LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXI. • BROJ 252 • PROSINAC 2015. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
ISSN 1512-813X
9 771 512 81 300 6
UVODNIK
P
rosinac je, barem će vas trgovci na to upozoriti, mjesec darivanja. Za njih prilika da na isteku godine dopune svoje kase, na nama skoro pa obveza da budemo pristojni članovi potrošačkog društva. No, u trenucima toga rasipništva, posebice na Zapadu, papa Franjo vuče potez kojim proglašava izvanrednu Svetu godinu u znaku milosrđa. Otkako je izabran na čelo Katoličke crkve ovaj papa promovira milosrđe kao stalnu opomenu i poruku svijetu. Nemilosrdnom svijetu u kojem se više ništa ne dobiva besplatno, u kome često svatko misli samo na sebe i u kome profit mora biti što veći. "Svijetu je danas potrebna samilost i suosjećaj", podcrtao je Papa u jednom intervjuu povodom proglašenja Svete godine. A proglašenje Svete godine je tradicija prisutna u Katoličkoj crkvi 500 godina i nakon Svete godine 2000. sljedeća je zapravo trebala biti proglašena 2025., no Papa očito želi poručiti da se nema baš mnogo vremena za čekanje i da u pogledu globalne solidarnosti treba djelovati već sada. Njemački analitičar Cristoph Strack uočio je i dodatnu simboliku vezano za ovaj vatikanski događaj: "Neke stvari ovih dana izgledaju kao da papa Franjo, koji će uskoro navršiti 79 godina, sumnja, ne u svoga Boga, nego u ovaj svijet (a povremeno i u svoju Crkvu). Ovog utorka je on kroz upravo otvorena Sveta vrata stupio u katedralu svetog Petra sigurno i zato da bi vrata i prozore Crkve otvorio prema svijetu. Jer, odabirom datuma ceremonije on je podsjetio na Drugi vatikanski koncil, koji je završio upravo prije 50 godina i pozvao na daljnje otvaranje Crkve prema svijetu." Imali smo Papu, ove godine s kojom se polako opraštamo, vrlo blizu, u svojoj zemlji. Punih par dana ponosili se sobom i organizacijom njegova boravka u Sarajevu. Jesmo li otada nešto od njegovih poruka primijenili u svom životu i društvenoj zajednici? Jesu li nam političari postali malo sabraniji i krotkiji, vidjevši Papu u starom modelu forda niže klase? Jesu, kako da ne. Svjedoči o tome novi audi A8 za člana Predsjedništva BiH iz reda "najugroženijeg naroda", koji je, kako otkriva
IZME\U 2 BROJA novinska agencija Patria, vrijedan 171 tisuću KM. Dok papine poruke očito ni iz daleka ni izbliza ne dopiru na tvrdi Balkan i ne vrijede s ove strane jadranske obale, mi ostajemo zaglavljeni sa svojim Daytonskim sporazumom, čija je dvadeseta obljetnica obilježena prošlog mjeseca, i s vođama koji ni u čemu ne teže napretku, osim eto što novcem poreznih obveznika slijede audijev slogan Vorsprung durch Technik (napredak kroz tehniku). Financijska kriza, Grčka, Ukrajina, izbjeglička kriza… sve je to pozornost zemalja Europske unije proteklih godina skretalo na probleme koji nisu u izravnoj vezi sa zemljama Balkana. Perspektiva ulaska u EU je tako donekle pala u drugi plan i za same političke vrhuške u državama poput BiH, Srbije, Makedonije i Albanije. No, to je bio povod da su se nedavno iz Socijaldemokratske stranke Nje-
IZ ŽUPNIH MATICA
DONACIJE ZA "BOBOVAC"
Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske
Mirjana Džoja, Australija – 262 KM, Tereza Bilela, Hrvatska – 10 €, D. J., Nizozemska – 20 KM, N. N., Nizozemska – 30 KM, N. N., Vareš – 20 KM.
Fotografija na naslovnici: M. Marijanović
Svima hvala lijepa!
ŽUPA VAREŠ Umrli: Ivan Gavran (1964.), Kata Božić (1936.). ŽUPA VIJAKA Umrli: Ruža Gogić (1930.), Alfonzo Višnjić (1933.).
2
mačke (SPD) oglasili posebnom deklaracijom o potrebi djelovanja Njemačke i Unije u spomenutim državama. "Ne smijemo zaboraviti da se radi o državama Europe, te da iz tih zemalja dolaze brojni tražitelji azila koji uopće nisu politički progonjeni. Ogroman broj mladih želi napustiti zemlje u kojima su rođeni jer nemaju nikakvu perspektivu. To je signal da te zemlje ne smiju izaći iz fokusa političkog djelovanja EU-a", kaže Josip Juratović, prvi i jedini Hrvat u Bundestagu, koji je član Odbora za vanjsku politiku najvišeg njemačkog zakonodavnog tijela i jedan od inicijatora donošenja deklaracije SPD-a. U deklaraciji se najprije iznosi kratka analiza stanja u balkanskim državama: korupcija, nepotizam, nemoćni parlamenti, pravosuđe u rukama politike i nedostatak slobode medija su samo neki od pobrojanih problema koji bi, po deklaraciji, mogli dovesti do ponovne destabilizacije regije, pa čak i do rasplamsavanja novih međuetničkih sukoba. A nadasve tu je i rastuća opasnost od terorističkih skupina, što je potvrdio i sarajevski incident s ubojstvom dvojice pripadnika Oružanih snaga BiH, u danima nakon koordiniranog terorističkog napada u Parizu. No, idemo sumirati godinu na vareškom planu. S blokadom računa Općini Vareš bilo je "kako na početku, tako i na kraju". Ali trenutno je deblokiran i to je vijest. O tome kako će se glavinjati u ovoj kotlini u idućoj godini nitko nema neke potkrijepljene optimističke procjene. Što se tiče djelovanja "Napretka" i ostalih kulturnih događanja svih vrsta, dobro smo stajali. Poput onog orkestra na tonućem "Titanicu". I naš list je dočekao svoje 250. izdanje. Nismo radili osobitu proslavu od toga, a u krugu redakcije i suradnika uz skroman koktel dodijeljene su tri zahvalnice. Jedna Tvrtku Gavranu, dijaku bosanskom, a druge dvije posthumno: fra Željku Filipoviću i Miroslavu Markotiću. Hvala i svima vama koji nas iz broja u broj čekate, čitate, podržavate… I sretni Vam blagdani, svako dobro u Novoj!
BROJ 252
PROSINAC 2015.
VIJESTI SJEDNICE OPĆINSKOG VIJEĆA Dana 30. studenog 2015. godine održan je treći nastavak izvanredne sjednice Općinskog vijeća koja se, zbog nemogućnosti plaćanja golemih rata od cca 75 tisuća KM (utvrđenih ranije potpisanim ugovorom o vraćanju duga općine Vareš prema Poreznoj upravi FBiH), tako reći onda "na rate" bavila problemom ponovne blokade općinskog računa. No, s ovim trećim zasjedanjem izvanredna je sjednica zaključena jer je u međuvremenu, na sastanku načelnika općine Vareš Avdije Kovačevića i voditelja Kantonalne porezne ispostave ZDK-a Sabahudina Ibrahimagića u uredu premijera ZDK-a Miralema Galijaševića, dogovorena i potom izvršena deblokada računa Općine Vareš. Na sastanku u Zenici Općini Vareš ostavljena je mogućnost da pokuša iznaći sredstva (pa i putem dodatnog kreditnog zaduženja) i do konca iduće godine otplati dug po osnovi glavnice, a koji iznosi približno 1,4 milijuna KM, čime bi se onda otvorili razgovori o otpisivanju zatezne kamate. Odmah po završetku izvanredne, otvoreno je zasjedanje redovite 31. sjednice Općinskog vijeća za koju se nakupio obiman dnevni red od 20 točaka. Na samom početku diskutiralo se o izvršenju općinskog proračuna za treće tromjesečje ove godine i o Nacrtu proračuna za narednu godinu, pri čemu su vijećnici oporbe dočekali svoj trenutak i problematizirali – ponegdje i dvostruko – probijene stavke tekućih troškova (telefoniranja, goriva, reprezentacije i sl.). No, voljom vijećnika pozicije spomenuti su dokumenti ipak usvojeni. Daljnji tijek sjednice ponajviše su obilježile rasprave o pružanju šanse potencijalnim ulagačima na vareško područje. U tom kontekstu tematizirana je dodjela koncesije za korištenje izvora Radakovica u Gornjoj Borovici, gdje se projekt "Kraljevska voda" već realizira, a razmatralo se i utvrđivanje javnog interesa za izgradnju turističko-rekreacijskog centra "Doli" kod sela Ravne, koji bi tek trebao privući nekog ulagača. No, "vijest dana" na sjednici bila je načelnikova informacija o tome da se izdvajaju sredstva za srednjovjekovni grad Bobovac i to od strane institucija BiH pa bi na račun Općine u tu svrhu do konca ove godine trebala biti uplaćena polovica sredstava od ukupno planiranih 200 tisuća KM. Prva je uplata obećana od Vijeća ministara BiH, a drugu polovicu izdvojila bi Vlada Federacije BiH. Stoga se pred vijećnicima na promptnom usvajanju našao načelnikov načelni dokument naslovljen kao "Promocija turističkih potencijala Općine Vareš s posebnim akcentom na kraljevski grad Bobovac". Njegovo donošenje bilo je preduvjet za uplatu prve tranše, a sredstva bi trebala biti uložena u stvaranje kapaciteta i nikad dovršeno dovođenje lokaliteta Bobovca u funkciju održavanja kulturno-povijesnih, edukativnih, umjetničkih i religioznih manifestacija, s inicijativom da se izradi i prijedlog protokola za buduće obilježavanje Dana državnosti BiH (25. studenog) na Bobovcu, kao kolijevci starovjeke bosanske samostalnosti. Činjenica je da su dosad propale tolike, gdjekad zaista vrijedne, inicijative i prilike vezane za Bobovac, jer je u poslijeratnom vremenu on postao predmetom latentnih međuvjerskih i međunacionalnih prijepora, ali ova bi, ako iza nje državna vlast bude dosljedno stajala, mogla biti naznakom pozitivnog opredjeljenja na koje se među zdravim snagama u nevladinu sektoru dosad čekalo. A za Općinu Vareš bi najuputnije bilo, kako je upozoreno iz Hrvatske koalicije, da u sklopu realizacije ovog projekta ide na formiranje javnog poduzeća, čime bi situaciju oko Bobovca imala pod svojom kontrolom i izbjegla parcijalne interese kakvi trenutno postoje. PROSINAC 2015.
