor je: "Dok se ne steknu uslovi za trajno rješenje kanalizacije, prema savremenim standardima, vrlo vjerovatno će se pristupiti prelaznom rješenju, a to je izgradnja ustave u Stijenama, gdje bi se voda akumulirala i vršilo sapiranje korita Stavnje". Solucija je to o kojoj smo već izvještavali kroz razgovor s direktorom JKP-a Zaferom Kamenjašem.

A sada o "temi mjeseca". Općinski načelnik susjedne općine Breza uputio je 28. studenog 2012. zahtjev vlastima Vareša za suglasnost po pitanju deponiranja kućnog smeća na vareško odlagalište "Kota", na period od godinu dana, pod komercijalnim uvjetima. Breza, naime, ima ekoloških problema sa svojim odlagalištem, lociranim 200 metara od naseljenih mjesta, koje je odlukom nadležnog inspektora moralo biti zatvoreno.

Sukladno svom Statutu i na temelju Odluke Nadzornog odbora, Javno komunalno poduzeće Vareš vršilo je privremeno

4

pružanje usluga prikupljanja, odvoza i odlaganja kućnog otpada s područja općine Breza na odlagalište "Kota", te zaključno s koncem 2012. godine prevezlo 29 kamiona otpada i naplatilo za taj posao 17.400 KM. Uzgred je Općinskom vijeću Vareš predočena informacija JKP-a da odlagalište "Kota" ima kapacitet za odlaganje 6-7 tisuća tona smeća godišnje, da se trenutno odlaže 2,5 do 3 tisuće tona isključivo kućnog smeća i da se odlagalište uređuje uz kontrolu kantonalne i federalne inspekcije za prostorno uređenje i okoliš.

Vlastitim odlaskom na odlagalište uvjerili smo se da nema stihijskog odlaganja niti tragova animalnog otpada, a bilo je potrebno uvjeriti se u to jer je posebnu podozrivost izazvala činjenica da je u Brezi locirana tvornica "Perutnine Ptuj" i sumnja da se uz kućni otpad, možda, krijumčari i animalni. To u JKP-u Vareš kategorično odbijaju, jer prijevoz vrše isključivo oni, a na uvid je vijećnicima pribavljeno i Rješenje kantonalnog inspektora zaštite okoliša kojim se spomenutoj tvornici nalaže poseban režim upravljanja organskim otpadom.

U diskusiji koja se otvorila među polariziranim vareškim vijećnicima nizali su se argumenti jedne i druge strane. Jedni ekonomski, drugi ekološki. Oni vijećnici koji će najposlije s deset glasova "za" (naspram sedam "protiv" i dva suzdržana) podržati prijedlog sklapanja ugovora s Općinom Breza o transportu i odlaganju njihova smeća, čime će se sukladno dinamici dovoženja prihodovati oko 10.000 KM mjesečno, iznosili su da veći problem predstavljaju divlje deponije nego kontrolirano odlaganje otpada, ukazivali na to da je moguće pomiriti ekonomske rezone s ekološkim, da smeće koliko sutra treba promatrati isključivo kao biznis, navodili i činjenicu da su Općina Vareš i JKP Vareš blagovremeno ušli u izradu plana upravljanja odlagalištem i formiranje pretovarne stanice na "Koti" (više o tome u posebnom prilogu), jer da nisu trebalo bi vršiti transport smeća do regionalnog odlagališta "Mošćanica" i plaćati 1830 KM po jednom odvozu, a iz džepa poreznih obveznika.

Nadasve je načelnik Kovačević zapitao u jednom trenutku zbog čega je toliko narušeno povjerenje, podcrtavajući da nikad ne bi potpisao, a kamoli ponudio Vijeću, bilo koji aranžman koji bi bio protiv interesa općine Vareš ili na štetu njezinih građana...

Prilikom izglasavanja, u Zaključak su ugrađeni zaštitni mehanizmi; o trenutnom raskidu ugovora ukoliko bilo što izađe iz dogovorenih okvira, o vršenju nadzora u koji se uz komunalnog inspektora uključuje i nevladin sektor, i stavka o tome da JKP ima obvezu stečenu dobit utrošiti u nabavu sredstava za održavanje putova. Na koncu, suglasnost je ograničena na šest mjese-

BROJ 218

VELJAČA 2013.

ci, s mogućnošću produženja. Ovim je dopunama i mehanizmima udovoljeno većini primjedaba što su ih iznosili vijećnici koji su ostali skeptični prema donesenom Zaključku i koji su ostali uz argument da je problem Zaključka u njegovoj srži, a to je da Vareš, pored svih prirodnih potencijala, pronalazi prihode, po nekima i perspektivu, u biznisu sa smećem, koje još dovozi sa strane. Raspravi je pokušala pridonijeti i neformalna skupina Let's do it Vareš, čiji dopis ipak nije pročitan nego u par rečenica interpretiran, a koji ovdje prenosimo.

PISMO "LET'S DO IT" VIJEĆU Poštovani vijećnici!

Poznato vam je da je neformalna grupa građana Let's do it Vareš u protekloj godini provela više volonterskih akcija uklanjanja ilegalnih deponija smeća na području općine Vareš, te je na taj način uklonjeno preko 120 tona otpada. Time ne samo da smo pokazali ozbiljnost, požrtvovanost i posvećenost cilju zbog kojeg djelujemo, već su na taj način ušteđena i znatna budžetska sredstva općini Vareš i JKP-u Vareš, koja bi u krajnjoj liniji pala na teret građana.

Stoga je naše pravo, a vaša dužnost da saslušate i razmotrite argumente zbog kojih se protivimo deponovanju otpada sa područja općine Breza na odlagalište otpada "Kota".

Prije svega, primjećujemo da su razlozi zbog kojih općina Breza traži zaključenje takvog ugovora u cijelosti primjenjivi i kada je u pitanju deponija "Kota". Naime, i "Kota" se nalazi u neposrednoj blizini naselja (od centra grada je udaljena 500m zračne linije, a od najbližeg naselja 300m), na njoj vrlo često dolazi do samozapaljenja, kao i do pojave rojeva insekata u ljetnim mjesecima, pa ona za građane Vareša nije ništa manje opasna nego što je to brezanska deponija za građane Breze. Pri tome posebno naglašavamo da se deponija "Kota" fizički nalazi iznad gradskog područja pa deponijski filtrat završi u vodi i tlu koji se nalaze u podnožju deponije. (Deponijski filtrat nastaje procjeđivanjem padalina i vode sadržane u otpadu i prolaskom kroz slojeve odloženog otpada primi velike količine rastvorenih i suspendiranih tvari koje potiču od otpada ili su produkt razgradnje otpada u tijelu deponije.)

Stoga vas pozivamo da ozbiljno razmislite o sigurnosti građana Vareša, istih onih građana koji su vam ukazali povjerenje birajući vas za svoje legitimne predstavnike, očekujući od vas da postupate u njihovom najboljem interesu.

VELJAČA 2013.

Osim toga, podsjećamo vas da deponija "Kota" nikada nije ispunjavala, niti sada ispunjava čak ni minimum propisanih ekoloških standarda. Ona nije sanitarna i sigurna deponija jer se njome ne upravlja na zakonom propisani način, zbog čega je općina Vareš prema Strategiji upravljanja otpadom Federacije BiH za period 2012. – 2017., u obavezi da je u predviđenim rokovima sanira, odnosno izmjesti na regionalnu deponiju "Mošćanica" u Zenici.

Upravo zbog toga je potpuno apsurdno na deponiju "Kota" dovoziti smeće sa drugih općina, kada je nesporna obaveza općine Vareš da deponiju sanira, odnosno izmjesti u Zenicu.

Kako je prema naprijed navedenoj Strategiji i općina Breza u obavezi da na isti način sanira svoja odlagališta otpada, odnosno, izmjesti smeće također u Zenicu, onda se postavlja pitanje zašto to općina Breza odmah ne učini, nego se to želi učiniti okolnim putem i to preko Vareša, u čemu nema nikakve zdrave logike.

Iz istog razloga otpadaju i argumenti navodne ekonomske isplativosti dovoza brezanskog smeća u Vareš. U vezi s tim vas pozivamo da razmislite o tome koliko novca će se naplatiti od općine Breza za dovoz smeća u Vareš u narednih godinu dana ukoliko ovaj ugovor bude zaključen, a koliko novca će općina Vareš potrošiti prilikom saniranja i izmještanja smeća iz Vareša na deponiju "Mošćanica" u Zenici?

Po pitanju ekonomske isplativosti, trebate se zapitati i o troškovima sanitarnog zbrinjavanja otpada koji je već uvezen i koji se tek namjerava uvesti iz Breze. U vezi s tim predlažemo da zatražite podatke od nadležnih službi o troškovima sanitarnog zbrinjavanja otpada računajući po jednom kubnom metru, pomnožite sa ukupnom količinom otpada koji je već uvezen i koji se planira uvesti, pa onda uporedite dobijeni zbir troškova sa planiranim prihodom od 120.000 KM godišnje.

Također skrećemo pažnju da se način upravljanja deponijom "Kota" već sada kosi sa odredbama Zakona o upravljanju otpadom FBiH (član 3, stav 3, Sl. novine F BiH 33/03), pa bi zaključenje spornog ugovora vodilo još ozbiljnijem kršenju propisa, umjesto da se poduzimaju mjere u pravcu otklanjanja postojećih nepravilnosti.

Isto tako, ukoliko se ima u vidu da je glavni cilj Strategije razvoja općine Vareš za period 2006. – 2015. razvoj turizma, čiji je preduvjet čist okoliš i zdrava životna sredina, onda se opravdano postavlja pitanje realizacije takvih ciljeva ukoliko postojeće (nepropisno) odlagalište otpada budemo dodatno opteretili i uvezenim smećem.

BROJ 218

5

"BITKA" ZA KOTU Ukoliko i pored svih navedenih razloga nalazite da bi za građane Vareša bilo korisno zaključenje jednog takvog ugovora, onda tražimo da takvu odluku obrazložite detaljno i transparentno, tako da građanima pojasnite slijedeće: 1. Na osnovu kojih parametara i temeljem čijih procjena je JKP Vareš utvrdio da deponija "Kota" ima kapacitet za deponovanje 6-7 hiljada tona smeća godišnje u slijedećih 25-30 godina?

