Bobovac br. 220

9 771512 813006

ISSN 1512-813X

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XIX. • BROJ 220 • TRAVANJ 2013.

UVODNIK

U

našem prošlom uvodniku, u kom smo pisali o ostavci donedavnog i izboru novog poglavara Katoličke crkve, nije se bila ni tinta osušila kada je postalo poznato da je izabran novi papa, da dolazi iz Latinske Amerike i da je uzeo ime Franjo. Već svojim prvim izjavama i napose postupcima koji, vatikanski nepojmljivo, počeše graničiti s asketizmom, papa Franjo stavio je do znanja da će mu prioritet biti zauzimanje za zapostavljene i uboge.

U povodu dolaska svog argentinskog imenjaka na Petrovo prijestolje izjavu je dao i predsjednik HKD "Napredak" prof. dr. Franjo Topić, te ocijenivši ga jednostavnim i skromnim, papom za siromašne, između ostalog, kazao: "Kada su u pitanju problemi s kojima se papa Franjo mora uhvatiti u koštac kao vrhovni poglavar Katoličke crkve, onda to znači 'milijardu i 200 milijuna problema', koliko broji Crkva, jer u biti svaki čovjek je svojevrsni problem.

Međutim, jedan izaziva posebnu medijsku pažnju, a to je pedofilija. Sadašnji papa će se morati uhvatiti u koštac s ovim problemom, riješiti ga i staviti u ladicu. Ne pravdajući ništa, treba reći da je pedofilija problem, ali nije ni blizu koliko se medijski tretira. Jest da se od svećenika očekuje da budu što bolji, ali je to vrlo mali postotak svećenika, neki govore o četiri posto.

A koliko ima pedofilije u obiteljima, među drugim zvanjima, sigurno puno više pa se o tome malo govori. Ovo je očito dio kampanje protiv Katoličke crkve, jer u ovome današnjem hedonističkom svijetu Katolička crkva je ostala ona koja brani neka temeljna načela, pa je treba oslabiti. Zatim, trebat će rješavati kuriju, odnosno upravu Vatikana, od pitanja vatileaksa pa dalje. On će sada vjerojatno potvrditi sadašnje dužnosnike, a onda će kasnije, kada se upozna i vidi situaciju, morati rješavati personalna pitanja...

IZME\U 2 BROJA Argentinac će, sasvim sigurno, nastaviti borbu protiv siromaštva kojoj je bio posvećen i kao nadbiskup u Buenos Airesu, a to je pokazivao i svojim skromnim načinom života", smatra prof. Topić.

Dok je pred Papom borba protiv siromaštva kao prioritet, pred našom zemljom i onima što se pretendiraju zvati njenim državnicima stoji ključna bitka koja bi se trebala povesti protiv beznađa i odljeva mladih i obrazovanih ljudi, ali ne – političari im svojom nesposobnošću utiru put za odlazak. Posljednji statistički podaci govore o više od pola milijuna nezaposlenih u BiH, a pred uredima za zapošljavanje redove stvaraju uglavnom mladi koji nakon završetka studija ostaju izgubljeni u sivilu ekonomske stagnacije.

Formalni podaci kazuju da čak 220.000 mladih nema nikakvo zaposlenje, od čega 170.000 traži svoj prvi posao. Ekonomski analitičari, što je najgore, nisu nimalo optimistični ni po pitanju stabilizacije ekonomskog stanja. U Europi je također izražen problem s nezaposlenošću mladih,

IZ ŽUPNIH ŽUPA VAREŠ MATICA Kršteni: Mihael Babić (Ivice i Mijane), Doris Grabovac (Paula i Angeline).

Vjenčani: Paul Grabovac i Angelina Simon.

Umrli: Ana Nevistić rođ. Prkić (1926.), Josip Josipović (1952.), Franjo Drijenčić (1948.), Ivica Mlivončić (1931.), Jelka Čuljak (1931.), Ernest Gavran (1939.). ŽUPA BOROVICA Umrli: Stjepan Pavlović (1937.), Mara Pavlović rođ. Džoja (1937.). ŽUPA VIJAKA Umrli: Ana Pavić rođ. Filipović (1933.), Tomislav Krešić (1945.).

Umrli: Behija Jezerak (74), Zajko Jusić (66), Željko Đurić (50), Nezir EVIDENCIJA Mehmedović (65), Nazif Velić (81), Hajrija Hodžić (78), Amira (Minka) Tanović MUJE ČURTIĆA (67), Šaban Lulić (72).

DONACIJE ZA "BOBOVAC" LJ. D., Vareš – 10 KM, N. N., Mostar – 30 KM, N. N., Vareš – 30 KM, Š. M., Nizozemska – 30 KM, "API", Kanada – 50 KM, Blaženka i Miroslav Božić, Švicarska – 50 CHF i 20 KM, Mira Mijatović, Vareš – 10 KM, Alfred Hahn, Austrija – 50 KM, Neda Juroš, Njemačka – 10 KM, Antonija Juroš, Njemačka – 30 KM.

Svima hvala lijepa!

Fotografija na naslovnici: K. Božić

2

ističu oni, ali naglašavaju da je kod nas zabrinjavajuće što ne postoji strategija i da je problem naše zemlje što još od Daytona ne ide normalnim putem razvoja.

Stoga ne čudi podatak da je 81 posto mladih izrazilo želju da zauvijek napusti domovinu.

Treba li i reći da se u ove sive prosjeke uklapa i naša općina? Stoga smo u ovom broju pokušali tragati za optimizmom u oblasti rudarstva, ali nije ga nimalo lako iskopati. U oblasti šumarstva, gdje se oteže s donošenjem novog zakona, biznis pak ide nesmetano kao što idu i novci u tko zna čije džepove, dok u našim šumama i na lokalnim cestama ostaju nered i blato!

Na koncu, jedna pripomena. Od ovog broja ova stranica dobiva (uz redovite podatke iz župnih matica) novu rubriku u kojoj ćemo objavljivati podatke prikupljene trudom našeg sugrađanina i suradnika Muje Čurtića, a riječ je o preminulim Varešanima drugih konfesija...

BROJ 220

TRAVANJ 2013.

VIJESTI POTPISAN UGOVOR O KONCESIJI U sjedištu Zeničko-dobojskog kantona prošloga mjeseca potpisan je ugovor kantonalnog ministarstva gospodarstva s gospodarskim društvom "MM project" Kreševo, čime je ovo društvo dobilo koncesiju na period od 25 godina za eksploataciju olova, cinka i barita na ležištima "Veovača" i Rupice-Juraševac, na području općine Vareš. U ime "MM projecta" ugovor je potpisala direktorica Milijana Dilber-Miličević, a potpisivanju je nazočio i vareški općinski načelnik Avdija Kovačević, istaknuvši značaj ove koncesije za gospodarstvo Vareša.

Period istraživanja do početka eksploatacije iznosi pet godina, a na poslovima istraživanja bilo bi angažirano 20-30 radnika, izjavila je direktorica, te naglasila da bi se poslije, kada rudnik krene s radom, zaposlilo oko stotinu ljudi. Predviđeno je iskopavanje oko 100.000 tona rude godišnje, a prva konkretna dobit od ove koncesije osjetila se kroz uplatu jednokratne koncesijske naknade u iznosu od 175.205 KM, od čega je 70 posto pripalo Općini.

KAŠNJENJE ZAKONA O ŠUMAMA Nacrt Zakona o šumama Zeničko-dobojskog kantona, kako je priopćeno iz resornog ministarstva, u fazi je ugrađivanja prihvaćenih primjedaba i sugestija, te bi se u formi Prijedloga trebao naći na raspravi u kantonalnoj skupštini koncem travnja (međutim, neslužbeno doznajemo da ga ipak nema na dnevnom redu). U međuvremenu, pak, nedostatak Zakona po tko zna koji put pogoduje mešetarima u ovoj oblasti jer ne postoji osnova za sankcioniranje nezakonitih aktivnosti. U prvom redu to se odnosi na nemogućnost sudova da pravomoćno presuđuju po prijavama za nelegalnu sječu i ostale nelegalne radnje.

Iz Ministarstva je, kao razlog kašnjenju, priopćeno kako je procedura javne rasprave trajala duže od predviđenog vremena, no, tek za napomenu, u Varešu je ta "procedura" okončana prije četiri mjeseca (18. prosinca). Uzgred podsjećamo, općine Vareš i Olovo kroz izradu novog zakona zalažu se za formiranje više šumsko-privrednih društava na području kantona, za razliku od dosadašnjeg jednog u Zavidovićima, pokušavajući tako zaštiti vitalne ekonomske interese, što se onda ispriječilo pred kantonalnim aspiracijama.

ZASJEDANJE OPĆINSKOG VIJEĆA Dana 27. ožujka 2013. godine održana je šesta sjednica Općinskog vijeća Vareš, koja se ispostavila kao jedna od dužih, a na njoj se raspravljalo o 13 točaka dnevnog reda. Već je prva od njih, s razlogom, izazvala prilično dugu diskusiju, a riječ je o izvršenju proračuna za prošlu godinu, koji je i pored rebalansa ostao "probijen" u iznosu od cca 20 tisuća KM. Na koncu je to izvješće ipak usvojeno, kao i izvješće o radu općinskog organa uprave i općinskog načelnika u prošloj godini.

Uslijedilo je iznošenje plana rada (novog) općinskog načelnika Avdije Kovačevića za njegov mandatni period od 2012. do 2016. godine, te je u sklopu toga izvršena prezentacija kataloga projektnih ideja. Učinjeno je to od strane stručnog suradnika Brane Šurkića, iskorištene su informatičke mogućnosti, i vijećnici su to većinom pozdravljali kao pozitivan iskorak, premda je, po mišljenju pojedinih, riječ o idejama koje su dobrim dijelom i dosad postojale, samo su sada napokon objedinjene. Bilo kako bilo, te ideje podijeljene su u četiri oblasti: stvaranje ambijenta za zapošljavanje, infrastruktura, razvoj turizma, te zdravstvo, TRAVANJ 2013.

kultura i sport (gdje je, makar bez naznake, obuhvaćeno i školstvo). Katalog je, po riječima načelnika Kovačevića, pripremljen za potencijalne domaće, strane investitore i partnere, te sadrži bitne podatke vezane za svaku od projektnih ideja "koje, prije svega, pokazuju potencijal, a zatim i usmjerenost općine ka iskorištenju potencijala kojima raspolažemo". Pomalo oprečno ambicijama u katalogu projektnih ideja, istodobno su izneseni podaci o stanju općine koji ukazuju na ključni problem, a to je nedostatak ljudskog resursa. Pa tako, između ostalog, stoji: "Općina Vareš prostire se na 390 km² s dosta razuđenim naseljenim mjestima, u njih 26 sada živi oko 10.000 stanovnika, dok je broj stanovnika 1991. bio 22.200. Trenutno na birou za zapošljavanje imamo 1.300 osoba, a broj zaposlenih na području općine je 1.129 (podaci od ožujka 2013. godine)." Međutim, nijedan rad ne treba podcijeniti i koliko god općina bila osiromašena ljudima, posebice radno sposobnim i željnim rada, bilo bi još poraznije otpisati sam sebe. Vijećnicima je preostalo izražavanje nade da će dio projektnih ideja biti i ostvaren, a svima (pri čemu se napose aludira na Varešane u inozemstvu potencijalno zainteresirane za povratak i ulaganje) koje bi zanimalo o kakvim je idejama riječ, Općina je omogućila uvid u katalog preko svoje internetske stranice.

Vijećnici su dalje razmatrali problematiku oko izgradnje mini hidrocentrala na rijeci Stavnji, osvrnuvši se pritom na javnu raspravu o toj temi, održanu nekoliko dana ranije, te bahatost iskazanu od strane investitora, zbog čega je izjašnjavanje o izgradnji odgođeno i zatražena dodatna, ali kvalitetna prezentacija projekta s preciznim pokazateljima "za" i "protiv" izgradnje, bez koje, kazali su vijećnici, neće biti potpore.

Kroz Izvješće o radu savjeta mjesnih zajednica još jednom se pokazalo da ima dosta nefunkcionalnosti u toj oblasti i da mnogi savjeti uopće ne dostavljaju svoja izvješća o radu, zbog čega je predlagano da budu sankcionirani, te zaključeno da se stimuliraju oni koji rade.