Asfaltiranje dionice Donja Borovica-Luke
NEŠTO SE I ASFALTIRALO... Ovu kalendarsku godinu općina Vareš zaokružuje s tri i pol kilometra novog asfalta, a pritom više ne treba ni naglašavati – minimalne širine. U tom kampanjskom asfaltiranju, kada više nema politike kapitalnih ulaganja u ceste, stanovništvu koje svakodnevno prometuje preostalo je to pomnožiti s prolaskom u oba pravca i tako u konačnici dobiti duplu duljinu. Uglavnom: završeni su radovi na rekonstrukciji regionalnog puta R-444a Vareš-Bobovac-Kraljeva Sutjeska, dio dionice Pogar-Luke u duljini 1500 metara (ispod Mrestilišta), sa širinom asfalta četiri metra. Radove je financirala Vlada Federacije BiH iz naplaćenih sredstava od GSM licence za 2012. godinu, u iznosu od 258 tisuća KM. Asfaltirana je i dionica Donja Borovica-Luke, čime je ovo selo dobilo pristojan priključak na spomenuti regionalni put R444a, a koji je i dalje dobrim dijelom makadamski. Novi je asfalt položen u duljini od 1480 metara i pritom je izgrađen jedan potporni zid duljine 25 metara. Ovaj su projekt u vrijednosti od 182 tisuće KM financirali Federalno ministarstvo za raseljene osobe i izbjeglice, Općina Vareš i lokalna zajednica. Posebno su se oko toga angažirali predsjednik Mjesne zajednice Borovica Grga Vukančić, župnik župe Borovica vlč. Ivan Butum i predsjednik Zavičajne zajednice Borovičana Stanko Nikolić. I na koncu, dodajmo 502 metra novog asfalta na užem području Vijake, u što je uloženo 75 tisuća KM. Ovaj mali dio asfalta kroz naselje Vijaka urađen je iz sredstava redovnog održavanja regionalnog puta R-444 Breza-Vareš-Podkamensko, a na inicijativu samog investitora – Kantonalne direkcije za ceste. Iz ureda direktora ove direkcije Refika Zekovića dobili smo o tome podrobniju informaciju u kojoj se navodi: – Iz razloga što kroz naselje Vijaka imamo jednu dionicu ceste u ravnici, koja nema adekvatne padove i poprečne nagibe, te su stalno prisutne udarne rupe u makadamskom kolniku, htjeli smo bar malo olakšati komunikaciju ljudima koji tu žive. Jer, pitanje je kada će doći do konačne rekonstrukcije regionalnog puta po projektu koji već postoji, ali za koji nema sredstava u budžetu pošto više nema kapitalnih projekata koje je nekada Vlada ZDK-a kantona odobravala i finansirala. Mi smo čekali da vidimo koliko će sredstava preostati nakon popravke ceste kroz Ivančevo i inače na održavanju cijele dionice (BrezaVareš-Vijaka) te se stoga krenulo kasno s asfaltiranjem. Prvobitno smo planirali da se asfalt položi od Vijake prema Potkamenskom, ali zbog velike vlažnosti podloge koja se nije mogla prosušiti tu je urađen jedan dio, a ono što je ostalo preusmjerili smo na izlaz iz Vijake prema Varešu jer je gore podloga zadovoljavala. Moramo još upozoriti – dodaju u informaciji iz Direkcije – da su kroz Ivančevo sami mještani, zbog svog nesavjesnog ponašanja, narušili odvodnju gradeći neadekvatne prilaze objektima te zatrpavajući i presijecajući postojeće kanale, tako da smo i tu intervenisali ugrađujući cijevi i usmjeravajući vodu ka propustima.
BROJ 252
3
SPOMEN-PLOČA NA POGARI
Blagoslov spomen-ploče poginulim braniteljima
D
ogađanja na Pogari nisu završila obnovom crkve i blagoslovom zvonika, nego su nastavljena podizanjem i blagoslovom spomen-ploče braniteljima koji poginuše u proteklom ratu. Svi oni – 11 branitelja s Pogari, dva iz Duboštice i jedan iz Vareša – da se napomene i ne zaboravi: izgubiše živote braneći svoje. Devetorica su poginula u jednom danu (2. studenog 1993.) upravo na Pogari. Čak je jedan i maloljetan bio. Uz 14 imena ispisanih na spomen-ploči, posvetom su obuhvaćeni i svi poginuli s ovih područja u prethodnim ratovima. Blagoslov spomen-ploče obavio je vareški župnik fra Mirko Majdandžić, nakon što su je otkrili Elizabeta Šurkić, majka najmlađeg poginulog branitelja Vjekoslava Šurkića, i Zoran Miletović, sin najstarijeg poginulog Alfonza Miletovića. Upriličeno je to 14. studenog 2015., u nazočnosti mještana, fratara iz Vareša, Kraljeve Sutjeske i Olova, predstavnika udruga proisteklih iz rata, te političkih dužnos-
4
U sjećanje na branitelje nika, među kojima su bili kantonalni ministar financija Andrej Kajić i predsjednik kantonalnog odbora HDZ-a BiH Iva Tadić, ali i općinski načelnik Avdija Kovačević. Aktualno vodstvo Mjesne zajednice Pogar smatralo je svojom dužnošću i obvezom podignuti spomen-ploču u znak sjećanja na poginule branitelje i tako iskazati trajno suosjećanje s njihovim obiteljima. Jasno je da se ničim ne može nadomjestiti praznina koja je ostala poslije njihove smrti u srcima majki, očeva, djece, supruga, braće, sestara..., ali poštovanje i zahvalnost jesu naš civilizacijski dug i odsad u tišini pogarskoga groblja svi možemo zastati na mjestu gdje ćemo se sjetiti njihove žrtve. A vodstvo MZ Pogar je, zajedno s Udrugom obitelji poginulih i nestalih branitelja općine Vareš, još od proljeća ove BROJ 252
godine ulagalo napore u traženju novčanih sredstava i potpore za izgradnju. Ovim putem, nakon što je projekt uspješno realiziran, izražavamo zahvalu, prije svih, našem župniku fra Mirku na svesrdnoj potpori, kao i dužnosnicima u Federaciji BiH i Zeničko-dobojskom kantonu, zatim Općini Vareš i Javnom komunalnom poduzeću Vareš, te svima drugima koji su pomogli na bilo koji način. Našim poginulim: Vjekoslavu Šurkiću, Alfonzu Miletoviću, Miroslavu Babiću, Ljubomiru Vareškoviću, Branimiru Lovrenoviću, Mladenku Miletoviću, Luki Dodiku, Mladenu Dodiku, Željku Dodiku, Rudolfu Idžakoviću, Alojziji Brkiću, Peri Martinoviću, Krešimiru Nikoliću i Franji Dusperu – neka je vječna slava! Vijeće MZ Pogar PROSINAC 2015.