2. Kakve garancije se građanima Vareša nude u vezi sa tvrdnjom da će se iz Breze dovoziti samo kućansko smeće, tj. kojim mehanizmima i koje osobe (institucije) će to utvrditi za svaku pojedinačnu pošiljku smeća? Ovo pitanje je od naročitog značaja ako se ima u vidu da tvornica "Perutnina" proizvodi znatne količine životinjskog otpada.

3. Na koji način je JKP Vareš raspolagalo (u koje namjene potrošilo) novac u iznosu od 17.400 KM naplaćen od općine Breza temeljem pružanja usluga za tu općinu u periodu oktobar – decembar 2012. godine?

4. Na koji način i u koje svrhe će se utrošiti očekivana zarada od 120.000 KM ukoliko predloženi ugovor bude zaključen, tj. kakvu konkretnu korist od toga mogu očekivati građani Vareša?

Također želimo da nam se pojasni da li je tačna informacija objavljena dana 23. 1. 2013. godine u Dnevnom avazu, da je na deponiji "Kota" uništena određena količina poker aparata dovezenih iz Odžaka? Ako je to tačno, uz opasku da se radi o elektronskom, a time i potencijalno opasnom otpadu, pojasnite nam kako je do toga moglo doći (ko je zaključio takav ugovor, po čijem odobrenju, uz kakvu naknadu i pod čijom kontrolom je izvršeno uništavanje takvog otpada)?

Naposljetku, želimo ukazati da smo u potpunosti svjesni teške ekonomske situacije u kojoj se općina Vareš već godinama nalazi, ali smatramo da zaključenje predloženog ugovora, iz svih navedenih razloga, neće riješiti nagomilane ekonomske probleme. Umjesto toga, predlažemo da se općina Vareš usmjeri ka razvoju turizma, i iskoristi prirodne ljepote kojima se ne mogu pohvaliti mnogi. Novčana sredstva koja su za to potrebna, mogu se u dobroj mjeri namaknuti kroz apliciranje za eko–turističke projekte na domaćem i međunarodnom nivou, a Vareš se osim prirodom, odlikuje i sposobnim mladim ljudima koji u pisanju i realizaciji takvih projekata mogu pomoći Općini.

S poštovanjem, Vaš Let's do it Vareš

6

INTERVIEW

ZATVARANJE ODLAGALIŠTA U 2012. godini izvršena je priprema dokumentacije za Plan prilagođavanja upravljanja odlagalištem čvrstog otpada općine Vareš na lokalitetu "Kota".

Ovo je važan dokument iz razloga što je do konca 2013. godine predviđeno zatvaranje odlagališta, u smislu odlaganja smeća na dosadašnji način, te potom sanacija i rekultivacija kompletnog prostora.

Nositelj aktivnosti bila je općinska služba za prostorno uređenje i obnovu, a Javno komunalno poduzeće Vareš je dobilo Rješenje federalne ministrice okoliša i turizma Branke Đurić kojim se Plan odobrava, te se nalaže pribavljanje urbanističke suglasnosti za odlagalište "Kota", u roku od tri mjeseca. Ispunjenjem ovih preduvjeta ulazi se u proces koji će trajati do 2018. godine, a u sklopu kojeg će se na "Koti" izgraditi objekti pretovarne stanice, sortirnica i preša. Na temelju toga Općina Vareš je već dobila poticajna sredstva od Federalnog ministarstva turizma i okoliša u iznosu od 48.000 KM. Ulaskom Općine Vareš u proces prilagođavanja upravljanja odlagalištem, kako ističe direktor JKP-a Vareš Zafer Kamenjaš, otvara se mogućnost povlačenja sredstava iz fondova, onoliko koliko se bude operativno na lokalnom planu. Dok, one općine koje još nisu ušle u ove procese, Visoko primjerice, počinju plaćati drastično visoke troškove transporta otpada na regionalno odlagalište "Mošćanica". Direktor Kamenjaš, uz zahvalu, ističe savjetodavnu ulogu Varešana zaposlenih u institucijama pri nadležnom Ministarstvu. **** Upravljanje čvrstim otpadom jedna je od obveza BiH na putu priključenja Europskoj uniji, te su tako našoj zemlji od strane međunarodnih banaka i agencija za razvoj (EBRD, IDA i SIDA) odobrena sredstva za potrebe općinskih programa upravljanja otpadom.

"Novčano smo stimulirali općine da izrade planove prilagođavanja svojih deponija i za vrlo kratko vrijeme sredstva su dobili Gradačac, Gračanica, Lukavac, Tuzla, Srebrenik, Kladanj, a onda Donji i Gornji Vakuf, Vareš i Zavidovići", kazao je Mladen Rudež, pomoćnik federalne ministrice za turizam i okoliš, navodeći da postoje i kontramjere te da su federalni inspektori počeli novčano kažnjavati općine, njihove načelnike i direktore komunalnih poduzeća koji po ovom pitanju ne poduzimaju ništa.

Kad odlagališta u općinama profunkcioniraju po europskom modelu i budu imala propisana postrojenja, otpad će se sortirati, reciklirati i pakirati, a samo onaj nužni neupotrebljivi dio vozit će se do regionalnog centra za upravljanje otpadom. Takav već postoji na prostoru Zeničko-dobojskog kantona ("Mošćanica") i Vareš je ušao u krug rijetkih općina u FBiH koje će dobiti rješenja o zatvaranju općinskog odlagališta do 31.12.2013., čime su dakle ispunjena oba preduvjeta da se od naredne godine na "Koti" počne postupati sa smećem po novim propisima.

BROJ 218

n Gospodine predsjedatelju, u prethodnom mandatu koji ste proveli na ovoj funkciji (2004. – 2008.) sigurno ste nakupili iskustvo, ali i evidentirali, možda, neke zadatke kojima se nije adekvatno odgovorilo? n Zasigurno, kao predsjedatelj u Općinskom vijeću koristim iskustvo iz prošlog mandata, ali to moramo promatrati s različitih vremenskih distanci. Naši građani vjerojatno se sjećaju tog vremena i samih odnosa u Općinskom vijeću kada su sjednice stalno prekidane, bilo je napuštanja sjednica i evidentnog nepojavljivanja.

Mnogo se ovoga navedenog popravilo u radu Općinskog vijeća Vareš, ali, ono što je najbitnije, nismo postigli zajednički stav oko krucijalnih problema u Varešu, a kao primjer navodim eksploataciju šume. n Kakvom vidite situaciju u Općinskom vijeću na početku novog mandata i ima li na obzoru dovoljno političke zrelosti da se podvuče crta te svim raspoloživim snagama krene naprijed? n Moramo znati da u Općinskom vijeću Vareš sudjeluje sedam političkih stranaka.

Samo gledajući na tu činjenicu nije lako doći do zajedničkih pogleda ili rješenja na koja bi trebali odgovoriti u ovom mandatu. Hrvatska koalicija HDZ BiH-HSS-NHI sigurno će biti u timu koji treba da snažno vuče naprijed i dati punu političku odgovornost za razvoj Vareša. n Ove godine navršavaju se dva desetljeća od stradanja Vareša u ratu. Davno je to bilo, mnoge sredine su otad ostvarile prosperitet, a mi i dalje imamo rastuću nezaposlenost, slabu infrastrukturu, odljev mladih već tijekom srednjoškolskog obrazovanja, dramatičan procjep između mortaliteta i nataliteta... Postoji li u vrhu zakonodavne vlasti zabrinutost za budućnost ove općine i, s obzirom na generalno lošu situaciju u državi, koje mjere poduzeti VELJAČA 2013.

ZDRAVKO MAROŠEVIĆ predsjedatelj Općinskog vijeća Vareš

Razgovarao M. Marijanović

VELJAČA 2013.

osjetiti i primijetiti. Da se dobro razumijemo, neću reći da se mnoge stvari nisu radile i do sada, ali neizbježan je osjećaj da je sve bilo sporo, da ne kažem tromo. n Prilikom našeg razgovora u "Bobovcu" broj 153 (rujan 2007.) akcent je bio na marginalizaciji Vareša od strane Kantona i njegovih struktura: je li se u novije vrijeme išta promijenilo i kakav kurs Općinsko vijeće kani zauzeti u tom kontekstu? n Ovdje se stvari nisu mnogo promijenile, nekada sam mislio da se radi o problemu neusklađene vlasti Zeničko-dobojskog kantona i Općine Vareš, ali vlasti su se mijenjale u Zeničko-dobojskom kantonu, a odnos prema općini Vareš ostao isti. Duboko vjerujem da je vlast Zeničko-dobojskog kantona debelo iskoristila naše slabosti, naše različite poglede na rješenja problema u Varešu. Na žalost, određeni pojedinci ili grupe dali su svoj doprinos da se viši nivoi vlasti odnose ili ponašaju na ovakav način. Izlaz je jednostavan: samo zajedno, izvršna vlast Vareša i mi iz zakonodavne moramo postići visok stupanj političke zrelosti ili odgovornosti, i zajedničkim stavovima, ali zaista zajedničkim, tako i nastupiti pa, da ne kažem bukvalno, natjerati kantonalnu vlast da općinu Vareš tretiraju kao i ostale općine u Zeničkodobojskom kantonu.

n Pojedini vijećnici prilično vremena potroše na komunalna pitanja i često zagovaraju parcijalno rješavanje problema u mjestu iz kog dolaze, postajući time glasnogovornici mjesne zajednice. S druge strane, pitanje gradske kanalizacije, recimo, nitko ne potencira, a ljeti se mora okrenuti glavu od korita Stavnje. Može li se utjecati na to da vijećnik, s naglaskom na općinski, umjesto krpljenja rupa na seoskom putu počne stvari sagledavati sveukupno i dugoročno? n Već sam rekao da se dâ primijetiti da ima promjena u načinu razmišljanja i uloge vijećnika u Općinskom vijeću Vareš. Ne možemo izbjeći činjenicu da ima vijećnika koji dolaze iz manje izborne baze i uglavnom zastupaju njihove interese. Vrlina dobrog vijećnika je da se nametne konstruktivnim rješenjima za sve građane općine Vareš, koji gleda daleko naprijed, razmišlja o budućim generacijama, a ujedno ostane odgovoran prema

BROJ 218

svojoj izbornoj bazi ili narodu iz kojeg dolazi i kojeg zastupa.

