Bobovac br. 246

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXI. • BROJ 246 • LIPANJ 2015.

ISSN 1512-813X

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

9 771 512 81 300 6

UVODNIK

B

io je to jedan od onih događaja koji se ne zaboravlja. Posjet pape Franje Sarajevu 6. lipnja 2015. (kad se već do podneva toga dana uvidjelo da se po svim aspektima odvija iznad i najboljih očekivanja) proglašen je događajem godine u BiH. Svetoga je Oca dočekalo oko 66.000 katoličkih vjernika na stadionu Koševo, među njima zbor od 1.600 pjevača i vojska od 1.300 akreditiranih novinara iz zemlje i svijeta. Za sve njih je skrbilo preko 5.000 policajaca i pripadnika raznih sigurnosnih službi. Negdje je iskrsnuo i podatak da su obavještajni organi zaprimili 17 prijetnji, no nije poznato da se i jednu pokušalo ostvariti. Tako je dojam perfektne organizacije Papinog cjelodnevnog posjeta i kretanja Sarajevom ostao nepomućen.

Papa Franjo potvrdio je svoju reputaciju skromnog i neposrednog čovjeka, koji se ne obazire preveć na protokole. Odmah po izlasku iz zrakoplova rukovao se sa svom djecom koja su ga u špaliru dočekala i vozio se do zgrade Predsjedništva BiH u nižerazrednom fordu focusu ranije generacije, mašući kroz otvoren prozor.

Tako se vladao sve do ponovnog ulaska u zrakoplov, 11 sati kasnije, pozdravivši se ponaosob s pomoćnim osobljem u svojoj blizini.

Ova crta kod vrhovnog poglavara Katoličke crkve, da sve ljude cijeni jednako vrijednim, pomalo je izluđivala sve one koji se uzdizaše oko njega i činila im se neshvatljivom, no teško je vjerovati da su osjetili neku vrstu skrivenog osjećaja nelagode ili krivice. Jer, papa Franjo je došao u zemlju koja se nije pomakla naprijed otkako je prvi put na njeno tlo kročio i na Koševu bio papa Ivan Pavao II., prilično davne 1997.

Možda su neki očekivali više izravnosti u Papinu državničkom obraćanju bešćutnoj političkoj kasti u nas, ali dovoljno ih je posramio svojim gestama već u dolasku, a mogli su se prepoznati i kasnije, u riječima koje je uputio mladima, posvetivši njima znatno više vremena i pažnje, te im naposljetku rekavši: "Vi ste me ispunili radošću. Vi ste prva generacija mladih nakon rata. Vi ste proljetni cvjetovi i u

IZME\U 2 BROJA vama vidim želju i volju da idete naprijed, a ne da živite u destrukciji gledajući u prošlost. Želim da vi ne stvarate neprijatelje jedni među drugima nego zajedno stvarate budućnost. To je nešto veliko! Zagledajte se duboko u sebe i ono što ćete naći u sebi ne treba biti vi ili oni, već mi koji ćemo zajedno hoditi u budućnost. Ne stvarajte i ne gradite zidove, već samo mostove!", poručio je papa Franjo mladeži.

Odgovorne za stanje "propaliteta" umjesto prosperiteta u BiH, u veoma skupim odijelima i limuzinama, pod lupu su, u prigodi Papina posjeta, stavili brojni strani mediji i ovako izvijestili o tome: "Protagonisti koji su prisutni na sceni u BiH, i 20 godina nakon rata djeluju kao netko tko nije sposoban da nešto nauči.

Papa je ipak odlučio da stane pred njih i time se pobrinuo da ponovo bacimo pogled na ovaj zatrovani kutak Europe. Političari u BiH su međusobno posvađani, državne kase su prazne, a bijeda stanovništva sve veća", stoji, primjerice, u izvješćima njemačkih medija.

Domaći su mediji, posebice sarajevski, naglasak stavili na lijepu sliku koja je odaslana u svijet iz bh. prijestolnice toga dana. Potencirali su bosansku gostoljubivost i toleranciju. Veličanstveno ozračje i ozarenost na Koševu bili su, međutim, slika nepostojeće stvarnosti. U biti, jesmo se predstavili u najboljem svjetlu i osjetili

IZ ŽUPNIH MATICA

DONACIJE ZA "BOBOVAC"

ŽUPA VAREŠ Kršteni: Leona Dodik (Ante i Sandre).

Umrli: Ana Dujanović rođ. Božić (1940.), Tomislav Ćuraković (1956.), Marija Sprečkić rođ. Žuk (1934.), Ana Trgovčević (1924.), Marija Turbić (1926.), Ana Dužnović (1934.), Mario Pogarčić (1955.), Dario Dodik (1964.), Tomislav Turić (1948.).

Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Fotografija na naslovnici: M. Marijanović

2

ponosnim kao onomad za Olimpijadu, pokazali da možemo, ali što nam se desi, kakav je to 'klik' povratka na staro, na indisponiranost i pomirenost sa zaostalošću, kad ostanemo sami sa sobom?

Papa Franjo je ponovio sintagmu svoga prethodnika o Sarajevu kao "europskom Jeruzalemu", kazavši da je došao kao hodočasnik mira i nade, da ohrabri pripadnike različitih zajednica na putu k pomirenju, suživotu i suradnji. Imponirala je ta paralela sa stjecištem svih religija, makar ovdje iza nje stoje drukčiji pokazatelji, s tendencijom da se i prodube.

Gledano samo kroz prizmu hrvatskog (katoličkog) korpusa u BiH, kojemu je Papa "najviše" i došao, zvuči prilično sumorno da se kroz dva desetljeća nakon rata ta zajednica rapidno smanjila. Na desetke tisuća Hrvata i poslije 1995. nastavilo je napuštati domovinu kako bi se trajno naselilo u Hrvatskoj i drugim europskim državama ili SAD-u, Kanadi i Australiji.

Nađosmo potvrdu tome i na vareškom primjeru. One 1997. – zapisano je u "Bobovcu" broj 28 – vjernici iz Vareša (i s Daštanskoga) išli su na Koševo na misu s Papom u 11 autobusa i 26 putničkih vozila.

A evo, 18 godina kasnije, u četiri autobusa! Šibala ih je onda studen, ali grijala nada, ovoga puta žeglo sunce, ali stisnula zebnja. Vareš je od onih mjesta u Bosni što od tog travnja 1997. poput zadnjeg snijega okopniše, i nije jedini, jer treba se prisjetiti da je na prvi susret s Ivanom Pavlom II. u "pojačanje" došlo svega nekoliko autobusa iz Splita, Pule i Zagreba. Domaćih je katolika tada na misi bilo 50 tisuća, ovoga puta 35.

Ali lijepo je bilo biti opet na Koševu.

Premda, slučajno dodijeljenu, odličnu poziciju na travnjaku vareškim župljanima u veličanstvenim trenucima dolaska cijenjenog i socijalno osjetljivog Pape Franje zakloniše neke nazovidame kojima pratioci priskrbiše karte za vip ložu, ali ne mogoše uz nju kupiti i kulturu da se ne penju u štiklama na pripravljene, bijelim platnom presvučene stolice kako bi snimale mobitelima. No, i to je slika bh. svijesti i mentaliteta.

BROJ 246

Danijel Lučić, Nizozemska – 30 KM, N. N., Hrvatska – 10 KM, S. P., Vareš – 20 KM, Miroslav Božić, Švicarska – 50 KM, Mladen Radoš, Švedska – 50 KM, Zora Miletović, Njemačka – 200 Kn, Olgica Komjenović, Njemačka – 20 €.

Svima hvala lijepa!

LIPANJ 2015.

VIJESTI PROJEKTI ZA POVRATNIKE Federalni ministar za raseljene i izbjegle osobe Edin Ramić boravio je 18. svibnja 2015. godine u Varešu, gdje se sastao s općinskim načelnikom Avdijom Kovačevićem i dvojicom njegovih suradnika. Oni su ga informirali o problematici povratničke populacije i o projektima koje na području Vareša realizira njegovo ministarstvo.

"Prioritet nam je realizacija započetih projekata, prije svega obnova kuća povratnicima koje je ovo ministarstvo započelo. Istina, postoje određeni zastoji kada je implementacija istog u pitanju, ali postoje prioriteti i mi se moramo pridržavati istih", kazao je ministar Ramić. Također je najavio skori početak realizacije obnove lokalnog puta Donja Borovica–Luke, za koji su dio sredstava osigurali sami stanovnici, uz lokalnu zajednicu i ovo ministarstvo. Recept je to po kojem su i Pogarani nedavno asfaltirali makar mali dio puta kroz svoje selo.

FEDERALNA VLADA O VAREŠKOM DUGU Vlada Federacije BiH, na 7. sjednici održanoj dana 27. svibnja u Mostaru kao 45. točku dnevnog reda razmatrala je Prijedlog zaključka o načinu operacionalizacije Sporazuma o plaćanju dugovanja po osnovu neizmirenih javnih prihoda, zaključenog između Općine Vareš i Porezne uprave Federacije BiH i donijela sljedeći zaključak: "U cilju iznalaženja mogućnosti za rješavanje pitanja blokade računa i izmirenja dugovanja Općine Vareš po osnovu neplaćenih javnih prihoda, Vlada Federacije BiH je zadužila Poreznu uprava Federacije BiH da, u koordinaciji sa ovom općinom, izradi Plan operacionalizacije Sporazuma o plaćanju dugovanja u ratama, tako da on bude prilagođen financijskim mogućnostima dužnika. U vezi sa operacionalizacijom sporazuma, predloženo je da on bude koncipiran tako da osigura pretpostavke da dužnik mjesečno, uz redovno izmirenje tekućih obaveza po osnovu uplate javnih prihoda, izmiruje i glavni dug zajedno s troškovima prinudne naplate u visini anuiteta koji će omogućiti otplatu u periodu 36 mjeseci, a da po izmirenju glavnog duga bude zaključen aneks Sporazuma na osnovu kojeg će biti preciziran način izmirenja duga po osnovu neplaćenih zakonskih zateznih kamata", objavljeno je na službenoj stranici Vlade na internetu.

KONCESIJA ZA HIDROELEKTRANU Ministar za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu ZDK-a Himzo Smajić potpisao je 2. lipnja ugovor o koncesiji za izgradnju male hidroelektrane "Vareš" na rijeci Stavnji, s odabranim koncesionarom "Eko-Energy" iz Tešnja. Ugovor je potpisan na osnovu Odluke Vlade ZDK-a o dodjeli predmetne koncesije i nakon što je koncesionar pribavio sve potrebne suglasnosti i odobrenje za građenje, te uplatio jednokratnu koncesionu naknadu u iznosu od 80.000 KM, priopćeno je na internetskoj Mladenakantona.

Jurkić i stranici Vlade Zeničko-dobojskog "Ukupna vrijednostDanijela investicije Šimić iznosi 3,9 mil KM, a po osnovu proizvodnje električne energije očekuje se prihod od kontinuirane koncesione naknade u iznosu od oko 100.000 KM godišnje, što za općinu Vareš u narednih 30 godina, na koji period je dodijeljena predmetna koncesija, predstavlja značajan prihod, budući da se sredstva od koncesija raspodjeljuju u omjeru 70:30 Općini i Kantonu", navodi se.

