Bobovac br. 228

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XIX. • BROJ 228 • PROSINAC 2013.

9 771 512 81 300 6

ISSN 1512-813X

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

Sretni blagdani!

UVODNIK

D

otič uć i se, dva broja unatrag, vanjskoga duga s kojim je BiH zaokruž ila proš lu fiskalnu godinu, u iznosu od 7,1 milijardu KM, zadnja bi stvar bila spominjati neko č udo kao izlaz iz te situacije i vjerovati u njega. Cuda, mnogi ć e reć i, ne postoje, i još ć e dodati: nama ni č udo ne mož e pomoć i.

No, ne prođe malo, evo nas u ž iž i č uda koje se upravo događa.

Otkako se, poput š umskog pož ara na vjetru, u zadnjih mjesec dana preko svih vrsta medija š iri vijest o Ivanu Žiliću i uz njegovo ime spominje Vareš , u kome je rođen i ž ivio do izlaska iz srednje š kole, javnost je, kako š ira (u koju treba ubrojiti ne samo bosanskohercegovač ku nego i hrvatsku) tako i naš a lokalna, ostala pozitivno zapanjena i napose zaintrigirana sintagmom "vareš ki milijarder".

Lijepo je bilo na vriš teć im naslovnicama novina i č asopisâ ugledati spominjanje Vareš a u pozitivnom kontekstu; probudilo je to ponos, mož da i neke iluzije. Međutim, kako već punih 19 godina Vareš ima svoj mjeseč nik (i po toj kulturološ koj č injenici danas predstavlja jedinstven primjer u BiH) nismo trebali druge medijske posrednike da saznamo

Između 2 broja koliko je uistinu konekcije između Zilić a i Vareš a.

Paradoks jest da grad koji je stjeran na dno ekonomske ljestvice u poslijeratnoj BiH najednom ima "svoga" č ovjeka u klasi najbogatijih na svijetu, ali ne bi imalo nikakvog smisla dovoditi Zilić a u vezu sa zavič ajnim ć or-sokakom na taj nač in. Zilić je prije svega vrhunski primjer – č ak, prema znač aju njegova patenta za autoindustriju, nije neskromno reć i velikan – vareš ke tehnič ke inteligencije koja dolazi na glas svojom iznimnoš ću još od vremena prvih oć evskih majdana, a oni su toliko antič ki da se zapravo ni ne zna otkad datiraju.

Put, u svakom sluč aju trnovit, kojim je Zilić stigao do basnoslovnog iznosa na svom kontu predstavit ć emo u tri nastavka, obogać ena s ponekim detaljima o kojima drugi prije nas nisu pisali. Po onoj je to zadanosti da dođe trenutak kad ć e neš to pripasti onome kome je namijenjeno. Vama ć e, cijenjeni č itatelji, s ovim brojem prvi put pripasti už itak č itanja tiskanog izdanja "Bobovca" u boji (dosad smo ga takvog imali samo na internetu).

Gesta je to uč injena vama na dar od sugrađanina Zilić a koji o zavič aju i sâ m govori s ponosom.

Sad se vratimo još na to da č u da ipak postoje jer kako

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

IZ ŽUPNIH MATICA

EVIDENCIJA MUJE ČURTIĆA

Zahvaljujemo Zakladi za obnovu i razvoj regije Vareš za financiranje računalne pripreme i tiskanja prosinačkog broja "Bobovca" u iznosu od 800 KM. www.fondacija.vares.info

ŽUPA VAREŠ Kršteni: Antonio Terzić (Ante i Antonele).

Umrli: Mijo Udundžić (1936.), Krešimir Matičević (1941.), Marija Kolaković rođ. Čondrić (1937.), Boris Pogarčić (1938.). ŽUPA VIJAKA Umrli: Marija Vasiljević rođ. Brđanović (1939.), Rafael Lekić (1931.).

Umrli: Sakib Sirotanović (63), Mevla Čikmiš (80), Salko Musa (91), Irfan Aladin (64), Alija Botić (73).

Na naslovnici: Ivan Žilić (foto: M. Marijanović)

2

drugač ije okvalificirati poruku koju valja prenijeti. Naspram vas sjedi č ovjek koji najprirodnijim tonom kaž e: pozivam Vladu (odnosno drž avu) da mi pruž i priliku da joj pomognem riješ iti dugove. Tko bi poslije toga bio spreman vjerovati svojim uš ima da nije bilo diktafona? Zilić je, naime, spreman refinancirati drž avni dug pod puno povoljnijim kamatama. I spreman je još investirati milijunske iznose u razvojne projekte.

Nova ć e godina uskoro. Vrijeme da se pusti maha raznim ž eljama. Lijepo ih zamislimo i kod č estitanja uzajamno izrič emo, samo fali č udotvorac koji bi ih pomogao ostvariti.

Nije da nema i jedan milijarder jednu takvu: volio bi, kaž e, vidjeti bh. vlasti slož ne i uspravljene pred međunarodnom zajednicom, a da novac koji bi im on priš tedio preusmjere u prosperitet zemlje.

Bila bi š teta kvariti ovaj trenutak bilo kakvim slutnjama i komentarima. Stoga, neka ova top ponuda č ovjeka koji ne voli podcjenjivanje – i koju je Ivan Zilić baš zbog simbolike izabrao plasirati preko "Bobovca" – probudi razmiš ljanja o č asti, o svijesti, o š ansi.

BROJ 228

Uredništvo

DONACIJE ZA "BOBOVAC" D. J., Vareš – 30 KM, Dragica Božić, Vareš – 50 KM, Bernardica Petrović, Pogar – 20 KM, Slobodan Babić, Harrisburg, SAD – 50 €, Mirjana Džoja, Queensland, Australija – 240 KM.

Svima hvala lijepa!

PROSINAC 2013.

JEDNA BLAGDANSKA

U Varešu, Božić Postoji na svijetu tisuću mjesta u koja možeš otići, ali samo je jedno ono kojemu se vraćaš.

Badnji dan i Badnja več er, nervoza da se kraju privede započ eto, domać ica bi da uradi još ovo, još ono, domać in izbač en iz svakodnevne koloteč ine, posti se, nema š peka, nema rakije, nema izlež avanja na sećiji (kauč u), otme se č ak i poneka psovka. Je l' krizban prispio, je l' se kupila zaoblica...

U ono "tamno, zabranjeno" doba je to ipak iš lo nekako buč nije i jeftinije, a sad, kad smo slobodni, nigdje pare, nigdje kavane, utoč iš ta da se pobjegne iz kuć e, da se ne smeta.

Kroz glavu struji pitanje s kime doč ekati Bož ić , hoć e li djeca doć i u zadnji trenutak? Nije Nova godina pa da se hoda po komšiluku, da se pjeva i krka. Bož ić je tihi obiteljski blagdan kada uveč er u određeni sat obitelj treba biti na okupu, da se zaborave ž ivotne nesuglasice, da se lijepo i sveč eno odjene, osjeti miris nanovo okreč ene kuć e, udahne boja friško oribanog jelovog praga (kakav, doduš e, postoji još samo u nekim kuć ama).

Gledam jednu takvu kuć u, zaostalu još iz onih vremena koja su po skorojević ima bila mrač na i tragič na. Uz nekoliko drvenih basamaka penje se u ganjak, prostor hladnjikav, č ist i uredan, forange uš tirkane, obuć a "pod konac" slož ena. Polustaklena vrata vode u kuć u, nasuprot njih bijeli se uglancani tiš šporet s obaveznom, nevješ tom rukom izvezenom, krpom na kojoj obič no stoji poruka "Ako č eljad nije bijesna, ni kuć a nije tijesna" ili uvijek aktualna "Domać ice, manje zbori, da ti ruč ak ne zagori".

U kraju š poreta krč ka ranjika da gladan zakuč i, dok prič eka da se ukuć ani okupe. Uz drugi zid je kauč , isteg'o se domać in i njegov mač ak dok u polusnu zamiš ljaju slastan zalogaj ili štamplić š ljıv̂e, a š ljiva ove godine rodila kao nikad tako da je usfalilo sudja i za pokiselit' i za razgovorušu rastoč it'. Na sredini kuć e je obič no astal da na njemu domać ica mož e razvrš iti, ali ć e ga i raspremiti da se kava popije ili zategnuti da ć ać a potom zapovidi: 'oć u da vas več eras vidim sve za ovim stolom.

Na jednom zidu dvoja drvena vrata s izlizanim tahtama i sidolisanim štekama. Iza jednih je obraz glave kuć e i carstvo domać ice, špajza hladna i prozrač na, krcata pripremljenim jelima, pitama, kolač ima, hranom koja treba da dotekne i za Novu godinu, da se i tada poč aste gosti. Druga vrata vode u spavać u sobu u č iju se intimu ne zaviruje, "bojiš te" u kome se nač iniš e mnoga djeca na koju se u ove dane "izviruje" i ž eljno ih oč ekuje.

Treć a vrata vode u prohladnu gostinsku sobu koja je uvijek

PROSINAC 2013.

spremna i zategnuta, za ne daj Bož e, ako netko iznenada bane.

Sta ć eš , moj Cedo, ćeri bile ljetos, sin nedavno, navukao svega i svač ega da ne uzmanjka za priziminu. Otiš li svojim stazama ž ivota, a mi ć emo k'o dva panja za astal, Bogu da se pomolimo i preporuč imo, natoč i nam po jednu da duš i olakš amo, ja ć u iznijet več eru pa tko doš 'o da doš 'o.

Iznosi se kombos, š aka križanih korica, š aka krupnog grâ , dva zavijutka (listovi kiselog kupusa punjeni riž om) i sve obilno zaliveno uljem s istucanim bijelim lukom. Jelo jednostavno, posno, ali tko ga je okusio pamti ga cijeli ž ivot i s č ež njom iš čekuje več er kada ć e ga ponovo jesti.

Tko ima, slijedi pastrmka, š aran iz rerne, kruv mekan i spuž vast da se omoči, natoč i se č aš a crnoga da se pojač a prič a (kaž u da je iz 'Ercegovine, da je parokovo).

Za zasladu slijedi gibanica, na šporetu prepeč eni listovi tijesta, umoč eni u slatku vodu, obilno zasuti krupno mljevenim orasima i kristal š eć erom, a ako ga se gdje nađe, mož e se preliti i pekmezom od kruš aka.

Uz zveku posuđa prič a utihne, nazdravi se još po koja, malo odkunja pa pravac crkva, da se vidi sa "svijetom", da se č uje riječ Bož ja, prikuči jaslicama, osjeti poseban trenutak, uhvati veza za onaj drugi svijet s nadom da ć e nam sutra biti bolje (naž alost, to bolje je izgleda ostalo za nama).