BOŽIĆNI OBIČAJI
B
ožićni običaji počinju puno prije samog Božića, već početkom Došašća ili Adventa. Vrijeme Adventa, koje traje četiri tjedna, jest vrijeme intenzivnije priprave za Božić, a običaj svojstven ovome vremenu jest svečani adventski vijenac. Iako nije liturgijski propisan, nalazi se gotovo u svim crkvama i kućama. To je vijenac spleten od grančica zimzelenog drveća, ukrašen vrpcama i bijelim prahom. Na njega se stavljaju četiri svijeće koje se pale po jedna svake nedjelje Došašća. Vijenac podsjeća ukućane na ono što dolazi i potiče ih da to čekaju. Prvi blagdan u vremenu Došašća kojeg prate običaji jest spomen na sv. Nikolu (6. prosinca). To je djeci najdraži svetac jer ih dariva. Uvečer prije samog blagdana djeca čiste svoje cipele ili čizmice i ostavljaju ih na kućnome pragu, prozoru ili kraj ognjišta kako bi sv. Nikola u njih stavio svoje darove. Za ovaj se blagdan neka djeca pripremaju kroz cijelu godinu tako što pišu pisma s popisom onoga što bi željela dobiti. Drugi je blagdan sv. Lucije (13. prosinca). Za ovaj dan vezani su običaji koji simboliziraju dolazak svjetla i života u mrtvo zimsko doba. Tako se na taj dan sije pšenica koja do Božića dovoljno naraste. Domaćice paze kako će im pšenica izgledati, a treba biti zelena i gusta. U dane od sv. Lucije do Božića prati se vrijeme i ti se dani nazivaju vidoci jer "vide" vrijeme unaprijed. Kaže se da će sljedeće godine vremenske prilike pojedinog mjeseca odgovarati vremenu kroz ovo razdoblje. Isto se tako gleda vrijeme prvih dvanaest siječanjskih dana i ti se dani nazivaju svjedoci jer oni svjedoče istinitost vidoka. Vrijeme neposredno prije Božića rezervirano je za pospremanje kuće i pravljenje tradicionalnih božićnih jela i kolača. Običaj, osobito vezan uz vareški kraj, jest pravljenje janjeta od kruha. Krušno se tijesto stavlja u metalni kalup u obliku janjeta i nakon pečenja posipa se brašnom, a može se zamotati i u vatu. Janje se stavlja ispod božićnog drvca. Neke domaćice naprave više ovakvih janjadi koje odnesu starijima, siromašnima i onima koji ih nisu u mogućnosti napraviti. Na sam Badnjak domaćice najviše kuhaju spravljajući nemrsnu hranu, jer se na Badnjak posti. Sve se obavlja užurbano, a svaki je član obitelji okrenut svome poslu tako da nema nervoze, svađe ili prepirke. Uz ostala jela karakterističan je tradicionalni način pravljenja jufki za gibanicu, bez koje su večera na Badnjak i ostali božićni objedi skoro nezamislivi. Tijesto PROSINAC 2015.
Ne zaboravimo dublje značenje Božić – blagdan sjećanja na rođenje djeteta Isusa u betlehemskim jaslicama – jest blagdan radosti i obiteljskog zajedništva. Iako je Uskrs najvažniji kršćanski blagdan, ponekad se čini da u praktičnom životu kršćanina Božiću pripada važnija uloga. Razlog tomu može biti bliža stvarnost rođenja nego uskrsnuća. Uz ovaj radosni blagdan vezani su mnogi lijepi običaji kojih se vrijedi prisjetiti i čije dublje značenje ne treba zaboraviti. Piše fra Želimir Gogić se ručno zamijesi, razvije te isiječe na manje kocke, koje se zatim peku na platama na peći. Takvi pečeni komadi jufke se zatim koriste za pravljenje gibanice. Djeca obično na taj dan ukrašavaju božićno drvce, koje je kod nas poznatije pod imenom jelka, bor ili krizban (prema njemačkoj riječi Kristbaum – Kristovo drvo). Krizban simbolizira novi život, a Krist je upravo to, novi život. Uz to zimzelena stabla simboliziraju trajnost, izdržljivost i snagu. Tako ono dobiva jedno novo, duhovno značenje. Ono što je trajno zeleno (jelka) upućuje čovjeka da nikada ne gubi svoju nadu, a ukrašenost postaje znakom plodova novoga života kojeg je Krist donio svojim rođenjem. Ispod božićne jelke, uz janje, postavljaju se još i jaslice, koje djeca mogu ručno izraditi ili se mogu kupiti već urađene. Jaslice su inscenacija motiva Kristova rođenja. U središtu je dijete Isus, Josip i Marija, zatim pastiri, stado i goveda. Cilj je jaslica meditativno promišljanje i dublje, duhovno proživljavanje događaja vezanih za njih. Navečer, kada je sve spremno, obitelj se okuplja na zajednički objed i molitvu. BROJ 252
Na blagdanskom su stolu tradicionalna posna jela: korice s grahom, posni grah, riba, pogača, kombos (kuhani kupus) i gibanica. Uz jela na stolu se nalazi pšenica sa zapaljenim trima svijećama (simbol Trojstva). Ove se svijeće pale tijekom objeda i u nastavku božićnog vremena. Vrijeme nakon objeda do odlaska na misu polnoćku provodi se u toplom obiteljskom ozračju uz prigodno druženje i razgovor. Poslije polnoćke i čestitanja Božića pred crkvom, mladi odlaze na sijelo gdje obično budni dočekaju jutro. Božićna je trpeza vrlo bogata. Tu su meza od svinjskog mesa, koje je upravo pred Božić suho i spremno za jelo, zatim keške, sarma, razne vrste mesa, pite i razni kolači. Drugoga i trećeg dana Božića obično se ide onima koji na taj dan slave imendan, obilaze se susjedi i rodbina. Djeca odlaze obići starije i čestitati im Božić. Četvrti je dan Božića blagdan Nevine dječice (dječaci koje je kralj Herod dao pogubiti kada je čuo da se rodio Isus). Na taj dan simbolično se šibaju djeca (obilježavajući bol ubijene dječice) govoreći živi i rasti, nakon čega ih se dariva.
5
PROSINAC U VAREŠU
Stari to znaju, a mladima na znanje Prosinac mjesec je u Varešu u šezdesetima, sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća bio poseban. Po mnogo čemu. Vjerojatno i u drugim mjestima, ali vareški je bio baš poseban. Jednog takvog se rado prisjećam. Piše Željko Franjkić
O
svanuo je prvi prosinac. Na svim za to predviđenim mjestima osvanuli su i plakati o organiziranju dočeka Nove godine. Najveći su plakati DTV "Partizana", radničkog doma, restorana "Centar" i motela "Ponikve". Bit će dočeka i na brojnim drugim mjestima, ali njihovi su plakati skromniji. I kako je to obično bivalo, na plakatima bi pisalo, pored ostalog, tko će svirati, pisalo je da se priprema tombola i rulet-ples, da se karte mogu kupiti tu i tu... I gle čuda: onaj tko bi došao da kupi karte na dan koji je naznačen na plakatu, ostajao je kratkih rukava. Karte bi, barem u četiri spomenuta objekta, bile rasprodane i prije prvog, ili su barem bile rezervirane, tako da je mnogima preostajalo da rastuženi traže mjesto u manjim ugostiteljskim objektima. Prvi, drugi, treći... i tako do tridesetprvog, svaki dan je bio uglavnom svečarski. Naime, u Varešu je na svakom koraku vrilo kao u košnici. Prosinac je bio mjesec kada su na odmor dolazili naši sugrađani s privremenog rada u inozemstvu. Dobivali bi odmor da ga provedu s obiteljima za Božić i Novu godinu, a oni su te dane koristili i za susrete s prijateljima i poznanicima, i za "punjenje baterija" koje će ih, emocionalno, držati tamo negdje do ljeta. A domicilni? Neki su radili, neki su bježali s posla ili uzimali godišnji da bi sve to stigli i uživali u čarima mjeseca ljubavi, radosti i blagostanja. U Varešu je bilo mnogo blagostanja. I gdje će se prijatelji, rodbina i poznanici naći ako ne u kavani.
– Curo, daj meni "žutog" i ostalim što piju – s vrata govori nasmiješeni, zajapureni momak. – Šta ti je "žuti"? – Pa "Badel", bona. Kako to ne znaš? Ja ti ga, tamo u Švabiji, sanjam svaku noć... – Gdje si, Kruno, bolan ne bio? – priđe mu Ahmet, stalni gost "Grilla". – Evo me, moj Ahmete, kako si? – Dobro, k'o dobro. Da je bolje, ne bi valjalo. Kako ti je tamo gore? – Ma dobro, ali... – zastade i nastavi – nemam, bolan, ovoga, nema naših ljudi, nema "žutog". Puca me nostalgija, al' izdržat ću još godinu-dvije da dovršim oko kuće. Curo, daj Ahmetu pivu. – Fala ti, moj Kruno. Ajde i ti još jednog "žutog". – Polako, popit ćemo. Jesi li odnijela piće ostalima? – Jesam – reče lijepa djevojka već umorna od silnog posla. U ćošku vesela grupa poče pjevati, a i ostali prihvatiše. "Negdje u daljini...", "Tebi, majko, misli lete...", "U svijetu sam život ostavio...", repertoar je koji se mogao čuti u svakoj birtiji, kavani i restoranu. Vareš je pjevao. Pala bi i poneka suza, razbila bi se i pokoja čaša, ali sve bi proteklo u najboljem redu. – Dajte mi deset čestitki s markama. I jednu za Njemačku. – Ja bih biljega i markica za sto dinara. Po pedeset. – Vinko, tvoj poziv je u kabini broj dva. Požuri. – I ja čekam poziv. Zvat će me kći. Ne može doći za praznike, pa da se čujemo.