Sa zahvaćanjem vode počet će se ispod benzinske crpke "Butmir Oil", a strojarnica hidroelektrane "Vareš" bit će izgrađena u Pajtovu Hanu, kod skretanja za Striježevo.

INCIDENT NA SJEDNICI VIJEĆA Općinsko vijeće Vareš dana 3. lipnja zakazalo je svoju 28. sjednicu i krenulo s normalnim radom, iako u ponešto napetoj atmosferi poradi štrajka administracije, zbog kojeg nije bilo ni zapisničara. Dnevnim su redom bila predviđena godišnja izvješća javnih poduzeća i ustanova, pa je tako pod četvrtom točkom otvorena rasprava i o JKP-u Vareš. Odavalo se priznanje za priznanjem ovom poduzeću, koje uspješno posluje samo zahvaljujući vlastitom snalaženju na tržištu građevinskih poslova i istodobno pokušava voditi sustavnu politiku na komunalnom planu, unatoč dugovanjima neodgovornog dijela građana i opterećenjima koja je JKP-u stvorio osnivač, a to je sama Općina, koja je do grla u vodi vlastite nelikvidnosti. No, tada se dogodio istup vijećnika Bosanskohercegovačke patriotske stranke Ismeta Abdulahovića, inače djelatnika općinske administracije, s nedorečenim aluzijama i retorikom za koju je predsjedatelj Zdravko Marošević ocijenio da je prijeteći intonirana te predstavlja kršenje etičkog kodeksa, zbog čega je proglasio stanku, a onda se tijekom nje atmosfera dodatno uzburkala, što je okončano objavom o definitivnom prekidu sjednice. A kada će sjednica biti nastavljena – ne zna se.

95,

Hz

3 i 101,1 M

OBLJETNICA NAŠEG RADIJA

HRVATSKI RADIO BOBOVAC LIPANJ 2015.

Na dan 6. lipnja Hrvatski radio "Bobovac" Vareš navršio je 20 godina svoga medijskog djelovanja, koje se u početku odvijalo na prostoru ratom stvorene enklave. Doživio je otad tri preseljenja i danas se sa studijsko-režijskim prostorom nalazi u ulici Stojkovići, a broj djelatnika sa šest je još prije 15 godina sveden na tri, pa naposljetku i na dva.

U povodu obljetnice na svome je internetskom portalu Radio objavio apel slušateljima i poziv potencijalnim oglašivačima za buduću podršku i suradnju. HKD "Napredak" – Podružnica Vareš, kao osnivač, odlukom Upravnog odbora nagradio je dvoje djelatnika, Ivana Lovrića i Danijelu Pavlić, ručnim satovima za 20 godina rada.

BROJ 246

3

AKCIJE

N

akon rješavanja pitanja proširenja groblja, na Pogari se i dalje intenzivno radi. Na red je došla sanacija lokalnog puta kroz selo, za koji su Mjesnoj zajednici Pogar u 2014. godini odobrena sredstva od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku i izbjeglice Zeničko-dobojskog kantona u iznosu od 6.980 KM. Kad smo dobili ta sredstva obratili smo se Općini Vareš u nadi da će nam i ona pomoći na bilo koji način: u novcu, materijalu ili barem transportu materijala. Nažalost, Općina je u jako teškoj situaciji, pa tako nisu bili u mogućnosti da nam pomognu.

Naime, dobivena sredstva nisu ni izbliza dovoljna za sanaciju puta kroz selo i asfaltiranje puta od Bara prema groblju, pa smo tako nastavili i dalje tražiti donatore te prikupljati dodatna sredstva. U susret su nam izašli i donirali prema svojim mogućnostima: BBM "Amfibolit" – 100 tona tampona, "Šumarstvo" Vareš – 20 tona tampona, Srđan Božić – prijevoz materijala na relaciji Kota-Pogar, sedam puta, u vrijednosti 400 KM, JKP Vareš – prijevoz materijala na relaciji Kota-Pogar, tri puta, tvrtka "Strong" Župča – materijal, fra Mirko Majdandžić – rad s rovokopačem, Zoran Miletović – gorivo u vrijednosti 50 KM. Aktivno smo prikupljali i novčane priloge od mještana Mjesne zajednice Pogar, a uključili su se i mnogi drugi koji su podržali našu akciju. Odziv je bio bolji od očekivanog i tako smo uz pomoć dobrih ljudi prikupili više sredstava nego što smo dobili od spomenutog ministarstva.

Ljudska dobrota i prave vrijednosti života ujedinile su ljude iz raznih krajeva, koji su

Asfaltiran najzahtjevniji dio

Metar po metar asfalta imali samo jedan cilj, a to je – dobrobit za sve nas!

Donatori novčanih sredstava su: Župni ured Vareš – 520 €, Tomislava Thoma – 400 KM, Teo Musić (Ploče) – 100 €, Marijan Brkić Lukić – 100 €, Ivica i Ana Jović (Dubrovnik) – 1000 KM, Lukša Pupa (Dubrovnik) – 150 KM, Emica Idžaković (Njemačka) – 500 €, Žarko Lovrenović (Kanada) – 500 CAD, Josip Šimičević – 100 KM, Goran i Dajana Delić (Njemačka) – 100 KM, Cica i Aljoša Kos (Njemačka) – 20 €, Evica Brđanović – 50 KM, Leon Radoslava Dodik (Zagreb) – 50 KM, Radoslav Dodik – 50 KM, Bernardica Petrović – 100 KM, N. N. (Vareš) – 100 KM, Dragica Šurkić – 50 KM, Željka L. Dizdarević (Banja Luka) – 50 KM, Tomo Lovrenović – 50 KM, Vinko Lovrenović (Karlovac) – 50 KM, Zoran Lovrenović (Zagreb) – 50 €, Vitomir Idža-

ković – 50 KM, Jagoda Dodik – 100 KM, Petar i Nada Jelić (Varaždin) – 100 KM, Božana Brđanović – 50 KM, Robert i Ivana Božić (Hvar) – 410 KM, Leon Šimić – 20 KM, Stanko Djaković – 50 KM, Stjepan Marčić – 50 KM, Violeta Babić – 500 KM, Viktor Petrović (Njemačka) – 150 KM, Leon Idžaković – 500 KM, Stjepan Petrović – 350 KM. Uz lijepo vrijeme kao Božju pomoć akcija je uspješno završena. Prikupljena sredstva su bila dostatna da se uradi podloga i asfaltira najzahtjevniji dio puta – uspon od skretanja iz Bara prema groblju – u dužini od cca 200 metara.

Zahvaljujemo svim donatorima koji su dali doprinos, kao i mještanima koji su na bilo koji način sudjelovali u ovoj akciji. Iskrena hvala i predsjedniku MZ Duboštica na podršci.

Vijeće MZ Pogar

INICIJATIVE

Donatorska večera u motelu "Centar" Motel "Centar" u Varešu – o čijoj se turističkoj i ugostiteljskoj ponudi te smještajnim kapacitetima (kakvi su u gradu odavno nedostajali) može detaljno informirati putem interneta – u nizu sadržaja koje organizira ili im ustupa prostor dana 10. lipnja 2015. bio je domaćinom donatorske večere, u suradnji sa Župnim uredom i BZK "Preporod" iz Vareša. Prikupljena sredstva bit će utrošena na kompletiranje paketa za 45 ugroženih, prema popisu prioriteta dobivenom od lokalnog Centra za socijalni rad, a eventualni osta-

tak predviđen je kao pomoć Pučkoj kuhinji u Varešu.

Prije večere gostima su se kratko obratili vareški župnik fra Mirko Majdandžić, kao i imam Sadžid ef. Ramić, koji nije krio da je očekivao i nešto veći odziv sugrađana. U svakom slučaju namjera je da se ovaj oblik druženja s humanitarnom pozadinom pokuša uvesti u praksu i narednih godina. Goste su tijekom večere, koja je koštala 25 KM po osobi, zabavljali braća Suljić s Budoželja i fra Mirko s tamburašima iz srednje Bosne.

M. M.

Nositelj organizacije, Senad Ćatović

OGLAS PRODAJEM DVOIPOSOBAN STAN (75m²) U VAREŠU, UL. TIRIĆI 2. INFORMACIJE NA TELEFON: (0603) 157-151.

4

BROJ 246

LIPANJ 2015.

U LAŠVANSKOM KRAJU

N

Festival jela i običaja

a poziv Društva "Hrvatska žena kraljica Katarina" iz Novog Travnika osam članica vareške udruge "Majka Terezija" uzelo je udjela na Festivalu blagdanskih jela i običaja u Novoj Biloj i Vitezu, a koji je održan 24. svibnja 2015. godine prigodom 20. obljetnice djelovanja spomenutog Društva. Predstavnice udruge "Majka Terezija" odjenule su se u narodne nošnje vareškog i borovičkog kraja te pripravile tradicionalna jela koja se blaguju za Badnju večer kao što su kombos, grah, korice i gibanica. Uz to, napravile su i božićno janje od tijesta, što ga se ispeče u kalupu od aluminija za dekoraciju pod božićnom jelkom, i upotpunile trpezu domaćom rakijom i likerima. Varešanke s bivšim župnikom fra Ivicom Vidakom

MALI ZBOR

Na festivalu su se, uz našu i udrugu koja je bila domaćin, predstavile srodne udruge iz raznih krajeva BiH: Brčkog, Čapljine, Uskoplja, Rame, Širokog Brijega, Grahova, Bugojna, Kreševa, Jajca i Fojnice.

Svima njima dodijeljene su zahvalnice i po jedan primjerak knjige "Lašvanska dolina – običaji i jela", koju je novotravnička udruga objavila još 2000. godine. Inače, cilj je ovoga festival očuvati jelima autohtonost te pripomoći njihovu promicanju i stavljanju u gastroponudu BiH. Spomenimo na koncu i imena sudionica iz Vareša: Zrinka Bošnjak, Jelena Ruf, Jelka Mrljić, Jela Kentrić, Dragica Bubić, Gordana Lukić, Božana Lučić i Antonija Malbašić.

NASTUP PLESNE SEKCIJE

Lakonogo i lepršavo

Vareški zbor u Kraljevoj Sutjesci

D

Na "Zlatnoj harfi"

D

ana 31. svibnja u samostanskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci održana je tradicionalna, 31. po redu "Zlatna harfa" na kojoj je sa zapaženim uspjehom nastupio i dječji zbor naše župe. To je manifestacija kojoj je cilj njegovanje litur-gijske glazbe u dječjim zborovima, predškolskog i školskog uzrasta. Osim toga cilj je i zbližavanje i upoznavanje djece iz različitih kra-jeva, te se stoga organiziranje ove manifestacije svake godine povjerava drugoj župi (prošle godine je domaćin bila naša župa sv. Mihovila Arkanđela).

