Bobovac br. 243

Cijena 1,50 KM Za inozemstvo 1,50 € 9 771 512 81 300 6

ISSN 1512-813X

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXI. • BROJ 243 • OŽUJAK 2015.

UVODNIK

O

vih dana i jutara kada, uz mio cvrkut ptičica koje navješćuju proljeće, sunce obasja ovu zemlju, umjesto da čovjek dobije osjećaj kako ima krila sokola i poželi poletjeti u novi životni ciklus, u radne pobjede i kreativna postignuća, uza sve tehničke i tehnološke blagodati modernoga doba, on iznova otkrije da se probudio na krivome mjestu i u krivome stoljeću. Oko njega ležerna zaostalost, šipražje se spustilo ulicama za vrat. Iz dimnjaka javnih ustanova kade se posljednje zalihe lošeg ćumura. Ono šeher ekonomije što još diše ionako je u okvirima popularnih pedeset nijansi sive.

Ni dva desetljeća tranzicije nisu bila dovoljna da se zemlji ovoj zora boljeg dana primakne. Rat je već toliko prestao da se oni rođeni nakon njega žene i udaju, a kud će sa svojim životom, osim ako nisu preko nekog u familiji prikopčani na državno vime, pojma nemaju. Povijesno propadamo, živimo jalovo razdoblje – lakonski kaza u jednom tv intervjuu Latinka Perović, srpska intelektualka koja je

Između dva broja htjela vući regiju naprijed još onda kad drug Tito to nije dao. Jao, šteta što to nisu čuli redikuli koji sebe danas zovu političarima.

Posjetila nas je prije neki dan i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. Nakon inauguracije došla je prvo u BiH, u Sarajevo, i obećala učiniti što je u njezinoj moći da održi pažnju Europske unije, Amerike i NATO-a na nama. Doći će kroz manje od tri mjeseca na obale mutne Miljacke i sam papa Franjo, ne bi li ukazao pred nebeskim Ocem da u ovoj državici s tri predsjednika i više farizeja nego u cijelom Novom zavjetu ništa ne fercera kako treba.

Perović i Kitarović vrhunski su egzemplari emancipacije žene, a netom smo ostavili iza sebe Osmi ožujak. Naše dično društvo tomu je prazniku dalo tradicio-

Traže se farmeri i farmerice iz BiH RTL televizija i produkcijska kuća "FremantleMedia" Hrvatska kreću u potragu za kandidatima koji bi sudjelovali u šestoj sezoni emisije LJUBAV JE NA SELU. Trenutno smo u potrazi za slobodnim farmerima i farmericama od 25 do 60 godi-

na, koji se bave bilo kojom vrstom poljoprivredne djelatnosti, a koji bi sudjelovali u emisiji. Uz potragu za farmerima i farmericama s područja cijele Hrvatske, posebno bi bilo zanimljivo imati i nekoga s područja Bosne i Hercegovine.

nalno tupav doprinos sa svježim vicem: pita Mujo Sulju što je to Dan žena, a ovaj mu kaže – to ti je, stari, isto što i Noć vještica, samo što je po danu.

Uglavnom, dok se mi zabavljamo priprostim humorom, ukradoše nam likovi proljeće. I zelenu granu. Evo nas kao ptica na naslovnici. Čuj, koji likovi? Oni s požutjelih potjer..., pardon predizbornih plakata. Koji još uspostavljaju vlast i vode rovovsku borbu oko fotelja. Komotno mogu tako do idućih izbora. Ni bolje nam niti gore biti neće.

Naša je Općina u dvije rečenice na internetu obznanila da joj je Porezna nakon 51 dan deblokirala račun i kroz to razdoblje svrnula sebi 411 tisuća KM. Općinsko vijeće u proteklom periodu preskočilo održavanje sjednice, nije bilo materijala...

Ukoliko bi bilo zainteresiranih iz vaše zemlje, time bi promovirali mnogo drugih popratnih sadržaja iz okolice. Kandidati bi trebali imati svoje imanje, gospodarstvo, vinograd te biti naravno zainteresirani za sudjelovanje u emisiji.

LJUBAV JE NA SELU emitira se na RTL televiziji te je jedna od najgledanijih emisija u regiji s milijunskim gledateljstvom.

S obzirom na toliku gledanost, emisija je odlična platforma za promociju kako samih farmera, tako i kraja u kojem žive, te poljoprivrednih djelatnosti kojima se bave.

Za sve informacije o emisiji, ili eventualno prijave, možete se obratiti na kontakt brojeve: +385(0)2572 504 (Tatjana); +385(0)91 7246 315 (Nina); +385(0)99 7332 079 (Sandra); +385(0)99 7313-569 (Danijela) ili na e-mail: ljubavjenaselu@rtl.hr

DONACIJE ZA "BOBOVAC" IZ ŽUPNIH MATICA

ŽUPA VAREŠ

Umrli: Janja Pogarčić rođ. Čingel (1934.), Božo Gavran (1936.), Ružica Kastner (1937.), Mladenka Šimić rođ. Gavran (1957.), Ivanka Bogeljić (1935.), Katarina Jarčević (1932.), Anto Dodik (1928.), Dragan-Mijo Franjković (1961.).

ŽUPA BOROVICA Umrli: Magdalena Nikolić (1933.), Ljubica Matić rođ. Šimić (1930.).

Fotografija na naslovnici: Kristina Božić

2

BROJ 243

Bruno i Dinko Štambak, Hrvatska – 50 KM, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €, Franciska Andrijević, Zavidovići - 10 KM.

Svima hvala lijepa!

OŽUJAK 2015.

IZ ŽIVOTA

U

siječanjskom izdanju Svjetla riječi, u reportaži iz Vijake (str. 16-19), župnik fra Marinko Štrbac nakon prvih mjeseci provedenih u ovome mjestu, na upit kakvi su mu dojmovi, kazao je sljedeće: "Dojmovi su pozitivni u svakom slučaju. Idealnoga nema nigdje. Ali naš svijet koji živi na ovim prostorima dosta je patnje preživio. Živi se skromno. Unatoč težim uvjetima za život, skromnim mirovinama, narušenom zdravlju, budući da je dobar dio župljana starije dobi, nisu očajni nego zadovoljni. Istina, pate za svojima: djecom i unučadi i žive od blagdana do blagdana kada im dolaze na odmor.

Posebno me raduje što u crkvu dolaze u lijepom broju i primjećujem da im to puno znači".

Statistika seoskih župa Po evidenciji iz župnih matica, koju je ustupio našem listu, u Vijaci je u protekloj godini zabilježeno jedno vjenčanje, tri krštenja i 19 sprovoda. A statistički gledano, prema posljednjem blagoslovu obitelji, župa stoji ovako: Magulica ima 20 domaćinstava i 36 članova, Ivančevo – 23 domaćinstva i 44 člana, Gornja Vijaka – 31 domaćinstvo i 64 člana, Krčevine – 26 domaćinstava i 55 članova, Radoševići – 10 domaćinstava i 21 član, Donja Vijaka – 20 domaćinstava i 36 članova, Tribija – 2 domaćinstva i 4 člana.

Ukupno župa Vijaka ima 132 domaćinstva i 260 članova.

Podaci za Oćeviju, koja je inače pod jurisdikcijom čuvara Gospinog svetišta u Olovu, a koje smo također dobili posredovanjem fra Marinka, govore da ondje trenutačno živi 66 katolika i da je tijekom 2014. godine bilo 9 sprovoda.

Iz župe Borovica vlč. Milan Blaha poslao je objedinjene podatke prema kojima ova župa trenutno broji 75 vjernika. U protekloj godini umrlo je 6 župljana, jedno je dijete kršteno i jedno krizmano.

Tekst građanske zahvale časnim sestrama

S. Ružica, učiteljica glazbe i voditeljica zborova

Ogledni glazbeni sat

U

nedjelju, 15. veljače 2015. u prostorijama Male škole u Varešu održan je ogledni glazbeni sat polaznika glazbene radionice. Pod vodstvom i budnim okom naše sestre Ružice Marijić vježbalo je, a onda i nastupilo ukupno trideset mladih izvođača na klavijaturama i gitarama.

Radi se o djeci osnovne i srednje škole u Varešu, kao i djeci iz Male škole, koja su zadnjih nekoliko mjeseci svakodnevno vježbala, a onda mogla i uživati u postignutim rezultatima i prelijepom glazbenom ugođaju.