I onda se u sklopu Informacije u oblasti gospodarstva i problemima u oblasti zapošljavanja fokus još jedanput vratio na tmurne pokazatelje koji dolaze s Biroa za zapošljavanje (a bilo je zamjerke i samim pokazateljima jer u njima nema podataka o zaposlenicima u par nemalih privatnih poduzeća koja evidentno rade, međutim to je ostalo bez objašnjenja). Na prijedlog da se srednja škola uveže s Biroom sa ciljem uvođenja u obrazovanje onih zanimanja koja bi bila sukladna potrebama lokalnoga gospodarstva, odgovoreno je kako je već bilo pokušaja anketiranja učenika i roditelja za zanimanja metalske struke, ali da nije bilo odziva.

BROJ 220

3

U obilasku samostanskog muzeja

JOSIPOVIĆ U SUTJESCI

INTERVIEW

Otkako je koncem ljeta prošle godine potpisan Protokol o suradnji s kanadskom kompanijom koja se zainteresirala za vareške rudnike željezne rude, mnoge kopka hoće li se u "Smreci", na "Droškovcu" ili na Breziku doista ponovo eksploatirati željezo – i kada?

S tim pitanjem, ali i drugima koja su aktualna, posjetili smo direkciju u oronulom kompleksu ispod grada i razgovarali s prvim čovjekom Rudnika, mr. Enverom Hercegovcem.

Razgovarao M. Marijanović

Nezaposlenost – problem regije

U sklopu dvodnevnog posjeta Bosni i Hercegovini predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović 20. ožujka 2013. godine boravio je u Kraljevoj Sutjesci, gdje je obišao crkvu sv. Ivana Krstitelja, samostanski muzej i knjižnicu, te se susreo s fratrima i političkim dužnosnicima iz reda hrvatskog naroda iz okolnih općina M. Marijanović

D

vodnevni radni posjet Bosni i Hercegovini hrvatskog predsjednika Ive Josipovića započeo je obilaskom Kraljeve Sutjeske, tridesetak kilometara sjeverno od Sarajeva, gdje je posjetio franjevački samostan i susreo se s predstavnicima Hrvata iz općina Zeničkodobojskog kantona. No, najprije ga je kustos samostanskog muzeja prof. dr. fra Stjepan Duvnjak, u pratnji brojnih fratara, dužnosnika i novinarskih ekipa, proveo kroz izložbene prostore i upoznao s kulturnim blagom koje se čuva u samostanu, a u crkvi je hrvatski predsjednik kratko i zasvirao na orguljama.

Na susret s hrvatskim predsjednikom u sutješkom samostanu pošli su brojni župnici i gvardijani iz šire okolice, te su tako, sastanku iza zatvorenih vrata, nazočili i vareški župnik fra Mirko Majdandžić i predsjedatelj Općinskog vijeća Vareš Zdravko Marošević.

Na tiskovnoj konferenciji održanoj nakon sastanka, predsjednik Josipović kazao je kako su se predstavnici lokalnih zajednica posebice žalili na nedostatak radnih mjesta, što je ocijenio kao zajedničku karakteristiku cijele regije.

"To me, nažalost, podsjeća i na stanje u Hrvatskoj. Ja sam istakao da je budućnost cijele regije Europska unija i da će, vrlo vjerojatno, ova naša regija dati novu dimenziju Uniji. Možda drugačiju od one što su navikli u dosadašnjim zemljama. Mislim da su ljudi ovdje puno više povezani i da će fluktuacija stanovništva biti puno veća nego što je to slučaj i u do-

4

sadašnjoj Europi", kazao je predsjednik Josipović, dodavši da su se predstavnici lokalnih zajednica žalili i na podjele, ali da je najveći problem nezaposlenost.

Gvardijan sutješkog samostana fra Zoran Jaković, koji je dočekao predsjednika Josipovića, izrazio je zadovoljstvo njegovim posjetom, te kazao: "Koliko je simboličko, toliko je i stvarno značenje ovog posjeta. Ne može se govoriti o Bosni i državi Bosni i Hercegovini bez Kraljeve Sutjeske i bez Bobovca. Istaknuli smo svoje prijedloge, potrebe i probleme, a nadamo se da će Hrvatska i dalje pomagati, jer je blago koje baštinimo i njegujemo općenito bitno za svijet i kulturu", rekao je fra Zoran, dodavši da je Josipović naglasio da će Hrvatska nastaviti pomagati u restauraciji inkunabula u samostanu.

Franjevci na području Kraljeve Sutjeske djeluju od XIV. stoljeća kada su sagradili prvi samostan, a upisujući se u knjigu dojmova, predsjednik Josipović odao im je priznanje i podcrtao kako su stoljećima čuvali ne samo vjeru već i kulturu.

Posjet našoj zemlji predsjednik Josipović nastavio je u Sarajevu i u Mostaru.

"Za posjet susjedima nikada ne treba neki poseban povod", kazao je odgovarajući na pitanja novinara, i naglasio: "Došao sam u BiH kako bih razgovarao s članovima Predsjedništva BiH, jer se bliži ulazak Hrvatske u Europsku uniju, ali istodobno sam želio vidjeti kakvo je stanje i položaj Hrvata u BiH." BROJ 220

n Gosp. Hercegovac, što se događalo od potpisivanja Protokola u Zenici do danas; jesu li Kanađani ostali jednako zagrijani za varešku željeznu rudu i koliko su zapravo odmakli u svojim istraživanjima, kakvi su rezultati...?

Postoji li još netko zainteresiran osim njih? o Od momenta potpisivanja Protokola pa do danas većina aktivnosti je bila na istraživanjima mogućnosti oplemenjivanja vareške rude i dobivanja rude takvog kvaliteta koja se može plasirati na tržišta izvan Bosne i Hercegovine. Prema meni dostupnim informacijama sva istraživanja koja su do sada vođena, vođena su u više laboratorija u zapadnoj Evropi i neki od rezultata su takvi da se s određenim rezervama može reći da se poslije određenog tretmana rude može doći do proizvoda koji je moguće plasirati prema željezarama u BiH, i šire. Naravno, ovo su samo rezultati dobijeni iz laboratorije na relativno malom uzorku te bi za potvrđivanje trebalo izvršiti industrijski opit na većem uzorku, što je sljedeći korak u istraživanjima. Sve ovo je potrebno provesti iz razloga što vareška ruda, prema klasifikacijama spada u kategoriju "siromašnih ruda" te da postupak oplemenjivanja koji je rađen do 1990. godine nije davao značajne efekte u poboljšanju kvaliteta željezne rude. Što se tiče zainteresovanosti Kanađana za ovaj projekat, moje je mišljenje da to uopšte nije upitno i da je ta zainteresovanost još uvijek na visokom nivou, dočim u tekućem periodu nije se pojavila niti jedna ozbiljna grupacija koja je zainteresovana za ovaj projekat. n U slučaju da se pokreće eksploatacija, što je predviđeno s jezerom u "Smreci"? Sigurno Vam je poznato da postoje i drugačije vizije, tj. da se izvrši rekultivacija rudokopa i, makar utopistički zvučalo, na njemu izgradi sportsko-rekreacijski kompleks. o Većini stanovnika u Varešu je poznat podatak da se najveće rezerve rude željeza na području Vareša, po do sada obavljenim geološkim istraživanjima, nalaze na lokalitetu "Smreka", te da je devedeseTRAVANJ 2013.

mr. Enver Hercegovac direktor Rudnika željezne rude d.d. Vareš

Ruda je Varešu život tih godina prošlog vijeka na tom lokalitetu vršena eksploatacija površinskim kopom koji je dostigao svoju graničnu dubinu, te bi eventualno obnavljanje eksploatacije na ovom lokalitetu moglo biti samo podzemnim kopom. Iskreno, moram priznati da eventualno obnavljanje eksploatacije željezne rude i ostanak jezera na "Smreci" isključuju jedno drugo.

Naime, nemoguće bi bilo postići sigurnost zaposlenika u eksploataciji rude i samih rudarskih objekata, a da pri tome na tom prostoru ostane akumulacija vode. Prema tome, nadležni će, ukoliko dođe do obnavljanja eksploatacije, morati da odluče da li na tom lokalitetu žele prostor za sport i rekreaciju ili prostor za industriju.

Poznate su mi ideje oko uređenja ovog prostora za sport i rekreaciju, a u određenim sam i sâm učestvovao, ali treba znati da ta djelatnost predstavlja pružanje određenih usluga i broj zaposlenih je relativno mali, dok je eksploatacija rude djelatnost kojom se stvara novi proizvod i broj uposlenih je značajno veći. Ovo su samo neki od faktora koje bi nadležni prilikom odlučivanja morali imati na umu, mada postoji još niz faktora koji u određenim slučajevima favorizuju jedno, odnosno drugo, tako da bi kod samog odlučivanja trebalo pristupiti studiozno i što je moguće više objektivno. n Javnost se također zanima za administrativnu stranu priče i za način na koji će se rješavati sudbina Rudnika, pogotovu jer se u Dnevnom avazu prije nekoliko dana pojavio napis o tome da je podnesen zahtjev za pokretanje stečajnog postupka nad Rudnikom!? o Što se tiče ovih natpisa oko eventualnog stečaja, mogu da kažem da je jedan takav zahtjev bio podnesen od strane BBM-a Vareš te da je pored ostalog, a cijeneći natpise i komentare sa pojedinih internet portala, u konačnici imao za cilj da se zakomplikuje situacija oko ulaska Kanađana u Rudnik željezne rude i obTRAVANJ 2013.

navljanje eksploatacije rude željeza u Varešu. Isti zahtjev je od nadležnog suda odbačen. Ovdje ne mogu, a da ne navedem da je jedan sličan zahtjev bio prije dvije godine podnesen od strane Općine Vareš, što ja u tom periodu, a i sa sadašnje distance, ne mogu okarakterisati kao razuman potez općinske administracije koja pritom apsolutno nije vodila računa o tome da po automatizmu 25 zaposlenika ostaje bez posla, te nije vodila računa o negativnim posljedicama prevashodno prema zaposlenicima koje su nastupile prilikom stečaja DI "Zvijezda", "Kamenoloma" i "Amfibolita". U ovom svemu ne mogu da ne spomenem da je Rudnik željezne rude opterećen dugovanjima po osnovu doprinosa za zaposlene (kojih je 1990. godine bilo 1200) te da je u proteklom periodu značajan dio obaveza, prije svega doprinosa za penziono osiguranje, riješen i to za sve one zaposlenike, i aktivne i bivše, koji su ispunili uslove za penzionisanje. Dugovanja po osnovu doprinosa čine 95% dugovanja Rudnika. n Kakav je pristup nove postave u Općini problemima Rudnika i njegovoj eventualnoj revitalizaciji? Kakvu pomoć Općina može pružiti i kakvu ulogu odigrati u ovim procesima kada Rudnik traži ruku spasa? o Ovom prilikom je neophodno istaći da je eksploatacija rude željeza u Varešu djelatnost od koje sve počinje i s kojom sve završava. Jednostavno, to je način života Varešana. Tako da možete u bilo kojoj djelatnosti napraviti čuda, to neće imati euforičnog efekta kao da za eksploataciju rude učinite sitnicu. Što se tiče odnosa općinskih vlasti naspram Rudnika željezne rude u proteklom periodu ne mogu se pozitivno izraziti, da li je to neznanje, nehtijenje s njihove strane ili nešto treće, nije mi jasno, ali sam imao osjećaj da je najviše tih negativnih naboja plasirano iz personalnih razloga.

Dočim, promjenom na poziciji općinskog načelnika djelimično je u ovom momentu BROJ 220

promijenjen i ovaj odnos, mada mislim da je on daleko ispod onoga koji bi stvorio neki povoljan ambijent za eventualno obnavljanje eksploatacije rude, ali generalno se može reći da je odnos Općine prema Rudniku u uzlaznoj liniji i nadam se da će vremenom dostići visok nivo.

Mišljenja sam da ukoliko Rudnik počne raditi i ukoliko se uvedu neki od investitora u Rudnik, morat će se mnogo toga promijeniti i to će zahtijevati određene rezove koji mnogima neće biti po volji. Ja vrlo često ističem da je projekat obnavljanja eksploatacije rude mnogo bitniji od mene samoga, pa ako se i u jednom momentu dođe do minornog razmišljanja da sam i sâm kočnica tome, spreman sam odstupiti.