U Kraljevoj Sutjesci je nastupilo pet dječjih zborova iz Fojnice, Kreševa, Brestovskog, Vareša i, kao domaći, dječji zbor iz Kraljeve Sutjeske. Svi zborovi su nakon marljivog vježbanja tijekom godine pod budnim okom svojih voditeljica, časnih sestara, došli maksimalno pripremljeni i u žaru što boljeg reprezentiranja svoje župe dali sve od sebe, tako da ocjenjivački sud nije imao laku zadaću prigodom proglašenja rezultata nastupa. Neslužbeno, vareški dječji zbor je bio na prvom mjestu, ne samo zbog skladnog pjevanja, nego i zbog obrade svojih skladbi, naročito u instrumentalnoj pratnji gdje su se čuli zvuci flaute i engleskog roga. Naime, zvuci egzotičnog engleskog roga odjeknuli su pod svodom samostanske sutješke crkve po prvi put u njenoj povijesti.

Kao i uvijek, "Zlatna harfa" je poseban glazbeni događaj jer je to festival najmanjih, festival djece koja već svojom pojavom i neposrednošću, a pogotovo toplinom svojih glasova specifičnog timbra izazivaju osobite simpatije kod publike. I ove godine "Zlatna harfa" je postigla svoju svrhu, bez obzira na to što je nastupilo samo pet zborova, najmanje do sada u višedecenijskoj tradiciji ove manifestacije. Ž. S. LIPANJ 2015.

BROJ 246

ana 10. lipnja 2015. godine u dvorani "Male škole" u Varešu održana je završna prezentacija polaznika plesnih radionica pod naslovom "We go together" Voditeljica ove plesne škole je Jovana Milosavljević.

Na samom početku sve prisutne je pozdravila voditeljica Jovana a s. Snježana je svoju riječ zahvale uputila pred kraj programa ističući kako je ovo hvale vrijedan projekt i da bi ga i u buduće trebalo podržati na korist i zadovoljstvo djece koja pohađaju ovu radionicu. Također je iskoristila je priliku da zahvali djeci koja su imala volju i želju za učenjem, te bi zbog toga bila i šteta uskratiti im priliku da nauče nove plesne korake, naglasila je. Zatim se zahvalila i roditeljima koji su podržali svoju djecu na ovom putu, kao i njihovoj voditeljici Jovani.

Nakon uvodnog govora i pozdrava voditeljice Jovane, mladi plesači su izašli na pozornicu. Svojim kreativnim i emotivnim izvedbama pokazali su bogatstvo plesnog izričaja. Publika je mogla uživati u sjajnim koreografijama koje su izveli najmlađi župljani naše župe. Zahvaljujući strpljenju, volji i želji njihove voditeljice da ih nauči, ali zahvaljujući i njima samima, ovom prezentacijom su pokazali svoj plesni potencijal, a i opravdali onu poznatu rečenicu još iz djetinjstva: "Kad se hoće, sve se može!"

T. S.

Plesna točka "Pod vodom"

5

UMJETNOST

Tri posljednja dana svibnja u župi Borovica protekla su u znaku međunarodne likovne kolonije, za koju je rečeno da je prva takva i da će se (slično kao miholjski festival klasične glazbe u Varešu) nastaviti narednih godina. Kao medijski pokrovitelj pratili smo od početka do kraja ovaj događaj u kojemu su se uz žive aktivnosti likovnjakâ odvijali i prateći kulturni sadržaji.

Tekst M. Marijanović • Fotografije K. Božić Andrea Nikolić i Behnam Zarandi

I

nicijativa o održavanju kolonije došla je od slobodnog umjetnika s adresom u Stocu, Stjepana Šimića Pepija, koji je u našem listu više puta predstavljen, a uz njegove likovne radove imali smo ga zastupljenog i kroz poeziju. Kao poticaj došla mu je 90. obljetnica proglašenja Borovice župom, što će se obilježiti ove godine uz proslavu patrona. Uzgred rečeno, o blagdanu Preobraženja Gospodinova bit će promovirana i prigodna knjiga, čijim će sadržajem posebno biti obuhvaćeno razdoblje od stradanja Borovice u posljednjem ratu do njezinog sadašnjeg uzdizanja kao mjesta u koje je ponovno udahnut život i stvoren potencijal za uspješno održavanje kako duhovnih tako i umjetničkih događaja poput ove kolonije.

Pepi je oko ovoga projekta uspio na licu mjesta okupiti 12 likovnih umjetnika, od kojih i dvojicu iz Vareša. Vesna Davidovič i Jerca Šantej odazvale su se iz Slovenije, iz Hrvatske su došli Josip Škerlj (Dubrovnik) i Tonči Alač (Zaostrog), iz Čapljine četvero: Ante Brkić, Mišel Stojanović, Trpimir i Jelena Grgić, iz Čitluka Franjo Primorac, iz Ljubuškog Tamara Grba-

vac, iz Knina je došao Mario Parić, kojeg se kao Borovičanina ubraja domaćim, iz Vareša se priključio član našega uredništva Dubravko Tokmačić, a sam Pepi svoju je sliku uradio ranije da bi se u Borovici mogao posvetiti organizacijskim i drugim obvezama koje spadaju na voditelja kolonije. U tome su mu podršku pružili župnik don Milan Blaha, kao domaćin, poduzetnik Nikola Šimić te predsjednik udruge "Naš dom Borovica" Grga Vukančić. I iz Beča je potegnuo da pripomogne jedan od vodećih ljudi Zavičajne zajednice Borovičana Zorislav Nikolić. Koloniji se nadasve priključio i povjesničar umjetnosti Marin Ivanović iz Dubrovnika, koji će imati završnu riječ o djelima naslikanim u Borovici.

Početne točke, da bi se slikari nahranili poviješću i napojili inspiracijom, a kako je već sugerirao sam naziv kolonije (Umjetnost u šumi zaboravljenog kraljevstva), bile su Kraljeva Sutjeska i Bobovac. U Sutjesku je došao umjetnike podržati veleposlanik Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini Ivan Del Vechio, kojemu je u znak zahvale darovana slika (Lik

Susret s veleposlanikom RH

6

BROJ 246

Isusa Otkupitelja), rad Stjepana Šimića.

Bio bi grijeh propustom doći u Sutjesku, a ne obići samostanski muzej, pogotovu uz kustosa kakav je dr. fra Stjepan Duvnjak, poslije čega se krenulo put kraljevskoga grada Bobovca. Ondje je načinjena zajednička fotografija, sa šeširima na glavama, koje je kao borovički zaštitni znak dobio svaki sudionik kolonije. Gosti su svakako ostali impresionirani s koliko je bogate, ali i dramatične povijesti, nakrcan ovaj kraj. Dan emotivne pripreme zaključen je dolaskom u Borovicu, na Požeblje, obilaskom crkve i nazočnošću na akustičnom koncertu dobrodošlice što su ga zajednički priredili violinistica Andrea Nikolić, također domaća kći, i gitarist Behnam Zarandi iz Irana, a poslije večere i druženjem uz gitarski duo, Bojana i Denisa iz vareškog rock sastava "Lazy River".

Dan drugi bio je podređen slikanju.

Umjetnici su zauzeli pozicije, od onih na otvorenom do povlačenja u prikrajak ili u sobu, budući da je sunce izdašno žarilo.

Već popodne po tlu su ležale šarene palete i poluprazne tube, posude s vodom i kistovi u njima, a na platnima se sušila boja oslikanih motiva borovičke crkve i krajolika. Slikarima su se priklonili i malci Šimić i Pejčinović, Mihael i Mateo, koje od dragosti nazvaše (Cloud) Monet & (Edouard) Manet kolonije. Časna sestra Snježana Pavić došla je s mališanima iz Male škole u Varešu, a njima se pridruži i mala Sanja Šurkić s Pogari, na satu druženja i slikanja s umjetnicima.

Večernje druženje premješteno je na Igrište, ispred lovačkog doma, gdje je pripravljena bogata večera, sve sama domaća jela. Članovi izviđačkog odreda "Zvijezda" iz Vareša pripremili su lomaču koju će potpaliti u trenucima padanja mraka, da bi se uz takvu kulisu slušala poezija. Poetska večer također je naslovljena u duhu zaboravljenog kraljevstva: LIPANJ 2015.

Ansambl "Art Vivo" u borovičkoj crkvi

Sub Nostra Castro Bobovaz, što bi u prijevodu značilo – Pod našim dvorom Bobovcem. Opus Mladenka Marijanovića i njegove stihove iz nagrađene zbirke "Hajduci stupaju u štrajk" poetskim su improvizacijama podržali Jerca Šantej, Marin Ivanović i svestrani Pepi. Ovdje su se likovnim pridružili i glazbeni umjetnici, ansambl "Art Vivo" iz Sarajeva, čijih je 12 glasova pjesmom krasilo toplu proljetnu noć pod mjesečinom. To je bilo zapravo njihovo zagrijavanje pred nastup u borovičkoj crkvi trećega dana kolonije.

K misi su u nedjeljno jutro pohrlili i brojni gosti iz Vareša, te se crkva ispunila do posljednjeg mjesta. Župnik drži propovijed s jednostavnim metalnim križem u ruci dobivenim od Pape i to tako što je sišao među klupe, bliže župljanima. Atmosferi posebnosti doprinosi i nekoliko borovičkih narodnih nošnji. Događaj prati TV Kiss, koja je poslala ekipu već prvoga dana. "Art Vivo" – u čijem je sastavu i Majo Marilović, pokretač projekta "Kraljevska voda" na Radakovici – nastupa u punom sjaju i izvode se arije kao u katedralama.

Ansamblom ravna Danijel Žontar, dirigent i voditelj zbora opere Narodnog pozorišta u Sarajevu.

Nakon mise slike su neformalno izložene vani uz bočni zid crkve i razgleda ih se sa zanimanjem, dok sa strane dopire borovička izvorna pjesma. Slavi se zdravicama uspješno završen posao i počinju pripreme za odlazak u Vareš gdje će na završnoj svečanosti u caffe baru "Jazz in the House" slike biti predstavljene javnosti u gradu. Čita se na licima poneki žal što je druženje kroz rad, ali i pjesmu svake večeri, čini se u hipu završilo. Ostaje samo još večer oproštaja.

LIPANJ 2015.

"Jazz" kao današnje kultno mjesto u Varešu kad je o sprezi kulture i zabave riječ, te je večeri još jednom bio pozornica umjetnika raznih profila. Slikarima su uručeni certifikati o sudjelovanju na koloniji i prigodni darovi, obratio se voditelj kolonije Pepi zahvalom svima, a nakon njega i likovni kritičar Ivanović. Nastupili su potom još jedanput Nikolićeva i Zarandi, s nekoliko klasičnih izvedbi, a točku na "i" stavljaju ponovno mladići iz "Lazy Rivera". Opuštenost je na vrhuncu i s veseljem se ulazi u prvi sat novog dana i novoga mjeseca.

Jedan je umjetnički projekt uspješno završen i slike ostaju Borovici na dar. Bit će im pridodani i radovi onih koji su pri-

hvatili sudjelovati na koloniji, ali u tome ostali spriječeni zbog drugih obveza, a to su naš Željko Lekić iz Drvara, Ivica Vlašić iz Livna, Ernesto Markota iz Čapljine i Goran Milinković iz Mostara. Dakle, zaključno se može reći da je kolonija okupila 17 slikara i dobila vrijednu kolekciju od 25 slika, uključujući i dva poliptiha.

