Bobovac br. 225 by Midnight Rider

9 771 512 81 300 6

ISSN 1512-813X Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XIX. • BROJ 225 • RUJAN 2013.

UVODNIK

OSVRT S POVODOM

Između dva broja

osljednjih dana pažnju privlače dvije informacije. Tiču se novca i odnosa bh. vlasti prema njemu. Iz jedne je vidljivo kako propuštaju sredstva iz predpristupne pomoći i odmažu svom gospodarstvu, iz druge kako im je na pameti samo kamčiti nove kredite i ulaziti u nova zaduženja poradi izdržavanja sebe. Evo prve: Odbor za praćenje Instrumenta predpristupne pomoći (IPA) razmatra trenutne i planirane projekte financirane putem IPA programa 2008. –2012. Glasnogovornica Delegacije Europske unije u BiH Jamila MilovićHalilović kazala je da je nekoliko projekata iz ovog programa, kojima su podržani poljoprivreda, mala i srednja poduzeća i turizam, zasad suspendirano zbog neuspjeha vlasti u BiH da se dogovore o potrebnim aktivnostima za njihovo provođenje. Evo i druge, u kojoj je zapravo najavljen i bunt – no hoće li on uspjeti tek treba vidjeti. Povodom dolaska Misije Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) u BiH narednih dana u većini bh. gradova: Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Tuzli, Prijedoru, Ljubuškom i još nekim, u određenim intervalima događat će se blokade cesta, transverzala između gradova – najavio je Feđa Štukan, sarajevski glumac i aktivist. – Ovo nisu nikakvi prosvjedi protiv MMF-a, jer bi se BiH mogla zadužiti i kod komercijalnih banaka s tim što bismo imali veću kamatu. Nitko nas ne tjera da se kod njih zadužujemo, naša država traži to. Ne bi bio problem kada bi taj novac završio u

pravim rukama i kada bi se radilo na prosperitetu i na boljoj budućnosti od tog novca, ali on će kroz javne nabavke završiti u rukama političara i vlastodržaca – kazao je Štukan i poručio – ako ništa ne uspijemo, uspjet ćemo bar to da se strani i domaći političari osjećaju malo odgovorno i malo neprijatno. Želimo okrenuti svjetske reflektore u naše političare, pa neka oni objašnjavaju Briselu gdje su novci. Traženje objašnjenja neće uzbuditi naše političare jer već dva desetljeća nekažnjeno provode malverzacije i oni će tako nastaviti. Mala i srednja poduzeća te turizam spadaju u nešto čemu se i općina Vareš nada na putu svog oporavka, ali nikako izaći na taj put. Sam Vareš u novije vrijeme živi poput primorskih mjesta – od 15. srpnja do 15. kolovoza. Poveća se tada protok ljudi i novca, a onda opet u svakovrsnu letargiju. U ovom broju iz više kutova donosimo rezime ljeta i tih ljetnih događanja, par ljudskih priča, i kroz intervju podsjećanje na nešto što poprima donekle povijesnu dimenziju: popis stanovništva.

Zahvala U ime Udruge Majka Terezija hvala na donacijama: Ani Tomas (50 eura), Mariju Pariću (50 KM) i Tihomiru Pariću (pelene). ŽUPA VAREŠ

IZ ŽUPNIH MATICA

Umrli: Marija Matić rođ. Petrović (1935.), Mijo Lekić (1937.). ŽUPA VIJAKA Umrli: Željko Jakić (1948.), Fanika Peštić rođ. Matičević (1929.).

EVIDENCIJA MUJE ČURTIĆA

Umrli: Zijad Hrvat (53), Čatiba Musa (80), Hadžira Kamenjaš (61), Hadžo Gondžo (60).

Na naslovnici: Strica, u pozadini Javornik (foto: M. Marijanović)

BROJ 225

a, bio sam ponosan zato što sam kao bivši načelnik (predsjednik Skupštine općine) pozvan kao gost i što se moja fotografija od tog dana nalazi među fotografijama svih bivših predsjednika i načelnika koje su postavljene u općinskom hodniku. Vozeći se prema Varešu sjetih se prijeratnih obilježavanja Dana općine. Svečanosti su trajale po nekoliko dana – otvarali su se novi pogoni, održavala razna kulturna i sportska natjecanja, a sve se završavalo svečanom sjednicom Skupštine na kojoj su bili gosti sa svih razina vlasti i iz susjednih i gradskih općina. Predsjednici bi čitali referate o postignutim rezultatima, dodjeljivane su nagrade (tada "četvrtoaprilske"), izvodio se kulturno-umjetnički program i sve se završavalo koktelom. Svečanosti su organizirane u velikoj sali i holu DTV "Partizana". Ova svečana sjednica Općinskog vijeća imala je gotovo identičan scenarij, ali je bila posebna, po mnogočemu. Prije rata se imalo i moglo se. Čak se nekada i pretjerivalo u pompoznosti. Ali sada kada se nema organizirati skromnu a tako sadržajnu i kvalitetnu svečanost za svaku je pohvalu. Nepun sat vremena proletjelo je u trenu. Sad ona fraza – sve što je lijepo kratko traje – ovdje ima svoje uporište. Meni, a vjerujem i ostalim prisutnim bilo je žao kada je predsjedateljica Mahira Brkić proglasila kraj svečane sjednice. Što je to što nas je oduševilo? Sve, ama baš sve, a idemo po redu – tekst koji je čitala predsjedateljica bio je uobičajen, bez nepotrebnih fraza i bez puno teksta – tek ono pozdrav gostima (mi "bivši" prvi smo pozdravljeni, iako nas je bilo samo troje), hvala vam, dajem riječ tome i tome, pozivam toga i toga, hvala učesnicima, poziv na koktel. Kratak, ali sadržajan govor načelnika Avdije Kovačevića sigurno je doprinio našem zadovoljstvu. Oslobođen od bilo kakvih brojki, postotaka i usporednih pokazatelja, djelovao je umirujuće i obećavajuće za svako uho. Parafraziram, ali ovo je glavna poruka: "članovi Vijeća i ja radimo u interesu građana naše općine i ništa nas neće spriječiti da im svojim odlukama i radnjama vratimo vjeru u bolje sutra. Te

DONACIJE ZA "BOBOVAC" Boro Barkić, Nizozemska – 70 KM, Vlatka Kraljević, Njemačka – 60 €, Borislav i Katarina Medenčić, Kanada – 30 KM.

Svima hvala lijepa! RUJAN 2013.

Ima nade za Vareš Neobično ponosan, zadovoljan i sretan bio sam u velikoj dvorani Općine Vareš u petak 16. kolovoza 2013. godine na svečanoj sjednici Općinskog vijeća. Obilježavao se Dan općine Vareš. Piše Željko Franjkić mjere bit će konkretne i opipljive. Građani će ih osjetiti vrlo brzo". Onima koji su svojim dugogodišnjim radom doprinosili ukupnom razvoju općine načelnik je dodijelio – zahvalnice. Dobili su ih: Grga Vukančić, Pučka kuhinja Vareš, Salko Operta, Rasim Gondžo, Alojzija Jurkić i prof. dr. Jasenko Karamehić. Općinsko vijeće je nagradu za životno djelo dodijelilo Milomiru Maroševiću, direktoru tvrtke "MPM". Da je nagrada u pravim rukama potvrdila je i gesta nagrađenog Milomira koji je novčani iznos nagrade od 500 KM velikodušno dodijelio Pučkoj kuhinji Vareš. Bilo je još nagrada. Onima koji su svoja dvorišta i balkone uređivali da bi, prije svega sebi uljepšali svakodnevnicu, ali i doprinosili ljepšem izgledu grada i sela dodijeljene su novčane nagrade i priznanja – Šeherzadi Hasagić, Damiru Petroviću, Seidu Kamenjašu, Nijazu Žutiću, Ciprijanu Klariću, Smiljki Petrović (najljepše okućnice) i Šefiku Kamenjašu (najljepši balkon). Čestitke svim nagrađenim. Ukupan dojam o nezaboravnom satu provedenom u velikoj dvorani općine upotpunile su glazbene točke – sve bolja od bolje. Mlade pijanistice Lamija Bisić i Edna Halkić svojim sviranjem himne Bosne i Hercegovine, i nekoliko sonata (nisam upamtio nazive) potvrdile su da je pred njima sjajna glazbena budućnost. Skladbe "Ave Marija" i "Ljubavna priča" u izvođenju ad hoc kvarteta koji su