Općina Vareš do sada se nije značajno involvirala u probleme Rudnika Vareš, mada smatram da je za bilo kakav projekat neophodno uspostaviti čvrste partnerske odnose koji bi rezultirali boljitkom u Rudniku željezne rude Vareš, a samim tim bi došlo do boljitka i u samoj Općini Vareš; razlog leži u tome da je to privredni subjekat koji ima sjedište na području općine Vareš te bi napredak u Rudniku automatski proizveo i napredak u Općini. n Osim što na lokalnom planu nemamo nijedan od tri ključna elementa – viziju, kadrove, novac – evidentno je da imamo i četvrti problem, koji bi mogao zagorčati ambicije i najozbiljnijem investitoru, a to su razna sporenja oko vlasničkih odnosa nad zemljištem rudnika. Po našoj informaciji, u tom je kontekstu aktualna i upitnost koncesije BBM "Amfibolitu" za daljnju eksploataciju na Koti. Možete li što reći o problemima te vrste i mogu li oni na koncu odvratiti investitora!? o Što se tiče položaja i koncesije BBM Vareš, vrlo bitno je istaći da navedena koncesija niti smeta niti može biti problem za uspostavljanje koncesije na željeznoj rudi. Naime, riječ je o prostoru koji nije interesantan za eksploataciju željezne rude jer se radi o ranijim rudničkim odlagalištima te na tom prostoru ne postoje zalihe željezne rude.

Sve na čemu smo mi do sada istrajavali jest da BBM na zakonit način uredi sebi imovinsko-pravne odnose koji bi rezultirali određenim obeštećenjem za uloženo u to zemljište prema Rudniku Vareš, a što bismo mi iskoristili za izmirivanje obaveza po osnovu doprinosa za zaposlene. Kako do toga iz različitih razloga nije došlo, a pošto na zakonit način nisu uređeni imovinsko-pravni odnosi na prostoru Kote, nadležni sud je donio presudu, doduše presuda je prvostepena, kojom se ugovor o koncesiji na ovom prostoru oglašava ništavim. Dalja sudbina mi nije poznata te mogu istaći da o statusu koncesije u ovom momentu odlučuju nadležni sudovi.

5

DAN SREDNJE ŠKOLE

AKCIJA UDRUGE DIJABETIČARA

S priredbe

Provjera krvnoga tlaka i šećera u krvi

U

Selma Hafizović

N

aviknuti da Dan škole proslavljamo na pragu varljivog proljeća, nije nas iznenadilo što je 18. marta i ove 2013. bilo hladno. To nam je već postalo mjerilo. Kad je to za Dan škole bilo lijepo vrijeme? No, hladnoća nas nije spriječila da budemo kreativni.

Atmosfera koja je vladala tokom priprema, graničila je s ludilom! Što učeničkim, što profesorskim. Dok su profesori ludili kako osmisliti program, šta ponuditi gledateljima, učesnici su ležerno odustajali i testirali živce profesorima. Koga nema, bez njega se može. I mora. Priredba je održana i bez onih koji su odustali. Kao i svake godine, prigodnim govorom učenicima, profesorima i kolegama obratio se direktor škole, Damir Petrović, a potom je program nastavljen redom recitacija, igrokaza, zanimljivih historijskih informacija o školi, pjesmama i folklorom. Dakle, za svakog ponešto. Dirigentsku palicu ovogodišnjeg programa imale su profesorice Berina Fatić i Mersiha Đido. Posebna zahvalnost ide našem bivšem učeniku Ameru Suljiću koji nam svake godine pomog-

ne pri realizaciji programa Dana škole, iako više, već par godina, nije naš učenik. Važno je napomenuti da su se ove godine ohrabrili i oni učenici koji dosad nisu učestvovali na priredbama, a bili su sjajni. Duhovitost i kreativnost naših učenika osim u općinskoj sali, u kojoj se priredba održala, očitovala se i u holu škole, gdje su učenici umjetničke sekcije, na čelu sa profesoricom Larom Brđanović pokazali šarenilo, unikativnost, maštovitost... Prvi put ove godine učenici su nam, između ostalih, dobro poznatih umjetničkih tehnika, predstavili radove enkaustike. Radi se o slikanju peglom! A da je umjetnički fotograf rođen, potvrdili su radovi Roberta Filipovića. I ovu koju gledate, kao popratnu tekstu, njegova je. Vi koji ih niste vidjeli, propustili ste zaista nešto lijepo. Vjerujem da ćete Robertove fotografije još viđati, jer ovo je tek njegov početak. Dobar početak!

Ako niste došli na ovogodišnju proslavu Dana naše škole, ne brinite, već imamo ideju za program dogodine... I da, znamo čak i kakvo će vrijeme biti 18. marta 2014...

AMI

Priredila N. Filipović

Demonstracija kreativnosti

druga dijabetičara Vareš, čije smo djelovanje podrobnije predstavili u "Bobovcu" broj 203, danas se već po svojim rezultatima smatra najaktivnijom na području Zeničko-dobojskog kantona, aktivnijom čak i od zeničke. Kod Zlatka Prkića, predsjednika udruge i člana kantonalne skupštine dijabetičara, dobili smo saznanja o odličnoj suradnji udruge i Doma zdravlja Vareš. Ta suradnja rezultirala je opsežnom akcijom u sklopu koje je poseban tim (liječnik, medicinska sestra i jedan član udruge) obišao cijeli teritorij općine Vareš i kod 4268 osoba izvršio mjerenje krvnoga tlaka i šećera u krvi. Akcija je trajala od 14. studenog 2012. do 23. ožujka ove godine i otkriveno je 15 novooboljelih od dijabetesa, a istodobno su evidentirani i oni koji spadaju u rizičnu skupinu, te im je preporučena pojačana kontrola.

Za one slučajeve koji su u teškoj materijalnoj situaciji na raspolaganje će se opet staviti udruga i povremeno ih obići. Standardni je problem kod oboljelih od dijabetesa nabava tzv. traka za mjerenje šećera, kao i njihova cijena, ali udruga se trudi maksimalno pomoći i na tom planu.

M. M.

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

TR

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 6

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BROJ 220

BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI TRAVANJ 2013.

Gradsko groblje "Stogić"

LIJEPI POBOŽNI OBIČAJ

Proljetni blagoslov polja Molitva za sretan početak rada: "Djela naša, molimo Te, Gospodine, milošću svojom priteci i pomoću svojom prati, da svaka naša molitva i djelo po Tebi započne, i po Tebi započeto da se dovrši. Amen!"

Piše fra Mirko Majdandžić

U

ovim našim krajevima, u gotovo svim župama, uobičajeno je da s Markovdanom započnemo proljetni blagoslov polja. Lijep i pobožan običaj. Na četiri strane groblja pročitaju se ulomci iz Evanđelja i zamoli se blagoslov od Boga, da nas oslobodi od svakog zla po znaku svoga križa, da nas zaštiti od nevremena svakog i zla svakoga. I na kraju molimo da podrži naš rad i naše napore: "Da se udostojiš plodove zemlje dati i uzdržati – Tebe molimo usliši nas".

Možda nam se, ponekad, može učiniti da je ovo ostatak nekakve magije, jer nerijetko nismo spremni na toliku količinu Božanske dobrote. Izgleda nam nemoguća tolika dobrota, gotovo je nestvarna.

Lakše nam je prihvatiti nelogičnu slučajnost života i svijeta, nego logičnu dobrotu Dobroga, koji sve čini dobro, i samo dobro.

Možda ima simbolike i sličnosti između naših 14 grobalja u župi i 14 postaja križnog puta. Zapravo, i čitav je ljudski život jedan križni put s postajama. Možda ih je 14, a možda 14 stotina ili 14 tisuća, ali možemo u njima pronaći i osude, pravedne i nepravedne. U mnogima ćemo vidjeti prihvaćanje križa, iako bismo rado izbjegli te postaje. Susreta s ljudima ima mnogo. Sretni smo ako su to dobronamjerni susreti, ali ima i nedobronamjer-

nih. Neki će nam se podrugivati, ali bit će i "jeruzalemskih žena" i "Veronika" koje će nas susretati srca ispunjenog dobrotom.

Bit će i bilo je "Šimuna Cirenaca", koji su nam pomagali, možda ne baš uvijek dragovoljno, ali su pomagali da svoj križ nosimo dalje. Padova je bilo i bit će. Koliko?

Vjerojatno ih nećemo moći ni prebrojati.

Važno će biti da se nakon svakog pada ponovno dignemo i nastavimo ići svojom stazom križnog puta. Naši križni putovi su različiti, ali su najsličniji po padovima.

I kada dođemo do kraja, onda će nas naši prijatelji "Arimatejci i Nikodemi" položiti u neko od ovih 14 grobalja. Hoće li biti žalosni što odlazimo i hoće li Bogu zahvaljivati za vrijeme provedeno s nama? Ako bude tako bit će to dobar znak da smo dobro utrošili vrijeme koje nam je bilo darovano.

Groblja su temelji jednog naroda. Mi ovdje imamo 14 starih, dubokih, čvrstih i jakih temelja. Druga vjerska obilježja, kao kapele, crkve ili druge bogomolje, drugačije su snage. Ona mogu, također, biti odraz vjere i pobožnosti jednog naroda. No, u njih je ugrađen trud i napor, novac i materijalna dobra. Ali u groblja su položeni oni koji su stvarali život ovdje na ovim prostorima, koji su uz vjeru u Dobro donosili i gajili Mir na vareškim strminama i ponekoj zaravni. Koliko god izgledalo

95,

Hz

01 3 i 1 ,1 M

e-mail: radiobobovac@hotmail.com TRAVANJ 2013.

BROJ 220

čudno, groblja su ponajčvršći temelji koji se mogu imati. Pravimo ih i gradimo (kao) za sebe i sebe ćemo na kraju ugraditi u njihovu čvrstinu.

Naravno da su naši pradjedovi i očevi znali da oni sami ne mogu učiniti mnogo. I uvijek su tražili zaštitu, i to ne bilo kakvu, nego nebesku, jaku i postojanu. I zato i svako naše groblje ima i nebeskog zaštitnika, da prati živote onih koji će stići na ova groblja, kad isteče vrijeme darovano od Stvoritelja. I da budu trajna pomoć.

Na jugoistoku župe, na Višnjićima branitelj i zaštita je Presveto Trojstvo.

Uzašašće Gospodinovo pomoćnik je i branitelj na Miru i na Strici. Duhovi su zaštitnik također na dva groblja: na Pržićima i na krajnjem sjeveru župe, u Duboštici.

Srce Isusovo patron groblja na Diknićima. Blažena Djevica Marija od Karmela zaštitnica je groblja Zvijezda i područja uz to groblje.

Nekoliko svetaca naši su pradjedovi stavili za svoje zaštitnike. Na Svetog Marka započinjemo s blagoslovima. Groblje Javornik pod zaštitom je ovog sveca. Sveti Josip Radnik zaštitnik je groblja Semizova Ponikva, i misa i blagoslov su redovito na 1. svibnja. Sveta Barbara, zaštitnica rudara, sasvim logično je izabrana za patron Vareš Majdana. Sveti Jakov apostol nebeski je zaštitnik Tisovaca, a sveti Nikola Tavelić branitelj je i pomoćnik vjernika koji pripadaju i putuju prema Bijelome Borju. Sveti Anto i vjernici u Bosni čvrsto su vezani u neraskidiv savez.

I zato je izabran da bdije nad vjernicima Pogari. Naravno da se brine i za one sa Sjenokosa. Zar ih može ostaviti? I na kraju vareško groblje Stogić stavljeno je pod zaštitu Svih Svetih, da kroz cijeli život bdiju i čuvaju Varešane. Iskreno govoreći, na Stogiću treba zaštita svetih i kada hodaš po njemu.

Ranije su ovi proljetni blagoslovi u prvom redu bili molitva da Stvoritelj blagoslovi i zaštiti naš rad na poljima, da čuva naše usjeve i obrađene njive od vremenskih nepogoda ("od munje, grada i zla vremena"). Danas je vrlo malo polja koja će biti obrađena, zasijana. I moglo bi se pogrešno zaključiti da danas ovi naši zaštitnici nemaju što raditi. No, oni su zaštitnici i čuvari ponajprije ljudi, a onda i plodova rada marljivih ruku. A gdje su se sve Varešani danas razišli? Gdje su sve stigli otići i izgraditi novi životni kutak, novo obiteljsko gnijezdo? Kakvi sve problemi danas dolaze pred Varešane? S kakvim se nevoljama susreću i ovdje i po bijelom svijetu? Mnogo više treba nebeske zaštite danas nego kada su ovdje živjeli naši pradjedovi, prije stotinu ili dvije stotine godina. I čini mi se da danas ovi naši nebeski zaštitnici imaju puno više posla.

Neka im je Bog na pomoći!