U vremenu kad za kulturu nema razumijevanja u javnim proračunima ovakvi umjetnički i organizacijski pothvati ne bi bili provedivi da nisu potpomognuti sponzorstvima. Zato na kraju treba istaknuti: "Šimić-prom", "Profitex", "Kraljevsku vodu", "Ožujsko pivo", "Edi control", "Pero", "MPM" i "G&A" Nikolic Bau und Galanterie-Spenglerei GmbH.

Oduševljeni Borovicom U Borovici je na blagdan Tijelova, 4. lipnja, boravila skupina sjemeništaraca iz Zagreba. Pitali smo vlč. Domagoja Matoševića koji je bio predvodnikom ovoj skupini, te nekolicini svojih prijatelja iz Zagreba, što je bio povod ovog posjeta i evo što je kazao u izjavi za naš list: "Kada sam slavio svoju, zapravo drugu, mladu misu 2003. godine želio sam da je proslavim ovdje, i zbog mene ali i zbog samih Borovičana, zbog ovoga sela, zbog svega onoga što se dogodilo, i tada sam već poveo i jedan autobus mojih prijatelja iz Zagreba kojima je bilo jako lijepo ovdje u Borovici i koji uvijek oduševljeno pričaju o ovome mjestu. Ja sam danas rektor međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, to znači rektor malog sjemeništa u kojeg idu mladići od prvog do četvrtog razreda srednje škole i razmišljaju o duhovnom pozivu pa kada smo prije tri-četiri mjeseca čuli da Sveti otac Franjo namjerava pohoditi Bosnu i Hercegovinu i doći u Sarajevo ja sam rekao svojim odgojiteljima i svojim prijateljima svećenicima da bi bilo jako lijepo prije tog susreta doći na jedan ili dva dana u Borovicu sa sjemeništarcima te da na neki način ovaj naš boravak bude priprava za susret sa Svetim ocem. Tako smo danas ovdje slavili i svetu misu povodom svetkovine Tijelova. Borovičanima je bilo milo što je četrdesetak mladih momaka pjevalo na svetoj misi i uveličalo slavlje, a i moji prijatelji koji su prvi puta ovdje, kao i svi prethodni, ostali su oduševljeni susretom s ovdašnjim ljudima i prirodom."

M. M. BROJ 246

7

INTERVIEW

vlč. Milan Blaha, borovički župnik

Na život gledati s vjerom Likovna kolonija u Borovici održana je uz svekoliku potporu župnog ureda i tijekom tri dana prostor oko župne crkve vrvio je životom. Bila je to prigoda za razgovor s mjesnim župnikom, koji je inače podrijetlom iz Slovačke.

Razgovarao Tvrtko Milović n Već dvije godine ste župnik u Borovici. Kakvi su vaši dojmovi, kakva je župa, ima li ovdje života? o Prije dvije godine nije uopće bilo u planu da ja idem u Borovicu. Razgovor oko toga trajao je doslovno pet minuta i ja sam to prihvatio, nije bio problem za mene da dođem ovdje. To je moj poziv.

Moji dojmovi su dobri. Ja sam prije bio šest godina u Žepču. To je bila promjena.

Ovdje je 75 ljudi, tamo je pet tisuća. Ali meni nije problem boriti se ni za 75. n Kad su Vam rekli da idete u Borovicu što ste očekivali? o Nisam ništa očekivao. Ranije, kad sam išao na neka mjesta, uvijek je bilo razmišljanje što me čeka, kako će biti i onda se unutra javi neko tiho – ne, kao da ne želim ići, ali ovaj put nisam ništa razmišljao.

Rekao sam: dobro, idem. Ono što sam naučio kroz ovih 14 godina otkako sam svećenik jest da Bog uvijek čini dobro. I dolazeći ovdje nisam imao nikakve ideje ni saznanja, jedino što su mi rekli da je malo mjesto. n Koji su problemi borovičke župne zajednice i koje su potrebe ovoga naroda? o Pa, evo, u ovoj župi krštenja nema.

Znači, od onih 1500 ljudi koji su tu bili nitko se od mladih nije vratio. To je ogroman problem Borovice, nema mladih ljudi. I ja ne znam kako će to izgledati u budućnosti i kako će to ići. Oni uvijek kažu – Bog će providjeti. I zaista, mislim da su to u pravu. Ljudski gledano, čini se da nema smisla i da nema puno nade. Ali kad to gledamo s vjerom, onda ima smisla. Ja nisam tu da prosuđujem, moje poslanje je biti poslušan i činiti kako Crkva misli, te kao duhovna osoba činiti ono što mogu učiniti osobno.

n Ovih dana Papa dolazi u posjet našoj domovini, a Vi ste nedavno bili i na audijenciji kod njega. Što možemo očekivati od njegova dolaska? o Ja imam velika očekivanja u vezi Papinog dolaska. Osobno sam kao svećenik više puta imao susrete s Papom, dakle i s prethodnicima današnjega pape Franje, a bio sam prije dvije godine u Rio de Janeiru na svjetskom susretu koji je vodio papa Franjo. U biti, ja sam vidio da je to uvijek donosilo jedan blagoslov. Ja sam zato u iščekivanju da će Papin posjet ovoj zemlji donijeti čitav blagoslov kojeg je potrebno Bosni.

Jer, kad gledate, a ja to gledam sa strane kao Slovak, ovdje Bošnjaci, Hrvati, Srbi... nema tu nekog zajedništva. To se vidi jasno u politici i vlast je stalno u krizi do sljedećih izbora. Prođu izbori i opet isto do sljedećih. U biti tu se ništa ne radi, zakoni ne dolaze. Ja kao stranac koji tu živim vidim da to ne funkcionira. Zato se nadam da će taj susret s Papom malo probuditi ovu zemlju i donijeti taj blagoslov, doprinijeti pomirenju, jer na kraju krajeva svi smo mi djeca Božja. Ja često to moram ponavljati kao svećenik, da je preda mnom ne znam koji čovjek – on je za mene dijete Božje. Dakle, nadam se da će nam Papa to donijeti, da se ne gledamo poprijeko nego da se više gledamo kao ljudi pred Bogom jednaki.

AMI

TR

8

BROJ 246

n Razgovarao sam s nekoliko župljana i oni šire optimizam, što je malo neobično s obzirom na stanje u kojem se selo nalazi i tragediju koju je preživjelo.

Odakle taj optimizam? o Svakako da ih je kroz sve to držala i drži vjera. Vjera te uči da ne gledaš stvari crno.

U medijima se uglavnom prikazuje slika tog nekog pesimizma. I, što se dogodi: ljudi ovdje, pa i u Hrvatskoj čak, bježe nekud dalje, za tim nekim boljim i onda tamo negdje žive često i nesretnije nego ovdje. Kršćanin je pozvan činiti stvari s optimizmom. Često imam običaj ponoviti kako Francuzi imaju dva izraza za kršćanina: kristjen i kretjen. Kršćanin, ako je uistinu kršćanin i tako živi, može ponekad u nečijim očima izgledati budala, ali to te drži.

Zna to biti teško, ali Gospodin je taj koji kaže zadnju riječ.

Recimo, tu ponekad zna pasti veliki snijeg i to je ekonomski problem, ne čisti se taj snijeg kao drugdje. Tu ako prođe jedan dan ralica, dobro je, ako ne prođe...

Zna se događati da nema struje. Prošle godine, recimo, na Veliki tjedan pao je metar snijega. Pitaš se hoćeš li imati misu ili nećeš. Ali ljudi dođu. Žive ovdje i bore se. Tako da se može reći vjera ih drži. Oni su se vratili poslije svega što su im u ratu napravili. n Danas ste imali punu crkvu, a i misa je bila posebna...? o Da. Crkva inače bude puna samo za patron. U svakom slučaju veselim se kad su ovakvi događaji jer znam da to pomaže kako meni tako i ljudima koji ovdje žive.

Pa i ovo druženje oko likovne kolonije, ta tri dana koliko su oni ovdje, kad uzmeš na kraju od svega onoga što smo zajedno doživjeli i onoga što su oni doživjeli rekao bih da je najljepše bilo u crkvi, na svetoj misi.

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor LIPANJ 2015.

ODJECI "VIVA" FESTIVALA

Vareš – rudnik turizma Hajdar Arifagić

B

Vareš je, uz Sarajevo i Kakanj, odabran za mjesto održavanja "Viva" festivala dokumentarnog filma, a čiji je popratni sadržaj bio i okrugli stol s temom "Značaj zaštite okoliša i turizma za održivi razvoj", održan u vareškoj vijećnici 29. svibnja 2015. godine, u atmosferi štrajka općinske administracije. Gosti koji su u sklopu festivala proboravili nekoliko sati u Varešu ostali su impresionirani prirodnim, turističkim, gastronomskim i kulturno-povijesnim potencijalima vareškog kraja, i u isti mah konsternirani prizorima ruševina na ulazu u grad. Književnik i slobodni novinar Sabahudin Hadžialić rekao je tim povodom u javljanju za Federalni radio da je neshvatljiva neobazrivost društva koje dopušta propadanje ovakve jedne sredine na 40-ak kilometara od glavnoga grada.

Cjelovito izvješće o ovom događaju – koje je ipak obojano optimizmom, a u namjeri da se sintagmom iz naslova Varešu pomogne promovirati prašinom pokriveno blago – prenosimo s portala www.indikator.ba, iz pera iskusnog turističkog novinara Hajdara Arifagića.

LIPANJ 2015.

ogato prirodno, kulturno i graditeljsko blago Vareša predstavljeno je u petak gostima iz zemlje i inostranstva. Prirodni i turistički potencijali, o kojima su govorili općinski načelnik Avdija Kovačević i Boško Andrić iz lokalne nevladine organizacije "Eko turist" izuzetno su dragocjeni i privlačni za odmor, rekreaciju i razvijanje turističko-privrednih, kulturnih i sportskih aktivnosti. Dio tog blaga su povoljna klima, bogat biljni i životinjski svijet, prirodne rijetkosti i arheološke vrijednosti, bistre i nezagađene rijeke, potencijali za razvoj zdravstvenog turizma, agroturizma, graditeljsko nasljeđe sa kraljevskim gradom Bobovac, brojni stećci te tragovi starih Slavena čiji je pronalazak ovom prilikom prvi put saopšten javnosti u očekivanju početka opsežnih arheoloških istraživanja...

"Vareš je rudnik turizma", ustvrdio je Ratko Orozović, direktor Festivala dokumentarnog filma "Viva" koji afirmiše religiju, ekologiju i turizam, a održava se u Sarajevu, Kaknju i Varešu – za koji je Orozović kazao da je filmski grad. Ovdje su, naime, svoje najpoznatije filmove snimili Ivica Matić, Hajrudin Šiba Krvavac i Emir Kusturica.

Na inicijativu festivala i Fondacije/zaklade za obnovu i razvoj regije Vareš održan je okrugli sto o značaju zaštite okoliša i turizma za održivi razvoj Bosne i Hercegovine. Uz Boška Andrića panelisti su bili Mladen Rudež, pomoćnik federealne ministrice okoliša i turizma te Željko Majstorović, ekspert klimatolog iz Sarajeva.