Sat je održan na zadovoljstvo svih prisutnih. Na licima roditelja i gostiju mogla se primijetiti radosna opuštenost tijekom sata, kao i u ugodnom druženju poslije nastupa.

Djeca posebno znaju osluhnuti i prepoznati ono što je lijepo jer su otvo-

OŽUJAK 2015.

rena i senzibilna, a nerijetko pokazuju i veliku zahvalnost za ono što im se pruži. To posebno vrijedi za manje sredine, poput vareške, u kojoj se djeci ne pruža baš puno mogućnosti za neke druge aktivnosti osim onih školskih.

Polaznici glazbene radionice su rado surađivali i napredovali u glazbenim umijećima, od onih koji su na samim počecima do najstarijih, već iskusnih i vrhunskih majstora na glazbenim instrumentima. Bilo ih je vrlo lijepo promatrati u danima priprema za nastup kako jedni druge slušaju i međusobno se pomažu, a sve u opuštenom i radosnom ozračju.

Ovaj ogledni glazbeni sat je na svoj način priznanje i podrška djeci za već postignuto, a ujedno i poziv na još više rada i napredovanja. (www.malaskola.org)

BROJ 243

(pročitan nakon oglednoga glazbenog sata) Hvala Bogu što nam je dao ovaj hvalevrijedan samostan časnih sestara franjevki u našem malom mjestu, koje je po mnogo čemu prepušteno sudbini. Ovaj samostan je, kao i ustanova Mala škola, od samog utemeljenja za naše mališane značio kao plodna kiša za suhu zemlju. Sestra Ružica ih je nesebičnim darivanjem i prenošenjem svoga glazbenog znanja uvela u taj predivni čarobni svijet glazbe. I svako malo, u prigodama poput ove, prisutni smo "gozbi" glazbenih čarolija koje izvode naša djeca, a postigli su to uz puno vježbe sa svojom učiteljicom.

Uz zahvalu s. Ružici, hvala i ravnateljici ustanove s. Snježani za ustupanje dvorane tijekom proba i izvođenja koncerata koji nas okupljaju, a hvala i svim ostalim našim sestrama za strpljenje i toleranciju, za buku i dječju graju.

Hvalevrijedna je i činjenica da je s. Ružica osnovala mali zbor od 40-ak članova, koji pod njenim ravnanjem pjeva i svira u vrijeme blagdana. S tim zborom svake godine zastupa našu župu na smotrama Zlatne harfe, a lani je ta manifestacija napokon održana i u župi Vareš. S predanošću i puno ljubavi s.

Ružica radi i s odraslima, pripremajući veliki zbor za pjevanje na nedjeljnim misama i napose o blagdanima. S njima će i ove godine na smotru župnih zborova u sarajevsku katedralu.

Stoga, još jedanput, sestro Ružice i sve druge naše drage sestre – hvala Vam.

3

AKTUALNO

Muke sa zimskim održavanjem Blokiranje računa Općini Vareš, koje je u trajanju od gotovo dva mjeseca provodila Porezna uprava, ostavilo je posljedice na sve javne poslove. Javno komunalno poduzeće Vareš jedno je od onih koje se posebno našlo na udaru ovog općinskog dvomjesečnog financijskog kolapsa. Naime, restriktivna mjera Porezne uprave došla je u vrlo nepovoljnom trenutku s aspekta funkcioniranja života u gradu – no, kao da birokrati ikada i mare za trenutak – a riječ je o zimskom periodu kada je područje Vareša zatrpano snijegom i kada značajna sredstva odlaze na njegovo raščišćavanje.

N

a lokalnom planu, odnosno u pogledu čišćenja prometnica do prigradskih naselja, te lokalnih i nekategoriziranih pravaca, stvari su regulirane tako da održavanje vrši Javno komunalno poduzeće prema pozivu nadležne službe iz Općine. Potpisani ugovor između Općine kao naručitelja i JKP-a kao izvršitelja podrazumijevao je i uplatu avansa koncem prošle godine, da bi se strojevi tehnički pripremili i da bi se osigurali posipni materijali, ali ta je uplata izostala, a onda je netom iza Nove godine nastupila spomenuta blokada. Snijeg, kojega je ove sezone bilo po mjeri vareške klime, u svakom slučaju više nego proteklih relativno toplih zima, nije imao pojma o lokalnom financijskom fijasku.

Pošli smo tako do Komunalnog da na početku ožujka sagledamo situaciju u segmentu zimskog održavanja. I da uzgred pokušamo analizirati, izvući pouke, posredovati u donošenju boljih prijedloga za iduću sezonu, premda ni ova nije još završila. Inače je analitika u našemu društvu totalno zaboravljena disciplina.

Od direktora JKP-a Zafera Kamenjaša doznajemo da je podvučena crta dosadašnjih troškova zimskog održavanja i da oni iznose cca 116 tisuća KM! Taj novac osiguralo je samo poduzeće, radeći akrobacije po svojim proračunskim stavkama da se prohodnost putova i normalno funkcioniranje života ne dovedu u pitanje, čime je ipak poljuljalo sebe i dijelom uskratilo primanja svojim uposlenicima, da bi se na koncu direktor morao suočiti s primjedbama sindikalne organizacije. Ali taj domino efekt nije jedini problem. Problem je što se financijske eskapade organa uprave inače lome preko leđa JKP-a i što je ukupni dug Općine prema ovom poduzeću, od vitalnog značaja za grad, puno veći. Još uvijek su, na primjer, neizmireni troškovi koje je JKP imalo na opsežnom, prošle jeseni realiziranom projektu regulacije Bukovog Potoka.

M. Marijanović POTREBAN DODATNI STROJ Po pitanju održavanja prohodnosti seoskih putnih pravaca Kamenjaš ističe da je situacija bitno složenija nego u vrijeme prije rata kada je bilo više stanovnika, više mehanizacije i kad su se ljudi vozili na udaljenija sela uglavnom autobusima.

Danas pojam radničkog autobusa u Varešu ne postoji, a ono stanovnika koliko je po okolici prometuje osobnim vozilima.

Zarad staračke populacije i velikog postotka bolesnika, sve dok negdje postoji ijedna naseljena kuća postaje nužno pročistiti do nje. Naravno da pritom ne mogu svi biti zadovoljni postavljenim prioritetima, netko na prohodnost mora počekati danima, ali Kamenjaš upozorava: – Evo, imali smo snježni haos drugog vikenda u martu, a često zaboravljamo kakva je naša klima i kakve napore iziskuje. Mi smo se ovih dana probijali kroz nanose isključivo kašikom odnosno utovarivačem, koju jedino i možete poslati u brda i u visoki snijeg gdje su ralice s nožem ograničene i

Borba u zametenim gudurama

IZLETIŠTE ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ

nemoćne, ali niko ne razumije tempo i troškove takvog rada koji više nije grtanje nego bukvalno rad kao na površinskom kopu. Mi već odavno apelujemo da se iznađu sredstva i nabavi barem još jedan takav stroj jer postojeće mašine, kad su mećave, praktično ne gasimo. A ko nas pita još za kvarove usred nedođije i koliko nas to usporava, negoduje Kamenjaš. Ako se misli ovako razuđenu općinu s ovoliko padavina zimi održavati kao dosad, bez adekvatne pripreme i bez nabavke novih strojeva, pogotovu bez financijskih sredstava kao ove sezone, vrlo brzo ćemo doći u situaciju da se ne može odgovoriti zadatku, zaključio je on. Što se tiče održavanja prigradskih naselja i sporednih ulica, detektiramo ključne probleme na uzorku jedne diskutabilne situacije. Riječ je o nizu prometnih nezgoda i pješačkih padova (na Selištu, 26.12.2014.), te na zahtjeve građana pitamo koga se na koncu označilo odgovornim za sklisko stanje prometnice toga dana na tom kritičnom mjestu. Direktor Kamenjaš skreće pažnju na zakon, potencirajući da je, u slučaju kad prometnice nisu u potpunosti dovedene u funkciju, obavezna upotreba lanaca ili posjedovanje četiri zimske gume, odnosno vozači ne trebaju kretati na put bez velike potrebe. U redu, ali što s pješacima, kakvu opremu za njih naći? Činjenica je da je u noći tog datuma padala ledena kiša i stvorila probleme u cijelom regionu, obrazlaže podrobnije Kamenjaš ukazujući na medijska izvješća da je toga dana bilo nezgoda i lomova po metropolama kao što su Sarajevo i Zagreb. Dakle, to su one situacije, objašnjava, kada je nemoguće biti na svim mjestima u isti mah jer, vidite, to nisu uspjeli prevenirati ni veliki gradovi.

