LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXI. • BROJ 251 • STUDENI 2015. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
ISSN 1512-813X
9 771 512 81 300 6
UVODNIK
O
dlukom Ujedinjenih nacija datum 17. listopada obilježava se kao Svjetski dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Svrha je njegova obilježavanja različitim se akcijama solidarizirati s ljudima širom svijeta koji žive u neimaštini i bijedi. Tim povodom ugledni je "Deutsche Welle" s analitičarima u BiH potražio odgovore na pitanje gdje leže korijeni siromaštva u našoj zemlji, koja prema službenoj statistici neumitno važi za najsiromašniju zemlju Europe. Ono oko čega su se svi oni složili bezmalo bi moglo uvrijediti svakoga tko vlastitu građansku pasivnost ne smatra uzrokom takva stanja. Dakle: za teško stanje u BiH nisu krive teorije zavjere, međunarodni moćnici ili neodgovorni političari, nego građani, poručili su naši analitičari. U ekonomskom smislu BiH je zapuštena zemlja u kojoj su svi važni resursi "zarobljeni", pokradeni, devastirani ili prodati, a korupcija potkopava svaki ozbiljniji poduzetnički zamah. Istaknut je i problem zatrpavanja našeg tržišta svjetskom bofl robom, zbog čega domaća proizvodnja i subjekti koji se njome pokušavaju baviti vode izgubljene bitke. Privatizacija, koja se svela na tajkunsku pljačku društvene imovine, u startu je sasjekla šansu za gospodarski oporavak zemlje poslije ratnih razaranja. S druge strane BiH je zemlja povoljnoga zemljopisnog položaja, dobrih klimatskih uvjeta, s obiljem obradivih površina, bogatstvom vodotoka, te šumskim, rudnim i drugim potencijalima. Sarajevski profesor dr. Esad Bajtal kaže da već godinama povlači "žalosnu paralelu između bogate zemlje i siromašne države" kakva je BiH, podcrtavajući da ustvari živimo u "državi proizvedenog siromaštva". U prilog tome dr. Bajtal dodaje: "U svjetskim razmjerima, BiH spada u 'trinaest najjadnijih zemalja svijeta', dok njeni parlamentarci spadaju u naj-
IZME\U 2 BROJA bolje plaćene u regiji, a proporcionalno gledano i u Europi. Ni to nije sve. U ovoj zemlji 50 posto građana živi na granici siromaštva, i još 27 posto onih ispod granice siromaštva", zaključuje s pokazateljima poraznim do kraja. Pedantno posvećen raskrinkavanju domaćih političkih kvazielita, Bajtal neumoljivo nastavlja: "Na vlasti u BiH su i dalje oni koji su krivci za ovako loše stanje u državi, odnosno oni koji su izborne 2010. godine dali glasačima 1981 obećanja, a realizirali samo 49. Logička neshvatljivost pobjede tih istih ljudi izborne 2014. godine utoliko je veća što u izbornom trenutku imate 70 posto nezadovoljnih građana", ukazuje on. Mostarski profesor dr. Slavo Kukić započinje ocjenom: "Za našu kalvariju smo odgovorni mi, građani BiH" te dodaje: "Rezultanta koja nastaje kombina-
IZ ŽUPNIH MATICA
DONACIJE ZA "BOBOVAC"
ŽUPA VAREŠ Umrli: Zumra Bučma rođ. Mrkonjić (1964.), Franjo Grabovac (1937.), Franjo
Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske
Romano Grabovac,Hrvatska – 200 Kn, Vesna Mijatović, Hrvatska – 100 KM, Miroslav Božić, Švicarska – 50 KM, Melita Miočević, Švicarska – 30 KM, Ivo i Jasna Kalfić, Drvar – 26 KM, Ana Tuco, Zenica – 10 KM, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €.
Fotografija na naslovnici: Z. Filipović
Svima hvala lijepa!
Petrović (1949.), Janja Dusper rođ. Pendić (1952.), Ivo Mutić (1941.), Mira Dusper rođ. Lukić (1945.), Jaga-Jagoda Divković rođ. Marijanović (1931.).
ŽUPA VIJAKA Umrli: Janja-Janjica Matičević (1925.). ŽUPA BOROVICA Umrli: Anto Pavlović – Zelo (1945.), Marija Kojić rođ. Martinović (1930.).
2
cijom negativnih društvenih trendova, rasta kriminala i korupcije, zaostajanja zemlje za njezinim okruženjem, jest sve manja motiviranost prosječnog čovjeka da pretpostavke za život ostvaruje u vlastitoj zemlji i njegova sve naglašenija opredijeljenost da budućnost potraži drugdje". Razmjere neimaštine i nezadovoljstva životom u BiH najbolje oslikava činjenica da je tijekom 2014. godine našu zemlju napustilo više od 68.000 građana. Oko 80 posto mladih želi otići iz BiH jer u ovakvom društvenom okružju ne vide životnu perspektivu. Statistike također govore da s prosječnim primanjima od oko 700 KM 70 posto obitelji u BiH jedva pokriva osnovne životne potrebe. Vrijednost potrošačke korpe duplo je veća od prosječnih primanja, a socijalni mir se, kako tvrde analitičari, održava toleriranjem sive ekonomije, proračunskim davanjima i zaduženjima. Austrijski diplomat i jedan od bivših visokih predstavnika u BiH Wolfgang Petritsch također dijeli čuđenje domaćih analitičara nad činjenicom kako društvena svijest u BiH uopće ne sazrijeva. "U svakoj drugoj državi političari koji u 20 godina ništa nisu uradili za građane napuštaju političku binu ili se više ne biraju na izborima. Ovo dobro demokratsko pravilo moralo bi vrijediti i u BiH", naglašava on, dodajući: "Vaša država doslovce stenje zbog neučinkovite birokracije i politike koja guši svaku inicijativu sposobnih ljudi". I, tako dolazimo i do našeg Vareša, na kog se ovi pokazatelji itekako odnose, a opće stanje reflektira upravo najnovijim valom odlaska kompletnih mlađih obitelji koji bilježimo u proteklih par mjeseci, odlaskom "niz Kapiju" u potrazi za boljim životom svojoj djeci. Za ironiju na kraju: odoše, a tek što je usko asfaltirana ona famozna obilaznica, eto da se čak toliko unaprijedi život onih koji ostaju…
BROJ 251
STUDENI 2015.
VIJESTI PONOVNA BLOKADA OPĆINSKIH RAČUNA Općinsko Vijeće Vareš u proteklom periodu sastalo se dva puta i to u izvanrednom zasjedanju, zbog ponovne blokade računa od strane Porezne uprave FBiH. Naime, nakon što Općina nije uspjela pratiti rate otplate prema ugovoru potpisanom kod prve blokade računa, u veljači ove godine, Porezna je uprava ponovno aktivirala mehanizam prinudne naplate. Dogodilo se to 12. listopada 2015., a sedam dana nakon toga (19. listopada) vijećnici su pozvani da zajedno s općinskim načelnikom Avdijom Kovačevićem pokušaju tražiti izlaz iz novonastalog financijskog kolapsa kompletne lokalne zajednice. Prvo je zasjedanje završilo odnosno sporazumno prekinuto uz izglasavanje pet zaključaka. Kroz njih se uglavnom pokušalo animirati više instance za obuhvatno sagledavanje i rješavanje vareških problema, a peti je zaključak bio ultimativan: ako se u roku od 14 dana, na nastavku izvanredne sjednice, ne pojavi u općinskoj dvorani u Varešu nitko nadležan iz viših organa vlasti – uslijedit će samoraspuštanje Općinskog vijeća Vareš i kolektivno podnošenje ostavki u jedinstvenom općinskom organu Vareš! Lokalna administracija nije nikakav jedinstveni organ uprave, nego jedinstven primjer zanemarenosti, galamili su vijećnici očekujući da će to možda negdje kod nekoga probuditi savjest. No, te poruke odaslane iz Vareša imale su stanovitog odjeka na internetskim portalima, koji i žeđaju za nečin nenormalnim, ali u institucijama nisu doživljene dramatičnim. Potvrdilo se to kad su na nastavak izvanredne sjednice (6. studenoga) poslana dva mlada ministra iz kantonalne vlade, tek toliko da se ne može ustvrditi kako se nitko nije odazvao. Jedan od njih, Mirnes Bašić, u čijem su resoru pravosuđe i uprava, nije čak ni prozborio, a ni ono što je kazao Andrej Kajić, ministar financija, nije bilo na razini očekivanja vareških vijećnika koji su ministrima "provukli kroz uši" da je već godinama na djelu maćehinski odnos kantonalne vlasti prema Varešu. – Vlada ZDK-a se od prvog momenta aktivno uključila u rješavanje ovog problema Općine Vareš, te u suradnji s općinskim službama radi sve što je u nadležnosti Vlade da se ovaj problem prevlada – uvjeravao je uvježbano i krajnje načelno ministar Kajić. Vijećnica Mahira Brkić istupila je s prijedlogom da Vlada ZDK-a subvencionira Općinu Vareš, kao što je u prošlosti subvencionirala čak neka privatna poduzeća, ali taj njezin prijedlog ostao je neshvaćen. Tako je i drugi nastavak sjednice završio bez ičeg konkretnog, osim što je u nove zaključke ugrađen zahtjev da Vlada Zeničko-dobojskog kantona u najskorije vrijeme održi tematsku sjednicu, posvećenu ovom problemu, ali i općem stanju u koje je dovedena Općina Vareš, a od Vlade Federacije BiH i Središnjeg ureda porezne uprave u Sarajevu zatražena je bezuvjetna deblokada depozitnih računa općine Vareš u roku ne duljem od 30 dana. Općinski je načelnik naglasio da su u međuvremenu upućene žalbe, koje su dopuštene, i izrazio nadu da će one biti pozitivno riješene. Poreznoj je upravi spočitnuo da je išla na štetu Općine Vareš ne želeći postupiti po Zaključku donesenom na 7. sjednici Vlade Federacije BiH. O kakvom se zaključku radi i zašto nije ispoštovan, pitali smo u Središnjem uredu porezne uprave u Sarajevu , a na naše pitanje glasnogovornica mr. sc. Adisa Hamzić spremno je uputila pisani, pravnički sročen odgovor: – U cilju iznalaženja mogućnosti za rješavanje pitanja izmirenja dugovanja po osnovu javnih prihoda Općine Vareš Zaključkom Vlade Federacije BiH broj: 604/2015 od 27.5.2015. godine zadužena je Porezna uprava Federacije BiH da u koorSTUDENI 2015.