činili Željko Sertić, Mišo Zlović, Rusmir Berberović i Igor Hinger zvučale su čarobno. Gotovo nestvarno. Eh, da je ponoviti. Na samom kraju u dvoranu ulaze tri glazbenika u crnom: naš Rajmond Likić i njegova dva prijatelja iz Sarajevske filharmonije. Uzimaju klarinet, tarabuku i bubnjeve i Rajmond najavi izvedbu prekrasne sevdalinke i ljubavne pjesme "Emina", ali kako reče – na vareški način. Ljudi moji, da ste samo mogli to čuti i vidjeti. Kićo i klarinet kao jedno, s puno ljubavi se prepuštaju Varešanima i njihovim gostima. Kolege mu svesrdno pomažu. Uistinu doživjesmo "Eminu" na sasvim drugi način, koji nam je nakostriješio svaku dlaku i potjerao poneku suzu. Dugotrajan pljesak potvrdio je da je svaka nota dospjela do srca svih prisutnih. Hvala, Kićo. Sad vjerojatno mislite – kraj. Ma ne, prijatna iznenađenja se nastavljaju – srdačna predsjedateljica završi sjednicu, zahvali se i pozva sve na koktel u hol velike sale. Kad tamo, imaš što vidjeti – udruga "Žene Strice i Zarudja" pripremila gozbu za svačiji ukus. Švedski stol na vareški način. Pite, pituljice, razno meso – na stotinu načina, satrica ovako, satrica onako, domaći kruh i uštipci, kolača kao u priči – sve bolje od boljeg, rakija šljivovica i viljamovka, sokovi od ružice, zove, i majčine dušice. A žene Strice i Zarudja u nošnjama svog kraja nesebično tumače o

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

www.fondacija.vares.info RUJAN 2013.

kojim se jelima i pićima radi, naglašavajući neke posebnosti. Da budem iskren – sve je bilo posebno. Na licima prisutnih čitao sam zadovoljstvo viđenim. Načelnik Kovačević me pozvao da dođemo u malu dvoranu za sjednice gdje su sjedili njegovi posebni gosti, načelnici susjednih općina Visoko, Breza i Olovo, te meni posebno drag čovjek fra Mirko Majdandžić i predstavnici političkih stranaka. Ova čast me je posebno dirnula. Kad sam bio predsjednik SO-e imali smo u to vrijeme Međuopćinsku zajednicu (sedam općina) kao oblik suradnje i odlučivanja. Sastanke i sjednice održavali smo naizmjenično, svaki put u drugoj općini. Svi gosti su nam zavidjeli na veličini dvorane za sjednice i na veličini i ljepoti male dvorane za sjednice i ureda predsjednika. Ovo napisah jer sam osjetio ponos u držanju načelnika Kovačevića koji, eto, ima mogućnosti da goste može ugostiti u posebno lijepoj dvorani, a što je i jedan od gosta u jednom trenutku primijetio: "lijepo je raditi u ovakvim uvjetima..." Baš kao nekada. Mogu samo reći – Vareš je ovo, dragi naš prijatelju. Poseban je osjećaj bio prije i poslije sjednice sastati se i porazgovarati s dragim ljudima koje nisam vidio petnaest, pa i dvadeset godina. Radost je bila obostrana, topla i iz srca. Upoznao sam i neke nove mlade ljude, nove generacije vareške pameti, koji su jedan od preduvjeta za bolje sutra našeg grada i naše općine. Moram još nešto konstatirati: ovogodišnje "Vareško ljeto" je sadržajno, kvalitetno i organizacijski nadmašilo sve dosadašnje pokušaje. S toliko kulturnog i raznovrsnog programa u mjesec i nešto dana ne mogu se pohvaliti ni sredine s daleko većim materijalnim mogućnostima nego što ih ima Vareš. Duša, znanje i volja vareškog čovjeka mogu sve. Govorili su mi i o nekim konkretnim dogovorima sa stranim ulagačima koji će doprinijeti smanjenu broja nezaposlenih i ekonomskom jačanju općine. Načelnik reče: " Vijeće i ja radimo u interesu naših građana". Odluke koje donose to i potvrđuju. E, pa nemojte mi reći da nema nade za Vareš. Ima. Itekako ima.

POGARSKI POMACI U aktivnostima i akcijama koje su intenzivirane kroz protekla četiri mjeseca na Pogari je proradila i ambulanta, koncem kolovoza, a početkom rujna prvi put je uspostavljena linija za prijevoz učenika Pogar-Sjenokos. U obavijesti koju smo dobili o tome, a u čijem potpisu stoji "zahvalni mještani", također je upućena zahvala načelniku Avdiji Kovačeviću, Poslovnoj jedinici Šumarije i župniku fra Mirku Majdandžiću – za potporu kod uređenja puta i izgradnje mosta Bare–Sjenokos, a akciju su novčano poduprli Petar Jelić (100 KM) i Ivan Lovrenović (40 KM). S. P. BROJ 225

MALA INVENTURA

I bî ljeto Piše fra Mirko Majdandžić

jeto je u Vareš došlo iznenada, gotovo kradom. Dok je još ponegdje bilo i snijega, a zimska se garderoba nije još složila u ormare, ono je došlo. A s ljetom u Vareš došlo je mnogo toga lijepoga. Ljetni raspust, na primjer. Lijepo je i vrijeme škole, učenja i marljivog rada, ali je dobro i malo odahnuti od svega toga, odmoriti se. No, da se vareška djeca, mali Varešani ne bi umorili odmorom tu su sestre iz Male škole sa svojim aktivnostima. Još za vrijeme školske godine imale su razne aktivnosti za njih: ples, glumu, pjevanje i druge aktivne igre, a kao krunu toga rada organizirale su, uz pomoć svojih samozatajnih prijatelja, odlazak na more za veliki broj ovih malih Varešana. Tako su oni skupljali novu snagu za novu školsku godinu, za novo sabiranje znanja potrebno kao kvalitetna priprema za život pred njima. S ljetom, za koje ne znam kada je došlo, došli su i Varešani privremeno razasuti po svijetu, cijelome. Povećao se broj vozila sa žutim pločicama. Povećao se broj dragih susreta i pitanja "gdje si sada" i "što rade tvoji", a s tim pitanjima je raslo i iznenađenje koliko se toga promijenilo i dogodilo od zadnjeg susreta koji je bio, vjerojatno prošlog ljeta, davno. Varešani se zažele Vareša, ali gotovo svi organiziraju i svoje lokalne susrete, susrete u svojim selima. Započnu Potočani na Vranjkovcima nedjeljom nakon Ilindana i onda krene dalje: i Mirjani i Javornik i drugi, pa tko izdrži. Susreti su dobri i korisni, susretnu se ljudi koji se rijetko viđaju. Obično krenu sa misom, da bude s Božjim blagoslovom, i nastavi se s pjesmom i igrama, upoznavanjima s planovima i zajedničkim akcijama u selu, na groblju, razgovorima o gradnji doma (na Miru) ili popravcima potrebne infrastrukture. Organiziraju se i igre za velike i male i sijela do kasnih sati, zapravo ranih jutarnjih sati. Gotovo je za ne povjerovati koliko energije ima na tim susretima. Brojno stanje se u nekim selima u tom periodu poveća i do pet puta. I tada se može naslutiti kako su ta sela izgleda prije dok su bila puna. Sve je vrilo kao u punoj, zdravoj košnici. I onda, opet iznenada, primijetiš prazninu. Obveze su natjerale ljude na ponovni

Ljeto u Varešu donijelo je Varešanima i više različitih izložbi: od veoma zanimljivog hoda s Varešom kroz razna vremenska razdoblja, do zanimljivih likovnih radova i Varešana i prijatelja Vareša. Jedna takva izložba bila je na Pržićima (25. kolovoza) u društvenom domu. Autorica slika je jedna Vareška, koja živi i radi u Frankfurtu. Ugostiteljica je, vlasnica restorana, i vjerojatno je mogla napraviti izložbu najtraženijih jela iz njezinih restorana. No, ponudila je tridesetak slika, radova živih boja, ponajviše prirode, koji te osvoje toplinom i stvaraju ugodan osjećaj u komunikaciji s predmetima predstavljenim na slikama. Autorica Snježana Pehar Božić trudila se da pozitivnu energiju iz svoje duše prenese na platno i pokloni gledatelju ispred platna. Tako bi njezin stil slikanja mogao biti neka vrsta ekspresionizma, ali koji nije u potpunosti izgubio vezu s realnim svijetom. To je slika vareške žene smještene u realnost europske egzistencije, a još je sačuvala dušu ponesenu iz roditeljskog doma. Neuništiva! Posebnost ove izložbe bile su deklamacije vlastitih pjesma Tetka Željka uz pratnju gospođe Gordane Erkić na gitari i posebno za ovu prigodu uvježban kvartet: Snježanina mama i prijatelji – tri gospođe koje prati Ferdo Grabovac na gitari. I ja sam se pokušao pridružiti. I bilo mi je izuzetno ugodno. Otpjevali smo mnogo pjesama od prije pola stoljeća, pjesama koje bi, da nije ovih neumornih originalnih glazbenika, bile zaboravljene. Autorica je darovala svima nazočnima prelijepo popodne i ogromnu količinu dobrih vibracija. I obećala je i sljedećeg ljeta još jednu izložbu.