Samo takva primjena standarda dozvoljava da netko bude dobar vijećnik. Sa svoje strane, kao predsjedatelj Općinskog vijeća, uradit ću sve da Općinsko vijeće vodim ka tim standardima, da uistinu vratimo povjerenje građana prema institucijama koje su oni birali. n Postoji li neki konkretan cilj koji ste si s ove pozicije postavili do kraja mandata? n Jasne su nadležnosti Općinskog vijeća i predsjedatelja, naša je zadaća da pratimo izvršnu vlast u njihovom radu, realizaciju odluka Općinskog vijeća, poštovati Statut općine Vareš, važeće zakonske propise, a sve ovo s ciljem da se vrati međusobno povjerenje između zakonodavne i izvršne vlasti, vjerovanje u institucije policijskih, sudskih i inspekcijskih organa, povjerenje između Općine Vareš i Vlade Zeničko-dobojskog kantona. Ako to uspijemo, gledat ću to i kao svoj uspjeh u ovom mandatu predsjedatelja Općinskog vijeća Vareš.

01 3 i 1 ,1 M

Hz

na lokalnom planu da se ovakvi trendovi zaustave? n Nažalost, činjenice su takve, od njih ne treba bježati, trebamo se svi okrenuti unazad, ali baš svi, pogledati sami sebe, postaviti pitanje samom sebi: što sam učinio da bude bolje?

Idemo redom: da li su oni koje smo birali odgovorili svom zadatku, da li su mladi bili dovoljno organizovani da se nametnu i da izbore svoje mjesto u društvu kojem trebaju da pripadaju, da li su svi u obrazovnim, zdravstvenim i drugim institucijama odgovorili svojim povjerenim dužnostima? Jesmo li poštivali i primjenjivali zakone ove države u smislu pune ravnopravnosti naroda, prava na obrazovanje, na maternji jezik, ravnopravnosti spolova, prava na povratak i podršku istom...? Sve ovo nas je ostavilo daleko iza drugih općina i za to plaćamo punu cijenu, a ona se ogleda u smanjenom interesu za povratkom, u odlasku mladih i školovanih kadrova, u smanjenom ulaganju vlastitog kapitala u razvoj općine, u smanjenom interesu za ulaganje stranog kapitala, odnosno nedostatku stvaranja novih vrijednosti itd. Dâ se primijetiti da dolaskom novog načelnika Avdije Kovačevića i novih snaga u Općinsko vijeće mnoge stvari idu prema poboljšanju općeg stanja u Varešu. Znam da su građani nestrpljivi, da isto žele da se nešto promijeni i nadam se da će to vrlo brzo

95,

U ovom sazivu Općinsko vijeće ima novog-starog predsjedatelja Zdravka Maroševića. Kroz razgovor analizirali smo zbog čega je već toliko "Stavnje proteklo", a malo se što u ovoj sredini promijenilo, i tražili znake zamaha u radu ovog zakonodavnog tijela

Foto: N. Jaćimovski

Iskoristili su naše slabosti

e-mail: radiobobovac@hotmail.com 7

"PRIVLAČENJE" STRANOG KAPITALA

Oblovina na kapaljku U siječanjski mrzloj Ponikvi, nakon političko-privatizacijskih igara koje su uspješno likvidirale nekoć najveću pilanu u srednjoj Bosni, pokušava se osoviti na noge drvoprerađivačko poduzeće "Bluhend wood", pogonjeno kineskim kapitalom. Hoće li i uspjeti, zavisit će od dva faktora: količine dobivene sirovine i sposobnosti približavanja kineskog i bosanskog mentaliteta Piše M. Marijanović

P

oduzeće "Bluhend wood" d.o.o. ima sjedište u Sarajevu, a na vareškoj se gospodarskoj mapi pojavilo kupovinom devastirane pilane od poduzeća "ARZvijezda" d.o.o. u studenom 2011. godine.

U svibnju 2012. počinje instalirati opremu (razne pile i instalacije grijanja za parionicu i sušaru) i ti su pogoni u prosincu napokon pušteni u funkciju.

Sa ciljem da se raspitamo o investicijskim planovima i eventualnim problemima u radu, na vrata poduzeća pokucali smo već koncem siječnja i direktor Zhao Kecheng primio nas je vrlo kooperativno.

Iza njega je 12 godina radnog iskustva izvan Kine, uglavnom na europskom istoku: Rusija, Ukrajina, Rumunjska. Već na početku iznosi podatak da je njegova korporacija prije 15 godina ušla s investicijama u BiH, otvorila pogone na tri različita mjesta, ali nije se uspjela snaći u našim gospodarskim okolnostima i borbi s nelojalnom konkurencijom te se povukla.

Ovo je sada drugi pokušaj i ako on ne zaživi, trećega sigurno neće biti – naglašava direktor Kecheng, kojemu je ono što mi volimo zvati politikom privlačenja inozemnih investicija potpuno neshvatljivo.

Dodaje da bi poslovni uspjesi njegova poduzeća, a koje je zasad skrajnuto u vode neizvjesnosti, bili dobra preporuka za kineske investitore iz drugih branši jer Kina ima konzinstentnu politiku ulaganja, umjesto politike donacija i pomaganja. Ovo bi se, dakle, moglo prevesti kao kineski pilot-projekt u Varešu u koji je

8

dosad, po riječima direktora, uloženo dva milijuna eura.

Trenutni je rezultat 32 zaposlena, od kojih samo jedan nije iz Vareša – precizirao je Nermin Milić, menadžer poduzeća, koji s petogodišnjim iskustvom života i rada u Kini pokušava biti sponom između kineskih i bosanskih poslovnih shvaćanja, ali i radnih navika. Naglašeno je kako su svi radnici uredno prijavljeni i, osim obvezatnog, za njih se uplaćuje i dodatno osiguranje. Plaće primaju redovito i one su na razini prosječne plaće u BiH. Provjerili smo i točnost informacije da poduzeće ne želi upošljavati žensku radnu snagu, niti starije od 40 godina. To je tako zbog trenutne prirode posla i potrebne fizičke kondicije, objašnjeno je. Posao se ogleda u rezanju, sortiranju i slaganju drvnih sortimenata, a kako se radi o sirovim i uglavnom težim komadima, sadašnja su ograničenja kod izbora zaposlenika i razumljiva.

Na koji način se može zaposliti u ovom poduzeću? Vlasnik kaže – jednostavno.

Tko želi raditi, sam se dođe prijaviti i dobije priliku. Ako je nije iskoristio, a bilo je i takvih, to znači samo jedno: da nije znao biti dio tima – podcrtava Kecheng. No, ipak se formirala solidna skupina radnika jer zaposleni obavještavaju svoje poznanike o uvjetima rada i dovode ih za sobom. Ako poduzeće uspije ostvariti planirano proširenje kapaciteta, tada će se otvoriti mjesta i za žene, kao i za starije radnike posebnih struka, dok će glavnina BROJ 218

radne snage u osnovi ostati ista jer se djelatnost neće mijenjati, a to je rezanje i priprema građe za transport u Kinu. Poduzeće je, dakle, izvoznik iz BiH, dobavljač za svoje partnere u matičnoj zemlji.

U planove proširenja spada izgradnja novih zgrada i novih proizvodnih linija već ovog proljeća, i ova bi godina trebala biti završena sa 120 ljudi na platnoj listi poduzeća. Ni tu nije kraj planovima nego su oni i mnogostruko veći: konačni bi broj radnika trebao biti oko 500. Tržište je neupitno, porudžbe su velike i ovo što sad poduzeće radi i koliko otprema ispod je svakog minimuma, neveselo ističu u poduzeću.

Zbog čega je zapelo na minimumu kada nije upitan ni daljnji ulagački potencijal niti tržište?

Vođeni upravo činjenicom da je pilana okružena šumama planine Zvijezde, kineski su investitori najmanje očekivali da bi im moglo uzmanjkati sirovine odnosno da će im ona biti davana u količinama koje se čine kao socijalna pomoć. Zbog toga što im je u ŠPD-u ne odobravaju iz posječene mase na vareškom području – od koje, kako tvrde, dobiju svega dva posto – moraju ići u nabavu kod drugih šumarija, stvarajući pritom dodatne transportne troškove i gubitke na vremenu. Postoji i problem rezervnih dijelova, nemogućnost njihove nabave u Varešu ili su kod izrade toliko skupi da je isplatnije poručiti iz inozemstva i čekati pošiljku. Pa onda i problem s naponom, a svaki nestanak struje prouzroči poremećaj procesa sušenja...

Za suradnju s lokalnom vlašću direktor Kecheng će reći da je solidna, ali da svakako ima prostora za poboljšanje i potporu koju poduzeće "Bluhend wood" objektivno očekuje s obzirom na razmjeru dosadašnjeg (i pogotovu planiranog) doprinosa ekonomskom životu općine.

Od Općine se konkretno očekuje malo bolji angažman u pogledu dobivanja sirovine.

Logično je bilo odmah zatim upitati općinskog načelnika Avdiju Kovačevića o problematici ovog poduzeća. U odgovoru je kazao da je na vezi s poduzećem i da je njegova podrška neupitna, ali da su, koliko zna, dozvole na koje se još čeka zasad determinirajuće i po pitanju dobivanja sirovine...

Jednu je stvar direktor Kecheng zamolio da zaobiđemo tijekom razgovora za "Bobovac", a to je politika. Ali, kako god, čini se da upravo politika, ona vođena nevareškim interesima i upravljana lobijima, nije zaobišla njegovo poduzeće i da je u tome bit problema.

VELJAČA 2013.

VLASTITIM PRIMJEROM

Drugima koristiti Kad netko čini nešto za dobro svoga društva i svoje zajednice, malo je teško ljudima to pojmiti. Uvriježeno je posumnjati da iza svega mora postojati neki skriveni interes. Pa možda i nisu svi altruisti isti, ali da još uvijek ima pravih – ima. Jednoga smo takvog našli u Vijaci, posve neopterećena osvajanjem ordena za zasluge i posvećena prijateljevanju s ljudima.