Mladen Rudež obavijestio je skup da je Evropska unija uvrstila Vareš u lokalitete na kojima će obaviti istraživanja o prisutnosti, broju i količini minerala u što će u narednim godinama biti investirano nekoliko miliona

Mladen Rudež, pomoćnik Federalne ministrice za turizam i okoliš, u svom izlaganju na okruglom stolu iznio je podatke o mogućnostima odlaganja čvrstog otpada na području BiH i planovima koji će se u narednim godinama realizirati. "Iako su ove dvije oblasti potpuno različite, one su jednako tako duboko vezane jedna za drugu, jer samo uz čist okoliš možemo imati dobar turizam i turističke potencijale", kazao je Rudež. U kratkoj diskusiji otvorenoj nakon izlaganja, za riječ se javio Josip Klarić ukazavši iz svog iskustva u bavljenju ugostiteljstvom i turizmom na brojne dječje bolesti kojih se ova sredina mora osloboditi da bi ozbiljnije konkurirala na tržištu turizma. eura. U ovom istraživanju učestvuje 17 svjetskih kompanija iz devet zemalja, a obaviće se pod vodom jezera nastalog u napuštenom vareškom rudniku željezne rude i uz korištenje najsofisticiranije tehnike. Zamisao je da se robotizirani bager spusti na dno jezera dubokog 120 metara kako bi započeo bušenja duboko u utrobu zemlje.

Fokusirajući se na klimatske promjene kao uzročnika ekstremnih prirodnih nepogoda Željko Majstorović je kazao da BiH treba što prije da započne investiranje u višenamjenske sisteme sakupljanja i korištenja vode i to na Crnoj i Bijeloj rijeci, Misoči, Stavnji, Lepenici, Fojnici... jer je izvjesno da će u budućnosti i u BiH, još uvijek bogatoj vodom, nje biti sve manje.

Razgovor o filmu, jedinstvu u različitosti religija i kultura nastavljen je u Kaknju gdje je gostima domaćin bila kompanija "Kakanj cement" i član uprave inž. Izudin Neimarlija.

Andrić, Rudež i Majstorović

BROJ 246

9

DOŽIVLJAJ ZA PAMĆENJE

Dragi čitatelju, ti koji u svojim rukama držiš ovomjesečni broj lista "Bobovac", obraćam ti se s velikim poštovanjem i pozornošću. Premda sam katolički svećenik, uz to još i franjevac, u ovom svom skromnom osvrtu na nedavni događaj kojeg smo svi mi žitelji Bosne ponosne i Hercegovine kršne bili svjedoci, želim ti se obratiti jednostavnim rječnikom i pismom. Pišem tako i zato da bi me svaki uzrast, koji ovo bude čitao, mogao razumjeti. Kako već rekoh, ovo će biti moje osobno zapažanje i osvrt na dolazak pape Franje u glavni grad lijepe naše BiH.

Pod misom su pjevali i članovi vareškog župnog zbora (dio njih u rano jutro na tribinama)

Papa Franjo u Sarajevu O

d dana kad sam zamoljen da nešto napišem, a to je bilo dan-dva uoči samog posjeta pape Franje našoj zemlji, razmišljao sam i promišljao kako započeti ovaj skromni članak.

U svome životu nazočio sam dolasku pape Ivana Pavla II., sad već svetog, u Splitu na Žnjanu. Tada sam još bio dijete, ali s velikom željom da nakon osnovne škole krenem u sjemenište. Drugi moj susret s papom Ivanom Pavlom II. bio je u Banjoj Luci, gdje sam išao kao iskušenik u franjevačkom habitu. Treći moj susret s papom općenito, a prvi s papom Franjom, bio je ove godine u Sarajevu. No, ovaj put kao zaređeni svećenik – franjevac.

Prije odlaska na susret s papom Franjom odluka je pala da ja budem taj koji će ići i voditi hodočasnike. Iako svjestan veličine i važnosti ovog događaja, nisam bio previše ponesen emocijama. Bio sam malo pod pritiskom i sviješću o hodočasnicima za koje sam bio odgovoran.

A sada nešto od vlastitog iskustva i doživljaja ovog značajnog događaja.

Iz Vareša samo krenuli vedro i čilo, nakon prozivke u ranim jutarnjim satima, u pravcu Sarajeva, pod policijskim pratnjama koje su se smjenjivale na granici svake općine. Budući da smo tamo stigli među prvima, imali smo svega tristotinjak metara zračne udaljenosti do stadiona Koševo. Ulazak na stadion je prošao bez problema i bez većih zadržavanja,

10

Piše fra Tomislav Svetinović Foto Mladenko Marijanović unatoč bojazni da bi to moglo potrajati i biti zamorno. Predviđeno mjesto za vareške hodočasnike, na travnjaku, bilo je izuzetno. Varešani su tako bili svega nekoliko desetaka metara ispred oltara.

Prostor između njih i oltara dijelio je samo "VIP".

A vareški pjevači, članovi župnoga zbora s voditeljicom č.s. Ružicom Marijić, pošli su odmah na svoja mjesta na tribinama. Ondje su razdijeljeni po glasovima i pomiješani s ostalim župnim i katedralnim zborovima, a koji su, na temelju svojih zapaženih nastupa, zaslužili tu čast da pjevaju na misi s Papom. Već je pisao prof. Željko Sertić (koji je, opet, tijekom mise svirao) o tome koliko je to rijetko i veliko priznanje našim župnim pjevačima.

Samim dolaskom na stadion osjećala se slavljenička atmosfera. Iz sata u sat stadion se vidno popunjavao, da naposljetku više nije bilo moguće pronaći ni stajaće mjesto, a za to vrijeme izvodio se prigodni duhovno-glazbeni program. Svi hodočasnici, zahvaljujući profesionalnoj ekipi iz BHT 1, mogli su putem nekoliko velikih monitora na stadionu istodobno pratiti sva kretanja od dolaska Svetog oca u zračnu luku u Sarajevu pa do ulaska na stadion Koševo gdje će slaviti svetu misu s oko 66.000 hodočasnika iz BiH, Hrvatske BROJ 246

i regije te drugih europskih zemalja. Iako smo prilično rano stigli na stadion, vrijeme do svete mise je naizgled brzo prošlo.

Dolazak pape Franje i prolazak ukrug ispod tribina u njegovu "papamobilu" izazvao je gromoglasan pljesak i ovacije.

Bila je to veličanstvena dobrodošlica Svetom ocu u našu napaćenu i izrabljenu zemlju. Prije dolaska na stadion papa Franjo se susreo s državnim vrhom naše zemlje te brojnim političkim čelnicima i službenicima. Bit ću slobodan reći, susreo se s onima koji su najviše krivi ili odgovorni za trenutno stanje u BiH. Kako smo mogli pročitati i čuti iz mnogih medija, svojim dolaskom i jednostavnom pojavom posramio je mnoge od njih koji se razbacuju novcem poreznih obveznika.

Papa je tom prigodom održao i govor u kojem je opet na jednostavan i skroman način pokušao doprijeti do srca i savjesti naših političara. Koliko je u tome uspio, vrijeme će pokazati.

Iako je taj dan bio sunčan uz poveću temperaturu to nije spriječilo ogromno mnoštvo hodočasnika da pozorno prate proročku i pastirsku riječ pape Franje koju nam je uputio u prigodnoj propovijedi.

Ona bi se ukratko mogla sažeti u tri ključne misli: pravda za sve, potreba za opraštanjem i pomirenjem, socijalna osjetljivost za one u potrebi. Time je papa želio svima nama, a posebno onima u VIP odjeljku, staviti na srce program ka boljoj, LIPANJ 2015.

sretnijoj i uspješnijoj Bosni i Hercegovini.

Jako sunce i visoku temperaturu povremeno je ublažavao i lagani povjetarac koji je strujao kroz stadion na Koševu i time barem djelomično unosio svježine na užareni stadion.

Budući da se moralo držati propisanog protokola, sveta misa je završila u predviđenom roku nakon čega se papa Franjo uputio u Nuncijaturu na okrepu i kratki predah. U poslijepodnevnim satima bila su mu preostala još tri susreta prije povratka za Rim. Prvi je bio susret sa svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima i kandidaticama u sarajevskoj katedrali. Ni tu papa nije ostao "dužan" obratiti se duhovnim i Bogu posvećenim osobama, potičući ih na autentičnije življenje poziva koji su izabrali. Naglasio je kako mi redovnici trebamo uistinu biti cvijeće Katoličke crkve. A bojim se da počesto bivamo drač i ruglo. Uvjeren sam kako nitko nije mogao ostati ravnodušan na poruke koje smo primili ovim jednodnevnim posjetom pape Franje našoj zemlji.

Pretposljednji susret bio je s vjerskim poglavarima sve četiri konfesije koje djeluju u BiH: katolička, pravoslavna, islamska i židovska. Taj susret se dogodio u prostorijama zgrade franjevačkog provincijalata u Sarajevu. Tu je papa Franjo naglasio važnost suživota u ovoj multietničkoj i multikonfesionalnoj zemlji.

Osobno smatram kako vjerski predstavnici, uz političke naravno, mogu puno doprinijeti u poboljšanju odnosa među vjernicima sve četiri konfesije u BiH. Upravo su oni ti koji sa svojih propovjedaonica mogu poticati i širiti mir ili mržnju, slogu ili razdor, nadu ili očaj. Šlag na kraju bio je susret pape Franje s mladima. Papa je imao spremljene riječi

(Argentinski) Papa Franjo tijekom svete mise u Sarajevu

i za ovu dobnu skupinu, onu na kojoj bi svijet trebao ostati i produžiti se ljudska vrsta. Onu koja je danas najviše izložena pobudama nemoralnog svijeta i društva, koja biva bombardirana svim i svačim što današnji svijet i globalizacija nudi, ali i nju koja bi u budućnosti trebala biti čvrsti temelj i nositelj generacija koje dolaze.

Iako se nalazimo u iznimno teškom vre-

menu, osobito za mladog čovjeka, u zemlji koja, trenutno, nema baš neku svijetlu budućnost i perspektivu, papa Franjo je uputio riječi ohrabrenja i vjerovanja u bolje sutra i ovoj važnoj karici ljudskog društva.

Nakon i ovog protokolom predviđenog susreta, papa se uputio k zračnoj luci, odakle se vratio u Rim, nadam se s lijepim dojmovima koje je ponio boraveći u glavnom gradu BiH. Ovaj posjet će ostati zlatnim slovima zapisan u svim važnijim knjigama i analima, a nama ostaje da poruke koje smo čuli od pape Franje počnemo provoditi u djela. Dao Bog da tako i bude.

Treba istaknuti da za razliku od Ivana Pavla II., papa Franjo ne putuje mnogo: ovo je tek osmo njegovo inozemno putovanje u dvije godine, ali već drugi dolazak na, kako je naglasio, "izmučeni Balkan". Prije posjeta BiH odnosno Sarajevu Papa je bio u ovim zemljama (ili regijama): 2013. – u Brazilu; 2014. – u Izraelu, Jordanu i Palestini, Južnoj Koreji, Albaniji, Francuskoj i Turskoj; 2015. – u Šri Lanki i na Filipinima.

Oduševljenje (i snimanje) u trenucima Papina prolaska kroz mase na stadionu Koševo LIPANJ 2015.

BROJ 246

11

VAREŠ I MITOLOGIJA

Propuštamo li šanse?