A sve vaše planove, napore i sav vaš trud neka svojim blagoslovom prati Otac nebeski!

7

ŽIVEĆI OD ŽELJEZA

N

akon prikaza brzog uspona željezare, Katzer nastavlja prezentaciju rudnih nalazišta oko grada, posebno se zadržavajući na Droškovcu i Pržićima. Šetnju Varešom završava u prošlosti, oslanjajući se na rukopisnu povijest grada, koju je radio direktor željezare, A. Słomka von Habdank, i koji se – po Katzerovim riječima – između ostalog koristio sutješkom kronikom. Podatke o prošlosti grada koje Katzer navodi dobro su poznati iz više izvora i susreću se koje desetljeće kasnije i kod Hamdije Kreševljakovića. No, zanimljivo je da se Katzer uopće zaustavlja na povijesnoj građi u svom geološkom prikazu. Strani posjetitelji su tako mogli čitati u Katzerovom vodiču da je sjedište željeznog obrta nekad bilo u Duboštici, gdje je postojala i katolička župa. Nakon ubojstva jednog suca sultan je naredio da se ubojice kazne smrću, a naselje uništi. Potom se nekoliko obitelji iz Duboštice pod vodstvom svog svećenika naselilo uz dolinu Stavnje, čime započinje povijest Vareša. Bile su to obitelji Ljepović, Novaković, Matijević, Jusić, Benić i Stojković – navodi Katzer.

Kreševljaković istu tradiciju prenosi nešto drugačije: ubijeni je, prema predaji koju je zabilježio Kreševljaković, bio ne sudac, nego emin (carski povjerenik), te dodaje je razlog ubojstva bila eminova prestrogost. On trezveno dodaje: "Koliko je istine u ovoj predaji, teško je reći. Sigurno je samo to, da je Duboštica bila sijelo rudarstva onoga kraja još u doba bosanske samostalnosti, pa je nakon turske okupacije Bosne mogla imati i emina. Kako je Vareš postao u tursko doba, vrlo je vjerovatno, da su se u nj nastanili i neki rudari i kovači iz Duboštice, koja nije daleko od Vareša."1 Slična predaja s varijacijama u detaljima može se naći u mnoštvu izvora o Varešu.

Katzer navodi i kritički komentira nekoliko drugih predaja vezanih uz povijest grada, koje su dobro poznate Varešanima.

Radi se, između ostalog, o latinskom nazivu "vare vallium" i saskim rudarima. Vrijedan je i njegov opis tradicionalnog načina vađenja ruda, kojeg završava konstatacijom da "polovina stanovništva živi direktno, a druga polovina indirektno od željezare – živeći, slikovito rečeno, sad kao i prije od željeza."2 S dolaskom industrijalizacije broj majdana i tradicionalnih kovača postepeno je počeo opadati. Katzer se dotiče i tog fenomena. Prvo hvali tradicionalno vareško željezo, te kaže da su se vareški proizvodi prodavali ne samo u Bosni i europskoj Turskoj, nego i Maloj Aziji, Arabiji i Egiptu. Ranije je, piše Katzer, u Varešu bilo 25 talioničkih peći i 31 kovačka vatra, u Borovici 3 talioničke peći i 3 kovačke vatre; u Vijaki 2 peći i 5 vatri,

8

"Drožkovacberg" (Katzer 1903., str. 147)

Djelo Friedricha Katzera, III Piše Ljubica Miočević Oćeviji 5 kovačkih vatri; osim toga 50 sitnih kovača u Varešu i još pokoji u Vijaci i Krčevini. Svi su morali plaćati porez i desetinu u naturi, koja se kupila jednom godišnje.3 Kreševljaković će kasnije podrobno diskutirati broj aktivnih majdana prema raznim izvorima. Prema rukopisu fra Franje Franjkovića iz 1887. u vareškom kraju je tada bilo "48 majdana, i to 32 u Varešu (26 na Stavnji, a 6 na njenom pritoku Varešcu), 3 u Borovici, 2 u Doboštici, 5 u Vijaki i 6 u Očeviji."4 **** Geološki vodič kroz Bosnu i Hercegovinu je, dakle, objavljen na njemačkom jeziku, prije početka kongresa 1903. Očito su Katzerova zalaganja za širenje znanja o bosanskohercegovačkoj geologiji urodila plodom, jer se oko sedamdesetak osoba prijavilo na ekskurziju u Bosnu i Hercegovinu, koja je slijedila nakon kongresa; u BROJ 220

usporedbi s drugim nuđenim ekskurzijama bio je to značajan broj. O toku ekskurzije Katzer je napisao podroban izvještaj, koji je uvršten u anale kongresa.5 Osim toga je jedan od sudionika ekspedicije, Šveđanin August Heimer, 1904. publicirao knjigu o našoj zemlji, koja je točno stotinu godina kasnije prevedena na bosanski jezik pod nazivom Kroz Bosnu i Hercegovinu.6 Tim povodom je Željko Ivanković u "Bobovcu" broj 118 predstavio prijevod i posebno stranice o Varešu.

Iz Katzerovog izvještaja i Heimerove knjige vidljivo je kako je ekskurzija bila veliki događaj za mala bosanska mjesta kroz koja je prolazila. Geološki kongres u modernim ušima zvuči možda kao suhoparni zbor znanstvenika. Naravno da je znanstvena komponenta bila srž jednog takvog skupa i početkom XX stoljeća, ali atmosfera je bila nešto drugačija nego li TRAVANJ 2013.

Hvala: dr. Stjepanu Ćoriću (Geologische Bundesanstalt, Beč) za dopunske podatke o Friedrichu Katzeru; mr. Thomasu Hoffmannu (Geologische Bundesanstalt, Beč) za portret F. Katzera; Igoru Franjkoviću i Željku Ivankoviću za pomoć oko izvorâ. bi bila danas: samim time što je zainteresirana javnost (iz viših slojeva društva) imala pristup predavanjima i ekskurzijama, takvi događaji su gotovo poprimali karakter opće naobrazbe, da ne kažemo razonode. Heimer navodi u svom predgovoru da je ekskurzija imala sedamdesetak sudionika – "geologa, geografa, rudara i drugih zainteresiranih, među njima i nekoliko dama".7 Iz Katzerova popisa sudionika jasno je da su dame bile članovi obitelji profesora ili poduzetnika koji su i sami sudjelovali na putovanju.

Katzerov izvještaj je sažet. Iz njega saznajemo da je posjet Bosni i Hercegovini bio 1.-10. rujna 1903., no inozemni posjetitelji su započeli svoje putovanje par dana ranije, okupljajući se u hotelu "Panonija" u Budimpešti 30. kolovoza. Polazak je bio rano izjutra 31. kolovoza, vlakom do Brčkog, u kojem je Heimer vidio budući bosanski Hamburg.8 Ekskurzija je svugdje svečano dočekivana, obično od strane gradskih vlasti već na kolodvorima. U Sarajevu je čekao nešto duži odmor. Ujutro 5. rujna, 34 gospodina (bez dama, jer su one ostale u Sarajevu), zaputila su se vlakom u Vareš. Katzer posebno ističe da su na put krenuli svi minerolozi, rudarski profesori i drugi ljudi od struke.

Na željezničkoj stanici u Varešu dočekalo ih je vodstvo grada, među kojima su bili direktor željezare A. Słomka von Habdank, šef kotarske ispostave Potuczko i gradonačelnik Mijo Crvenković.

Premda Heimerov putopis sadrži i vlastitih zapažanja autora, značajnim dijelom je to kompilatorski rad. Konkretno govoreći o stranicama o Varešu jasno je da je Heimer preuzeo većinu podataka o gradu ili iz Katzerovog vodiča ili iz bosanskog putopisa Heinricha Rennera.9 Heimer ustvari preuzima ne samo faktičke podatke, nego doslovno čitave pasuse, tek s manjim, stilskim izmjenama. Sve njegove ilustracije su preuzete iz ranijih izvora: Katzera, Rennera, jedne raskošno opremljene austrougarske enciklopedije o Bosni i Hercegovini te od bibliotekara Fr. Topića iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu.10 U tome nema loše namjere s Heimerove strane: on na početku švedskog originala otvoreno navodi svoje izvore i odaje svoj dug stručnjacima koji su mu pomagali savjetima. Stil vremena je bio takav: čitajući putopise o Bosni, susrećemo često iste podatke koji se tradiraju s manjim varijacijama, obično bez navođenja izvora. Heimer nije imao pretenzija na originalnost, niti je on bio geolog, kako se TRAVANJ 2013.

to ponegdje krivo navodi. Godine 1903. on je radio kao nastavnik kršćanstva, povijesti i švedskog jezika na jednoj visokoj školi u provinciji; koncem 1904. je postao nastavnik švedskog jezika i povijesti sa zemljopisom.11 Knjige koje je pisao o Bosni, Dalmaciji i Kavkazu imale su za cilj da upoznaju švedsku javnost s krajevima koji su u njihovim očima bili skoro egzotični. Naročito je to vidljivo u predgovoru knjige o Kavkazu – području koje Katzer čak nikad nije ni posjetio. Heimerov bosanski putopis svakako ima svoju vrijednost, no nije na odmet imati u vidu i kontekst u kojem je nastao.

Heimer se Bosni više nije vraćao. No, Katzer je ostao na bosanskom tlu četvrt vijeka, našavši i posljednji počinak u srcu Sarajeva. **** P. S. Ovaj kratki osvrt na rad Friedricha Katzera iz vareške perspektive ne može biti drugo nego ograničen. Nadam se da je bar ponešto od njegovog neumornog duha, profesionalizma i neprestanog zalaganja za znanstvena istraživanja Bosne i Hercegovine preneseno kroz ove redove.

Literatura Congrès géologique international. Compte rendu de la IX. session, Vienne 1903. (Vienne 1904.) Ćorić, Stjepan, "Die geologische Erforschung von Bosnien und der Herzegowina und der grundlegende Beitrag der österreichischen Geologen", Abhandlungen der geologischen Bundesanstalt, Band 56/1, Wien 1999., str.

117–152.

Enciklopedija Jugoslavije, t. 5, Zagreb: Leksikografski zavod FNRJ, 1962., str. 231 f.

Heimer, August, Genom Bosnien och Hercegovina. Illustrerad historisk, geografisk och etnografisk skildring (Jönköping 1904.)

Heimer, dr August, Kroz Bosnu i Hercegovinu.

Ilustrirani historijski, geografski i etnografski opis, preveo i priredio dr. Izet Muratspahić (Uppsala 2004.)

Katzer, Friedrich, "Das Eisenerzgebiet von Vareš in Bosnien", Berg- und Hüttenmännisches Jahrbuch der k.k. Bergakademien zu Leoben und Přibram und der königlich ungarischen Bergakademie zu Schemnitz, XLVIII. Band, Wien 1900., str. 99–190 Katzer, Friedrich, Geologischer Führer durch Bosnien und die Herzegovina, herausgegeben anlässlich des IX. internationalen Geologencongresses von der Landesregierung in Sarajevo (Sarajevo 1903.)

Katzer, Friedrich, "Historičko razvijanje i današnje stanje geološkog proučavanja Bosne i Hercegovine", Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, g. XVI., juli–septembar 1904., str.

417–440 [nastavak je slijedio u g. XVIII, januar–mart 1906., str. 37–68] Katzer, Friedrich, "Poechit – ein Manganeisenerz von Vareš in Bosnien", Österreichische Zeitschrift für Berg- und Hüttenwesen, 1911., br. 17, str. [229]–232

1

Hamdija Kreševljaković, "Vareš kao glavno središte gvozdenog obrta u Bosni i Hercegovini do 1891.", Glasnik Zemaljskog muzeja br 54, 1942., str. 409–451; ovdje str. 412.

2 Katzer 1903., str. 156. prijevod Lj. M. 3 Katzer 1903., str. 155.

4 Kreševljaković 1942, str. 440.

5 Congrès géologique international […], str.

901–919.

6 August Heimer, Kroz Bosnu i Hercegovinu.

Ilustrirani historijski, geografski i etnografski opis, preveo i priredio dr. Izet Muratspahić (Uppsala 2004.).

7 August Heimer, Genom Bosnien och Hercegovina. Illustrerad historisk, geografisk och etnografisk skildring (Jönköping 1904.), iz predgovora; prevela Lj. M. NB: Muratspahić prevodi švedsku riječ "bergsman" s "planinar"; točniji prijevod je "rudar".

8 Heimer 1904., str. 2.

9 Heinrich Renner, Durch Bosnien und die Hercegovina kreuz und quer. Wanderungen…

(Berlin 1896).