Piše M. Marijanović

P

osljednjih desetak godina nijedan društveno važan događaj u mjesnoj zajednici Vijaka nije protekao bez dobroćudnog, korpulentnog, nenametljivog pokrovitelja Čede Pavlića. Ni po čemu dužan, niti obavezan, taj čovjek iz sjene osjetio je da bi pomoć rodnom kraju dobro došla i sam procijenio na koje sve načine može pomoći. Tako su glasile uvodne informacije pred susret s njim, uz napomenu da se on neće htjeti niti moći prisjetiti svega što je učinio, jer to ne čini da bi vodio evidenciju...

Vikendicu uz rječicu Ravančicu okovala studen, ali na vratima dočekuje toplina razgrijane prostorije i čvrstina stiska ruke čovjeka u majici kratkih rukava. Odmah se prelazi na ponudu pića koja je ništa manja nego u barovima, a kad se namjernik izjasni o izboru bude mu naljeveno u čašu s eskimo efektom, izvučenu iz leda. Uto će i kobasice na tavu, i uz njih pečenica, pa domaća salata... Očito je, ništa se u ovoj vikendici ne započinje bez kraljevskoga gostoprimstva, a osobno služi onaj tko je bio dugogodišnji direktor u sektoru društvene ishrane, odgovoran za 13.000 ljudi. Čedo je Pavlić s roditeljima i sestrom još u djetinjstvu odselio iz Vijake, tijekom ekonomske migracije pedesetih godina.

Otac je pošao za poslom u rudniku "Kreka" i tako započinje njihov novi život u

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU BUKETI • SVJEŽE CVIJEĆE • LONČANICE SVADBENI BUKETI • POGREBNI VIJENCI

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326 VELJAČA 2013.

naselju Šićki Brod u Tuzli. To je naselje u to vrijeme polako postajalo kolonija Varešana, onih koje je zajamčen posao u rudniku lignita, ali i prosperitet velikoga grada mamio na odlazak iz provincije. Ondje je Čedo postao stipendistom rudnika i završio Fakultet političkih nauka u Sarajevu. Radio je jedno vrijeme kao urednik lista "Sretno", sadržajno orijentiranog na radnu organizaciju. No, stjecajem okolnosti dolazi na mjesto direktora društvene ishrane u rudniku, na kom provodi većinu radnog vijeka sve do ispraćaja u mirovinu, a taj ispraćaj bio je upriličen upravo u Vijaci. Iako je, kako ističe, dolazio na godišnje odmore u Vijaku, njegovo potpunije okretanje rodnom mjestu započinje po umirovljenju, kada odlučuje izgraditi vikendicu, a obiteljsko zemljište bilo je rasprodano pa je najprije trebalo kupiti novo. I, sada je redovito prisutan u Vijaci, dva-tri dana tjedno. Uživa u spokoju varošice, ali nadasve u dočekivanju nebrojenih prijatelja i znanaca, i u drugovanju s njima.

Njegov ulazak u društveni život Vijake desio se u ljeto 2001. godine. Bio je konac lipnja, na dužnosti guvernera Tuzlanskog kantona bio Selim Bešlagić, s kojim je kućni prijatelj, i u namjeri da potakne nešto na dobrobit Vijake Čedo mu predloži da pomogne rekonstrukciju puta iz Zvijezde prema Krivaji i time otvaranje Vijake prema Tuzli. Bešlagić pozove na akciju svoga pandana u Zeničko-dobojskom kantonu Mugdima Hercega, i u Vijaci se organizira veliki sastanak. Ali, njegovi zaključci nažalost nisu nikada realizirani; zagubili su se u labirintu politike i opstrukcijama birokracije. No, Čedo je, osim pokrenute inicijative, već tada posegnuo za starim poslovnim vezama i logistički osigurao cijeli skup. Kasnije će se taj scenarij, u Čedinoj režiji i s hotelskom uslugom u domu kulture u Vijaci, ponoviti barem desetak puta, zapravo svaki put kad u Vijaku dođe neki veleposlanik ili uglednik druge vrste. Kokteli u zapostavljenom selu pod Zvijezdom goste su redovito ostavljali bez riječi, ali to Čedo nikad ne bi izrekao nego je to opći zaključak, a o kom se kroz praćenje tih događanja i u "Bobovcu" BROJ 218

Čedo Pavlić više puta svjedočilo. No, svoj stečeni ugled i autoritet u Tuzli Čedo je kanalizirao put Vijake i na druge načine, ne zaboravljajući ni one najmlađe. Naime, djeci se za sv. Nikolu osiguraju i dovezu darovi, a ljeti ih se besplatno vodi na malu ekskurziju koja podrazumijeva boravak na bazenu u Tuzli. Za dom kulture nabavio je oluke, mjesni ured opremio televizijom i telefaksom, nabavio za nj peć na čvrsto gorivo, pa plinski uređaj (top) za zagrijavanje crkve, uz pomoć općinskog načelnika Fatića građu za vanjski oltar ispred crkve, kabele, utikače i utičnice za rasvjetu oltara, osigurao asfaltiranje prostora ispred župne kuće, plastični rezervoar za vodu zapremine 15 metara kubnih kada je u selu betonski stradao, jamske gume za pokrivanje svih kaptaža vodovoda za Vijaku, kompletnu javnu rasvjetu od Vijake u pravcu Krčevina...

Ono o čemu Čedo jedino želi govoriti i na što želi vlastitim primjerom potaknuti jest angažiranje svih viđenijih Varešana, potencirajući najprije dvojicu Vijačana pozicioniranih u strukturama vlasti, da lobiraju, da pripomognu vlastima svoje općine ili svom kraju jer za to sigurno imaju načina. A svoj moto, upirući prstom na jednu ikonu u vikendici na kojoj stoji "Ne samo sebi živjeti, nego i drugima koristiti", ne misli mijenjati.

Po političkom opredjeljenju Čedo je socijaldemokrat, ali to ga ne sprječava da u osobnim kontaktima nastoji animirati sve one koji su od utjecaja na podršku novom načelniku općine Vareš, čiju početnu agilnost pozdravlja i cijeni.

Za ovog umirovljenika, dakle, nema mirovanja niti povlačenja u vlastitu komociju dok je naokolo toliko potrebe za inicijativom i svakovrsnom akcijom. Ali, kamo sreće da društvo nije zatrpano upravo suprotnim primjerima – uposlenika i namještenika koji se ponašaju kao da su u mirovini...

9

JOŠ O BLAGOSLOVU OBITELJI UDRUŽENA SAMOĆA Sela ostaju pusta, svi teže gradu

Poštovani čitatelji, župljani župe svetog Mihovila!

U prošlom broju napisao sam nešto o svojim dojmovima uz obilazak Vas u Vašim domovima. Nadam se da ste osjetili barem trunku onoga što sam osjetio ja i što sam želio podijeliti ponovno s Vama.

Jer susret obogati one koji se susreću.

Tvoj smiješak lako probudi u meni pozitivnu energiju i dobre vibracije: tada se osjećaš jednostavno dobro.

Uz obilazak i blagoslov posjetili smo 997 obitelji i zabilježili smo da u tim obiteljima živi 2058 duša. Ženskih osoba je inače više i, hvala Bogu, dulje žive. Imamo 941 župljanina i 1117 župljanki. Naša prosječna starost je 51 godina. Je li to puno? Možda i jest, pogotovo kada se usporedi s nekim drugim krajevima. Bio sam s provincijalom fra Lovrom na Kosovu, u župi Đakovica i kod njih je prosječna starost u župi 27 godina. No, u Bosni i Hercegovini ima mnogo župa sa sličnim prosjekom. Župa svetog Mihovila je gradska župa.

U gradu Varešu i Vareš Majdanu žive 833 obitelji ili 83 % župljana. Na selima žive 164 obitelji ili 17 % naše župe. Je li to prednost ili nedostatak? Kako kad. Možda bi bilo i zdravo i ekonomski korisno da nas je više po selima, da smo malo aktivniji u poljoprivredi i da smo manje ovisni o svakodnevnoj kupovini živežnih namirnica. Ali s druge strane ima i mnogo pogodnosti živjeti u gradu: bliži su i dom zdravlja i crkva.

Obitelji su nam malobrojne. Prosjek članova u jednoj obitelji je 2,06. I kad se to pogleda na drugi način dobijemo sljedeće brojke: s jednim članom je 382 (38 %) obitelji, s dva člana je 319 obitelji (32 %).

Dakle, s jednim ili dva člana imamo 70 % župe. Čini mi se da je to i ponajveći nedostatak naše župe. Može li se obitelj s jednim članom i nazivati obitelj? Može, naravno. Ali, svaki dan biti sâm – od jutarnje kave do večernje rakije ili piva – mora biti teško, ubitačno. I zato smo planirali napraviti u našoj vjeronaučnoj dvorani mogućnost sastanaka osoba iz ove "treće životne dobi" da "ubiju" samoću, da imaju gdje družiti se bez obveze i opterećenja, popiti kavu ili čaj s drugim, a ne uvijek sam ili sama. Tu će, nadam se, biti i pjesme i svirke. Ako Bog da!

S tri člana imamo 156 obitelji ili 15 %, sa četiri člana 105 obitelji ili 10,5 %, a s pet članova imamo tek 32 obitelji (3 %).

Sa šest članova imamo samo tri obitelji.

10

Stanje duša Iz pera vareškog i borovičkog župnika donosimo izvješća o božićnom blagoslovu obitelji, a nedostaje izvješće iz župe Vijaka da bi statistička slika bila kompletna.

No, prema okvirnim podacima o 240 katolika u Vijaci, te 70-ak u Oćeviji, dobije se ukupna brojka od 2444 Hrvata-katolika koji danas žive na području općine Vareš. fra Mirko Majdandžić Bilježili smo i stručnu spremu, a također i što tko radi ili ne radi. Imamo podatke za 1769 članova, što je tko završio od škole. Trenutno čeka na školu ili se školuje 321 osoba: 48 djece su predškolski uzrast, 130 je u osnovnoj školi, imamo 81 srednjoškolca i 62 studenta.

Kod onih koji su prošli školski uzrast stanje je sljedeće: 17 osoba je bez škole, 166 župljana ima završen tečaj ili do četiri razreda osnovne škole. 222 župljana su sa završenom osnovnom školom. Sa srednjom stručnom spremom je 900 župljana. S višom i visokom spremom imamo 138 župljana (i radno aktivnih i u mirovini). Za 326 župljana nemamo podataka.