S dočeka Nove 1974. u Omladinskom domu (fotografiju ustupio Jerko Šimičević)
– Dajte mi uplatnicu za pare – povišenim glasom govori jedan starac. – Moram sinu poslati pare da može doći na odsustvo – doda tiho, kao sam za sebe. – Sifete, kabina broj jedan. Ankice, kabina broj tri. Vinko, trideset dinara tvoj razgovor. I tako je u prepunoj pošti zujalo svaki dan. Posebno traženi likovi, i to među djecom, bili su poštari Alija, Vejsil i Popara. Nitko sretniji od djeteta koje je moglo kući otrčati s čestitkom upućenom njegovoj obitelji. Eh, čestitke... Predujmi i plaće u svim poduzećima bili su na vrijeme. Neki su pare dijelili prvog, neki dvadesetog u mjesecu, ali sedamnaestog, kada se zarade dijelilo radnicima Rudnika i željezare, u Varešu se osjećao tektonski poremećaj amplitude 3-4 stupnja po Richteru. Sedamnaestog i dalje nije se moglo ući u trgovine. Kupovalo se i što treba i što ne treba. Imalo se, moglo se. Klaonica u Pajtovu Hanu je radila prekovremeno. – Žanac, daj ono dvoje za mene – govori, već dosadni starčić.
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
6
BROJ 252
BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI PROSINAC 2015.
Spaljeni hotel "Ponikve", gdje su se nekoć čekale Nove godine
– Čekaj, bolan. Doći ćeš na red. Ivica, ovo je troje tvojih. – Babiću, kad pođeš napolje, iznesi ono moje, malo veće. I tako povazdan, a broj prasića i janjaca ispečenih prije Božića, za Božić i za Novu godinu nije se mogao ni naslutiti. Kakav bi to Božić bio bez praseta i gibanice? Kakva je to Nova godina bez pečenog janjeta? Vrijedne Vareške cijeli su mjesec pravile i pekle kolače. Najljepše je bilo navečer prošetati kroz naselja i prepustiti se krasnim mirisima kolača koji su dolazili iz svake kuće. Prosinac je bio i mjesec kada su rukovodeći političari općine na jednom mjestu okupljali pristigle sugrađane s privremenog rada u inozemstvu. Susret je održavan u našem lijepom "Partizanu". U velikoj dvorani pedesetak tih naših zemljaka sa suprugama i članovima obitelji. Malo ih za tako veliku dvoranu, ali... Vrijeme: 13 sati. U pô bijela dana. Netko od općinara obratio se s nekoliko kurtoaznih rečenica o tome kako su nam uvijek dobro došli, kako za njih uvijek ima mjesta u Varešu, kako će se u Varešu graditi to i to...
Počinje zabavni program. Orkestar Želje Jerkovića, pjevači Mira Šormaz i moja malenkost. Voditelj programa – najpoznatiji humorist Radio Sarajeva – Nikola Škrba. Red šala, red pjesama, pa kolo i tako sat vremena. I sve bi to bilo u redu da nismo svi koristili jedno jedino, i to slabo, muzičko pojačalo. Na njega su se priključili i glavni mikrofon, mikrofon za harmoniku i dvije gitare. Svi smo znali da to neće valjati i da neće lijepo zvučati, ali... guraj. Pjevali smo, a Boga molili da što prije prestanemo. Užasno je to zvučalo. E, kad se zasvira kolo – to je već na nešto ličilo. Iskusni Škrba nas je tješio da će drugi put biti bolje, ali Miri i meni je to malo značilo. Subote i nedjelje su dani igranki. Nitko nije imao igranke kao Vareš. Subota "Partizan", nedjelja Radnički, a subota u kasne sate Pržići, Toronro (Zabrezje), Pogar, Strica, Vijaka. Gdje tko stigne. E, ljudi moji, koji su to bili doživljaji. Plesalo se tu i tamo u parovima, ali veći dio večeri bio bi proveden u jednom kolu odnosno zagrljaju prisutnih koji su pjevali i pjevali... i kretali se u krug sa željom da to nikad ne prestane. Kako se samo pjevalo. Varešani su
AMI
TR
PROSINAC 2015.
BROJ 252
uvijek dobro pjevali. I danas. Kada si sretan i zadovoljan i kada živiš bez nekih posebnih problema, vrijeme ti teče kao ludo. Posao – kavana, posao – trgovina, posao – igranke, i eto Božića. Grad okićen kao u bajci. Svjetlost na sve strane. Snijeg koji propaduje ne može pokvariti ugođaj. Naprotiv. Na polnoćku su išli svi. Bez obzira na vjeru i u na to tko vjeruje, a tko ne vjeruje. Išli smo zbog prekrasnih božićnih pjesama koje smo pjevali iz sveg glasa, bilo u Varešu, bilo u Majdanu. A onda iza polnoćke radost Božića se dijelila s prijateljima i susjedima po kućama. Sve vareške harmonike i gitare bile su u upotrebi. Pjesma je odzvanjala našom kotlinom i našim brdima. Ponosna Zvijezda i prkosni Perun i Bogoš su nas gledali i čuvali od kakvog zla. Pred kraj mjeseca u firmama su se svodili računi, a pošto su svi, po dostupnim pokazateljima, poslovali s dobiti – bilo je razloga i za slavlje. To su bile fešte. Prava uvertira za doček Nove. A dočeci su neka druga lijepa priča... Možda sve ovo izgleda patetično. Možda? Ali tako je bilo, ponekad još i bolje – stari to znaju, a mladima na znanje!
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 7
INTERVIEW
mr. Amer Džindo, dipl. ing. geol.
Vareš ima potencijal za geopark Godine 2000. utemeljena je Europska mreža geoparkova. Mreža je fokusirana na promociju geoparkova i njihove prirodne i kulturne baštine, što je vrlo bitno za područja koja geoparkovi obuhvaćaju, odnosno za podupiranje njihova ekonomskog razvoja te ponajprije razvoja turizma. U globalnoj mreži trenutno je 100 geoparkova u 29 zemalja, od kojih se 58 nalazi u Europi. Nama najbliži (i trenutno jedini u Hrvatskoj) jest Geopark Papuk. Sada se takva ideja rodila i u Varešu, zapravo na njoj se već radi. Kakve su doista šanse da se u Varešu proglasi i zaštiti prvi geopark u BiH i 101. u svijetu, pitali smo direktora tuzlanske tvrtke "Geoworks d.o.o." koja stoji iza ove ideje. Razgovarao M. Marijanović Poštovani mr. Džindo, otkud je potekla zamisao za geopark u Varešu i koji su koraci dosad učinjeni? Ideja je potekla od moje malenkosti i prof. Giovannija Gabbianellija s Univerziteta iz Bolonje (Italija) nakon obilaska područja Vareš tokom aprila i septembra 2014. godine. Ovome je prethodilo moje imenovanje za savjetnika općinskog načelnika općine Vareš gosp. Avdije Kovačevića. Svrha imenovanja bio je moj stručni angažman oko rješavanja prisutnih ekoloških problema na području Vareša. Nakon mog prvog obilaska terena, u januaru 2014., došao sam na ideju da se obratim prof. Gabbianelliju sa kojim sam imao izuzetno dobru saradnju na realizaciji jednog projekta o slijeganju terena u Tuzli (2002.-2004. god.). Profesor Gabbianelli se odmah odazvao mom pozivu i u dva navrata sa svojim stručnim kolegama (jun 2014.), a zatim i sa studentima (oktobar 2014.), na nekoliko dana posjetio Vareš. Tom prilikom smo imali nekoliko terenskih obilazaka na području "Smreke" i "Veovače". Na terenu su izvršena i neka jednostavna ispitivanja, a uzeti su i uzorci tla i vode sa par lokaliteta. Operativno sjedište rada stručnjaka u oba navrata je bio objekat "Kuća susreta" koji je pružao vrhunske uslove za rad i boravak i kao takav se u potpunosti uklapa u sliku budućeg sadržajnog segmenta geoparka.