Katičić, Radoslav: Vilinska vrata. I dalje tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine, Ibis grafika – Matica hrvatska, Zagreb, 2014. Željko Ivanković

U

gledni hrvatski lingvist, Radoslav Katičić, nastavljajući istraživanja u domeni starobalkanske slavenske mitologije, publicirao je novu knjigu Vilinska vrata, čije je jedno od uvodnih poglavlja "Perunovo svetište u Varešu" (str.

15-30), zahvaljujući njegovu domaćinu u vareškom kraju Toniju Petkoviću, posvećeno, evidentno je, vareškom kraju. Kraju koji ima u svom slavenskom, svom mitološko-slavenskom sloju toponime koji ukazuju na Vareš kao moguće važno središte slavenskog, predkršćanskog kulta.

Pojmovi kao što su Perun, Bogoš, Veles/ž, Mekuše i sl. na to ukazuju. Naravno, možemo biti sretni i zadovoljni da je jedan takav uglednik svoje vrijeme i znanstvene kompetencije posvetio Varešu, osobno ga pohodio i stavio pod lupu vlastitih promišljanja. U njima nam je, zahvaljujući Petkoviću, donekle sintetizirano približio cijeli jedan ne baš osobito istražen fenomen slavenske predkršćanske mitologije koja je na ovim prostorima ostavila mnoge tragove, ali ne, nažalost, i kakav-takav sustav vezan za možebitni slavenski panteon ili u kolektivnom pamćenju cjelovitiji mitološki sloj po kojemu bi se dali rekonstruirati njegovi, u južnoslavenskom miljeu, temeljni toposi. Mnogo je još istraživanja pred nama do tog i takvog trenutka. No, možemo i moramo biti ponosni da je Vareš od onih mjesta koja tome mogu znatnije pridonijeti, pa i nama samima do jedne mjere "otvoriti oči".

Ipak, neizbježno je u povodu ove knjige i domaćina dr. Katičiću ukazati, nažalost, i na jednu od temeljnih naših boljki, što bi bilo gotovo beznačajno da ovakvim knjigama, kao rezultatima istraživanja, takvo što ne postane brzo i bolno evidentno. Naš sugrađanin Toni Petković, nažalost, nije bio, uza sve svoje dobre želje, i najbolji vodič uvaženom prof. Katičiću.

Pitanje (ne)kompetencija nije nešto što je nepoznato u nas, tako da se na primjeru ove knjige to veoma brzo razotkrilo i pokazalo pogubno za znanstveno valoriziranje istraživateljskih dosega.

Takvo je što, nažalost, ranije otkrio prof. dr. Marko Dragić koji je skupljao hrvatske predaje i legende iz Bosne i Hercegovine, a koje je potom tiskao u svoje dvije knjige, te od kojih je morao odustati u onom dijelu što je skupljeno vezano za vareški kraj, jer su njegovi "terenski izvjestitelji" za izvor uzimali Petkovićeve legende objavljivane u listu "Bobovac", koje su tamo populistički odlično funkcionirale, ali nisu, nažalost, imale autentičnost znanstvenog terenskoga skupljanja, a što je temeljni znanstveni postulat. One se, naime, ne smiju prethodno obrađivati ili prilagođavati i moraju biti očuvane u svakom od svojih slojeva: podjednako u jezičnom kao i toponomastičkom, etnološkom, etnografskom sloju...

Ovaj put, međutim, imamo jedan drugi problem. Naime, Petković je, očito sâm ne znajući ili nemajući dovoljno informacija, propustio ukazati svome gostu i na neka druga mjesta u vareškom kraju koja bi cijelu stvar kod Katičića učinila cjelovitijom, kao i na transformaciju kulta Peruna, preko sv. Ilije do sv. Mihovila, također istraženu i vidljivu baš na vareškom kraju. Naravno, Petkoviću to nije struka, kao što nije ni potpisniku ovih redaka, ali to nije i ne može biti alibi ako se tome posvetite, tim više što je u Vareš dolazio jedan od takvih eksperata. Mogao je i morao Petković znati, ako se već poduhvatio toga, da je upravo list "Bobovac" u broju 102 iz 2003. objavio tekst "Kultovi i kultna mjesta", kao i da sam pisao o Tokmačićevim knjigama u "Bobovcu" broj 151 i 152 iz 2007., pa bi imao cjelovitiju i istinitiju informaciju za dr. Katičića.

Naravno, nitko od nas nije posjednik istine, posjednik informacije, posjednik znanja, pa ni ja, ali zato ukazujem na ono što se moglo i moralo znati prije komunikacije (jer je objavljeno!) s autorom knjige o kojoj pišemo. Za komunikaciju se trebalo ozbiljno pripremiti! Treba li spominjati da je u Varešu i Boško Andrić, također jedan od onih koji, kao i ja ili kao Petković, znamo ponešto o tome... i bez

imalo ljubomore bih ih ustupio svakome, budući da valjda jedini o Varešu i vareškom kraju, uza svu bogatu arhivu, pa i Tokmačićeve rukopise, imam i preko 500 bibliografskih jedinica vezanih za Vareš i vareški kraj.

Sve ovo govorim stoga što bismo u Katičićevoj knjizi s tim informacijama imali posve sigurno barem još dva-tri toponima više i ne bi se govorilo o tome da su Tokmačićevi rukopisi izgubljeni. Jer, nije jedino mjesto gdje su se oni čuvali bilo i ostalo Vareš, tj. njegov sin ili njegovi nećaci. No, dobro. Slično je i s drugim paušalnim ocjenama i procjenama..., pa evo i u prethodnom broju "Bobovca" (br.

245/2015.) u tekstu vezanom za Dabravine. No, da to ne otvaram, jer i o Dabravinama sam također pisao (br. 59/1999.), i ništa od toga nije moja ekskluzivna pamet, nego sve strogo slijedi izvore, na što je uz taj tekst ukazao i urednik lista citirajući kratko ulomak iz moga teksta iz "Bobovca" br. 153/2007.

Nije mi nakana samo kritizirati (dapače sam veoma zahvalan i Katičiću i Petkoviću), nego ponajprije ukazati na sve ono što znanost zna, te da samo treba čitati, bilježiti i adekvatno servisirati one koji dolaze u Vareš s najboljim nakanama da ga predstave svijetu, bilo popularno, bili strogo znanstveno.

No, spoznaja da ovako ili propuštamo šanse ne dajući cjelovitu sliku, ili falsificiramo već utvrđene činjenice i znanja, jako žalosti. A to nam, uza sve druge vareške nevolje, najmanje treba.

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

12

BROJ 246

BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI

LIPANJ 2015.

BRAČNE OBLJETNICE

Zlatni pir Dana 25. travnja 2015. godine u crkvi sv. Ante Padovanskog na Humcu u Ljubuškom, nakon 50 godina braka, zavjet su obnovili Nevenka i Blago Rupčić.

Blago krajem pedesetih, a Nevenka početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća dolaze iz rodne Hercegovine u Vareš, zapošljavaju se u TP "Snaga" i Domu zdravlja Vareš, upoznaju se i vjenčaju 25. travnja 1965.

U Varešu im se rađaju i djeca – Miroslav, Emanuela i Emilija.

Blago u periodu od 1959. do 1993. godine ostavlja neizbrisiv trag u TP-u odnosno RO "Snaga" kao dugogodišnji tajnik i izvršilac drugih odgovornih poslova, a Nevenka nakon rođenja sina posvećuje se kućanstvu i odgoju djece. Oboje su – u gradu u kojem su, kako kažu, proveli najljepše godine života – svoje poslove i svoje zadatke obavili besprijekorno.

Ovoj, po svemu uspješnoj obitelji možemo samo poželjeti još mnogo godina zajedničkog života, protkanog zdravljem, srećom i radošću. Ž. Franjkić

Dijamantni pir Dana 29. svibnja 2015. u naselju Švrakino selo, između Pržića i Brezika, u svome su obiteljskom domu Alfonzo i Marica Selak rođ. Bartolović obilježili 60 godina braka. Vjenčali su se istog datuma 1955. godine u Vijaci.

Imaju četvero djece: Zoru, Franju, Ivicu i Olgicu, te osmero unučadi i troje praunučadi. Dobroga su zdravstvenoga stanja, vedroga duha i, naglašavaju, još uvijek vide čitati "Bobovac". U osvrtu na svoj život izraziše žal zbog osam godina izbjeglištva, provedenih u Kreševu, i što im djecu rat razasu po bijelom svijetu.

Uokvireni srcem spletenim od zelenila, okruženi susjedima i prijateljima, uz svijeće, torte i balone, te obnovljeni zavjetni poljubac praćen pljeskom i suzama u očima kćerki, primiše čestitke i želje za sreću i dobro zdravlje u nastavku zajedničkog života.

M. Marijanović

CRTICE IZ ŽIVOTA

Žana Jednog dana pojavila se iznenada; tanka, visoka, blijeda, usplahirena.

Blijeda zbog duga puta, doletila iz Beča, usplahirena zbog ljubavi, pukla veza, "otišo s onom"...

Zatečen sam, dan sunčan, obojen cvrkutom ptica, mirisom šume, pitam je "šta je", odgovara kratko "ništa..."

LIPANJ 2015.

"Odoh da malo prošetam", veli.

"Ajde, nemoj se izgubit".

Nakon dobra dva sata izvirivanja zabrinuo sam se, pođoh kroz šumu da je tražim, vidjeh je pored stećka, razgovara s prošlošću. Ne pometam, na povratku berem lukovčinu (srijemuš), valja ručak napraviti, nešto pojesti.

Stiže. Uzima čašicu rakije i "istrusi" je, nije jedina koja tako čini.

Na stolu su već topli uštipci, riježanj špeka, ukrižaj sira, nestvarna samoća, stiže i moja vlastoručno načinjena zeljanica (mladi sir, kajmak, jaja, sjeckana žara), salata od srijemuša (lukovčina, so, jabukovo sirće s medom, par kapi maslinova ulja).

Sve idealno za čišćenje organizma od nakupina zime.

Nakon druge čaše vina otvara se, priča: "Liječnica sam, profesorica, držim predavanja po Europi, vidjela sam i doživjela mnogo, ali ovaj dan na Zvijezdi je neponovljiv, teško ću ga izbrisati iz arhive sjećanja".

Rumenilo sunčeva zalaska lagano se pretače u njene obraze, a šaka mraka i čaša vina čine svoje.

Kako se pojavila tako je iznenada i nestala, Split je daleko, životna strka mora se nastaviti...

J. K.

BROJ 246

13

SA SOCIJALNIM RADNICIMA

Za uspomenu s Bobovca (Foto: K. Božić)

U obilasku središnje Bosne Skupina od četrdesetak umirovljenih i još uvijek aktivnih hrvatskih socijalnih radnika zaposlenih kod njemačkog Caritasa prije nekoliko dana je posjetila središnju Bosnu, da bi se tako izbliza upoznali s prošlošću i sadašnjošću – kako na političkom, tako i na kulturnom polju – svojih sunarodnjaka, kao i ostalih naroda koji skupa s njima žive na ovom području. Organizator i voditelj putovanja bio je Mijo Vidović, koji potječe iz naših krajeva.