Djeca k'o djeca, na brzinu objaš njavaju: znaš , ž uri nam se, puno je obaveza, daleko je, nov nam je auto pa da mu š ta ne bude. Kaž ite š ta vam treba pa se uskoro vidimo... A to viđenje, taj sljedeć i put mož e biti i kada jedan od ovih kuć nih "panjeva" zauvijek uvene.

Snaš la me neka neimaš tina, siromaš tvo je ponezgodna bolest koje se teš ko otresti, sin se odavno "prozapadnjač io", sve teč e po š ablonu: kuć a-pos'o-pidž ama. Uz suhoparnu č estitku ide i "sms": stani, stari, strpi se malo, snađi se. Kć erka unosi trač ak svjetlosti, protrč ala kroz ž ivot, al' za Bož ić obavezno dođe s "č oporom" djece, sitnjež i koja se u ove dane popne djedu na glavu, babi rastrli kuć u, privrne krizban, pridavi mač ku...

Kada sve utihne pomalo se vajkam gdje lež i sreć a i bogatstvo; u napucanom stanu, novom autu ili u onom nevinom "č oporu" š to buč no otvara kapiju ž ivota.

BROJ 228

J. Klarić

3

AKTUALNO

P

red domać inom nije bio lak zadatak: iz golemog spektra gospodarskih i ekonomskih problema valjalo je izabrati i diskusiji izlož iti samo one urgentnije. Započ elo se s problemom dugovanja: Opć ina ih ima prema poreznoj upravi, zbog č ega je sada suoč ena s moguć om blokadom ž irorač una, a Kanton ih ima prema Opć ini. No, kad je premijer uzeo riječ pokazalo se da segment javnih dugovanja funkcionira na principu da već a riba proguta manju. "Prorač un Zenič ko-dobojskog kantona puni se 85 posto od poreznih prihoda", naveo je premijer te ilustrirao kako je povrat tih prihoda neadekvatan: "Od svih deset kantona jedino naš ima pokrivenost uvoza izvozom i u proizvodnji na nivou Federacije ima znač ajan udio, ali to se u raspodjeli poreznih prihoda nigdje ne vidi, č ak smo ove godine imali umanjen priliv od povrata za deset miliona KM". U nemoć i da se konsolidira, Kanton se prioritetno okreć e realizaciji tekuć ih prorač unskih transfera, a stare dugove i dalje odlaž e u stranu, iako je isplata duga opć ini Vareš nalož ena izvrš nom sudskom presudom. "Vaš zahtjev za reprogramiranje duga prema Opć ini Vareš doš ao je u teš kom trenutku za nas", kazao je premijer nač elniku, te nač elno obeć ao da ć e Vlada do konca godine uplatiti određena "interventna" sredstva.

Za utjehu sudionicima sastanka na vareš koj strani stola premijer je iznio podatak o "ukupno 32 milijuna KM neplać enih kantonalnih obveza prema privredi", š to je obrazlož io kao nasljedstvo koje je sadaš njoj Vladi pripalo od prethodnih. Naime, aktualni je premijer na poziciju doš ao polovicom ove godine (nakon unutarstranač kih previranja u kantonalnom SDP-u). Na pasivnost kantonalnih struktura po pitanju moguć e racionalizacije – š to je, kao vlastito viđenje, iznio predsjednik kluba vijeć nika SDP-a u Vareš u Zdravko Barkić – premijer je naveo da je potaknuo, između ostalog, reviziju naknada za putne troš kove zaposlenih u Kantonu, kojom su detektirane brojne nepravilnosti i dokinute određene prakse, te da po

4

Premijer Husejnagić (lijevo) s vareškim čelnicima

U začaranom krugu nelikvidnosti U radnom posjetu općini Vareš, a na poziv općinskog načelnika Avdije Kovačevića, dana 18. studenog 2013. boravio je predsjednik Vlade Zeničko-dobojskog kantona Munib Husejnagić. Uz premijera je došlo i nekoliko dužnosnika koji su na ključnim pozicijama u Vladi: ministrica financija Sabina Heljić, ministar gospodarstva Muhamed Husić, ministar za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoliša Edin Terzić, ministar za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo Bojan Bošnjak te v.d. direktora Agencije za privatizaciju ZDK-a Nurudin Smajlagić.

M. Marijanović toj osnovi oč ekuje uš tedu od oko milijun KM! Diskusija je zatim skrenula u pravcu troš kova obrazovanja, š to i nije bilo relevantno za vareš ki sastanak, ali je istaknuta č injenica da 48,5 posto kantonalnih rashoda odlazi na izdatke koje je zakonski duž no servisirati kantonalno ministarstvo obrazovanja. "Mi moramo vrš iti sufinanciranje, jer smo to duž ni prema kolektivnim ugovorima, a druga je stvar š to su ti ugovori diskutabilni i š to bi ih trebalo mijenjati, međutim teš ko je izvesti ljude iz steč enog prava", obrazlož io je premijer.

Dodao je i to da je Kantonu, primjerice, nametnuta nadlež nost isplate naknada porodiljama, te da se za tu svrhu na godiš njoj razini izdvaja osam milijuna KM. Sve u svemu, odgovor premijera na opć insku molbu za isplatu dugova i spas od blokade rač una sveo se na uzvratnu molbu za razumijevanje pozicije u kojoj se nalazi Vlada, a

cijela toč ka mogla se bezmalo nazvati informiranjem o stanju u kantonalnom prorač unu.

No, nije nevaž no reć i da je opć inski dug po osnovi neplać enih doprinosa na plać e konstatiran (i od tog trenutka, od svibnja 2007., uveć avan zateznom kamatom) zapisnikom inspekcije koja je pozvana u opć inski organ uprave od strane kluba vijeć nika SDA Vareš u tadaš njem sazivu, u vrijeme dok je na poziciji nač elnika bio Hamdo Fatić iz SDP-a. Makar se svi brane da stranač ka pripadnost na izvrš nim funkcijama ne igra i ne smije igrati ulogu, č injenica je da trenutno u Kantonu vlast drž i SDP, a mandat vareš kog nač elnika izborio je kandidat SDA. Nekoć je nač elnika opć ine Vareš kantonalni premijer znao ostaviti na hodniku, da č eka prijem u redu s ostalim strankama, dok ovaj premijerov dolazak govori da se situacija među politič kim oponentima promijenila, međutim to neć e izbrisati dug

BROJ 228

Opć ine Vareš koji je s kamatama narastao na 2,2 milijuna KM. Sljedeć i je predmet diskusije bio "Autotrans" Vareš , ali na njega se kao gubitaš a nije troš ilo mnogo riječ i. Cak se ni nadzorni odbor, iako još lani imenovan, dosad nije naš ao za shodno sastati i rješ avati status ovog javnog prijevoznika.

"Nad tim poduzeć e m treba provesti privatizaciju ili programirani steč a j", kazao je premijer i ostavio da se to razmatra mimo njega, na niž im razinama.

Preš lo se zatim na pitanje "Rudnika ž eljezne rude", zaglavljenog u neriješ enim imovinsko-pravnim odnosima.

Rudnik je privatiziran putem famoznoga javnog upisa dionica š to je vrlo brzo postalo osporavanim modelom, ali je bilo prekasno. Sada se ubiru jalovi plodovi takve privatizacije. "Neprihvatljivo je da vlasnik", reć i ć e premijer, "koji dokazano nema kapacitete, drž i rudnik izvan funkcije, i tu se mora uć i u proces raš čiš ćavanja vlasnič kih odnosa na viš im razinama da bi se na koncu otvorio put za dodjelu koncesije." Odavno se nije č ulo niš ta o Kanađanima s kojima je prije petnaestak mjeseci u sjediš tu kantonalne Vlade potpisan bombastič an protokol o istraž ivanjima i ulaganju u rudnik, pa je ovo bila prilika da ih se prisjeti. Direktor rudnika još je uvjeren u njihov postupak dokazivanja da vareš ka ž eljezna ruda, uz oplemenjivanje, ima mjesta na trž iš tu, dok je premijer, oslonjen na vlastite izvore, iznio miš ljenje da Kanađani bez financijskog pokrić a meš etare oko rudnika i da su u pozadini tvrdnji o istraž ivanju ž eljezne rude vjerojatnije fokusirani na neki drugi mineral.

S rudnika se "skoč ilo" na Tvornicu rezervnih dijelova koju je premijer apostrofirao kao sasvim suprotan, pozitivan primjer. "TRD ima dobrog investitora (Talijane, op. aut.), ozbiljnog i dugoroč nog, i zato njega treba sač uvati, a lokalna zajednica mora poraditi sa sindikatom jer investitor proš iruje kapacitete da bude tehnološ ki kurentan pa ć e i socijalni paket nakon toga doć i na red".

Naime, Tvornica ima problem kao i Opć ina Vareš , godinama PROSINAC 2013.

već duguje za doprinose, no premijer je podcrtao prioritet jač anja proizvodnje i izvoznu orijentaciju, š to je prema obimu, kako je dodao, za pohvalu na drž avnoj razini. Naposljetku je zatraž io od Opć ine da uputi zahtjev prema srednjoj š koli u Vareš u za š kolovanje odjela metalskih radnika buduć i da u TRD-u raste potreba za takvim kadrom, ali je još uvijek pitanje hoć e li porasti zanimanje za ovu struku jer ga dosad, pri š kolskom anketiranju, nije bilo.

I posljednje delegirano za ovaj sastanak bilo je pitanje razvoja poljoprivrede na vareš kom područ ju, kako bi predmetna strategija, podrž ana nedavno na Opć inskom vijeć u, dobila i kantonalnog vjetra u jedra. Nač elnik je iznio plan osnivanja resursnog centra u javno-privatnom vlasniš tvu, gdje bi se vrš io otkup i pakiranje te distribuiranje trž iš nih viš kova u seoskim gazdinstvima, kao i gljiva, ljekobilja i š umskog voć a, a na č emu su dosad tri č etvrtine zarade odnosili ad hoc nakupci. Plan je da se time stvori sigurnost otkupa proizvođač ima i skupljač ima, te da im se uostalom ponudi moguć n ost pogađanja otkupne cijene š to bi još viš e potaknulo na pojedinač no bavljenje poljoprivredom i sakupljanjem nekultiviranih plodova. Prosinula je i ideja proglaš enja zaš tić enih poljoprivrednih područ ja s ciljem proizvodnje certificirane organske hrane karakteristič ne za naš e nadmorske visine, koja bi, kao u razvijenom svijetu, na temelju dokazanog podrijetla dostizala znatno viš u cijenu, umjesto š to se nadmeć e s "nelojalnom konkurencijom" na pijač nim tezgama i "domać im" proizvodima tipa "avokado iz Visokog". Zaključ eno je, Kanton ć e preko svojih struč njaka u nadlež nome ministarstvu spremno savjetodavno pomoć i.

SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA

O

pć insko vijeć e Vareš održ alo je 28. studenog 2013. godine (prvi put u adaptiranoj dvorani) svoju 13. sjednicu s 13 toč aka dnevnog reda. Pod prvom povela se rasprava o Nacrtu opć inskog prorač una za 2014. godinu. Planirani je prorač un manji u odnosu na proš logodiš nji za 128.000 KM i iznosi 2.615.300 KM, a Nacrtom su predviđena umanjenja i uš tede nauš trb kapitalnih ulaganja i svih drugih korisnika osim opć inske administracije koja crpi 65% prorač una. Predsjednik kluba vijeć n ika SDP-a Zdravko Barkić prvi je reagirao na predlož eni Nacrt, kazavš i da uposlenici opć inskog organa uprave moraju biti solidarni i podijeliti teret krize s građanima. Posebno je upadljivim ocijenio transfer namijenjen Centru za socijalni rad koji je u cijelosti predviđen za naknade uposlenicima. I predsjednik kluba vijeć nika Hrvatske koalicije Mario Mirčić postavio je pitanje je li svrha toga Centra da skrbi o socijalnim sluč ajevima ili o samima sebi. Mirč ić je također apostrofirao minorno izdvajanje za poljoprivredu, koje je u suprotnosti s nedavnim pohvalama Strategiji poljoprivrede i najavama Opć ine da ć e jedan od akcenata staviti na podrš ku ovoj djelatnosti. U postupku je izrade i Strategija kulture za petogodiš nji period, naveo je Mirč ić i zapitao č emu raditi strategije ako ih se neć e pratiti prorač unom. Istupio je zatim č lan struč ne služ be za poljoprivredu Asmir Čizmo koji je zatraž io da se za realizaciju Strategije poljoprivrede umjesto 20 izdvoji 100 tisuć a KM, a da se oduzme od neprofitnih organizacija. Na koncu je za govornicu istupio opć inski nač elnik Avdija Kovačević i izjavio da nije ž elio utjecati na izradu Nacrta, ali da priprema pravi amandmanski obrat kod donoš enja Prijedloga prorač una. Na prihodovnu stranu objektivno ne mož emo utjecati, kazao je on, ali rashodovna ć e biti drastič no smanjena. Zatim je mnoge u dvorani ostavio zateč ene. Obznanio je da je uposlenicima opć inskog organa uprave podijelio ocjene za rad i od 67 njih, 51 uposlenik je dobio negativnu,

š to ć e biti poimenice objavljeno na oglasnoj ploč i Opć ine. Najavio je linearno smanjenje osnovice plać e opć inskim uposlenicima s 220 na 200 KM, od č ega oč ekuje oko 10% uš tede. Centar za socijalni rad svoje poslove, kako je ustvrdio, mož e obavljati s 50% manje uposlenika jer je popis pokazao smanjenje broja stanovnika, i najavio otpuš tanja u toj javnoj ustanovi. Neprofitne organizacije označ io je maglovitima i rekao da ć e njima naknade biti uskrać ene. Sve to, kako je rekao, trebalo bi donijeti uš tede od 300 do 350 tisuć a KM, a za poticaje poljoprivredi tada ć e biti namijenjeno i viš e od 100 tisuć a KM, naglasio je on. Izraž avajuć i podrš ku rezovima koje je nač elnik tako rezolutno objavio, vijeć nik Barkić spoč itnuo je da se moglo prevenirati mnoge amandmane da su ti rezovi bili ugrađeni u Nacrt.

Između ostalih, manje-viš e nezapaž enih, dvanaesta toč ka vratila je vijeć nike tematici javnih financija i suoč ila ih s jednom nepopularnom i dugoroč nom odlukom.

Naime, opć inski je nač elnik pokrenuo inicijativu za donoš enje odluke o kreditnom zaduž enju Opć ine na period od 15 godina kako bi se podmirili dugovi akumulirani za vrijeme prethodnog nač elnika po osnovu neplać enih doprinosa na plać e. I za to je krajnji č as jer do 31. prosinca ove godine na snazi je stimulirajuć i zakon koji predviđa otpis zateznih kamata svim poreznim duž nicima koji izmire glavnicu. Time bi Opć ina, ako plati cca 1,3 miljuna KM glavnice, bila oslobođena balasta kamata koji je dostigao 900 tisuć a KM. Lamentirajuć i nad č injenicom da se ne zaduž uju zarad razvojnih projekata i buduć nosti nego zbog gaš enja pož ara iz proš losti, svi klubovi vijeć nika ipak su podrž ali nač elnikovu inicijativu. Mjeseč na bi rata otplate iznosila oko 10 tisuć a KM, š to ipak smatraju podnoš ljivim. Pritom je još jednom oš trica ljutnje usmjerena na kantonalne duž nike (SPD i Vladu) koji su kumovali situaciji da Opć ina ne mož e servisirati svoje obveze, ali to se nije moglo č uti do Zenice, a i da jest ne bi pomoglo jer premijer i č lanovi kantonalne Vlade deset dana prije održ avanja sjednice, i pribjegavanja kreditnom zaduž enju kao jedinom rješ enju, bili su u Vareš u i nisu otiš li ganuti.

95, PROSINAC 2013.

BROJ 228

Hz

01 3 i 1 ,1 M

5

UZ TREĆU KNJIGU IZABRANIH DJELA

V

areš , planina Zvijezda i njen Zvjezdangrad ključ ni su toposi u prič ama Zeljka Ivanković a. Planina i njen grad, doduš e, u prič ama za djecu, kako taj ž anr u kojemu se prepleć u fantazija, stvarnost, onirič ko, iskustveno, obrazovno, odgojno, jednom riječ ju igra maš te u jeziku koja baš tini bajku, basnu, uspavanku, pouč nu prič u itd., određuje knjiž evna znanost u nastojanju da klasificira umjetnost riječ i.

No, ti toposi nose Ivanković eve prozne svjetove tako da se u njima gubi razlika između fiktivnog i stvarnog, fantastič nog i realnog, snovidog i faktografskog, a oni, ti prozni svjetovi, streme u različ itim pravcima. Jednom odlaze u proš lost, u bosansku srednjovjekovnu povijest, njenu egzistencijalnost i ljudske drame u njoj na osnovi kojih se goneta transvremenost i transkulturalnost č ovjekove sudbine. Drugi put, pak, ti svjetovi streme da dosegnu č udnovato i fantazmagorijsko, ono iza predmetne i ukupne pojavne stvarnosti, kako bi uhvatili u mrež u riječ i transcendentalno i na njemu ukotvili ljudsku egzistenciju u prostoru koji se ne mož e pojmiti racionalnim kategorijama, nego onim š to dolaze iz ezoterijskog tipa znanja i njemu sukladnog modela kulture. Treć i put i Vareš , i Zvijezda, i povijesno-maš tovna stvarnost srednjovjekovne Bosne odlebde u č istu jezič nu igru kojoj kao da je cilj usmjeriti se na samu sebe, na nač in na koji se realizira, a prič a jest na koncu metatekstualna igra opsjednuta sobom i gotovo bez interesa za bilo koji oblik realnosti. Cetvrti put ti se svjetovi usmjeravaju na povijest i njen kulturni sadrž aj nastojeć i biti kulturnopovijesnim arhivima grada, planine ili nekog drugog toposa, a prostorne relacije koje određuju ljudsku sudbinu usmjeravaju se k svojoj vremenskoj dimenziji tvoreć i osobeni arhiv kulture i iz nje proizaš log smisla ili besmisla ljudske egzistencije. Naredni put, Ivanković eva proza bazira se na ljubavnom narativu, paradoksalnosti ljubavi koja je obeć anje sreć e i sklada, a zna se izvrć i u krajnji nesporazum i apsurd. Ili se prozni svjetovi usmjeravaju k lič nom iskustvu i porodič noj sudbini, a prič a onda funkcionira kao ispovijest, odnosno kao fragmentarna porodič n a kronika. Na koncu, Ivanković eva proza bazira se i na poetici svjedoč enja u okviru koje junaci ispovijedaju svoje iskustvo zadnjeg bosanskog krvavog rata i tragediju gole

Pažljivi rezbar naracije Željko Ivanković: Čovjek koji je odlazio u maglu, Sabrane priče, Izabrana djela, knj. 3, "Ex libris", Rijeka – "Synopsis", Sarajevo, 2013. prof. dr. Enver Kazaz ljudske supstance u njemu, oslobođene svih metarazina i njihovog aprioristič kog definiranja ljudskosti.

Nabrojani niz intencija proznih svjetova posvjedoč uje koliko je tipološ ki i modelativno razuđen Ivanković ev prozni opus i koliku mrež u razlika u sebi posjeduje. Sposobnost da prič u organizira na tako različ ite nač ine ukazuje na to da je Ivanković jedan od najplodnijih prozaista naš eg vremena ne samo u bosanskohercegovač koj i hrvatskoj knjiž evnosti već i u znatno š irim kontekstima, pogotovu onim koji pripadaju š tokavskom jezič kom izrazu iz kojega su proizaš li hrvatski, bosanski, srpski i crnogorski standardni jezici.

Iznimno su rijetki prozaisti sposobni da na osnovi jedne relativno uske topografske podloge izgrade tako različ it prozni svijet, koji kulturološ ki i povijesno jest svijet izjedna, ali u svom formativnom obrascu i nač inu izvedbe on je prozni kosmos razlika. Uz to Vareš , Zvijezda i Bosna mijenjaju u Ivanković evoj prozi svoj narativni izgled, pa su uč as u heterotopijskoj igri, gdje se realni prostor preobraž ava u utopijsko, s nakanom da iz utopijske dimenzije promotri i osvijetli nesavrš enost stvarnih prostornih i njima sukladnih kulturnih, egzistencijalnih, ukupnih druš tvenih i drugih relacija. Vremenske granice pri tom u prostoru razvijaju svoje identitarne razlike, na osnovi kojih se povijest upisuje u prostor ili ponire u ljudsku psihu, um, č ak i tijelo, temeljito ih (pre)oblikujuć i. Stoga se mož e reć i da spomenuti toposi ne tvore samo Ivanković evu proznu topografiju nego i simbolič k i Ivanković e v markesovski Macondo. U njemu izranja galerija likova i njihovih sudbina rasprostrta od borbe s transcendentalnim, č udoviš nim, zlim, s onim vrstama usuda koje nadilaze č ovje-

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

AMI

TR

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 6

kove racionalne sposobnosti, bez š anse da se umakne njihovoj nemilosrdnoj sili.