8
Sumirajući viđeno, nakon drugog obilaska terena, jedinstven zaključak je da prirodni potencijal Vareša, prvenstveno geonaslijeđe, geodiverzitet i prirodne ljepote, uz evidentno bogato kulturno-istorijsko naslijeđe, predstavlja kvalitetan potencijal za formiranjem prostorno-sadržajnog područja sa funkcijom geoparka. Nakon ovakvog stava kojeg smo na zajedničkom sastanku prezentirali načelniku općine i njegovim saradnicima prešli smo u fazu osmišljavanja sadržaja geoparka te prikupljanja stručne dokumentacije koja opravdava ovu ideju i čini je realnom i izvodljivom. Do sada je prikupljeno više desetina kapitalnih stručnih zapisa o području Vareša od 1870. godine do danas koji pokazuju dugogodišnju zainteresovanost brojnih stručnjaka, naših i stranih, koji su se bavili izučavanjem, prije svega, njegovih geoloških, ali i krajobraznih i kulturno-istorijskih osobenosti. Prvim geološkim istraživanjima područja Vareš bavili su se velikani geološke nauke kao što su: F. Katzer, A. Bittner, E. Tietze, E. Mojsisović i to najviše u periodu od 1870. do 1900. godine. Detaljnijim proučavanjem nama dostupnih dokumenata shvatili smo da smo na dobrom putu. Da bismo tim putem nastavili i stigli do konačnog cilja – geoparka, nužno nam je potrebna pomoć viših nivoa vlasti, Kantona i Federacije, tj. nadležnih ministarstava kako bi ovaj projekat prihvatili i podržali što bi nam omogućilo dalje aktivnosti. Dalje aktivnosti podrazumijevaju traženje podršBROJ 252
ke, stručne i finansijske, kako u zemlji tako i inostranstvu kroz različite fondove pa čak i donacije. Bitno je naglasiti da na realizaciji ove ideje već drugu godinu zaredom radi stručni tim sastavljen od domaćih i stranih stručnjaka a u kom su, pored mene, Lejla Majdančić, dipl. ing. rud. (Geoworks d.o.o. Tuzla, BiH), prof. Giovanni Gabbianelli, geolog (Univerzitet Bolonja, Italija) i prof. Enrico Dinelli, geohemičar (Univerzitet Bolonja, Italija). Rad ovog tima je gotovo volonterski. Troškove oba dolaska stručnjaka iz Italije finansirali su oni sami, a Općina Vareš im je obezbijedila smještaj. Stručnjaci "Geoworksa d.o.o." Tuzla sve sadašnje aktivnosti obavljaju bez ikakve finansijske naknade. Možete li pojasniti benefite koje bi lokalna zajednica imala od geoparka i koje bi područje on obuhvaćao? Osnovni benefit kao i kod svih geoparkova jeste sveukupna dobrobit za lokalnu zajednicu u smislu jačanja finansijske moći, šireg promoviranja, otvorenosti prema drugima, ali prije svega stvaranje uslova za dodatna zapošljavanja. Nije nebitno istaći i interes lokalnog stanovništva koje u paralelnom razvoju geoturizma vidi šansu za plasiranjem svojih proizvoda i usluga u formi zdrave hrane, rukotvorina, suvenira i sl. Formiranjem geoparka i njegovim eventualnim učlanjenjem u mrežu evropskih geoparkova neminovno dolazi do promoviranja i drPROSINAC 2015.
žave Bosne i Hercegovine te isticanja njenog nedovoljno poznatog geološkog naslijeđa, koje je izuzetno, kao i promoviranja njenih stručnjaka, prvenstveno geoloških, rudarskih i prirodnjačkih. Dosadašnja finansijska iskustva sa geoparkovima jesu veoma pozitivna i potpuno pripadaju sferi održivog razvoja sa nizom isprepletenih uzročno-posljedičnih razvojnih segmenata unutar lokalne zajednice, pa i šireg područja. Područje geoparka je stvar usaglašavanja prostora sa postojećim razvojnim planskim dokumentima i tu ova ideja u potpunosti koordinira sa tim dokumentima. Fizička površina je stvar koja zahtijeva detaljniju analizu, ali je bitno da se ima centralno jezgro geoparka, npr. napušteni kop "Smreka", koje bi imalo svoje vanjske sadržaje odnosno destinacije, koje mogu biti u bliskom okruženju, ali i obuhvatiti neke bitne prirodne i geološke pojave i u širem okruženju, a kojih ima mnogo. Kad već spominjemo jezero u "Smreci", pogotovu u kontekstu središta geoparka, jeste li upoznati s istraživanjima na kojima je već radila konzultantska tvrtka "Enova" iz Sarajeva i koliko Vaša ideja korespondira s izradom njihove studije? Kao što sam već naveo, u dosadašnjim aktivnostima smo detaljno izučili postojeću plansku i razvojnu dokumentaciju te shodno tome i Plan sanacije obalnog i priobalnog područja vještačkog jezera na površinskom kopu "Smreka" Rudnika željezne rude Vareš (2011.), kao i Studiju izvodljivosti za zaštitu područja planine Zvijezda, Općina Vareš (2014.). Oba dokumenta, urađena od strane "Enova d.o.o." Sarajevo, kao i mnogi drugi prije i poslije njih, svojim sadržajem i ciljevima su apsolutno uklopivi u ideju formiranja geoparka na području Vareša. Razlika je u tome što ovog puta silno želimo da napravimo jedan korak više, a to je da "papirne" ideje, planove i studije realizujemo na terenu i da to konačno donese vidljivi i prijeko potrebni napredak za područje Općine Vareš i njene stanovnike. Kakvu infrastrukturu i koje kadrove podrazumijeva jedan geopark? Sama osnovna uloga geoparka da promiviše geonaslijeđe, prirodne ljepote i kulturno-istorijsko naslijeđe jednog područja usmjerava potrebu da u funkcionisanje geoparka budu uključena stručna PROSINAC 2015.
Vareška kotlina i jezero "Smreka"
lica geološke, rudarske (za sam Vareš vrlo bitno), prirodnjačke i istorijske struke. Ova lica su na prvoj fronti funkcionisanja geoparka jer oni su ti koji vladaju činjenicama i mogu dati odgovore svim budućim posjetiocima, računajući na njihov vrlo različiti stepen obrazovanja i predmet interesovanja. Fizičko održavanje i zaštitu područja geoparka mogu u prvom stepenu njegovog razvoja vršiti i uposlenici postojeće komunalne službe. Očekivani razvoj geoparka, a to je proces koji traje, vremenom će definisati stvarne potrebe za ljudstvom, a samim tim i njihovu obrazovnu i profesionalnu strukturu. Potrebna infrastruktura za nesmetan i funkcionalan rad geoparka podrazumijevala bi izradu različitih staza, šetnica, puteva, platoa, markirnih i sadržajnih panoa, putokaza, manjih namjenskih objekata i slično, a što bi bilo definisano u okviru Idejnog projekta. Grubi infrastrukturni i drugi sadržaji geoparka Vareš već su definisani na nivou postojeće razrađene ideje. Za pojedine namjene geoparka mogli bi se koristiti i pojedini dijelovi devastiranih industrijskih objekata koji su trenutno van bilo kakve upotrebe. Infrastruktura geoparka raste i dopunjava se paralelno razvoju geoparka i njegovom sveopštem napretku. Za početni nivo formiranja geoparka neophodno bi bilo definisati njegov centralni prostor, vanjske destinacije i unutar toga izvršiti markiranje staza (pješačkih i drugih) oslanjajući se na trenutnu postojeću infrastrukturu. Administrativni segment geoparka može se smjestiti u objekat Općine, a potrebni stručni kadar se može riješiti dijelom unutar vlastitog kadra a dijelom primanjem novih uposlenika. U zgradi Općine takođe može biti privremeno smještena stručna biblioteka koja je zamišljena kao jedan od bitnih segmenata geoparka. BROJ 252
Na koncu, koliko je sredstava potrebno za realizaciju ideje i odakle ih namaknuti? Sredstva su zavisna od načina na koji pristupimo realizaciji ove ideje, a nadam se i projekta. Prihvatanjem tj. verificiranjem takvog projekta pruža se šansa da se sredstva obezbijede iz pristupnih evrofondova, posebno onih iz sfere zaštite, tj. očuvanja okoliša. U konkretnom slučaju možemo računati na pomoć od nekoliko evropskih država koje bi bili nosioci projekta jer je to jedan od osnovnih preduslova da bi se određena sredstva odobrila. Trenutno je osnovni zadatak da se od ideje napravi Idejni projekat koji je osnov za bilo kakve dalje aktivnosti. U izradu kvalitetnog Idejnog projekta neophodno je uključiti strane stručnjake sa kvalitetnim referensama, koristeći visoke tehničke standarde obrade. Za izradu ovog projekta neophodno je obezbijediti određena finansijska sredstva koja sigurno nisu tako velika, cca 50.000 KM. Kada bi se ušlo u realizaciju formiranja geoparka mišljenja sam da bismo time otvorili mnoga vrata za obezbjeđenje potrebnih sredstava kako za projekte tako i za konkretne radove (evropska mreža geoparkova, JICA, UNDP, donacije i sl.). Geopark treba shvatiti kao postupno uređivanje jednog područja, pa prema tome i sredstva koja su potrebna za njegovu realizaciju trebamo obezbjeđivati kroz niz godina kao definiranu stavku u budžetu (Kanton, Federacija). Unutar ovog projekta možemo kandidovati i projekte iz sfere zaštite okoliša, kao npr. sanaciju nasute brane na flotacijskom jezeru "Veovača", a koje predstavlja prijetnju velikom i važnom slivnom području koje se odnosi na Vareš, Brezu, Ilijaš i dalje do rijeke Bosne.