Tada se obično sugerira građanima, posebno starijima da se ne kreću bez prijeke potrebe, ali mi imamo i taj problem da su se oni prije mogli osloniti na mlađe članove u svojim porodicama, a danas žive sami

ORGANIZIRAMO:

IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ

4

BROJ 243

OŽUJAK 2015.

Šljunčanom stranom ulice

i onda moraju rizikovati. Uvažavajući rečeno, pomalo već inzistiramo na pitanju je li toga dana bilo poziva iz Općine za angažman JKP-a i posipanje na tom području. Jest, kaže Kamenjaš, tek u prijepodnevnim satima, i mi smo tome ubrzo odgovorili. Ali kad smo kod toga, nastavlja on, trebate znati i sljedeće. Kad smo permanentno angažovani mi onda krećemo posipati u noći prije svitanja i često se dogodi da ne možemo proći od parkiranih vozila uz cestu, upravo u ulici na kojoj insistirate, a i na Pruzi. Mi ne možemo suziti kamion sa solanom da se provučemo, niti imamo načina da utičemo na vlasnike vozila zbog čijeg nemara onda onî građani do kojih nismo došli okrivljuju nas. Znači, ne mogu stvari funkcionisati ako nema odgovornosti svih.

ALJKAVI "REGIONALCI" Nadalje, kako ističe direktor Kamenjaš, iz sezone u sezonu JKP izlazi s prijedlogom da se dio regionalnog puta R444 kroz sam grad – odnosno od benzinske crpke u Prnjavoru do izlaza iz tunela – iz praktičnih razloga izuzme iz tendera odnosno ugovora koji potpisuje (i financira) kantonalno ministarstvo prometa s najpovoljnijim ponuđačem (a to je, kao po nekoj tradiciji, "Porobić d.o.o." Zavidovići), ali Općina se ne zalaže dovoljno za takvo rješenje.

Zanimalo nas je čuti što bi to konkretno značilo i kakve pomake donijelo u kvaliteti održavanja.

Prije svega, nema sumnje da bi Općina imala i subjektivnog razloga zauzeti se za svoje JKP, kako bi mu namaknula posla na koji poduzeće sukladno svojim resursima može odgovoriti, a samim tim i nešto prihoda. Međutim, objektivni razlozi pod| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI OŽUJAK 2015.

jednako su neuvaženi, a njih, prema riječima direktora Kamenjaša, ima nekoliko.

Prvi i najznačajniji, operativa JKP-a uvijek je na području grada i može brže intervenirati, što se pokazalo spasonosnim u vrijeme prošlogodišnjih poplava, kada se nitko nije mogao probiti do Vareša. Drugi je razlog, neusklađenost oko održavanja glavne ulice. Komunalno održava pločnike i pješačke površine uz regionalnu prometnicu, a koje zavidovićki strojevi sa svakim novim prolaskom i dodatnim struganjem kolnika iznova zatrpavaju, često i komadima leda koji se uhvatio na prometnici dok su se oni probudili i stigli do Vareša. Treći razlog je poznavanje stanja u tunelu i nužnost preventivnog održavanja, na koje se "regionalci" ne obaziru. Oni, zapravo, ne smatraju svojom obvezom niti odgovornošću ništa što je izvan gaznoga sloja asfalta, a primjer za to je i usko grlo stričkog potoka koje do danas nije adekvatno očišćeno i sljedeća bujica ponovno će prelaziti preko ceste na donjem ulazu u tunel, gdje ni asfalt također nije saniran od posljedica svibanjskih poplava.

DOBA TUCANIKA Vraćamo se održavanju glavne gradske ulice da nađemo odgovornog za posipni materijal koji je obično rizla ili šljaka. Naime, s prvim daškom proljeća, kad se snijeg na asfaltu posve otopi, danima su građani i balkoni uz cestu izloženi kovitlanju prašine pogotovu za velikim vozilima i kreću se po pijesku, pri čemu ženska populacija do daljnjega može zaboraviti na štikle.

U Općini smo stoga kontaktirali komunalno-građevinsku inspektoricu Snježanu Kokor koja je mogla kazati samo da

lokalna razina vlasti nema nikakvih nadležnosti nad održavanjem regionalnog puta, makar se to tiče i stanja u središtu grada. Tragajući dalje, stupamo u telefonski kontakt s Ilijom Udovičićem iz Tešnja, predstavnikom nadzornog organa za zimsko održavanje puta R-444 na dijelu kroz našu općinu.

Pitamo dobiva li iz Vareša primjedbe na izvođača, onako generalno, odgovara da je bilo poziva koji put zimus zbog slabo očišćenih dionica i jednom je zatraženo posipanje zbog poledice na Kapiji. Fokusiramo se zatim, budući da vodimo razgovor na kraju sezone zimskog održavanja (a koje prema ugovoru izvođača s Kantonom istječe 15. ožujka), na primjedbe u vezi posipnog materijala. Prema riječima Udovičića, izvođač je dužan ukloniti taj materijal po isteku sezone, a u međuvremenu se po tom pitanju, pa i kad nastupi interval suhog i lijepog vremena, ne intervenira. Prenosimo mu negodovanje građana Vareša i stanje na pločnicima uz glavnu cestu koje je priličnije makadamu, te otvaramo pitanje sastava i granulacije posipnog materijala. Osobno se ne slažem, istakao je Udovičić, s time da se takvim materijalom posipaju prometnice kroz grad, kako zbog toga što navodite tako i zbog začepljenja kolektora prilikom topljenja snijega ili kišnih padavina.

Za ulice bi trebalo koristiti isključivo sol, ali znate kako je, razotkriva dalje on, izvođači na tenderu idu za time da daju što jeftiniju ponudu kako bi dobili posao, a onda se dovijaju na razne načine i s takvim materijalima. Na posljednje pitanje, propisuje li Kanton ikakav standard kojim bi obvezivao izvođača u pogledu kakvoće posipnog materijala, Udovičić je odgovorio da to nije sastavnim dijelom ugovora.

Jasno je, upotreba soli svakako bi poskupila održavanje, a to ne želi ni naručitelj, u ovom slučaju kantonalno ministarstvo.

I tako... Na izlazu iz zgrade Općine Vareš, na službenom parkingu jedinstvenog općinskog organa uprave, pod obućom škripi šoder o kojemu smo telefonski razgovarali s nadzornim. Silni pijesak i prašina od šljake na tome mjestu najbolje su mjerilo, čak demonstracija kantonalnog odnosa prema građanima i vlastima Vareša. Grada koji je – poreznim blokiranjem, kantonalnim gazdovanjem, ali i vlastitim nesnalaženjem – vraćen u doba tucanika.

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA

| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

VAREŠ BROJ 243

vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

5

POTPORA VLADE RH

280 novih naslova Jasmina Šijak, prof.

O

pća biblioteka Vareš je u protekloj 2014. godini na adresu Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske uputila prijavu na javni natječaj u cilju realizacije projekta "Nabava knjiga za Opću biblioteku Vareš". Na taj način ova ustanova pokušava održati korak s izdavačima i priskrbiti svojim korisnicima dobru i kvalitetnu informaciju. Za Varešane kojima je maternji jezik hrvatski – a korisnici su bibliotečkih usluga, od posebnog je značaja činjenica da su kupljene knjige izdate na području Republike Hrvatske. To su izdanja hrvatskih izdavača: Znanje, Školska knjiga, Nova stvarnost, Algoritam, Jesenski i Turk, Golden marketing, Medicinska naklada Zagreb, Svjetlo riječi, Kršćanska sadašnjost, Alfa Zagreb, Mladinska knjiga Zagreb, Mate Zagreb i drugih – ukupno 280 naslova.

U njima su zastupljene različite oblasti nauke i znanja: pedagogija, filozofija, umjetnost, ekonomija, politika, religija, sociologija, ekologija, pravo, istorija/povijest, geografija/zemljopis, medicina i obiteljska medicina, komunikologija, kriminalistika, logopedija, teorija književnosti, književne kritike i, naravno – književnost. Tu su djela iz hrvatske, bosansko-hercegovačke, američke, njemačke, talijanske, francuske, holandske, švedske, norveške i mnogih drugih nacionalnih književnosti. Sve one zajedno nose poruku svojim čitaocima/korisnicima da je čovjek apsolutno najdragocjenije postojanje, odnosno objekat, općenito na Zemlji i da u ime njega svijet postoji, te da stvorena materijalna i duhovna dobra imaju za cilj poslužiti čovjeku za njegov što kvalitetniji i sadržajniji život.