Taj model fantastič ke prič e u Ivanković a nije nastajao samo tragom postmodernog obrata u knjiž evnosti s borhesovskom prič om koja se bavi eidetskim zamkama č ovječ anstva, nego i iz susreta s mitocentrič nim podlogama realnog prostora i njegovom tradicijom prič e i prič anja, od one andrić evske ritualnosti prič e i prič anja do fantastike npr. Vitomira Lukić a. Otud je Ivanković eva fantastič ka prič a neka vrsta sinteze ovdaš nje prič alač ke tradicije i postmodernistič ke prozne prakse. Mirakulski ambijent tih prič a ima i svoj gnoseološ ki uč inak, jer susret s izvanrazumskim preoblikuje spoznajni horizont, kao npr. u prič i o Florijanovom iskustvu č uda u kojemu nije moguć e bilo kojim racionalnim aparatom objasniti susret s onostranim. Otud prostor Vareš a i Zvijezde jesu arkadijski toposi u kojima se junaci nose s nekim od transcendenasa koji ih nadilaze i koji proš iruju horizont egzistencije.

Arkadijski prostor potom se pretvara u kulturološ ki arhiv gdje kultura postaje egzistencijalna š ifra smisla postojanja, a vremenske granice u kulturi nadaju se i kao granice redefiniranja ljudskosti. Iz takve perspektive promatrana Ivanković eva prič a spada u model kulturološ ke proze koja hvata kulturalne hijatuse kao tač ke egzistencijalne praznine i uzaludne potrage junaka za bilo kojim oblikom č vrste, koherentne egzistencije.

Povijesna prič a, pak, na bazi redefiniranja koncepta povijesti u horizontu postmodernistič ke poetike, uronjena je u srednjovjekovnu Bosnu, da bi se u naraciji izgubila granica između visokog i niskog, plemić kog i puč kog, a ljubavni narativ zna u prič i osporiti onaj herojskocentrič ni. Na drugoj strani, u takvom modelu

BROJ 228

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI PROSINAC 2013.

PROMOCIJE prič e se mitotvorač kom, idealistič kom projektu bosanskog srednjovjekovlja, na kojemu politič ke ideologije grade mitove o utopijskoj zemlji u proš losti, zemlji dobrih Boš njana, suprotstavlja prič a ljudi koji iz podnož ja druš tvene stratifikacije hrabro prelaze granice druš tvenih normi. Pri tom, na bazi spajanja realnog i snovidog, iz horizonta planine Zvijezde u tzv. dječ jim prič ama izrasta heterotop Zvjezdangrada u kojemu se isprepleć u bajkovito i ž uđeno, a prič a postaje osobenom postmodernom bajkom.

Etič ki horizont ratne prič e, pak, suoč ava nas s potrebom za katarzom u uvjetima povijesne apokalipse koja potire svaku ljudsku elementarnost. Taj model prič e bazira se na skeptič nom pogledu pripovjedač a i dokumentarnom uč inku junakove ispovijesti. Ljubavna Ivanković eva prič a ne liš ava se poniranja u neizrecivo i neiskazivo kako bi u prvi plan iznijela unutarnji horizont likova uhvać enih u stupice ž udnje, ili potopljene u apsurd u kojem ne vide oksimoronsku prirodu ljubavnog nesporazuma. Tu je Ivanković pravi postegzistencijalistič ki prozaist.

U svom postegzistencijalistič kom poetič kom zasnovu Ivanković eva proza oslanja se na iskustvo tzv. bosanskih neoavangardista i fantastič ara, ali ne samo njihovo iskustvo već i znatno š ire, muzilovsko, ili prustovsko, odnosno kamijevsko i sartrovsko, samo da spomenem neke poetič ke međaš e, da bi se u poetič kom rasteru stopila s postmodernistič kim proklizavanjem u ž anrovskim granicama. Zato je ta proza nekad poetski intonirana, nekad kronič a rski, nekad je bajkovita u svome temelju, nekad postmodernistič ki mirakul, a nerijetko psihološ ka, odnosno simbolič ka prič a. U tom istraž ivanju narativnih prosedea, Ivanković nije pomodni postmodernistič ki eksperimentator i istraž ivač , već paž ljivi rezbar naracije koji pokazuje i vrsnu proznu vješ tinu, vanredan osjeć aj za jezič nu nijansiranost prič e, ali i dar da uskladi detalj, fragment i proznu cjelinu. Jednom riječ ju, pisac koji pokazuje moć prič e i prič anja kao stalnog estetskog zavođenja i vješ tog tkanja raznorodnih proznih svjetova. A oni, s osloncem na topose Vareš a, Zvijezde i Zvjezdangrada, iz lokalnog uspijevaju doseć i opć eljudske situacije egzistencijalnog zatoč enja u kojima se briš u granice i u prostoru i u vremenu i postaju simbolima jedne jedine stvarnosti, one unutraš nje iza oč nih kapaka, o kojoj je tako inspirativno pisao Ivo Andrić obrazlaž uć i ljudsku potrebu za prič anjem prič a.

S promocije u Rijeci

DUH KOJI NIJE UMRO NI U RATU Svjetlana Hribar, "Novi list"

U

Rijeci je 14. studenog 2013. predstavljena knjiga "Cetiri č uvara neba" Mladenka Marijanović a u izdanju riječ kog Ex librisa i sarajevskog Synopsisa koju su uredili Katarina Maž uran Jureš ić i Ivan Lovrenović .

Razgovor o autoru i knjizi vodio je Ex librisov urednik Zoran Grozdanov, koji je uvodno rekao da su "Cetiri č uvara neba" treć a Marijanović eva knjiga koja je u Vareš u, odakle dolazi pisac, izazvala toliko zanimanje č itatelja da se prvo izdanje moralo nadoš tampati! (…)

Knjiž evnik Zeljko Ivanković , već poznat riječ koj č italač koj publici i konzumentima knjige u izdanju Ex librisa, a također rođeni Vareš anin, govorio je o Marijanović u kao piscu zavidne razine pripovjedač kog dara.

– Skrenuo je paž nju na sebe već prvom knjigom prič a, ali sam mu tada rekao da ć e se tek drugom knjigom potvrditi kao pisac. No, umjesto prič a, on je objavio knjigu poezije i dobio nagradu "Mak Dizdar". Rekao sam

mu: A sad č ekam "drugu" knjigu – ili prič a ili poezije – a on me ponovo "prevario" i napisao roman. I to dobar! (…)

– Na pisanje me motivirao humor i duh koji nije umro ni u ratu. Kao š to se ni karakter pojedinih ljudi ratom nije mijenjao – rekao je Marijanović , zahvalivš i svima koji su pridonijeli da njegov prvi roman bude objavljen.

Več er koja je u Ex librisu okupila mnoge Vareš ance, nastanjene u Rijeci, završ ila je Ivanković evom konstatacijom da je Vareš jedinstveno mjesto u BiH: – Kroz povijest pa do današ njih dana, Vareš je dao niz velikana duha – od Divković a, Lastrić a, Novaka Simić a, preko niza franjevaca, biskupa i provincijala, do slikara i glazbenika.

Stoga je pojava Marijanović a i njegova romana važ na zbog č uvanja lokalne memorije, ali i statistike jer Vareš ima viš e pisaca nego mnoge već e sredine zajedno!

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić

tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

SVJEŽE CVIJEĆE  BUKETI  VJENČANI BUKETI  ARANŽMANI LONČANICE  VIJENCI  POGREBNA OPREMA I USLUGE PROSINAC 2013.

BROJ 228

7

POETSKI KUTAK

Kad u Vareš dođoh...

Priredio Adis Samardžić

Zaklina Andrić (Labin, Hrvatska, 1969.), do 1986. godine ž ivjela u Tuzli, kada odlazi u Svicarsku gdje obitava i danas.

Magiju vareš ke umjetnosti otkriva sluč ajno (mada ono š to nazivamo sluč a jnost naziva sudbinskim interakcijama) preko vareš kih internet stranica, upoznaje mnoge Vareš ane, već dvije godine redovno dolazi u Dolinu željeza i strastveno se zaljubljuje u naš grad.

Po konfiguraciji terena, bajkovitom krajoliku i visokim zgradama, Vareš je podsjeć a na š vicarski Davos, mjesto gdje se svake godine održ ava Svjetski ekonomski forum na kome sudjeluju najznač ajniji lideri svijeta.

Radi u firmi visoke tehnologije (proizvodnja mikroč ipova), ali njezina ljubav su slikarstvo (posjeduje preko stotinu umjetnič k ih slika raznih autora), poezija i opć enito knjiž evnost.

Predstavljamo je pjesmama iz neobjavljene zbirke "Pod sjenkama Majevice."

EHO PROŠLOSTI

VJEČNA VATRA

Piš u li vareš ki asfalti, ulice, o ljudima koji su njima korač ali, da li su urezani tragovi sjeć anja, č ujete li njihove i svoje korake, eho zvona.

Hodala sam dugo po toj pisti, osjetila proš lost, č ak i bez ljudi š to su davno nestali, s ljubavlju, sjetom, ostavili duboke otiske.

Vareš ke ulice prič aju povijest grada, š apuć u o ž ivotima ljudi kojih nema, rijeka Stavnja uoblič ava taj govor poput dva bić a š to dijele istu sudbinu...

Prospi mi sruš enih kula kamenje po putu, neka ulica između svetih ti zidova progovori ove moje korake gole u nemiru noć i.

Samo meni ć utala si i tko mi to iz tebe š apuć e proš lost, tiho govori kroz koji prozor da pogledam; još naslutila nisam puteve kroz koje sam ti dolazila, odlazila.

Kao putnik namjernik u crkvu, dvorac, ruinu ti ne kroč ih; nisam ovdje zbog majstorskih fasada, elegantnih balkona, tu na postolju

8

Bosanski Davos

Amorovih vrata i Vječ ne vatre, tu sam jer biti moram.

U VISOVIMA Ne mogu da spavam: misli mi lutaju visovima – bila sam u baš čama, sokacima, udž erama, š ljivicima (eh, kako se nekad pekla dobra rakija), tamnim prelazima tamo gdje samo

BROJ 228

stoka ostavlja duboke tragove.

U visovima dobro je, dolje je mutno i prljavo, ignoriram ono dolje ne bih li zaobiš la svoje grijehe, a š iroke su zjenice ž ivota i neka je tako, sudbina č ami u ć oš kovima i snovima.

PROSINAC 2013.

EKSKLUZIVNO IZ LUXEMBOURGA (I)

Životni put Ivana Žilića Premda ga je zagrebački Svijet predstavio kao "najbogatijeg Hrvata ikad", a sarajevska Azra kao "najbogatijeg Bosanca ikada", samo Bobovcu pripada privilegij kazati: Ivan Žilić je najbogatiji Varešanin ikad i ikada!