Obraćanje načelnika na izvanrednom zasjedanju
dinaciji sa poreznim obveznikom izradi Plan operacionalizacije Sporazuma o plaćanju duga u ratama (dalje se citira Zaključak) na način da isti bude prilagođen finansijskim mogućnostima dužnika i koncipiran tako da obezbijedi stvarne pretpostavke: da dužnik mjesečno, uz redovno izmirenje tekućih obaveza po osnovu javnih prihoda, izmiruje i glavni dug zajedno sa troškovima prinudne naplate u visini anuiteta koji će mu omogućiti otplatu istog u periodu od 36 mjeseci, te da se po izmirenju glavnog duga zaključi aneks sporazuma na osnovu kojeg će biti preciziran način izmirenja duga po osnovu neplaćenih zateznih kamata – stoji u dopisu koji smo dobili iz Središnjeg ureda. Temeljem navedenog Zaključka Općina Vareš je dostavila Poreznoj prijedlog plana operacionalizacije u sklopu kojeg je zatražila "grejs" period od šest mjeseci, otplatu dijela glavnice duga tijekom 30 mjeseci uz iznosu od po 19.129.30 KM i otplatu ostatka duga na razdoblje od 24 mjeseca. Na to je Porezna uprava ovako odgovorila: – U vezi s dostavljenim planom, imajući u vidu i navedeni Zaključak Vlade, Porezna uprava Federacije BiH je 7.7.2015. godine obavijestila poreznog obveznika da su Zakonom i Pravilnikom propisani uslovi pod kojim porezni obveznik s Poreznom upravom može zaključiti sporazum o prolongiranju roka plaćanja dužnih javnih prihoda, iz čega proizilazi da prijedlog Plana operacionalizacije koji je predložen nije moguće primijeniti, jer navedeni način otplate nije propisan postojećom zakonskom regulativom, što dovodi do prestanka važenja Sporazuma i nastavak vođenja postupka prinudne naplate. Pitali smo, na koncu, da li Općina Vareš doista predstavlja presedan po pitanju blokiranja računa nekom organu lokalne uprave i iz Porezne je uprave Federacije BiH dodatno odgovoreno: – Općina Vareš nije jedina općina, odnosno nije jedina jedinica lokalne samouprave kojoj je Porezna uprava FBiH zbog neplaćanja javnih prihoda blokirala transakcijske račune. Ističemo da je zbog neplaćanja dužnih javnih prihoda Porezna uprava FBiH, primjenjujući mjere prinudne naplate, u proteklom periodu izvršila blokadu poreznih obveznika dužnika: Općina Bosansko Grahovo, Općina Glamoč, JP "Bašbunar" Novi Travnik, Sveučilišna klinička bolnica Mostar, Opšta bolnica Konjic, "Vodovod d.o.o." Mostar, "Komos" Mostar, JKP "Jablanica", JKP "Čapljina", Dom zdravlja Prozor-Rama, JP "Željeznice FBiH", Bolnica Goražde, KJKP "Gras" Sarajevo, Željezara Ilijaš, "Zrak d.d." Sarajevo i drugim poreznim obveznicima.
BROJ 251
3
DANI KRUHA I SOLIDARNOSTI
Za svakog ponešto
Ugrijana srca Borka Grgić "Blago danu koji počne mirisima kruha", kaže Natali Šarić u svojoj pjesmi. Tako je bilo i ovog 18. listopada 2015. godine. Nakon niza dana okupanih jakim pljuskovima, jesenskom maglom, nabujalom rijekom, strahovima od novih odrona… osvanu i dan okupan mirisima kruha. Bog nas obasja jutros jakim suncem. Sunce je izmamilo naše sugrađane da dođu na izložbu koju su priredili učenici naše škole sa svojim roditeljima, učiteljicama, sestrom Ružicom, i vjeroučiteljicom sestrom Tihoslavom ispred crkve sv.
Mihovila. Sunce je grijalo srca, duše i lica ljudi koji su ispraćeni veselom pjesmom blagoslova izašli iz crkve sretni. Zašto? Pa, sretni što će još jednim svojim darom pomoći nekoga komu je pomoć potrebna. I…vjerujte na riječ, "prodalo" se sve… i više od toga. O iznosu neću govoriti (a nije tako mali i može se provjeriti u upravi Pučke kuhinje). Zašto iznos nije bitan? Bitna je sreća na licima djece dok su njihovi sugrađani birali baš onaj kruh, pecivo, kolač… koji su oni donijeli i ubacivali u korpice, teglice i
POČINJU UPLATE ZA FOTOMONOGRAFIJU Kako smo ranije najavili, objavljujemo brojeve računa koji su namjenski otvoreni za sponzorske i donatorske uplate iz zemlje i inozemstva u svrhu potpore izradi fotomonografije radnoga naziva "Vareš kroz stoljeća". O tome kako će biti kategorizirane uplate (sukladno iznosima) upućujemo na članak objavljen u listu "Bobovac" broj 250, str. 13. A brojevi računa su: (za uplate u KM) 3385802224035182, svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareš kroz stoljeća". Primatelj je: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš. Iste naznake važe i kod uplata iz inozemstva uz: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22.
sl. Bitno je druženje ljudi koji su poslije mise i blagoslova kruha od strane fra Ante ostali gledajući sreću najmlađih. Bitan je entuzijazam učenika spremnih i na sljedeću humanitarnu akciju… Dani kruha i plodova zemlje obilježeni su i u Osnovnoj školi Vareš prigodnom izložbom i panoima, te zidnim novinama. Znamo da je mnogim našim sugrađanima i institucijama u gradu potreban novac, ali pri dogovaranju nas učitelja vodili smo se nitima humanosti. Naime, Pučka kuhinja u Varešu skrbi o velikom broju korisnika (uglavnom starijih i nemoćnih), ali i ostalih koji nisu u mogućnosti priuštiti sebi topao obrok, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Stoga smo odlučili da prikupljeni novac darujemo upravo Pučkoj kuhinji. Dragi čitatelji lista "Bobovac", ispričavam se na emocijama koje sam unijela u ovaj članak. Već je dva sata prošlo od kada sam ušla u kuću nakon prebrojavanja prikupljenog novca još uvijek pod dojmom koji je na mene ostavila dobrota naših ljudi, a ja još uvijek plačem… – od sreće, naravno. Zahvaljujem i svim učenicima koji su došli jako rano kako bi pomogli oko postavljanja izložbe, kao i onima koji su ostali poslije izložbe i pomogli oko pospremanja crkvenog dvorišta. Hvala (prije svih) svim mojim sugrađanima koji su posjetili ovu izložbu kruha i peciva! A završit ću citatom kojim sam i započela: "Blago danu koji počne mirisima kruha! Ništa tako ne miriše, što god da se skuha."
OGLAS PRODAJEM DVOIPOSOBAN STAN (75m²) U VAREŠU, P+8, CENTRALNO GRIJANJE. INFORMACIJE NA TELEFON: (0603) 157-151.
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576
www.fondacija.vares.info
4
BROJ 251
STUDENI 2015.
IGRAČKE I DJETINJSTVO Već smo navikli da je "Mala škola" časnih sestara franjevki središte zbližavanja vareške djece, uzrasta do devetog razreda osnovne škole, gdje ona imaju priliku iskazati svoja glazbeno-scenska umijeća. Priredbe i predstave održavaju se nekoliko puta godišnje, neizostavno u vrijeme najvećih katoličkih blagdana, ali i revijalno, u koordinaciji s glumcima Narodnog pozorišta iz Sarajeva ili organizatorima miholjskog festivala klasične glazbe. I bilo je na pozornici u "Maloj školi" vjerojatno zahtjevnijih komada, ali ako je suditi po pljesku u trajanju od par minuta nakon predstave "Bila jednom jedna igračka" malo je koja svojim sadržajem i izvedbom tako ganula srca brojne vareške publike. Kad je riječ o predstavi prenosimo izvješće s internetske stranice www.radiosarajevo.ba.
I
gračke su naše djetinjstvo. Neke sa slomljenom rukom, neke odbačene, neke mažene i čuvane, neke ispunjene velikim snovima. Ako sačuvate svoju omiljenu igračku, sačuvat ćete i svoje djetinjstvo i zauvijek će vas podsjećati na to ko ste bili i ko ste željeli postati, a to su upravo razlozi nastanka ove predstave. Nakon nekoliko uspješno realiziranih predstava s polaznicima dramske radionice "Mala škola" iz Vareša, Altteatar je pripremio novu dječiju predstavu Bila jednom jedna igračka čija je premijera održana u nedjelju 25. oktobra 2015. godine u Varešu s početkom u 17 sati.
Pod svjetlima pozornice
Predstava za pamćenje Ova predstava nosi i elemente dokumentarnog teatra: djeca su imala zadatak da napišu pismo samima sebi u prošlosti, sadašnjosti i u budućnosti. Preko tih intimnih pisama saznali smo koji su njihovi strahovi, želje i sanjarije, dok su drugi element njihove privatne igračke, one najdraže, one koje su pažljivo čuvane cijeli život. Kroz istraživanje i improvizacije, djeca su, zajedno sa svojim lutkama/igračkama, ispričali različite priče; o vršnjačkom nasilju, porodici, prijateljstvu, usamljenosti, ali i važnosti same igre, dotičući se tako univerzalnih tema svojstvenih svakom djetetu i odrastanju. Djeca su ovom predstavom željela poručiti odraslima da ne zaborave na igru, da se prisjete svojih omiljenih igračaka, jer su im one ponekad bile najbolji prijatelji, jedino su njima govorili svoje tajne i zbog njih su se svađali i zaljubljivali.
U predstavi su igrali polaznici dramske radionice "Mala škola" Vareš: Emanuela Buzuk, Lana Marijanović, Danijela Jurić, Zerina Sarajlić, Martina Divković, Valentina Štrkalj, Tamara Bošnjak, Kristina Štrkalj, Anto Štrkalj, Danijel Bošnjak, Davor Bošnjak, Denis Čabrajić, Dolores Dodik, Davor Bagarić, Ema Lekić, Ivona Štrkalj, Ena Islamović, Ivana Ivković, Ruža Ivković, Jelena Ivković. Njima su u pripremi predstave pomogli profesionalni glumci: Alena Džebo, Džejna Avdić, Jovana Milosavljević, Melisa Musić, Staša Dukić, Irhad Hodžić i Slaven Vidak. I na kraju: nikad nisi dovoljno odrastao da se prestaneš igrati. Bez obzira na to da li se igraš sam, igračkom ili s nekim, igra pokreće maštu, pretvara nas u superjunake, čini nas sretnim i nadasve, igra nam produžava djetinjstvo.