S obzirom na činjenicu da je u kupljenim knjigama zastupljen izuzetno bogat i raznovrstan sadržaj, očekujemo da će naši korisnici biti zadovoljni našim odabirom naslova te da ćemo dobiti njihovu podršku u pogledu našega rada, a naročito nabavne politike. Ovim posebno naglašavamo zahvalnost Vladi Republike Hrvatske, koja već godinama financijski podržava naš rad, tačnije od 2003. godine i to s manjim prekidima, a sve u cilju skrbi za Hrvate Vareša, naročito one koji drže do svoje naobrazbe i maternjeg, hrvatskog jezika, a koji su naši dugogodišnji i većinski korisnici. U to ime Opća biblioteka Vareš ima potrebu da putem medija prenese riječi zahvalnosti Vladi Republike Hrvatske, odnosno Državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koji nude i pružaju svoju nesebičnu pomoć, kako našoj ustanovi tako i drugim ustanovama i institucijama obrazovnog, kulturnog, zdravstvenog i drugog vida zanimanja, a sve u interesu života i opstanka Hrvata raseljenih širom svijeta.

OGNJENO PERO

Prva jutarnja...

Znam, sad ćete reći da sam naopak ili mi nećete vjerovati. Ali meni je jutro stvarno najdraži dio dana. Ma kakvo ono bilo. Može biti oblačno, može padati kiša, može puhati... Da i ne govorim o sunčanim jutrima, onima kada je nebo plavo, pa vam se učini da je zbog tog neba i sunca sve nekako lijepo, život vam se učini lijep, a ako se pogledate u ogledalo dopadnete se i sami sebi, ma što da ste mislili o liku iz ogledala kad ste krenuli na spavanje.

Piše Ognjen Krivošić

I

stina, bilo je jutara kad sam mrzio zvuk alarma čudeći se tko je uopće mogao i postaviti tako iritirajuće zvukove. Trajalo je to kratko, samo dok mobitel ne pokrijem jastukom ili ne uspijem prekinuti zvonjavu.

Nažalost, prečesto nemam potrebu uključivati alarm jer nigdje ne moram ići, pa onda, u želji da pobjegnem od otužne svakodnevnice prespavam i najdraži dio dana. Mnoga sam jutra tako prespavao, a bude mi žao poslije.

I onda, ti jutarnji rituali. Prije svega tu je ispijanje prve kave. Ni tu se ne uklapam.

Malo je onih koji je žele sa mnom piti. Čak ni moja mama! Voli me, znam, ali i za nju vam je, ma koliko bila strpljiva, to isuviše stresno. Dok većina, još nerazbuđena šuti, moj govorni aparat se nekim čudom pokrene i nikako da se zaustavi. Hoćete li

6

vjerovati, ponekad se i glasno smijem tako rano, iako sve rjeđe.

Sjećam se kako me je mama, dok sam bio dijete a ona pila kavu, molila da ušutim bar pet minuta. Ja sam, normalno, svo vrijeme pitao "je li prošlo pet minuta?", a sad shvaćam kako je tek to bilo za podnijeti. Mama je radila u školi i nije teško zamisliti njeno "veselje" svakog jutra.

Pravo da vam kažem, meni ta jutarnja i nije baš nešto. Ja više volim nešto konkretno. Dobar sendvič, na primjer. Nisam ni protiv kolača. Moji, naravno, nemaju ništa protiv mog ranojutarnjeg pražnjenja hladnjaka, jer dok žvačem manje pričam. E onda mogu i kavu popiti! Ako sam u kući pijem je sâm, jer je mama svoju već popila. Volim vam tu jutarnju kavu, iako je to negdje već oko podneva, popiti s prijateljima u kafiću. Većini je to već druga ili treća kava, razbuđeni su pa im moja priča ne smeta, a često ih i nasmije.

BROJ 243

Zaboravih reći, znam ja tako na uranku i zapjevati, ne samo u kupatilu, ali nikome baš ne bih preporučio da tad bude u mojoj blizini. Nije da nemam sluha, i repertoar je prilično raznovrstan, ali, brate, što jest-jest, nije baš prijatno slušati.

Sad ću lijepo na jednu popodnevnu kavicu s prijateljicom koja vam može pričati više od mene, što je teško za povjerovati. Istina, i ona mi je odala priznanje da je "šišam" u mogućnosti jutarnjeg blebetanja. A ona vam se tako zarazno smije da joj se mora oprostiti sve izrečeno. Volim je zbog toga!

Pravo recite, ne bi vas se puno našlo koji biste sa mnom rado popili prvu jutarnju. Nisam zao, može se sa mnom lijepo i otračati, često znam i pažljivo slušati, a spreman sam i pomoći ako to mogu.

Ipak, u potpunosti razumijem sve one koji prvu jutarnju žele popiti u tišini.

OŽUJAK 2015.

PROMOCIJE

Priče s dokumentarističkom potkom (Željko Mirčić Tetak: Malo gorko, malo slatko, HKD "Napredak" – Podružnica Vareš, 2015.)

U domu kulture na Pržićima dana 1. ožujka 2015. godine promovirana je knjiga Željka Mirčića, Varešanima poznatijega kao Tetak, objavljena u biblioteci vareške Podružnice HKD "Napredak". Knjiga pod naslovom "Malo gorko, malo slatko" predstavlja autorov prvijenac i u svome sadržaju donosi priče i pjesme tematski vezane za vareške krajeve i ljude iz vremena prije posljednjeg rata.

Promocija je okupila lijep broj gostiju s područja Vrovine, iz Vareša, Breze i s drugih strana, a podržana je i od strane župnika fra Mirka Majdandžića, koji je nastupio s dijelom tamburaškog orkestra. Knjigu je promovirao glavni i odgovorni urednik lista "Bobovac", pjesnik i prozaik Mladenko Marijanović, čije izlaganje u nastavku integralno donosimo, a cijeli je događaj opširno popratila "TV Kiss" iz Kiseljaka.

Uvodnu riječ okupljenima uputio je predsjednik vareške Podružnice "Napretka" Mario Mirčić, podsjetivši da je područje Vrovine s pojavom ove knjige nakon dugo vremena dobilo drugo književno ime, čime se, naime, Tetak svrstao uz Tvrtka Jelića koji je literarno počastio svoj zavičaj zbirkom pjesama "Željezna rijeka" daleke 1973. godine.

Pred kraj promocije obratio se i autor, zahvalivši svima koji su ga počastili svojim dolaskom, te obećao svoj rad na drugoj knjizi kazavši da će u njoj na prvome mjestu biti ljubav, ali ni humor neće biti zapostavljen. Nazvavši žene s Vrovine heroinama, s obzirom na položaj kakav su imale u radničkim i patrijarhalnim obiteljima, izdvojio je jednu od njih – Tereziju Gavran i samo njoj darovao svoju zbirku, te za kraj pročitao jednu svoju pjesmu "Čuvar sna", koju također ovdje donosimo.

E

vo već drugi put u relativno kratkom vremenu, u suorganizaciji HKD "Napredak" Podružnice Vareš i Mjesne zajednice Pržići, okupljeni smo u pržićkom domu kulture, da i književnim sadržajima opravdamo njegov naziv. Nakon zbirke pjesama Slobodana Babića, promovirane u prvoj polovici listopada 2013., ovdje smo povodom izlaska nove knjige i to sadržajno vezane za Vareš u cjelini, pa dakako i za ovaj kraj, a to nije svakidašnji događaj. Naime, mnogi bi krajevi, veći i boljestojeći, voljeli da im je da netko napiše riječ i o njima, da budu primijećeni, da ostanu ubilježeni. Međutim, otpuhuju bespomoćni i ta im tiha želja ostane neuslišana ako nemaju nekoga tko je kadar tu želju provesti u djelo. Može neki kraj biti prekrasno inspirativan, može među njegovim žiteljima biti zaista romanesknih likova, ali sve je to uzalud ako fali ono oko koje će to znati opažati i onaj intelekt koji će to znati opisati. Dakle, čovjeka s literarnim darom ne može se izmisliti, niti povući odnekle s njive pa ga primorati da odgovori zadatku i napiše prozno

OŽUJAK 2015.