Osobno je otvorio Bobovcu vrata svoga doma u Luxembourgu, ovaj najpoznatiji diplomirani inženjer današnjice koji govori pet jezika i na računu posjeduje 24 milijarde eura. Ali, prije nego li pamet zastane nad vrtoglavim iznosom od 13 znamenki, treba otvoriti oči i uši za činjenicu da je zarađen i izboren spojem briljantnog uma i nesalomljivog duha.

Osmi najimućniji čovjek na planetu ponosan je na temeljne vrijednosti usađene u zavičaju, za sebe kaže da je ostao tipični Varešanin, i – u kontekstu poslovice koju običava citirati "čovjek se spotiče o kamen, a ne o brdo" – upravo preko našeg lista šalje izravnu poruku bh. vlastima i javnosti:

Ivan Žilić: Ja sam tipični Varešanin

"Pozivam bosansku vladu da sklopimo aranžman po kojem ću izmiriti sva državna dugovanja i da mi pripremi ambijent za sigurna ulaganja u BiH i rodni Vareš!"

B

ilo je to potkraj 1948. U obitelji Zilić dođe na svijet dječ ak, u znaku š korpiona. Prohoda u Prnjavoru, u tjesnacu između Peruna i Bogoš a. Uspavljivao ga ž ubor Stavnje pod prozorom, budilo huktanje "ć ire" nad krovom. Otac Stojan, vojna osoba, i majka Marta, kuć a nica, dadoš e mu ime Ivan...

Danas je u š ezdeset š estoj godini i njegova ž ivotna prič a puna je obrata, a poglavlje kada se naš ao u labirintu spletki kreiranih u sprezi njemač ke PROSINAC 2013.

Piše M. Marijanović autoindustrije i pravosuđa ima sve elemente trilera. Ipak, izaš ao je iz njega mudro i trijumfalno. Moć ni klanovi spotaknuli su se o njega, individualca, koji se oslanjao na vlastiti karakter i inteligenciju.

I premda su o njemu u proteklih mjesec dana pisali i prepisivali već i i tiraž niji, Zilić "Bobovcu" daje jednaku š ansu i dodaje: velik si onoliko koliko se uspraviš .

BROJ 228

VAREŠ JE MOJA BAZA – Baza moga ž ivota je bio Vareš – započ inje ispovijest pred zavič ajnim listom – iz koje sam poš ao na svoj "Jakovljev put". Proveo sam jedno vrlo lijepo djetinjstvo i sjeć anja na Vareš č uvam u pozitivnoj slici. Neš to ljepš e mi se nikada nije moglo dogoditi. Rasli smo u jednoj homogenoj sredini. U obitelji smo odgajani da se pazi na svog komš iju, da mu se pomaž e i da ga se poš tuje. Iš ao sam u osnovnu š kolu

9

EKSKLUZIVNO IZ LUXEMBOURGA (I)

Žilićeva financijska bilanca na koncu prošle godine

ŽILIĆEVE TRI PORUKE – Kao stari Varešak, želim pozdraviti sve moje Varešake za Božić i Novu godinu. Želio bih da se i ubuduće što čvršće drže zajedno, to je vrlo važno.

– Drugo, molio bih bosansku Vladu, ako želi, što bi meni bilo vrlo drago, da me kontaktira i ja sam spreman razgovarati o modusu da se država uz moju pomoć oslobodi duga i ovisnosti o strancima. Isto tako, svaka investicija bez odobrenja Vlade je jednostavno nemoguća. Znači, da bih krenuo nešto investirati u Bosnu i Hercegovinu ili u Vareš moram dobiti njihovu suglasnost i garanciju da ću ikada dobiti novac nazad, ili jedan dio tog novca, jer projekti nekad idu dobro, nekad ne idu. Ali prije nego se postavi pitanje povrata, postavlja se pitanje plasmana novca.

Pošto ja imam njemačko državljanstvo znači nemam pravo bez njihovog znanja išta raditi.

– Treća stvar je, zamolio bih načelnika Vareša, gospodina Kovačevića koji je sa mnom ostvario kontakt, da on pledira na bosansku Vladu jer da bih ja investirao, moraju oni da se pokrenu. Sve zavisi od toga kako će se on i oni postaviti. *** Ivan Žilić je posljednji put bio u Varešu 1988. godine, a na pitanje hoće li ga možda posjetiti u skorije vrijeme, odgovara: – Došao bih, zašto ne, ako mi daju dovoljno dobar razlog za to.

Dosad se, dodaje, nitko iz Vareša nije javio niti pojavio s nekim konkretnim projektom, a u Varešu danas ne živi nitko od njegove obitelji.

10

BROJ 228

"Moš a Pijade" u Majdanu. Imali smo muzič ku š kolu preko puta "Partizana", imali smo naš a igrališ ta za rukomet, koš arku, odbojku, stolni tenis, gimnastiku, svi smo imali skije u zimu na raspolaganju besplatno, i sve drugo besplatno – sjeć a se Zilić navodeć i da su to bili uvjeti u kojima nijedna njegova dječ ač ka ž elja nije ostala neispunjena i da se s te strane niš ta ne mož e prigovoriti jugoslavenskom sustavu.

– Imali smo i lijepe igranke za vikend, igranke s plesom – nastavlja – bili su u Vareš u orkestri koje, kad sam kasnije otiš ao u Njemač ku, nisam nigdje vidio.

U Vareš u je zatim pohađao industrijsku š kolu i završ io automehanič arski zanat. Razvio je svoj afinitet prema automobilima i stekao praktič na znanja koja ć e, kako kaž e, kasnije odlič no implementirati kad se zaposli u autoindustriji. Ali nije imao priliku dobiti posao u Vareš u, bar ne onaj za koji se š kolovao, pa odlazi raditi u "Bosnaputevima". Odsluž uje vojni rok u Beogradu, u Titovoj gardi, i vrać a se ponovo na rad u spomenutom sarajevskom poduzeć u. Tada mu javljaju da se jedan njegov nastavnik, zaposlen u "Spediciji" Bugojno, dao u potragu za svojim uč enicima; htio je samo vareš ku klasu. Tako se formirao odjel odabranih u kome se naš ao Zilić i njegovih desetak kolega iz š kolskih klupa.

Zarađivali su dobro jer je "Spedicija", kako kaž e, plać ala duplo viš e nego u Vareš u. Ali njegova ž ivotna ž elja da si kupi novi automobil i pored toga ostaje utopija, š to ga na koncu opredjeljuje da donese prijelomnu odluku.

Pribavlja putovnicu, u Sarajevu se prijavljuje u centar gdje su se potpisivali ugovori za rad u inozemstvu i od ponuđenog izbora za svoju obeć anu zemlju odabire Njemač ku.

SAN NIJE DUGO TRAJAO U prvom dodiru s njemač k im druš tvom snađe ga, međutim, poniž avajuć a situacija. Kad su on i ostali PROSINAC 2013.

me ipak lijepo prihvatili. Po mene je moj poslodavac doš ao na ž eljeznič ku stanicu i vozio me u Jaguaru do mog stana. To je bila ugodna promjena – kaž e Zilić , koji se tada smjesta baca na ostvarenje svoga sna.

– Poč injem raditi na servisu u Jaguaru i kupim si odmah novi auto, Minija, sjeć am se koš tao je 3.300 maraka. Bio sam prezadovoljan, cvjetao sam. Ali... Poslije tri mjeseca ustanovim ipak da to koliko zarađujem nije dovoljno, da ne mogu vrać ati rate i banka mi je oduzela auto.

Primoran vratiti se u realnost kupuje rabljeni auto i, da bude gore, s njime u devet mjeseci napravi č etiri udesa. Steta koju je poč inio procijenjena je na 27.000 maraka i osiguranje mu uzima od plać e. Njegova njemač ka bajka tada se posve rasprš ila i svela na golo prež ivljavanje, ali je iz svega izvukao lekciju o tome kako funkcioniraju osiguranja i bit ć e to i naglaš ava – Nijemci su bili vrlo skep- ž ivotno važ na lekcija. U tom trenutku tič ni prema nama jer su Jugoslaviju to nije ni slutio, ali je shvatio neš to smatrali komunistič kom, a ne nesvr- drugo: ako se ž eli izbaviti s financijstanom zemljom. No, ostali smo tu skog dna i priuš titi si ž ivot po kakav je nakratko dok nismo raspoređeni, a doš ao, mora se primiti š kole. Njemač mene je dopao grad Koblenz, gdje su kim je jezikom već ovladao, ali pred

U Kölnu posjeduje tvrtku "U & V Consulting" koja se bavi financijama, kreditima i potpomaganjem projekata.

– Pomažemo onima koji su slabi, koji imaju projekte – navodi Žilić i podcrtava – zdrave projekte, koji su bez vlastitih garancija, ali meni je u tom slučaju jedina garancija vlada. U nekim drugim slučajevima osiguranje, ali u bosanskom slučaju to bi morala biti vlada.

Iako bi se mogao okrenuti vlastitom komoditetu, putovati na egzotična mjesta ili recimo do ruba svemira i natrag – što je noviji hit među bogatašima svjetskog kalibra – Žilić se ipak opredjeljuje na pomaganje, ali koje ne treba pogrešno razumjeti jer nastupa samo kao investitor, ne kao donator.

Događa se, naravno, da mu dolaze i s nakanama da ga vrbuju za sumnjive projekte, s vješto upakiranom pričom i vlastitom kalkulacijom da stanoviti gubitak novca on neće ni osjetiti.

– Ali dovoljno je da jednom padnu u mojim očima, i gotovo je – kaže Žilić, donekle i naviknut da ga ljudi iznova razočaravaju. putnici iz Sarajeva s koferima punim ambicija kolektivno stigli u Mü nchen, bili su prvo smješ teni u zatvor, u ć elije.

– Uradili su nam to kako se raja ne bi razbjež ala – objaš njava simpatič no

Naselje u Vareš Majdanu u kom je živjela obitelj Žilić PROSINAC 2013.

BROJ 228

Žilić je čovjek koji će s vama pojesti kobasicu sa senfom na štandu božićnog sajma ili se bez kompleksa prebaciti na odredište autobusom. Koristi se sasvim osrednjim mobitelom. Javi se i u ponoć onima s kojima ima što razgovarati.

Posao strogo odvaja od privatnog vezivanja i održava sastanke te vrste u obližnjem hotelu, a prag njegova stana u kome živi sa suprugom Angelicom prijeđu samo rijetki.

Ambijent njihova dnevnog boravka odaje profinjenost, ali i jednostavnost.

