Bobovac br. 241 by Midnight Rider

9 771 512 81 300 6

ISSN 1512-813X

Cijena 1,50 KM Za inozemstvo 1,50 €

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXI. • BROJ 241 • SIJEČANJ 2015.

UVODNIK

e tako davno, Papa Franjo izjavio je da su brojni sukobi u svijetu zapravo dijelom trećeg svjetskog rata pri čemu je osudio trgovinu oružjem i terorizam koji siju smrt i uništenje. Naravno da nije shvaćen ozbiljno, jer što bi se bešćutnu eksploatatorsku politiku Zapada, ali i istočnih sila u ekspanziji, ticale smrti "manje vrijednih" ljudskih bića u poharanim ili zaostalim zemljama i primitivnim društvima na ostatku kugle zemaljske. "Čovječanstvo bi trebalo zaplakati, a ovo je vrijeme da pusti suze", rekao je poglavar Katoličke crkve uporno pozivajući na prekid sukoba u Ukrajini, Iraku, Siriji, Gazi i dijelovima Afrike. A onda se dogodio Pariz… Terorizam je bespoštedni i neselektivni odgovor u ovom slučaju radikalnih islamista koji smatraju da će interesne intervencije NATO-a i njihove ratove najbolje vratiti kući ako ih prebace preko ograde u dvorišta zblenutih građana zemalja Zapada, pri čemu nedužno stradaju nesretnici zatečeni u krivo vrijeme na krivome mjestu. Pa neka sada strepi svaki čovjek u svakoj zemlji hoće li biti raznesen u pola koraka na pješačkom prijelazu ili uzet za taoca u zalogajnici s hrenovkom na viljušci dok ju je htio umočiti u senf. Najnovija svjetska događanja i rastuća podijeljenost na ekstremno bogate i bijedno siromašne, te manipuliranje vjerskom nesnošljivošću i produbljivanje podozrenja između muslimana s jedne te kršćana i Židova s druge strane, imaju refleksiju i na rovito bosanskohercegovačko društvo. Zametnu se rat onih skrivenih iza monitora, koji po forumima pjene od nacionalističkog i kvazivjerskog bjesnila. Pada li ikome na pamet da je riječ o čitavim legijama koje danas jesu virtualne, ali u što će one prerasti sutra…? Znaju li roditelji koga odgajaju u kući ili još je veće pitanje – čime zapravo sami zadajaju svoj porod? Da rezimiramo: u napadu trojice radikalnih islamista pobijeno je 10 članova redakcije pariškoga satiričnog magazina

IZME\U 2 BROJA Charlie Hebdo, uz 4 kolateralne žrtve, a slučaj je okarakteriziran napadom na slobodu izražavanja. U ime te slobode i u počast poginulim, na "Mimohodu jedinstva" u Parizu okupilo se oko milijun ljudi, a na čelu povorke ruku pod ruku 40-ak svjetskih lidera, što je, uza svo licemjerje onih čije države i same progone novinare ili kanaliziraju terorizam, označeno povijesnim danom za svijet. A dolje negdje u Africi, u nekoj zemlji Nigeriji, militantna islamistička skupina Boko Haram pobila je istog dana, kada i ovi u Parizu, prema izvorima Amnesty Internationala, oko 2000 ljudi! Na eksplicitnim video-snimkama pokolja koje su objavile zapadne televizije vidljivo je da su većina ubijenih žene, djeca i starci, koji iz grada (koji se zove Baga a ne Pariz) nisu uspjeli pobjeći na vrijeme. Ignatius Kaigama, katolički nadbiskup u Nigeriji apelirao je na svjetske lidere da bi trebali imati i nešto svi-

IZ ŽUPNIH MATICA

ŽUPA VAREŠ

Umrli: Pero Tokmačić (1939.), Ivan Dujić (1930.), Kata Filipović rođ. Tuka (1939.), Štefica Munđer (1953.), Željko Božić (1950.), Alberta Dodik rođ. Stanarević (1945.), Vinko Prkić (1919.), Jozo Delić (1920.), Katarina Marić (1928.).

jeća i cvijeća za žrtve Boko Harama, ali oni su na to biskupovo odmahnuli rukom na način kako se od nosa tjera komarca. Blago nama kamo ovaj svijet ide… U sjeni pariških događanja Republika je Hrvatska na predsjedničkim izborima prvi put od svoje samostalnosti dobila šeficu države – Kolindu Grabar-Kitarović, koja je označila povratak HDZ-a na državni tron, a svojom su je većinom potvrdili i birači iz BiH. Unatoč krizi na svim poljima, s krhkim izuzetkom kulture, Vareš je prilično svečarski raskrstio s prošlom godinom i ušao u novu. Posljednje dane prosinca obilježile su priredbe u školama i napose ona u Maloj školi u organizaciji sestara franjevki, te božićni i novogodišnji prijemi kod župnika i kod načelnika, čuvena vareška polnoćka, a sve je zaokruženo javnim dočekom nove godine na igralištu kod osnovne škole uz vatromet. U 2015. se ušlo na -15 stupnjeva Celzijevih i pod snježnim pokrivačem kakvog je uz prošle dočeke nedostajalo. Varešani svih svjetonazora i s raznih strana doista su se neopterećeno družili i veselili, a ovo je treći put da im općinski načelnik i župnik to omogućuju, uz osobno čestitanje u ponoć. S ovim brojem "Bobovca" mi ulazimo u treću dekadu izlaženja. A u povodu zaokruženih 20 godina imali smo u općinskoj dvorani svečanu akademiju što ju je u čast Lista organizirala vareška podružnica "Napretka" i na koju se, za ilustraciju, iz same Središnjice nitko nije službeno odazvao. To je, između ostalog, dobar šlagvort za sljedeću anegdotu. Jedan skandinavski Varešanin, rečemo srednjih godina, zadrto odan zavičaju, drugom Varešaninu, mladom i asimiliranom u Njemačkoj, držeći u ruci prosinački broj "Bobovca" objašnjava da ima priliku vidjeti list koji "izlazi uzinad" (ujedno mu morade objasniti i što znači lokalizam "uzinad"). Da ne bude krivo spojeno i shvaćeno osobno, dodajmo: ne za inat bilo kome, nego okolnostima i vremenu usprkos.

DONACIJE ZA "BOBOVAC" Fra Nikica Vujica, Fojnica – 200 KM, J. i B. D., Hrvatska – 200 Kn, Miroslav Božić, Švicarska – 50 KM,

ŽUPA BOROVICA Umrli: Blaško Nikolić (1932.) ŽUPA VIJAKA 2

dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €.

Umrli: Jozefina Pavlić rođ. Vidović (1933.), Janja Lekić rođ. Pavić (1932.), Mara Gogić (1942.). BROJ 241

Svima hvala lijepa! SIJEČANJ 2015.

VIJESTI ŠVEDSKA OPET ŽELI POMOĆI

PUDARIĆEV DAR SIROMAŠNIMA

Dana 10. prosinca 2014. godine Općinu Vareš posjetio je veleposlanik Kraljevine Švedske u Bosni i Hercegovini Fredrik Schiller u čijoj su pratnji bili Karin Lissola i Nataša Miskin, a posjet je organiziran na inicijativu Mladena i Igora Papeca, Varešana koji žive i rade Švedskoj, u komuni Flen. Ranijih godina s ovom je komunom razvijano partnerstvo, međutim sada je to u stagnaciji. Općinski načelnik Avdija Kovačević i predsjedatelj Općinskog vijeća Vareš Zdravko Marošević izvršili su uobičajeno informiranje o stanju u općini Vareš, s posebnim osvrtom na projekte koji su realizirani u suradnji sa švedskom agencijom za međunarodni razvoj (SIDA). Općinski čelnici sugerirali su da bi buduća suradnja mogla ići u pravcu podrške projektima iz oblasti poljoprivrede i turizma. No, veleposlanik Schiller je bio mišljenja da bi, zbog sličnosti koje postoje između Švedske i BiH u smislu prirodnih potencijala, iskustva i tehnologije iz njegove zemlje u oblasti eksploatacije rudnih i šumskih bogatstava mogli biti korisni Varešu. – U Bosni i Hercegovini su 143 općine koje obilazimo i tražimo mogućnosti suradnje, ali budući da Vareš već ima suradnju s komunom Flen, mi ćemo tu staviti poseban naglasak kako bi se na konkretan način pomoglo ovoj općini – zaključio je veleposlanik Schiller.

Premda se nalazi na isteku mandata, dopredsjednik Federacije BiH Svetozar Pudarić ipak je i ove godine obradovao štićenike Pučke kuhinje u Varešu. Naime, Pudarićeva je praksa bila i u ranije tri godine, zapravo otkako se nalazi na ovoj funkciji, dijeliti novčanu pomoć siromašnima na način da je oni dobiju na ruke i iskoriste za blagdane ili za plaćanje režija, a netko neizbježno i zaMladena lijekove. Dopredsjednik Pudarić je u Jurkić i Vareš stigao 24. prosinca, gdje ga je najprije u župnome uredu Danijela Šimić primio fra Mirko Majdandžić, a zatim su se zajedno uputili do Pučke kuhinje. Ondje su okupljenima podijeljene 104 koverte s iznosima od 60 KM, što sveukupno iznosi 6.240 KM. – Žalosno je vidjeti lica koja čekaju da dobiju komad kruha da bi preživjeli do narednog dana, ali isto tako ima i onih koji su revoltirani što su dovedeni u ovakvu situaciju jer nemaju zaposlenja – kazao je u izjavi za naš list dopredsjednik Pudarić dodajući da će i u daljnjem radu nastojati pomagati ovoj kategoriji, kako u Varešu tako i u drugim krajevima BiH.

ZA I PROTIV ZAŠTITE ŠUMA Nakon šest mjeseci konzultantska tvrtka "Enova" iz Sarajeva završila je izradu Studije izvodljivosti za zaštitu planine Zvijezde koju je i prezentirala javnosti 22. prosinca u velikoj dvorani općine Vareš. Kako se navodi na službenoj stranici Općine, prezentaciji su nazočili predstavnici ŠPD-a ZDK-a Zavidovići, Sindikata ŠPD-a Zavidovići, Šumarije Vareš, Šumarije Olovo, JKP-a Vareš, BBM-a Vareš, nevladinog sektora te šest općinskih vijećnika. Predstavnici lokalne zajednice odreda su izrazili zadovoljstvo što je priveden kraju ovaj prvi korak u nastojanju da se konačno zaštite određena područja planine Zvijezde, ali kroz žučnu raspravu na vidjelo je izašao otpor predstavnika ŠPD-a ZDK-a iz Zavidovića, koji su smatrali da se takvim mjerama ugrožava njihovo gazdovanje šumama i u konačnici sudbina njihovih radnika, pa su predstavnik ŠPD-a Zavidovići Zihnet Muhić i predsjednik Sindikalnog odbora ŠPD-a Džemal Sačić demonstrativno napustili prezentaciju. Predstavnik "Enove" mr. sc. Mahir Hadžiabdić istaknuo je da se Studija sastoji od 15 poglavlja i predviđa četiri vrste zona zaštite na ukupnoj površini od 6.224.55 hektara. – Stanje zaštite prirodnog blaga kod nas je katastrofalno jer Federacija BiH ima samo 1 posto zaštićenog područja, a europski prosjek zaštite iznosi 18-20 posto – kazao je mr. Hadžiabdić te dodao da je Studija rađena isključivo zbog uvođenja reda u gazdovanje prirodnim blagom, nakon čega može postati i dobra podloga za razvojne projekte, ali taj cilj se može postići tek kad bude implementirana.

SIJEČANJ 2015.

SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA Dana 29. prosinca održana je 24. sjednica Općinskog vijeća Vareš s opsežnim dnevnim redo mod 19 točaka. Među ustaljenu tematiku "svježinu" kakva se baš i ne priželjkuje unijela je Informacija o provođenju stečajnog postupka nad poduzećem "Autotrans d.d." Vareš. Stečajni upravitelj Josip Šain temeljito je pojasnio vijećnicima svoju viziju spasa ovog posrnulog poduzeća, predočivši ujedno problematiku u oblasti javnog prijevoza, pri čemu se općina Vareš zbog nedostatka populacije i korisnika na prigradskim linijama suočava s posljedicama ekonomske neisplativosti javnog prijevoza, zbog kojih trpe i prijevoznici i putnici. K tomu su i ceste u dobroj mjeri još makadamske što podiže troškove amortizacije, a tu je i dodatni problem kad ih se zimi ne održava pravodobno i dovoljno dobro. Povike na neodgovornost zimskih službi vijećnici su iznijeli i kad su u pitanju rubna naselja grada poput Selišta i Pruge, uz primjer da je prilikom prvog snijega u jednom danu na istoj kritičnoj točci polupano pet automobila. Pod točkom 12 razmatrana je Informacija o protuzakonitoj sječi u vodozaštitnim zonama izvorišta vode za piće na području općine Vareš, sačinjena od strane federalnog vodnog inspektora Sadudina Numanovića, koji je povodom rasprave o njoj i nazočio sjednici. Kod ove problematike dogodila se slična situacija kao na prezentaciji Studije izvodljivosti za zaštitu planine Zvijezde jer su vijećnici koji dolaze iz reda uposlenih u Šumariji istupali s tezom da se nametanjem krutih mjera zapravo udara na obim sječe i rad poduzeća odnosno na "sudbinu radnika". Nasuprot njih, uz spomenutog inspektora, najglasniji je bio predsjedatelj Vijeća Zdravko Marošević sa stajalištem: pribavite vodni akt i vršite ograničenu sječu po zakonu.

BROJ 241

MJESEC DARIVANJA

Ne zaboravimo biti ljudi

lužbenici Evanđeoske crkve iz Zenice, Mario i Dejana Opačak, kako smo i ranije pisali, čine zaista hvalevrijedna djela ljubavi (u prvom redu za djecu) na području općine Vareš. Na koncu još jedne kalendarske godine imalo se toliko toga sumirati. Njihov ured, kod autobusne stanice u (krajnje zapostavljenom) Vareš Majdanu, kroz projekt započet još u veljači 2013. postao je prihvatilištem za školsku djecu koja moraju i po dva sata čekati prijevoz na sela, što je pravi spas u zimskim uvjetima. Osim što su u toplome, djeci je osigurano nešto užine, voća, toploga čaja. No, ondje se odvijaju i odande kreću brojne druge edukativne i zabavne aktivnosti, savjetovanja za roditelje, izleti i radionice, premda je djeci milije kazati – igraonice. Naravno, i za igru ima mjesta i vremena, ali nijedno okupljanje djece nije besciljno. Pa čak i kad zapnu oko neusvojenog gradiva u školi, Dejana i Mario osobno im pripomažu oko engleskog jezika i matematike, te za evidentno siromašne često osiguraju školski pribor. Osim tog spontanog pomaganja, ured tijekom cijele godine ima razrađene projekte i aktivnosti, koje sežu od poučavanja higijeni, učenja engleskog jezika, tečaja za gitaru do odlazaka u prirodu i na druge i dalje izlete. Budući da je sjedište ureda u Vareš Majdanu, projektima su prvenstveno obuhvaćena djeca iz tog dijela grada, a kad je riječ o selima – s Budoželja i sa Striježeva. Uz početni skepticizam koji je vladao kod roditelja djece iz ovih bošnjačkih sela s vremenom se došlo do susretljivih i srdačnih odnosa i sada ured prima izraze zahvalnosti. Djeca na koncu imaju priliku doživjeti međunarodne susrete kada u sklopu određenih projekata u Vareš dođu timovi iz evanđeoskih zajednica, iz Amerike, Engleske, Nizozemske, Njemačke… A kraj godine zaokružen je s paketićima u kojima nisu samo slatkiši nego higijenske, školske i druge dječje potrepštine. Oni su osigurani za svu varešku djecu uzrasta od 2 do 14 godina, ali nisu zaobiđena ni novorođenčad odnosno njihovi roditelji koji su dobili pakete s pelenama. Podijeljeno je oko 700 paketića djeci plus 30-ak za bebe. Nisu ni odrasli zaboravljeni. Tijekom prosinca podijeljeno je 50 paketa za ugrožene, a u svibnju su, recimo, podijeljena sjemena za 70 obitelji koje se bave poljoprivredom. Na koncu, pomagalo se i izvan Vareša u vrijeme svibanjskih poplava, kada su Dejana i Mario animirali Varešane na akciju koju su sami vodili i tako osigurali dva mini konvoja pomoći za ugrožena područja u okolici Zenice, gdje su,

Petero đaka osnovne škole na Pržićima u povodu Božića i Nove godine dobilo je po 100 australskih dolara, a dodatnih 100 uručeno je učiteljici Darjani Grgić za učionicu u kojoj izvodi nastavu. Donacija je stigla od Igora Mijatovića iz Sydneyja. On je izrazio želju da obraduje pržićke školarce po uzoru na na to kako je donatorica iz Nizozemske prošlih godina darovala pogarske đake – novcem za obuću i odjeću. Dakle, da to ne budu klasični paketići puni slatkiša nego nešto korisnije, što će i roditeljima olakšati. Za Pržiće je Igor posebno vezan jer je ondje živio prije rata. Inače, često dolazi u Vareš i uvijek je spreman pomoći ljudima u potrebi. U Australiji, gdje živi već 20 godina, pohađa master studij i bavi se marketingom. A.Š.

Dejana i Mario Opačak

u onom kaotičnom "pomaganju", kao dobri poznavatelji tamošnje situacije pomoć skupa s Varešanima osobno uručili. Koriste ovu prigodu da svima s kojima uspješno surađuju i razvijaju dobre odnose upute izraze zahvalnosti. M. M

U vremenu Adventa, riječi koja dolazi iz latinskog jezika i znači dolazak ili iščekivanje, na Pogari se desio "dolazak" novog Vijeća Mjesne zajednice, a koje je među prvim zadaćama osiguralo već tradicionalnu podjelu božićnih paketića đacima koji pohađaju školu na Pogari, kao i djeci predškolskog uzrasta s područja Duboštice i Pogari. Podijeljeno je ukupno 12 paketića i to nakon priredbe koju su djeca pripremila sa svojom učiteljicom. Tridesetak mještana došlo je popratiti taj događaj i osjetio se lijepi blagdanski ugođaj. MZ Pogar nastavlja s nastojanjima da unaprijedi situaciju i traži potporu donatora, pa je vrijedno spomenuti one koji su se već odazvali i izraziti im ovim putem iskrenu zahvalu. Gosp. Boro Jurić, sin Marka "Zovke", Pogaranina koji živi u Njemačkoj, donirao je tzv. trimer za košenje trave odnosno održavanje groblja, a poduzeće "Profitex" gosp. Zdravka Barkića doniralo je materijal za izradu stolnjaka. S. D. BROJ 241

SIJEČANJ 2015.

OĆEVIJA KOD VAREŠA

Mi u Varešu imamo problem. Kad uzmemo sami govoriti o svojoj tradiciji bilo koje vrste, to se drugima nerijetko čini kao preuveličavanje. Zato je dobrodošao poneki prilog kojeg autorski potpisuju oni što se s Varešom i njegovom okolicom susreću prvi put. Oni pak vide i ono što je nama obično i što naprosto podrazumijevamo. Tako su reporteri Agencije Anadolija nedavno posjetili Oćeviju i kovačku radnju obitelji Jozeljić, a prilog je objavljen na većini internetskih portala u BiH. Urođena mana elektronskih medija je što su jednokratni i eterični, a priču trajno čuva jedino papir. No, zato smo mi tu.

ćevija, živopisno selo u vareškom kraju možda je i posljednje u Evropi koje je do danas, u vrijeme modernih tehnika i fabrika, sačuvalo tradicionalni, srednjovjekovni način kovanja željeza. Selo je smješteno na planini Zvijezdi na otprilike pola puta između Vareša i Olova. Donedavno je do njega vodio makadamski put. Poznato je po kovačnicama koje se pokreću snagom vode. Mještani kažu da su to posljednje kovačnice koje rade na srednjovjekovnom, tradicionalnom principu u Evropi. Put do Oćevije je posebna priča. Prolazak kroz pećinu Stijene, koja je prije četrdesetak godina proširena kako bi kroz nju mogli prolaziti i automobili, poseban je doživljaj. Mrak, a nakon toga predjeli prekriveni snježnim pokrivačem. Vozite se kroz neki sasvim drugi svijet. Tišina, mir i spokoj... U kotlini se pruža malo selo Oćevija kroz koje protiče rječica Oćevica. Ona je zaslužna za kovačnice, poredane jedna do druge. Ispred kovačnice porodice Jozeljić ekipu Anadolu Agency (AA) dočekuje sin Dražen. Vatra u kovačnici je već spremna. Otac Mijo i Dražen počinju sa radom, ali i pričom o zanatu koji danas i nije cijenjen kako u BiH tako i šire. Mijo se kovanjem željeza bavi od malih nogu. Još kao 15-godišnjak o kovanju

Selo posljednjih kovača u Europi učio je od svog oca. Sve generacije muškaraca u porodici Jozeljić su bili kovači. "To je tradicija stara 500 do 600 godina. Ne postoje dokumenti kada su se počeli baviti time. To je tradicija koja je išla sa koljena na koljeno. Kao dječak sam počeo donositi starijima ručak i polako sam učio", ispričao je Mijo za Anadolu Agency. Kako prije nekoliko stoljeća, tako i danas potomci porodica kovača u svojim kovačnicama i dalje obrađuju željezo na isti način na koji su to radili njihovi preci. "Oćevija je uvijek bila poznata po kovačima. Nekada je bilo kovačnica i u obližnjim selima, ali nisu mogle opstati. Bilo ih je i u Varešu, ali mi imamo hladni i topli izvor vode tako da nam nikada zimi nije ledila voda. Najviše smo zbog toga i opstali. U drugim mjestima zaledi voda i ne može se raditi", kazao je Mijo. Prema njegovim riječima, nikada nisu imali problema sa radom. "Nema nigdje više ovog sistema na vodu. U BiH nema nigdje da se kovačnice pokreću na vodu. Mi još primjenjujemo

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš SIJEČANJ 2015.

BROJ 241

sistem kovanja koji se primjenjivao i prije više od 500 godina, ali je teško opstati na ovom vremenu", ispričao je Mijo. Kako kaže, teško se uklopiti u današnji sistem, kada tehnologija sve odrađuje. "Posla ima. Radimo svaki dan kao i prije 20 godina ali je došlo vrijeme da ne znamo kako da opstanemo. Žao nam je odustati od ovog zanata jer je to tradicija", poručio je Mijo. Najčuveniji njihovi proizvodi su sač i peka, ali kuju i potkovice, lopate, motike, ašove, trnokope... "Što se tiče kvaliteta nigdje nema ovakvih proizvoda. Ima proizvoda od dvije do dvjesto maraka", ispričao je Mijo u razgovoru za Anadolu Agency. U bivšoj Jugoslaviji bilo je malo gradova koji su kao Vareš imali toliko majstora, kovača, tokara, bravara... Bio je rudnik, livnica i željezara. Sve je danas uništeno i prestalo sa radom u poslijeratnim godinama. Ostaje samo nada da će neko nekada ponovo pokrenuti industriju u ovom nekada bogatom kraju.

Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

www.fondacija.vares.info

Iz arhiva: nakon obnoviteljske skupštine 1994.