Piše Mladenko Marijanović ili pogotovu lirsko djelo. Doduše, griješim. Može i tako kad neka partija donese političku odluku da se sklepa nešto u ime nekakvih nacionalnih interesa, opstojnosti i ovog-onog, ali tako koncipirana i financirana djela skončaju u nekompetenciji i uzalud im skupe blještave korice. A vi ste svoga literarnog lučonošu s ovom knjigom definitivno dobili.

Prije nego se osvrnem na samu knjigu, ja želim Željku čestitati na sljedećoj stvari: on se s pisanjem ove knjige nosio sam, bez uredničkih sugestija i bez redakture, te tako sam izgurao do kraja. Vjerujem da je taj njegov put izgledao kao hod kroz šiblje iz kojeg čovjek ne zna ni gdje će ni kako će izaći. Kad se netko tako izbori i pojavi na čistini sa svojim djelom, obično ga dočekaju cinici s onom otrcanom frazom da se nije znalo kakav talent čuči u njemu. Meni je kod toga uvijek zanimljivo kako u njima mogu "čučati" kritičari koji unaprijed sude o nečijem djelu, a da ni ne

BROJ 243

znaju kakvo je ono, ni što je unutra napisano.

Ako se doista konkretnoj, Željkovoj knjizi želi tražiti zamjerke i manjkavosti, a koje će zasigurno uočiti oni koji se profesionalno bave književnošću i kritikom, onda se to odnosi na formalnosti uredničke prirode. Bilo je i metodoloških grešaka u koracima tijekom priređivanja knjige za tisak, ali pred djelom koje vrijedi objaviti nijedna prepreka nije bila nepremostiva. Knjiga je, ustvari, nastajala više spontano i na prijateljskim osnovama, prije svega između autora i Nedeljka Marića, koji je u impresumu naveden kao urednik i koji je u samoj knjizi također prisutan s dvjema pričama. Time je on postao gost-autor i to je pomalo neobično rješenje, ali pravo je autora koji sam financira izdavanje svoje knjige da ustupi dio svoga prostora ako to želi i smatra vrijednim. Isto tako, neobičnost je u činjenici da je ova knjiga mješavina proze i poezije, s tim da proza dominira, ali moram s druge strane kazati da pjesme nisu tematski zalutale, štoviše predstavljaju

7

PROMOCIJE šlag na Željkovu prije svega lokal-patriotsku, a dijelom i ljubavnu prozu.

Premda shvaćam intenciju ovako koncipirane knjige kojoj se pristupilo kao jedinoj, prvoj i posljednjoj, pa je u njoj našlo mjesta sve ono što je autor u danom trenutku smatrao vrijednim, kad budete čitali vjerojatno vam neće promaći da Željkov potencijal nipošto nije potrošen i poželjet ćete još i još njegovih minucioznih i pitko predočenih opažanja. Osobno sam na tu temu razgovarao sa Željkom i rekao mu da bi trebao raditi nastavak ove knjige.

Zašto priželjkujem Željkov autorski come back odnosno povratak prije nego je i ova knjiga stigla zaživjeti? Zato što je njegova proza i dokumentarna. Uz neka izmijenjena, ali i brojna neizmijenjena imena, Željko je oživio vareške ulice i vareške lokale vrativši nas u lokalni ambijent prije tridesetak godina. Ako ste možda zaboravili Altoku s karanfilom, Nuneta na trafici, plećatog Ababinu, mrgodnog Sekulu, revizora Spikera, vozača Gavru, šumara Marka, Antoniju Vrhovčićku i nebrojene druge, ova će vam knjiga biti fini spomenar i podsjetnik na vareške stvarne ljude koji su svojedobno bili veoma upečatljivi, bez obzira čime su se za života bavili. Pritom, Željko tim likovima niti dodaje niti oduzima dobre ili loše strane.

Oni žive u njegovim pričama točno onakvi kakvi su bili i autor im ne daje priliku da glume.

Nerijetko autori priča ili pripovijetki iz lokalnog miljea padnu u zamku da nekog sebi nesimpatičnog književno oblikuju dodatnim negativcem, ali Željko je na tom osjetljivom polju oprezan i odgovoran autor, što ga potvrđuje vjerodostojnim jer sve te likove i mi smo susretali i manje ili više poznavali. Uostalom, razvidno je da autor nema tu crtu niti ambiciju da post festum ili čak post mortem rezimira nad nečijim karakterom, nego svoje stvarne likove ilustrira anegdotalno i kod svega toga kroz njih izvlači smiješnu ili ironičnu stranu života.

Zanimljivo je i kuda nas Željko sve provodi u svom pripovijedanju. Hodamo s njime po margini društva, često po zadimljenim birtijama, ali i po planini Zvijezdi za koju pokazuje osjećaja kao da je živo biće. U nekim pričama donosi i svoja poslijeratna, kanadska iskustva, uglav-

Za promotorskim stolom

nom ona neprilagođena, iza kojih je poanta obično lakonski izvedena. Ali svaki put u priči prevladava autorov sentiment za one osobe i pojave koje, po mnogima, nisu vrijedne čak ni pogleda. Stoga jaču stranu njegovog pripovijedanja čine upravo detalji, fabule nekada ima, nekada nema, ali svejedno svaka priča vas na svoj način drži do kraja. Ima i onih naglašeno duhovitih i obično je to crni humor, a autor ga rasprostire nadahnuto i bez nategnutosti. Želim stoga izdvojiti nekoliko ulomaka iz Željkovih priča koji demonstriraju upravo snagu detalja. Oni su naoko banalni i krajnje prostodušno zabilježeni, ali zapravo kroz njih izbijaju neki civilizacijski momenti i kroz njih formiramo sliku o mentalitetu jednog vremena.

Prvi fragment je iz priče u kojoj junak, užasno mamuran, rano izjutra beznadno pješači prašnjavom cestom negdje oko Okruglice. Dobro bi mu došao bilo kakav prijevoz i tada ga sustiže autobus, potpuno prazan. Da sve bude poput fatamorgane, za upravljačem je žena. Evo kako to Željko u dvije rečenice opisuje, kao da se radi o nečemu sasvim normalnom: Baja šofer je bio naučio ženu da vozi autobus i, dok on još malo dođe seb, njena zadaća je bila poranit, otići do ispod Ravni, pokupit radnike, a onda je Baja već mogo sam. Pozdravim vozačicu, al ona uprla prida se i otpiči za poslom.

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš 8

BROJ 243

Zatim evo jednoga lakonskog opisa higijene u majdanskoj birtiji "Kasini": Mislima prebiram po novčaniku dok mi prilazi konobar. Rutiniranom kretnjom smače karirani stolnjak ispred mene, malo se zakrenu, da mi ne trese baš tu pred nosom, otrese jednom i okrenu ga na drugu, isto tako (ne)čistu stranu.

Sljedeći detalj vodi nas u "Kuglu", u staroj Ponikvi: Konobarica Đana je sva u poslu u hladovini betonske magaze šarala po osmosmjerci u “Eureki”. Pare je davala za te novine, a samo je osmosmjerku znala da rješava. Dok je radila taj teretli poso, sve se nekako naginjala kriveći i vrat i cijelo tijelo u jednom od osam smjerova, likujući nakon polusatnog traganja za jednim pojmom.

Dotavrlja se do nas lupajući nanulama, pa se okrenu i na korak od nas glasno se useknu, brišući ostatak sline nadlanicom, te istu obrisa o kecelju…

Sada ćemo i do tzv. daščare u Dabravinama, još jedanput se pred nama otvara kavanski ambijent i uzgred imamo duhovit dijalog: Neki momci sve češće bacaju oštre poglede za moj astal. U neko doba priđe jedan od petorice, a svi ko trokrilci ormari: – Đe si ti, traktorista? – upita me i zaškrguta zubima.

– Evo me, kombajner, šta je problem.

Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

www.fondacija.vares.info OŽUJAK 2015.

Lica u publici

– Ti si problem! Ti si s traktorom satro dvije ovce ispod Debele Međe, mogo bi sad i platit.

– Kakav traktor, čuj, ja i traktor... da nije motor, "Maks"? – pokušam se našaliti.

Opet zaškripi zubima, a ona četvorica malo ko izmakoše stolice od stola, kao na gotovs. Vidim da mi zarad nečega prijeti debela pušiona. Ne zadugo! Laknu mi kada se na vratima pojavi moj jaran, bacač kamena s ramena.