11

EKSKLUZIVNO IZ LUXEMBOURGA (I)

Detalj iz Luxembourga

uvjet za upis bilo je polaganje testa inteligencije. Zilić ga ispuni tako dobro da od moguć ih 130 postigne 126 bodova. Prvi sljedeć i iza njega na testu, kaž e, bio je jedan Japanac sa 76 bodova. No, poslodavac ga je upozorio da ima odraditi kod njega još dvije godine po ugovoru i š kola je morala biti odgođena. Onda je tu bio novi uvjet: prije upisa na univerzitet završ iti 13. razred gimnazije. Kad je i to kompletirao, prijavio se za dobivanje stipendije, ali u obrascu nije bio nač isto kamo ubrajaju Jugoslaviju – u nerazvijene zemlje ili zemlje u razvoju – i napravio je pogreš ku koja ć e se pokazati profitabilnom pa mu priskrbiti već u stipendiju. Od nje je poč eo pristojno ž ivjeti, sve ispite polož io u rokovima i stekao diplomu inž enjera strojarstva. Za vrijeme studija najbolji kolega upozorava ga da kod traž e-

12

Gušt koji će podijeliti s biranim društvom je cjelovečernji razgovor uz kubanske cigare u ekskluzivnom hotelu "Le Royal".

Kroz njihov dim i aromu probije se svako malo i poneka tipična riječ iz zavičajnog žargona, koja potvrđuje da je Žilić, unatoč prohujalim godinama i životu u raznim zemljama, sačuvao u sebi dosta vareškog. Govori njemački, engleski, francuski, španjolski i luksemburški jezik. A svoj ex-yu jezik naziva humskim, po najmanjem gradu na svijetu, Humu u Istri, izvorištu glagoljaštva i hrvatske srednjovjekovne pismenosti i književnosti. nja posla zaobiđe Ford jer je on radio za njih i nije imao pozitivna iskustva. I tako je Zilić traž io radno mjesto kod Volkswagena i kod Mercedesa, ali put ć e ga na kraju ipak odvesti u Ford. Bio mu je, oč ito, suđen.

BROJ 228

U iduć em broju: Nakon što su mi 1999. godine dodijelili nagradu za najbolji rad na svijetu (Award of Excellence), pokušali su me proglasiti neuračunljivim!

PROSINAC 2013.

OGNJENO PERO

Prosinac je..

Već je četvrti prosinca, a ja ni rečenicu još da napišem. Nije da nisam pokušavao. Jesam. Pisanje za "Bobovac" me uvijek raduje, znam tko će ga čitati pa me to uvijek dodatno inspirira, ali ovaj put mi nešto ne ide... Jesu li tome krive tuge koje me obuzimaju zbog sjećanja i situacije u kojoj je većina u ovoj, jadnoj nam, ali dragoj Bosni.

Imalo bi se ono što pisati, ali ne bih da ispadnem patetičan, ne volim sam sebe takvog.

I

zgleda da ć e neš to ipak biti! I, nesvjesno, mama spaš ava situaciju. Dok iz hodnika galami zbog moje obuć e, koja kao i obič no nije baš uredno odlož ena, moje usne razvlač e se u osmijeh. Sreć a da mama ne vidi, mislila bi da se smijem njenoj galami, a ja sam se samo sjetio da je za dva dana sveti Nikola. Sutra moram oč istiti obuć u, sve ć e biti uredno slož eno, a ostalo je na svetom Nikoli. Do sada me nije zaboravljao. Bio sam dobar i ove godine, č ak sam se i popravio (u kilogramima).

Volio bih neš to da sveti Nikola ove godine, moje "cipelice" br. 46–47, napuni do vrha.

Do sada se to nije dogodilo, nije valjda tako zbog velič ine obuć e?! Vidim, nije sve izgubljeno! Dijete u meni još se zna radovati.

I ove godine, kao i nekoliko prethodnih, odlazim na rane mise, zornice. Nije baš lako ustati, ali valjda baš to š to je za taj č in potreban napor kojem nisam vič an č ini da se osjeć am sretno zbog toga. Za-

Piše Ognjen Krivošić

hvalan sam š to sam, pored svih problema, još uvijek srca punog ljubavi i razumijevanja za druge. Ode se poslije po hladnoć i i još po mraku u obliž nji kafić na topli č aj ili ranojutarnju kavicu. Predivno je tako rano č uti smijeh i š ale na vlastiti rač un.

Sjeć am se i jednog davnog Bož ić a, 1011 godina mi je tada bilo, bilo je neko nenormalno vrijeme, ali taj Bož ić neć u nikada zaboraviti. Dok smo sluš ali misu polnoć ku, po nama su padale krupne pahulje, a oltar je bio na karoseriji kamiona.

Nikada č istijeg ni č estitijeg Bož ić a! Ni prije, ni kasnije, Bož ić nisam dož ivio na taj nač in. Koliko je samo nade i vjerovanja u bolje sutra u nama tada bilo. Vjerujem da je za mnoge, kao i za mene taj Bož ić ostao nezaboravan.

Dok piš em, sjedim sam u svojoj sobi.

Vani je hladnjikavo, ali meni je toplo, š to od grijanja, a viš e od sjeć anja, moguć e i od nade...

IN MEMORIAM BERNARD BARKIĆ (17.XII.2007. – 17.XII.2013.)

PROSINAC 2013.

Vaš Oggo

ISPRAVAK U prošlom broju "Bobovca" na stranici 15 potkrala se greška u Sjećanju na Mladena Lekića, gdje je stajalo majka Stjepanka, a trebalo je majka Stojanka. Molimo čitatelje i napose obitelj da, uz redakcijsku ispriku, uvaže ovaj ispravak.

Poč ivao u miru!

Dijana i Anto

U kuć i tiho, kao zatiš je pred buru.

Znam da ć e za par dana poč eti "frka" koja ć e potrajati dvadesetak dana. Iako znam da ć u biti stalno prozivan i opominjan da trebam pomoć i, meni vam je ovaj period godine najdraž i. Mama je ta koja se nervira umjesto mene. Posla uistinu bude puno, ali na kraju već ina toga bude urađena na vrijeme. Od polovine mjeseca kuć a poč inje mirisati na kolač e. Problem je jedino š to im ne mogu uvijek odoljeti, pa se dogodi da neki i ne doč ekaju vrijeme za koje su namijenjeni.

"Popijem" koju tipa: "Ti nisi normalan!, Mož e li se od tebe š to sakriti!, Ognjene, bolan, vidi te! Sto ć emo na stol za Bož ić ?" i sl. Ne bih da nabrajam, repertoar zavisi od količ ine koju sam pojeo i od maminog raspolož enja. Ja odš utim, ja znam da se ona ustvari i ne ljuti.

Sve je to lijepo, ali Badnja več er je u mom domu uvijek neš to posebno. Nestane tada umora, i napetosti, i ljutnje. Zaboravi se na besparicu, na sve tuž no i ruž no š to nas okruž uje. Kuć a odiš e posebnom toplinom i mirisima, a srca se napune ljubavlju. Znam da ć e te več eri mnoge vareš ke obitelji, a i Vareš ani diljem svijeta, na svojim trpezama imati grah, kombos, korice, ribu, gibanicu. Isto ć e jesti Goga u Kanadi, Mijo u Australiji, Anica i Dado u Svedskoj, tetka Zdenka u Americi... Nije li to divno!

Ovom več erom bili su oduš evljeni i oni koji Bož ić ne proslavljaju u isto vrijeme kad i moja obitelj, ili ga uopć e ne slave, a bili su dragi gosti u mom domu na Badnju več er.

I, evo, napisah ja! Imao bih još š to pisati, ali bojim se, bit ć e previš e. A sve je poč elo zbog mamine galame š to sam razbacao obuć u u hodniku.

Uz ž elju da bož ić ne i novogodiš nje blagdane provedete u ljubavi i sa svojim najbliž ima, do sljedeć eg broja "Bobovca",

OBAVIJEST Mjesna zajednica Pržići organizira doček Nove godine u svom domu kulture, uz dobru glazbu i bogatu tombolu. Za ostale informacije i rezervacije mjesta obratiti se u mjesnu zajednicu.

BROJ 228

13

USKORO ĆE NOVA...

P

rvi je razlog nedostatak adekvatnih objekata u kojima bi se mogao organizirati doč ek Nove godine. Druš tveni domovi na naš im selima, ako su i ostali sač uvani od ruš enja za vrijeme ratnih događanja, vrlo se teš ko održ avaju radi nedostatka novč anih sredstava i radi sve manjeg broja stanovnika koji ž ive na selima, naroč ito radno sposobnih, ali se ipak s vremena na vrijeme organiziraju doč eci Nove godine. No, to se za grad ne mož e reć i. Svi važ ni objekti u gradu u kojima se organizirao doč ek danas su ili zatvoreni iz nekog razloga ili potpuno devastirani.

Jedini hotel koji je ranije postojao u Vareš u je hotel "Ponikve". Izgorio je tijekom rata, a i poslije dvadeset godina nitko ne nalazi za shodno da iskoristi prelijepu lokaciju za igradnju novog objekta.

U domu kulture u starom dijelu grada, upamć enom po starom nazivu "Soca", nisu se ni prije, ili jesu vrlo rijetko, organizirali doč eci Nove godine.

Danas, i kad bi bilo volje za organiziranjem, problem predstavljaju podne ploč ice s glazurom. Kada se dođe sa snijegom na obuć i, one su prava opasnost za plesač e i pogotovu za one koji bi poigrali kolo.

Bivš a kavana "Centar", a sad hotel, u kojoj je prije obvezatno bio organiziran doč ek Nove godine, jedini je objekt koji je poslije rata adaptiran i uređen, ali je naž alost zatvoren iz nejasnih razloga.

"Radnič ki dom", u kojem se najduž e vremena doč ekivalo nove godine, također je zatvoren, zapeo u fazama obnove, i njegova dvorana još uvijek nije uvjetna za bilo kakve manifestacije. On bi, kako je predviđeno, u buduć nosti trebao biti središ nje mjesto za gradske manifestacije, ali završ etak njegove rekonstrukcije i dalje je neizvjestan.

Jedini objekt u donjem gradu ili Vareš Majdanu bio je DTV "Partizan". On je bio vrlo funkcionalan za takve prigode, ali je potpuno demoliran i oni koji

14

GROZNICE DOCEKA VISE NEMA Nekada prije, dočeku Nove godine pridavao se puno veći značaj nego danas. Za takvu percepciju dočeka u današnjem Varešu ima više razloga, a navest ću samo neke.

Piše Miroslav Petrović su bar jednom imali priliku doč ekati Novu godinu u tom objektu, s nostalgijom ć e se prisjeć ati tog vremena.

Doč eke Nove godine u neka dobra vremena organiziralo se i na lovač kim ili planinarskim domovima, pa i na Breziku u dvorani direkcije rudnika.

Dođosmo i do drugog razloga. To je nedostatak srednje generacije koja se rasula u ratu ili je poslije njega trbuhom za kruhom iselila s ovih prostora.