BROJ 225

RUJAN 2013.

odlazak (ili povratak, tko zna) i ostao je opet samo temelj župne zajednice, onaj dio koji je tu stalno, koji čuva vatru na ognjištu i mogućnost za susrete i sljedećeg ljeta, za koje se, također, ne zna kada će doći. Ne treba zaboraviti susret Pogarana uz svetog Antu. Vjerojatno je to i početak susreta s igrankom do jutra. No, taj susret je više domaći i bude prije početka ljetnih praznika. Tko nije bio na jednom od ovih zabava ne može si predstaviti koji žar i energija izbijaju iz osoba uvezanih u kolo. Kad krene kolo, npr. Pržićko ili neko drugo poznato i drago za igru, sve prokuha, noge započnu vez, a na igračima se sve razigra. Kad bismo se molili s toliko žara i vatre, ne bi bilo neuslišane molitve! Vareš je uvijek imao dobrih glazbenika, svirača na raznim instrumentima. A ljeto u Varešu donijelo je i ljetni festival. Osobe zadužene za organiziranje ovog festivala potrudile su se da bude dosta dobrih nastupa, raznolikog sadržaja, za svakog ponešto. Ljetna pozornica odlično je iskorištena, a posjetitelji okolnih kafića mogli su uživati uz svirku i pjesmu. Poneku večer je bilo hladno i činilo se da ovo nije ljetni festival nego jesenski. Ali ni to nije umanjilo odziv posjetitelja na ove svirke. Uloženi trud organizatora se isplatio. Ako se nije sviralo na ljetnoj pozornici, sviralo se onda na drugim susretima prijatelja i poznanika koji se ne viđaju tako često. Bilo je ugodno i zabavno slušati Mišu Zlovića, Željka Sertića, Igora Krnjića, Rajmunda Likića, Igora Hingera, Rusmira Berberovića, Rafu Dužnovića, Gorana

Sprečkića na raznim manjim ili većim feštama ili na Radio "Bobovcu" kako sviraju kao da su stalno zajedno, a ustvari se susretnu jednom godišnje. Tada pomisliš da nitko i nije otišao iz Vareša nego da su svi stalno tu u Varešu i s Varešom, jedino što ne žive u njemu. I osjetiš kako se srce puni i napinje od radosti. Ali osjetiš i tugu: jer veliki broj Varešana, da bi mogli živjeti i raditi, morali su otići iz Vareša. Svakog ljeta ponovno su u Varešu. Problem je što se ne zna kad je ljeto, kad će ono doći zastalno. Ovog ljeta je jedan Varešanin svojom velikom i važnom obljetnicom razveselio i obradovao Vareš. Fra Leopold Rochmes slavio je svoju Zlatnu misu, pedeset godina svećeništva. Došla su tri biskupa (Stanislav Hočevar, Ilija Janjić i Hristo Proikov), provincijal fra Lovro i dvadesetak svećenika da slave s fra Leopoldom. Ujedinio je fra Leopold Istok i Zapad. Iz Zemuna je došao kamerni orkestar, a iz Beograda odličan zbor "Zvon katolikon". Svojim pjevanjem i sviranjem obogatili su ionako bogatu liturgiju. S kora Crkve svetog Mihovila razlijegali su se božanski zvuci. A Varešani su raširenih ruku i široka srca dočekali sve ove goste. Prednjačili su gostoljubivošću Jelena i Matthias s Bijelog Borja i sestre iz Male škole. Mnogi su bili prvi put u Varešu, ali su izrazili želju za ponovnim dolaskom. Možda s nekim novim ljetom, koje će sigurno doći. Malo je gradova koji imaju toliko ljudi od pera kao Vareš. I ovo ljeto je dovelo (vratilo) neke od tih pisaca na književne večeri. Bilo je ugodno biti dio tih zbivanja. Možda bismo ih sve mogli staviti pod na-

slov "Varešu s ljubavlju". Spomenuta su mnoga imena Varešana od pera, ali najčešća dva imena su Željko Ivanković i Mladenko Marijanović. S njima je vareško ljeto bogatije i toplije, a uz njihove knjige lakše će proći i vareška zima. Ljeto je donijelo i drugačijih aktivnosti, fizičkog rada na poljima. Nekolicina je išla brati maline za sokove, likere i džemove. Košene su livade i sušeno je sijeno. Šuma nemilosrdno otima dijelove livada i opasno se primiče kućama. Možda to još i ne izgleda strašno, ali kad prođe još nekoliko ljeta i ljetnih festivala, vidjet ćemo kako će tada biti stanje. Započela je nova školska godina. Ispod crkve u školskom dvorištu čuje se žamor, dječja graja. To pokazuje da u Varešu još ima života, da se treba i mora planirati prostor za život, rad i ostanak ove djece ovdje na ovim prostorima. Nešto moramo uraditi da školsko vrijeme bude vrijeme formiranja i rasta ove djece, da bude vrijeme njihovog osposobljavanja za život ovdje, a ne spremanje za odlazak negdje u druga mjesta. Uskoro će još jedan Miholjski koncert. Prošlogodišnji je bio odličan. No, ja čekam Miholjski koncert na kojem će većina izvođača biti ne porijeklom iz Vareša, nego Varešani koji žive u Varešu i sviraju i pjevaju za svoje sugrađane i goste koji su došli uživati u ljepotama prirode i rada čestitih ljudi. Je li još ljeto u Varešu ili nije? Ne znam. Jutra i večeri su svježe, preko dana je toplo i ugodno. I to je to Miholjsko ljeto. Izgleda, od svih ljeta u Varešu je najsigurnije baš Miholjsko.

KNJIŽEVNE NOVOSTI

Ivanković na engleskom i slovenskom

Naslovnice knjiga RUJAN 2013.

akon pjesničke knjige na francuskom, ovoga su ljeta (srpanj i kolovoz) objavljene nove dvije knjige Željka Ivankovića na stranim jezicima. Prva je izbor od deset priča pod naslovom The Man Who Went into the Fog, u prijevodu na engleski Marije SullivanFekete (english text edited by Juliet Walker). Knjiga ima 118 stranica i objavljena je na platformi Style Writers Now (Published by Style Writes Now, 2013) u biblioteci In Ten Edition i može se naručiti u printanom obliku preko Kindla i Amazona. Riječ je o izboru priča iz vareških legendi i onih vezanih za prošli rat, a koje su već objavljene u knjigama Vareške priBROJ 225

če, Nove priče o ljubavi i smrti i Na svoji baštini. (ISBN: 9781301725038) U okviru pjesničkog festivala Dnevi poezije in vina u Ptuju i Sloveniji uopće (Ljubljana, Krško, Vrba), na kome je u kolovozu sudjelovao, Ivankoviću je objavljen dvojezični izbor poezije Hoja po prstih (15 pjesama). Pjesme je na slovenski preveo Andrej Jaklič, a objavila ih je Študentska založba, Ljubljana 2013., knjiga ima 40 stranica i čini je izbor pjesama objavljivanih u antologijama bh. i hrvatskoga pjesništva i već ranije prevođenih na engleski, francuski, njemački i slovenski jezik. (ISBN: 9789612428839)

OGNJENO PERO

Ah, taj Vareš... Ima jedna pjesma. Počinje s "Volio bih da te ne volim..." Muškarac pjeva ženi. To je i za očekivati. E, ja bih da to pjevam Varešu. Volio bih da ga ne volim, bar ne ovoliko. I naljutim se na sebe što ga volim. I što mi ovoliko nedostaje. Nisam ni s kim razgovarao o tome, ali sigurno ih je dosta koji osjećaju isto što i ja. Piše Ognjen Krivošić

vake godine, polovicom sedmog mjeseca idemo u Vareš. Mama, brat i ja. Svi se radujemo odlasku, a opet sve popraćeno i tugom, jer nas je prije išlo više. Traju te pripreme za put kao da ćemo prijeći pola svijeta, a putovanje traje pet sati. Valja se pobrinuti za kućnog ljubimca Benija, tko će zalijevati mamino cvijeće i baštu, hoćemo li ponijeti sve što treba. I konačno, krenemo. Naravno dva-tri sata kasnije nego što smo planirali. Taman odahnemo, a auto počne čudno krivudati. Pukla guma. Dok se dođe do rezervne, trauma. Onda mehaničaru, klima ne radi, a vani 35 stupnjeva... I da ne pričam dalje! Teško mi pada, ali ne smijem više pričati u autu. Stalno me ušutkuju. Brat se preznojio već nekoliko puta, a mama preklinje da umirim jezičinu. I što ću, morao sam poslušati. Srećom, kako se bližimo odredištu, napetost popušta. Iako se kuhamo u autu, uživamo u poznatom nam krajoliku. Volim vam ja kad me stišću ova brda. Osjećam se nekako ušuškano i kao da me mogu zaštiti od svega lošeg što mi se može dogoditi. Znam da bi to mnogima zvučalo glupo, ali Varešani će to sigurno razumjeti. Napokon u kasnim popodnevnim satima, nadomak smo Varešu. U sebi se smijuljim kako ću ih nadmudriti i prvi ući u kupatilo. Znam da nema tople vode, ali ne smeta. A onda, hladan tuš prije vremena. "Djeco, kod koga je ključ od stana?" Naravno, opet ja glavni krivac. Šutim. Što bih drugo? To je u ovakvim situacijama najbolje. Tješimo se da imamo rezervni ključ

kod prijatelja, iako znamo da je mala vjerojatnost da su uopće u Varešu. I evo nas u gradu. Srce mi k'o planina, tijesno mu u grudima, a meni tijesno u automobilu, pa bih da što prije izađem iz njega i zakoračim na dragu mi ulicu. Pred zgradom nema mjesta za parkiranje, u stan ne možemo, na pet-šest metara se može osjetiti da pod hitno moramo pod tuš, moj želudac burno reagira na miris obližnje pekare... A mi sretni! Sva napetost kao rukom odnesena. Polako, riješit ćemo sve. I riješili smo... U Varešu ostadosmo desetak dana. U trenu mi prođe. Stan služio samo da prespavam uz povremenu upotrebu kupatila. Vareš pun! Srećem poznata i manja poznata lica, raduje me svaki susret. Prelaze ljudi pola kugle zemaljske da se sretnu i "napune baterije". I lijepi mi svi. Valjda ih susret s voljenim gradom učini tako lijepima. I u teškoj besparici, Vareš se ne bruka. U zgradi osnovne škole likovna i etnoizložba, na otvorenome koncerti, sportska natjecanja, u općinskoj sali emotivna promocija knjige našeg Varešanina. Ne znam je li autor imao dovoljno primjeraka za sve koji su je željeli imati. Uspio sam posjetiti i Bobovac, i naći se s prijateljima u Sarajevu. Uspio sam još puno toga, ali, svejedno, opet mi nedovoljno. Bilo vrijeme Ramazana, pa ni jednu večer nismo propustili kupiti iftarske somune i jesti ih na