9
PROMOCIJE
S promocije u Zagrebu
Ivanković, Željko: Sablazan jezika, h,d,p, Zagreb, 2015. U Zagrebu je 26. studenoga 2015. u "Biblioteci i čitaonici Bogdana Ogrizovića" u organizaciji Hrvatskog društva pisaca održana promocija pjesničke knjige "Sablazan jezika" Željka Ivankovića. Uz autora su sudjelovali urednik knjige Ervin Jahić i kritičar Miroslav Mićanović. Donosimo ulomke iz njihovih predstavljanja knjige. Iz riječi Miroslava Mićanovića S radošću sam prihvatio i želio iskoristiti mogućnost sudjelovanja u predstavljanju knjige pjesama Željka Ivankovića "Sablazan jezika". Radost se odnosila na to da svaka njegova knjiga, nova knjiga poezije, nosi sa sobom rasuti teret njegovih prethodnih knjiga i iskustava, ali uvijek s nekim odmakom i sa sviješću onoga koji je spreman, koji je sposoban i koji može na lijep i zavodljiv način govoriti o suvremenosti u kojoj živi. Ta njegova specifična prisutnost u našoj suvremenosti, istodobno, s obzirom na prostore koje on zaposjeda i koje poznaje iz iskustva, na neki način govori o onoj sretnoj ili manje sretnoj odsutnosti i onome mjestu za koji
mi mislimo da mu pripadamo, ali da smo ga, s pravom ili ne, izgubili. Kad govorim o suvremenosti o kojoj govori Željko Ivanković, govorim o onom našem zajedničkom osjećanju da živimo u svijetu koji je odavno rasut, koji je izgubio svoj smisao i koji zapravo neprekidno na različitim mjestima traži svoja prava mjesta. Hermann Broch u jednoj instruktivnoj, zanimljivoj i nadasve teškoj knjizi "Pjesništvo i saznanje" govori o pjesnicima koji zapravo kroz svoju poeziju, kroz svoje riječi, kroz jezik, na neki način žele evidentirati, konstruirati neku vlastitu egzistenciju, koja se događa i koja se odvija u nekom stalnom i nepopravljivom odvajanju od onoga u čemu smo rođeni,
otvorite vaše oči 10
što znamo, što smo željeli saznati i što smo mislili da nam pripada. Različita su pribježišta koja pjesnici – ali i svi drugi ljudi u tom svom odvajanju od svijeta u kojem su se zatekli – nalaze, dakle to je područje vjerovanja, područje religije, područje traženja pustolovina, iskustava, istraživanja. Ponekad je to i neko područje svetosti, predavanja cjelini, pa makar to bio i jezik i uvjerenja da će se preko jezika doći do onoga što čini, što konstituira naš život. Pa bilo da je riječ i o zemaljskim poslovima, kojima se Željko Ivanković tako opsesivno u ovoj knjizi bavi. Ali svijet nije takav, ni stvari nisu tako jednostavne. Svojedobno je Peter Sloterdijk u svojoj glasovitoj knjizi "Doći na svijet, dospjeti u jezik" pokazao da zapra-
BREZA, Bosanska 12 0387 (0)62 588 141 BROJ 252
PROSINAC 2015.
vo naš odnos prema jeziku, naše bavljenje jezikom i nije tako jednoznačno i tako jednostavno kako mislimo. Nerijetko, gotovo samorazumljivo mislimo da posebnost ovog svijeta, posebnost ovog jezika pripada poeziji. Ali iz tog našeg vjerovanja se događa da ta poezija na neki način ostaje izvan nas, izvan našega iskustva. Željko Ivanković u ovoj knjizi daje vrlo pomno složena, tematski veoma podijeljena iskustva. Zapravo, govori kroz svoje dijaloge s drugim pjesnicima i s njihovim tekstovima o vlastitoj egzistenciji, ali u tom dijalogu s drugima neprekidno proizlazi glas koji je s jedne strane racionalan, a s druge strane odgovoran, glas koji provjerava što je to u jeziku sablazno. Lako bi bilo da je to sablazno samo u jeziku, nego je sablazan i svijet u kojemu mi živimo, a jezik je samo jedan od sretnijih načina putem kojih možemo intervenirati u to postojeće stanje stvari i nije začudno da se tu nalazi i Danijel Dragojević ili Wim Wenders. Stanje stvari u kojemu živimo je stanje distanciranosti i stanje skepse. Međutim, kako mu doskočiti?! Željko Ivanković ispisuje pjesmu po pjesmu koja govori o tom svijetu u kojem jedino i može kroz jezik i jezikom nešto reći, reći o tom ja koje je toliko mnogoliko, toliko drugačije, ali koje je zapravo i životno i gramatičko. Njegova poezija u svojoj punoznačnosti, u svojoj ljepoti, ma kako god to paradoksalno zvučalo, u svom prostoru melankolije govori o nekoj odsutnosti i o nekim iskustvima o kojima su možda neki i ovdje spominjani autori govorili i mislili. Ivo Andrić u jednoj svojoj lijepoj priči govorio franjevcima koji odlaze u Rim, koji upoznaju taj veliki svijet, a onda se s nekim marom i upornošću i radošću vraćaju u hladne samostane da bi ispunili svoju misiju. Bilo bi lijepo reći, Željko Ivanković sa "Sablazni jezika" ispunjava neku misiju, ali nije tako. Prostor sumnje, prostor skepse, prostor progovaranja o tome gdje je naše mjesto u ovom svijetu itekako je važna tema ove knjige. Naime, doći na svijet, dospjeti u jezik, ne znači samo dospjeti i biti radostan, nego znači kroz pjesmu, kroz jezik tražiti koje je
tvoje mjesto i koja je tvoja uloga. U tom smislu ova knjiga, govoreći o svom odnosu prema životu, govori i o odnosu prema smrti. Ova knjiga, govoreći o njegovoj prisutnosti, o suvremenosti kojoj se ne nazire kraj, kojoj se ne nazire neki zajednički okvir, istodobno govori i o životu i o smrti, o sebi i o nama, govori o ovome ovdje i o onome tamo. Ja se nadam da ćemo predstavljanjem ove knjige zapravo razumjeti da ovo naše ovdje ne može biti bez onoga tamo i da je ova naša prisutnost, kakva god ona bila, zapravo samo sastavni dio one odsutnosti kojom se uvijek bavi poezija. Željko Ivanković u ovoj knjizi ne odustaje i ne pristaje. On nas sa svakom svojom novom pjesmom zapravo uvodi u neki prostor koji nije tako jednoznačan, koji nije riješen, a mi mu svi zajedno na to možemo reći: hvala i dobro došao. Iz riječi Ervina Jahića Osjećam neodoljivu potrebu da reagiram. Ne znam kako je vama, ali meni je ovaj razgovor vrlo zanimljiv, od života je. Imate pjesnika koji ti nudi nekakve svoje empirijske i lirske koordinate, potkrepljuje ili opovrgava ono što je o njemu do sada rečeno. Ovdje pomalo zavidim nekim izrečenim tezama za koje sam mislio da sam ih dohvatio, da ću s njima operirati, pa ću se pokušati ne ponavljati. Ova je knjiga na mnoge načine zapravo nekakav metafizički dnevnik, dakle i jedna vrsta duhovne autobiografije. U tom smislu naslanjam se na Mićanovićevo mišljenje, ona je i o prije i o sada, i o vani i o unutra, i o nezajažljivom i opasnom svijetu i usudu pojedinca koji je na brisanom prostoru tog nesklonog mu svijeta. Istodobno, ona je zaista minuciozno izvedena, ona je jedna od onih knjiga koje kad se prošećete kroz njih, a ona se ne čita sa strane, iznutra, s kraja, dakle koju zaista treba pročitati kao vrstu duhovnog abecedarija ovog pjesnika. Na mnogim mi se mjestima čini zapravo antitetičnom, dakle u onom smislu kako se obično kaže: od sumnje do vjerovanja, ovdje je od
Trgovinska radnja
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ | SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI PROSINAC 2015.
| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032
vjerovanja do sumnje. Na mnogim mi se mjestima čini i otmjenom i huliteljskom, zapravo bogobojaznom i skarednom u nekom smislu. Na mnogim mjestima se čini i obračunavajućom s nekim čvrstim jasnim toposima, barem građanske iluzije o svijetu cjeline i neke, uvjetno rečeno, piramidalne strukture, u kojoj je gore Bog, a dolje su njegovi poslužitelji, meleci, duhovna bića, pa sve tako do čovjeka samog. Meni se čini da u tom svijetu i na toj osami ima mnogo grmlja i drače u koje se zapliće,dakle u kojem se puno uzdiše, u kojem zapravo na neki način osjećate one lirske drhtaje, zapravo jecaje slabog subjekta, insuficijentno, koji se pita i postavlja niz pitanja i ne morate se slagati s autorovim odgovorima, jer oni su namjerno zamućeni, oni su namjerno dvosmisleni, pa i trosmisleni.To je knjiga koja se stalno i uvijek pita. Naravno da se knjiga na mjestima doima i kao stanovita lirska pastorala u kojoj se nalazi nevini, naivistički i onaj lijepi tip emocijskog, ili osjećaji ugode koji pripadaju majci, zavičajnosti, onom prvom, primarnom mjestu.Tako je ta knjiga na mnoge načine, kao i svaka ozbiljna poezija, istraga o genezi, istraga o prvim stvarima, istraga odnosno potraga za stvarima u kojima su svrha i smisao, za vremenom kad smo barem imali iluziju svrhe i nekog ozbiljnijeg smisla. Izgnanost iz raja, pozivanje na biblijska mjesta, pozivanja na određene franjevce i svece unutar katoličke odnosno preciznije franjevačke duhovne šifre, također su jedna od legitimacija te žudnje koja ima pokriće, ne samo u literarnosti, dakle ne samo u čitateljskom ili spisateljskom iskustvu, nego na neki način i u empirijskoj žudnji. Nije slučajno što u knjizi postoji pjesma "Oluja fragmenata", jer sve je razbacano, sve je fragmentirano, više nema cjeline, nema tog sigurnog utočišta, nema tog sigurnog konačišta. Zapravo ovu knjigu doživio sam više-manje kao pouzdanu i vjerodostojnu dijagnozu stanja u nama i oko nas.