U koloni "zanimanje" bilježili smo sve ono čime se bavite i što radite. Najčešći odgovor je "mirovina". U mirovini je 772 župljana, 324 su domaćice, 306 radi razliBROJ 218

čite poslove i na raznim mjestima: od pekare i trgovine do privatnog i povremenog rada. Na Birou je, ili nezaposleno, 199 župljana. U Općini i MUP-u radi oko 70 osoba, a u oružanim snagama je 31 župljanin.

Već sam napisao da nam je prosjek starosti 51 godina. To i nije strašan podatak. Ali ono što je tužno jest podatak da ako želiš nešto postići onda moraš otići iz Vareša. Mi imamo nešto djece školskog uzrasta. Studenata je šezdesetak. A ako žele naći zaposlenje, onda moraju ići dalje, moraju otići. Još se stanje na tom području nije popravilo, hoće li i kada – to Bog zna.

Ovaj prosjek od 51 godine činimo svi mi. Najbrojnije godište, generacija jest ona rođena 1937. godine. Ima ih 59 vršnjaka. Slijede generacije 1935. i 1958. s VELJAČA 2013.

Foto: Mile R.

po 48 osoba. Najstariji župljani su 1919., 1921. i 1922. godište, po jedan župljanin.

Mojih vršnjaka rođenih 1960. ima 27 i morat ćemo se skupiti negdje, barem na kavu.

U župi imamo 518 različitih imena.

Najčešća ženska imena su: Ana – 50 nositeljica, pa Marija – 45 nositeljica. Ali ima i 14 Mara, 14 Marina i 8 Marica. I ako ih udružimo to je 81 ime izvedeno od Marija.

U

2012. godini blagoslovio sam 47 obitelji. Šest sam domaćinstava blagoslovio gdje nije bilo obitelji (žive izvan Borovice, ili su otišli svojima preko zime). Dakle, aktivno je 47 obitelji u župi Borovica, koja broji 76 vjernika.

Jedni preko zime nisu u Borovici, a drugi povremeno odlaze posjetiti djecu ili rodbinu.

Prosjek starosti je između 65 i 70 godina.

U 2012. godini u Borovici nije bilo krštenih niti vjenčanih parova (bilo je vjenčanja i vjerojatno krštenja Borovičana izvan Borovice). Umrlo je devet Borovičana. Šest ih je opremljeno svetim sakramentima, a ostala tri nisu zbog iznenadne smrti.

Blagoslov obitelji u Borovici je trajao dva dana, a nakon par dana blagoslovio

VELJAČA 2013.

Također često ime je Katarina – 29 nositeljica. S izvedenim imenima: 25 Kata i 3 Katice čini zbor od 57 nositeljica. U župi imamo 31 Jelenu i 26 Janja.

Od muških imena najviše je Ivana – 38, i uz 16 imena Ivo i 15 Ivica zasigurno je najpopularnije muško ime. Josip (30) i Jozo (14) zauzeli su drugo mjesto. Slijede Zoran (25), Marko (23), Goran (22), Mijo (22) i Anto (21).

Najbrojnije prezime (od 316 različitih prezimena) je Dodik: imamo 64 župljana koji nose ovo prezime. Slijede prezimena: Božić s 52 osobe, Josipović sa 46 osoba. S prezimenom Franjić i Malbašić imamo po 44 župljanina, 39 je Gavrana, 37 Grabovaca. Mirčića i Terzića je po 35. Prezime Petrović nose 32 osobe, Miočevića je 30, a na desetom mjestu su prezimena Babić i Pendić s po 28 članova. Imamo 80 prezimena samo s jednim nositeljem.

Zanimala su me "fratarska prezimena", bar onih fratara koje sam i sâm poznavao. Od tih prezimena najbrojniji su Gavrani – njih je 39, Pendića je 28, Pejčinovića 27, Divkovića i Lekića po 26, Grgića 24, Bogeljića 21, Djakovića 16, Jelića i Mutića po 15, Pavića 11, Slugića i Zloušića po 6, Mrljića 5, Kasapovića i Mlivončića po 4 osobe.

Svi navedeni brojevi mogu se gledati kao mala igra statistike. A možda se iz njih može iščitati i to da smo stvarno upućeni, i po godinama i po usamljenosti, jedni na druge i da možemo čudesnih stvari učiniti s nekoliko koraka: preći preko ulice ili iz ulaza u ulaz, i svoje vrijeme (onaj dio koji sebično čuvam za sebe) podijeliti s nekim

Vremena za sve don Đuro Arlović

sam i dvije obitelji na Pološcu. Ovo je prva godina moga župničkog služenja u župi Borovica, a tako i blagoslova obitelji. Događaj blagoslova obitelji je uvijek prilika da se župnik pobliže susretne s obiteljima, njezinim članovima, te se bolje upozna s njihovim teškoćama, nadama, tjeskobama, planovima, radostima… Prilika je to da se približi i onima s kojima nije često u kontaktu i tako i njih sasluša i upozna. Kao đakon i kao kapelan imao sam priliku blagoslivljati brojne obitelji, ali nikako dovoljno vremena da udovoljim svima da se malo duže zadržim kod njih.

BROJ 218

sličnim (po količini vremena). Uz kavu ili "čašicu razgovora" može tmuran i dosadan dan postati ugodan i zanimljiv. I te sitnice, a cijeli život i jest sastavljen od tih sitnica, dat će našim svakodnevnicama novu dimenziju i svjetliju boju.

A ima li šanse za neke kvalitetnije promjene uz neke dobre i veće projekte?

Siguran sam u pozitivan odgovor. Vas sposobnih Varešana i prijatelja Vareša, koji bi nešto mogli promijeniti nabolje, ima mnogo. Možda nedostaje još malo hrabrosti, pa da sposobnosti i energiju koju imate i s kojom radite po cijelom svijetu, počnete trošiti ovdje, gdje su je za Vas trošili vaše ćaće i djedovi, a matere i bake čuvale i gajile ljubavlju i molitvom. I suzama!

Isječak iz novina 24. travnja 2018. godine: "Čudo u Varešu: treća životna dob vratila mladost u Vareš" "Gotovo je za ne vjerovati kako je Vareš postao oaza mira i ljepote, najbolje, najljepše i najzdravije mjesto za kvalitetan život u trećoj životnoj dobi. Ovi novi objekti 'Stanovanja u zajednici' napravili su sasvim novu klimu u Varešu. Dolazak velikog broja osoba treće životne dobi živjeti u Vareš, otvorilo je nova radna mjesta i put dolasku velikog broja mladih obitelji. A ovaj način 'Stanovanja u zajednici', popularno nazvan 'Udružena samoća' stvorio je nova poznanstva, prijateljstva i ljubavi. Jedan od 'stanova u zajednici' čeka na Tebe!

Ne živi sam – dođi u Vareš!"

Znanstvena fantastika ili...?!

Borovica nema puno obitelji, zato sam mogao za svaku obitelj odvojiti više vremena i razgovarati s njima. Bilo je to za mene lijepo i ugodno iskustvo, jer kod svakoga sam naišao na otvorena vrata i bio sam lijepo primljen. To je ono što me raduje da ljudi poštuju i vole svoje svećenike i da ih pošto-poto žele ugostiti. Istina, nekad su u tome i "ljubazno dosadni". Ljudima je potrebno da ih netko sasluša i zato vole kad im svećenik dođe jer njemu se mogu povjeriti bez straha da će biti ismijani i neshvaćeni. Ja sam kroz svoje malo svećeničko iskustvo, a svećenik sam nepune tri godine, stekao upravo takav dojam. Zato hvala svim Borovičanima na toplom dočeku i gostoprimstvu i neka sve prati Božji blagoslov.

11

ŽIVEĆI OD ŽELJEZA

Djelo Friedricha Katzera, I "Najpouzdanije mjerilo za prosuđivanje kulturnog stepena jedne pokrajine jesu sve1 stranost i temeljitost njezinog znanstvenog proučavanja." Ovim riječima započinje Friedrich Katzer jedan od svojih članaka u Glasilu Zemaljskog muzeja 1904. godine.

Katzerov doprinos razvoju geološke struke i metalurške industrije na bosanskohercegovačkom tlu je velik, a posredovao je i paleontološkim i biološkim istraživanjima naše zemlje. Vareškom kraju se vraćao u više svojih radova, istražujući potencijal rudnih nalazišta.

Naša suradnica iz Stockholma istražila je dostupnu literaturu i ovom znanstveniku posvetila esej, koji kroz nekoliko nastavaka prenosimo u "Bobovcu".

Piše Ljubica Miočević

D

anas si je teško predstaviti optimizam s kojim su znanstvenici oko prijelaza u XX. stoljeće pristupali svojim zadacima. Vladajuća paradigma je bio pozitivizam i prevladavali su pokušaji da se priroda i sva polja ljudske djelatnosti istraže na empirijskim osnovama. Dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu koncem XIX. stoljeća započinje i jedna ekspanzivna faza znanstvenog proučavanja naše zemlje. Austro-Ugarska je, naravno, imala svoje političke i ekonomske motive za poticanje znanosti u novoj pokrajini.

No znanstvenicima koji su se latili izučavanja Bosne i Hercegovine naša zemlja je prije svega bila zanimljiva kao terra incognita, nepoznato područje koje je obećavalo znanstvene novine. Oni su bili predvođeni radoznalošću znanstvenika i opremljeni suvremenim principima istraživačkog rada, na kojima je stabilno počivala europska akademska djelatnost.

Plodovi njihovog rada označavaju i početak suvremene bosansko-hercegovačke znanstvene tradicije.

Vareš na prijelazu u XX. stoljeće je bio grad pun obećanja i svijetle perspektive.

Njegov značaj u privredi Bosne i Hercegovine, pa i Austro-Ugarske, je stalno rastao.

Bogata rudna nalazišta vareškog kraja bila su predmet izučavanja brojnih geologa. Među njima se može posebno izdvojiti jedan – Friedrich Katzer – čija je uloga u razvoju geološkog studija u Bosni i Hercegovini nedvojbena, a koji se Varešu stalno vraćao u svojim radovima.