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA

zidiću Stavnje. Znalo se u parku pred školom onako ukrug popiti i boca crnog. Dođe te gutljaj-dva, ali društvu lijepo, a razloga za smijeh napretek. I dok dlanom o dlan, proleti tih desetak dana. Još se morasmo vratiti dva dana ranije. Bi nam žao, ali morade se! Mama nakupovala vareškog sira, kao da ćemo samo sir jesti mjesec dana. Ponijeli još i neke knjige, jednu sliku, mnoštvo fotografija i sjećanja... Čitam, krajem mjeseca bit će organizirani koncerti klasične glazbe. Ako se zna da će sve biti na prostoru između dvije crkve, nije teško zamisliti kakav će to biti ugođaj. Nadam se da ću ga moći i sam doživjeti. Neću pjevati "Volio bih da te ne volim", ali bilo bi lakše. A možda i ne bi! Jer, što je život ako se ne voli?!

KLARIN FOTOZAPIS Mamaaa, daj mi još samo jednu

VAREŠ PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić

tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

(priču o Varešu) pa ću na spavanje.

BROJ 225

Priredio J. Klarić RUJAN 2013.

INTERVIEW

LEON PAVLOVIĆ, predsjednik Popisne komisije

Potrebna je odgovornost svih Bliži se veliki, dugo odgađani i iz političkih razloga izbjegavani, posao popisa stanovništva u BiH. Od posljednjeg popisa 1991. godine stasala je cijela jedna generacija u nesređenom društvu i stoga popis treba shvatiti kao jedan od važnih koraka na uvođenju državnog reda Razgovarao M. Marijanović n Gosp. Pavloviću, što nam možete načelno kazati o ovogodišnjem popisu stanovništva? p Kada je riječ o popisu stanovništva, kućanstava i stanova u BiH 2013. godine ja kao predsjednik Popisne komisije općine Vareš u ime komisije mogu reći sljedeće: posljednji popis stanovništva u BiH bio je u martu 1991., prije 22 godine. Ovogodišnji popis koji će se odvijati u mjesecu oktobru je dugo očekivan i dugo pripreman od strane organa vlasti u BiH. U prvoj polovici 2012., tačnije u februaru, objavljen je Zakon o popisu stanovništva i tim zakonom bilo je planirano da se popis stanovništva obavi u 2012. godini. Međutim zbog objektivnih razloga i poteškoća u provođenju tog zakona, to se prolongiralo i uslijedile su izmjene i dopune Zakona kojima je precizirano da se popis obavi u toku 2013., odnosno od 1. do 15. oktobra 2013. Odmah se krenulo na implementaciju tih zakonskih odredbi i u pripreme su uključene Agencija za statistiku BiH i entitetski zavodi za statistiku, Brčko distrikt, kantonalni organi vlasti i organi lokalne zajednice. Dakle, svi nivoi vlasti su uključeni u ovu itekako važnu, odgovornu, državnu aktivnost. Popis je važan da bi BiH kao država imala relevantne podatke, što je na koncu jedan od uslova koji se traži u aktima Evropske unije radi predpristupnih aktivnosti. n Kako je krenula provedba pripremnih aktivnosti za popis na lokalnoj razini? p Mi smo od nadležnih statističkih institucija u BiH dobili Procedure odnosno akt u kom su definisane sve aktivnosti lokalne zajednice, a u prvom redu to je formiranje lokalne popisne komisije. Tako je općinski načelnik u junu ove godine imenovao popisnu komisiju i Općinsko vijeće je verificiralo njeno imenovanje. Prema dobivenim smjernicama u sastavu ove komisije trebaju biti zastupljeni predstavnici sva tri konstitutivna naroda i jedan iz reda ostalih. Mi smo to ispoštovali i tako su uz mene u komisiji još Miralem Musa, kao obavezni član-geometar, Divna Semunović i Dragan Sekulić. Sa zadovoljstvom mogu konstatovati da ova popisna komisija nije imala nikakvih poteškoća u realizaciji dosadašnjih aktivnosti i procedura i, za razliku od nekih općina gdje to RUJAN 2013.

nije slučaj, u nas se sve odvija u propisanim rokovima uz dobru potporu općinskog načelnika Avdije Kovačevića. n Kakav je bio interes kad je riječ o kandidiranju za instruktore i popisivače? p U transparentno provedenoj proceduri Popisnoj komisiji u općini Vareš prijavilo se 300 kandidata za instruktore i popisivače. Prema popisu iz 1991. jasno je utvrđen i broj instruktora i popisivača prema etničkoj pripadnosti pa će prema tom parametru najveći broj njih biti iz reda hrvatskog naroda, iako je struktura stanovništva danas drugačija pa je najveći broj prijava stigao od pripadnika bošnjačkog naroda. n Je li selekcija već provedena i koliko će na kraju biti angažiranih u vršenju popisa? p Prijavljeni kandidati su bodovani na listi prema kriterijima kao što su stručna sprema, status u aktivnosti – nezaposleni, studenti i ostali, zatim dojam o kandidatu i, što je posebno važno, rukopis kod kandidata za popisivača. Moram kazati da smo imali mali broj kandidata koji nisu zadovoljili odnosno koji su ostali ispod utvrđenog praga. U ostavljenom roku za prigovore stigao nam je samo jedan prigovor i Popisna komisija ga je ocijenila neosnovanim. Nakon preliminarne, došli smo i do konačne liste, na kojoj su kandidati u poretku po zadovoljenim kriterijima, a zatim se moralo ispoštovati i kvote nacionalne zastupljenosti. Nismo imali dovoljan broj kandidata iz reda srpskog naroBROJ 225

da i reda 'ostalih', ali u tom slučaju propisan je minimum od pedeset posto koji smo ipak zadovoljili, a dopunjavanje se vrši s konačne liste na temelju bodova. Uglavnom, u općini Vareš će biti 16 instruktora, 13 neposredno angažovanih i 3 rezerva, te 108 popisivača, 90 operativnih, ostali u rezervi. n Kako teče osposobljavanje kandidata za postupak vršenja popisa? p Trenutno je u toku instruktaža i trenutno su svi još uvijek u statusu kandidata, a po završetku obuke i polaganja testa znat će se tko ide na teren, a tko ostaje u rezervi. Obuku za instruktore provodi entitetski instruktor, a onda će općinski instruktori od 16. do 20. septembra obučavati popisivače. Testovi će doći od viših statističkih institucija, dakle njih ne utvrđuje i ne provodi samostalno lokalna popisna komisija. Ovdje želim zahvaliti direktoru mješovite srednje škole "Nordbat 2" Damiru Petroviću koji je ustupio dva kabineta s pratećom tehnikom za ove aktivnosti da bi se sve moglo kvalitetno i pravodobno završiti. A od Agencije za statistiku već je stigao sav potrebni popisni materijal odnosno četiri opsežne knjige u kojima je razrađena metodologija načina i postupka vršenja popisa. Sa CMIS-om, centrom za prikupljanje svih popisnih podataka Komisija je uvezana i dosta dobro funkcioniše u razmjeni svih informacija. U tome veliku stručnu pomoć i znanje crpimo od Nikole Mandića, volontera u organu uprave općine Vareš. n Na koncu, koja je poruka građanima glede kooperativnosti u ovom obuhvatnom procesu? p Vrlo je važno da se izvrši kvalitetan, tačan i potpun popis stanovništva, kućanstava i stanova. Shodno tome, osim organa koji učestvuju u proceduri provođenja popisa, velika je odgovornost građana da se ova aktivnost realizira shodno međunarodnim standardima i time postane mjerodavna za status BiH kao države u međunarodnoj zajednici. Građane treba podsjetiti da Zakon o popisu predviđa i novčane kazne za fizičke osobe ako odbiju odgovoriti na pitanja u popisnim obrascima ili ako iznesu netačne podatke. Zato ovu aktivnost treba ozbiljno shvatiti, jer ne radi se o anketi i nečemu što je neobavezno, to su statistički podaci koji su neophodni za jednu državu da se iz njih mogu izvući relevantni pokazatelji. Popis će se vršiti od 1. do 15. oktobra, neprekidno u sve dane od 9 sati ujutro do 21 sat navečer. Imamo 152 popisna kruga, a po kom će rasporedu oni biti pokriveni odnosno obrađeni to još uvijek ne znamo, međutim građani će biti o tome na adekvatan način obaviješteni preko oglasnih mjesta ili preko povjerenika u mjesnim zajednicama i ruralnim sredinama.