20 GODINA LISTA "BOBOVAC"

U Varešu je 19. prosinca 2014. u organizaciji HKD "Napredak" – Podružnice Vareš održana svečana akademija povodom 20 godina izlaženja lista vareških Hrvata "Bobovac". Svečanost je okupila brojne Varešane i goste s raznih strana, čitatelje i suradnike, kao i one koji su donijeli odluku o osnivanju ovog mjesečnika u studenom ratne 1994. godine. Iako je Vareš politikama vođenim nakon rata doveden u poziciju besprimjerno siromašne općine, njegovi žitelji, ponosni na svoju kulturu i obnovljeni suživot, doživljeni jubilej i program akademije ocijenili su pomalo nestvarnim događajem koji grije dušu i pruža nadu da je dostojanstvom moguće poraziti i današnje okolnosti. Na akademiji su, nakon pozdravnih riječi koje je uputio predsjednik Napretkove Podružnice Mario Mirčić, o značaju, karizmi i historijatu lista govorili vareški književnik Željko Ivanković, vareški župnik u prvim godinama lista fra Mato Topić te glavni i odgovorni urednik Mladenko Marijanović. Ovu su varešku svečanost svojom nazočnošću podržali veleposlanik Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini mr. sc. Ivan Del Vechio, kao i općinski načelnik Avdija Kovačević, te su se obojica obratila skupu. Obratio se i župnik fra Mirko Majdandžić, a potom zapjevao i zasvirao. Pristigle su mnoge čestitke i ispričnice, od kojih su neke i pročitane. Program akademije ukrašen je dojmljivim glazbenim i plesnim intermecima, a na koncu su, prvi put od osnutka lista, zaslužnima dodijeljena prigodna priznanja. 6

Na rubu nestvarnog U DANIMA OSNUTKA... HKD "Napredak" – Podružnica Vareš održala je prvu izbornu obnoviteljsku skupštinu godinu dana nakon pada Vareša i egzodusa gotovo cjelokupnog hrvatskog puka. Bilo je to na prostoru enklave koju su branili vojnici HVO-a, gdje su se u to vrijeme nalazile i institucije koje su djelovale pod legislativom Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Skupština je održana u Osnovnoj školi na Pržićima dana 15. studenog 1994. godine i za predsjednika Podružnice izabran je tadašnji vareški župnik fra Mato Topić. Tom prilikom je Podružnica definirala pravce djelovanja, podijelivši svoj rad u sekcije. Jedna od njih bila je i sekcija za informiranje. Kada se diskutiralo o tome kako bi ta sekcija trebala djelovati, a sa ciljem informiranja i uvezivanja Hrvata u progonstvu – koji su tada proživljavali najteže dane, razdijeljeni čak i od svojih obitelji – zaključeno je da bi najbolji način bio pokrenuti neko novinsko izdanje, tj. vlastito glasilo. Tako je utemeljen list vareških Hrvata, za kojeg je odlučeno da ponese ime "Bobovac". Smatralo se da je simbolika toga imena snažna i nadasve prikladna aktualnom povijesnom trenutku. Već u prosincu 1994. utvrđuje se koncept i pišu se prvi tekstovi za "Bobovac" broj jedan, koji će ugledati svjetlo dana 15. siječnja 1995. godine. Još uvijek je trajao rat i nije bilo slobode kretanja pa su se među članovima uredništva bezmalo tražili dragovoljci koji će se probijati preko brojnih kontrolnih točaka vojske i policije, do Zenice, gdje je list u početku tiskan. To je tada bio teži i složeniji zadatak nego osmisliti sadržaje i sklopiti list. A list je već s prvim brojem uspio ostvariti zamisao svojih osnivača i sadržajima prikupljenim s raznih strana uspio pokidati nametnute granice. Tako je perom i kulturom nadjačana vojna sila, i započinje pružanje otpora političkim projektima koji su radili protiv vareških Hrvata i Vareša u cjelini. Uz porođajne muke, tog posljednjeg ratnog proljeća, list vareških Hrvata je ipak uspješno zaživio i zaplovio neizvjesnim vodama izbjegličke sudbine, da bi se vrlo brzo, od "Bobovca" broj 8, na dnu naslovnice ustalila odlučna poruka ispisana na latinskom (Ceterum, redibimus in Varevallium), što bi značilo: Uostalom, vratit ćemo se u Vareš! U broju 33. ona je ispisana posljednji put i već u idućem podcrtano je: Uostalom, govorili smo da ćemo se vratiti! Time je ta pokroviteljska, ali i vlastita povratnička misija bila okončana, i list otada, s gašenjem Općinskog vijeća i integracijom struktura vlasti, nastavlja izlaziti pod patronatom Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak" Podružnice Vareš – konačno u Varešu.

REKLI SU...

TRADICIJA PISANE RIJEČI Željko Ivanković List "Bobovac" postao je mjesto na kojemu se okupljaju kamenčići jednog velikog razbijenog vareškog mozaika, koji se tu, baš tu iznova konstituira zajedno sa svim drugim vareškim autorima i djelima, kojih nigdje i ni na jednom drugom mjestu na svijetu nema toliko. A riječ je zapravo samo o nastavku tradicije pisaca i pisane riječi u Varešu. Neću podsjećati na drugo osim na "Naš kolektiv", pa poslije "Kolektiv". Ni mnogo veće općine, ni veće sredine nisu imale svoj list, kao evo ni danas. Vareš ga je imao i ima. Jer, Vareš ima dugu i bogatu tradiciju pisane riječi. Od Divkovića 1611. preko Filipa Lastrića, dvojice Barišića, Martina Brguljanina, Grge Ilijića Varešanina, Filipa Grgića, Nediljka Dugonjića Vrhovčića, Petra Pejčinovića, Bernardina Matića... itd. itd. BROJ 241

SIJEČANJ 2015.

Evo, samo u ovih 20 godina koliko postoji list "Bobovac", 26 je vareških autora objavilo stotinjak knjiga... Da ne mislite da imam bujnu maštu, evo ih poimence, uz napomenu da sam moguće, doduše nenamjerno, ponekog i preskočio: Vladimir Alaupović, Boško Andrić, Slobodan Babić, Ilija Barišić, Grigorije Durić, Ignacije Gavran, Tvrtko Gavran, Anto Gavrić, Željko Ivanković, Petar Jozelić, Berislav Kalfić, Mirjana Kasapović, Avdija Kovačević, Suno Kovačević, Alen Kristić, Mladenko Marijanović, Ivica Mlivončić, Azmir Muftić, Slobodan Novaković, Tomislav Obrdalj, Panto Pantić, Mladen Radoš, Zdravko Stanišić, Boro Stjepanović, Mijo Vidović, Franjo Zlović, a objavljena su i nova izdanja ranijih knjiga Matije Divkovića, Filipa Lastrića, Novaka Simića..., a tu su i knjige o Varešu, vareškoj okolici nevareških autora, onih koji pokazuju koliko im je Vareš bio inspirativan: Andrija Nikić, Ilija Orkić, Dragan Pavelić, Ilija Piplica... A znam i za još autora, i za još knjiga, i za još rukopisa koji će ovu nevjerojatno bogatu riznicu dodatno obogaćivati u vremenu koje dolazi. Nađite mi za usporedbu, po veličini i brojnosti njegovih žitelja, ali može i bez toga, takvo mjesto u BiH ili takvo mjesto igdje u svijetu... A, pazite, nisam i za ovu prigodu namjerno ne spominjem sve vareške slikare, glazbenike, dramske umjetnike, znanstvenike, sveučilišne profesore, duhovnike, prevoditelje, sportiste, šahiste, enigmate, novinare, pravnike, inženjere, liječnike, majstore..., dakle uglednike svake vrste koji svojim značajem, a na ponos Varešu, daleko nadmašuju ovu varešku kotlinu. Uostalom, o većini njih je "Bobovac" pisao i znate ih... Eto, zbog svega ovoga pono-san sam da sam i ja dio ove vareške priče i da nastavljamo uspostavljati jedan veliki zajednički vareški mo-zaik čijim su dijelom i rimska cesta na Zvjezdangradu, i starokršćanska bazilika u Dabravinama, i starosla-venska povijest s Perunom i Bogo-šem, i nekropole stećaka, i kraljev-ski grad Bobovac, i rudarska mjesta Duboštica, Borovica ili Oćevija, i džamija na Karićima, i Stari most u Varešu zajedno s prelijepom legen-dom o njemu, i Stara vareška crkva i Željezara Vareš..., i svi mi odavde do Australije, Kanade, SAD-a, Skandinavije... kamo nas je zlo i ne samo naše zlo rasulo, a vareško i samo va-reško dobro nas priziva i okuplja. Ne dopustimo stoga, da kažem u ovom svečarskom trenutku, da tuđe zlo ikad više bude veće, jače i važnije od našeg dobra, makar i maloga našeg dobra...

Mario Mirčić: "Put od prvih 20 godina bio je ispunjen stalnim usponom lista, ali je istovremeno bio ispunjen očekivanim opstrukcijama, osporavanjima, neuspjelim kopijama, kao i onim opstrukcijama koje su zabolile jer su bile neočekivane. Ali, unatoč svemu, 'Bobovac' je ovdje, on je naš, vareški, i njegov vijek zavisi izravno od nas samih, a iskreno se nadam i vjerujem da ćemo ga ostaviti u naslijeđe našim mladim naraštajima. Koristim ovu prigodu da izrazim zahvalnost svima koji su sve ove godine kupovali list, oglašavali u njemu, pomagali i donirali, i izravno omogućili da obilježavamo ovaj jubilej, a ujedno pozivam sve nas – kako ovdje tako i u iseljeništvu – da nastavimo i ubuduće surađivati, štititi i jačati naš list, te da obilježimo i zlatnu godišnjicu našeg 'Bobovca'"!

LIST OTVORENIH PITANJA Fra Mato Topić Zar je već prošlo 20 godina od onoga vremena kada smo u nekoj vrsti opasne ilegale odlučili vraćati život ovdje u Vareš, pokrenuti sve što se u to vrijeme redovito nije događalo u našem okruženju, pa tako i pokrenuti List vareških Hrvata "Bobovac"? Zar je netko u onakvim životnim uvjetima, kada je život bio improvizacija a svako ozbiljnije planiranje na vareškim brdima avantura u koju će moći povjerovati samo smiješni rodoljubi, mogao pomisliti da će biti onih Hr-vata koji će 20 godina kasnije Fra Mato Topić, Željko Ivanković, Mladen Rudež slušati ovakvu priču o Varešu i "Bobovcu" baš ovdje u prostorijama vareške općine? Gdje li su sada oni (ne)ljudi ili žene, poslušnici stranke ili slijepi izvršitelji koji su policijskim Mr. sc. Ivan Del Vechio: "Prilikom metodama istjerivali Hrvate iz vlastite kuće samo zato što su bili povratnici? Osjećaju li barem nedavnog posjeta srednjoj Bosni i Vanelagodu, ako ne i krivnju i odgovornost, svi oni čiji tragovi "smrde nečovještvom" dok svakodnevno susreću svoje komšije nad čijim usudom su se znali iživljavati? rešu premijer Zoran Milanović rekao Gdje li su sada oni što su odvodili Varešane iz njihovih kuća ili izbjegličkih kampova čija je – u Varešu se teško živi, ali u Varešu metoda nije bila policijska palica nego politička "udica" s mamcem koji je mamio i izmamio postoji entuzijazam i iza tog entuzimnoge Varešane, Borovičane, Vijačane, Oćevce da potraže novi zavičaj? Čijim gradom sad šeću jazma treba stati. prvi načelnici Drvara i predstavnici drugih institucija nakon što su izvršili svoje nečasne zadaće? Vareški list 'Bobovac' je misija, on Što li osjećaju prevareni Varešani čija raspuknuta duša još traga za zavičajem i smirajem dana na zalazu života negdje po bijelome svijetu? je i više od misije. On je identitet i duNije "Bobovac" list iz ilegale zato što je bio hrvatski ili vareški, nego zato što se na tom hovna uspravnica svih vas, građana najjeftinijem novinskom papiru mogao iščitati glas koji vapi u pustinji i to glas prognanika, Vareša, a posebno Hrvata u Varešu. I beskućnika, glas o zavičaju onih koji su već, kao i mnogi drugi prije i poslije njih, bili pokrenuti u zato treba čestitati, zato treba pohvapotragu za nekim novim zavičajem, ljepšim, boljim, bogatijim i hrvatskijim od Vareša. liti sve koji su sudjelovali u toj misiji i Ovu priču sam započeo pitanjima jer je "Bobovac" od svoga rođenja do dvadesetog napose uredniku, a mi ćemo, nadam rođendana živio s pitanjima koji su se kao naslovi provlačili od broja do broja. Takva su pitanja bila: Zašto Bobovac? Umire li čovjek? Tko je upalio mrak? Hoće li Borovica postati prošlost? Zašto se, pomoći da opstanete i dalje." SIJEČANJ 2015.