Friedrich (Bedřich) Katzer je rođen 1861. u mjestu Rokycany (tadašnji Rokytzan) na zapadu Češke.2 Nakon gimnazije u mjestu Kutná Hora (tada Kuttenberg), a potom i Pragu, nastavlja svoj akademski studij na Tehničkom sveučilištu u Pragu (1880–83.). Doktorirao je na univerzitetu u Gießenu 1890. Karijera mu je brzo napredovala: u periodu 1883-88. bio je asistent na praškoj Visokoj teh-

12

ničkoj školi; 1888-91. upravitelj ureda za pregled građevinskih materijala u gradu Wrschowitz blizu Praga; 1892–95. asistent za mineralogiju, geologiju i rudna nalazišta na Rudarskoj akademiji u Leobenu (Lavovu).

Katzer je bio student i asistent minerologa i geologa Jana Krejčí (1825–87), oca češke geologije. Krejčí je bio autor teoretskih radova o geologiji na češkom jeziku i glavni autor detaljnih geoloških karti Bohemije. Katzerov prvi duži publicirani rad je prirodan nastavak djelovanja njegovog učitelja: već kao tridesetjednogodišnjak, Katzer objavljuje Geologi der Böhmen (1892.), veliko standardno djelo o geologiji Češke u dva toma.

Obiteljske i financijske poteškoće prisilile su Katzera na odlazak u Braziliju, gdje je proveo tri godine (1895. – 1898.).

Predvodio je Mineraloško-geološki odjel Državnog muzeja u gradu Pará.

Godine 1898. vraća se u Europu i stupa u rad u Rudarskoj upravi u Sarajevu

Friedrich Katzer

kao adjunkt. Već 1901. on je "zemaljski", tj. državni geolog za Bosnu i Hercegovinu, a 1909. rudarski savjetnik. U Sarajevu osniva Geološki zavod za Bosnu i Hercegovinu, koji se 1912. odjeljuje od Rudarske uprave i postaje samostalna institucija.

Kao i ranije u Češkoj i Braziliji glavni predmet njegovog zanimanju su istraživanja rudnih ležišta s privrednim potencijalom.

Proveo je i sustavno geološko snimanje teritorija Bosne i Hercegovine, s detaljnim historijsko-geološkim prikazima.

Njegov doprinos je, dakle, i na polju studija mineralogije i geologije, ali i na razvitku geoloških ustanova. Predvodio je rad na izradi detaljnih geoloških karata Bosne i Hercegovine, među kojima je i jedna o području Zenice i Vareša.

Katzer je ostao u Bosni i Hercegovini četvrt vijeka, sve do svoje smrti 1925. godine. Sahranjen je na grobu "Lav" u Sarajevu. Objavio je preko 140 znanstvenih radova i preko 500 priloga, referata i pribilješki u domaćim i inozemnim znanstvenim časopisima. Posthumno je tiskano njegovo životno djelo, Geologie Bosniens und der Hercegovina (1925.). (nastavlja se) 1

Katzerova vlastoručna posveta Za ustupanje fotografija zahvaljujemo arhivu Geologische Bundesanstalt, Wien i mag.

Thomasu Hoffmannu, šefu biblioteke i izdavačke kuće BROJ 218

Katzer, "Historičko razvijanje i današnje stanje geološkog proučavanja Bosne i Hercegovine", Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, g.

XVI., juli–septembar 1904., str. 417–440; ovdje str. 417.

2 Biografski podaci o Katzeru su prvenstveno preuzeti iz: Stjepan Ćorić, "Die geologische Erforschung von Bosnien und der Herzegowina und der grundlegende Beitrag der österreichischen Geologen", Abhandlungen der geologischen Bundesanstalt, Band 56/1, Wien 1999, str. 117–152. // Neki podaci su kompletirani prema: Enciklopedija Jugoslavije, t. 5, Zagreb: Leksikografski zavod FNRJ, 1962., str.

231 f.; Österreichisches Biografisches Lexikon 1815.–1950., Band 3, Wien: Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften 1965., str. 265 f.

VELJAČA 2013.

OBIČAJI MOGA MJESTA (I)

V

rijeme poklada u mome mjestu je uvijek prolazilo u vedrom i veselom raspoloženju. Pošto je u mjestu postojalo kulturno-umjetničko društvo sa svojim sekcijama, sve što je organizirano oko proslave poklada bilo je vezano uz društvo. Igranke u selu su se obično održavale samo subotom, a u pokladno vrijeme i subotom i nedjeljom. Nepisano je pravilo bilo da se za pokladnu subotu pripremi priredba, a nastavljalo se s igrankom sve do jutarnjih sati.

Svaka od sekcija odradila bi svoj dio posla: dramska bi odigrala neku kratku kazališnu predstavu i prikazala pokoji šaljivi događaj iz svakodnevnog života, folkloraši zaigrali nekoliko kola i otpjevali poneku pjesmu, a plesna svoje plesove – i eto priredbe. Pokladna subota je nekako bila i vrhunac pokladnog veselja.

Naravno da su mačkare i kod nas bile glavno obilježje poklada, tako da bi se grupe mačkara najčešće koristile običajima iz ženidbe ili udaje, odnosno svatovskim običajima. Jedni su bili prosci, drugi svekrve, a treći svatovi. Glavno obilježje tih grupa je bilo da su se muškarci maskirali u žene, a žene u muškarce. Tako su u

POKLADE Piše Miroslav Petrović

grupama išli od kuće do kuće, naoružani bocama i ploskama obilazili domaćine koji su ih uvijek rado primali nudeći ih pićem i hranom, a tu su uvijek bile prisutne krafne, pokladni kolač kao desert. Još bi ih na odlasku darivali suhim mesom, jajima, raznim voćem, pa i novcem, tako da bi im torbe pri kraju sela dobro otežale.

Bilo je pritom raznih dogodovština, ali su mi dva događaja posebno ostala u sjećanju, pa ću ih i navesti. Jedna od grupa, praćena mnoštvom mladih mještana došla je pred kuću domaćina koji je bio lovac i posjedovao pušku. Domaćica

je svakoj od mačkara nudila križ da ljube Raspetog kao ulaznicu u kuću. A jedan od njih to nikako nije htio uraditi.

Odmah su oformili "prijeki sud" i osudili ga na smrt strijeljanjem. Izveli su ga nasred dvorišta i svezali mu maramu preko očiju, da ne gleda "smrti u oči". Dok je okupljeno mnoštvo gledalo u njega, lovac je ispalio metak iz puške u zrak, a osuđenik je istog trenutka pao na zemlju. Taj njegov pad je bio tako uvjerljiv da su mnogi pomislili kako je presuda istinski izvršena.

Ili drugi događaj kada je sestra, znajući da će mačkare do-

DANI MASKENBALA

ći u našu kuću, da bi ih počastila napravila šlag pjenu od domaćih jaja, koja je inače teška za probavu, pa nije uputno pojesti pretjeranu količinu. Servirala je u šolje, a još dosta šlaga je ostalo u valjnjiku. Po dolasku mačkara svi su se dohvatili svojih šolja, a jedan od njih je uzeo valjnjik ispred sebe i pojeo više nego što treba. Vrlo brzo ga je protjeralo u klozet, koji je u to vrijeme bio poljski i malo dalje od kuće. Potrčao je prema klozetu, ali vam neću reći je li na vrijeme stigao do njega.

Na pokladnu nedjelju su, gotovo svi koji su je imali, u narodnoj nošnji išli na pučku misu. Djeca bi nedjeljom poslije podne u stari sepet natrpali, slame, sijena i kučja, sepet bi natakli na štap od graha, potom bi slamu zapalili, umjesto omraženog lutka, i s time, u pratnji zvona, trčali kroz selo.

Na nekoliko mjesta u selu nakratko bi se zadržavali, gdje bi ih domaćini nudili sokom, slatkišima i neizbježnim krafnama. Poklade bi se završavale igrankom na pokladni utorak, s fajruntom točno u ponoć. S fajruntom igranke ujedno je nastupao i fajrunt za poklade...

Eto, takav je bio običaj slavlja poklada u mojim Potocima.

Šareni defile glavnom ulicom

P

rošle smo godine o pokladama izvijestili konstatirajući da je grad praktički ostao bez tog običaja, ali ove godine, srećom, duh mačkara se vratio. Održan je defile učenika osnovne škole pod maskama glavnom ulicom sve do Hrvatskog doma gdje su se djeca mogla dodatno zabaviti i okrijepiti.

Dalo se zapaziti da je oko maski i kostima uložen veliki trud roditelja i šarena je povorka djece predstavljala lijepo osvježenje za grad. To je bilo na pokladni utorak, 12. veljače, a navečer je još održan maskenbal za odrasle, također u Hrvatskom domu.

Dva dana ranije, župnik fra Mirko je zasvirao pred crkvom s tamburašima i time vratio običaj da se na pokladnu nedjelju iza pučke mise pred crkvom poigra kolo, pa i u narodnim nošnjama koje još uvijek ima tko obući i pronositi Varešom.

VELJAČA 2013.

Duh mačkara se vratio Na selima su pokladne večeri bile po nepisanom rasporedu, ali koji se poštuje već nekoliko godina i pritom jedni drugima idu u gostovanje s raznih krajeva općine. U ophodnji smo ovaj put bili u BROJ 218

Oćeviji i zatekli pretijesnu dvoranu punu veseljaka, a zabave su održane još na Pržićima, Pogari, Strici te "Žuta žaba" u Vijaci.

M. M.

13

PISMA ČITATELJA

Detalj s Javornika

P

omalo sam tužan što moram pisati na ovu temu o ljudima i mjestu gdje sam rođen, odrastao i proveo najljepše trenutke svog života.

Znam da otvaram "Pandorinu kutiju" i vjerojatno će mi netko spočitavati, a netko odobriti ovaj moj tekst, ali ako me ljudi nekad negdje sretnu neka mi to kažu u oči, kao što ću ja napisati svoje mišljenje. Mislim da će vrijeme biti najbolji sudac i pokazatelj svega napisanog u ovom mom tekstu.

Prošli rat ostavio je dubok trag na selo Javornik i njegove mještane koji su se rasuli po bijelom svijetu, dok je manji broj njih ostao živjeti na obroncima planine Zvijezde, na 1050 metara nadmosrke visine, prkoseći tako ćudljivoj prirodi planine, prkoseći onima koji su ih 1993. prognali iz njihovih domova, a također prkoseći i onima iz reda svoga naroda koji im obećaše Stolac, Drvar, itd.