N na
Vareš
ul. Čaršija bb
školski pribor • udžbenici • knjige uredski materijal • suveniri • darovni program čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja
BROJ 252
11
KRITIČKA VALORIZACIJA
Važan jezikoslovni prilog Jasminka Ibrišimović je pod mentorstvom profesorice Amele Šehović napisala i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu proljeća ove godine obranila magistarski rad "Rudarska terminologija u Varešu", čime je ukupnom znanju o jeziku i govoru vareškoga kraja pridonijela još jedan važan prilog. Ž. Ivanković
A
utorica se, kao što se vidi iz naslova, posvetila jednom specifičnom problemu – recentnoj rudarskoj terminologiji u Varešu. Terminologija je ukupnost naziva potrebnih jednom znanstvenom području, a ovdje je riječ o rudarstvu i to u njegovu vareškom varijetetu. Istraživanje je provedeno putem ankete i intervjua među ljudima koji su u toj oblasti radili, a autorica je rabila i relevantnu literaturu koju na kraju rada i iscrpno pobraja. Tom je metodologijom istraživala nazive mehanizacije, alata, odjeće i obuće, organizaciju posla, hijerhiju, zanimanja, radni prostor, toponime i sve to na fonetsko-fonološkoj, morfološkoj i leksičkoj razini, te donijela tematsku klasifikaciju građe, leksik, a što je običnom čovjeku i najzanimljivije. Rukopis sadrži i povijesnu pozadinu rudarstva u nas, te ponešto od općih elemenata koji konstituiraju ijekavskošćakavski dijalekt koji dominira prostorom kojemu pripada i Vareš. No, upravo tu, u dijakronijskom opisu povijesne pozadine i socio-kulturnog ambijenta, ovaj rad uz sve svoje vrijednosti ponaj-
više i šepa. Povijesne periode u rudarstvu BiH i Vareša šturo su "opisane". Poglavito austro-ugarski period u BiH, u koje je doba i vareško rudarstvo doživjelo polet europskih razmjera, a što je bitno odredilo i rudarsku terminologiju, prvi put je moderno utemeljujući, sa svim do našeg doba preživjelim germanizmima uvriježenim u rudarstvu, nerijetko i u njihovu krajnje iskrivljenu obliku. To, međutim, u jeziku struke, jeziku (spo)razumijevanja, jedva što znači. Nažalost, u općoj dijakronijskoj slici jezika vareškoga kraja u radu ne nalazimo bitan dubrovački utjecaj, budući da su uz sve rudokope u istočnoj Bosni i zapadnoj Srbiji, kamo su Sasi bili pozvani, bile i snažne dubrovačke kolonije sa snažnim utjecajima na sve segmente života. Čudi, naime, da mlada autorica nije išla u tom smislu za važnijim autorima i djelima, od spomenutih u literaturi. Nemamo prostora ovdje ukazati na brojnu iznimno relevantnu literaturu, ali ćemo ukazati na neke propuste, točnije tipove propusta, bez kojih bi rad bio još vredniji. Jezik, pa i jezik struke ovdje trpi upravo od nedostatka onog sloja koji je toj terminologiji namro austro-ugarski period, kad je Vareš bio i jedno od središta europskog rudarstva, kao što je to bio u srednjovjekovnoj Bosni s npr. Dubošticom, riznicom Kraljevstva. Primjerice, autorica je morala imati više sluha za varijetete, npr. farleza – frleza; akort – akord; karbidna svjetiljka –
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš
Hz
3 i 101,1 M
95,
karabitna lampa, koncedulja – koncedla, Seperacija – Separacija, jer svi oni postoje u vareškom kraju i živi su neovisno o tome koliko bili "neispravni". Naime, jezik apsorbira tzv. tuđice na svoj način ma kako one živjele u svome izvorištu (primjer: katolička korizma je izvorno kvadragezima, tj. četrdesetnica, a orijentalna hefta izvorno je grčki hepta što znači sedam). Ističemo i cijeli niz nezabilježenih riječi tipa brener, klanfa, konzola, lager..., brojne toponime: Ruda, Rudine, Zarudje, Kota, Pržići, Niskop, Lukića rov... Ili riječi iz npr. socijalno-statusne sfere, ako već postoji riječ marod, onda bi se morala naći i riječ ledičan... Mnogo je primjera, a premalo prostora za kritičku valorizaciju s primjerima po svim segmentima. Recentnoj terminologiji morala se pridodati i ona "povijesna" iz zadnjih 120 godina. To što je Vareš i u tom smislu ozbiljno devastiran u nedavnom ratu razlog je više da se ponudi dijakronijski pregled terminologije. Ili da se obrađeno definira kao zatečeno stanje iz 2014. Dakako, autorici odajemo zahvalnost i priznanje za skupljenu i obrađenu materiju, a ove napomene prilažemo kao moguće usmjerenje u daljnjem bavljenju ovim poslom, jer on očito nije dovršen, ni u široko postavljenoj povijesnoj dimenziji, ni u kulturno-povijesnom kontekstu, ni u jezikoslovnim istraživanjima, a za sve te segmente postoji brojna literatura: historiografska, jezična, etnografska, književna...
HRVATSKI RADIO BOBOVAC
Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576
www.fondacija.vares.info
12
BROJ 252
PROSINAC 2015.
U ČAST SVETOJ CECILIJI
Koncert župnih zborova
S
veta Cecilija je jedna od značajnijih osoba ranog kršćanstva. Smatra se zaštitnicom glazbe i glazbenika, a posebno onih koji svojim glazbenim umijećem doprinose euharistijskom slavlju. Rođena je u rimskoj aristokratskoj obitelji, ali je vrlo mlada pogubljena kao kršćanka. Legenda o njenom mučeništvu je nastala u VI. stoljeću, a u VII. stoljeću u njezinu je čast u Rimu podignuta bazilika. Prema katoličkom kalendaru, spomen na ovu sveticu obilježava se 22. studenog. Upravo tog dana ove godine članovi dječjeg i velikog crkvenog zbora naše
Ž. Sertić župe na pučkom misnom slavlju priredili su mini koncert u čast svojoj zaštitnici. Sveta Cecilija je inspirirala mnoge glazbenike i slikare (G. F. Händel, H. Purcell, P. Veronese, Rafael i dr.), pa tako i naše pjevače čiji je nadahnuti nastup bio zaista dojmljiv. Ujednačenost timbra u širokim rasponima bogato iznijansirane dinamike, stabilnost intonacije, dobra dikcija i logično fraziranje – glavne su značajke ovog nastupa. Voditeljica i ravnateljica zbora, časna sestra Ružica Marijić, bila je
autoritativna; iskusna i sigurna u ostvarivanju svojih interpretativnih zamisli. Zbor je zvučao kompaktno, ujednačenih glasova dobrog unutarnjeg balansa i lijepo zaobljenog zvuka, obogaćenog glasovima dječjeg zbora, koji je svojom neposrednošću i duboko iskrenom dječjom emotivnošću te specifičnim timbrom svojih glasova cijeli nastup obojio plemenitom toplinom. Zbor je nastupio maksimalno angažirano i svaki je član dao vrijedan doprinos, ali najveće zasluge svakako pripadaju ravnateljici s. Ružici, odličnoj poznavateljici sakralne zborske literature i pedagogije te preciznoj zborskoj dirigentici.
PROSINAC U VIJACI
D
ana 8. prosinca 2015. godine studen je okovala Vijaku, ali ne i srca vjernika koji se okupiše u župnoj crkvi na proslavi patrona – Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. U goste im dođe i lijep broj Varešana, crkva je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Svećenika petnaestak, iz cijeloga sutješkog dekanata. Sve ih je toplo primio i pozdravio župnik vijački fra Marinko Štrbac, a napose predvodnika misnog slavlja dr. fra Slavka Topića, profesora i skladatelja liturgijske glazbe. Fra Slavko je u nadahnutoj propovijedi govorio o veličini i značaju Blažene Djevice Marije kao duhovne majke Crkve, a vjernike pozvao da, štujući je, budu živi znak nevidljive Božje prisutnosti. Svečanu misu svojim su pjevanjem uljepšali trojica bogoslova, a nakon nje održan je i kratki duhovni koncert. Posljednji čin ovoga lijepog vjerskog susreta bila je uobičajena zdravica na platou pred crkvom.
PROSINAC 2015.