10 Radio se o: Die Österreichisch-Ungarische Monarchie in Wort und Bild. Bd. 22: Bosnien und Hercegovina (Wien 1901.).

11 Redogörelse för Högre Allmänna Läroverket i Halmstad under läsåret 1905–06… (Halmstad 1906.), s. 29.

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

www.fondacija.vares.info BROJ 220

9

PREDSTAVLJAMO

Tri temeljne značajke "Vareških priča" Zašto su mi još važne Vareške priče? To su priče, tri različita modela naracije.

Prvi je najzanimljiviji – fantastički model naracije koji je zapravo ono što bismo mogli nazvati lokalnim mitom, mitom koji se tvori kao individualna gesta koja pokušava objasniti nespoznatljivo. Takav fantastički model priče Ivanković uvodi u bosanskohercegovačku i južnoslavensku literaturu nakon dominacije romantičarske fantastičke imaginacije, pri čemu se pravi atmosfera kompletne narativne scene, kao kod Borgesa, pa je onda priča ispitivanje određene ljudske zamke, odnosno suočenje s metafizičkim. Ova fantastička priča postaje neka vrsta metafizičkog eseja koja u sebi sabire nešto što bismo mogli nazvati narodnim predanjem ili legendom, ili nešto što bih ja u slučaju Bosne vrlo rado nazvao metafizikom svakodnevnice. To da se Božja milost ili Božje odsustvo vidi svakodnevno, to je činjenica koja je ključna za proizvodnju lokalnih naracija i ako se prisjetimo naše nene, nane, bake, djedovi i tako dalje su nam uvijek pričali čudesne priče o nevjerojatnom i nemogućem. Ta težnja da se razjasni to nemoguće i nevjerojatno iz folklora odjednom je ovdje postala literarnom i to prvoklasnom činjenicom.

43 "Vareške priče"

V

areške priče čine izbor priča iz pet dosad objavljenih Ivankovićevih pripovjednih knjiga: Priče o ljubavi i smrti (1989.), Nove priče o ljubavi i smrti (2001.), Na svoji baštini (2010.), te knjiga priča za djecu Zvjezdangrad (1990.) i Odrastanja (2002.), uz priče koje su objavljivane u periodici, a do sada nisu izašle u zasebnoj knjizi.

Knjigu, u njezinom drugom i znantnije dopunjenom i proširenom izdanju čine 43 priče (8 je novih u odnosu na prethodno izdanje) uobličene u posve nove cjeline.

Vareške su priče prvotno nastale kao plod želje da se sve priče koje se na bilo koji način (prije svega zemljopisnim i historiografskim određenjem, a onda i likovima, te nadasve duhom) tiču Vareša i vareškog kraja, nađu u koricama jedne knjige. Tako je knjiga i koncipirana: od davnašnjih bajki i legendi, preko fantastičkih

10

priča, priča koje su činile naša djetinjstva i odrastanja, do ratnog razdoblja koje je na čudan način u sebi razobličilo brojne sudbine i u nepovrat odnijelo neki naš i samo nama znani vareški kraj. Ova knjiga, moguće, čuva dio tog Vareša ili barem svojim čitateljima pomaže da sami u svojim sjećanjima i svojim pričama sačuvaju ili pak ožive, oblikuju neki svoj Vareš.

Ideja za realizaciju ove i ovakve knjige, prvotno, u povodu 25. obljetnice Ivankovićeva književnog rada, potječe od Čedomira Jelića, a za drugo izdanje (koje čistim stjecajem okolnosti izlazi u povodu 35. obljetnice književnoga rada) zaslužan je također jedan od zaljubljenika u "varešku ideju", Samir Kamenjaš.

Da je ova knjiga ponovno u rukama čitateljâ, zasluga pripada i nakladničkoj kući koja se tako dobro zove – Dobra knjiga!

Drugi tip ili drugi model jesu tzv. infatilizirane ili dječje ili pseudodječje priče gdje Ivanković pokušava razriješiti jedan od ključnih problema naše dječje književnosti, a to je problem koji bih ja nazvao "debilizacija djeteta". Naši dječji pisci često vole da djecu debiliziraju i da im se onda približavaju tepajućim jezikom, pri čemu se podcjenjuje dječja inteligencija i recepcija, a ovdje odjednom imate prvoklasnu dječju priču koja zapravo onog tko je recepijent tretira kao nekog tko može intepretirati i čitati. U tom smislu to je nova vrsta dječje književnosti, i to ona vrsta dječje književnosti koja barata intelektualnom gestom.

Rekao bih da smo konačno u oblasti proze dobili dječju književnost koja suvereno može da ispuni nešto što bismo nazvali enciklopedijskom naracijom.

Treći aspekt i treći bitan model jest ova ratna, etički angažirana priča. Ta ratna, etički angažirana priča postoji na poetici svjedočenja.

BROJ 220

dr. Enver Kazaz

TRAVANJ 2013.

U

novoj knjizi studija, eseja i polemika Željka Ivankovića pod naslovom "Utemeljenja" okupljeno je 26 promišljanja tematski vrlo bogatog raspona.

Obilježena je formom emancipacije kao "oslobađajućeg skakanja u bezdan tradicije", kakvu podastire Heidegger, a na produktivan način, kao i sam Ivanković, prihvaća postmoderna.

Sučeljen kritički s trenutnom bosanskohercegovačkom zbiljom, Ivanković poseže za tradicijom iz koje dolazi i u kojoj živi, a to je – iz stranice u stranicu knjige to se nedvosmisleno potvrđuje – katolička tradicija, i to u onoj formi kako se oblikovala kod bosanskih franjevaca.

No, to se prisjećajuće posezanje za tradicijom kod Ivankovića ne zbiva u formi objektivnog prenošenja, nego u formi osobne, zgodimice čak i vrlo riskantne interpretacije.

Zadaća joj je slabljenje i potresanje polaganja prava trenutno postojećeg poretka na konačnost, i to u smislu neopozivosti i definitivnosti. Dakle, riječ je o prisjećanju prošlog kao otvaranja mogućnosti kritičkog sučeljavanja i ponovne konstrukcije postojećeg, što podsjeća na anamnetički karakter kršćanstva, čija bi se bitna poruka, sabijena u mitologemu o kenozi, mogla izraziti kao apel slabljenja jakih struktura u svim sferama ljudskog života. Na tom apelu počiva cjelokupna Ivankovićeva knjiga.

Prva skupina tekstova u njoj je posvećena kulturnom djelovanju bosanskih franjevaca, pri čemu povlašteno mjesto zauzima kulturološka akcija Ivana Franje Jukića, opisana u eseju "Kulturna akcija bosanskih franjevaca 19. stoljeća". Temelj za to je činjenica da se njegova kulturološka akcija može promatrati – kako to Ivanković zapravo i čini – kao pionirski zahtjev za slabljenjem jakih struktura društva u kojem se zatekao, što će reći zahtjev za njegovom moderniTRAVANJ 2013.

Skok u bezdan tradicije (Željko Ivanković, Utemeljenja, "Rabic", Sarajevo 2013.)

Piše Alen Kristić zacijom i sekularizacijom, koji niti danas nije izgubio na svojoj aktualnosti.

U drugoj skupini tekstova dominantom bi se mogla uzeti tema mogućih uloga umjetnosti, i to na primjeru pisaca, spram neprestanog dvoboja "slabe" i "jake" forme mišljenja, koje za sobom povlače "jaku" ili "slabu" konstrukciju društveno-političke i religijske sfere. To zorno pokazuje esej "Hrvatska književnost u BiH". Uslijed nadmoći "jake" forme mišljenja, kao pukog provođenja "diktuma jednoga", ta se književnost, nesvodiva na jedno, našla pod udarom rigidnog integraliziranja odnosno unitariziranja, i to ne samo u Hrvatskoj nego i u Bosni i Hercegovini. A da umjetnost, pa i sami pisci, mogu biti povlašteni nositelji apela za slabljenjem jakih struktura, svje-

doči na našem jeziku po svemu sudeći jedinstven esej "Isus Krist u književnosti XX. stoljeća", jer pokazuje da su upravo književnici i pjesnici, a ne teolozi, bili oni koji su tijekom XX. stoljeća omogućili da do nas iznova dopre Isus iz Nazareta, i to onakav kakav je prikazan u Evanđeljima, a to će reći u svoj svojoj subverzivnosti spram "jakih" društveno-političkih i religijskih struktura.

Treća bi se skupina tekstova mogla promatrati kao kritičko sučeljavanje s "jakom" religioznošću, koja je lišena svog temeljenog pozvanja, a čije su mjesto zauzele dogmatičnost, autoritarnost i disciplinarnost, jednom riječju metafizičko-predmoderne forme praznovjerja u funkciji održavanja totalitarnog društvenog ustroja. Dok se dva Ivankovićeva eseja iz ovog tematskog

BROJ 220

sklopa bave nasilnošću "jake" religioznosti u sferi (zlo)uporabe religijskih simbola u našem društvu ("Simboli rata, simboli mira" i "Most podjela"), posebnu pozornost u svakom slučaju zaslužuje esej "Osvajanje slobode ili borba za istinu", jer su posvećena životnoj borbi katoličkog teologa Hansa Künga za slobodu i istinu u Crkvi, za slabljenje jakih struktura unutar same Crkve.

U središtu četvrte skupine tekstova nalazi se tema jezika, i to iznova kao područja trajnog dvoboja "jakog" i "slabog" mišljenja i na njemu zasnovane "jake" ili "slabe" društveno političke prakse, ili, riječima samog Ivankovića iz eseja "Svjetlo riječi kao svjetionik jezika": "Raznolikost kao oplođujuće bogatstvo i unitarizirajuća, standardizirajuća uniformnost kao dvije sile u napetom su trajnom suodnosu, u dijalektičkom konfliktu." Dapače, nemoć "jakog" mišljenja i "jake" društveno-političke prakse da se konstruktivno nosi s pluralnošću i razlikama, što se vrlo zorno očituje i na području kulturno-jezične pluralnosti bosansko-hercegovačkog prostora, nuka na zaključak, iza kojeg stoji i sam Ivanković, da je upravo ona središnji problem svakog društva jakih struktura, pa i onog bosanskohercegovačkog.

Peta, i ujedno posljednja skupina tekstova, na temelju svog polemičkog karaktera pokazuje u kojoj je mjeri u društvu jakih struktura, kakvo je bosanskohercegovačko, (ne)moguć dijalog o kulturnim, povijesnim ili društveno-političkim prijeporima, prije svega jer do nas još uvijek nije doprla niti svijest o povijesno-interesnoj uvjetovanosti svake pozicije, niti svijest o novom poimanju istine kásne moderne, koja ide u smjeru dijaloške konstrukcije. Naprotiv, a upravo to pokazuju na ovom mjestu skupljene polemike, još uvijek živimo u prostoru u kojem je dominantna iluzija o objektivističko-autoritarnom shvaćanju istine.

11

TRAGOM LEGENDI Visovi Bogoša

Jedno od krucijalnih pitanja koje su novinari postavili Toniju Petkoviću odnosilo se na podršku akademske zajednice BiH istraživanjima ove vrste, na što je on kazao: "Pošto u BiH nema odsjeka za mitologiju, svoje spoznaje i pokušaje rekonstrukcije usporedio sam s tezama uglavnom hrvatskih i slovenskih znanstvenika s kojima sam obišao otkrivena svetišta u Istri i Splitu, a zatim i Varešu. Oni su u svojim publikacijama potvrdili da se u srednjoj Bosni radi o slavenskom svetom prostoru oko planine Perun u Varešu."

T

emeljem dugogodišnjih istraživanja tragova slavenske pretkršćanske starine sačuvane u toponimiji prostora oko grada Vareša, te sačuvanih legendi, nositelji uloga na toj pozornici su Perun, Velež, Bogoš, Budoželjska planina i Humovi, ustvrdio je Petković te pobliže objasnio svaki od tih toponima.

Toponim Perun nosi gora što se uzdiže iznad grada Vareša s vrhom od 1472 m, kosom Javorje i lokalitetima Viganj, Nakov, Igrišta, Trijebež, Pećine i Dvorišta.

Svojim imenom, dominantnim položajem, toponimijom, uklopljenošću u trokutni odnos i legendama upućuje na slavenskog Boga gromovnika.

Uzvisina Velež proteže se od sjevera prema jugu, uz desnu obalu rijeke Stavnje, od njenog izvorišta pa do podnožja planine Perun, gdje ih razdvaja voda rječice Varešac i nekadašnje naselje Potoci.