ŽIVOTNE PRIČE

jeko je iz generacije koju zadesi preturiti i upamtiti dva rata, ali i podizanja iza njih. Na prvi mu odoše godine rane mladosti, na drugi godine zrele mirovine. A između njih težački rad i podizanje troje djece koju na koncu balkanska ratnička kob otpuha na razne strane u daleki svijet. Tamo negdje ima i petero unučadi i jedno praunuče. Iz Drugog svjetskog rata, s Bleiburga, nikad se nisu vratila tri njegova brata. Njemu, koji je uspio nekako izmicati vojskama, ostade život i patnja u neimaštini, glad, momkovanje u neparnoj obući i standardna priča o putovanju do Tuzle da se otud pješke donese desetak kilograma soli za domaćinstvo. Imao je i tu "sreću" da se nađe u prvoj generaciji Titove vojske iza rata, pa je vojni rok potrajao duge 3 godine, plus dva mjeseca produžetka. Odslužio je svoje, a kad se vratio, u tijeku je bio period poslijeratne obnove i izgradnje. Njega tad zapade u pilani, obično prekovremen do nečije mile volje, a plaća slaba, dobiva se gibira... Sedme godine iza rata oženi se i dalje kroz život s mukom na pola. Stoke imade mnogo, a u kući ostajalo najmanje mesa i mlijeka. Motiv je bio plaćati školovanje djeci, da sigurnije stanu na svoje noge. I sve je išlo svojim tijekom, supruga i on radili u obližnjoj vojarni, čak i nakon njegova odlaska iz rudnika u mirovinu, ali ne potraja dugo do novog rata... Slijede izbjeglički dani u Kiseljaku, a 1994. dolazi prvi put obići kuću. Daleko od fronte, a izrešetana kao bunker, bez prozora i bilo čega, u jednoj sobi potpaljene knjige na lomači, ali zagasilo se to i kuća ostala. I mislio se Vjeko tada vratiti natrag u izbjeglištvo, no čuvši da se priprema odvoženje njegove cigle i krova, odlučno ostao. Otad kreće još jedan novi početak, prve čavle da stavi najlone na prozor prikucava kamenom... Danas je to opet uredan i besprijekorno održavan dom, kao u najbolja vremena. Na zidu prva dva ulja na platnu koja je oslikao sin Mišo, čudom preživjela; mo-

Između ratova U godinama i životnim okolnostima kad se kuća, ma kako skockana bila, pretvori u samicu reklo bi se da je svaka takva ljudska priča ista. Ali nije, ima slučajeva kad se uz samoću među četiri zida naslažu i samovanje u selu i još kuća na osami od koje nema puta dalje osim u divljinu. Dakle, samoća "na kub". U jednom takvom zakutku, nad Kutama i nad starom kaldrmom Ljepovići-Zabrezje, poput zadnjeg viteza templara bdije 86-godišnji Vjeko Zlović. Liječnici ga, kaže, "zeznuli" ugradivši mu by pass pa ne ode, a volio je, dodaje, da ga se pitalo, otputovati na onu stranu prije svoje supruge Kristine. Uza se ima samo vjernog psa, kojega je utovio, i taj je vrlo razigran osim u prilikama kad Vjeko odjene hlače u kojima će do grada. Tad se Garo ne želi uskočiti niti pozdraviti jer mu nimalo nije milo ostati samcat. Piše M. Marijanović tivi na njima su bosanski, no za pljačkaše umjetnost spada u glupost i radije odnesu dasku s klozeta. Izgradnja ceste kroz tunel učinila je da put preko Zabrezja izgubi na važnosti i ostane u pedesetim, jedva upotrebljiv za osobna vozila. Trenutno ga dodatno uništavaju sjekači šume, a stvorili su i preduvjete za erodiranje tla. Vjeku boli na duši iznova opažati kako obožavamo sami sebi uništavati sve ono što nam život znači. Svoju njivu održavao dok je mogao, ali više ne može otkovati kosu, a nitko se ne

dâ nagovoriti, niti uz naknadu, da dođe pokositi. Istodobno vlada golema nezaposlenost i kuka se o tome u gradu na sva usta. Spustila se prva rujanska noć i stegnula u obruč jedino svjetlo koje ostaje navrh Kuta. Kraj drndave ceste jedna klupa za odmor drijema. Ćuti se u zraku miris jeseni, titraju zvijezde na nebu nad Zvijezdom. Oko ulovi jednu padalicu. Koliko je još ovakvih priča o nestajanju, o gašenju starih vrijednosti, o životu koji presušuje na izvoru...?

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

95,

01 3 i 1 ,1 M

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BROJ 225

BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI RUJAN 2013.

CRTICA SA ZVIJEZDE

jedi na vunenoj bosanskoj ponjavi, vareška "ljevanka", daj Jozo, bolan, kakav peškir, ovo puno bode odoz-

do.

Bosna struji u venama, priču i dušu otvorila na "parokovo" vino, berba tko zna kada, iločki podrumi, pije se na Zvijezdi kolovoza četvrtog, 2013. Ljeta Gospodnjeg. Šaka mraka i čaša vina čine čuda, bluzica sama klizi niz ramena, meni muka od moje starosti i nemoći. Uspomene naviru, izbjeglištvo u Krčevinama, bosanski wc na njivi, pri šumi, ako kreneš na vrijeme stići ćeš. Umjesto "tete Violete" požutjeli listovi "Čika", koje moraš dobro protrljati da ih malo omekšaš prije upotrebe. Glavne svjetske jezike govori tečno, putuje po svijetu, traži sreću, a ona nije daleko – u njoj je. Oči duboke, zelene, boje stare masline, u ruci čaša, kroz njene vene teče vijačka krv. Djed nije mrzio "čašicu", bio je terenac, "bauštelac", po ti vakat ga nije bilo kod kuće, a muka od života se najlakše spirala "špiritušom". Tijelo tanko, krhko, na dodir iz njega udara tanani titraj duše bosanske. Preko očiju preleti sjena posla koji radi: Kongo, Uganda, Ruanda, prvi posao u "crnoj" Africi; gledam ih kroz neprobojno staklo, vidim Bosnu, suze mi u očima, povelika jabuka u grlu, Europejci oko mene čudno me gledaju, "ne razumiješ ti to, druže sudija...". Kada sam morala otići, "humano preseliti", nije mi bilo ni petnaest, u rukama mi samo krpeni, krupni medo, dio mene i moga djetinjstva. Planina Zvijezda upečatljiva slika iz životnog arhiva, slikovnice koju kada sam sama često otvaram. Kada su mi baterije pri kraju, kada mi je svega dosta, "nabacam" u torbu najpotrebnije i pravac Bosna, Zvijezda, babino krilo i djedova priča liječe sve rane, a njih nije malo, jer život koliko god mi daje, možda još više i uzima, a uzeo mi je puno toga što mi je bilo najdraže.

TRGOVINSKA RADNJA

TERZIĆ VAREŠ, ul. Čaršija bb. vl. Davorka Terzić

tel. 061/791-133 RUJAN 2013.

Gabi Rođena u Sarajevu, o svetom Anti neke normalne predratne godine. Zvanje i obrazovanje visoko, znanje golemo, danas je odvjetnica u Haaškom sudu, priprema optužnice za raznorazne "razarače mira i života". Piše J. Klarić U ruci zamagljena čaša, u oku zamagljen pogled, uspomene teku, najljepše i najnormalnije se živi u Južnoj Americi, život teče bez zôra i napora. Jedan godišnji odmor provodim u Turskoj, u toplom hamamu čekam red na "drljacanje" (masažu), muzika lagana, opuštajuća, istor iz skrivenog zvučnika poče Halid, "Sarajevo, Sarajevo..., kad Miljacka mostove odnese", podiđe me jeza, grunuše suze, u glavi se zavrti, odlijepih se od stvarnosti... Gledaju me začuđeno, nije mi udarila para u glavu, već me "opucala" nostalgija. Uza me je moj krpeni "Drljo", samo dvije stvari koje sam ponijela iz Bosne, svojih petnaest godina i olinjalog medu koji sada ima "pasoš", zove se

Drljo Filipović, rođen u Sarajevu, a ime mu ne dolazi od toga što mu se krzno već ofucalo, što se ponekad razdrlji i šarmira okolinu, već od toga što je kao i ja "nadrljo" u životu. Ratni metež, grčevit stisak, ne dam ga nikome, sa njim razgovaram, pijem, jadam mu se. Izgubljeno djetinjstvo dalo mi je snagu i energiju da vraćam milo za drago. Sada sam odvjetnica, tužiteljica i proganjam sve one koji meni i drugoj djeci širom svijeta otimaju ono što nam je najdraže i najljepše. Slušam je i mislim, obrazovanje vrhunsko, ponašanje jednostavno, nigdje šminke, nigdje nadmenosti... Umjesto što se bavi "mrakom i krvlju" bila bi idealan turistički radnik.