PARK ZA MAJDANSKE MALIŠANE Vareš Majdan, iako zasebna urbana cjelina, do ove godine djeci nije imao ponuditi uređen kutak za igru. Zamijetili su to Mario i Dejana Opačak, službenici Evanđeoske crkve u Varešu, o čijem smo svestranom zalaganju za djecu (napose onu koja gravitiraju zapostavljenom Vareš Majdanu) već u nekoliko prilika izvještavali. I angažirali su kao partnere tim volontera iz East Hills Alliance Church, koji su došli ni manje ni više nego iz Washingtona i zasukali rukave u Vareš Majdanu. Urađeno je to još ljetos i park za djecu je stavljen u funkciju potkraj srpnja. Iz Evanđeoske crkve izražavaju zahvalu Mjesnoj zajednici Vareš Majdan i općinskoj službi za geodetske poslove koji su dodijelili lokaciju i pripremili dokumentaciju (iako su općinski službenici u to vrijeme bili u štrajku). Zahvalu upućuju i Javnom komunalnom poduzeću Vareš čija je mehanizacija sudjelovala u pripremi lokacije, bez naknade. A pored tih ušteda i volonterskog rada, u izradu i montažu poligona za igru u Vareš Majdanu uloženo je 8.000 KM. S. P.
otvorite vaše oči STUDENI 2015.
Park i neznana mala princeza
BREZA, Bosanska 12 0387 (0)62 588 141 BROJ 251
5
POVODOM JEDNE PROMOCIJE
Povodom obilježavanja 15. listopada, Međunarodnog dana bijelog štapa, u organizaciji Biblioteke za slijepe i slabovidne osobe u BiH održana je promocija knjige "Putokazi za bolji život" (upoznavanje sebe i drugih), autora Lidije Pehar i Vehbije Peksina. Bila je to prigoda da posjetimo ovu ustanovu u Sarajevu, gdje je učlanjeno 509 osoba, od kojih je 9 iz Vareša, a promociji je nazočila i predsjednica vareške udruge slijepih i slabovidnih Valentina Malbašić. M. Marijanović
O
kupljene je najprije pozdravio direktor Biblioteke Sakib Pleh i kazao da se u ovoj ustanovi svake godine prigodom 15. listopada organizira druženje korisnika s nekim od autora iz BiH. "Ove godine smo odlučili da to budu autori Lidija Pehar i Vehbija Peksin, koji je i sam korisnik ove biblioteke", naglasio je Pleh. Predstavljena knjiga spada u područje takozvane (u novije vrijeme sve popularnije) selfhelp literature. Nažalost, velik broj naslova s ovog područja pretjeruje u porukama ili su po sadržaju stručno posve neutemeljeni, jer njihovi autori vođeni isključivo komercijalizacijom prodaju navodno brze i efikasne recepte za samopomoć, pa kada to konzumentu ne donese željene rezultate onda još postane zatočenik zaključka da s njim definitivno nešto nije u redu. Psihijatri s dugogodišnjim terapijskim iskustvom upozoravaju pak da nema brzih rješenja, pogotovu kad ih nude nekompetentne osobe koristeći se kompilacijama i umijećem dobrog pisanja. Ali, nasuprot zloupotrebi ovog osjetljivog područja, uistinu postoje knjige koje sadržavaju poruke vrijedne za duhovno i tjelesno zdravlje i koje svoje uporište imaju u iskustvenoj i znanstvenoj praksi. Na takvim je osnovama nastalo Lidijino i Vehbijino djelo.
Lidija Pehar i Vehbija Peksin
Neravnopravni članovi društva Profesorica Lidija Pehar je prodekanica za nastavu Filozofskog fakulteta u Sarajevu i o knjizi je kazala: "Postoje određene teme u psihologiji, sociologiji ili teologiji koje su nerazmjerno zastupljene, a jedna od njih je emocionalna inteligencija. Ovom knjigom čitatelj se uvodi u jednu takvu tematiku koja je zapostavljena jer se psihologija najviše bavi vanjskim dijelom ponašanja, a ne unutarnjim dijelom čovjeka. Međutim, sve što jako dugo traje u tijelu kao negativna emocija može se pretvoriti u bolest. Ova knjiga pokazuje čovjeku da se ne treba zatvoriti u stres, depresiju, nervozu ili fobiju, već
Trgovinska radnja
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ | SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI
6
| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032
da uvijek ima izlaz ako ga traži, odnosno da ga nikada neće naći ako ga ne traži", istaknula je prof. Pehar. Knjiga se sastoji od teoretskog i praktičnog dijela, donoseći obilje savjeta i usmjerenja za prevladavanje teških emotivnih stanja i prvenstveno je namijenjena studentima psihologije i fizioterapije, ali je prilagođena i običnom čitatelju otvorenom za nove spoznaje i rad na sebi. U izjavi samo za list "Bobovac" koautor Vehbija Peksin dodaje: "Knjiga na kojoj smo profesorica Pehar i ja radili je jedan spoj prakse i teorije u pravcu poboljšanja života. Ona govori o emocijama,
N na
Vareš
ul. Čaršija bb
školski pribor • udžbenici • knjige uredski materijal • suveniri • darovni program čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja
BROJ 251
STUDENI 2015.
Sakib Pleh i Jasminka Đuliman
o napetostima s kojima se suočavamo svi manje ili više u svakodnevnom životu, o stresu, o frustracijama i srdžbi itd. Mislim da je knjiga vrijedna pažnje jer vrlo je mali broj, ako ih uopšte ima, ljudi koji nemaju emocija, koji su prazni, i svakome ko je pročita trebala bi donijeti samo korist i određene pouke, tim prije što je pisana jednostavnim jezikom. S druge strane, kompetencije koje prof. Pehar ima, a ja kao terapeut nemam, bile su potrebne da ova naučna knjiga bude napisana metodološki ispravno. Mi smo u međuvremenu postali i saradnici i prijatelji, jer bilo je potrebno puno obostranog prilagođavanja da se ovaj projekat izvede do kraja. Knjiga je snimljena i na CD, za potrebe lica oštećenog vida jer toj kategoriji i ja pripadam, i sada kad to znate onda i razu-
mijete koji je dodatni trud bio potreban da ja kao koautor učestvujem u izradi knjige. A vama hvala što ste prepoznali i tu dimenziju knjige pa došli u ustanovu za slijepe i slabovidne na njeno predstavljanje." Slijepe i slabovidne osobe kažu da je biblioteka za njih poseban prozor u svijet. Naše društvo, generalno, veoma malo brine o ovoj kategoriji. Ovi ljudi u potrebi ističu da je najveći problem to što nemaju osiguranu pratnju, odnosno vodiče. Kažu, najmlađi su im najbolji pratioci i predlažu školama da im djeca budu asistenti uz novčanu naknadu. Nažalost, pratnja nije jedini njihov problem, takvih je mnogo, počevši od toga da čak ni u glavnom gradu BiH semaforska signalizacija nije u potpunosti riješena. Stoga osobe s ovim in-
validitetom zamjeraju bh. društvu što ih se sjeti samo na Dan bijeloga štapa, ističući da nisu ravnopravni članovi zajednice. Od direktora Biblioteke Sakiba Pleha saznajemo da ni sama ustanova nema ništa bolji tretman. Spada među sedam onih u Sarajevu – poput, primjerice, Zemaljskog muzeja – čije financiranje nije institucionalno riješeno. Osnovana je 1972. godine, a od 1995. donošenjem Zakona o Biblioteci djeluje kao javna ustanova u oblasti kulture. Raspolaže knjižnim fondom od 24.248 bibliotečkih jedinica u tehnikama za slijepe: na brajevom pismu, u audio (kazete) ili digitalnoj tehnici (CD-i), te uvećanom tisku. "U ovom momentu imamo 1.180 slijepih osoba koje koriste usluge ove biblioteke. To su osobe sa prostora BiH, ali i Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, kao i naša izbjegla i raseljena lica koja žive u Švedskoj, Finskoj, Danskoj, Norveškoj, Australiji, Kanadi… Dakle, svi oni koji razumiju naše govorno područje", navodi Pleh. S direktorom i njegovom suradnicom Jasminkom Đuliman obišli smo prostore ove ustanove, koji posvuda ostavljaju dojam sklada i reda. Ali sam dolazak u ustanovu, evo u ovakvim i sličnim prigodama, slijepim i slabovidnim osobama stvara puno poteškoća čak i uz vodiče jer je u našem društvu sve "standardno" neprikladno pa tako i to zdanje u koje je smještena Biblioteka, te uz nju dvorana, soba za slušanje i sl. U sklopu svoje djelatnosti Biblioteka još od 1995. izdaje i tzv. zvučni časopis "Svjetlo misli", koji izlazi jednom mjesečno na CD-u i sadrži 180 minuta snimljenog teksta iz oblasti bibliotekarstva, kulture, znanosti i umjetnosti. Njega se korisnicima odašilje poštom na adrese u BiH i inozemstvu, bez naplate poštarine (sukladno međunarodnoj konvenciji). Preko 80 posto korisnika nakon učlanjenja koristi se knjižnim fondom Biblioteke neprestano i intenzivno, a članstvo u ovoj ustanovi je besplatno.
IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK
ZVIJEZDA/VAREŠ vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 ORGANIZIRAMO: IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ STUDENI 2015.
Vijaka b.b., 71330 Vareš, Bosna i Hercegovina
tel. +387 62 235 808 info@krcma-fm.com BROJ 251
7
JOŠ O "BOROVIČKOJ KNJIZI" Knjiga "Borovica – stradanje i obnova", objavljena ljetos u ediciji HKD "Napredak" Podružnice Vareš i promovirana u Borovici 6. kolovoza, doživjela je u međuvremenu još dva predstavljanja: u Zagrebu 11. listopada i u Varešu 6. studenog. Kako je primljena govori podatak da je naklada gotovo rasprodana i da se pristupa tiskanju dodatnih primjeraka. O njoj su, uz priređivača (našeg glavnog urednika) Mladenka Marijanovića, u Zagrebu (u dvorani župne kuće na Jordanovcu) govorili još pater Mirko Nikolić, glavni urednik "Glasnika Srca Isusova i Marijina" i Ivan Janjić, profesor hrvatskog jezika u Prvoj zagrebačkoj gimnaziji, a u Varešu (u zgradi Općine) Tvrtko Gavran, vareški pjesnik i vlč. Ivan Butum, novi borovički župnik. Izdvajamo ovdje samo nove poglede na nju, profesora Janjića i pjesnika Gavrana.