Velež je u svom podnožju vezan za pećinski sustav koji znatno prodire u njegovu

Staroslavenski toponimi Nedavno je u Sarajevu održano predavanje Tonija Petkovića na temu "Tragovi slavenske mitologije na tlu BiH", o otkrivenom staroslavenskom svetom prostoru oko planine Perun u Varešu. Predavanje je snimao BH Radio 1, a i nekoliko je drugih medijskih kuća pokazalo interes.

Donosimo detalje o pet intrigantnih toponima vareškog područja.

Priredio M. M. utrobu, za izvor tople i hladne vode, te ogoljele kamene padine. Speleološkim pregledom uočeni su tragovi življenja čovjeka u pećinama Veleža. Svojim imenom, toponimom, legendama i položajem asocira na Perunova mitskog protivnika, vladara podzemnog svijeta – boga Velesa.

Toponim Bogoš je uzvisina koja se smjestila naspram Peruna i dijeli ih samo kanjon rijeke Stavnje. Izgledom je sličan Perunu, a povezani su dugim kamenim lancem koji se kao zmija spušta s Peruna i uspinje na Bogoš. Imenom, toponimijom i legendama upućuje na Perunova sina Jarila.

Toponim Budoželjska planina uzdiže se južno od Peruna i Bogoša. Tijesno im je priljubljena, a svojim legendama upućuje na Perunovu kćerku Moranu – u legendama to je ona koja budi želje, ali se njezino ime ne smije spominjati kako se ne bi prizvalo nesreću jer je ona opasna. Dalje legenda kaže – ako je momak vidi i poželi ili čak zaprosi, a nije dostojan njezine božanske ruke, može izgubiti život.

Toponim Humovi odnosi se na dvije planinske uzvisine u obliku piramida, nejednake visine. Oni se nalaze između Bogoša i Budoželjske planine, a legende govore da su to grobnice brata i sestre.

UZ DOBRU VOLJU I RAD

M

alo selo Višnjići, u novije vrijeme poznato po izgradnji memorijalne kapele na groblju, doživljava novi procvat s izgradnjom asfaltnog puta. Projekt za put izradili su Igor Josipović i Zoran Gulin još prije sedam godina.

Prvobitno je asfalt trebao ići do doma na Višnjićima, ali je pronađen stari projekt Željezare, a pronašli su ga nadzorni organi za izgradnju asfaltnih putova koje je postavilo Ministarstvo za promet i komunikacije Federacije BiH i tako je asfalt produžen do kuće Joze Josipovića. Veoma velika po-

12

Asfalt na Višnjićima N. Josipović moć i podrška u ostvarenju ovog projekta bili su gosp.

Zdravko Marošević, gosp. Josip Malbašić i bivši predsjednik MZ Daštansko–Višnjići Jozo Josipović, kao i bivši načelnik općine Vareš Hamdo Fatić, sadašnji načelnik Avdija Kovačević, te Halil Tuzlić načelnik općine Breza i ujedno direktor T. B. Inžinjering Breza koja je vršila radove, tj. polagala asfalt. Mnogo je vremena i truda uloženo u realizaciju

ovoga posla, a većina mještana nije vjerovala da će makadam ikada biti zamijenjen asfaltom.

Svečano otvorenja asfaltnog puta održano je 23. ožujka 2013., s proslavom koja je održana u planinarskom domu Mekuše. Naše kuharice pripremile su bogatu trpezu s raznim vrhunskim jelima, slanim i slatkim, pečenjem i sl., a naši domaćini pridodali su svoju rakiju. Prelijep ambijent, čist zrak i miris šume, uz veoma

BROJ 220

dobrog domaćina gosp. Miru, na koncu i lijep dan, sve je to pogodovalo odličnoj atmosferi. Uz brojne osobe iz vareškog javnog života i predstavnike T. B. Inžinjeringa iz Breze, druženje je potrajalo do kasnih sati; najprije su podijeljene zahvalnice, kasnije se nastavilo s pjesmom uz harmoniku. Treba još reći: imali smo veoma ambicioznog predsjednika Jozu Josipovića, čiji rezultati govore koliko je mnogo postigao u našoj mjesnoj zajednici u kratkom periodu, pokazujući primjerom da dobra volja i rad mogu svašta promijeniti.

TRAVANJ 2013.

OBIČAJI MOGA MJESTA (III)

B

ijelu subotu sam samo spomenuo u korizmenom vremenu jer mi ona po svemu više pripada Uskrsu. Na taj dan se odvija(lo) sve vezano za uskrsna događanja i za proslavu Uskrsa.

Već u ranim jutarnjim satima kuhaju se i gule jaja, pravi se uskrsna pogača i sve to zajedno sa sirom, suhim mesom, solim, drvenom šibicom i mladim lukom (ako ga ima) slaže u ceker ili korpu da bi se nosilo u crkvu na posvećenje. U mojim prvim nošenjima hrane u crkvu na posvetu bilo je teško i mukotrpno jer se nosilo sve, pa čak i velika uskrsna pogača.

Ali jedne Bijele subote majka reče ocu: "Zašto nositi veliku količinu hrane i pogaču kad možemo posvećenom solju zamijesiti pogaču i ona će biti posvećena kao i sve ostalo što je njome posoljeno..." Prijedlog je, na sreću, prihvaćen i od tada je nositi posvećenje bilo zadovoljstvo. Tako se moglo lakše nositi hranu na posvetu i starijim susjedima.

Isti dan u popodnevnim satima kuhala su se i bojila jaja.

Najčešće se bojilo u oguljini od luka ili se koristila boja za vunu, pošto nije bilo industrijskih boja namijenjenih isključivo bojenju jaja, kao danas.

Jaja su se najčešće šarala pomoću držala i pera, klorovodičnom kiselinom (HCl) zvanom salgaez, a tek nešto kasnije i voskom. Nije to mogao

USKRS Piše Miroslav Petrović

raditi bilo tko, nego osobe koje su imale talenta za to i oni koji su imali živaca za to. Majstori šaranja su od jaja znali načiniti prava mala umjetnička djela.

Bilo je i onih koji su jaja premazivali staklenom vodom otuđenom iz livnice radi boljeg sjaja, a još su nanošenjem toga sloja i jaja postajala tvrđa.

Uglavnom sve se to radilo subotom pred Uskrs i zato je taj dan pripadao uskrsnim običajima.

Sav taj posao se odvijao do samog polaska na polnoćku, na koju je išao veliki broj mještana. Svi su željeli vidjeti čuva-

re Kristova groba u crkvi i trenutak njihova padanja. Mnogi su mladi željeli sudjelovati u čuvanju groba, ali od gradske mladeži nisu mogli doći do izražaja.

Najljepši je, ipak, bio običaj zajedničkog obiteljskog uskrsnog doručka. I to se nikako nije smjelo propustiti. Velike obitelji su se okupljale oko sinije, a manje oko stola. Kuhana jaja, sir i ostale uskrsne delicije jedu se tijekom cijele godine, ali to nikada ne "šmeka" kao na Uskrs ujutro.

E, onda nastaje pravo natjecanje u kojemu je znalo biti i

radosti i suza. Prva su se natjecanja u tucanju jaja odvijala u obitelji, a onda se to širilo po cijelome selu. Na više mjesta u selu odvijalo se natjecanje čije je jaje (naj)tvrđe.

Po pitanju tvrdoće jajeta imali smo povjerenje u ono jaje koje je, provjerom na svojim zubima, odabrao susjed zvani Jabuka. Bilo je oko tih jaja podvala i prijevara. Recimo, jaja napunjena smolom zvali smo "naljevci", a dobro oblikovana drvena jaja izrađena u modelstolariji zvali smo "drvenjaci".

Jedan susjed je imao veliko, guščje jaje čijoj smo se veličini čudili i nismo vjerovali da je pravo. Jedan od nas namjerno je ispustio jaje na kamen i razbio ga samo zato da bi se uvjerio radi li se o pravom jajetu.

Nakon te grube ispitivačke metode vlasnik jajeta ne samo da je ostao bez njega, nego i bez prijatelja na kog se naljutio zbog tog postupka.

Znalo je, na koncu, biti i onih koji bi ostatak dana (na Uskrs) proveli ležeći doma, jer su pokvarili stomak nekontroliranim jedenjem kuhanih jaja.

Ali svi su morali biti zdravi kad se seosku ulicu čistilo od odbačene ljuske, toliko je toga bilo. Odrasli mještani su itekako znali obilježiti prestanak Korizme i proslaviti Uskrs igrankom u domu uz pjesmu, ples i kolo do jutarnjih sati.

Eto, tako se slavio Uksrs u mojim Potocima.

50 godina braka Dana 20. travnja 1963. godine brak su sklopili Ilija i Božana Brđanović. U braku koji je, po riječima gospođe Božane, bio i ružičast ali i trnovit, rodili su kćerku Dragojanu, i danas imaju zeta Nenada Grgića te unuka Ivana. Oni žive u Münchenu i kad se svi okupe ovoga ljeta planiraju proslaviti zlatni pir.

Slavljenicima čestitamo!

TRAVANJ 2013.

BROJ 220

13

IN MEMORIAM

I

vicu sam Mlivončića osobno upoznao u ono teško poratno vrijeme kad je ogroman svoj entuzijazam i brojne svoje veze koristio na dobrobit Vareša i "vareške stvari" zajedno s tadašnjim vareškim župnikom fra Matom Topićem, iznimno otvorenim i spremnim prihvatiti sve što je na korist vareškom čovjeku.

Nisam od onih najpouzdanijih svjedoka koji bi o tome mogli šire govoriti, jer se plašim da bih mnogo toga propustio reći i tako bio nepravedan. No, znam da je tih godina u Vareš, "Mlivonja", kako smo ga odmilja zvali, dovodio uglednike iz Hrvatske, osobito uglednike iz svijeta kulture iz Splitsko-dalmatinske županije, da je Varešu priskrbio lijepu kolekciju umjetničkih djela (slika i skulptura) i cijeli niz kulturnih programa i kontakata. Taj sam njegov entuzijazam zadnji put osjetio 2010./2011. kad je svim silama uznastojao Varešu i Jelaškama podariti i reprezentativno obilježavanje 400. obljetnice prve tiskane knjige na narodnom jeziku fra Matije Divkovića. No, već su bila došla neka druga vremena i neki drugi ljudi, a sluh za takvo što, nažalost, nisu pokazala ni Divkovićeva subraća od kojih bi se očekivalo da barem njeguju kulturu pamćenja, kad već sami nisu dorasli nečemu kreativnom i primjerenom imenu i djelu Matije Divkovića.

Moja, veoma konkretna, suradnja s njim datira od tih vremena, a trajno je ovjerovljena kad je inicirao objavljivanje i kad se kao urednik potpisao na moju neveliku knjižicu Pisci franjevci vareškog kraja, koju je praktično on i objavio, premda u njoj stoje ovi tehnički podaci: Župni ured Vareš, Split – Vareš 1999., za izdavača fra Mato Topić.

U toj knjižici, praktički obogaćenoj ilustrativnom građom i malim leksikonom pisaca, tiskan je moj esej nastao u povodu 85. obljetnice života dr. fra Ignacija Gavrana, koji je prezentiran na skupu u Zagrebu, potom tiskan u zborniku s tog skupa i najposlije u mojoj knjizi eseja (D)ogledi, III, za koju ću 2000. dobiti Nagradu Branko Šimić.

Premda je Domagoj Mlivončić franjevački red napustio 1959. i vratio se svom krsnom imenu Ivica, pod kojim nastavlja pisati i objavljivati, u tom sam ga eseju tretirao, tragom Kovačićeve Biobibliografije Bosne Srebrene, kao i sve druge autore (Blažević, Pejčinović, Mlivončić, Lekić) s takvim backgroundom.

Za vrijeme boravka u Redu pisao je za Dobri pastir: 1956. "Dušobrižništvo skopaljskog kraja"; 1956. opširniji osvrt na doktorsku disertaciju Borivoja Batinića; 1957. tekst "Duhovna fizionomija fra Franje Jukića", a 1959. bilješku o orguljama u Kraljevoj Sutjesci, i to je sve što o njegovu

14

Odlazak uglednoga publicista Na vijest o smrti Ivice Mlivončića (Vareš, 21.I.1931. – Split, 1.IV.2013.) Željko Ivanković pisanju čitamo kod Kovačića. Doduše, još i to da poslije piše u "Slobodnoj DalmaSjećanje na onu iza koje je ostala neizmjerna bol i praznina

MARINA DODIK (travanj 2010. – travanj 2013.)