Kao i uvijek, bez pitanja i okolišanja, strovali se na stolicu do moje. Pljesnu me šaketinom po plećima i zacenu se od smijeha. Naruči glasno dvije pivkane i za mene vinjačić. Stavi pivkane jednu kraj druge, pa u zube obje. Kako ih nage, nije ih puštao dok nije obje ispraznio. Oni iz Debele Međe odoše žurno da stignu kućama prije mraka. Barem tako rekoše.

I završit ću sa sadržajem jednoga pisamca, čiju objavu i sam autor drži ponešto indiskretnom, ali ono nam govori kako se nekoć dovijalo kod udvaranja. U toj priči, za koju naslućujem da se radnja odvija negdje na Vrovini, glavni junak je dječarac koji uzima na sebe ulogu kurira da za dvobanku i kutiju "Vardara" pod ok-

riljem mraka dostavlja curama ceduljice od momaka. Cure su tada u takozvano baksuz doba bile zatvarane u curske sobe na čardake, do kojih se moglo popeti samo uz basamake unutar kuće, pa je onome tko bi želio doći do njih valjalo nositi ljestve. Tako junak koji se zove Naters nosi jednoj curi pismo i ne mogne odoljeti da zaviri u sadržaj, a evo što u njemu pročita: "Draga, jedina, najljubljenija! Sutra smo u koscima kod tvoga brata, a ti ćeš bezbeli biti tamo da pomogneš nevjesti oko večere. Ja ću sa njive doć posljednji, svratit ću usput da ostavim kosu kod kuće, a onda ću kada svi budu sjeli za sofru požbuniti kokoši, a ti kobajagi, nako u kecelji, izleti iz kuće da otjeraš lisicu. Uleti u špajz i zgrabi oklagiju, tako će svi mislit da ti ode ganjat lisicu. Ja ću biti u povrtalju, u ćošku vrtla đe je posijan kokuruz. Ako mi to ne učiniš, vratit ću se kući i vas ću se kosom nagrdit..."

U Željkovoj knjizi su 44 priče i 15 pjesama. One su uglavnom vareške i duboko životne. Uz to pisane vareškim slengom.

Stoga, ovakva jedna zbirka zasigurno zaslužuje mjesto u vareškim kućnim bibliotekama.

ČUVAR SNA 1 Lijepo je kada nekome pišeš, biraš riječi, ukrašavaš slova, predivan osjećaj da kraj nekoga dišeš, kada si čuvar nečijih snova.

Ne vidiš tada ni ljude ni ptice, nestrpljivo čekaš da prođe dan, a onda predveče umivaš lice I žuriš da ponovo čuvaš njen san.

AMI

TR

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326 OŽUJAK 2015.

BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI BROJ 243

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 9

EKSKLUZIVNO

PRIČA O VAREŠKOM FRATRU, ŽIDOVU I RATU (VII) Piše Željko Ivanković 14.

Priča se priča da bi bila ispričana.

Pričaocu se ne mora vjerovati, pogotovu ne tolike godine nakon što je priča okončana. A priča o Haimu i fra Miroslavu koji se, nakon sprovoda Franje Idžakovića, nikad više u životu nisu sreli, završit će druge poratne godine, premda su obojica, dokumenti to potvrđuju, poživjeli još duge, duge godine života potom.

Netko je htio da ova priča zauvijek bude sahranjena, zaboravljena, prešućena, kao i tisuće drugih koje proguta vrijeme i gluho i slijepo za ljudske sudbine. I bilo bi tako da dugo godina iza Haimove smrti i nemalo iza fra Miroslavove smrti, sasvim slučajno, kako to i najčešće u životu bude, dvjema samozatajnim arhivisticama S. B. i A. H. nije do ruku dopala opsegom nevelika, pa ipak važna Haimova arhiva. Ona je, potom, pokrenula grudu snijega niz povijesnu padinu...

No, vi radoznalci, već vam vidim sjaj u očima, ne tražite, upozoravam vas, ovu priču u tim dokumentima, jer se ova priča od njih udaljila baš toliko koliko je potrebno da se vidi što se treba vidjeti i ne vidi što se ne treba vidjeti. Znate, dobro znate, kao i pričalac ove priče uostalom, da i najbolje ispričana priča ostane neispričana do kraja... jer, priči je dano samo da bude priča... Da se priča, priča i nikada ne ispriča do svoga kraja...

No, dobro, reći ću vam još samo ovoliko: Haim će u nekoliko mjeseci te poratne godine napisati dva-tri pisma najvišim državnim i sudbenim instancama svjedočeći da ga je u Varešu spasio i tijekom rata štitio jedan franjevac. Tvrdit će i da je fra Miroslav bio ilegalni član NOO Vareš, o čemu pojma nisu imali ni njegova dva najbliža suradnika, njegovi kapelani, a najodaniji mu vjernik, zvonar Mato Slugić, nije znao ni što to znači.

Izgleda da ni u cijelom partizanskom pokretu vareškog kraja, premda je najednom i o svemu i svačemu svjedoka bilo

i previše, nitko za to nije znao. Naprosto, nije bilo nikoga živog tko bi to još, osim Haima, potvrdio ili se, što će biti bliže istini, u tim vremenima svatko plašio reći koju lijepu za tamo nekakvog katoličkog popa.

Kad je fra Miroslav bio osuđen, Haim je već sa svojom sestrom bio napustio Vareš. Obećali su mu, međutim, da će fra Miroslav biti suđen na kratku kaznu, svega godinu dana. Onako – čisto egzemplarno.

Razočaran, rekao je, zar uopće postoji kratka kazna zatvora? Pogotovu za nevina čovjeka. Za takva čovjeka?

Pa kako će, pobogu, tih godina vareški pop, hej vareški, bješe li ono Vareš – Mali Rim – narugali su mu se u brk – biti nevin?

Prije bi u kupleraju našao kakvu nevinu žensku...

Kad fra Miroslav bude pušten na slobodu, nakon što oduži svoj dug narodu, kako je nova vlast kvalificirala pedagoške mjere zatvora, zateći će ga jedno jutro u novinama koje su već svakodnevno stizale u sutješki samostan priča o tome kako je KNOJ u dobro koordiniranoj akciji u okolici Vareša likvidirao odmetnutog bandita Sretu Erića i odane mu četnike, a pohapsio dotad otkrivene jatake.

Fra Miroslav o tome nije ni riječi rekao, a negdje u dnu duše, kažu oni koji su znali čitati nijeme pokrete njegovih usana, pomislio je na šest heroja koji su baš junački i na pravdi Boga izmasakrirali vareškoga načelnika Idžakovića... Čisto – egzemplarno.

No, ni tu misao nikad javno ne iskaza.

Više ga je brinulo te godine kišno proljeće i bujice koje su potkopavale tlo nadomak samostanskom podzidu...

Jedan od onih koji su se među bosanskim fratrima malo bolje razumjeli u novu politiku, jedne je prigode, mnogo potom, pričao da je fra Miroslav svoje odležao kao nemio svjedok, da bi se naučio šutjeti o onome što ga se ne tiče... Čak je znao reći, doduše tišim glasom, kako je jedan od onih šest partizana što su izmasakrirali načelnika Idžakovića na vrlo visokom položaju u novoj vlasti... E sad, što su tu istine, a što nagađanja ili priviđenja što ih proizvodi strah, Bog sami zna...

Bilo kako bilo, život je išao dalje, a za priču o vareškom paroku Miroslavu i Židovu Haimu, koju mi pričamo, gotovo da ništa više nije bilo važno. No, zarad radoznalaca među vama dopisat ću još samo ovo nekoliko rečenica, a vi znate svoje, kao i pričalac svoje.

Nema potvrde da je poslije do fra Miroslava, a vjerojatno ni do Haima, koji je u to doba već bio u Beogradu, ikad došla vijest da je Anđa rodila sina... Do njega, a vjerojatno ni do Haima, koji je u to doba već pisao svoje kratke zapise o vareškim ratnim godinama, međutim, nikad neće stizati vijesti kako se u vareškoj okolici, a u prigodama koje se obilato zalijevaju rakijom, još uvijek zapjeva četnička pjesma "Puško moja, od glave do pete, uspomeno od Erića Srete".

Ne zna se pouzdano ni je li fra Miroslavu tkogod iz Vareša u Sutjesku donosio nove glasove, niti koliko su ga, ako ih je tko i donosio, oni zanimali, ali do Vareša je, doduše mnogo godina kasnije, došao glas kako je fra Miroslav opet onaj isti stari fra Miroslav. Uspravan, žustar, odrješit, gromkog glasa... Pravi Pogaranin...