I
van Janjić, profesor: Na početku želim kazati, kao Banjalučanin i sâm sam prošao iskustvo nevoljnog napuštanja zavičaja. Moj dojam Borovice je da se tu radi o Bosni onoj i onakvoj koju bismo nazvali "tvrdom". Ja do danas to mjesto nisam upoznao, ali sam ga kroz stjecanje poznanstva s nekolicinom Borovičana vidio kroz njih, a čija je glavna karakterna crta upornost. Upornost im je bila potrebna da kroz povijest mogu opstati u takvom jednom gorskom kraju, kakav opažam na fotografijama u knjizi koju predstavljamo. Zanimljivo mi je bilo vidjeti, kroz te godine druženja s njima, kako se Borovičani okupljaju sa ciljem da rade na zajedničku dobrobit mjesta iz kojeg potječu, kako se odazivaju u proljeće u Beču, tako ujesen u Zagrebu i ljeti u samoj Borovici, jer ono što je tipično za naš hrvatski mentalitet – mi obično nemamo kontinuiteta, djelujemo impulzivno, napravit ćemo nešto vrhunski, ali to će trajati kratko. Ja se nadam da će Zavičajna zajednica Borovičana, koja stoji iza projekta ove knjige, znati sačuvati tu upornost. Bosna je do danas za mnoge ostala nepoznata zemlja, a izuzetno je važna za razumijevanje i Hrvata i Hrvatske. U tom smislu neka Borovica ostane svijetli primjer, ona
S promocije u Zagrebu
U Zagrebu i Varešu svijeća koja razbija tminu neznanja o Bosni, o izvornom, bosanskom hrvatstvu i katoličanstvu. Tvrtko Gavran, pjesnik: Ova knjiga ima dva autora. Urednika i puk borovički. A vrijeme? Što je s vremenom? Ne ponovilo se! Dođe vrijeme pa ima onih koji nisu ni jednu knjigu pročitali. Dođe vrijeme pa ga nema da nije napisao knjigu. Belaj je što ti nisu nijednu knjigu pročitali. Od sto objavljenih, jedna ostane. To je knjiga o Borovici. Ona definitivno ostaje svjedočiti vremenu koje dolazi o vremenu koje je prošlo. Urednik je knjigu vrlo vješto komponirao. Napravio kompoziciju. Malo činjenica, a budući da je i sam pjesnik, i malo poetike. Kompozicija knjige stoji na konstrukciji. Konstrukciju čine kronološki poredani događaji. Kako su tekli. Što rekao Pasternak: događaji jedan drugog gone. Ovdje se događaji jedan na drugog nadovezuju. Istinito i tvrdo. Ne dao Bog da od Borovice ostane samo knjiga o Borovici. Tko zna, hoće li. Diljem svijeta se rasuli Borovičani. I kako god im je tamo, šteta je što nisu ovamo. Ma događajima suditi nisam pozvan. Suditi knjizi jesam kompetentan. Knjiga je uspjela. U svakom pogledu. Ima knjiga koje ne govore ništa i ako se čitaju. Ima knjiga koje govore i kad se ne čitaju. To je ova knjiga o Borovici. Di Borovičana ima, tu je stigla. Nije što nije zapisano k'o da nije ni bilo, već je – što nije zapisano, nije ni bilo. Između k'o da nije i nije jest razlika. Golema. Knjiga nije samo
AMI
TR
8
BROJ 251
od tužnih događaja. Ima u njoj i nade. Optimizma. Da će opet biti Borovica. Mnogoljudna i poćudna. Dok je Borovičana, živjet će Borovica. (...) Knjiga je pisana laganim stilom. Čitko. Materinskim jezikom. Složena je tako da ima uvod, činjenice umjesto zapleta i umjesto kraja optimističnu poruku. Urešena ili potkovana dokumentarnim i inim fotografijama. Preporučljiva kao štivo i onima kojih se ne tiče ni Borovica ni knjiga o Borovici. Uostalom, knjiga o Borovici je treća Borovica, pored Gornje i Donje. Autorom knjige "Borovica – stradanje i obnova" mogao bi se komotno nominirati njezin urednik Mladenko Marijanović. Autor, a ne urednik. Ili autor i urednik. Knjiga počinje s naslovom na koricama "Borovica" i podnaslovom "stradanje i obnova". U ovom slučaju podnaslov govori više od naslova. Naslov jest lijepa riječ. A da nije bilo stradanja, ne bi bilo ni obnove. Pa koja je riječ ljepša od koje? Ipak je Borovica najljepša. Ne vrednuje se knjiga brojem stranica ili riječi. Vrednuje se dubinom misli. Vrednuje se i duljinom njezina trajanja. Vrednuje se i time koliko služi zlu, a koliko dobru. Knjiga može biti sluga i gospodar. Umanjivati zlo ili ga činiti još većim. Riječ je opasna i djelotvorna. Knjiga može govoriti i što pisac nije htio reći. Ima knjiga napisanih i prije dvije tisuće godina pa još žive. To je čudotvorna strana knjige. Tko pročita knjigu "Borovica – stradanje i obnova" kajati se neće. A tko ne pročita, naškodit joj neće. R. R.
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor STUDENI 2015.
OBNOVITELJSKI ZAHVATI
Zdušno za kapelu Već dulje vrijeme, nekoliko godina, vjernici sela Pogar željeli su elektrificirati zvono na svojoj filijalnoj kapeli. Njihovi preci su 1928. godine naručili i kupili zvono za svoju kapelu. Zvono je saliveno u Ljubljani i teško je 196 kilograma. Gotovo 90 godina, zvono posvećeno svetom Anti, bdije nad selom Pogar, poziva ih na molitvu, raduje se njihovim veseljima i tuguje nad odlascima dragih osoba, kada ih Gospod pozove. fra Mirko Majdandžić elja za elektrifikacijom postaje konačno konkretizirana prije dvije godine. Napravili smo i poslali projekt Federalnom i državnom ministarstvu izbjeglica i raseljenih osoba i počeli smo sa župljanima skupljati sredstva. Bilo je prilično nepovjerenja, jer "evo, opet se skuplja za elektrifikaciju zvona". Zvonik smo morali renovirati, jer u vrijeme kada je građen, vjerojatno 1928. godine, urađen je bez dovoljne količine betona. A kada je pravljena kapela 1969. godine, ona je samo prislonjena uz zvonik i tako su ostala dva zasebna objekta s problemom zakišnjavanja zidova kapele. Fasada je bila dotrajala, a također i krov. Također, bilo je mišljenja da se gradi potpuno nova kapela, koja bi bila na novome mjestu i drugačijeg izgleda. No, količina potrebnog novca za taj projekt, a također i prilično dobra konstrukcija sadašnje kapele, presudili su da ostanemo pri renoviranju kapele i izgradnji novoga zvonika pred ulazom u kapelu. Gospodin Pavo Vidović je nacrtao projekt zvonika, a mi smo, narodski rečeno "sobom", započeli s radovima. Najprije smo skinuli zvono i dio starog zvonika do visine krova kapele i tu ćemo imati malu sakristiju za potrebe kapele. Zamijenili smo krovni pokrov uz postavljanje daščane podloge i potrebne folije, napravili novi trotoar i uradili novu fasadu. U isto vrijeme krenuli smo s gradnjom novog zvonika ispred kapele. Zvonik ima tri etaže po tri metra visine i krovište od gotovo tri metra. Postavljen je i novi križ od kvalitetnog materijala, visine 1,3 metra. Zvonik i prednji dio kapele osvijetlili smo s dva reflektora. Mislim da izgleda veoma lijepo. Iznad ulaza u kapelu, na prvoj etaži zvonika, napravili smo krov koji štiti ulaz u kapelu od snijega i kiše i tu će biti prostor za oltar, kada su mise vani uz proljetne i jesenske blagoslove. Unutar kapele smo također napravili obnovu. Umjesto krečenja navukli smo na zidove fasadni materijal. Kapela je bljesnula u bjelini. Zamije-
Ž
STUDENI 2015.
Ideja o elektrifikaciji zvona začela se još prije desetak godina, a realizirala tek sada – zahvaljujući našem župniku fra Mirku, koji je bio naš voditelj poslova, ali pokazao se i kao pravi majstor. Kako bi se u narodu reklo: što oči vide, to ruke rade. Radilo se intenzivno tri mjeseca. Prepreke nisu bile ni visoke skele, ni kiša, ni vjetar, uvijek se radilo s jakom voljom. Uglavnom, fra Mirko je prenosio pozitivnu energiju na sve nas. Ovim putem zahvaljujemo župniku, ali zahvaljujemo i Dubravku Hingeru, koji je odvojio dosta vremena radeći s nama. Također hvala svima koji su pomogli financijskim sredstvima, idejama i fizičkim radom. A Bogu hvala što nam je podario lijepo vrijeme te nas čuvao tijekom radova. Vijeće MZ Pogar
nili smo nosivi stup na ulazu (pod korom) sa dva nova, koji mnogo manje smetaju prolasku. I na kraju je urađena i elektrifikacija zvona, od koje je sve i krenulo. Zvono, ponovno podignuto za par metara više, opet poziva na molitvu, poziva na zahvalu Bogu i ponovno će oglašavati tugu kada netko od seljana napusti ovaj prelijepi kraj. Važno je i to da smo u ovom vremenu proširili groblje: gospodin Rudo Šimičević poklonio je oko 500 četvornih metara za proširenje groblja. Također smo i s obitelji Alojzija i Lucije Barnjak iznašli mogućnost za još 500 četvornih metara proširenja. Napravit ćemo parcele i staze i urediti ovu novu parcelu za ukope. Na toj parceli radi se i spomenik za poginule branitelje. Pogar i ovaj dio župe bili su među rijetkim prostorima koji nisu imali ovo obilježje. I na kraju najvažnije: ovo uređenje kapele i gradnju novog zvonika s elektrifikacijom zvona uradili smo mi sebi i za sebe. U rad
su se uključili stanovnici sela ili novčanom potporom, ili radom, ili molitvom, ili donošenjem hrane i pića za radnike. Mnogo je radnih sati ostavljeno na kapeli i zvoniku. Duša akcije bio je gospodin Stjepan Petrović, predsjednik Mjesne zajednice. Gotovo bez prekida tu su bili i Zoran Miletović, Marijan Brkić, Mato Dodik, Ivan Petrović. Česti su bili Stanko Šimičević, Goran Deanović, Mato Ćuraković, Darko Brkić, Božidar Božić, Ljubomir Božić Švabo, Medardo Šljivić, Florijan Dodik i Ivo Mutić. Posebnu pomoć pružio je Ljubo Marković na radu na zvoniku. Od srca mu hvala! Pomagali su čak i oni koji nisu s Pogari, kao Dubravko Hinger i Pavo Matičević. Listu onih koji su radili i koji su na bilo koji način pomogli ovu akciju objavit ćemo na našoj stranici župe. Svima od srca hvala! A zvono neka i dalje zvoni na slavu Bogu i čast svetom Anti.