Bilo je nešto lijepo pa prošlo - Il tek je sanja to bila Ljepše od zvijezda, ljepše od ruža I smiješka planinskih vila.

Hvala svima koji je nose u mislima i srcima

Bila je duša prepuna sunaca I plamne čežnje, što sine Kadkad ko nebom krijesnica sjajna Pa onda umre i zgine.

Bilo je nekoć. Mrak je sad svuda I bol što pali i peče.

Bila je sanja, bila je priča U jedno najljepše veče.

A.B. Šimić Obitelj Dodik BROJ 220

ciji" i drugim periodičnim publikacijama.

Ono iza toga publicirao je izvan Reda i pod svojim krsnim imenom.

Nakon što je diplomirao teologiju, Mlivončić je završio povijest i arheologiju u Zadru, te Fakultet političkih znanosti u Beogradu. Cijeli je život, potom, radio kao novinar i publicist, i iza njega ostaju brojni članci, komentari, reportaže i intervjui u pisanim medijima, a napisao je i tiskao zasebne knjige: "Crkva u Latinskoj Americi" (1988.), "Pape i Hrvati" (1993.), uredio je i prilozima obogatio brošuru "Kraljeva Sutjeska i Vareš, povijesne crtice" (1996.) i, najposlije, "Zločin s pečatom" (1998.), knjigu o genocidu i ratnim zločinima muslimansko-bošnjačkih snaga nad Hrvatima BiH 1992. – 1994., kako glasi podnaslov te knjige. U toj su publikaciji značajni dokumenti, svjedočenja i bilješke koje ukazuju na ono što je u tim vremenima zadesilo i vareški kraj, ali i uopće širi region. Ovdje bilježimo i dva veća rada: u talijanskom časopisu Balcanica (3-4/1996.) tekst o ratnim zločinima nad Hrvatima u BiH pod muslimanskom vlašću, te "Stepinac i masoni" u splitskim Hrvatskim obzorjima (3/1998.).

Nakon ovih bilježaka o njemu, koje sam tada napisao, Mlivončić je objavio još dva proširena izdanja knjige "Zločin s pečatom: genocid i ratni zločini muslimansko-bošnjačkih snaga nad Hrvatima BiH 1992. – 1994." (2001. i 2004.), te knjige "Al Qaida se kalila u Bosni i Hercegovini: mjesto i uloga mudžahida u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 2005. godine" (2007.); "Muslimanski logori za Hrvate: u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. godine" (2008.), da bi se knjigom "Vareš od početaka do rata i poraća 1991. – 2000.", objavljenom 2011. vratio Varešu za koji je, kao uostalom i svi Varešani, bio trajno vezan.

Publicistički brojnim i vrijednim djelom, Ivica se Mlivončić tako trajno upisao u veliki popis vareških spisatelja, onih osoba koje su Vareš činili, a i dalje čine prepoznatljivim mjestom na kulturnoj mapi Bosne i Hercegovine.

Možda će jednom netko imati potrebu reći koju riječ i o Mlivončićevom novinarskom djelovanju ili njegovim humanitarnim akcijama, kulturnim prinosima zbirci slika i knjiga koje se čuvaju (ili bi se trebale čuvati) u vareškoj župi. Međutim, ovdje spomenutim njegovim, autorskim knjigama, koje je kao trajan pečat ostavio iza sebe, još jednom se potvrđuje ona latinska scripta manent. Stoga neka i ovaj kratki zapis uz njegov odlazak na "drugu stranu" bude mali prilog kulturi sjećanja, tj. onome da "napisano ostaje".

TRAVANJ 2013.

P

restalo je kucati umorno i dobro srce naše drage Terezije. Bolest s kojom se hrabro nosila više od godinu dana bila je ipak jača od njene volje i hrabrosti. Znala je dobro da ima neizlječivu bolest koja se širi velikom brzinom, ali je nastavila živjeti kao da je sve u najboljem redu. Nije dopustila da ju bilo tko sažalijeva. Bila je žena velikog i dobrodušnog srca i velike ljubavi prema svim ljudima, nikada ne praveći bilo kakvu razliku među njima. Posebno je voljela Vareš i okolicu!

Upoznao sam je sasvim slučajno u crkvi sv. Petra i Pavla u Lahru gdje je bila član ekumenskog crkvenog zbora. Te nedjelje u rujnu 1995. godine gosp. Alfons Vögele i ja smo zamolili nadležnog svećenika da vjernicima nešto kaže o patnjama ljudi u ratom izmučenoj Bosni i Hercegovini. Tada smo bili angažirani oko akcije za Vareš i Olovo. Pozvala nas je u svoju privatnu kuću da joj podrobnije objasnimo o čemu se radi, pošto ona nikada nije ni čula za Bosnu i Hercegovinu, nego je samo površno znala da se vodi nekakav rat na području bivše Jugoslavije. Odmah nas je pitala što nam konkretno treba. Imali smo želju nabaviti dva polovna terenska vozila za fra Željka u Vijaci i za Magulicu, kako bi ljudi mogli odlaziti liječniku u Olovo. Rekla nam je da nabavimo vozila koja će ona platiti.

Bilo mi je jasno da ova žena misli ozbiljno i ponudio sam joj da sljedeći put krene s našom malom grupom u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. I usprkos protivljenju njene obitelji i bojazni od ratnih opasnosti krenula je s nama u ratom zahvaćenu zemlju o kojoj nije ništa znala. Put nas je vodio do Zagreba, Zadra, Šibenika, Promajne, Čapljine, Stoca, Mostara, Sarajeva, Kiseljaka, Busovače, Zenice, Žepča, Maglaja, Tešnja, Usore, Olova do Vareša. U svim tim mjestima strpljivo je prisustvovala isplati donacija za kumstva i stipendije za djecu poginulih ili siromašnih. Ti neposredni susreti s unesrećenim ljudima ostavili su dubok i neizbrisiv trag u njenoj duši, tako da se i sama odmah priključila toj akciji. Posebno je osjetila ljudsku toplinu u Varešu u susretu sa svećenicima i narodom. U župnom uredu u Varešu osjećala se kao kod kuće pošto je tadašnji vareški župnik fra Mato Topić dao sve od sebe kako bi se ona osjećala ugodno i sigurno. Uvijek je sanjala o neposrednom kontaktu s ljudima u Varešu, Borovici i Vijaci. Putovala je svaki put kada bih pošao na uobičajenu rutu. Pri

Žena plemenitog srca Theresia Pfänder (Berlin, 20.I.1928. – Lahr, 2.IV.2013.)

Mijo Vidović tome nikada za sebe nije tražila neke posebne privilegije, spavala je po privatnim i često neuvjetnim kućama, bila je uvijek samozatajna, štedljiva. Znalo se dogoditi da mora prenoćiti kod obitelji s kojom se nije mogla sporazumjeti. Ali svugdje je osjetila ljudsku toplinu i zahvalnost.

Tko je bila Theresia Pfänder?

Rođena je 20. siječnja 1928. godine u Berlinu kao Theresia Berger, a njeni roditelji bili su nakon Drugog svjetskog rata protjerani iz Slezije (današnja Poljska).

Otac se odmah nakon rata preselio na Bodensko jezero gdje je otvorio i firmu. Nakon nekoliko godina preseljava se u Lahr/Schwarzwald i tamo premješta svoju firmu. U međuvremenu firma se razvijala i bila priznata ne samo u Njemačkoj nego i šire. Nakon smrti njenog oca firmu

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA

vl. Snježana Tomić

TRGOVINSKA RADNJA

TERZIĆ

VAREŠ PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE TRAVANJ 2013.

Berger preuzima njen muž, koji nažalost nakon nekog vremena umire. Potom Theresia preuzima firmu najprije sama, a onda skupa sa svojim sinom Klausom. Firma elektronske i elektrotehničke opreme zapošljava u Njemačkoj, Španjolskoj i Americi preko tisuću radnika.

Prije nekih 25 godina odlučuje se na prodaju firme pošto je odgovornost za sudbinu toliko radnika bila za nju prevelika. I od tada počinje njezina velika humanitarna djelatnost, najprije u Egiptu i Šri Lanki, a potom i u samom Lahru.

Osniva i fondacije "Max Plank gimnazija u Lahru", "Klinika u Lahru" i naposljetku "Gradski park u Lahru". Samo u posljednju fondaciju uplatila je milijun eura. Angažirala se i kao lokalna političarka (bila je vijećnica u kotarskom parlamentu), nositelj je "Građanske medalje" grada Lahra i "Medalje časti" pokrajine Baden-Württemberg.

Nemoguće je navesti sve akcije koje je Theresia pomagala i koje je sama financirala samo na širem području Vareša. Pokušat ću samo egzemplarno navesti neke akcije: - kumstva i stipendije za dvadesetak mladih i djece iz Vareša, - kupovina nekoliko stanova i kuća u Varešu za siromašne obitelji kako bi mogli ostati u Varešu, - financiranje gradnje župne kuće u Vijaci, - financiranje i pomoć u izgradnji crkava u Borovici, Vogošći i Ilijašu, - pomoć pri gradnji "Male škole" u Varešu, - pomoć pri renoviranju crkve i župnog stana u Varešu, - pomoć pri unutarnjem renoviranju pravoslavne crkve u Varešu, - pomoć oko nabave vozilâ, - pomoć oko transportnih troškova humanitarne pomoći, - posebna i osobna pomoć mnogim obiteljima.

Prema osobnoj procjeni, za navedene projekte izdala je više od 4 milijuna konvertibilnih maraka vlastitog novca.

Na nju se posebno odnose riječi Georgesa Bernanosa: "Naći svoju radost u radosti drugoga, tajna je sreće".

Pokoj ti vječni, draga Terezija, i neka te Svevišnji obdari svojim darovima za svu onu dobrotu koju si nesebično pružila bratu-čovjeku u nevolji.

Vječna ti hvala za svaku dobru riječ, za svako dobro djelo i za svaki susret!

BROJ 220

VAREŠ, ul. Čaršija bb. vl. Davorka Terzić

tel. 061/791-133

• školski pribor • udžbenici • uredski materijal • knjige • suveniri • darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja

15

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM Tiho i u molitvi javljamo prijateljima, poznanicima i svim drugim ljudima dobre volje tužnu vijest da je blago u Gospodinu preminula naša draga

THERESIA PFÄNDER rođ. Berger (Berlin, 20.I.1928. – Lahr, 2.IV.2013.)

Pokopana 5. travnja 2013. na gradskom groblju u Lahru, Njemačka.

Draga naša Terezija, posljednjih 18 godina života darovala si napaćenim ljudima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Posebnu brigu i ljubav darovala si obiteljima i mladim ljudima u Varešu i okolici.

Ti si svoju sreću tražila i nalazila u radosti i sreći drugih ljudi. Nisi živjela samo za sebe, nego i za druge ljude kojima si darovala ne samo materijalna dobra, nego i svoj vedri duh, svoj optimizam i svoj stisak ruke.

Neka te Svevišnji, koji te vodio kroz tvoj život i u kojega si neizmjerno vjerovala, obdari vječnim dobrima.

Počivala u miru Božjem!

Zahvalni vareški puk

IN MEMORIAM RANKO GOLIĆ (1933. – 2013.)

Dana 14. 3. 2013. ugasio se život našeg dugogodišnjeg sugrađanina Ranka. Rođen je u Podgori kraj Milića. Kao dječak došao je u Vareš u internat, tu je krenuo sa školovanjem, stekao je prijatelje sa kojima se školovao i do kraja života bili su kao rođena braća. Radio je u Centralnoj radionici kao poslovođa čitav svoj radni vijek, kod njega su generacije zanatlija stekle radno iskustvo. Ranko nije morao ujutro da im dva puta govori šta će da rade, u toku dana njegovo naređenje se primalo sa velikom ozbiljnošću, po završetku radnog dana sve je obišao i ocijenio šta se uradilo, tražio je radnu disciplinu, ali to je bilo za dobro svih njegovih radnika da dobiju što veću vrijednost boda i veća primanja. Svi su bili srećni što ih Ranko vodi u poslu.

Našao je Ranko svoju životnu saputnicu sa kojom je dočekao i kćerke Karmelu i Snježanu, koje su primile odgoj svojih roditelja. Ranko je bio omiljeni zet u obitelji svoje supruge, sa poštovanjem je nastupao prema svima, isto kao što je vodio brigu o svojim roditeljima, braći i sestri, u svojim Milićima, koje je jako često obilazio. Svakome je bio prijatelj velikog srca, kojima je mogao dati prijateljske savjete.