R

iječ je, naime, o grupi ljudi koji su godinama pomagali radnike i njihove obitelji s područja bivše Jugoslavije, koji su se nalazili u Njemačkoj. Izbijanjem rata njihovo se djelovanje ponešto mijenja jer pomažu novopristiglim izbjeglicama. Mnogi od njih angažiraju se i na humanitarnom planu pomažući napaćene ljude u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Prvi dan posjeta središnjoj Bosni bio je rezerviran za obilazak Fojnice, Visokog i Kraljeve Sutjeske. Sudionici putovanja posjetili su franjevački samostan, kao i novootvoreni muzej u Fojnici, gdje ih je oduševio svojim stručnim izlaganjem i ljubaznim nastupom fojnički gvardijan fra Nikica Vujica, nekadašnji vareški vikar. Poslije obilnog ručka u samostanu grupa se uputila u Visoko gdje su posjetili

franjevački konvikt i sjemenište, kao i čuvenu knjižnicu. Nakon toga slijedio je daljnji put prema Kraljevoj Sutjesci. U franjevačkom samostanu su pod stručnim vodstvom prof. dr. fra Stjepana Duvnjaka imali priliku vidjeti, između ostalog, i knjižnicu s preko 30 inkunabula. A večer je bila rezervirana za ugodnu zabavu i druženje sa sutješkim fratrima.

Dan poslije ovog iscrpnog informiranja o važnijim povijesnim događanjima, kako na kulturnom tako i na političkom polju, socijalni radnici su posjetili i našu općinu. Naravno da je posjet staroj vareškoj crkvi bio obvezatan. Vareški kapelan fra Anto Cvitković informirao je socijalne radnike iz Njemačke o povijesti jedine crkve iz osmanlijskog vremena u Bosni i Hercegovini. Dirljivo je bilo što je grupa u

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ

14

| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI

BROJ 246

svakoj crkvi koju je posjetila zapjevala iz svega grla po jednu duhovnu pjesmu.

Poslije posjeta i novoj vareškoj crkvi te informacija o prilikama u Varešu i okolici, grupa se zaputila na Bobovac, gdje ih je voditelj puta Mijo Vidović informirao o slavnoj prošlosti i tragičnoj sudbini bosanskog kraljevstva i kraljevske obitelji.

Nakon obilnog ručka koji je vrsno pripremio vareški župnik fra Mirko Majdandžić s njegovim osobljem na Mrestilištu, grupa se zaputila u Oćeviju. Unajmljeni turistički autobus kojim se grupa prevozila od lokacije do lokacije, odnosno njegov vozač, u dolasku do Oćevije kao i do Bobovca, bio je pred ozbiljnim izazovom.

Pa na znanje onima što promišljaju o vareškom turizmu. U Oćeviji je grupa posjetila majdan Mije Jozeljića, upoznajući se s

| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 LIPANJ 2015.

Na Mrestilištu, uz pjesmu župnika

prošlošću majdana i zanatu koji se održava stotinama godina na nepromijenjen, način. Svakako da su sudionici putovanja imali priliku i kupiti mnoge proizvode vrsnih oćevačkih majstora. Nakon obilaska oćevačke crkve došao je trenutak uživanja u oćevačkim specijalitetima, što su ih pripremili Oćevci pod palicom Pave Jozeljića i Marija Barkića. Pristigao je i vareški župnik fra Mirko sa svojim muzikašima koji su sve prisutne zabavljali uz harmoniku, gitaru i kontrabas. Na prijedlog Mije Vidovića socijalni radnici su spontano skupili novac za financiranje dviju postaja Križnog puta, koji je nedavno, specijalno za oćevačku crkvu, uradio akademski slikar iz Vijake Željko Lekić.

Treći dan putovanja bio je predviđen za posjet stadionu Koševo u Sarajevu gdje su sudionici uživali u pojavi pape Franje i njegovim veličanstvenim riječima, koje nikoga nisu ostavile ravnodušnim. Usprkos nesnosnoj vrućini na stadionu, nitko nije osjećao umor. Impresivno je bilo pogledati desetke tisuća ljudi koji satima strpljivo na suncu iščekuju dolazak Pape Franje i njegove riječi "Mir vama". Tisuće grla vikalo je: "Papa, mi te volimo". Bez ijednog incidenta poslije sv. mise sudionici slavlja su polako u kolonama odlazili prema autobusima i k svojim domovima.

Grupa je pošla autobusom do Ilidže i natrag prema centru na večeru u poznatom restoranu iznad Sarajeva "Park prinčeva", gdje su uživali u panorami Sarajeva, kako

Pljesak za oćevske kovače

po danjoj svjetlosti tako i pod upaljenim svjetlima. Četvrti dan gosti su posjetili novosagrađenu crkvu i međunarodno sjemenište u Vogošći gdje su sudjelovali na misnom slavlju s tamošnjim malobrojnim vjernicima. Uslijedio je posjet Baščaršiji i kušanje ćevapa koji su ondje najbolji na svijetu. Nakon razgledanja katedrale sudionici putovanja su još posjetili samostan i crkvu sv. Ante na Bistriku, gdje ih je gvardijan prof. dr. fra Ivan Šarčević stručno informirao o svemu značajnom za ovaj samostan i njegove fratre.

Puni dojmova socijalni radnici Caritasa iz Njemačke vratili su se u hotel "Park"

u Vogošći gdje su bili smješteni i nakon toga svojim domovima u Njemačkoj, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Svi oni, bez izuzetka, zahvaljuju svima s kojima su se susreli i koji su ih ugostili, uz obećanje da ovo nije posljednji posjet središnjoj Bosni. Posebnu zahvalnost izražavaju fra Iliji Božiću iz Olova, fra Mirku Majdandžiću iz Vareša, fra Stjepanu Duvnjaku i fra Željku Brkiću iz Kraljeve Sutjeske, fra Nikici Vujici iz Fojnice, kao i ljubaznom osoblju hotela "Park" iz Vogošće, te svima drugima koji su doprinijeli ugodnom i veoma informativnom programu i boravku u središnjoj Bosni.

M.M.

5. kulturno ljeto u caffe baru "Jazz in the House" Vareš Gostuju: 17.7. – Saša Ćirić 18.7. – Gruver 25.7. – Red Baron 31.7. – Mišo Zlović i prijatelji 8.8. – The Guilties 14.8. – Nina i LOwerDose 15.8. – Jeans generacija Koncerti, izložbe, stand up komedije i drugo.

Napomena: program će biti upotpunjen i koncertima u dane 24.7., 1.8. i 7.8., a nazive gostujućih bendova objavit ćemo u srpanjskom broju lista "Bobovac".

IZLETIŠTE ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802

ORGANIZIRAMO: IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ LIPANJ 2015.

Vijaka b.b., 71330 Vareš, Bosna i Hercegovina

tel. +387 62 235 808 info@krcma-fm.com BROJ 246

15

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 10. svibnja 2015. u 59. godini života napustio nas je naš dragi

Dana 18. svibnja 2015. u 90. godini života preminula je naša draga

TOMISLAV ĆURAKOVIĆ

MARICA TURBIĆ

(1956. – 2015.)

Koliko god čovjek bio svjestan prolaznosti života i činjenice da se jednog dana moramo rastati od ljudi koje volimo, trenutak kad se to desi je neizmjerno bolan. Dragi naš Tomo, tvoju ljubav i dobrotu čuvat ćemo vječno u našim srcima.

Hvala ti na svemu što si nam pružio. Počivao u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

(1926. – 2015.)

Počivala u miru Božjem!

Ožalošćeni: sin Marcel, unučad Davor i Glorija, praunuk Leon, nevjesta Gordana, brat Anto s obitelji i ostala rodbina

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(13.V.2012. – 13.V.2015.)

(26.V.2009. – 26.V.2015.)

Dana 26. svibnja navršilo se šest godina boli otkako nije s nama naš dragi

TONČO POGARČIĆ Tiha sjena vječno nas prati, vrijeme prolazi, a tuga i bol ostaju.

Zauvijek tvoji: supruga Pipica, sinovi Goran i Zoran, kćerka Sanja, nevjeste Mica i Violeta, zet Sanjin, unuci Nemanja, Dario, Bruno i unuka Iva

ANĐELKA KRISTIĆ Neka te dragi Bog čuva u svom kraljevstvu, a mi ćemo te čuvati u našim srcima i molitvama. Bila si ljubav, radost i ponos naše velike obitelji.

Tvoji: suprug Tadija, sin Ivan, kćeri Sidonija i Edita, nevjeste Branka i Ana, zet Jovo, unuke Marinela, Inga, Izabela, Iva, Tamara, Romana i Rebeka, unuci Marko, Hrvoslav, Andrija, Robert i Igor, praunuci Anton i Viktor.

Počivala u miru Božjem!

ANA FRANJKOVIĆ rođ. Jerković (30.V.2013. – 30.V.2015.)

DRAGO FRANJKOVIĆ (1.I.1982. – 30.V.2015.)

Počivali u miru Božjem!

Vaša djeca s obiteljima

IN MEMORIAM ANTONIJA LUČIĆ

IN MEMORIAM ANTONIJA LUČIĆ

(3.VI.2014. – 3.VI.2015.)

(3.VI. 2014. – 3.VI.2015.)

RUDOLF LUČIĆ

RUDOLF LUČIĆ

(30.XII.2012. – 30.VI.2015.)

(30.XII.2012. – 30.V.2015.)

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na Vas. Počivali u miru!

Vaši najmiliji

Vrijeme prolazi, a vi, sjećanja i uspomene na vas ostat će zauvijek u našim srcima i mislima. Počivali u miru!

Obitelj Tomić i Lučić

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(4.VI.2001. – 4.VI.2015.)

Dana 4. lipnja navršilo se 14 godina otkako s nama nije naša draga

(5.VI.2013. – 5.VI.2015.)

Navršile su se dvije godine otkako nije s nama naša draga

RUŽA PARIĆ

ALMA-MAJA RAVLIJA

Draga naša! U tišini vječnog doma neka te prate naše misli i molitve.

Počivala u miru!

Vrijeme koje je prošlo nije ublažilo tugu i prazninu u srcima. Postoji nešto što nikad umrijeti neće, a to je ljubav, ponos i sjećanje na tebe. Počivala u miru!

Tvoji: suprug August i djeca s obiteljima

Tvoji najmiliji: suprug, kćerka i sinovi

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE

(7.VI.2012. – 7.VI.2015.)

Dana 7. lipnja navršile su se tri godine od smrti naše drage majke

(7.VI.2012. – 7.VI.2015.) na našeg pokojnog oca

RUŽE PETROVIĆ

"Leti k'o lišće što vir ga vije, za let si dušo stvorena."

Tvoja dobra duša još uvijek leti oko nas i svih onih koji su te znali i voljeli.

Vrijeme prolazi, tuga ostaje. Nedostaješ nam.

Sjećanje na tebe zauvijek će živjeti u nama.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja djeca: Franjo, Ivica, Željka, Anto i Jelena

16

SJEĆANJE Na naše drage roditelje

BROJ 246

FRANJU JOZELJIĆA

Tvoje: Anđelka, Žana, Dubravka LIPANJ 2015.