• školski pribor • udžbenici • uredski materijal • knjige • suveniri • darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja BROJ 225

RECEPT ZA POMAKE S posljednje akcije

Akcije i aplikacije Mjesna zajednica dvojnog naziva Strica-Zarudje jedna je od rijetkih na vareškom području koja se može izdvojiti po solidnoj demografskoj slici, po poduzetničkom duhu, ali i organiziranosti. Njezina predsjednika Ivicu Babića zatekli smo u radnom odijelu skupa s mještanima, neposredno nakon izvedene dvodnevne akcije. Piše M. Marijanović

ednoobrazni putokazi kraj ceste, gdje se ona prije tunela odvaja za ova dva sela, prvi su pokazatelj da tu ima rada i reda. Da se drži do svoga. Koliko? Najbolje je posvjedočila vožnja do seoskog doma netom pometenom cestom, na kojoj se izvodila akcija nasipanja rubnih dijelova asfalta, a koji je mjestimično oštećen izvozom trupaca. Lopate i kolica, metle i četke, i tako metar po metar cijelom dužinom. Privilegij je bio naići poslije te akcije. Sela su do posljednjeg rata imala oko 280 stanovnika. Danas su se svela na jednu trećinu toga broja, a od 99 trenutnih žitelja petinu čine djeca do 18 godina. To je i za veća hrvatska povratnička sela u vareškoj okolici nedostižan podatak. Zatim, jednu petinu stanovništva čine zaposleni, a nezaposleno je sedam osoba – još jedan za vareške prilike natprosječan podatak. Ostalo su kućanice i umirovljenici. Za svoje zaposlenje pobrinuli su se uglavnom sami. Recept je u malim gospodarstvima i već godinama se tu uspješno održavaju četiri subjekta: tri prehram-

Predsjednik Ivica Babić

bena i jedan ugostiteljski. Farma koka s proizvodnjom tjestenine, farma krava s proizvodnjom sira, mesnica i ribnjak. U borbu za perspektivu ulaze još skijalište s manjim ski-liftom, te motel koji je u izgradnji. I žene su se organizirale kroz forum koji su registrirale, a za koji Babić BROJ 225

ističe da pruža podršku Mjesnoj zajednici u svim segmentima. Sve u svemu, godišnje se na području Strice i Zarudja izvede dvadesetak akcija i manifestacija, s posebnim akcentom na ekologiju i promociju zdrave hrane. Time se ponovo stvaraju preduvjeti za oživljavanje seoskog turizma po kome su ova mjesta bila šire poznata i zastupljena u prospektima prošle države. Potrebno je podići smještajne kapacitete na razinu koju suvremeni gost podrazumijeva, a važan korak u tom pravcu predstavlja i prošlogodišnje dovođenje internetskog priključka. Turisti se zasad broje kroz pojedinačne slučajeve, a za povećanje interesa potreban je i angažman resornih općinskih struktura, smatra Babić. Turističke ambicije, kao i posvud na vareškom području, ugrožava sječa šume s popratnim štetama na putnoj infrastrukturi, ali u novije vrijeme suradnja je postala korektnija i upravo je "Šumarija" osigurala materijal za nasipanje u posljednjoj akciji. No, po riječima Babića, ima i parazitskog odnosa prema akcijama Mjesne zajednice, kao da nisu sračunate na opću dobrobit. Mjesno vodstvo redovito aplicira na natječaje, a od projekata koji su realizirani kao kapitalni izdvaja se asfaltiranje dionice od društvenog doma do groblja "Klek" na Strici, u dužini od oko 1300 metara i u vrijednosti od 185 tisuća KM. Za taj put se Mjesna zajednica izborila među 47 sličnih projekata u sklopu GAP-a, prije svega vlastitim financijskim udjelom od 15 tisuća KM, i aktivnosti oko toga trajale su tri godine. Nadalje, na natječajima "BH Telecoma" izborene su dvije investicije od po 4 tisuće KM: za zamjenu stolarije na društvenom domu i uređenje igrališta uz dom. Težište se sada prebacuje na aplikacije za asfaltiranje kraka ceste kroz Zarudje, Općini je već podnesen zahtjev za izradu projektne dokumentacije, zatim za javnu rasvjetu, kanalizacijski sustav i rješavanje pitanja vodovoda. Po pitanju vodovoda također je podnesen zajednički zahtjev s mjesnim zajednicama Javornik i Pogar za trajno rješenje napajanja vodom s izvora "Mrestilište". Sustavno se planiraju i aktivnosti oko uređenja i održavanja groblja, te uređenja kapele. Dok je prelistavao registrator sa zavidnim brojem dopisa, zahtjeva i aplikacija, Babić, kojemu je očito s razlogom produžen mandat na mjestu predsjednika Mjesne zajednice, uzgred iznese još jednu najavu, dobrodošlu da i posljednja rečenica ovog teksta bude afirmativna: selo bi, naime, ove rodne jeseni trebalo dobiti jubilarnog stotog stanovnika. RUJAN 2013.

Pobjednik Mladen Franjić

JOŠ O LJETNOM FESTIVALU

anifestaciju su organizirali Općina Vareš i Udruženje kuhara BiH. Sudjelovalo je šest ekipa: udruženje žena "Budoželje", domaćinstvo Ratko Kapetanović, udruženje žena "Strica-Zarudje", seosko gazdinstvo "Grga", seosko domaćinstvo "Šimin-Potok" i udruženje građana sportskih ribolovaca Vareš. Natjecatelji su imali 2,5 sata da pripreme svoju peku koristeći glavne sastojke: teleće meso, krumpir i crveni luk, dok su ostale sastojke mogli birati po želji jer svaka je ekipa pravila peku po vlastitoj tajnoj recepturi. Žiri su sačinjavali članovi Udruženja kuhara BiH: Zakir Rokša, Hamid Kurjaković i Ahmed Grbo. Udruženje žena za ruralni razvoj "Vareš", na čelu s gospođom Adisom Likić izložilo je svoje proizvode organskog povrća, koji su i korišteni u pekama, dok je meso za peke nabavljeno od mesnice "Franjić". Dok su natjecatelji pripremali peku, Radio "Bobovac" je izravno prenosio dešavanja na platou ispred osnovne škole. Gosti su se u tom periodu mogli počastiti slasticama bosanske kuhinje koje su pripremile vrijedne žene iz Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" Vareš. Udruženje žena "Strica-Zarudje" ponudilo je osvježenje gostima sa svojim domaćim sokovima, dok su seosko gazdinstvo "Grga" i farma "Zarudje" ponudili svoje svježe i suhe sireve, uz prezentaciju načina posluživanja sireva kao hladnih predjela.

AMI

S pekama – pun pogodak U sklopu Vareškog ljetnog festivala dana 14. kolovoza 2013. godine u parku ispred osnovne škole u Varešu održano je natjecanje u pripremanju vareške peke, a sa ciljem promocije vareške kuhinje, domaće hrane i samog proizvoda peke, uz koju se veže duga i bogata tradicija kovačnica (majdana) u ovom gradu. A. Šurkić Pobjednik je proglašen nakon što su članovi žirija kušali svaku peku i dali svoje ocjene. U ocjenjivanju su prevladavale nijanse jer, kako je i sam žiri istaknuo, sve su peke bile izvrsne. Tročlani žiri je jednoglasno odlučio da pobjednik natjecanja za pripremanje tradicionalnog jela – vareške peke za 2013. godinu bude seosko gazdinstvo "Grga" sa Zarudja. Mladen Franjić, glavni kuhar ekipe "Grga" kazao

Džipijada 2013.

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor

je da je tajna njegove peke iskustvo, jer to je bila tek jedna u dugom nizu peka koje je Mladen do sada pripremio. Cilj ove manifestacije je promocija vareške domaće kuhinje i domaćih proizvoda organske hrane, te razvoj turizma u općini Vareš koja ima mnoštvo neiskorištenih resursa i potencijala u ovoj oblasti, a događaj je izazvao pažnju građana i bio šire medijski popraćen.

Sekcija "4x4" Kluba ekstremnih sportova Vareš dana 10. kolovoza 2013. organizirala je džipijadu, koja je bila uvrštena u službeni program ljetnog festivala "Vareš 2013.". Po izvješću mr. Ognjena Riđića, start je bio ispred vulkanizerske radnje "Subašić" u Varešu, a zatim se vozilo sljedećom rutom: Vareš Majdan, Stupni Do, Bijelo Borje, Pržići, Mekuše, Ponikva, Vijaka, Lazetovica, Radoševići, Boguni (stanka za ručak kod obitelji Marošević), Vareš, Perun i Igrišta. U avanturi terenske vožnje, unatoč kiši, vjetru i skliskom terenu udjela je uzelo, kako navodi mr. Riđić, deset hrabrih i spretnih posada. Sponzori ove manifestacije bili su "MPM", "Profitex", "Šimić-prom", Općina Vareš, MZ Vijaka i kaffe "Sandra" Vijaka. S. P.

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

BORIS KRAMPELJ

(20.IX.2012. – 20.IX.2013.)

(12.I.1958. – 2.IX.1995.)

MARGARETA BILOBRK

S ponosom i poštovanjem čuvamo uspomenu na svog kolegu.