Zvonik je sada na ulazu BROJ 251
9
BOBOVAC I BOROVICA
U povodu molitvenog pohoda vlč. Ivan Butum
S
tari kraljevski grad Bobovac i ove godine pohodili su brojni vjernici katolici, pripadnici Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga sa svih razina, te vjernički puk iz brojnih župa Vrhbosanske nadbiskupije. Svi zajedno su bili sudionici 12. molitvenog pohoda i molitve za domovinu koju je predvodio uzoriti kardinal Vinko Puljić, u znak sjećanja na dan smrti posljednje bosanske kraljice Katarine Kosače Kotromanić (25. listopada). Program molitvenog pohoda započeo je okupljanjem kod rijeke Bukovice i nastavio molitvenom procesijom prema Bobovcu. Prije početka misnog slavlja upućeni su pozdravi brojnim gostima, među kojima su bili vojni biskup iz Republike Hrvatske Jurij Jezerinac, vojni kapelani iz RH, vojni atašei u BiH iz Slovenije i RH, pripadnici EUFOR-a u BiH, pripadnici počasno-zaštitne bojne OS BiH, članovi povijesne hajdučke postrojbe Mijata Tomića iz Tomislavgrada, članice Zajednice žena HDZ-a BiH "Kraljica Katarina Kosača" iz Mostara, predstavnici institucija BiH i Federacije BiH iz reda hrvatskog naroda, među kojima je bio i predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara. Poseban pozdrav upućen je djelatnicima Ministarstva obrane i Oružanih snaga BiH, pripadnicima policije sa županijskih, entitetskih i državne razine, uz zahvalu za potporu na organizaciji ministrici obrane BiH Marini Pendeš i načelniku Zajedničkog stožera OS BiH general-pukovniku Anti Jeleču.
Foto: T. Svetinović U molitvenoj procesiji put staroga grada
Kardinal Vinko Puljić je kroz propovijed poslao jasnu i glasnu poruku – danas molimo za život u slozi i jednakopravnosti. "Moleći za domovinu htio sam poručiti da nam trebaju mudri ljudi koji će je voditi, trebaju nam pošteni građani koji će je izgrađivati kako bi svi živjeli u miru, slozi i jednakopravnosti", izjavio je kardinal Puljić. Na kraju molitvenog pohoda pripremljen je, već tradicionalno, vojnički grah za sve sudionike, te priređen prigodni domjenak za visoke zvanice iz civilnih institucija i Oružanih snaga BiH. Nakon toga, uzoriti Vinko kard. Puljić, generalni vikar Luka Tunjić i kardinalov osobni tajnik vlč. Bojan Ivešić došli su u posjet župi Borovica. Također su nam u posjet došli predstavnici Zeničko-doboj-
skog kantona s kojima smo razgovarali o sljedećim projektima u Borovici, pri čemu očekujemo i pomoć Borovičana, župljana raseljenih po svijetu bez obzira na stalež. Šlag na kraju, posjetio nas je nikad zaboravljeni i uistinu cijenjeni župnik vlč. Mato Majić sa svojim prijateljima, uputivši nam riječ ohrabrenja i prepričavši pokoju (ne)zgodu za njegova župnikovanja u Borovici, Kiseljaku i na svakom mjestu gdje su bili raseljeni Borovičani onih tužnih godina. Kako što biva u Bosni i Borovici, Borovičani su za goste pripravili ručak kako ne bi oskudijevali. Cjelokupno druženje bijaše ugodno pri čemu smo našem kardinalu darovali i knjigu o Borovici te umjetničku sliku Borovice
POMOĆ VLADE REPUBLIKE HRVATSKE
Grga Vukančić i Daria Krstičević
10
Dana 26. listopada 2015., u prostorijama Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske u Zagrebu potpisani su ugovori o raspodjeli sredstava za programe i projekte od posebnog interesa za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini za 2015. godinu. S područja općine Vareš za sredstva je uspješno aplicirala udruga "Naš dom Borovica", čiji je predsjednik Grga Vukančić potpisao ugovor s predstojnicom Ureda Darijom Krstičević. Riječ je o iznosu od 240 tisuća kuna za projekt pod nazivom – Stvaranje preduvjeta za održivi povratak: rekonstrukcija putnog pravca Križ-Sastavci u ukupnoj dužini od 6.050m. BROJ 251
STUDENI 2015.
SJEĆANJE NA STRADANJE
Lampioni i svijeće za izgubljene voljene
Nikoga ne napadajući nego braneći svoje obitelji i svoje kućne pragove, ili samo zato što su ostali na njima, živote je na hrvatskoj strani u Varešu u posljednjem ratu izgubilo 125 branitelja i civila. Na dan egzodusa vareških Hrvata, 2. studenoga, ujedno dan u kojemu je krvave 1993. najveći broj branitelja i poginuo, kod spomenika u crkvenom dvorištu upriličeno je dostojanstveno prisjećanje na sve njih u čiju je čast i podignut.
V
ijence su kod spomenika položili i svijeće zapalili članovi obitelji poginulih, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, časnici i pripadnici Oružanih snaga BiH, te predstavnici Općinskoga vijeća Vareš i na koncu pred-
Trenutak uoči polaganja vijenaca
22 godine su prošle… stavnici općinskih organizacija HDZ-a BiH i HSP-a BiH Vareš. Dražana Klarić, predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i civilnih žrtava rata, predvodila je program polaganja vijenaca. Po završetku opijela župnik fra Mirko Majdandžić je pročitao imena svih nastradalih. Župni je pjevački zbor pod ravnanjem s. Ružice Marijić ceremoniju uzveličao prigodnim duhovnim pjesmama. Nakon opijela i zajedničke molitve u župnoj je crkvi slavljena sveta misa za duše stradalnika. U nadahnutoj i vrlo emotivnoj propovijedi predvodnik misnog slavlja fra Mirko naglasio je neke od pojmova koji su teški i koje izbjegavamo, ali su uz spomendan Svih svetih i Dušni
OSNOVANA UDRUGA POSLODAVACA Sa ciljem da djeluju organizirano i rade sustavno na poboljšanju poslovnog okruženja u svojoj općini, vareški su gospodarstvenici dana 3. studenog 2015. pristupili formiranju Udruge poslodavaca Vareš, koja će djelovati u sklopu Saveza udruga poslodavaca Zeničko-dobojskog kantona. Na osnivačkoj skupštini
dan ipak neizbježni. "Ti su pojmovi život, smrt, nada, svetost i zahvalnost, uz koje razmišljamo o značenju smrti i života i načinu na koji živimo", naglasio je župnik i dodao: "Trenuci prisjećanja na stradanje jesu bolni i teški, ali nas ovi blagdani ohrabruju da lakše i kroz vjeru prihvatimo ono što se dogodilo, a čega se nerado sjećamo". Šest dana kasnije, 8. studenog, u koordinaciji udruga prosteklih iz Domovinskog rata pohođeno je i groblje na Višnjićima, gdje je misu i opijelo predvodio fra Anto Cvitković, te su položeni vijenci i upaljene svijeće na grobovima bojovnika palih na odsudnoj crti obrane, u enklavi Pržići-Daštansko-Višnjići. M. M.
okupilo se 15 vlasnika i direktora poduzeća koja posluju na području općine Vareš, a još desetak njih je najavilo priključenje ovoj udruzi. Inicijativu su pokrenuli i predvodili privatni poduzetnici, vođeni nastojanjem da cjelokupan privatni sektor u budućnosti nastupa zajedno te lakše razvija odnose i ostvaruje svoje poslovne interese. Za predsjednika i dopredsjednika Upravnog odbora izabrani su Mario Marošević iz tvrtke "MPM" i Ahmed Likić vlasnik "City" bara, a u tijelima udruge zastupljeni su predstavnici 12 poslovnih subjekata. S. P.
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326 STUDENI 2015.
BROJ 251
BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI
11
PRIMJER S PRŽIĆA
Cijeneći svoju prošlost
U
mjesnoj zajednici Pržići ove su godine obnovljena dva spomenika. Premda je ovo nekoć razvijeno selo danas demografski desetkovano, uostalom kao i svako na području vareške općine, u vodstvu Mjesne zajednice – kako ističe dopredsjednica Jasna Mirčić – nisu se dali pokolebati unutarnjim primjedbama da nije vrijeme od financijskih zahvata takve
Spomen-ploča rudarskom štrajku
vrste i njegovanja svijesti o vlastitoj prošlosti pred upitnom budućnošću. Radovi su koštali sveukupno 6.000 KM, a dio sredstava dobiven je preko natječaja BH telecoma, drugi dio osigurao je općinski načelnik Avdija Kovačević, no sudjelovala je i Mjesna zajednica s vlastitim ulaganjem. Nanovo je postavljena lijevana spomen-ploča rudarskom štrajku prije 110 godina, koja je tijekom posljednjeg rata čuvana u kući Marija Mirčića, a kod raskrižja u Tisovcima obnovljen je partizanski spomenik, oštećen u proteklom ratu, koji se ondje nalazi u koegzistenciji s raspelom i zavjetnom kapelicom, što je s neke ideološke strane možda upitno, ali civilizacijski sasvim normalno. Na spomen-ploči u Pržićima ovako je zapisano: "Na ovome mjestu progovorene su prve revolucionarne riječi pune težine života kada su u znak protesta vareški rudari obustavili rad rudnika i donijeli odluku o radničkom štrajku koji je vođen protiv eksploatatorske klike za osnovna prava radnog čovjeka. U čast proslave 50 godina radničkog pokreta i 50 godina prvog radničkog štrajka podižemo ovu spomen ploču i odajemo puno priznanje prvim koracima radničke svijesti". Spomen-ploča izrađena je i postavljena od strane Rudnika i željezare Vareš, a to je prvobitno učinjeno 27. kolovoza 1955. U Tisovcima, pak, pored višemetarskog spomenika također je spomen-ploča s posvetom, na kojoj stoji: "Spomenik
Spomen-obilježje partizanima
podignut borcima narodnog oslobodilačkog rata 1941. - 1945. Za oslobođenje naše zemlje od fašističkih okupatora i domaćih izdajnika, da se pokoljenja uče na primjerima borbe prvoboraca, članova KPJ". Spomenik je podignut dvojici istaknutih partizana s Vrovine: Branku Jeliću, majoru JNA (rođen 1916. u Diknjićima, poginuo 1944. kod Čačka) i Alojzu Mirčiću, komesaru partizanskog odreda "Zvijezda" (rođen 1921. u Tisovcima, poginuo 1942. kod Srednjeg). Na današnjoj je lokaciji podignut u srpnju 1956. od strane Saveza boraca NOR-a Vareš. M. M.