TUŽNO SJEĆANJE

U SPOMEN našim dragim roditeljima

SLAVKO MARJANOVIĆ

MIJO KAJIĆ

(1945. – 1975.)

(2003. – 2015.)

JELENA MALBAŠIĆ (1948. – 2010.)

TEREZIJA KAJIĆ rođ. Franjković

Ne postoji zaborav ni utjeha, sve dok mi postojimo.

Počivali u miru!

Kćerke s obiteljima

(2004. – 2015.)

Počivali u miru Božjem!

Djeca s obiteljima

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE (11.VI.1999. – 11.VI.2015.)

IVO PILJIĆ

Dana 11. lipnja navršilo se 16 godina otkako nije s nama naša draga

(8.VI.2014. – 8.VI.2015.)

BLAŽENKA ANTIĆ

Uvijek u našim srcima i mislima.

Počivaj u miru!

Uspomena na tebe ostaje vječno u našim srcima.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoje kćeri s obiteljima

Darko s obitelji

SJEĆANJE

IN MEMORIAM

Na naše drage roditelje

PETAR KLARIĆ

VINKO JOSIPOVIĆ

(1.VI.1926. – 30.VII.1994.)

(6.IV.1928. – 23.IX.2007.)

BISERKA KLARIĆ rođ. Stipić

ANA JOSIPOVIĆ rođ. Rajić

(1.II.1932. – 18.VI.2014.)

(2.II.1931. – 13.VI.2010.)

Sa zahvalnošću čuvamo uspomene na vas.

Počivali u miru Božjem!

Vrijeme prolazi, a mi s ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na Vas. Kćerke Helja i Alma, zet Drago, unučad Lidija i Nikola

Vaša djeca s obiteljima

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(14.VI.2006. – 14.VI.2015.) na našu dragu

(18.VI.2011. – 18.VI.2015.)

Dana 18. lipnja navršavaju se četiri godine od smrti našeg dragog supruga, oca, djeda i punca

JOZEFINU GRGIĆ

VASE JOTIĆA

Ne briše te vrijeme, niti skriva grobna tama, zvijezda si koja nas prati i vječno živi s nama.

Hvala ti za svu ljubav i dobrotu koju si nam pružao.

Počivaj u miru!

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji: supruga Zrinka, kći Sanja, unučad Barbara i Nino, zet Marijano

Zahvalna obitelj

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(22.VI.2014. – 22.VI.2015.)

Na našeg dragog i jedinog sina i brata

Na našeg voljenog supruga, oca i djeda

ŽELIMIRA MATIĆA Prošla je tužna godina otkako si nas zauvijek napustio. Vrijeme prolazi, a tuga i sjećanje na tebe zauvijek ostaje u našim srcima i mislima.

Počivaj u miru!

Tvoji najmiliji: majka Zorka, otac Mato, sestre Daliborka i Želimirka, s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

STIJEPU-MIŠU POGARČIĆA

(22.VI.2014. – 22.VI.2015.)

BORISLAV DODIK Franje Uvijek ćeš živjeti u našim srcima i biti dio naših najljepših uspomena.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji: supruga Mara i djeca s obiteljima

LIPANJ 2015.

Prošle su tri godine otkako si nas iznenada napustio i ostavio neizmjernu prazninu u našim životima. Hvala Ti za svu ljubav koju si nam dao! Zauvijek ćeš ostati u našim srcima I mislima.

Tvoja supruga Emilija, sin Slađan, kći Slađana i unuk Luka

BROJ 246

17

ZAPUŠTENI SPOMENICI (II)

Ostaci bazilike na lokalitetu Crkvina

Crkve u Brezi Piše Toni Petković

S

rednjovjekovna župa Vidogošća, čije je upravno sjedište jedno vrijeme bilo u dolini rijeke Stavnje, obuhvaćala je i Brezu, danas poznatu prije svega po rudniku ugljena. Ova plodna dolina, napajana Stavnjom, s bokova okružena razvidnim gorama, a sa sjevera zaštićena teško prohodnim i šumovitim kanjonom bila je upravno sjedište ilirskog ratobornog plemena Desidijata.

Iz pisanih izvora znamo da se jedna od ilirskih utvrda zvala "Hedum castellum daesitiatum", što je oznaka za naseljenu tvrđavu i vjerovatno se ona nalazila u Podgori kod Župče ili na uzvišenju Križ iznad Breze.

Dakle, prostor Breze u tom vremenu imao je sve što je potrebno za organiziranje života: plodnu ravnicu, rijeku s pritokama, moćnu utvrdu na uzvišenju koja je kontrolira i brani prostor. A u slučaju potrebe moglo se skloniti u šumovite Dabravine gdje se lakše braniti od neželjenih pridošlica.

Od 4. do 6. st. svoj put do plodne brezanske ravnice utire i rano kršćanstvo, javljaju se novi vjerski pogledi i duhovne vrijednosti. Otuda su na području današnje Breze pronađene dvije kasnoantičke crkve, a desetak kilometara uzvodno, uz rijeku Stavnju, na prostoru Dabravina nalazila se i treća (o kojoj je pisano u prethodnom nastavku). Tri ranokršćanske crkve na tako malom području odraz su intenzivnog života, pogodne klime, do-

18

brih poljoprivredno-stočarskih uvjeta i dobro štićenog prostora. Moguće je, uz zadršku, postojanje tri crkve na malom prostoru protumačiti i kao odraz misionarstva. Na to nas oprezno upućuju samostanske ćelije uz crkvu u Dabravinama, kao i likovi (misionara?) uklesani na kapitelima crkve. Postoje i mišljenja da je veća brezanska crkva bila arijanska (krivovjerna).

Jedna se crkva nalazila na lijevoj obali Stavnje, na lokalitetu Srđ, a druga na desnoj, na lokalitetu Crkvina. Treba naglasiti da su i sami današnji nazivi lokaliteta indikativni, govore o tome kakvi su se tu objekti nalazili. Crkvinu ne treba pojašnjavati, dok Srđ sugerira povezanost s kršćanskim kultom (sa sv. Sergijem).

Na lokalitetu Srđ otkrivena je ranokršćanska crkva koja je izgrađena na nekoj ranijoj građevini i za njenu gradnju korišten je obrađeni kamen od te građevine.

Otkriven je narteks (zatvoreno predvorje) i dio lađe, a također su pronađeni ulomci triju ploča oltarne pregrade. Pronađeni su i ulomci kamenog ukrasa u obliku ovnovske glave, slični onima u crkvi na lokalitetu Gradina iznad Dabravina.

Oko ove crkve kasnije se formiralo groblje, nekropola sa stećcima.

Crkva na lokalitetu Crkvina, koji je u samom središtu današnje Breze, također je bazilijanskog tipa i za to vrijeme veoma naglašenih dimenzija 31,5 x 19 m. S tri strane okružena je trijemovima, a četvrta, BROJ 246

istočna strana završavala je polukružnom apsidom, što ju je činilo izuzetno lijepom građevinom. Crkva je iz nekih razloga vrlo neobično orijentirana: od sjevera prema jugu, gdje joj se nalazi i apsida.

Zidovi crkve građeni su od kamena.

Debljina unutarnjih zidova je 70 cm, a uz vanjske zidove debljine 50 cm uzdizali su se stupovi. Dvosvodno krovište bilo je pokriveno daščicama. S istočne i zapadne strane nalazile su se dvije prostorije, od kojih je jedna korištena i kao krstionica.

Moguće je da su se sa sjeveroistočne i sjeverozapadne strane nalazila i dva tornja.

Crkva je imala bogatu kamenu plastiku. Stupovi s prstenovima, na vrhovima stupova ukrašeni kapiteli, a između njih skladno su se izvijali kameni lukovi. Pronađeni su i kameni ukrasi u obliku veprove i ovnovske glave. Na jednom od stupova ugravirana je latinična abeceda, a na drugom neodgonetnute rune i crtež konja. Gotski elementi i gotske rune (vrsta pisma nastalog 100 godina prije Krista) govore da je crkva, možda, korištena i od strane istočnih Gota koji su na prostoru današnje Italije imali državu s glavnim gradom u Ravenni.

Zidovi crkve bili su ožbukani s unutarnje strane, bez naznaka postojanja mozaika ili zidnih slika, i stajali su uspravno još neko vrijeme poslije požara u kome je crkva propala. Pronađeni su i ulomci ranoslavenske keramike iz 7. stoljeća. Unutar crkve također je pronađen grob s prilogom brončanog štita iz 6. stoljeća.

Interesantno je da je i narodna predaja kroz legende zapamtila te ukope te govori o sahranjivanju istaknutih prvaka, slično kao i u Dabravinama.

Prostor oko crkve danas je okružen privatnim parcelama i stambenim objektima, a uz lokalitet nema nikakve službene oznake koja bi dala na znanje o kakvu je (i koliko drevnom) spomeniku riječ...

Dakle, da sumiramo: brezanske crkve pripadaju periodu od 4. do 6. st. i imaju povijesnu, umjetničku i estetsku vrijednost zbog oblika, dizajna i materijala od koga su građene. Njihova starost od oko 1.500 godina nasušno nam govori da ih treba štititi i da zaslužuju promoviranje.

Njihovi ostaci i danas čuvaju uspomenu na naše pretke, na njihov način življenja i duhovno poimanje. Stoga, u prvoj prilici pri prolasku kroz središte Breze, treba se odvojiti u ulicu kraj današnje katoličke crkve i na svega stotinjak metara od glavne komunikacije pogledati zidine i moćne stupove crkve koji se još nekako drže, da nas podsjećaju na vitka stabla ranoga kršćanstva u ovim krajevima.

LIPANJ 2015.

IZ STARIH ALBUMA

Svjedodžbe iz tridesetih Nakon svjedodžbi starih stotinu godina, što smo ih objavili u prošlom broju, ovoga puta imamo dvije iz vremena Kraljevine Jugoslavije. Jedna je učenice iz Osoja iz 1933. godine, a druga učenika iz Borovice iz 1938. Oboje su završili četvrti razred državne narodne škole s vrlo dobrim uspjehom. Razvidno je da su formulari svjedodžbi tiskani ekavicom i s prednošću ćirilićnog pisma nad latiničnim.

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

www.fondacija.vares.info

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

LIPANJ 2015.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 246

19

S UMJETNIČKE KOLONIJE

Tekst M. Marijanović • Fotografije K. Božić

KOLORITI BOROVICE S Požeblja na Bobovac pogled raspukao, dok sa Zorkovice bukve granjem mašu.

Crkva nova oku se namješta, a kist vješti oživje i staru...

Tako bi nekako naš Tvrtko, dijak bosanski, a i bolje – po duši govoreći – znao napisati, hodeći svojom ćuprijom između proze i poezije. Bio je uz Borovicu svim svojim perom prije davnih dvadesetek ljeta.

U nakanu post festuma: godini će kolonija druga, pa bi Djeda s imenom kraljevskim trebalo počasno pozvati na zborno mjesto umjetnika u šumi zaboravljenog kraljevstva.

A uz maksimu – doživjeti Borovicu i naslikati – završi se uspješno ova prva. Iz kolekcije od 25 djela, koliko ih umjetnici ostaviše u baštinu ovoj župi, neka vam ovdje budu predstavljena barem neka.