BROJ 241

20 GODINA LISTA "BOBOVAC" Avdija Kovačević: "Uredništvo lista 'Bobovac', zahvaljujući svojoj aktivnosti i stalnoj borbi za slobodu, pored svih scila i haribda kroz koje su prolazili, ograničenja koja su im bila nametana, sprečavanja da normalno funkcionišu i rade, oni su u svom radu uspjeli. I hoću jasno da kažem: ja sam ponosan, ako imam pravo uopće da budem ponosan, što živim u vremenu i prostoru u kome je djelovao i djeluje hrvatski list 'Bobovac'." Veleposlanik, načelnik i dugogodišnji urednik Jelić

Federacija kasni? Zašto nam se nudi Drvar? Što ako ne dobijete Drvar, a izgubimo Vareš? Koliko je star Vareš? Je li Vareš otvoreni grad? Osmanlijska vladavina – šablon, uzor ili prošlost? Jesmo li neuk narod? "Bobovac" ne smije stati s pitanjima od životne važnosti ne samo za Vareš i Varešane, nego za Bosnu, i ne samo za Hrvate nego i druge koji žive i žele živjeti u Varešu kao svom zavičaju i u Bosni kao jedinoj svojoj domovini. Pitanja se temelje na izjavama hrvatskih čelnika koji su u ovo vrijeme pobrali većinu hrvatskih glasova, a obećavaju rješenje svih hrvatskih pitanja u kojem za Hrvate ima malo ili nimalo Bosne. A pitanja bi i za sljedeće "Bobovce" mogla biti nekakva ovakva: Je li Vareš grad u kojem žive samo oni Hrvati koji nisu imali kamo otići? Treba li se tek tako složiti s izjavama hrvatskog člana Predsjedništva BiH da u Sarajevu ili Banjoj Luci ili nekom drugom grad ili gradovima u Bosni nema Hrvata? Treba li Mostar postati stožerni grad svih Hrvata na račun svih drugih mjesta u Bosni, pa tako i Vareša? Jesu li Hrvati u Bosni, ili barem oni koji žive u Bosni, manje Hrvati od onih koji žive sabrani oko zamišljenog stožernog grada svih Hrvata? Jesu li Hrvati samo oni za koje je davno ograđen mali tor u kamenjaru u koji treba utjerati pritiscima ili mamcem sve one koji do sada to nisu učinili? "Bobovac" ni u svojoj punoljetnosti ne smije izdati svoj početni koncept, a to je da bude list otvorenih pitanja! Čestitam svima vama u uredništvu, čestitam svim stanovnicima općine Vareš i svima onima koji su ugradili poneki kamen u trajne i čvrste mostove koje je sagradio, gradi i još će graditi, list vareških Hrvata "Bobovac"! Neka je vječni mir i vječni pokoj svima onima koji su ugradili dio sebe u ovaj vrijedan zavičajni program, a njihova imena su ispisana na predzadnjim stranicama "Bobovca". Ponosan sam što sam i sam ugradio poneki kamenčić u temelje ovoga projekta koji smo nazvali "Bobovac"! Neka vam je svima mir i dobro!

LEGITIMACIJA LJUBAVI Mladenko Marijanović List "Bobovac" je, ja bih to tako nakon svih ovih godina nazvao, legitimacija naše neizlječive ljubavi prema zavičaju. Nemam drugog načina da opišem ili objasnim činjenicu kako dostižemo obljetnice i jubileje kojima se nekoć ni mi sami u uredništvu nismo nadali. Prepreka je bilo raznih, a ljestvica koju smo sebi postavili od prvoga broja nijednoga trenutka u proteklih 240 mjeseci nije bila spuštena. Naprotiv. Svih 240 brojeva iznijeli smo na opredjeljenju da, od korica do korica, pišemo o svega tri stvari: o Varešu, zatim Varešu i samo o Varešu! Kad kažem Vareš, naravno da uključujem i ljude koji su ga činili, koji ga čine ili koji se danas negdje u tuđini još uvijek ponosno osjećaju njegovima. Egzistiramo u društvu i vremenu u kojem je zakržljala svijest o društveno korisnom radu odnosno bilo kakvom radu koji ne traži naknadu ni nagradu. Međutim, list "Bobovac" je iznimka – jer da nije, ne bi ovoliko postojao, ugasio bi se davno kao mnogi drugi koji su potrošili entuzijazam u nekoliko mjeseci, a da se i ne poredimo s onima koji se nisu snašli i održali unatoč znatno boljim komercijalnim uvjetima. List "Bobovac" je, ustvari, od početka doživljen kao satisfakcija, njegov svaki novi broj je i nada i nagrada, i u tome je eliksir s kojim smo poživjeli da dočekamo, evo, i 20 godina. U to ime moja je dužnost spomenuti se sa zahvalnošću svih koji su pisali i radili za "Bobovac", pa makar samo kolektivno – jer ih je bilo preko stotinu i ne bih stigao sve imenovati. Svi oni ugradili su dio sebe i utkali ljubav na naše stranice. Činili su to iz osjećaja duga prema zavičaju, premda je tu bilo i mnogo onih kojima Vareš nije zavičaj. Pisali su iz sentimenta prema kulturi i umjetnosti, iz domoljubnog naboja, iz romantičarskog

BROJ 241

"Zvončice" oduševile gracioznim nastupom SIJEČANJ 2015.

zanosa, iz gorljive obrane tradicije, iz gorčine gdjekad, ili iz zanimacije i oprobavanja, ali uvijek u Fra Mirko Majdandžić: "Pjesnik dobroj vjeri i namjeri. S pijetetom ću poimence spomenuti suradnike koji više nisu među živima: je jednom kazao: mali narodi treVladimira pl. Alaupovića, fra Željka Filipovića, dr. fra Ignacija Gavrana, Ivicu Mlivončića, Miroslabaju velike pjesnike, a možda biva Markotića. S posebnim sjećanjem na prve brojeve "Bobovca", kada nas je razdirala čežnja za smo mi to mogli prevesti: mali nadomom, kad smo radili pod prijetnjom pogibelji i pritiskom vojne stvarnosti koja nas je okruživala, izdvojiti želim naše veterane – Borku Dodik i Tvrtka Gavrana – koji su nam iz civilnog života rodi trebaju imati velike projekte. unosili čaroliju dirljive umjetnosti i lepršave književnosti, što je bilo izvanvremensko u onom Jedan od velikih projekata je i list trenutku. 'Bobovac'. Vi ste ovdje uspjeli u tešKako su godine odmicale i događale se društveno-političke mijene, tako se i naš list kalio, izoštravao oko i sluh, loveći u letu sve što je afirmativno i stajući na rep svemu negativnom. Početkim vremenima učiniti veliku stvar, ni lajtmotiv zvani povratak, naslijedila je faza opiranja eroziji mentaliteta i općem društvenom pokrenuti list, i on je postao slika potonuću, a koja i danas traje. rada i napora s opredjeljenjem – I tako, na tom putu dugom 20 godina susretosmo nebrojene koji su "Bobovcu" pružili ruku, a idemo raditi, boriti se, i izići će sinašlo se dabome i onih koji mu podmetaše nogu. Oni su izabrali ostaviti loš trag, a činjenica da "Bobovac" i dalje traje, da se čita i napreduje, da se svaki broj čuva i uvezuje, trebala bi im biti više gurno na dobro. Čestitam vam ovu nego dovoljna. veliku godišnjicu." Držim da smo na vanjskom planu, u ovih 20 godina otkad nam "kapu kroje" razni skorojevići, s našim lokalnim listom dokazali da Vareš nije samo propala rudarska civilizacija i postojbina zabitih gorštaka, kako se potcjenjivački misli. A na internom planu i danas imamo takve kritizere i antipode kojima je potrebno reći da veličanje kulture, da prostor u listu koji je rezerviran za književnost i umjetnost, nije balast i trivijalnost. Zapitajmo se kakav bi to list bio da ga cijeloga ispunimo socijalno-ekonomskim sivilom i temama iz ćor-sokaka. Smatram da ono najvrjednije što ovaj list ima i njeguje jest senzibilitet prema ljudima i njihovim životnim pričama, od kojih su brojne objavljene i posthumno te tako izbavljene od zaborava. Na koncu želim zahvaliti svojim kolegama iz Uredništva – Čedomiru, Dubravku i Zlatku – na odličnoj suradnji, odanosti i odlučnom držanju u trenucima kad smo bili napadani, a također i Alenu i Miji, koji fizički nisu u Varešu, ali su s nama. Naši poticaji da nastavimo dalje su u spoznajama i u sitnicama "koje život znače" poput ovih: kad na ulici sretnemo gospođu koja nudi privatni prostor za smještaj lista, kad kraj prodajnog mjesta čujemo neku bakicu kako moli prodavačicu da joj ostavi sa strane dva primjerka novog broja "Bobovca" – a neće ga nestati – kad doznamo da neki pretplatnik u iseljeništvu po povratku s posla zatekne "Bobovac" u poštanskom pretincu pa te večeri zanemari sve drugo dok ga ne iščita cijeloga, kad stigne e-mail u kome čitateljica na drugom kontinentu otvori dušu i kaže da joj se nad nekim tekstom ili fotografijom omakla suza... I mnoštvo je takvih primjera koji potvrđuju da naš mjesečnik ima plemenitu misiju i postiže svrhu. Sa svoje pozicije i s ove vremenske distance mogu reći, iako sam na mahove bio pod presingom i tjeran da odstupim, koliko i zamoljavan da ne odustanem, iako sam bio pozivan s nuđenim radnim mjestima izvan Vareša – vrijedilo je ostati, i izdržati.

DODJELA PRIZNANJA List vareških Hrvata "Bobovac" svoja dva desetljeća postojanja duguje onima koji su ga ustrajno kreirali, ali ne treba zaboraviti ni tolike koji su ga na razne načine podupirali. Stoga su povodom ove obljetnice – i, zapravo, prvi put od osnutka lista – zaslužnima dodijeljena priznanja, a koja su bila podijeljena u tri ranga. Slijede nazivi institucija i imena pojedinaca kojima su uručena priznanja, uz obrazloženja temeljem čega su ih dobili, a počevši od zahvalnica "za ostvarenu suradnju i podršku Listu". Željko Lekić. Lekićevo je djelo prvi likovni dizajn zaglavlja "Bobovca", s logotipom u formi kruga, koji se zadržao na naslovnicama do 169. broja, kada je na početku 15. godine izlaženja uveden redizajn. Suradnja Lekića s "Bobovcem" traje i danas. Zvonimir Stjepanović. Žurnalist, prvi glavni urednik "Bobovca", do 10. broja. Poslije ga je put odveo s Daštanskog, a danas živi i radi u Splitu. Štovani gospodine uredniče, žao mi je što nisam u mogućnosti nazočiti prigodnoj svečanosti vrijedne obljetnice našeg "Bobovca". SIJEČANJ 2015.