OBILJEŽENA HRAMOVNA SLAVA
Vladika Grigorije predvodio liturgiju
U
Varešu je 11. listopada 2015. u pravoslavnoj crkvi obilježena hramovna slava. Tom prigodom vjernike je pohodio i liturgiju predvodio episkop zahumsko-hercegovački i primorski vladika Grigorije. Domaćin mu je bio jerej Božidar Tanović, koji skrbi za malobrojnu vjerničku zajednicu u vareškoj parohiji, a kumovi slave bili su Ratomir i Dejan Tomić. Poslije liturgije u crkvi posvećenoj Pokrovu Presvete Bogorodice – čije je zdanje proglašeno jednim od sedam nacionalnih spomenika BiH na području Vareša – upriličen je ručak pod šatorom u crkvenom dvorištu, gdje su se pravoslavnim vjernicima pridružili i s vladikom susreli župnik fra Mirko Majdandžić, poduzetnik Zdravko Barkić i drugi gosti. Vladika Grigorije izrazio je radost što je, kako je rekao, održao službu u crkvi u kojoj se krstio i napravio prve kršćanske korake. S druge strane izrazio je sjetu što Vareš nije onaj kakav je bio, pun života, dodajući da je to bio prije svega "industrijski život koji nije bio lagan". Za vrijeme službe u crkvi podsjetio je na "staru istinu, koja je evanđeoska i kršćanska, i istodobno čovječanska, da nema života ako bilo kome činimo nešto što ne želimo da on nama učini".
12
Župnik fra Mirko s vladikom Grigorijem
Zaključio je porukom: "Zato nam je potrebna ta osjetljivost na drugoga, koju su ljudi u Varešu uvijek imali, i to je moje duboko iskustvo života ovdje: bez obzira koje su vjere bili, ljudi su bili pažljivi jedni prema drugima sve do nesretnog rata koji, naravno, nije ni započeo ovdje, niti smo mi na kraju krajeva pokazali neku veliku zloću jedni prema drugima, a što se najbolje vidi po tome što ovdje crkve nisu rušene". S. P.
BROJ 251
STUDENI 2015.
IZ DIJAKOVE RIZNICE
S
vi znaju Mandu "Utuko te jarac", al nije mi ona to ispričala. Druga! A možda se ta "Utuko te jarac" i nije zvala Manda. Nju su svi zvali "Utuko te jarac" jer je to njezina poštapalica bila u govoru. Sad to nije važno jesu li joj poradi toga zaboravili ime. Nitko ne mere rijet da žena nije imala svoje ime. Morala je. Nije ni ona lijepa Manda odmah ispod ceste što je imala puno sestara pa je u tolikoj konkurenciji valjalo biti lijepa s mnogo više truda i opet bez puno sreće. Nije ni ta. Pričala mi je ona što je živila sama u kući nekada prepunoj čeljadi. Ona ostala sama prvo s bratom, starim momkom pa onda i brez njega. A bila i na robiji u Zenici s Filomenom. Politički krivac. Isto se i za žene govorilo. Politički krivac u muškom rodu. A teško je to i reći u ženskom rodu. Riječ krivac nema žensku inačicu. Ili piscu nije poznata. – Opet sam ga noćas čula zapomagati. – Koga, bona Mando? – Onoga Oćevca. Do jutra sam plakala. Toliko je zapomagao. Tu priču sam i od drugih čuo, ma ko ni drugi nisam vjerovao. O čemu se radi? Tu iznad ceste, dalje od Mandine kuće, u Rosićkinoj njivi jedni su ubili nekog Oćevca. Tu su ga doveli i mlatili i on je zapomagao, ali mu pomoći nije bilo. Tu su ga i zakopali iako mu ni grob ni tijelo nikada nisu pronašli. Niti se ikada tko raspitivao za toga nesretnog Oćevca. Tako je teško bilo u to povjerovati. Nitko nije znao ni kad je to bilo. Koje godine. A opet, što bi netko takvo što izmislio. I kako itko more ikako nešto izmisliti skroz. Brez ikakva uporišta u nečemu. Pa su neki u tu priču i vjerovali. Benka je isto svjedok. I ona je čula toga Oćevca kako zapomaže. Iako je njezina kuća malo dalje i od Mandine, i od
Foto: K. Božić
Koja Manda? mjesta događaja, nije toliko daleko da se nije moglo čuti. Kuću je kupila od nasljednika Karla Krajine, onoga bez oka. Kad je austrijska vojska krenula na Srbiju u Prvom svjetskom ratu, taj Karlo je s tom vojskom prošao pored svoje kuće, a nisu mu dali ni izaći iz stroja a kamoli se uvratiti. Pao je tam u zarobljeništvo, vratio se živ i zdrav iz rata i kad je prvu noć izašao u Malića birtiju to proslaviti, izbio mu žandar kundakom oko. Mora da je sudbina. Živio je dugo i Drugi svjetski rat dobro preživio. A Manda? Pa Mandi su svanuli bolji dani. Počeli su plaćati naknadu onima što su robijali. Tako se i Manda pona-
dala. Skupila papire i priko Mirka Knežića spremila u Zagreb. – Prvo ću cimentirati dvorište – falila se – čitav život to želim. I, ko danas, dobila prvu ratu, a sutra je smrt privarila. Ma sretnu ko da je i cimentirala dvorište. Opet mi nešto žao što nije. I ta misterija s ubijenim Oćevcom će ostati kao takva. Hoće li itko više čuti njegovo zapomaganje u vedroj jesenjoj noći za puna mjeseca? Ne vjerujem da će se i Mande itko više spominjati. Od ovih mlađih. A đe će Oćevca tek. Ko vjetar lišće vrijeme i događaje i uspomene nosi. Sve! I Mandu. Ovu ko i onu "Utuko te jarac".
Dijamantni pir Greta i Ivan Lovrenović s Pogari proslavili su 12. studenog 2015. godine 60 godina braka. Svoj život okrunili su s dvoje djece, 4 unuka i 7 praunučadi (i osmo je na putu). Možemo samo biti ponosni na svoje roditelje – rekli su Dragan i Jadranka, dodajući – oni su pobijedili sve životne nedaće, othranili nas i izveli na najbolji put.
Greta i Ivan Lovrenović STUDENI 2015.
BROJ 251
13
IN MEMORIAM
GÜNTER SCHUHMACHER (1949. – 2015.) Mijo Vidović
M
ala humanitarna grupa "Pomoć Bosni" iz njemačkih gradova Offenburga i Lahra, koja je još od 1992. godine aktivna na vareškom području, ostala je bez još jednog nezamjenjivog člana nakon smrti velike donatorke Theresie Pfänder prije dvije godine. Naime, 11. listopada ove godine preminuo je veliki čovjek još većeg srca Günter Schuhmacher u 67. godini života nakon kratke i teške bolesti. Njegova smrt prouzročila je duboku bol kod svih onih koji su ga poznavali ili o njemu nešto znali. Njegovo selo Reichenbach pored Lahra njegovom smrću izgubilo je osobu koja je bila aktivna u mnogim udrugama i organizacijama. Günter Schuhmacher rodio se 10. svibnja 1949. godine u Reichenbachu gdje je i odrastao. Poslije osnovne škole izučio je za mehaničara kod firme "Nestler" u Lahru gdje je ostao zaposlen do svog prijevremenog umirovljenja 2006. godine budući da se iz zdravstvenih razloga više nije mogao baviti svojom profesijom. Godine 1980. oženio je Brigittu s kojom je imao dvoje djece: Katju i Dominika. Günter je do kraja života uživao u krugu svoje obitelji koju je neizmjerno volio. Već sa 17 godina priključio se Crvenom križu gdje je volonterski radio do svoje smrti. Na srcu su mu bili posebno mladi ljudi koje je neumorno motivirao za volonterski rad. Kod Crvenog križa radio je sve potrebne poslove pun zadovoljstva i potpune predanosti. Naročito se zalagao za dragovoljno darivanje krvi. Nikad nije zaboravio posebno njegovati prisne odnose s neposrednim susjedstvom. Njegova treća ljubav pripadala je ljudima u Bosni. On se sasvim slučajno priključio grupi "Pomoć Bosni" Mije Vidovića i Alfonsa Vögelea, kojega je poznavao od djetinjstva i koji vodi Katolički obrazovni centar u Reichenbachu. U humanitarnom radu za napaćene ljude vidio je daljnju životnu zadaću koja ga nije puštala sve do prestanka života. Kao veliki
Günter s obitelji
praktičar nadgledao je utovar bezbrojnih kamiona s hranom, odjećom, obućom i ostalim potrepštinama koji su iz Lahra i Offenburga kretali put Hrvatske i Bosne i Hercegovine, posebno prema Varešu i njegovoj okolini. Nadasve, Günter je često s grupom putovao po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Naročito je bio privržen Varešu i njegovim ljudima s kojima je sklopio prisna i neraskidiva prijateljstva. Mladi ljudi, stari, nemoćni i bolesni dirali su ga u srce i poticali na nove pothvate oko prikupljanja i slanja svakovrsne pomoći. Günter Schuhmacher pokopan je na lokalnom groblju u Reichenbachu 15. listopada uz nazočnost velikog broja sumještana, ali i onih koji su pristigli iz bliže i dalje okolice, iz Njemačke, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prije pokopa održana je sv. misa zadušnica koju je predvodio domaći svećenik uz pratnju dvojice fratara iz Bosne, fra Ilije Božića iz Olova i fra Ive Brezovića iz Gornjih Bogićevaca kod Okučana. Obraćajući se nazočnim vjernicima u prepunoj crkvi Günterov prijatelj Alfons Vögele je naglasio: "Teško mi je sada ovdje stajati i oprostiti se od prijatelja kojega slobodno možemo nazvati neumornim radnikom na kamenitom polju ovog svijeta. Iako se poznajemo još od djetinjstva, naši putevi su se sudbonosno ukrižili povodom strašnih ubijanja i razaranja na Balkanu i rata u Bosni i Hercegovini. Tvojim neumornim radom i zalaganjem uspjelo nam je u pos-
95,
14
Hz
3 i 101,1 M
BROJ 251
ljednjih 20 godina neprestano dostavljati konkretnu pomoć konkretnim ljudima u nevolji. Jedna srednjovjekovna izreka iznad vrata jedne crkve na latinskom jeziku glasi: Frustra vivit, qui nemini debet – uzalud živi onaj tko ne živi ni za koga. Ne znam da li je Günter poznavao ove riječi, ali on je itekako živio prema ovim riječima", naglasio je Alfons Vögele u svom obraćanju nazočnima. Nitko ne zna koliko suza je Günter obrisao, koliko nevolja umanjio, koliko nade probudio i koliko životne hrabrosti je poklonio ljudima u njihovim nevoljama širom Bosne i Hercegovine, koju je toliko volio. Bio je stasom ogroman, ali u svojoj duši nježan i osjetljiv kao malo dijete. Koliko puta je u Bosni i u Varešu znao otići na stranu kod žalosnih sitaucija i susreta s ljudima kako bi sakrio suze koje su bile izazvane nevoljom toliko ljudi. Bili su to najčešće mali i obični ljudi, bolesni, stari i mladi koji su mu posebno bili prirasli srcu. Kolika je njegova ljubav prema slabima pokazuje i činjenica da je zadnjih dana svog ovozemaljskog života ostavio novac za plaćanje ogrjeva za jednu staru udovicu u brdima Bosne. Günter je radio prema riječima našega Gospodina: "Bio sam gladan i vi me nahraniste, bio sam gol i vi ste me odjenuli, bio sam bolestan i vi ste me posjećivali". Nama svima u Bosni, posebno u Varešu, ostaje samo da mu zahvalimo za svu njegovu dobrotu prema bližnjemu, nikad ne pitajući tko je ovaj ili onaj. Neka počiva u miru Božjem i neka ga milosrdni Bog nagradi za sve dobro! Putujući danima i noćima tijekom dugo godina po brdima i dolinama Bosne grupa "Pomoć Bosni", između ostalih, nau-ila je i prelijepu pučku pjesmu "Čuj nas, majko, nado naša". Kao posljednji pozdrav iz voljene mu Bosne i njenih ljudi, i na izričitu Günterovu želju, na kraju mise fra Ilija Božić, fra Ivo Brezović, nekadašnji vareški kapelan, Alfons Vögele, Christel i Klemens Hansmann, te Marija i Mijo Vidović zapjevali su na oltaru tu staru hrvatsku marijansku pjesmu koju je Günter tako rado uvijek slušao i pjevao. Nazočni u crkvi nisu mogli sakriti suze! Neka ti je pokoj vječni, dragi moj germanski prijatelju! Pokazao si mi kako se voli čovjek i samo čovjek.