Eto, zadnjih 6-7 godina prave se i "susreti Javorničana" da bi se održao kakav-takav kontakt između ljudi koji su nekada živjeli tu i onih koji su ostali kao živući spomenici u selu. Sve je to lijepo i pozitivno, taj dan kad su susreti i koji dan prije i poslije, a onda je sve opet po starom. Pogađa me to što veći broj Javorničana ili onih koji sebe vole tako nazvati uopće ne dođe na susrete, a i veliki broj onih koji dođu vole reći: "Ma nema života tu na Javorniku". Po meni, to je

14

Javornik, i ima li života Franjo Grabovac

vrijeđanje onih koji tu žive stalno, a, usput, moje potpitanje ljudima koji tako pričaju o svom mjestu: šta uopće čovjek, koji je rođen i dobar dio života živio na Javorniku, koji kaže da tu nema života i koji se vjerojatno stidi reći odakle je – šta on uopće radi tu u svom rodnom mjestu?

Moram pokušati odgovoriti, a čitaoce i one koji se prepoznaju u ovom tekstu natjerati na razmišljanje.

Mene put malo-malo pa nanese na Javornik jer mi roditelji žive u tom selu, a i dosta rodbine. Povuče me mirnoća mjesta gdje sam rođen, ljepota prirode, zrak, voda koje je u zadnje vrijeme manje, a tek ljudi koji su ostali tu da žive. Svaki taj čovjek i žena koji su ostali da žive na Javorniku su žive legende, to tek shvatim kad netko u selu umre, odmah se sjetim kako je ponizno i teško živio i kakvu je vjeru u sebi nosio, a moram napomenuti neke od njih koji su još živi, no spomenut ću i imena umrlih (zvonar Mića, njegov brat Markica, rođo Pero i Željko, Anto Uski, Ivan Bogelja, moj otac Gabrijel, Anto Krišto, Ivan Rogo, pok. rođo Ratko, Jozo Varoščić, Jozo Terzija, strina Jela, Mijo Rogo itd.) i neka mi oproste oni koje izostavih.

Samo na Javorniku nađem taj duhovni mir, nestanu svi strahovi, svi umori, sav teret kao da padne s leđa. To je sklad prirode i ljudi, a to sam doživio proteklog ljeta – koseći na njivi ugledam srnu kako pase pod lijeskom, ne reagirajući na mene.

Svi koji kažu "nema tu više života" neka se zapitaju kad su u zemlji gdje trenutno žive (Hrvatska, Nizozemska, Njemačka, Amerika…) ugledali srnu i to na 50 metara od sebe.

Vuče njih srce ovamo kao i mene, samo što je materijalno uradilo svoje i što dosta ljudi govori takve stvari u inat ne znam zbog čega. Mnogi od njih kupuju u državama gdje žive pitku vodu, strahuju od klimatskih poremećaja, oluja, uragana, tsunamija, globalnog terorizma itd. A dosta kuća na Javorniku zjapi prazno, okućnice su zarasle, objekti zapušteni, a nitko od nas koji ne živimo na Javorniku ne zapita se hoće li nas život ili neka prirodna katastrofa ili starost povući da opet živimo tu, da se vratimo mjestu gdje smo ponikli. Gledajući cjelokupnu situaciju u svijetu (ratovi, prirodne nepogode, genetski modificirana hrana, zagađenost vode i zraka, radioaktivna zračenja, terorizam itd.) mogu sa-

BROJ 218

mo ustvrditi da su domovi koji su zapušteni opomena njihovim nekadašnjim domaćinima da makar malo svoga truda poklone svojim ognjištima. Te zapuštene kuće su opomena i onima koji su u proteklom ratu doprinijeli da istjeraju domicilno stanovništvo jer će se pred njihovim očima vraćati slike zapaljenih kuća, popljačkanih stvari, rike stoke itd.

Kako će odgovoriti Javorničani svojoj djeci, kad ih upitaju negdje u dijaspori, gdje su grobovi mojih djedova, baba, stričeva, ujaka itd.? Kad im ta ista djeca postave pitanje: zašto mi živimo u "džunglama" od betona, zašto ljudi u Bosni imaju više topline u sebi nego tamo gdje mi živimo, zašto žene na Javorniku i stariji ljudi nedjeljom u 9.30 pješke idu put Vareša, a neki od njih su već u poodmakloj dobi od 70-80 godina s dobro narušenim zdravljem, zašto sve ovo?

Na ovo zadnje pitanje mogu odgovoriti i sto posto sam siguran da neću pogriješiti. Ti ljudi koji su ostali da žive na Javorniku imaju usađenu u sebe pravu vjeru u Boga, ljubav prema bližnjem svom, upornost koja krasi Hrvate-katolike središnje Bosne, neiscrpnu energiju u svemu što rade, i odgoj obitelji kao najvažniju VELJAČA 2013.

stavku svega ovoga – jer naši roditelji ponikli su u obiteljima koje su brojale od 5 do 12 članova, gdje su svi bili kao jedno i gdje je u njih usađena ljubav koju su poslije prenosili na nas, svoju djecu, ali ja ne znam da li mi to sve prenosimo na našu djecu.

Danas naše obitelji imaju po 1-2 djece, a braća i sestre se vide jednom u godini uz izgovore skupa karta za autobus, za avion, ili skupo gorivo za auto, jer sve se vrti oko eura.

Zato, dragi moji bivši suseljani – Javorničani, ma gdje bili, kad god budete u prilici pomozite svom rodnom Javorniku u svakom smislu, a ponajviše mislim na održavanje živog Javornika jer, nažalost, on lagano umire, kao što lagano umiru svi oni koji su ga održavali živim. Susreti Javorničana će trajati onoliko dugo koliko bude živih ljudi koji stalno žive na Javorniku, a čitateljima dajem da sami procijene vremenski period, a i cjelokupnu situaciju glede ovog sela.

Neka se zapitaju načelnik općine Vareš, premijer Zeničko-dobojskog kantona, premijer Federacije BiH i premijer BiH koliko je ovakvih sela kao što je Javornik nestalo od rata naovamo i to ne samo na hrvatskoj strani, nego i na bošnjačkoj i srpskoj, jer jad, tuga i gubitak je isti kod svih nas običnih ljudi. Koliko je takvih primjera samo na vareškom području (Borovica, Kopijari, Brgule, Okruglica, Pajtov Han, Planinica itd.)!?

Jadna je ova država i njena vlast ako se život svodi na Sarajevo, Zenicu, Tuzlu, Mostar, Banju Luku, a napuštaju se mikrosredine.

I na kraju ću se poslužiti jednim citatom koji kaže: "Može seljak otići sa sela, ali selo neće nikada otići iz njega". Ova izreka bi se mogla primijeniti na dosta naših političara koji vladaju prostorima Bosne i Hercegovine.

VELJAČA 2013.

Štovano uredništvo!

Pročitao sam u broju 215 o današnjim aktivnostima mog nekad školskog druga i prijatelja (iz Industrijske škole u Varešu 1964. – 1967.) sa Diknića, Matije Franjića, i to me potaknulo da se oglasim. Posebno mi je drago kad čujem za kojeg dobrog poznanika ili prijatelja da je još živ, s obzirom da ih je puno pomrlo ili pak nastradalo u zadnjem ratu ili čak u inozemstvu.

Kako on, tako i ja, bili smo "nezamjenjivi" nogometni vratari u ondašnjoj školi. On je više volio da "paradira", dok sam ja više bio za poziciju. Još se sjećam jednog turnira u tzv. malom nogometu gdje je naša škola bila pobjednik. U posljednjoj minuti igre bio je dosuđen penal protiv nas, koji sam uspješno obranio. Svi su moji igrači od velike radosti skočili na me, ljubili me i grlili.

Naša radost je bila još veća pošto smo mi šegrti, gledani kao niža klasa, ipak uspjeli pobijediti Gimnaziju. Svakako da su svi radnici željezare, kojih je bilo u velikom broju, bili na našoj strani. Uvečer smo, mislim da je to bilo u radničkom domu, dobili veliku

Matija voli "paradu" i danas

Nekad bili vratari Slavko Filipović

tepsiju baklava kao nagradu za osvojeno prvo mjesto. Sjećam se da je u našem školskom sastavu igrao Veljko Jazić te još jedan kojeg su svi zvali "Sarma". Tu su bili još neki nadareni nogometaši koji su kasnije, kao i sam Veljko, igrali za "Vareš". U ono doba "Vareš" je postao član veće lige pa je stadion morao imati travu, što ranije nije bio slu-

čaj. Znam dobro da je u selima oko Vareša bilo itekako velikih talenata i siguran sam, da su ondašnji uvjeti bili nešto povoljniji, da bi mnogi od njih imali sjajnu karijeru u nekim većim klubovima...

Toliko od mene iz vruće Afrike. Uz puno srdačnih pozdrava svima u redakciji "Bobovca" i svim Varešanima želim uspješnu 2013. godinu.

POST SCRIPTUM a jednom će neko sa malo ili nimalo uzbuđenja nešto tako reći o nama... a opet neko ko nas je možda volio posjetiće naš grob i pričaće s nama pored upaljene svijeće o nečemu što je bilo i što jest poslije nas

AMI

TR

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor BROJ 218

a mi ćemo tijelom i srcem biti samo nijemi djelić Zemlje i odbjeglim svojim ostatkom negdje izvan Mliječnog puta ravnodušno prethodno podijeljeni na ovo dvoje blago još začuđeni nad svime i nekadanjim sobom jer sve je tako prosto i jednostavno bilo i trebalo da bude – tek ćemo vidjeti: bili smo samo ostrašćeni svjedoci vremena Borislav Topalić

15

IN MEMORIAM

POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

Našoj dragoj

Dana 21. prosinca 2012. u 73. godini života preminuo je naš dragi

BUDIMIR PEŠTIĆ (1940. – 2012.)

Ostat ćeš zauvijek dio naših najljepših uspomena.

Počivao u miru!

Supruga Bosiljka, sin Mario, kći Mirjana, unuk Nikola i zet Vojo, te ostala rodbina

POSLJEDNJI POZDRAV

LJUBICI PEJČINOVIĆ (8.VII.1941. – 17.XII.2012.)