BROJ 241

Trenutak dodjele prve zahvalnice

Iz perspektive prosinca ratne 1994. teško je bilo zamisliti "Bobovac" za 20 godina, tko bi se onda o tome usudio misliti? Dozvolite mi stoga da se u ovome, gotovo nestvarnom ozračju, zahvalim svima koji su kroz ove godine pratili naš list na putu središnjeg čuvara tradicije i duha starog Vareša, kao i glavnog informatora domicilnog, ali i raseljenog vareškog puka. U vjeri i nadi da ćemo i ubuduće svjedočiti novim obljetnicama našeg lista, sve Vas srdačno pozdravljam. Zvonimir Stjepanović

20 GODINA LISTA "BOBOVAC" Branko Trogrančić, u grafičkim krugovima poznatiji kao Doktor. Radi računalnu pripremu "Bobovca" za tisak i s vareškim se listom vezao od 35. broja, kada se ujedno prešlo na tiskanje omota u boji. Priznanje mu je uručeno za oblikovanje 205 Bobovčevih izdanja, uključujući i pet posebnih priloga uz jubilarne brojeve.

balkanske javnosti. Zavičajnom listu "Bobovac" pružio tretman dostojan ekskluzivnih medijskih kuća. Ujedno je financijski ubrzao donošenje odluke o početku izdavanja kompletnog lista u boji. Poštovani gospodine Marijanoviću, velika mi je čast da mi se dodijeli takvo jedno priznanje. Pošto i sami izvještavate o mojoj borbi s vlastima Luxembourga, vjerovatno će zasad sve ostati na obećanju s moje strane da ću doći u posjetu mome Varešu. Srdačan pozdrav Vama i Varešanima iz Luxembourga, Dipl. Ing. Ivan Žilić

Davorka Terzić. Prvih godina radila unos tekstova i zahvaljujući njoj ostvarena je poveznica s Doktorom. Osim toga, gospođa Terzić je sa svojom knjižarom u Varešu trajni oslonac za prodajne i sve tehničke usluge oko "Bobovca". Josip Klarić, poznatiji kao Klara. Autor značajnog broja fotografija za naslovnice i kreator najvećeg broja sadržaja objavljenih na omotu otraga. Fokusiran na gastronomiju, prirodne ljepote i kulturno-povijesne vrednote vareškog kraja. Radio "Bobovac". Mlađi brat s kojim se list kolegijalno dopunjavao i čiji su djelatnici svojedobno bili i suradnici lista "Bobovac". Općina Vareš. Kuća čija su vrata, nakon povratka lista u Vareš, iz godine u godinu bivala sve otvorenija, da bi u drugoj dekadi izlaženja "Bobovca" ta suradnja postala krajnje korektna. Jednako na tome zahvaljujemo bivšim općinskim načelnicima: gospodi Pavlu Vidoviću, Samiru Musi, Hamdi Fatiću, kao i današnjem – gospodinu Avdiji Kovačeviću. Velečasni Mato Majić. Pripadnik "stare garde", istaknut o promicanju istine o stradanju župe Borovica, često zastupljen u prvim brojevima "Bobovca". Udruga Varešana "Bobovac" Sydney. Bobovčeva najodanija čitateljska i pretplatnička grupacija izvan domovine. Ponosni na Bobovčev logo, uzeli su ga za svoj simbol u dalekoj tuđini, iz koje se i donatorski sjete zavičajnog lista na koncu svake godine. Mirjana Džoja, Brisbane, Australija. Bobovčev najveći pojedinačni donator, i to svake godine u "vrijeme darivanja" odnosno uoči Božića. Njezina velikodušna donacija evidentirana je i u prethodnom broju "Bobovca". Fra Nikica Vujica. Gvardijan fojnički. U vrijeme kapelanstva u župi Vareš svesrdno surađivao s listom spašavajući od zaborava priče o ljudima koji su obilježili Vareš. Pomagao "Bobovcu" kad je bilo najteže, i moralno i materijalno, a čini to i dan-danas. Po uzoru na "Bobovac", kasnije pokrenuo lokalne listove u Jajcu i Fojnici.

Župnik fra Mirko – svesrdno uz "Bobovac"

Dragi Mladenko, zbog pastoralnih obveza nisam mogao nazočiti proslavi jubileja u Varešu. Hvala na zahvalnici. Projekt List "Bobovac" je u teškim danima, koji još uvijek traju, puno učinio da se Varešani ipak osjećaju svojima. Ti si, Mladenko, napravio veliki posao. Čestitam! Tvoj fra Nikica Vujica Boro Barkić. Oćevac u Nizozemskoj. Godinama organizirao vareške susrete u toj zemlji, pri čemu se uvijek angažirao za list "Bobovac". Predsjedniku Podružnice i uredniku "Bobovca" pred koju godinu bio domaćinom, pokrivajući troškove izrade opširne reportaže o životu i druženju Varešana u tom dijelu Europe. Dr. fra Stjepan Duvnjak. Franjevački uglednik i intelektualac. Nesklon isticanju i sklon strpljivom radu iz drugog plana. Uvijek spreman za suradnički doprinos listu "Bobovac", što je potvrdio i u prethodnom broju, kao i za vrijeme kapelanske službe u župi Vareš prije petnaestak godina. Fra Željko Brkić. Još jedan iz mase franjevaca – suradnika "Bobovca". Službovao kao vareški kapelan i vijački župnik. Odlučno stao uz "Bobovac" u vrijeme kada su ga neki drugi, noseći isti habit, smatrali nepodobnim listom. Ivan Žilić. Varešanin s adresom u Luxembourgu koji je svojom pojavom prije godinu dana izazvao ogromno zanimanje BROJ 241

Šehzija Buljina. Vlasnik Štamparije "Fojnica". S ovom tiskarskom kućom list "Bobovac" je postigao dosad najviši standard kvalitete, uz uvijek ispoštovane rokove isporuke. A uz gospodina Buljinu kao vrlo susretljiva direktora, ali i donatora u povodu jubilarnog 240. izdanja "Bobovca", izrazi zahvalnosti upućeni su i njegovu osoblju za krajnje poslovan odnos. Mijo Marić. Predsjednik udruge bosanskih Hrvata "Prsten". Rijetko se kada naiđe na razumijevanje i takvu poslovnost da sva korespondencija stane u dva maila i bude okončana za desetak minuta. "Prsten" je prepoznao vrijednim podržati list "Bobovac" uz ovaj jubilej. Mr. Emir Sudžuka, glavni menadžer kompanije "Eastern Mining d.o.o. ", koja je vlasnik koncesije za rudarenje na vareškim prostorima. Kao i s udrugom "Prsten", suradnja vrlo profesionalna. S tendencijom da se takva i nastavi. Violeta Pogarčić. Prodavačica na udarnome mjestu. U subotnja jutra oko polovice mjeseca, kad se iščekuje "Bobovac", njezin je prodajni kiosk pod pravom malom opsadom. I tako već godinama. Zdenka Kokor. Vlasnica knjižare "Ami", uvijek raspoložena "Bobovcu" i drugim povremenim izdanjima Podružnice u svojoj radnji pripraviti počasno mjesto. Upravni odbor vareške Podružnice "Napretka", nakon 20 zahvalnica, donio je odluku dodijeliti i devet plaketa. Plakete su dodijeljene "za doprinos očuvanju kontinuiteta Lista". SIJEČANJ 2015.

Prva je uručena književniku Željku Ivankoviću. Sa svojim književnim autoritetom, širokim kompetencijama te bogatim literarnim i redaktorskim iskustvom – čim je to iz opkoljenog Sarajeva bilo moguće – postao je prvorazredno Bobovčevo pojačanje. Kad su list "Bobovac" i Vareš u pitanju, da se i to zna i cijeni, svoju reputaciju stavio je u ravan suradnika-volontera. Goran Mijatović. Poduzetnik, informatičar i općenito vizionar koji je pokrenuo web stranicu Vareš Home Page. Njegova je zasluga što se list "Bobovac" našao na internetu daleke 1996. godine, kada su drugi, pa čak i državni mediji, u našim krajevima jedva imali pojam o globalnoj mreži. Tako se list "Bobovac" već od 18. broja objavljuje i u elektronskom izdanju, što je naročita pogodnost, ali i ponos za Varešane u svijetu. Dragi prijatelji. Dosegnuti ovakvu godišnjicu, u okolnostima u kojima je list "Bobovac" nastao i opstaje, nije značilo samo raditi nego i izdržati. Čast mi je da sam imao prigodu dati svoj skromni doprinos tom uspjehu. I žao mi je da ne mogu nazočiti upriličenom skupu. Šaljem iskrene čestitke "Napretku", uredništvu, te glavnom i odgovornom uredniku Mladenku. Srdačan pozdrav iz Göteborga, Goran Mijatović Mladen Divković. Svestrani umjetnik i web dizajner. Od gospodina Mijatovića preuzeo ulogu administratora vareške internetske stranice na kojoj se list objavljuje svakog 25-og u mjesecu. Divković je i povremeni suradnik lista "Bobovac".

najbolje želje svima vama u listu, kao i nazočnima – sugrađanima i gostima na svečanosti. Vaš, akademik Anto Markotić Mladen Rudež. Član središnje uprave HKD "Napredak" u Sarajevu i predsjednik Zaklade za održivi razvoj regije Vareš. Pod njegovim vodstvom Zaklada je prepoznala i podržava djelovanje lista "Bobovac", što će se, vjerujemo, i nastaviti na obostrano zadovoljstvo. Zdravko Barkić. Poduzetnik, ekonomist. U turbulentnom razdoblju, prije pet godina, kad je list platio cijenu očuvanja svoje neovisnosti na način da je završio na ulici, gospodin Barkić je pružio utočište. Bez ikakvih režijskih naknada stavio je na raspolaganje ured u kojem se sjedište lista nalazi i danas. Fra Mirko Majdandžić. Dolaskom na mjesto župnika u Varešu prije dvije i pol godine, fra Mirko je listu "Bobovac" vratio pripadajuće mjesto u župnom životu i župnom uredu. Ne samo to, otad započinje novo plodonosno razdoblje suradnje u ime zajedničkog dobra, što se na svaki način potvrdilo i na akademiji. Snježana Tomić. Vlasnica cvjećarne "Palma" s kojom list "Bobovac" ima marketinški ugovor još od 57. broja. Suradnja nikada nije prekidana i ona za financijski opstanak lista predstavlja značajan vid pomoći, koji nažalost nije baš izražen u ekonomski slabom Varešu. Utoliko više cijenimo ovu dugogodišnju suradnju. Ivona Ljevak. Vlasnica cvjećarne "Orhideja". S ovom radnjom list "Bobovac" ima marketinški ugovor od 72. broja. Suradnja također traje i danas.

Akademik Anto Markotić. Akademikova je uobičajena ocjena za list "Bobovac": Vi djelujete nestvarno! Pored toga što na razne načine pomaže zavičajnom listu, akademik Markotić glavni je Bobovčev oslonac i nadasve lobist u Zagrebu. Poštovana gospodo, s veseljem i uvažavanjem primio sam poziv i želio sam nazočiti obilježavanju velikog jubileja našeg "Bobovca", dao i obećanje, ali su me iznenadne obveze spriječile da vam se pridružim. Iskreno žalim zbog toga. Riječ zahvalnost preskromna je da iskaže koliko naš "Bobovac" svima nama znači. On je kao svjetionik čije svjetlo dopire daleko, povezujući sve nas razasute diljem svijeta s našim Varešom. Moje divljenje, moje iskrene čestitke i SIJEČANJ 2015.

Na koncu je, po odluci Upravnog odbora Podružnice, uručeno pet povelja "za doprinos osnivanju i opstojnosti lista", i to: BROJ 241

Državnom uredu za pomoć Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Ovaj ured sa sjedištem u Zagrebu nastavlja kontinuitet Vlade Republike Hrvatske u pogledu dugogodišnjeg pomaganja kulturnim institucijama u BiH, a gdje se uklapa i list "Bobovac" pod stavkom "pomoć glasilima na hrvatskom jeziku". Projekti lista "Bobovac" tijekom godina dobivali su značajnu potporu. Miroslav Pejčinović. Povelja mu je dodijeljena kao predsjedniku Općinskog vijeća Vareš-Pržići za osnivačku ulogu i podršku pokretanju lista. Mario Andrić. Povelja dodijeljena za logističku i svaku drugu potporu iskazanu listu "Bobovac" u njegovim počecima, a koju je pružao kao zapovjednik 96. domobranske pukovnije "Bobovac" – sve dok je ona egzistirala. Fra Mato Topić. Čovjek koji je tijekom devet godina provedenih u župi Vareš zavolio ovo mjesto pod Zvijezdom na način kako se voli vlastiti zavičaj. I slobodno se može reći: jedna od najvažnijih tekovina koju je ostavio za sobom kao prvi predsjednik vareške podružnice HKD "Napredak" jest upravo list "Bobovac", za koji je svesrdno radio od prvog do 68. broja, kada je došao čas za njegov odlazak iz župe Vareš. Čedomir Jelić. Prvi dugogodišnji urednik lista "Bobovac" – od broja 11 do broja 113. Bio je u svoje vrijeme prvi među jednakima – to u pogledu nedobivanja nikakve naknade za svoj rad – dok je istodobno vukao i nosio najveću brigu i odgovornost da iz mjeseca u mjesec namakne dovoljan broj sadržaja. Nakon svega, treba znati i podcrtati da list "Bobovac", svim teškoćama unatoč, nikada nije zakasnio u izlasku duže od par dana, a i to nikada nije bivalo zbog redakcije ili pripreme materijala, nego u pravilu zbog tehničkih problema oko tiskanja.