S ljubavlju i sjetom,

Djelatnici Policijske postaje Vareš RUJAN 2013.

BROJ 225

kćerka Ljiljana s obitelji

IN MEMORIAM

SJEĆANJE

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 19. 8. 2013. navršila se godina dana od iznenadnog odlaska našeg dragog

Dana 10. rujna 2013. navršilo se 40 dana od smrti našeg dragog

JERONIMA JOZELJIĆA (27.VII.1932. – 30.VII.2013.) Neka mu dragi Bog dadne rajski mir i primi ga u kraljevstvo nebesko. Počivao u miru Božjem! Ožalošćeni: supruga Nada, braća Mijo i Šimo, sestre Kata i Ana, te ostala rodbina

ILIJE BARIŠIĆA

POSLJEDNJI POZDRAV

(1936. – 2012.) Teško se mirimo s istinom da ti više nisi s nama, ali istovremeno smo svjesni da je tvoja plemenitost ostavila traga na svakom čovjeku kojeg si poznavao. Ne postoji zaborav, postoji samo ponos na ljubav i plemenitost koja nam je nesebično davana. Neka te dragi Bog nagradi u miru vječnom. Tvoja svastika Borka

Dana 24. kolovoza 2013. u 84. godini života preminula je naša draga majka i baka

POSLJEDNJI POZDRAV

(1929. – 2013.) Sjećanje na tebe uvijek će živjeti u nama. Počivaj u miru Božjem! Ožalošćeni: sinovi Boro i Boško, kćeri Borka i Katica, zet Boro, nevjeste Biljana, Melita i Slavica, unučad i praunučad

IN MEMORIAM IVAN MARIJANOVIĆ SOLDAT

Našem dragom suprugu, tati, djedu i pradjedu

MIJI LEKIĆU (19.VII.1937. – 31.VIII.2013.) Zahvaljujemo mnogobrojnoj rodbini i svim prijateljima koji su bili uz nas u teškim trenucima, a posebno hvala Domu zdravlja Vareš, s ambulantom u Vareš Majdanu, na profesionalnosti i ljudskosti. Počivao u miru Božjem! Supruga Marica s djecom

(4.IX.1973. – 4.IX.2013.)

ANA MARIJANOVIĆ rođ. Dodik (23.IX.1985. – 23.IX.2013.) Počivali u miru Božjem! Obitelji: Marijanović, Divković, Javor i Cicnjak

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Na dragu suprugu

Dana 8. rujna navršila se godina dana od smrti našeg dragog

KATU DODIK

ZDRAVKA MIJATOVIĆA

(6.III.2010. – 6.IX.2013.) Smrt ostavlja bol koju nitko ne može izliječit, a ljubav prema tebi ostaje vječno. Počivaj u miru!

(1939. – 2012.) Sve dok živimo mi, živjet ćeš i ti s nama u našim srcima i mislima. Lako te bilo voljeti, teško izgubiti, a još teže bez tebe živjeti. Počivaj u miru Božjem!

Suprug Pero

Tvoja supruga Mira i brat Melkior

TUŽNO SJEĆANJE

(9.IX.2005. – 9.IX.2013.)

(11.IX.1998. – 11.IX.2013.) Dana 11. rujna navršilo se 15 godina od smrti našega voljenog supruga, oca, djeda, punca i svekra

BRANKO MIJIĆ U tišini vječnog doma neka te prate naše misli i molitve. Počivaj u miru Božjem! Supruga Ružica, Blaženko i Marinela s obiteljima

SJEĆANJE

IVANA MARIĆA S ljubavlju i poštovanjem čuvamo te u srcima. Počivaj u miru Božjem! Tvoja obitelj

TUŽNO SJEĆANJE na naše voljene i nikad zaboravljene

MIROSLAV MARKOTIĆ (11.V.1936. – 11.IX.2012.) Što je tako privlačno u toj kotlini oprstenjenoj čarobnim zelenilom s krunom beskrajnog plavetnila? Privlačna je neprolaznost ljepote, kao što je neprolazna i vječna ljubav naša prema tebi, dragi brate, tata i dida.

FANIKA PEŠTIĆ rođ. Matičević

BROJ 225

NEVENKA MUJAGIĆ rođ. Zloušić (12.IX.2012. – 12.IX.2013.)

SAFET MUJAGIĆ (13.IX.1987. – 13.IX.2013.) Vaši: Emilija, Branko i Zvjezdana s obiteljima

RUJAN 2013.

IN MEMORIAM Dana 12. septembra navršilo se pola godine od prerane smrti našeg voljenog i nikad prežaljenog sina i brata

TUŽNO SJEĆANJE Dana 24. rujna navršit će se tri godine od smrti drage nam

ANE JOSIPOVIĆ rođ. Dodik (1939. – 2010.) Uspomene na tvoju ljubav i dobrotu ostaju zauvijek. Brat Radoslav s obitelji

TUŽNO SJEĆANJE

ŽELJKA ĐURĐIĆA Dragi naš Buco, ne odvajamo se niti jednog trenutka od tvog nasmiješenog lika. Veliki nam je ponos što smo te takvog imali, a i neizreciva tuga zbog tvog preranog odlaska. Vječito ćeš živjeti u našim srcima. Ožalošćeni roditelji, sestre s familijama, supruga s djecom i prijatelji

(25.IX.2008. – 25.IX.2013.) Dana 25. rujna navršit će se pet godina otkako nije s nama naš dragi

SLAVKO MALBAŠIĆ Vrijeme prolazi, a mi s ljubavlju i poštovanjem čuvamo sjećanje na tebe. Počivao u miru! Supruga Irena, djeca Vedrana i Dražen, zet, nevjesta i unučad

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE

(28.IX.2002. – 24.IX.2013.)

(28.IX.2010. – 28.IX.2013.) Dana 28. rujna navršit će se tri godine otkako više nije s nama

JOZO BOŽIĆ Sjećanje na tebe ostaje živjeti u nama.

MARKO KOLAKOVIĆ

Počivaj u miru Božjem!

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na tvoj dragi lik. Sretni smo što smo te imali, nosimo te u mislima i srcima svojim. Počivao u miru Božjem!

Tvoja obitelj

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

(28.IX.1993. – 28.IX.2013.) Dana 28. rujna navršit će se 20 tužnih godina otkako nas je napustio naš dragi otac i djed

Dana 11. listopada navršit će se tužnih šest mjeseci otkako više nije s nama naša draga majka i baka

MARIJA KOJIĆ

ILIJA KOJIĆ pok. Ivana

Počivala u miru Božjem!

Počivao u miru Božjem! Djeca Željko i Željka te unučad Adriano, Valnea i Antonela

TUŽNO SJEĆANJE

na našeg dragog supruga, tatu, djedu i pradjedu

(29.IX.2006. – 29.IX.2013.) Dana 29. rujna navršava se sedam godina od smrti našeg dragog

IVU MATIČEVIĆA (1929. – 2011.) Danju u mislima, a noću u snovima, voljeni naš uvijek si s nama. Počivaj u miru Božjem! Tvoja supruga Lucija, djeca Silverija, Franjo, Marijeta i Tatjana s obiteljima

BRANIMIRA ČOLIĆA Sa svim plemenitim osobinama koje su te krasile zaslužio si vječno pamćenje. Počivaj u miru Božjem! Supruga Jelkica, Davor i Davorka s obiteljima

SJEĆANJE JOZO SPREČKIĆ

IN MEMORIAM FLORIJAN MILETOVIĆ

(14.I.1928. – 19.IX.2006.)

(17.VII.2003. – 17.VII.2013.)

ANA SPREČKIĆ rođ. Nikačević

(24.XI.2005. – 24.XI.2013.)

CELINA MILETOVIĆ

(2.IX.1932. – 30.X.1987.) Uvijek se s poštovanjem sjećamo vašeg lika. Počivali u miru!

Ostajete živjeti u srcu i mislima. Počivali u miru Božjem! Kćerka Ljiljana

Obitelj Sprečkić RUJAN 2013.

Djeca Željko i Željka te unučad Adriano, Valnea i Antonela

BROJ 225

IN MEMORIAM

Gospodin je pastir moj: ni u čemu ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi JOSIP GAVRAN i krijepi dušu moju. ANICA GAVRAN Stazama pravim – JOZO rođ. Zekić on me upravlja (1905. – 1986.) (1911. – 1987.) radi imena mojega.

Ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji Te zazivaju (Ps 86, 5). Dana 19. rujna navršava se 13 godina otkako je preminuo naš dragi otac, punac i djed

a 20. lipnja su se navršile dvije godine otkako je preminula naša draga mama, punica i baka

RAJMUND MONDI RAJKOVIĆ

ELIZABETA RAJKOVIĆ rođ. Andrijević

(1924. – 2000.)

(1929. – 2011.)

Prije 27/26 godina naši dragi roditelji su se preselili u Očev dom. S ljubavlju i ponosom čuvamo uspomenu na naše drage pokojnike.

Sjećamo ih se s ljubavlju i poštovanjem. Počivali u miru Božjem!