Ovim razlogom su pogođene i osobe treć e dobi koje su u tim prigodama svojoj djeci č inile uslugu č uvajuć i njihovu djecu, a svoju unuč ad, už ivajuć i u toj ulozi.

Tu je i treć i razlog. Ekonomska moć , ili bolje reč eno nemoć , umnogome je razlog š to viš e nije moguć e organizirati kvalitetan doč e k Nove godine...

A kakvi su doč eci nekada bili mogu osobno svjedoč iti jer sam bio bar po jednom u svim navedenim objektima.

Pamtim svoje prve doč eke u rodnim Potocima, u druš tvenom domu. To je uvijek bio lijep dož ivljaj zbog ugođaja koji su mogli napraviti samo moji sumješ tani. Uz uvijek dobru glazbu, dinamič ne sadrž aje i gotovo obiteljsku atmosferu, svaki je doč ek bio prič a za sebe.

Po dolasku u grad, na doč ek Nove godine se uvijek iš lo u jedan od već spomenutih objekata jer je u to vrijeme bilo nezamislivo ostati kuć i i gledati televizijski program.

Nekako najkomotnije je bilo otić i u hotel "Ponikve" ili u kavanu "Centar", poš to su imali kompletnu ponudu. Uz uvijek dobru glazbu i bogatu trpezu te ukusno ukraš ene dvorane, niste mogli ostati neraspolož eni i nezadovoljni organizacijom i ugođajem. Na ta mjesta se odlazilo s rukama u dž epovima i samo s novč anikom. Ali, manjkavost tih objekata je bio neadekvatan prostor za ples i igru.

BROJ 228

U "Radnič kom domu" su vladale povoljnije prilike po pitanju prostora za igru i ples.

U "Radnič kom" je bilo uvijek ugodno č ekati Novu godinu.

Bilo je dovoljno prostora za velika i mala druš tva, pa i za one koji bi u toku več eri navratili u dom. Ugođaj je uvijek bio odlič an, veseo i razdragan, za š to su bili zasluž ni izvrsni glazbenici KUD-a "Jedinstvo". Nedostatak tih doč eka je bio š to su se morali nositi cekeri s hranom i pić em, ali to nam i nije predstavljalo neki problem.

Kao i u "Radnič kom domu" jednako je ugodno bilo doč ekivati nove godine u DTV-u "Partizan", s razlikom š to je taj prostor omoguć avao odvojenost stolova od plesnog podija. Ali stolovi su uvijek bili tako gusto poslož eni da se jedva izlazilo na ples i igru, no to je opet stvaralo privid da smo svi bili jedno druš tvo. A hol za ples je bio izvanredan. Uvijek se imalo osjeć aj da je tu najlakš e i najljepš e igrati i plesati. Samo ne znam je li to zbog kvalitetne podne podloge ili cipela s kož nim potplatom, koje se danas viš e gotovo i ne proizvode...

A danas... Kao š to sam već spomenuo, doč ek Nove godine se organizira tu i tamo u seoskim domovima kulture, a š to se tič e grada i zatvorenih prostora nema organiziranog doč eka osim po kafić ima, gdje zalaze samo mlađe generacije.

Atmosfera je u njima uglavnom ista kao svake druge več eri osim ponekog ukrasa, malo sveč anije odjeć e, pojač ane guž ve i buč nije glazbe, naravno s kompjutora.

Dobar je pokuš aj organiziranje doč eka na otvorenom jer za to postoje dobri uvjeti. Međutim, to traje prilič no kratko i uvjetovano je vremenskim prilikama. Bio sam i na doč eku na otvorenom te stekao dojam da svi samo č ekaju da dođe Nova godina i da se zapute u svoje domove.

I nakon svega navedenog nameć e se zaključ ak da još jedna lijepa navika i tradicija, koja je nekad danima unaprijed stvarala groznicu i uzbuđenje, naž alost pred gaš enjem.

PROSINAC 2013.

IN MEMORIAM

POSLJEDNJI POZDRAV Dragom muž u, ocu, najboljem djedu, puncu, bratu i prijatelju

PAVLE SIMON (1.VI.1937. – 27.X.2013.)

Tuž ni smo neizmjerno jer viš e nisi s nama. Ponosni na tebe i tvoj ž ivot č uvat ć emo te zauvijek u naš im srcima.

Poč ivaj u miru!

Hvala svima koji su te s nama ispratili i bili uz nas u teš kim trenucima.

Tvoji: supruga Terezija, kć erke Violeta, Olivera i Angelina, zetovi Zoran, Goran i Paul, unuč ad Simon, Dario, Monika, Iva i Doris, sestra Ljuba i brać a Ivan, Tomo i Bož an s obiteljima

POSLJEDNJI POZDRAV

IN MEMORIAM BRANKO BOŽIĆ

naš em dragom suprugu, ocu i djedu

(20.III.1946. – 9.VI.2013.)

KREŠIMIRU MATIČEVIĆU (3.V.1941. – 25.XI.2013.)

Uspomene na tebe ostaju ž ivjeti u nama.

Poč ivaj u miru!

Hvala svima koji su bili uz nas u teš kim trenucima.

Supruga Ilonka sa sinovima i njihovim obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE (18.XI.2009. – 18.XI.2013.) na naš eg dragog

OLIVER BOŽIĆ (29.X.1993. – 29.X.2013.)

Uspomene na vas ostaju ž ivjeti u nama.

Poč ivali u miru Bož jem!

Supruga i majka Antonija, sin i brat Zelimir, nevjesta Svjetlana, unuč ad Mateo i Sasha

TUŽNO SJEĆANJE (1.XII.1999. – 1.XII.2013.)

Navrš ilo se 14 godina otkako nije s nama naš a draga

TOMISLAVA BRĐANOVIĆA

LUCIJA RADOŠ

Ni godine koje su proš le, ni ž ivot koji teč e, sjeć anje na tebe izbrisati neć e.

Poč ivaj u miru!

Sjeć anja na tebe zauvijek ostaju u naš im srcima.

Poč ivala u miru!

Tvoji najmiliji

Tvoji najmiliji

IN MEMORIAM Dana 2. prosinca 2013. navrš ilo se 25 godina od smrti naš eg oca i supruga

IVICE (Ilije) ANDRIJEVIĆA Uvijek ć emo ga se s radoš ću i ponosom sjeć ati, zahvalni za vrijeme provedeno s njim.

Supruga Stefica i sinovi Dario i Goran s obiteljima

PROSINAC 2013.

BROJ 228

IN MEMORIAM MATO VIJAČKIĆ (3.XII.2012. - 3.XII.2013.)

Vrijeme koje je proš lo nije ublaž ilo naš u tugu i bol.

Lijepih sjeć anja ne tebe je previš e, jer te nije bilo teš ko voljeti. Imao si razumjevanja i nesebič ne ljubavi za sviju, a svoju sreć u si ž ivio č ineć i druge sretnima.

Molitve naš e ć e te zauvijek pratiti u tvom vječ nom pokoju.

Tvoje sestre i brać a

15

IN MEMORIAM U SJEĆANJU BERNARDA MALBAŠIĆ

TUŽNO SJEĆANJE (4.XII.2004. – 4.XII.2013.)

(3.XII.2012. – 3.XII.2013.)

Godina dana je proš la otkad nisi s nama, ali ž iviš u naš im sjeć anjima, molitvama i srcima. Hvala ti, majko, za svu ljubav tvoju!

Poč ivaj u miru Bož jem!

na dragog brata

MIJU ŠIMIČEVIĆA Uspomene na tebe trajat ć e vječ no.

Poč ivaj u miru Bož jem!

Marija Juriš ić

Djeca s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

U SPOMEN

na drage roditelje

na moje drage roditelje

IVO MARKANOVIĆ

IVU MARKANOVIĆA

(8.XII.1914. – 4.XII.1986.)

(4.XII.1986. – 4.XII.2013.)

LJUBICA MARKANOVIĆ rođ. Trgovčević

LJUBU MARKANOVIĆ (15.XII.2009. – 15.XII.2013.)

Poč ivali u miru Bož jem!

Vaš a kć erka Zrinka s obitelji

(4.XII.1919. – 15.XII.2009.)

Dragi moji, poč ivajte u miru Bož jem!

Draž enka, Vjerana i Renata s obitelji

TUŽNO SJEĆANJE Dana 5. prosinca navrš ilo se š est mjeseci kako smo ostali bez naš e drage sestre i svastike

ALME-MAJE RAVLIJA (1965. – 2013.)

Draga Majo, naš a istina je bolna i teš ka jer tvoj ž ivot nestade u trenu. S ponosom ć emo č uvati uspomenu na tebe, tvoj plemeniti lik i tvoju neizmjernu ljubav i dobrotu.

Teš ka srca prihvać amo da te nema i vječ no ć e tugovati: tvoj brat Veljko, sestra Dragica-Ljubinka, zet Enes i kuma Mira

Dana 6. prosinca navrš ilo se 11 godina od smrti naš e kć erke, sestre i unuke

NIKOLINE PAŠALIĆ Naš a srca su i danas puna boli i tuge.

Uvijek ć emo te voljeti i nikada te neć emo zaboraviti.

Tvoje najmilije

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(7.VI.2012. – 7.XII.2013.)

Dana 7. prosinca navrš ila se godina i po od smrti naš e drage majke

(8.XII.2010. – 8.XII.2013.)

RUŽE PETROVIĆ Cak i sad, kad te viš e nema, još uvijek si s nama, u obilju naš ih uspomena. Poč ivaj u miru Bož jem!

Tvoja djeca: Franjo, Ivica, Zeljka, Anto i Jelena

DRAGAN DUSPER Nedostaješ ... Ni nakon tri godine tuga nije nestala, bol nije prestala. Ali koliko god dana, godina proš lo, ti ć eš ž ivjeti u naš im srcima, mislima, sjeć anjima. Ti si ž ivio za nas, a sada ž iviš kroz nas. Hvala ti... Poč ivaj u miru Bož jem!

Tvoje voljene: Marijana, Danijela, Darija, Davorka

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(12.XII.2012. – 12.XII.2013.)

Godina dana je proš la otkako nije s nama naš

(16.XII.1993. – 16.XII.2013.)

Dana 16. prosinca navrš ava se 20 godina od smrti naš eg dragog

TOMISLAV PLEJIĆ

MIROSLAVA BUBIĆA

Postoji neš to š to nikad umrijet neć e, a to je ponos i sjeć anje na tebe.

Poč ivao u miru Bož jem!

Tvoja obitelj

Uspomene na tebe ostaju dio naš ih trajnih sjeć anja.

Poč ivaj u miru Bož jem!

Dragica, Slađan i Slađana s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE (17.XII.2007. – 17.XII.2013.)