Na inicijativu predsjednika Podružnice gospodina Marija Mirčića Upravni odbor donio je odluku da se, povrh navedenih priznanja, glavnom i odgovornom uredniku Mladenku Marijanoviću, kao jedinom koji je u uredništvu od prvoga broja, dodijeli ručni sat s posvetom "u povodu 20 godina rada i 240 mjeseci ustrajnosti, kreativnosti i nadahnuća uloženog u list vareških Hrvata Bobovac".

PREDSTAVLJAMO

Fragmenti postratno-tranzicijske pustinje Željko Ivanković: (Ne)mirna Bosna. Autograf – Kolumne, Rabic, Sarajevo 2014.

razdoblju kasne moderne, kad spram "velikih priča" (J. F. Lyotard) na tragu totalitarističkih katastrofa prošlog stoljeća s pravom vlada duboka skepsa, svoje dostojanstvo iznova zadobiva sve ono što je fragmentarno, nedovršeno, prolazno, smrtno i rubno. Sve ono što se otima smrtonosnom zagrljaju cjeline, gonjeno žudnjom za totalnošću, koja potire sve ono jedinstveno i neponovljivo, sve ono što se otima unaprijed zacrtanom planu i kontroli cenzora "crvenog", "crnog" ili religioznog mentalnog sklopa, sve se to u naše dane iznova vraća u prvi plan i raskriva nam s koliko je faceta ljudski život i svako društvo bogatije nego što nas u to milom, a po potrebi i silom, sve do danas uvjeravaju ideolozi sterilne jednoznačnosti, totalne suverenosti, apsolutne transparentnosti koja naoko jamči sigurnost, ali zasigurno guši i potire život. Kao da iznova raskrivamo da i ono prolazno i svakodnevno, ono naoko neznatno i časovito, baš kao život leptira ili poljskog cvijeta, posjeduje ne samo svoje dostojanstvo nego i neočekivanu moć pružiti nam uvid u dramu pojedinačnog ljudskog života ili jednog društva, pa čak i ljudske povijesti općenito, ne samo opsežnije i dublje nego i životnije i bojama raskošnije od svega onog što se zbiva na velikoj svjetskoj pozornici u kategorijama globalnog, epohalnog ili čak vječnog, svejedno bilo to u sferi politike, gospodarstva, kulture ili religije. U tom kontekstu kasne moderne, koja vraća dostojanstvo smrtnom i fragmentarnom, kao onom u čemu vjerodostojnije odzvanja istina ljudskog bića i svijeta, na relevantnosti ne dobivaju samo nekoć preziru izvrgnuti filozofijski diskursi, otvoreni za smrtnost i lomnost svega ljudskog, za povijesnost same ljudske egzistencije, nego i različiti žanrovi u svijetu umjetnosti, literature i žurnalistike sličnog ili posvema jednakog usuda. A što se tiče naročito potonjeg, nije to teško naslutiti, upravo se kolumna kao žurnalistička forma pred nama pomalja kao povlašten žanr za hvatanje u koštac | SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI

Piše Alen Kristić sa zbiljom našeg svijeta u razdoblju kasne moderne. Možda je tek na toj pozadini moguće i razumjeti zašto se netko poput Željka Ivankovića, renomiranog pjesnika, pisca, esejista, prevoditelja, dramskog pisca, književnog kritičara..., u svoj svojoj stvaralačkoj raskoši uvijek iznova vraća upravo kolumnama, a da ne postanemo žrtve ne samo pretencioznog nego i naivnog zaključka kako je riječ o pomodarstvu, jeftinom profitu ili traćenju talenta. Ne, riječ je, pa možda čak i ne do kraja svjesnom, fundamentalnom dosluhu s temeljnim kretanjima u svijetu duha i misli kasne moderne, a opet ne slučajno, jer je horizonte tog svijeta prva otvorila upravo književnost, a od mnoštva pisaca zaslužnih za taj preokret spomenimo ovog puta samo jednog talijanskog, i to Umberta Eca i njegovu sjajnu knjigu "Ime ruže". Uostalom, čak je i postmoderni kršćanski filozof Gianni Vattimo, ne slučajno sunarodnjak sv. Franje i tvorac koncepcije "slabe misli" i iz nje ponikle vizije "slabog kršćanstva", na pitanje kako to da se kao filozof uvijek iznova spušta na razinu pi-

sanja kolumni odgovorio posežući za Isusovim izrijekom da je gubljenje duše preduvjet njezina očuvanja. A to će reći ništa do toga da bez solidarno-kritičkog silaska u konkretno vlastitog vremena i prostora, premda to može izgledati kao "gubljenje duše", nema niti odgovornoga filozofijskog niti odgovornoga književnog stvaralaštva, odgovorne misleće ljudske egzistencije uopće, a za to su danas povlašten medij upravo kolumnistički zahvati u svakodnevno, dok "očuvanje duše" iza štita specijalističke neutralnosti svjedoči ponekad o ustrašenom bijegu od nepodnošljivosti zbilje, no još češće o farizejskom pokušaju prikrivanja vlastitog pristanka na normativnost postojećeg od kojeg se iz dana u dan živi konformistički. A bitno je to reći jer se pred nama u koricama knjige "(Ne)mirna Bosna", na gotovo dvije stotine stranica, iznova pomalja čak 40 kolumni Željka Ivankovića, sada izvan svake sumnje već etabliranog kolumnista, a koje su točno devet mjeseci, i to od 16. listopada 2013. do 16. srpnja 2014., izlazile na prestižnom regionalnom portalu "Autograf". Već je i taj fakat sam po sebi vrijedan pozornosti jer je riječ o elitnom portalu na kojem doista pišu već punu kalendarsku godinu vodeća regionalna pera (Filip David, Jadranka Brnčić, Milan Vlajčić, Peter Kuzmič, Miljenko Jergović, Anto Tomić...) iz gotovo svih sfera naše regionalne društveno-političke i religiozne zbilje koja je, svim razlikama unatoč, još uvijek duboko obilježena postsocijalističkim i postratnim traumama kojima se još uvijek ni izbliza ne nazire kraj. Kao što to već sugerira i sâm naslov nove knjige kolumni Željka Ivankovića, te su kolumne 40 uzastopnih tjedana pozornost čitalačke publike, i to ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u čitavoj regiji, svake srijede svraćale na aktualne fenomene kulturnog, političkog i religioznog života, ili bi bolje bilo reći, životarenja i tavorenja bosansko-hercegovačkog društva, ne puštajući pri tome dakako iz vida ni zbivanja na globalnoj pozornici, koja uvijek iznova, izravno ili neizravno, vrše

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA

| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

VAREŠ BROJ 241

vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 SIJEČANJ 2015.

utjecaj i na našu zbilju, o čemu primjerice zorno svjedoči kolumna naslovljena "Nemirna Ukrajina" ili iz sfere religioznog kolumna "Papin noćni život" o kojoj Ivanković i u ovoj knjizi, premda mu to nije fundamentalna vokacija, piše kompetentnije i odvažnije od većine teologa čiju je misao odavno uštrojila po cijenu slijepe poslušnosti zajamčena toplina kaptolskih ili redovničkih odaja. Dakako, nošen motom njemačkog nobelovca Heinricha Bölla: "Umiješati se jedina je mogućnost ostati realističan!", autor se pri ispisivanju kolumni nije dao zasužnjiti zavodničkom površnošću dnevno-političkog, čega u pravilu postaju žrtve suvremeni regionalni kolumnisti, ponekad čak i posve svjesno zarad komfora i profita. Svejedno o čemu piše, bilo o zaboravu proslave niza eminentnih obljetnica (na primjer u kolumni "Obljetnice – kultura sjećanja"), sunovratu izdavaštava koje "poremeti" istom poneko izdavačko čudo, nošeno neobjašnjivim entuzijazmom pojedinaca (na primjer u kolumni "Concilium sarajevski"), posvemašnjem zakazanju svih društveno-političkih struktura i aktera pred bilo kojim ozbiljnim izazovom, kakve su primjerice bile poplave (na primjer u kolumnama "Treba li Bosni Noa?" ili "Maglaj svuda, Maglaj oko nas...") ili posvemašnjem sunovratu kulture, obrazovanja i zdravstva u našem društvu, što je nekompetenciju već davno učinilo

mjerom normalnosti i očekivanog premda nemilice ubija jednako učinkovito i duh i tijelo (npr. u kolumnama "Jednu turu za kulturu!", "I liječnici ubijaju, zar ne?" i "Kako umire obrazovanje (i odgoj)"), Ivanković kao vrstan kolumnist uvijek iznova kuša s onu stranu površnosti dnevno-političkog raskriti na čemu zapravo počivaju takve pojave, nipošto produkt slučaja ili osvete neke neosobne kobi koja "odozgor" caruje nad nama i pred kojom nam ne preostaje ništa nego joj se "u umišljenoj nedužnosti" podvrgnuti. Naprotiv, svjesno prihvaćajući rizik da kod čitatelja izazove gorčinu i ljutnju, pa i onu koja će se sručiti i na samog autora – jer opasno je i danas javno izreći ono djetinje "Car je gol!" – autor nam ovih kolumni otvara oči za mehanizme ili, ako hoćete, mentalitetsko-duhovne sklopove koji produciraju i omogućuju te pojave. Dakako, upravo u tome i jest položena fundamentalna kvaliteta Ivankovićevih kolumni kao slikovitog i potresnog svjedočanstva o našem vremenu i društvu koje je u svim svojim porama prožeto zarobljenošću svijetom predmodernog, a koje je time u prvom redu i ustrašeno od svega osobnog, slobodnog, kreativnog, kritičkog i novog, dakle ustrašeno nadasve od kulture u njezinom izvornom i obuhvatnom značenju. Nije onda začudo da se tom našem, predmodernim navadama okrenutom društvu sve ono i svi oni koji ga kritički

tretiraju čine neprijateljskim na dualističkoj-manihejskoj matrici, o čemu na vrlo paradigmatičan način svjedoči i Ivankovićeva kolumna "Jergovićevo opraštanje sa Sarajevom", a tom usudu nije izmakla niti recepcija Ivankovićevih kolumni, počevši od samog Sarajeva (pogledati kolumne "Sarajevo i (ne)kultura", "Sarajevo dan nulti" ili "Sarajevo, dan deseti"), jer Ivanković u svojim kolumnama, za razliku od duha dominantnog u Bosni i Hercegovini, a čega je paradigmatična slika upravo samo Sarajevo, ne želi pristati na jeftini mit o fatalnosti koji nas lišava (su)odgovornosti za devijacije društveno-političke i religiozne zbilje nego uvijek ustrajno i nemilosrdno p(r)okazuje da je sve u prvom redu i prije svega, unatoč suodgovornostima drugih, vrlo očekivana posljedica našeg činjenja ili nečinjenja. Na tragu toga opravdano je bilo spomenute kolumne i ukoričiti pod naslovom "(Ne)mirna Bosna", a koje sada predstavljaju svojevrstan nastavak i produbljenje kolumni iz "Nezavisnih novina" (2009.-2010.), objavljenih u knjizi "Pogled s margine", jer i jedne i druge na nepristran i kritički način, a na temelju konkretnih pojava daju preciznu dijagnozu stanja bosansko-hercegovačkog društva, dakako dijagnozu koja je gorka i mučna, no upravo zbog toga i nužna želimo li učiniti nešto da ona u neko dogledno vrijeme izgleda drugačije.