Došao je dan kada je počeo rat, Ranko je posljednji napustio Centralnu radionicu, pokupio svoju porodicu, sjeli u auto i krenuli u Miliće, odakle je ponikao. Ostavio je auto pred porodičnom kućom i više nikad nije poželio da kud krene, proveo je ostatak života tužan, bez velike generacije, ljudi s kojima je proveo radni vijek i vodio srdačne razgovore. Već deset godina je ostao bez svoje supruge Anike, ali još prije dobio je prekrasnu unuku Kristinu koja je učenica sedmog razreda. To je ovih godina bila njegova radost i utjeha. Oslabilo je Rankovo zdravlje, život je učinio svoje. Uz svu brigu njegovih kćerki i zeta, prestalo je da kuca srce velikog čovjeka koji je svoj život posvetio radu i poštenju prema svom narodu sa kojim je radio i živio. Sahranjen je 15. 3. 2013. godine na groblju u Podgori kraj Milića. Na njegov grob je prvo lijepa unuka stavila dvije ruže sa zvončićima, posljednje što je mogla učiniti za svog dedu.

Neka mu dragi Bog dade rajski mir. Počivao u miru!

Kata Lovrenović "VJERUJEM U USKRSNUĆE TIJELA I ŽIVOT VJEČNI" Okrijepljen svetim sakramentima naš se dragi suprug, otac, brat, djed

STJEPAN (OPRLJA) PAVLOVIĆ (1937. – 2013.) preselio s ovoga svijeta u vječnu domovinu gdje smrt više ne vlada već trajna radost ostaje.

U ovim bolnim trenucima mnogi su naši poznanici, rodbina, prijatelji i drugi dobri ljudi bili s nama i iskazivali osjećaje podrške. Ljudska je riječ siromašna da iskaže zahvalnost za sve. Neka nas sve zajedno Uskrsli Krist ojača u vjeri i zajedničkoj ljubavi, a našeg dragoga oca primi u svoje vječno kraljevstvo.

Zahvalna supruga Mara i djeca: sin Ivo (Biboja), kćeri Gordana, Božana, č.s. Klara (Snježana) i Mijana

16

BROJ 220

POSLJEDNJI POZDRAV Dana 1. travnja 2013. prestalo je kucati dobro i plemenito srce moje supruge i naše majke

JELKE LENKE ČULJAK (7.V.1931. – 1.IV.2013.)

Iskrenu zahvalnost dugujemo svoj rodbini, prijateljima i susjedima koji su u našim najtežim trenucima bili uz nas, izrazili nam sućut, pružili pomoć i utjehu.

Suprug Karlo, sin i kćeri TRAVANJ 2013.

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

Dana 8. ožujka 2013. navršilo se šest mjeseci od smrti našeg dragog

DRAGAN MILETOVIĆ

ZDRAVKA MIJATOVIĆA

(9.IV.1955. – 23.III.2010.)

Bolna je istina da te više nema među nama. Neka mir i tišina vladaju nad grobom tvojim, a sjećanje na tebe mi nosimo u srcima svojim.

Počivaj u miru Božjem!

Danju u mislima, noću u snovima, uvijek u našim srcima.

Počivao u miru!

Tvoja supruga Mira i brat Melkior

Helena i Ivana

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

(26.III.2012. – 26.III.2013.)

Dana 26. ožujka navršila se tužna godina dana otkako nije s nama naš dragi

Dana 1. travnja navršilo se šest mjeseci od smrti našeg dragog supruga, oca, svekra i djeda

IVO JELIĆ

(21.IX.1933. – 1.X.2012.)

Ostat ćeš zauvijek u našim sjećanjima.

Počivao u miru Božjem!

MATE PEJČINOVIĆA

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na Tvoj dragi lik.

Počivaj u miru Božjem!

Supruga Veronika, sinovi Miroslav i Vinko, sestra Janja, s obiteljima

Tvoji najbliži

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE Na naše drage roditelje

DRAGICA MARTINOVIĆ MIJO ŠURKIĆ

BARBARA ŠURKIĆ

(6.IV.2005. – 6.IV.2013.)

(1928. –2004.)

(1928. – 2012.)

LJUBOMIR MARTINOVIĆ (11.IV.2005. – 11.IV.2013.)

Uvijek voljeni i nikad ne zaboravljeni. Počivali u miru!

Ostat ćete vječno voljeni i nezaboravljeni u našim srcima. Neka vam je vječna slava!

Djeca: Ivo, Ljiljana i Florijan, nevjeste Rozalija i Lela, zet Ivan, unučad i praunučad

Vaša djeca s obiteljima

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE Na našu voljenu suprugu, majku i baku

MARIJANA FRANJIĆ

JELENU RAVLIJA rođ. Gavran

(6.I.1962. – 4.IV.2008.)

(7.IV.2010. – 7.IV.2013.)

Smrt ubija, ali nikad ne može ubiti sjećanje i ljubav koje nas međusobno povezuje.

Počivaj u miru Božjem!

"Leti k'o lišće što vir ga vije, za let si, dušo, stvorena..."

Volimo te zauvijek.

Kćerke Marijeta i Marijela

SJEĆANJE

SPOMEN

(8.IV.2006. – 8.IV.2013.)

Dana 8. travnja navršilo se sedam godina otkako nas je napustila naša draga supruga, majka, svekrva i baka

Na našeg dragog supruga, oca, djeda i punca

MARIJA TROGRLIĆ rođ. Miletović

Danju u našim mislima. Noću u našim snovima.

Voljeni ne umiru dok žive oni koji ih vole.

Počivao u miru!

Uspomena na tebe ostaje vječno u našim srcima.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji: suprug Anton-Braco, sin Slaviša, nevjesta Irena, unučad Tina i Dario

ŠIMU DODIKA (8.IV.2008. – 8.IV.2013.)

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(13.IV.2010. – 13.IV.2013.)

Dana 13. travnja navršile su se tri godine od smrti našeg dragog

Dana 14. travnja navršilo se pet godina otkako nije s nama naš dragi

PERE MATANOVIĆA

(20.VI.1942. – 14.IV.2008.)

Počivao u miru!

Supruga Nada, sinovi Domagoj i Dario s obiteljima

TRAVANJ 2013.

Tvoji: suprug Jozo, sin Ranko i kćerka Sanja, s obiteljima

BROJ 220

ALOJZIJA ANDRIJEVIĆ S ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo te u našim srcima.

Počivao u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

17

IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(15.IV.2003. – 15.IV.2013.)

Dana 15. travnja navršilo se deset godina otkako nije s nama naša draga

Dana 16. travnja navršava se šest mjeseci otkako je tragično preminuo naš dragi sin, suprug, otac i brat

ANĐELKO RIĐIĆ

KATARINA ŽULJIĆ-SULJUZOVIĆ

(1980. – 2012.)

Zauvijek ostaješ u našim srcima i mislima.

Počivao u miru!

Otac Rudo, majka Božana, supruga Helena, djeca Ivan i Lucija, te brat Dario sa suprugom Ivanom, rodbina i prijatelji

S ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo uspomenu na tebe.

Počivala u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(16.IV.2010. - 16.IV.2013.)

Na našu dragu mamu, baku i punicu

IVO PENTIĆ (20.IV.1999. – 20.IV.2013.)

MARIJU MARKOTIĆ Uspomenu na tebe nosimo u mislima. Ti si i dalje dio naših života i ostat ćeš u njima zauvijek.

Ljubav je naša vječna i živi spojena s tvojom dušom u kraljevstvu nebeskom.

Hvala ti draga naša, počivala u miru!

Tvoji najmiliji

TONKA PENTIĆ (26.VI.2008. – 26.VI.2013.)

Samo mi koji vas neizmjerno volimo znamo kako je živjeti bez vas.

Prazninu nam puni molitva i nada da ste našli svoj vječni mir.

Počivali u miru Božjem!

Vaši najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

Dana 18. travnja navršava se godina dana otkako nije s nama naša draga mama, baka i prabaka

Dana 22. travnja navršit će se šest godina od smrti naše drage majke

JELKA PAVLIĆ rođ. Semunović (2012. - 2013.)

i 17 godina otkako nije s nama naš dragi tata, djed i pradjed

IVO PAVLIĆ

Tvoji: kći Marjana, sinovi Ivan, Ratko, Mijo, Vlado i Tomo s obiteljima

IN MEMORIAM Dana 22. travnja navršit će se 29 godina od smrti našeg dragog oca

(1996. - 2013.)

Vrijeme prolazi, tuga, praznina i bol ne prestaju.

IVE PETROVIĆA

Počivali u miru!

Vaša djeca s obiteljima

(22.IV.1984. – 22.IV.2013.)

Kako je bilo lijepo živjeti s tobom i zato zahvaljujemo Bogu što smo te imali za oca!

Počivaj u miru!

Tvoja djeca s obiteljima

SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(23.IV.2006. – 23.IV.2013.)

Dana 23. travnja navršit će se sedam godina otkako nije s nama naš dragi

Dana 25. travnja navršit će se četiri godine od smrti našeg dragog supruga, oca, djeda, svekra i punca

JOZO MILETOVIĆ Tvoja plemenitost i dobrota uvijek će nas sjećati na tebe. Neka ti je vječna slava i hvala.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji: supruga Anđa, sinovi Željko i Juraj, kćeri Margita, Angela i Marina, te unučad

CIPRIJANA BOŽIĆA (25.IV.2009. – 25.IV.2013.)

S ljubavlju i poštovanjem rado te spominjemo, čuvajući sjećanje na tebe.

Počivaj u miru!

Tvoji: supruga, djeca, unučad, nevjesta i zet

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(27.IV.2003. – 27.IV.2013.)

Dana 27. travnja navršit će se deset godina otkako nije s nama naša draga majka, baka, prabaka i punica

Dana 1. svibnja navršit će se tri godine od smrti dragog supruga, tate, punca, svekra, djeda i pradjeda

LJUBICA ANĐIĆ rođ. Ilić

BOŽE PAVLIĆA (1.V.2010. – 1.V.2013.)

Čuvajte je anđeli dok spava mirnim snom i tiho, tiho joj šapnite da svim srcem plačemo za njom.

Sa svakog nas mjesta prati tvoja sjena i ti ćeš s nama ostati za sva vremena!

S ljubavlju i poštovanjem, tvoji najmiliji

18

FANIKE DIVKOVIĆ (22.IV.2007. – 22.IV.2013.)

S ponosom i poštovanjem čuvamo uspomenu na Tebe.

Počivaj u miru Božjem!

BROJ 220

Uvijek ćeš biti u našim srcima i mislima.

Počivaj u miru!

Tvoja supruga Anđelka

TRAVANJ 2013.

Svim građanima Bosne i Hecegovine čestitam

Praznik rada.

IZ STARIH ALBUMA

NOGOMETAŠI, TRIDESETIH!

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

TRAVANJ 2013.

Prije 78 godina, dakle godine 1935., dvadeset osmog dana u mjesecu travnju, nastade ova fotografija. Hvala Miji Andriću-Janjušiću koji nam je ustupi kao svjedočanstvo trima stvarima. Prvo, ona je pohvala fotografu koji načini snimku zavidne kvalitete s obzirom na ono doba. Drugo što imamo priliku vidjeti na njoj Jozu Antičevića (čuči sasvim desno), čovjeka koji je, prema kazivanjima, donio prvu loptu u Vareš. I treća je zanimljiva stvar da su uz nogometaše "Zrinskog" iz Vareša na fotografiji i mladići iz Visokog, koje je tada imalo klub po imenu "Jadran".

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 220

19

TURISTIČKA RAZGLEDNICA VAREŠA

Na ovim bosanskim visovima stoje tek rijetki koji svoj zavičaj i svoju zemlju gledaju drugim očima. A iz toga gledanja je, na temeljima u ratnom metežu spaljenog ribarskog doma "Mrestilište", iznikla nedavno ova solidna građevina, djelo zaljubljenika u prirodu i ovaj kraj.

Zrak oplemenjen mirisom crnogorice, čista voda, prirodna hrana, ukusna pastrva, u ovim mutnim vremenima zasigurno mogu biti slamka spasa, tj. dio turističke ponude Vareša.

I još blizina kraljevskog grada Bobovca i podsjećanje na žal naše kraljice Katarine za pšenicom s Liješnice, vodom ispod Radakovice i pastrvom iz Bukovice... – sve miriše na mogući brend ovoga kraja.

Priredio J. Klarić