Zahvalna djeca s obiteljima

OBIČAJI MOGA MJESTA (VIII)

O potočkim potocima P

itanje zašto se selo zvalo Potoci može postaviti samo onaj tko nikada nije bio u njemu ili čuo priču o prirodnoj ljepoti koja mu je bila podarena. Selo je bilo smješteno u udolini oko pet potoka. Priroda je učinila da ti vodotoci silaze između brda uzdignutih ponad sela i to raspodijeljeni kao prsti na lijevoj ruci čovjeka – kako dužinom, tako i količinom vode. Najduži ili srednji prst odgovarao je najdužem odnosno središnjem potoku, zvanom Jarčićki, smještenom između dva brda – Kicelja i Nakla. Izvorište mu je bilo u podnožju Mijakovićkog poljica, s njegove istočne strane. Izvorište se sastojalo od nekoliko vrela pa su to mjesto nazivali i Vrelima. To mjesto mi je ostalo duboko urezano u sjećanje svojom ljepotom i uvijek svježim i hladnim zrakom, a i mnoštvom puževa školjkaša kao motiva na tepisima. I tu ljepotu su, iako duboko u šumi, narušili ljudi uzimajući vodu za vodovod donjega grada. Sam naziv ovog potoka govori o glavnoj karakteristici njegova toka: kako jarci skaču sa stijene na stijenu, tako je i voda Jarčićkog skakutala s kamena na kamen čitavim svojim tokom. Negdje na sredini njegovog toka, prilično duboko u šumi, bio je mlin za mljevenje žita zvan Pavin mlin, po njegovu vlasniku. Na potoku su bile naprav-

Piše Miroslav Petrović ljene tri brane od kamenih zidova kao zaštita selu od poplava. To je, dakle, bio glavni potok. S druge strane, između brda Nakla i Semizove Ponikve izvor je potoka zvanog Bukvić. Izvirao je u podnožju Suvog brda ili odmah ispod Velikog druma. Bukvić nije bio tako živopisan kao Jarčićki. Bio je položen u odnosu na Jarčićki kao kažiprst u odnosu na srednji prst lijeve ruke. Bio je male količine vode od izvorišta do Vučjeg potoka, koji ne pripada području Potoka, ali je poduplavao količinu vode. S lijeve strane Bukvića bile su poredane tri stijene karakterističnog oblika i ta mjesta smo zvali Stjenčice. I onda dolazimo do drugog mlina na vodu smještenog na zaravni gdje smo se kao djeca rado igrali daleko od očiju odraslih. Mlin nam je bio nekako misteriozan jer su nam stariji pričali da je na njegovom ulazu ubijen vlasnik. Malo nizvodno nailazimo na prvo ušće, ulijevanje Bukvića u Jarčićki potok. Najšire ušće od njih četiri gdje se nalazila i zajednička brana od poplave. Na tome mjestu su pastiri koji su čuvali stoku iz sela primali ujutro i predavali uvečer stoku njihovim vlasnicima. Na zajedničkoj BROJ 225

vodi ta dva potoka podignuta je brana od poplave na lokaciji zvanoj Marjanovica. Slijedi novo ušće voda spomenutih dvaju potoka i potoka zvanog Raškovica. Raškovica je izvirala ispod već spomenutog Mijakovićkog poljica, ali s njegove južne strane, a vodotok se prolazio između brda Kicelja i Papala. Raškovica bi u ovoj priči predstavljala domali prst na ruci. Najkraće je protjecala kroza šumu i njezina voda je bila u ljetnom periodu najtoplija za kupanje na otvorenom. I Raškovica je imala svoje dvije brane, a imala je i mlin za žito, zvan Pržićki mlin. Ime je dobio po vlasnici mlina. To ušće mi je ostalo u sjećanju po tome što su Potočke na njemu ispirale već 'otkuhano' rublje i ostalu robu. To su činile na starinski način: već oprano rublje na 'mašini s 32 programa', tj. rebra na ribaljci, na postolju zvanom kozlić udarale su batom od drveta zvanim pratljača, da istjeraju prljavu vodu iz rublja. Vode, sada već tri potoka, nastavljale su svoj tok kroz središte sela razdvajajući ga na dva dijela. Malo niže spomenutog ušća nalazio se četvrti mlin zvani Blažićev mlin. Osobno se ne sjećam da se ikada u njemu mljelo žito, ali lijepo ga je bilo vidjeti na vodi. Pri dnu sela, preko puta društvenog doma, pritjecala je voda potoka zvanog RUJAN 2013.

Brezovac. Izvirao je ispod Vranjkovaca, a tekao kanjonom između Obiju glava i Kote. Predstavlja mali prst u ovoj priči. Brezovac je imao najmanju količinu vode i najkraći tok, ali nikada nije presušio. U nekom vremenu otisnuta zemlja (osjelina), napravila je malo jezero na kojem smo se kupali u ljetnom periodu. Pored ušća vodâ ranije spomenutih potoka i Brezovca nalazio se najnaseljeniji dio sela. Voda je tekla dalje i pružila mogućnost i petom potoku, iliti u ovom slučaju palcu, da se ulije u nju. Taj peti se zvao Šaški potok i dobio je ime po rudarima koji su kopali rudu u njegovoj neposrednoj blizini. Pošto su rudari bili iz Njemačke, a po svojoj pokrajini zvali su se Sasi, potok se prvobitno zvao Saski potok, no poslije se to vjerojatno izgovorom promijenilo u Šaški. Nakon ulijevanja Šaškog u ostala četiri potoka postojalo je vještačko jezero koje

je nastalo kao posljedica vještačke prepreke odnosno osjeline. Oko jezera je izrasla velika trava – šaša pa je to stvorilo ambijent brojnim ptičjim vrstama da se tu nastane. Jezero nije bilo pogodno za kupanje, a u samom selu smo već imali par bunara za kupanje. S desne strane je izgrađen park s ribnjakom, a s lijeve strane zgrada mjesnog odbora i nastambe za radnike koji su odlazili svojim obiteljima samo nedjeljom. Pored pet potoka koji su činili četiri osebujna ušća i pridonosili čistoći sela, Potoci su imali i brojne izvore. Navest ću samo one veće koje smo koristili za pitku vodu. Nizvodno je prvi Ivaniševac, najudaljeniji od sela, čiju je vodu, govorilo se, koristila i kraljica Katarina. A onda u Prestanovici dva izvora od kojih je jedan služio kao odmorište mještanima Semizove Ponikve i Borovičanima, zvan Korito. Zatim Studenac, s respektabilnom količinom vode kojom se moglo napajati pa

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

RUJAN 2013.

gotovo pola grada. Pored njega su dvije obitelji sagradile kuće koje su i danas "na životu". I tu sada živi jedini preostali Potočanin. To mjesto je i dobilo ime po izvorištu pa se zove Studenci. U nizu izvora slijede Veovci, Crijepovac, Marjanovica, čijom se vodom koristio najveći dio sela. Slijedi česma u centru sela i Kalajdžijin bunar s ribama (akvarij u prirodi), a čiju su vodu tražili bolesnici na samrti. Nizvodno slijedi Pajtovina pa izvorište u Šaškom potoku čiju vodu su pili isključivo rudari. A nalazila se u podnožju Peruna u samom rudniku. Rudari su tvrdili da se nisu smjeli rano napiti te vode jer bi vrlo brzo osjećali glad pa bi jedva dočekali vrijeme za užinu. Ovakvo bogatstvo vode i njezinih blagodati nije imalo niti jedno selo na vareškoj općini. Možda bi se u tom kontekstu mogla spomenuti Oćevija, ali samo po količini vode...

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 225

Priredio J. Klarić

TURISTIČKA RAZGLEDNICA VAREŠA

ERGELA "NARVAL" Na jednoj od dodirnih točaka između općina Vareš i Ilijaš, s onu stranu Zvijezde, ima jedna ravan koja zapanjuje svojom širinom, maglovitim horizontom i živopisnim koloritom kakav je samo priroda u stanju naslikati. Na omanjem brežuljku, pogleda uprta u zvjezdanske visove, razbaškarila se slikovita građevina, ranč s konjima. Tu su mirni haflingeri, vatreni araberi, engleski punokrvnjaci, neki u svojim boksovima, neki na pašnjaku, u manježu, na treningu... Samo poneki rzaj remeti idiličnu tišinu i trzne oko koje se puni ljepotom krajolika. Gazda je vremešan, reklo bi se "pripolovio se", pritisle brige, prispjeli krediti, kako se othrvati obvezama, kako ne dozvoliti da ova prelijepa ideja i ljubav prema plemenitim životinjama ne doživi svoj krah pred naletom surove svakodnevice. Gazdarica plava, visoka, "ne dâ se", ima je svugdje, nijedan posao joj nije težak, a najradije druguje s ljekovitim biljkama i cijedi iz njih iscjeliteljske tajne, sve pakira u bočice i kutijice, prodaje na veliko i malo, mora se od nečega preživjeti jer konji su još uvijek samo ljubav i povelik trošak. Sutra je nepoznato, važno je boriti se. Nama koji se pokušavamo baviti "nečim", tj. turizmom, nikako da puhne vjetar u leđa, nikako da se osmisli i oživi ta privredna grana u koju se svi kunemo i čiji razvoj priželjkujemo. Jedan ovakav ranč u okolici Vareša dobro bi došao u kolažu cjelokupne turističke ponude naše općine.