No, tada već jedva da je tkogod bio u Varešu koga bi takva vijest iole zanimala ili kome bi bilo što značila... (svršetak)

Vijaka b.b., 71330 Vareš, Bosna i Hercegovina

tel. +387 62 235 808 info@krcma-fm.com 10

BROJ 243

OŽUJAK 2015.

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV

TUŽNO SJEĆANJE

Našoj dragoj

Na našeg dragog zeta

KATARINI JARČEVIĆ rođ. Brković

PERU ČORIĆA

(1.IX.1932. – 25.II.2015.)

Hvala svima koji su nam pomogli u teškim trenucima.

Počivala u miru Božjem!

(5.V.1937. – 26.II.2015.)

Uspomene na tebe živjet će vječno u našim srcima.

Počivaj u miru Božjem!

Ožalošćeni: supruga Jela, kćerke Sandra i Alenka, unučad davor, Andri, Bruno i Klara, zetovi Željko i Dubravko

Ožalošćeni: sin Stjepan, kćerka Ana, unuci Krunoslav, Hrvoje, Jelena, Morana i Vedrana te ostala tugujuća rodbina

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE (16.II.2006. – 16.II.2015.)

ZITA ILIČIĆ rođ. Lovrenović (1995. – 2015.)

JANJA-ŠTEFANIJA IDŽAKOVIĆ

Prošlo je 20 godina od smrti naše drage majke. Sve dobro što je pružila nama i drugima traje vječno.

Počivala u miru Božjem!

Draga mama, vrijeme neumitno teče, ali sjećanja na Tebe ostaju.

Počivaj u miru Božjem!

Djeca: Kristina, Vjerana i Željko sa familijama

Tvoji: Dragica i Dragan

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

ANICA GRABOVAC

(4.III.2013. – 4.III.2015.)

Dana 4. ožujka navršile su se dvije godine otkako nije s nama naša draga

(3.III.2012. – 3.III.2015.)

Draga tetka, ne blijedi slika na tvoju dobrotu, plemenitost, tvoj lik i neizmjernu ljubav koju si nam pružala. Živjet ćeš zauvijek u našim mislima i srcima.

Matea, Marko, Goran i Svjetlana

DARINKA LIJOVIĆ rođ. Todorić Po dobru te pamte, s ljubavlju i poštovanjem spominju, draga Mama, počivaj u miru!

Tvoj sin Mirko

TUŽNO SJEĆANJE (6.III.2005. – 6.III.2015.)

Dana 6. ožujka navršilo se devet godina otkako s nama nije naša draga

ŽELJKA RADOŠ rođ. Miočević Postoji nešto što umrijeti ne može, a to su ljubav, ponos i poštovanje što smo te imali.

TUŽNO SJEĆANJE (6.III.2010. – 6.III.2015.)

KATA DODIK Godine prolaze, a sjećanje na tebe nikad neće proći.

Počivaj u miru!

Puno te vole tvoji najmiliji: suprug Ilija, kćerka Adriana, sin Zoran, nevjesta Ruža, zet Matko i unučice Lana, Željka i Željana, te sestre Ljerka, Smiljka i Svjetlana s obiteljima

Suprug Pero

IN MEMORIAM

SJEĆANJE

MIROSLAV KLARIĆ

na našeg brata, ujaka i rođaka

(22.VIII.1943. – 6.III.2010.)

ANTU KORDIĆA Jure

Navršilo se pet godina otkako si nas zauvijek napustio, ali tuga i praznina za tobom ne prestaju.

Zauvijek ćeš biti u našim srcima i mislima.

(12.I.1944. – 8.III.2008.)

S ljubavlju i tugom čuvamo uspomenu na tebe.

Supruga Ivanka, sinovi Zlatko, Denis i Dragan, nevjeste Dolores i Bojana, unuci Matej i Ivano

Tvoji najmiliji

IN MEMORIAM

U SJEĆANJE dragoj supruzi i majci

Dragom prijatelju

ANI MIOČEVIĆ rođ. Radoš

ANTI KORDIĆU (8.III.2008. – 8.III.2015.)

Vrijeme prolazi, a sjećanje na tebe ne blijedi.

Počivao u miru!

Jasenko

OŽUJAK 2015.

BROJ 243

(9.III.2008. – 9.III.2015.)

Vječno i s velikom sjetom tvoj dragi, plemeniti lik nosimo u srcima i mislima.

Mir s tobom!

Tvoji najmiliji: suprug Franjo i djeca sa svojim obiteljima

11

IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE

U SPOMEN Dana 9. ožujka navršile su se četiri godine otkako je preminula naša draga

Dana 10. ožujka navršilo se osam tužnih godina otkako nisu s nama naši najmiliji sin i snaha

GAVRAN MARIJAN ARIJANA

OLGA TOKMAČIĆ rođ. Žuk (9.III.2011. – 9.III.2015.)

Sjećanja na tebe zauvijek će živjeti u nama.

Počivala u miru!

(24.IV.1979.

– 10.III.2007.)

Tvoji najmiliji

(18.VIII.1979.

– 10.III.2007.)

Zaborav ne postoji, bol je prevelika, a tuga za vama vječna sve dok žive oni koji vas vole. Počivali u miru Božjem!

Vaši najmiliji: otac Ivica i majka Jovanka

IN MEMORIAM FILOMENA BRKIĆ rođ. Milošević

IN MEMORIAM Dana 10. ožujka navršila se godina dana otkako je Bog pozvao k sebi našu mamu, majku, baku i prabaku

(10.III.2014. – 10.III.2015.)

Vrijeme prolazi, tuga i bol ostaju. Nedostaje nam tvoja dobrota i plemenitost jer smrt ne bira, ona samo uzima, ali nikada neće uzeti sjećanje na tebe i uvijek ćeš biti u našim srcima.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji: suprug Anto, sinovi Ljubo i Boro Iličić s porodicama

MARIJU MIJATOVIĆ rođ.

Miletović (1937. – 2014.)

TUŽNO SJEĆANJE

Draga bako, bila si puna želje za životom i planova za budućnost sve do samoga kraja tvog zemaljskog puta. Neka ti dragi Bog na nebu ispuni sve snove koji ti se nisu ostvarili na zemlji.

Hvala ti za sve što si činila za nas! Dok živimo mi, živjeti češ i ti u srcima i mislima našim.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja obitelj

(10.III.2008. – 10.III.2015.)

Dana 10. ožujka navršilo se sedam godina otkako s nama nije naša draga

BOŽANA MIOČEVIĆ rođ. Buntić Draga naša!

U tišini vječnog doma neka te prate naše misli i molitve. Počivala u miru!

Tvoje kćerke: Ljerka, Smiljka i Svjetlana s obiteljima, te obitelj pok. kćerke Željke

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(11.III.2010. – 11.III.2015.)

Dana 11. ožujka navršilo se pet godina otkako nije s nama naš dragi suprug, otac i djed

(11.III.2014. – 11.III.2015.)

FRANJO (FRANCO) MATIČEVIĆ S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na Tebe. Počivaj u miru Božjem!

Supruga, djeca i unučad

ANA KOKOROVIĆ Prođe tužna godina dana otkako nisi sa nama. Živjeti bez tebe je teško, majko, rane bole, ali voljeni nikada ne umiru, nego se više vole!

Počivala u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 12. 3. 2015. navršile su se dvije godine od prerane smrti velikog čovjeka i voljenog sina i brata

(15.III.2005. – 15.III.2015.)

Prošlo je deset godina otkako nije s nama naš dragi

TOMISLAV DODIK Uvijek te se rado sjećamo.

Počivao u miru Božjem!

Tvoji najmiliji: supruga Gela, djeca Slađana, Josip, Marina i Karmela s obiteljima, sestra Seka s obitelji i obitelj pok. Bojke

IN MEMORIAM VERKA VIJAČKIĆ

ŽELJKA ĐURĐIĆA BUCE

(1926. – 2014.)

Tvoja smrt je srušila dio naših života, a ostalo je ono teže – život bez tebe. Bol nije u riječima i u suzama, bol je u našim srcima. Uvijek ćeš biti u našim mislima.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

(1963. – 2013.)

Ponosni smo što smo te imali, a vječno tužni što smo te izgubili. U srcu si voljen i nikada nećeš biti zaboravljen.