Vareško web osvježenje Nakon što je par godina stagnirala, ponovno je oživljena internetska stranica www.zupavares.com. Fra Tomislav Svetinović, župni vikar, koji je stigao na službu u Vareš potkraj ljeta prošle godine, postavio je to sebi u jednu od primarnih zadaća i nakon svečane božićne polnoćke obznanio je puku da je (re)aktivirana. Stranici je udahnuo temeljit redizajn, koji je operativno proveo Ivan Antić, a urađen je i novi logotip župe, koji je umjetnički osmislio Zlatko Filipović.(Filipović je uradio i logotip za varešku Framu, a oba ćemo predstaviti u idućem broju). Preuzevši na sebe ulogu administratora fra Tomislav vrši svakodnevno ažuriranje i stranica doista obuhvaća sve aktivnosti iz života župe: počevši od liturgijskih i svjetovnih zbivanja do objave tjednoga glasnika župe i obavijesti o preminulim župljanima. Svaki događaj popraćen je albumom fotografija, a među brojnim rubrikama nalazi se i ona gdje su prigodnim tekstovima i mnoštvom fotografija predstavljene filijale i sva groblja župe Vareš. Suradnici na stranici su Nikolina Marčić (tekstovi) i Mladenko Marijanović (fotografije). R. R.

SIJEČANJ 2015.

BROJ 241

EKSKLUZIVNO

PRIČA O VAREŠKOM FRATRU, ŽIDOVU I RATU (V) Piše Željko Ivanković 10. Nije prošlo mnogo vremena kako je fra Miroslavovom zauzetošću spašen hapšenja i deportacije u logor Haim Altarac, a već su neki vjernici, više posvećeni politici nego vjeri, šuškali kako fra Miroslav u svom propovijedima previše govori o pravdi i pravednosti, a premalo o na križ razapetoj Hrvatskoj protiv koje se rote toliki njezini dušmani. I kako mu je badava u toj njegovoj pravdi pozivanje na Isusa, jer sve je više ljudi koji su se na oltar spremni zakleti da je on tajno povezan s onima u šumi. Pa tko bi živ rekao, javno rekao, da niti smo svi mi dobri, niti su svi drugi zli i da takav svijet ne postoji niti može postojati. Badava mu priča da i među carinicima ima dobrih i među apostolima zlih, znamo mi na što on i na koga misli, govorili su. I tako je ispotiha, pa malo glasnije i sve glasnije za njim krenula priča o tajnom simpatizeru šumnjaka, čak o crvenom fratru. A to su mu manje bili spremni oprostiti, od već gotovo sigurne i potvrđene priče o tamo nekom sutješkom kopiletu koje je "ma pljunuti on", a i mater mu se ne buni kad joj se govori da je mali isti ćaća, "pljunuti fra Miroslav". Da se spetljao s crvenima, glasinama je pridodavalo fra Miroslavovo češće sretanje s Haimom i sve češće uzimanje većih količina lijekova. I badava mu je bilo upiranje prstom u čelo na kojemu se crvenio lišaj, koji se izgleda s narastanjem ratnih briga sve više širio i sve češće ga svrbio. A kad su radoznale oči zamijetile i da se zvonar Mato Slugić u župnikovo ime češće počeo pojavljivati u trgovinama ugledne i po dobru čuvene muslimanske trgovačke obitelji Mustafe Hasanagića, priča je bila zaokružena. To je za sve bio konačni i nesumnjivi dokaz da je to trojka koja pomaže onima u šumi. Ma da i Isus sam ustane iz groba, kao ono na uskršnjoj ponoćki kad žudije popadaju i uz tresak se u vareškoj crkvi

najavi uskrsnuće Isusovo, i umjesto uskrsne pjesme s kora sâm Isus da kaže ljudi ne griješite duše, vaš je župnik odan istini i pravdi i ne klevećite ga, uzalud, skupina zagriženih vjernika, onih što su veći vjernici od pape, oni zbog kojih je valjda Vareš i prozvan Malim Rimom, otpremili bi Isu-

AMI

BROJ 241

sa natrag na onaj svijet otkud je netom došao i ustrajali u onome što oni tobože znaju. Čudno je kako je rat neke od njih tako i toliko promijenio. Došle su te priče brzo i do župnika, ali niti ih se sâm branio, niti je dopuštao kapelanima da ga brane i da priče ikad i ičim

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor SIJEČANJ 2015.

opovrgavaju. Neka ih... Najgore je hodati za pričama i pravdati se, opovrgavati ih. Uh, tek ste onda nadrljali... Ali, ipak se pazite takvih ljudi, govorio je, jer oni malo znaju, a mnogo vide. Oči su im veće od mozga. Više vide nego što će ikad razumjeti. A najposlije ne razlikuju viđenje od priviđenja... 11. U ratu se priče, pokazalo se, brže rađaju, kraće žive, burnije umiru. Dovoljno je da negdje u nekom šumarku nadomak rubnih dijelova grada, tamo iza prvih plastova, uz šumu šušne kakav zec i već su svi svojim očima vidjeli i svojim ušima čuli opasnost. To, dakako, nije značilo da opasnost nije odasvud vrebala, jer se, nakon dugih mirnih mjeseci, u kojima je Vareš bio rubno mjesto svijeta, mjesto u koje ratovi baš često i olako ne svraćaju, a i zašto bi, kao da im se tu isplati i doći a kamoli prenoćiti, takav Vareš jedno je jutro probuđen strahom. Anđa koja se koji sat pred zoru iskrala iz Haimove kuće, k'o mamena je zalupala na Haimova vrata i tražila od Haima da što prije obavijesti župnika o zlu koje se sprema Varešu. Sva usplahirena ispričala je što je i kako je čula i kako se to mora reći tamo gdje ta priča priliči, a ona je žensko i nije njezino to da priča i što bi tko rekao da Anđa išta kaže i tko bi njoj vjerovao, kad je ionako svi gledaju mrko poprijeko... Haim se na tren zamislio, rupcem je čistio naočale, kao u sebi preispitivao ono što je od Anđe čuo, pokoju je priupitao, pa je smirivao da govori po redu i ne preskačući, a onda joj rekao: – Idi kući. O ovome nikome. Nikome... Ovo više nije tvoj problem. – Pa zato sam i došla tebi reći da ne bih nikome, jer... – Dobro, dobro, Anđo. Idi kući i bez brige. Kad je fra Miroslavu rečeno da postoji ozbiljna najava da bi se naglo ojačani četnici Srete Erića s Okruglice i Brgula uskoro mogli preko Višnjića spustiti i napasti Vareš, zabrinuo se, pa s Haimom još jednom odvagivao svaku riječ i izvor iz kojega je priča do njih došla, jednako oprezno bilo da je riječ o najobičnijoj i najnevje-

rojatnijoj šali ili o najpouzdanijoj informaciji, a onda mu je rekao: – Idi, o ovome nikome ni riječi, ja ću s tabornikom i načelnikom pa ćemo vidjeti... Vareški se načelnik na ovaj glas uzruja, a tabornik Mato Franjić, kao da se to njega uopće ne tiče, hladno analitički reče kako Vareš nema snage da se suprotstavi bilo kojoj prijetećoj sili iz šume... Ujedno, rekao je, nijedna od tih šumnjačkih bandi, sve i da postoje i da su toliko ojačale da nas napadnu, ne mogu Vareš zadržati ni dvadeset četiri sata, ali mogu za kratko napraviti veliko zlo, ubijati, pljačkati... A u takvim slučajevima faktor iznenađenja... Znate... – mudrovao je. – Nego... Ako si crveni fratar k'o što se priča – reče zajedljivo tabornik – obavijesti svoje, pa ako su to oni, neka nas ne diraju, a ako su neki drugi, neka spriječe Erića i njegove... Župnik opsova. Načelnik i tabornik se slediše. Susretoše se pogledom pa poglede oboriše k zemlji. Nikad ga nisu vidjeli ljućeg. Zacrvenio se i šištao kao zmija. – Stvar je ozbiljna, a vi se zajebavate... Lako je tuđim k..cem gloginje mlatiti... Pomislite na sve moguće nevine žrtve... Načelnik natoči po čašicu rakije. – Smirimo se... Smirimo se... Polako... Ima rješenje, mora biti... – i onda otpoče mirno kao da je već imao spreman govor. – Ti, taborniče, znaš kanale kojima možeš doći do Erića. Znamo da njega ne zanima Vareš. On ionako ne zna što bi s njim. On

(nastavit će se)

KLARIN foto zapis Priredio J. Klarić

Moj si dragi, tako ti je kad si "slijepo crijevo"...

IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802

SIJEČANJ 2015.

ima potrebu pred svojima pokazati malo sile, malo štogod opljačkati, a mi mu možemo sve to fino platiti uz pogodbu da ne dira Vareš. Vjerujte, i njemu će to biti milije, neće izgubiti nijednog čovjeka, a bit će primiren na neko vrijeme... To će Veležupi ili Kotarskoj ispostavi dati vremena, naravno ako im je stalo do rudnika, do željezare, do ove pruge, žičare, uspinjače, vareških ljudi, kao što govore, da u Vareš pošalju jaču posadu... – Sve zvuči razumno – suglasi se sad već mnogo opušteniji fra Miroslav. – Ali... – Nema ali, jer nema druge mogućnosti... – Ima ali, a to da nema druge mogućnosti, ne znam... – nastavi fra Miroslav. – Tko će ići Sreti na viđenje? Ti, načelniče? Ti, taborniče? A? – ustao je od stola i počeo hodati po načelnikovoj sobi s čašicom u ruci. – I svi će domalo znati da naša hrvatska vlast surađuje sa šumnjacima, s banditima... – Ti, paroče, ne razumiješ ili se praviš nevješt? Ti ćeš ići! Mi dajemo plijen, mi ti pravimo kontakt, a ti se sa Sretom Erićem nalaziš gore na Fratarskim njivama i o svemu dogovoriš. Eto... Potpuno bez znanja vlasti... Potpuno! Ni Sreto ne zna za to, nitko. Nas trojica ovdje i Bog. A najbolje bi bilo da ni Bog za to ne sazna. – Dakle – sporo će, zamišljeno, pa i zabrinuto fra Miroslav vrteći glavom – dakle, ipak tuđim mlatite gloginje...

BROJ 241

ORGANIZIRAMO: IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ

IN MEMORIAM ZAHVALNICA

ZAHVALNICA

Dana 2. prosinca 2014. preminuo je naš dragi

Dana 20. prosinca 2014. na groblju u Metkoviću sahranili smo našeg dragog

IVO BOGELJIĆ (1938. – 2014.) Zahvaljujemo na svesrdnoj brizi liječnicima i medicinskom osoblju Doma zdravlja Vareš, a posebno dr. Ilhani Fatić čiji je pacijent bio, te svima koji su nam pomogli u teškim trenucima. Počivao u miru Božjem! Supruga Barbara, braća Ilija, Ratko i Josip, sestre Ruža i Blaženka, te obitelji Semunović, Vijačkić i Šundić

KREŠIMIRA JELIĆA (1949. – 2014.) Dirnuti ljudskom dobrotom zahvaljujemo osoblju Opće bolnice Dubrovnik, KBC "Rebro" Zagreb i KBC Split, koji su svojom brigom i zalaganjem olakšali posljednje dane živote dragog nam Kreše. Zahvaljujemo rodbini, prijateljima i znancima koji su došli na ispraćaj i uputili nam riječi utjehe. Do sljedećeg ponovnog susreta, neka počiva u miru Božjem!

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 27. prosinca 2014. preminula je naša draga

Našem dragom ocu, djedu, puncu, stricu, ujaku i tetku

MARA GOGIĆ

JOZI DELIĆU

(1942. – 2014.) Ostaje živjeti u našim srcima i mislima. Počivala u miru!

(29.II.1920. – 6.I.2015.) Zahvaljujemo svima koji su bili uz nas u teškim trenucima. Počivao u miru Božjem! Tvoji najmiliji

Suprug Mato, sinovi Marcel, Zdravko i Ivan, kćeri Suzana, Ivanka i Katarina, te braća, sestre, zetovi, nevjesta i unučad

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM LJERKA ZLOVIĆ

(1996. – 2014.)