HRVATSKI RADIO BOBOVAC STUDENI 2015.
IN MEMORIAM DRAGO PULJIĆ pok. Filipa
IN MEMORIAM GÜNTER SCHUHMACHER
Preminuo u 86. godini u Splitu, pokopan na groblju "Lovrinac" 7. listopada 2015. Počivao u miru Božjem! Ožalošćeni: kćerka Suzana, sin Ivica, unučad Davor sa suprugom Addie, Ena i Lana, sestra Nada, nevjesta Jasna, zet Ronald, sinovac Egon s obitelji, obitelji Puljić, Vrana, Kustura, Gagro, Buntić, Kordić, Jerković, Osmanović i Palchinsky
(1949. – 2015.) S ljubavlju i tugom živimo misleći na tebe. Tvoja dobrota i plemenitost ostaju zauvijek u našim srcima. Počivaj u miru Božjem. S ljubavlju, obitelj Šimić
POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
Našem dragom suprugu, ocu i djedu
Dana 23. listopada u 63. godini života preminula je naša draga
FRANJI GRABOVCU
JANJA DUSPER
(24.VIII.1937. – 13.X.2015.) Uspomene na tebe ostaju trajno u našim sjećanjima. Počivaj u miru Božjem. Tvoji najmiliji: supruga Ankica, kćerka Ramona, sin Romano sa suprugom Romanom, unuci Davor i Jan
(1952. – 2015.) U našim srcima ostaju trajna sjećanja na tebe. Počivaj u miru Božjem! Ožalošćeni: kćerka Željana, sin Vedran, zet Kristijan, nevjesta Lejla, unuk Kristijan, unuka Sara, sestra Ljubica, brat Anto, s obiteljima, te ostala rodbina
POSLJEDNJI POZDRAV
TUŽNO SJEĆANJE
Dana 31. listopada u 84. godini života preminula je naša draga
(10.X.2013. – 10.X.2015.) na našu dragu majku, baku i prabaku
JAGA (JAGODA) DIVKOVIĆ rođ. Marijanović
JANJU BOSIOČIĆ Hvala za svu ljubav i dobrotu koju si nam pružala. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji
(1931. – 2015.) Otišla si tiho kako si i živjela. Počivaj u miru Božjem! Ožalošćeni: sin Ljubko, kćerka Josipa, sestre Terezija i Marija, brat Ilija, nevjesta Marina, unučad Eugen, Edita, Marin, Vjerana, Maja, Franjo te praunučad i ostala rodbina
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(23.X.2010. – 23.X.2015.) Dana 23. listopada navršilo se pet godina od prerane smrti našeg dragog i plemenitog
(15.X.2009. – 15.X.2015.)
TOMISLAV RADOŠ Tuga i bol što smo te izgubili nikad neće prestati, a sjećanja na tebe i tvoju ljubav koju si nam pružao zauvijek će ostati u našim srcima. Počivaj u miru! Tvoji najmiliji: supruga Marija i sinovi Marko i Matej
VLATKA MIOČEVIĆA Godine prolaze, nižu se jedna za drugom, a tuga i bol ne prestaju. Jednako boli… Tvoja plemenitost i nesebična ljubav vječno će živjeti u srcima tvoga oca, supruge Sanele, Petra, Ane, sestre, braće, njihovih obitelji i svih koji te vole i s pijetetom spominju. Mir s tobom!
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(30.X.2009. – 30.X.2015.) Dana 30. listopada navršilo se šest godina otkako nije s nama naš dragi
(1.XI.2001. – 1.XI.2015.)
JOSIP MIRČIĆ S vječnom ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo uspomene na tebe. Čuvali te anđeli, počivaj u miru Božjem! Tvoja supruga Antonija (Tonica), sinovi Mijo, Marko i Antonio, nevjeste Anđelka i Vedrana, unučad Mirna, Matija, Filip i Josip
Vrijeme prolazi, bol ostaje, ali ne donosi zaborav već gorku istinu preranog rastanka s Tobom. Počivala u miru! Tvoji najdraži: suprug, djeca, zet, nevjesta i unučad
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(2.XI.1993. – 2.XI.2015.) Dana 2. studenog navršile su se 22 bolne godine otkako nije s nama naš voljeni sin i brat
(2.XI.1993. – 2.XI.2015.) Na našeg dragog supruga i oca
ANDRIJA DODIK Ne postoji utjeha ni zaborav, samo tuga i sjećanje. Vječno ćeš živjeti u našim srcima i biti dio naših najljepših uspomena. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji STUDENI 2015.
VALERIJA SEMUNOVIĆ
BROJ 251
MLADENA ZOVKU S ponosom te se sjećamo, s ljubavlju nosimo u mislima. Počivao u miru! Tvoje: Vera i Iva
15
IN MEMORIAM SJEĆANJE
SJEĆANJE Na našeg dragog brata i snahu
Na drage roditelje
KREŠU PENTIĆA
MARIJANA I MARINKO FRANJIĆ
(1.XI.1993. – 1.XI.2015.)
IVANU PENTIĆ
''Majko i oče… u odajama Božjim spokojni budite i znajte da u našim srcima vječno živite.''
(6.XII.2001. – 6.XII.2015.) Život se ugasi u trenu, a ljubav i sjećanje ostaju zauvijek. Počivajte u miru Božjem! Vaši najmiliji
Kćerke Marijeta i Marijela
SJEĆANJE
SJEĆANJE
na naše drage sestre i tetke
na drage roditelje i brata
DARINKA LIJOVIĆ (16.IV.1932. – 4.III.2013.)
MIJO LIJOVIĆ (3.III.1931. – 9.XI.2005.)
ZORAN LIJOVIĆ (28.XII.1960. – 14.VII.1984.)
ANKICU ZADRO
NADU KALFIĆ
(19.VII.2003. – 19.VII.2015.)
(24.XI.2008. – 24.XI.2015.)
Vrijeme bespovratno teče, ali mi smo i dalje zajedno u srcima, mislima i najljepšim uspomenama.
Sin i brat Mirko Vaši: sestra Kaća i Onjegin, braća Željko i Miro s obiteljima
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
Dana 7. studenog navršilo se osam godina otkako više nije s nama naš dragi
Na naše drage roditelje
MARIJANA ŠIMIĆA
MIJO MRLJIĆ
(14.XII.2008. – 14.XII.2015.)
JANJU ŠIMIĆ (4.XI.2011. – 4.XI.2015.) Lijepo je bilo imati roditelje kao što ste vi. Vaša dobrota, plemenitost i sve ono što vas je krasilo zauvijek će biti dio nas. Vaša zahvalna djeca
TUŽNO SJEĆANJE
Tvoja supruga Katarina, djeca Tanja, Tomislav i Dajana, nevjesta Irena, zet Mile i unučad Filip, Mia i Mateo
TUŽNO SJEĆANJE
(11.XI.2008. – 11.XI.2015.) Dana 11. studenog navršilo se sedam godina otkako nije s nama naš dragi
(14.XI.2002. – 14.XI.2015.) Dana 14. studenoga navršilo se 13 tužnih godina otkako nije s nama naš dragi
VINKO GAVRAN S ljubavlju te spominjemo, po dobroti i plemenitosti pamtimo, a u srcu zauvijek nosimo. Počivao u miru Božjem! Tvoji najdraži: supruga Lucija, djeca Ranko, Darko i Gabrijela, nevjesta Stanislava, unuke Monia, Kristina i Klara
ZDRAVKO BABIĆ S ljubavlju i poštovanjem čuvamo te u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
povodom četvrte godišnjice smrti naše drage
(16.XI.2011. – 16.XI.2015.) Dana 16. studenog navršavaju se četiri godine od smrti našeg dragog supruga, oca, djeda
SNJEŽANE PLEJIĆ rođ. Mutić (16.XI.2011. – 16.XI.2015.) Sjećamo te se s ljubavlju i poštovanjem. Počivala u miru!
JOSIPA FILIPOVIĆA
Sin Nikola i suprug Željko
16
(7.XI.2007. – 7.XI.2015.) Uvijek ćeš biti u našim srcima i dio naših najdražih uspomena. Počivao u miru!
BROJ 251
Sjećanje na tebe ostaje živjeti u nama. S ljubavlju i poštovanjem čuvamo te u srcima. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji STUDENI 2015.