Volimo te, Buco.

Tvoji roditelji, sestre s porodicom, mnogobrojna rodbina i prijatelji

12

BROJ 243

OŽUJAK 2015.

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Na naše drage roditelje

JOZO ĆORLUKA

VINKO PETROVIĆ

(25.VI.1959. – 7.III.2011.)

(16.III.1987. – 16.III.2015.)

LJEPOSAVA ĆORLUKA

RUŽA PETROVIĆ

(10.III.1930. – 16.III.2011.)

(7.VI.2012. – 7.III.2015.)

Tuga i bol koja je ostala iza vas nikada neće prestati.

Uvijek ćete biti u našem sjećanju.

Vaši najmiliji

Počivali u miru Božjem!

Vaša djeca: Franjo, Ivica, Željka, Anto i Jelena

SJEĆANJE Dana 17. ožujka navršit će se godina dana otkako nas je napustila naša draga mama i kćerka

DOLORES BARBIR Deica (20.IV.1970. – 17.III.2014.)

Svi mi kažu da ne treba puno plakati, ali suze same teku. Zar je moguće da je prošla godina, a Tebe nema? Nadam se da moliš Boga za svoga Marka jer u mome životu još jedina svijetla točka je on. Neka Te anđeli čuvaju.

Vole Te Tvoji: sin Marko i mama Jelena

SJEĆANJE (17.III.2011. – 17.III.2015.)

Dana 17. ožujka navršavaju se četiri godine otkako nije s nama naša draga

JANJA VIŠNJIĆ S vječnom ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo uspomenu na tebe.

Počivala u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

SJEĆANJE

SJEĆANJE

KATARINA (RINKA) ŠTAMBAK rođena KIŠ ŠAULOVEČKA

(9.IV.1955. – 23.III.2010.)

DRAGAN MILETOVIĆ Uvijek nas veže ljubav.

(20.III.2014. – 20.III.2015.)

Tvoje Helena i Ivana

Duša je strasna u dubini, ona je zublja u dnu noći; plačimo, plačimo u tišini, umrimo, umrimo u samoći.

TUŽNO SJEĆANJE (25.III.2009. – 25.III.2015.)

Na našeg dragog

RATKA GRABOVCA

Điđa, Bruno s obitelji Dinko

Sjećamo te se s ljubavlju i poštovanjem.

Počivao u miru Božjem!

Tvoja supruga i djeca s obiteljima

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

(26.III.2012. – 26.III.2015.)

Dana 26. ožujka navršit će se tri godine otkako s nama nije naš

Navršava se godina dana od smrti našeg dragog supruga, oca i djeda

IVO JELIĆ S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na Tvoj dragi lik. Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najbliži

TUŽNO SJEĆANJE

Zauvijek ostaješ u našim srcima, mislima i molitvama. Počivao u miru!

Supruga Katarina, djeca Vesna i Marin s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE TOMISLAV BRACO VIJAČKIĆ

BERNARD IDŽAKOVIĆ (1920. – 1977.)

(24.III.2004. – 24.III.2015.)

NEVENKA IDŽAKOVIĆ

IVO VIJAČKIĆ

(1929. – 2006.)

(29.III.1984. – 29.III.2015.)

U tišini vječnog mira pratit će vas naša ljubav i lijepa sjećanja sve dok živimo. Počivali u miru Božjem!

Vaši najmiliji OŽUJAK 2015.

TOMISLAVA KREŠIĆA

BROJ 243

S ljubavlju i ponosom čuvamo uspomenu na vas.

Počivali u miru Božjem!

Obitelj

13

REAGIRANJA

Zašto, grade moj!?

U interakciji s Vama, cijenjeni čitatelji, nakon fotografija objavljenih u rubrici "Iz starih albuma" u prošlom broju, dobili smo imena koja su nedostajala i hvala Vam na tome. Tako sada dopunjavamo da u muškom društvu snimljenom kod Jojića mosta, u gornjem redu (u sredini i desno) stoje Vrovci Franjo Grabovac i Franjo Bogeljić.

A što se tiče gimnastičarki na drugoj fotografiji, dobili smo ne samo kompletan popis imena nego i reagiranje jedne naše sugrađanke, njezino ogorčenje današnjim stanjem doma "Partizan", koje prenosimo u cijelosti.

J

edna sam od djevojčica s fotografije u rubrici "Iz starih albuma", u prošlom broju "Bobovca", koje su rasle s "Partizanom", a koji je bio srce i duša grada od 1953. ili 1955. godine, i jedina sam koja i danas živi u njemu. Fotografija je snimljena vjerovatno 1960. godine. Tada nam je bilo po petnaestak godina, te navodim imena (slijeva nadesno): Džeba Božana, Franjkić Lena, Knih Marija, Zlobec Vesna, Turbić Nevenka, Dursun Tatjana, Krajinović Branka i Deronjić Nedjeljka. Možda se ne bih javila da odreagujem na snimku koja je zabilježila sretno odrastanje djece iza jednog rata. Pišem jer me boli rečenica: "... i vidljivo je da je fotografija snimljena na balkonu iznad Partizana".

Kada ste, dragi sugrađani, bili ispred, pored, iznad ili unutar tog doma koji smo svi zvali "Partizan"? Kada ste ga vidjeli?

Tu strašnu sliku "Partizana" koji nije stradao u ratu nego u miru ne mogu da podnesem. Pogled skrećem na drugu stranu.

A znate zašto? Zato što ne mogu da gle-

dam sramotu koju smo mi, dragi moji sugrađani, nanijeli našem domu.

Dom u kome su generacije gimnastičara, stonotenisera, rukometaša, košarkaša, folkloraša, glumaca, pjevača živjele kao u najrođenijoj kući i slavile brojne uspjehe. Ova kolijevka vareškog sporta danas izgleda kao raščupani golub kojeg je napao čopor mačaka i od tog ljepotana ostade samo iščupano perje koje vjetar raznosi naočigled svih nas. Još kada sam čula da ima drznika koji bi da "kupe" taj kamen, koji je još jedino vrijedno na njemu, sledila mi se krv u žilama.

Ljudi kopaju tunele da traže tragove nekih srednjovjekovnih civilizacija, a šta mi radimo? Zar u ovom gradu nema vlasti ovih 20 godina? Zar nema policije, zar nema inspekcije, zar ovo srce grada treba da se pretvori u prah prije nego što neko ne kaže – dosta više! Pa makar je to i nečija privatna imovina. A nije mi jasno ni ko se odvažio založiti nešto što nije njegovo.

To je naše.

Bila sam dijete kada sam došla u dom u kom sam sportski odgajana, bila sam prednjak kada sam pomagala u sportskom odgoju nekih drugih djevojčica. Bila sam djevojka koja je voljela sa svojim momkom sjesti u kafanu kod Adema i tete Zinke.

Sada sam jedna starica koja više ne može proći ispred ove zgrade, moram je daleko zaobići. I mene je stid što smo dopustili i što nismo bili drski da je spasimo, a bilo je jalovih pokušaja kod vlasti koje nisu imale uši da čuju i oči da vide. Ostavili smo bolesnika da umre, a da prstom ne mrdnemo.

"Zajedno smo rasli..." dome, ja i ti... Odrasli smo, ostarili smo. Više ne možemo gledati "ko će ljepši biti". A bili smo lijepi.

Kemo, hvala ti za pjesmu.

Zar i ove mlade generacije nemaju potrebu vježbati, igrati, glumiti, plesati...?

Zašto, grade moj?

Lena

Današnja slika očerupanog doma

14

BROJ 243

OŽUJAK 2015.

IZ STARIH ALBUMA

Al' se negda družilo...

Novinar i publicist Ivica Mlivončić, danas pokojni, ustupi nam svojedobno ove dvije jako stare fotografije.

Jednu imamo datiranu, za drugu je navedeno samo da je riječ o "sijelu narodne nošnje u HD-u Zvijezda".

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

OŽUJAK 2015.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 243

15

OBIČAJI

Priredio M. M.

ŠKOLSKA POKLADNA POVORKA Uvriježeno je da na pokladni utorak učenici Osnovne škole "Vareš", koji pohađaju nastavu po hrvatskom planu i programu, u pratnji svojih učiteljica prodefiliraju gradom, a onda se zabave u Hrvatskom domu (bivša Soca). Tako je bilo i ove godine, a iz mase zanimljivih krabulja, kreacija i obojanih lica objektivom smo izolirali nekoliko upečatljivih...