(1937. – 2013.) "Daleko van dosega ideja, zloga i dobroga, postoji jedno polje. Tamo ću te sresti." (Rumi)

Na našeg dragog

TOMISLAVA HANA S ljubavlju i poštovanjem, tvoja braća i sestre

Tvoje sestre

TUŽNO SJEĆANJE Dana 17. prosinca navršilo se sedam godina otkako nije s nama naš

BERNARD BARKIĆ (12.VIII.1965. – 17.XII.2007.) Nastavljaš živjeti u našim sjećanjima. Počivaj u miru! Mjesna zajednica Oćevija

IN MEMORIAM NIKO BARNJAK (29.XII.2010. – 29.XII.2014.) Dragi moj djede, sjećaš se kada sam Ti prije četiri godine rekla da si otišao gore među anđele, ali da ne smiješ nikada zaboraviti svoje anđele na zemlji. Hvala Ti što si me poslušao pa još i danas osjećam Tvoju blizinu i ljubav koja mi govori: "Samo hrabro naprijed!" Hvala Ti. Pokoj vječni pronađi u Gospodinovom zagrljaju. Tvoja Nikolina

TUŽNO SJEĆANJE

(1.I.2014. – 1.I.2015.) Dana 1.I.2015. navršila se godina dana otkako nije s nama naš suprug i očuh

Na našeg dragog

MILORAD ŠILJAK S ponosom i ljubavlju čuvamo uspomenu na tvoj plemeniti lik. Tvoja supruga Anđa s djecom

Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe ostaje u našim srcima. Počivaj u miru Božjem! S ljubavlju i poštovanjem, tvoji najmiliji

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

KATA ILIĆ

Na naše drage roditelje

DRAGO FRANJKOVIĆ

(1933. – 2014.)

(1.I.1982. – 1.I.2015.)

ANTO ILIĆ

ANA FRANJKOVIĆ rođ. Jerković

(1934. – 2013.) Dragi roditelji, počivajte u miru Božjem!

(30.V.2013. – 30.V.2015.) Počivali u miru Božjem! Djeca s obiteljima

Vaša djeca

VLATKA MIRČIĆA (2.I.2001. – 2.I.2015.)

BROJ 241

SIJEČANJ 2015.

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE (9.I.2009. – 9.I.2015.) Dana 9. siječnja navršilo se šest godina od smrti naše drage

Na našeg dragog

DRAGU JOZELJIĆA (1997. – 2015.)

ANĐE MUJČIĆ

Po dobru ćemo te pamtiti, s ponosom spominjati i u srcima zauvijek čuvati.

Tvoju ljubav i dobrotu vječno ćemo pamtiti. Počivala u miru!

Tvoji najmiliji

Kćerke Mira, Minka, Edviga i Jasna s obiteljima

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

KATARINA DODIK

(9.I.2013. – 9.I.2015.) Dana 9. siječnja navršile su se dvije godine od smrti naše supruge, majke i bake

(9.I.2010. – 9.I.2015.) Malo je vječnosti ostalo da ti pokažemo koliko smo ti zahvalni, koliko nam nedostaješ, koliko si nam značila i koliko je samo ljubavi prema tebi ostalo koju ti nismo stigli iskazati. Postoji nešto što nikada neće umrijeti, a to je ljubav, ponos i sjećanje na tebe. Tvoji: Zakarija, Željko, Nada i Krunoslav

MARGOT ŠORMAZ rođ. Šum Draga naša majko, dala si nam život, plač, suze, smijeh, radost, sreću, ljubav i sjaj u našim očima. Sve si nas naučila da postoji, a nama si dala da odaberemo. Počivala u miru Božjem! Tvoj zahvalni suprug Vlatko, sa sinovima Zoranom i Sašom te njihovim obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(11.I.2010. – 11.I.2015.) Dana 11. siječnja navršilo se pet godina otkako nije s nama naš dragi

Dana 12. siječnja navršilo se osam godina otkako nije s nama naš dragi suprug, otac, djed, brat, stric i ujak

MARIJAN ANĐIĆ

MATO MARIJANOVIĆ

U našim srcima i mislima žive trajne uspomene na život proveden s tobom. Tvoji najmiliji: majka Lucija, otac Ljudevit, supruga Nevenka, kćeri Nina i Katarina, sestra Katarina s obitelji, braća Miljenko i Boro s obiteljima, zet Bruno

(1941. – 2007.) Pamtimo Te s ljubavlju. Počivao u miru Božjem! Obitelji Marijanović, Divković, Javor i Cicnjak

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

Našem dragom

(13.I.2012. – 13.I.2015.) na našu dragu suprugu, majku i baku

IVI GOGIĆU (13.I.2011. – 13.I.2015.) Tvoja ljubav i dobrota ostaju živjeti u našim srcima. Počivao u miru!

VJEKOSLAVU PAVLOVIĆ Sjećamo te se s ljubavlju i poštovanjem. Počivala u miru! Suprug, djeca i unučad

Supruga, kćerka, sin, zet i unučad

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

RUŽA PETROVIĆ

(19.I.2003. – 19.I.2015.) Dana 19. siječnja navršit će se 12 godina otkako nije s nama naš dragi

(16.I.2000. – 16.I.2015.)

FRANJO ZDENO VAREŠKOVIĆ

Mama, počivaj u miru! Tvoja djeca s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

Supruga Marta, kćerka Tatjana, zet Matko i unuk Oliver

(25.I.2009. – 25.I.2015.)

SJEĆANJE MIRKO GRGIĆ

FRANO DODIK

(20.III.1939. – 26.I.2009.)

Tužan je ovaj dan koji me podsjeća na rastanak s tobom. Sve se ostalo može izmisliti, slagati, nacrtati, ali bol i tugu teško. Istina je da mi fališ i da se više nikada nećeš vratiti. Sjećanje mi snagu daje. Voli te tvoja Bernada SIJEČANJ 2015.

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo sjećanje na tebe. Počivao u miru Božjem!

BROJ 241

ROZALIJA GRGIĆ (2.III.1934. – 29.I.2011.) Vrijeme prolazi, ali sjećanja na vas ostaju. Počivali u miru Božjem! Brat Branko i sestra Anica

OGNJENO PERO

Ah, taj siječanj! S

aznanja da će nam i ova godina biti teška, puna (vjerojatno neprijatnih) iznenađenja, poskupljenja, nezadovoljstava i borbe za golu egzistenciju, čine da već na početku godine naš optimizam splasne poput probušenog balona. Nepopravljivo naivni, kakvi već jesmo, čekat ćemo dobrog djedicu i sljedeće godine i nadati se boljemu sutra. Tada ćemo opet na kraći period zaboraviti na brige i nedaće koje nas svakodnevno snalaze. Pišem ovo, a nešto kao da me steže oko srca. Nije to onaj osjećaj kao kad vas netko grli, pa vas stisne, a vama lijepo i toplo... Ovo je nešto sasvim suprotno, u sobi toplo, a meni hladno... Istinabog, ne osjećaju se svi ovako. Ima ih koji zasigurno trljaju ruke, ali ne od hladnoće.

Blagdani su iza nas. Pogašene lampice, poskidani ukrasi, tržni centri djeluju nekako ogoljeno. Djeda Mraz se nasmiješio, mahnuo i napustio nas do sljedeće godine. Omiljeni djedica odlazi na zasluženi odmor, a mi…?

Piše Ognjen Krivošić Neka im! Bili mudriji, snalažljiviji, marljiviji. Ja sam u onoj većini kojoj se nikako ne dâ na zelenu granu. Umalo da zaboravim! Dobio sam i ja nešto. Istina, nije to dar pod jelkom. Znam, nije se moglo! Dobio sam nekoliko kilograma (nadam se ne u trajno vlasništvo). I opet problem. Nosio bih ja njih, nije da ne bih. U pitanju su hlače. Tijesne! Pucaju po šavovima. A kako u ovoj besparici nabaviti nove?! Mislim se nešto, ima ova kriza i svoju dobru stranu. Trpeza će biti skromnija, zbog onog stiska oko srca manje ću jesti, kilogrami će otići i neće mi trebati nove hlače. Eto, riješih problem!

Ma, naći ću rješenje i za ostale. Ako imate kakvu ideju, javite. Znam, puno je ovakvih kao ja! Evo, opet mi se pale lampice! Bilo bi dobro da se zaljubim. Onako slonovski! Tad bih zasigurno još manje jeo. Nisam još smislio kako bih dotičnu uvjerio da je bolje šetati nego sjediti u kafićima. Dobro je i da pada snijeg. U mom je naselju jedna nizbrdica, pa kad ima snijega, skupimo se, i odrasli i djeca, pridruži nam se i moj pas Beni... Sanjkamo se, skijamo, valjamo po snijegu, grudamo... Zna to potrajati do kasno u noć. Bude dobro, a dovoljno je samo kuhano vino ili topao čaj. Kažem vam, preživjet će se i ovaj mjesec. Teško, ali preživjet će se! Izdržalo se i gore…

IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(27.I.2004. – 27.I.2015.) Dana 27. siječnja navršit će se 11 godina od smrti naše drage

MARICE DODIK Uvijek ćemo te se sjećati. Počivaj u miru Božjem!

STIJEPO GAVRAN

Brat Tomo s obitelji

LUCIJA GAVRAN rođ. Josipović

(1997. – 2015.)

(1998. – 2015.)

U SPOMEN Dana 27. siječnja navršit će se godina dana otkako nije s nama naša draga mama i baka

FERDINAND GAVRAN (2014. – 2015.)

BERTA DODIK

Po dobroti vas pamtimo, s ponosom spominjemo i u srcu zauvijek čuvamo. Počivajte u miru Božjem!

(1937. – 2014.) Uvijek ćemo te se sjećati s ljubavlju i poštovanjem.

Brat Vinko s obitelji, kao i Lucija, Irena i Terezija s obiteljima

Tvoji najmiliji

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BROJ 241

BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI SIJEČANJ 2015.

IZ STARIH ALBUMA

PRIJE 100 GODINA Na gornjoj su fotografiji, snimljenoj 1915. godine, učenici osnovne škole Vareš – vršnjaci Joze Mlivončića, koji je ovu fotografiju sačuvao, a nama ju je svojedobno ustupio, danas pokojni, Ivica Mlivončić. Na drugoj fotografiji, također iz 1915. godine, snimljenoj u selu Potoci, koju nam je posudio Filip Petrović, znamo jedino dječakov identitet – riječ je o Ladislavu Petroviću.

95,

01 3 i 1 ,1 M

HRVATSKI RADIO BOBOVAC

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

SIJEČANJ 2015.

Vijaka b.b., 71330 Vareš, Bosna i Hercegovina

tel. +387 62 184 730 info@krcma-fm.com

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 241

TURISTIČKA RAZGLEDNICA VAREŠA

SEOSKO

DOMAĆINSTVO

GRGA Nadomak grada, na nekih 1000 metara nadmorske visine, u selu Zarudje nalazi se obiteljsko imanje Franjićevih, sve poslagano i podređeno poljoprivrednoj proizvodnji kakva je jedina moguća u vareškim klimatskim uvjetima. U dvije uredne kuće komotno se smjestile četiri generacije Franjića, znanih pod nadimkom Grge; od devedesetogodišnje babe Ruže do sedmogodišnje praunuke Suzane. S vjerom u Boga i bolju budućnost svi rade i proizvode naoko obične seoske proizvode, a kojih nije malo (i brigu brinu da proizvodnja "teče"), pa iako su svi u poslu uvijek se nađe i vremena za gosta namjernika, za susjeda da se sjedne i popriča malo o svakodnevici, o sutrašnjici koja domaćina Mladena mnogo ne brine, jer ne "šteka" pare u slamaricu, ulaže u objekte, u budućnost, ima kome ostaviti, posjetiocu da uživa, obitelji da dobro živi od svog rada. Zvuci sela dopunjuju boravak u ugodnom prostoru, na poširokoj drvenoj dasci za one s povišenim kolesterolom tu su lagano dimljena, ukoso rezana pureća prsa, domaći sir pamtljivog ukusa, a za druge koje kilogrami ne brinu reže se "adidas" špek, vareška kobasica, nutka pita i tjestenina, i sve prismače domaćim kruhom te razblažuje salatom od gljiva ubranih negdje iza kuće. Trpezu nadopunjuje krûška ili šljîva koja klizi niz grlo i mami zalogaj za sobom... Za pouku: tko hoće raditi može mu biti dobro, a formula Franjićevih je jednostavna – oni to hoće.

Priredio J. Klarić