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(18.XI.2009. – 18.XI.2015.) Na našeg dragog
(19.XI.2001. – 19.XI.2015.) Dana 19. studenog navršit će se 14 godina otkako nije s nama naš dragi
TOMISLAVA BRĐANOVIĆA
ROBERT FRANJKOVIĆ
Sjećanja na tebe zauvijek ostaju u našim srcima. Počivaj u miru! Tvoji najmiliji
Voljeni nikad ne umiru dok žive oni koji ih se sjećaju, koji ih vole i koji za njih mole. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
U SPOMEN
Dana 22. studenog navršit će se četiri godine otkako više nije s nama naš dragi suprug I otac
na mog dragog supruga
BERISLAVA KOROUŠIĆA (22.XI.2014. – 22.XI.2015.) S ljubavlju i tugom čuvam te od zaborava. Počivaj u miru Božjem! Tvoja supruga
ANTO ŠIMUNDIĆ (Šimundija)
TUŽNO SJEĆANJE
(22.XI.2011. – 22.XI.2015.) "Naši pokojnici nisu odsutni nego su samo nama nevidljivi. Svojim očima punim sjaja oni gledaju u naše oči pune tuge" (Sv. Augustin) Očima i srcem punim tuge spominjemo te i molimo Boga da podari mir tvojoj duši. Vole te tvoji Dragica i djeca
(23.XI.1993. – 23.XI.2015.) Dana 23. studenog navršit će se 22 godine otkako nas je napustila naša draga
MARIJA BRĐANOVIĆ Uspomena na tebe živi u nama. Hvala ti za svu ljubav i dobrotu koju si nam za života podarila. Počivala u miru Božjem! Obitelj Brđanović
IN MEMORIAM JELICA SERTIĆ
SJEĆANJE (24.XI.2014. – 24.XI.2015.)
JELICA SERTIĆ
(24.XI.2014. – 24.XI.2015.)
Tiha i skromna, nečujno i neprimjetno si nestala sa zemlje na kojoj si tako malo mjesta zauzimala. Iz mog sjećanja nećeš nestati nikada. Počivaj u miru, neka te anđeli čuvaju. Suprug Željko
Hvala ti za svu dobrotu i divno prijateljstvo, koje ćemo trajno pamtiti. Počivaj u miru! Od obitelji Sekulić i Smiljke
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM FLORIJAN MILETOVIĆ
(30.XI.2006. – 30.XI.2015.) Dana 30. studenoga navršit će se devet godina od smrti našeg dragog
(17.VII.2003. – 17.VII.2015.)
CELINA MILETOVIĆ
ZVONKE MARIĆA
(24.XI.2005. – 24.XI.2015.)
Ostaješ dio naših najljepših uspomena. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji
Ostajete živjeti u mome srcu i mislima. Počivali u miru Božjem! Kćerka Ljiljana
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Na naše drage roditelje
MIJO ŠIMIČEVIĆ
ILIJA ŠIMIČEVIĆ (1912. – 1983.)
(28.I.1950. – 4.XII.2004.)
KATA ŠIMIČEVIĆ
Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe zauvijek ostaje u nama. Počivao u miru!
(1913. – 1952.) Iako godine i vrijeme brzo prolaze, sjećanje na vas uvijek ostaje. Počivali u miru!
Tvoji najmiliji
Vaši najmiliji STUDENI 2015.
BROJ 251
17
OGNJENO PERO
Što je to u ljudskom biću... Svakodnevno slušamo da se trebamo baviti sportom, što više se kretati, šetati, vrijeme provoditi izvan kuće, zdravo se hraniti, pozitivno misliti, družiti se s ljudima koji će nas nasmijati, nastojati na taj način i sami stvarati pozitivno ozračje... Piše Ognjen Krivošić
J
a sam od onih koji ovakve savjete vrlo rado saslušaju, svaki put nakon toga čvrsto si obećam da ću od ponedeljka intenzivno početi razmišljati o sebi i svom zdravlju. Nažalost, ništa od toga! U stanju sam naći tristo razloga za izbjegavanje fizičke aktivnosti. Niti jedan, naravno, nije oravdan. Kupio sam patike za trčanje. Od same pomisli na trčanje i rano ustajanje počele su da me stežu i žuljaju, umalo da se stvore i žuljevi. Nabavio sam i trenerku. I nije da je ne koristim. Čak se i izlizala, pogađate gdje! Na stražnjici, ali od sjedenja pri dubokoumnom razmišljanju kako ponovo dovesti svoje tijelo u formu. Sve mi se nešto čini, da ću, dok se to u meni konačno ne prelomi, morati nabaviti novu trenerku, a i patike (s nagomilavanjem kilograma, nažalost, povećavaju se i stopala). Volio bih da sam malo više naklonjen sportu. Često se i prijatelji znaju našaliti na moj račun, osobito kada je nogomet u pitanju. Ne poznajem niti jednu osobu, koja se na ovom balkanskom "dunjaluku", razumije manje od mene u nogomet. Ne ljutim se na njih zbog zadirkivanja, a i ne sramim se. Nisam ja baš neka totalna lijenčina. Volim plivanje, biciklizam, kao mlađi sam učio skijati i trenirao karate. Ali nogomet, e to mi je bolna točka. Sjećam se, kao mali sam, s tatom, bratom, obiteljskim prijateljima, pratio nogometna nadmetanja, skupljao sličice igrača (koja je to samo potraga bila!), znao imena igrača, navijao... Ali zbog navijanja sve je i krenulo ovim tokom! U osnovnoj školi sam, čini mi se, zamrzio nogomet. Mrzio sam i sate tjelesnog odgoja upravo zbog toga. Kad bi nam nastavnik na kraju sata, na traženje dječaka, dao nogometnu loptu i rekao da se podijelimo u dva tima, počela bi "uživancija"... Ako kažem da je to bilo neposredno po prestanku strahota na ovim prostorima, da smo imali po četrnaest-petnaest godina, a da je većina bila nacionalno "preosviještena", onda ćete razumjeti o čemu
18
govorim. Nažalost, ni do danas se nije mnogo toga izmijenilo. Sjećam se, prije par godina, čekalo me društvo u Štrosmajerovoj. Radovao sam se druženju sa starim prijateljima misleći da će to biti uobičajeni razgovor uz pićence i kavicu. Dođem, a oni opskrbljeni navijačkim rekvizitima. Nisam znao o čemu se radi. Teško je za povjerovati, ja nisam znao da je počelo Svjetsko nogometno prvenstvo. Nije teško zamisliti što je sve tada izrečeno na moj račun. I nije mi baš bilo prijatno, ali nisam se ljutio, znao sam da nisu zlonamjerni. Sada mi je čak i drago što sam tako neupućen u "najvažniju sporednu stvar na svijetu". I evo igrala se nedavno opet neka "životna" važna utakmica! Kvalifikacije, ne znam ni ja za što. Nedavno je igrana i utakmica nama dragih, susjednih zemalja. Ja je nisam gledao. Šetao sam s prijateljicom pustim gradu, znajući da se kućama moramo vratiti prije završetka utakmice. Brat, naklonjen sportu, utakmicu je pratio u kući. Navijao, nije ni bitno za koga. Ali, navijao normalno, uživajući i nervirajući se (to je valjda tako pri gledanju utakmica) uz pivo i grickalice. Mama je povremeno pratila utakmicu, plašeći se izgreda i bruke (tako ona kaže) pred svijetom. Ne znam je li navijala! Poslije toga bî i druga tekma. Obradujem se i ja istinski kad naši sportisti pobijede u bilo čemu, ali ne mogu reći da
zbog toga padam u trans. Najviše me obraduje kad na televizijskim ekranima vidim ozarena lica navijača, ali onih istinskih, koji u svom navijanju nikoga ne vrijeđaju. Već sam pomislio da je sve dobro prošlo, da smo napravili korak ka civilizacijskom ponašanju. Uđem na facebook, kad imam što i vidjeti! Dojučerašnji najbolji prijatelji počinju "častiti" jedni druge. Nažalost, radi se o mladima, poznajem ih, dobra su to djeca. U nogomet se razumiju koliko i ja, sumnjam da znaju nabrojati više od dva igrača, ne radi se čak ni o reprezentaciji njihove države, ali nacionalna ostrašćenost narasla do neviđenih razmjera. Srećom, opet se nađu isto tako mladi koji svojim razumnim ponašanjem znaju smiriti strasti i spustiti "vrle navijače" na zemlju. Svjestan sam i da gubim time što nisam upoznao čari strastvenog navijanja, ali sam istodobno sretan što ne pripadam toj skupini. Uz dužno poštovanje istinskih navijača i sportista koji se trude učiniti radost istima, apeliram (mada znam da to "ne pije vodu") na one koji nas u negativnom kontekstu dovode na naslovnice tiskovina, da to više ne čine. Ima na ovim prostorima predivnih ljudi, stvari i događaja koji nas mogu predstaviti onakvima kakvi jesmo.
IN MEMORIAM KATA KRISTIĆ rođ. Jozeljić (2014. – 2015.) S ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo uspomenu na tebe. Počivala u miru! Tvoji najmiliji
BROJ 251
STUDENI 2015.
IZ STARIH ALBUMA
Pod Majdanom Donosimo ovoga puta fotografije nekadašnjeg naselja Prnjavor i Čantićkine vode pod Vareš Majdanom. Nažalost nisu datirane i ne znamo lica pred objektivom, zna se tek da je iza njega stajao prvi vareški fotograf Ivan Kentrić, čiji nam je unuk Darko ustupio fotografije za objavu.
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
STUDENI 2015.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 251
19
ANTO ANTI BLAGOSLOVI
Na Pogari zvonik novi Filijalne crkve i grobljanske kapele na području župe Vareš kroz dva desetljeća nakon rata redom su obnovljene, samo je na to čekala još crkva sv. Ante na Pogari – najbrojnijem katoličkom selu. Zbog toga se župnik fra Mirko posebno založio za ovaj kraj i radovi na obnovi sakralnog zdanja ove jeseni privedeni su kraju, a posljednjeg dana listopada obavljen je blagoslov novoga zvonika. Ledeni sjeverac nije spriječio pogarske djevojke i žene da odjenu nošnje, ni svirače i pjevače iz Austrije i Kreševa da na svoj način doprinesu svečarskom ugođaju. A sve je zaokruženo više nego bogatom trpezom i druženjem uz glazbu u domu kulture, uz hitronoge kolovođe koji svojim bravurama podsjetiše na vrijeme nezaboravnih pogarskih igranki.
Priredio M. Marijanović