(17.XII.2007. – 17.XII.2013.)

BERNARD BARKIĆ

BERNARD BARKIĆ

Po dobroti te pamtimo, s tugom spominjemo, u srcu te nosimo.

Dok smo ž ivi sjeć at ć emo se tvoje dobrote i duhovitosti. Jako nam nedostaješ .

TUŽNO SJEĆANJE

Tvoji najmiliji: supruga Stefica, sinovi Dalibor i Danijel

16

TUŽNO SJEĆANJE (6.XII.2002. – 6.XII.2013.)

BROJ 228

Poč ivao u miru!

"Crne guje"

PROSINAC 2013.

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(9.XII.2012. – 9.XII.2013.)

Na naš eg dragog

MIJO PECIREP

dragom Tati (1939. – 2003.)

I nakon 10 godina još uvijek srce plač e za tobom, za mene nije viš e niš ta kako je bilo. Mnogo nedostaješ i uvijek ć eš nedostajati.

ČEDU MARTINOVIĆA Sjeć anja na tebe ostaju ž ivjeti u nama.

Poč ivao u miru!

Tvoji: supruga Marija, sinovi Zoran i Ivan, brat Anto s obitelji

Poč ivaj u miru Bož jem!

Tvoja kć erka Helena i unuč ad Aleksandar i Tamara

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(18.XII.2011. – 18.XII.2013.)

JOSIP RAJIĆ

Na naš eg dragog

(25.XII.1989. – 25.XII.2013.)

MIROSLAVA BRKOVIĆA

ANA RAJIĆ rođ. Kasapović

Zivi uspomena na tvoju beskrajnu ljubav i dobrotu.

(8.XII.1993. – 8.XII.2013.)

Poč ivao u miru!

Uspomena na vas ž ivi vječ no. S ljubavlju Vas se sjeć amo i u srcima nosimo. Poč ivajte u miru Bož jem!

Tvoje: supruga Jelena, kć erka Maja i unuka Sonja

Vaš a djeca s obiteljima

U SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

na naš e drage roditelje

(28.XII.2012. – 28.XII.2013.)

Dana 28. prosinca navrš it ć e se godina dana otkako nije s nama naš dragi

VITOMIRA BOŽIĆA (1942. – 1995.)

PERO KOLAKOVIĆ

DRAGICU BOŽIĆ

Tvoj dragi i plemeniti lik vječ no ostaje u naš im srcima i mislima.

Poč ivao u miru!

(1948. – 2012.)

Uspomene na vas trajno ć e ž ivjeti u nama.

Poč ivali u miru Bož jem!

Vaš i sinovi: Zan i Igor

Sinovi Dubravko i Darko, kć erka Dubravka, s obiteljima

IN MEMORIAM KATA VIJAČKIĆ

TUŽNO SJEĆANJE (30.XII.2012. – 30.XII.2013.)

RUDOLF LUČIĆ Uspomene na tebe ž ivjet ć e vječ no u nama.

Poč ivao u miru Bož jem!

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE IVO DŽOJA

(31.XII.2000. – 31.XII.2013.)

Sjeć anje na tvoju dobrotu, blagost i ljubav koju si nam darivala nikada ne prestaje.

Draga majko, ne postoji zaborav ni utjeha već velika ljubav i lijepe uspomene na tebe Tvoja zahvalna djeca

SPOMEN

(januar 2009. – januar 2014.)

Vrijeme prolazi, tuga i praznina su vječ ni, a drage i tople uspomene i sjeć anja neizbrisive.

Nedostaješ !

Tebi s ljubavlju: Mira, Hrvoje, Vjekana, Ceca, Jeff, Ivona i Vanessa

IVO DŽOJA

IN MEMORIAM

(25. novembar 1945. – 1. januar 2009.)

FERDINAND MIRČIĆ Dragi naš djede, dolazi treć i Bož ić koji ć emo proslaviti bez tebe. Tvoje mjesto je prazno, samo sjeta i tvoja dobro poznata lica oko njega. Fale nam tvoji osmijesi i govori za Badnju več er i tvoj lik na bož ić no jutro. S ponosom ć e zauvijek ž ivjeti sjeć anje na tebe.

Vole te tvoji: Marko, Mateo, Goran i Matea

PROSINAC 2013.

BROJ 228

"Svi idemo od jedne obale do druge po tankom konopcu svoje ž ivotne staze i svakome se zna kraj, razlike nema."

(Meša Selimović, "Derviš i smrt") Mira

17

RADIONICA NA ZARUDJU

Druženje i kreativnost Ana Šurkić

U

druga ž ena Strica-Zarudje i tijekom proš log mjeseca iskazala se kao najaktivnije udruž enje ž ena na područ ju opć ine Vareš , ovoga puta organizirajuć i umjetnič ku radionicu Shabby chic. Radionicu su vodili predstavnici Hobby Art School iz Sarajeva i ovo je bila njihova prva radionica od mnogih koje planiraju održ ati u gradovima diljem BiH. Na radionici je sudjelovalo preko 20 ž ena iz udruge domać ina Strica-Zarudje, te iz udruž enjâ ž ena Strijež evo i Budož elje. Zene su se odlič no zabavile pri stvaranju svojih unikatnih umjetnič kih radova od drvenih svijeć njaka, povodom Adventa s bož ić nim motivima ili drvene tacne s cvjetnim motivima. Radionica je trajala viš e od č etiri sata, ali ni u jednom trenutku nije bilo monotono. Obuhvać ene su tri umjetnič ke forme uključ ujuć i shabby chic, salvetnu tehniku, kao i decoupage tehniku i ž ene su imale pune ruke posla od poč etka do kraja.

Inač e, shabby chic i decoupage su trenutno vrlo popularne tehnike u svijetu i mogu se koristiti na gotovo svakoj vrsti namješ taja s ciljem da taj namješ taj dobije starinski izgled. Riječ decoupage (dekupaž ) dolazi od francuske riječ i

decouper š to znač i izrezati, a suš tina ove tehnike je postizanje efekta da izrezani elementi izgledaju kao rukom nacrtani na obrađenom objektu. Decoupage je tehnika koja je u Europu doš la s Istoka i svoj prvi procvat dož ivjela je u 17. stoljeć u. Ali i danas sve već i broj dizajnera interijera

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

18

kao i obič nih ljudi kojima je umjetnost hobi biraju ovu tehniku za ukraš avanje svoga doma, a na to ih sigurno motivira i č injenica da se ova tehnika mož e nauč iti u samo nekoliko jednostavnih koraka.

Uz š alu i druž enje vrijeme je brzo proš lo u isijecanju motiva, lijepljenju, suš enju, bojanju, šmirglanju i svima je bilo veliko zadovoljstvo vidjeti završ ene radove u kojima su mnogi pronaš li svoj neki neotkriveni talent. Nema već eg zadovoljstva nego vidjeti svojih ruku djelo.

Nakon radionice ž ene su se poč astile domać im slasticama koje su pripremile vrijedne domać ice jer su dobro predvidjele da ć e nakon č etiri sata rada vjerojatno biti i gladnih.

Naž alost, ovakvih radionica i druž enja u naš oj opć ini je malo i svi smo nekako sve viš e zatvoreni u svoje kuć e, u svoje probleme, u svoje obitelji. Jednostavno ne nalazimo vremena za druž enje, bila to i kava sa susjedom ili prijateljicom, a da ne govorimo o okupljanju i druž enju 20 ili viš e ž ena. Svake pohvale udruzi ž ena Strica-Zarudje š to ž ele to promijeniti kroz svoju angaž iranost. Uspjele su animirati ž ene na druž enje i u ovom sluč aju na kreativnu radionicu gdje se neš to korisno i zanimljivo nauč ilo. U svakom sluč aju, vrijeme dobro provedeno.

Vuče, stop!

Hladno zimsko jutro na pogarskoj visoravni, 6. prosinca. Prema katoličkoj tradiciji, biskup je Nikola u noći prošao selom. Devet je sati, ustalo i veliko i poneko malo, tko je što našao u obući, našao je. Ćaska se uz kavu. Uto stiže nesvakidašnji poziv iz susjedstva lovcu Medardu Šljiviću Medeksu koji smjesta uskače u svoje cipele, stavlja šešir na glavu i ubacuje patrone u dvocijevku.

Javljeno mu, središtem sela, od crkve svetog Ante prema lokalitetu Gnila, kreće se vuk...

Tu i završi njegov put.

M.M. osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 228

PROSINAC 2013.

IZ STARIH ALBUMA

Svekrve, negdje na Vr'ovini, jedne zime. (Fotografiju posudila Jasna Mirčić) PROSINAC 2013.

BROJ 228

19

TURISTIČKA RAZGLEDNICA VAREŠA

SNIJEG VAREŠKI Nedavno slušam na ovom našem radiju što se zove "Bobovac" (a kada se spomene Bobovac mene odmah nešto štrecne, još smo živi, ne damo se…) dosta napadnu poruku (reklamu prijevoznika) – za toliko i toliko para vodimo vas u Zagreb da vidite prve pahulje i osjetite ugođaj Božića.

Eto, de mi onako iskreno kažite, gdje prvo padne i gdje je ljepši snijeg: kod nas ovdje ili anam kod njih?

Gdje su snježne pahulje krupnije i bjelje, u ovoj od svih zaboravljenoj kotlini ili u tamo nekoj strci i buci, pomami za kupovinom ovoga i onoga, u blještavilu Zapada koji nam oduze sve i načini od nas skrušena bića kojima samo crkva i ljubav prema ovoj nedođiji ostadoše u srcu i opustjeloj duši.

Ima li ljepše slike od suncem okupanog i snježnom bjelinom zastrtog Vareša? Kao u šaci stisnuta crkvena zdanja, nesiguran korak mještana, topla hladnoća krajolika čine ono što bi mnoge privuklo da vide i osjete dah praznika.

Idealno vrijeme i prilika da ljude iz svijeta koji još imaju iskru vjere u duši dovedemo nama i u našem gradu ponudimo zimski i božićni ugođaj za pamćenje.

Zašto naš kombos, starinska gibanica, ormašica i, kad maši ponoć i post a zamiriši sarma i nakrižano iz pušnice, ne bi bili gastro užitak zbog kojeg bi vrijedilo potegnuti u Vareš, doći iz okolnih mjesta gdje Božić promakne kao datum, a ne dan za sjećanje i iščekivanje kada će ponovo doći. Imamo prostor i mogućnost za takvu ponudu, jer turizam je ustvari kupovina trenutka, ugođaja i uspomena. Mnogih materijalnih stvari se brzo zasitimo, odbace se, ali unutarnji doživljaj i sjećanje na lijepo i ugodno ostaju dugo u nama.

Priredio J. Klarić