Dana 3. siječnja 2013. preminuo je naš dragi suprug, otac, brat i djed

Neka joj dragi Bog dade rajski mir i primi je u kraljevstvo nebesko.

SLAVKO GAVRAN

Suprug Ljubo, sinovi Stanko i Vatroslav, kći Karmela, zet Darko, nevjeste Nela i Katarina, unučad Phillip, Natalie, Stephanie, Dinko, Monika, Danijela, Christopher, Kristina, Emily i Samantha

POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV Dana 17. veljače navršava se 40 dana od smrti naše drage supruge, majke i bake

MARGOT ŠORMAZ (14.VIII.1948. – 9.I.2013.)

S poštovanjem i ljubavlju čuvat ćemo te u našim srcima i mislima zauvijek.

Počivala u miru!

Suprug Vlatko, sinovi Zoran i Saša, nevjeste Elvira i Nermina, unučad Dolores, Damir i Danijel

našoj dragoj

BOŽENI GAVRAN rođ. Dodik (21.XI.1929. – 12.I.2013.)

Tužni smo beskrajno jer nas je zauvijek napustila naša mila majka, baka, svekrva i punica. Hvala svima koji su bili uz nas u tim teškim trenucima.

Neka počiva u miru Božjem!

Njezini najmiliji

POSLJEDNJI POZDRAV Dana 16. veljače navršava se mjesec dana od smrti naše drage

POSLJEDNJI POZDRAV

MARICE ŠUMAN rođ. Andrijević

Dana 14. siječnja preminuo je naš dragi suprug, otac, djed i punac

(1927. – 2013.)

Uvijek ćemo te se sjećati s ljubavlju i poštovanjem.

Počivala u miru!

Tvoji: sestra Božana, zet Franjo, bratići i sestrići Bruneta, Evica, Dario, Sandra, Slaven, Bojan i Goran s obiteljima, te ostala rodbina i prijatelji

DRAGO JOSIPOVIĆ (29.X.1937. – 14.I.2013.)

Voljeni nikad ne umiru, vječno žive u nama. Sjaj svijeća i molitve naše neka te vječno prate kad ne mogu da te vrate.

Naša tuga se ne može na papiru izbrisati, niti vrijeme može izbrisati naše rane. Bol nije u suzama i riječima, nego u našim srcima, a postoji nešto što ne može umrijeti, to je ponos i ljubav što smo te imali i voljeli.

Počivao u miru Božjem!

Supruga Barbara, sin Mijo, kćerke Antonija i Ana, zet Marijo, unučad Ivana, Bojan, Željo, Biljana, Irena i Andrej

POSLJEDNJI POZDRAV Dana 28. siječnja 2013. preminula je u 82. godini života naša draga

BRANKA ZLOVIĆ (1931. – 2013.)

S ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo uspomenu na tebe. Zahvaljujemo se djelatnicima Doma zdravlja Vareš, djelatnicima bolnice u Zenici, rodbini, susjedima i prijateljima.

Mladen, Ana, Nataša i Nikolina

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE

(4.II.2003. – 4.II.2013.)

ŽELJKO DEANOVIĆ

Dana 4. veljače navršilo se deset godina od smrti naše drage mame

(20.I.1997. – 20.I.2013.)

KATE MAŠIĆ Uvijek ćeš biti u našim srcima i mislima.

Počivaj u miru Božjem!

Počivao u miru Božjem!

Brat Ferdo, sestre Gordana i Slavica

16

(1936. – 2013.)

S poštovanjem, ljubavlju i ponosom čuvat ćemo te u našim srcima. Zahvaljujemo svima koji su bili uz nas u teškim trenucima.

Supruga Jelena (Gina), sin Dragan, kćerka Sanja, nevjesta Valentina, zet Josip, unučad Sunčica, Dominik, Natali i Nikol

BROJ 218

Tvoja djeca: Ivo, Zdravko i Jelena, s obiteljima VELJAČA 2013.

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(6.II.2008. - 6.II.2013.)

Dana 6. veljače navršilo se pet godina od smrti našeg dragog

AMIR BERBEROVIĆ (8.II.2009. – 8.II.2013.)

MIJE DUŽNOVIĆA S ljubavlju te čuvamo u našim srcima.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji: Gordana, Dejan i Damir

Tvoja obitelj

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 8. februara navršile su se dvije godine od kada nas je napustio naš dragi

(15.II.2007. – 15.II.2013.)

MILORAD TRIFKOVIĆ

ANĐELIJU ZOVKO

Na našu dragu

(1932. – 2011.)

Uspomene na tebe ostaju u nama.

Počivaj u miru!

U mislima si svaki dan sa nama.

Tvoji najmiliji

Obitelj Zovko

SJEĆANJE

SJEĆANJE na našeg voljenog brata, ujaka i strica

na našu dragu mamu i baku

MIJU DRIJENČIĆA

DRAGICU KALFIĆ

(15.II.2008. – 15.II.2013.)

Živiš u našim srcima.

S trajnom tugom u srcu i ljubavlju sjećanje na tebe je dio našeg života u kojem nedostaješ.

Tvoji: sestra Kaća i Onjegin, braća Željko i Miro, i Silvana, s obitelji

Tvoja djeca: Kaća, Željko i Miro s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(15.II.2009. – 15.II.2013.)

FERDINAND MIRČIĆ

Dana 15. veljače navršavaju se četiri godine od smrti dragog nam supruga, oca i djeda

(20.II.2010. – 20.II.2013.) "Čvrst je dida bio kao stijena, hrabra srca i kamenih gena, sva je mudrost utkana u njemu, njegove su priče učile me svemu..."

FRANJE GRABOVCA Jure Uvijek ćeš biti u našim srcima i mislima.

Počivaj u miru!

Tvoja obitelj

TUŽNO SJEĆANJE (27.II.2007. – 27.II.2013.)

FRANJO ŠOKIĆ Dragi Franjo, prošlo je već šest godina, a tebe nema među nama.

Nikad nećemo zaboraviti tvoj dragi lik i tvoje dobro srce.

Počivaj u miru!

Dragi naš, vrijeme koje prolazi bez tebe pokazuje nam koliki si oslonac, uzor i čovjek bio. Sve riječi ovog svijeta kada bi spojili u jedno ne bi mogle reći koliko nam značiš, koliko te volimo i koliko nam nedostaješ. Zahvalni smo i ponosni što smo imali djeda, supruga i oca poput tebe i što smo poznavali jednu takvu veličinu, stijenu, jednog takvog čovjeka. Dok dišemo zaboravit te nećemo.

Tvoja obitelj VELJAČA 2013.

BROJ 218

Tvoji: Marko, Matea, Mateo i Goran, supruga Terezija, kćerke Svjetlana i Vedrana, zetovi Toni i Goran

17

IN MEMORIAM IN MEMORIAM Dana 28. veljače navršava se tužna godina otkako nije sa mnom moj dragi suprug

IN MEMORIAM VATROSLAV GRGIĆ (28.II.2012. – 28.II.2013.)

Ostaješ živjeti u našim sjećanjima...

Porodice Bešić i Ajanović

SJEĆANJE MIROSLAV BUBIĆ

VATROSLAV GRGIĆ (22.XII.1951. – 28.II.2012.) "...Ne umire onaj tko je silno ljubljen, on je poput zvijezde što blista u noći, spreman svakog trena u sjećanje doći.

Ne umire onaj tko odjednom ode, jer ga oči pune suza svakom suzom ponovo rode..."

(21.II.1946. – 16.XII.1993.)

MLADENKA (BUBIĆ) VIDOVIĆ (9.VIII.1953. – 17.VIII.2012.)

Ni vrijeme koje je prošlo, ni koje će doći, neće učiniti da vas zaboravimo.

Neka vam je laka zemlja!

Obitelji: Bubić, Vidović, Golder, Štok, Parlov, Miočević, Malbašić i Rozić

Tvoja supruga Katica

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

JOZO ILIĆ

BERNARD IDŽAKOVIĆ (1920. – 1977.)

(6.XI.1980. – 6.XI.2012.)

NEVENKA IDŽAKOVIĆ

ANA ILIĆ

(1929. – 2006.)

U tišini vječnog mira pratit će vas naša ljubav i lijepa sjećanja sve dok živimo. Počivali u miru Božjem!

(20.XII.1989. – 20.XII.2012.)

Sjećanja na vas ostaju živjeti u nama.

Počivali u miru!

Vaša djeca

Vaši najmiliji

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA

IN MEMORIAM Dragom prijatelju

ANTI KORDIĆU

VAREŠ

(8.III.2008. – 8.III.2013.)

PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

Vrijeme prolazi, a sjećanje na tebe ne blijedi.

Počivao u miru!

Jasenko

vl. Snježana Tomić

tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE

Ni lopata nije za svakog!

TRGOVINSKA RADNJA

TERZIĆ ul. Čaršija bb. • vl. Davorka Terzić

tel. 061/791-133

18

Priredio Mile R.

• školski pribor • udžbenici • uredski materijal • knjige • suveniri • darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja BROJ 218

VELJAČA 2013.

Svim građanima Bosne i Hecegovine čestitam

Dan neovisnosti BiH. DIJAMANTNI PIR

Tadija Dodik i Roza rođ. Šimić dana 25. siječnja 2013. proslavili su s kćerima i njihovim obiteljima.

Radost i zdravlje u vašem srcu, a u duši veselje, osmijeh bez bola na vašem licu – to su naše želje. Da kraj sebe imate nas i dobre ljude oko vas. Još nešto želimo reći, na isti dan smo nazdravili za tatin rođendan osamdeset treći…

Iskrene želje od kćerki, Nade i Gordane s obiteljima

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

VELJAČA 2013.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 218

19

TURISTIČKA RAZGLEDNICA VAREŠA

Priredio J. Klarić

Zvijezda Jedna planina – treperava imena, na njenim plećima tri općine, u njenim njedrima bezbroj turističkih mogućnosti. Možeš joj zaviriti u utrobu ili se jednostavno prostreš na ledinu, ljeti zeleno, zimi čarobno bijelo...

Iznad Vareša do tunela nigdje snijega, a iza tunela zavalio, uležao se i nikud ne mrda, podsjeća na priču bosnoljupca Nisveta Džanke: "Vareš ti je jedno mjesto koje ima samo dva godišnja doba: zimu bez snijega i zimu sa snijegom"...