Za oltarom u Vijaci na patron
Susreti za duhovnu okrepu A dva dana ranije vijačka je župna zajednica radosno ugostila i kardinala Vinka Puljića. Uzoriti je predvodio nedjeljno pučko slavlje i, budući da se toga dana obilježavao blagdan sv. Nikole, vijačkoj djeci uručio paketiće. Tom prigodom
BROJ 252
blagoslovio je novoizgrađenu ispovjedaonicu u crkvi, a također i postaje Križnoga puta postavljene uz stazu koja u duljini od oko 800 metara vodi od župne crkve u Vijaci do groblja zvanog "Kalvarija". S. P.
13
AKTIVNOSTI IZVI\AČA
Donatorski koncert
U
caffe baru "Jazz in the house" u Varešu 28. studenog 2015. godine održan je donatorski koncert s ciljem prikupljanja sredstava za rad i aktivnosti vareškog odreda izviđača "Zvijezda" u narednoj godini. Potpora se mogla iskazati dolaskom i plaćanjem ulaznice za koncert u visini od 5 KM. U ime vareških izviđača pozdravne riječi uputio je Rusmir Berberović, a potom je uslijedio trostani koncert na kom su se predstavili u prvom redu učenici iz osnovne škole "Vareš", mladi rokeri podijeljeni u dva sastava prema uzrastu. Putem svoje facebook stranice Izviđački odred "Zvijezda" podsjetio je kako su aktivnosti Odreda obnovljene prije dvije godine s ciljem da se mladim naraštajima otvori mogućnost kvalitetnog
Đački rock bend (stariji)
provođenja vremena, ali i da zavole prirodu. Pa je otada upriličeno nekoliko izleta, te akcija čišćenja izletišta i samoga grada. Išlo se također na zimovanja i logorovanja, i nadasve sudjelovalo na više natjecanja i druženja s izviđačima u BiH,
ali i regiji. Izviđači ističu da su sve te aktivnosti organizirali sami i u suradnji s roditeljima te uz pomoć prijatelja Odreda iz Vareša i inozemstva, kojima i ovim putem zahvaljuju. S. P.
Sa željom da svojim sugrađanima priušti veseli završetak prosinca i godine od koje se polako opraštamo,
caffe bar "Jazz in the house" Vareš organizira zabavne večeri i to:
19.12. Gruver 27.12. Bonus band
26.12. Gruver 31.12. Bonus band
(doček Nove godine uz bogatu tombolu. Napomena: ulaz samo uz rezervaciju)
01.01. Bonus band
Svim našim posjetiteljima i sugrađanima želimo sretne nastupajuće blagdane!
14
BROJ 252
PROSINAC 2015.
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
Dana 18. prosinca navršavaju se dva mjeseca otkako je preminula naša draga mama, baka i prabaka
FRANJO PETROVIĆ (15.IX.1949. – 20.X.2015.)
JANJA JANJICA MATIČEVIĆ
Dragi naš, nedostaješ nam…
(10.XI.1925. – 18.X.2015.) Počivaj u miru Božjem!
Supruga i kćerke, braća i sestre Tvoja djeca
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM IVICA JURENDIĆ Luke
ANTO ANDRIJEVIĆ Mate
Preminuo 1. prosinca 2015. u 55. godini života Počivao u miru Božjem!
(13.VI.1937. – 24.XI.2015.) Preminuo i pokopan u Bristu, Hrvatska. Počivao u miru Božjem! Brat Vinko
SJEĆANJE
Ožalošćeni: supruga Romana, posinak Josip, sestre Manda, Marija, Ana, Ružica i Božana s obiteljima, brat Ilija, obitelji Jurendić, Suvalj, Barešić, Vukančić, Marijanović, Radoš, Puđa, Božić, Dujak, Grabovac i Kolak
TUŽNO SJEĆANJE RANKO BAJTELA Mate
Na moje roditelje i brata
(4.XI.2012. – 4.XI.2015.)
ZLATKO MATIĆ Ratka (19.X.2014. – 19.X.2015.) Počivali u miru! S ljubavlju i tugom, vaše obitelji
VINKO ŽULJIĆ
MARIJA ŽULJIĆ
(16.V.1911. – 22.VI.1960.)
(4.IV.1915. – 21.XI.2005.)
MARICA TURBIĆ
DAVORIN ŽULJIĆ
(1926. – 2015.)
(30.IX.1946. – 23.II.2009.)
Počivala u miru Božjem!
Uvijek ste u mojim mislima i srcu. Počivali u miru!
Sin Marcel, unučad Davor i Glorija, praunuk Leon, nevjesta Gordana, brat Anto s obitelji
Zoran
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
(1.XII.1999. – 1.XII.2015.) Navršilo se 16 godina otkako nije s nama naša draga
Dana 2. prosinca navršila se godina dana otkako nije s nama naš dragi
LUCIJA RADOŠ
(1938. – 2014.) Uvijek ćemo te čuvati u svojim srcima i mislima. Počivao u miru Božjem! Supruga Barbara, braća Ilija, Ratko i Josip, sestre Ruža i Blaženka
IVO BOGELJIĆ
Sjećanja na tebe zauvijek ostaju u našim srcima. Počivala u miru! Tvoji najmiliji PROSINAC 2015.
IN MEMORIAM
BROJ 252
15
IN MEMORIAM SJEĆANJE
U SPOMEN
na drage roditelje
na moje drage roditelje
IVU MARKANOVIĆA
IVU MARKANOVIĆA
(8.XII.1914. – 4.XII.1986.)
(4.XII.1986. – 4.XII.2015.)
LJUBICU MARKANOVIĆ rođ. Trgovčević
LJUBU MARKANOVIĆ (15.XII.2009. – 15.XII.2015.) Počivali u miru Božjem! Vaša kćerka Zrinka s obitelji
(4.XII.1919. – 15.XII.2009.) Počivajte u miru Božjem! Draženka, Vjerana i Renata s obitelji
SJEĆANJE IGNAC KRIVOŠIĆ
TUŽNO SJEĆANJE
(25.VI.1941. – 5.XII.2014.) Tvoju ljubav i dobrotu nećemo nikad zaboraviti, ostaješ vječno u našim srcima. Počivaj u miru Božjem! Tvoja supruga Katica, kćerka Suzana, sin Željko, unuk Andrej, zet Mladen, nevjesta Željka, Dragana
TUŽNO SJEĆANJE (6.XII.2005. – 6.XII.2015.) Dana 6. prosinca navršilo se deset godina otkako nije s nama naš dragi
ŽELJKO PRKIĆ Sjećanje na tebe ostat će vječno. Počivao u miru! Hrvoje, Azra i Tijana
TUŽNO SJEĆANJE
(6.XII.2002. – 6.XII.2015.) Dana 6. prosinca navršilo se 13 godina od smrti naše kćerke, sestre i unuke
NIKOLINE PAŠALIĆ Naša srca su i danas puna boli i tuge. Bit ćeš uvijek voljena i nikad zaboravljena. Tvoje najmilije
TUŽNO SJEĆANJE DRAGAN DUSPER (4.II.1953. – 8.XII.2010.) Nedostaješ, bol i tuga ostaju zauvijek u nama, kao i naša ljubav za tebe koja nikada umrijeti neće. Ti živiš u nama do zadnjeg otkucaja srca, dok dišemo, zauvijek… Počivaj u miru! Tvoje: Marijana, Danijela, Darija, Davorka
U SJEĆANJE na naše drage roditelje
JOSIP RAJIĆ
VITOMIRA BOŽIĆA
(25.XII.1989. – 25.XII.2015.)
(1942. – 1995.)
ANA RAJIĆ rođ. Kasapović
DRAGICU BOŽIĆ
(8.XII.1993. – 8.XII.2015.)
(1948. – 2012.) Uspomene na vas trajno će živjeti u nama. Počivali u miru Božjem! Vaši sinovi: Žan i Igor
Uspomena na vas živi vječno. S ljubavlju vas se sjećamo i u srcima nosimo. Počivajte u miru Božjem! Vaša djeca s obiteljima
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
(9.XII.1995. – 9.XII.2015.)
našem dragom
MIJO VIŠNJIĆ Na 20. godišnjicu otkako nisi s nama prepričavamo uspomene na tebe. Počivao u miru! Zauvijek tvoji: supruga Nada, sinovi Dražan i Samson, nevjeste Vesna i Dubravka, unuci Vedran, Vjeran, Mihael i Mario
TUŽNO SJEĆANJE
BOŽI KALFIĆU (24.XII.1935. – 10.XII.2012.) Ostaješ živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru Božjem! Tvoji najmiliji
IN MEMORIAM
na dragu tetku
DRAGO FILIPOVIĆ
ANU TRGOVČEVIĆ
(31.XII.1938. – 16.XII.2012.)
(8.VI.1924. – 14.V.2015.) Živiš u vedrim sjećanjima mnogih. Počivao u miru!
Sjećam te se s ljubavlju i poštovanjem. Počivaj u miru Božjem! Tvoja Draženka
16
BROJ 252
Prijatelji PROSINAC 2015.
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
na naše drage i voljene roditelje
BERNARD BARKIĆ (17.XII.2007. – 17.XII.2015.) Ni godine koje su prošle, ni život koji teče, sjećanje na tebe izbrisati neće. Počivao u miru! Tvoji najmiliji
IVANKA DŽELETOVIĆ rođ. Klicić
MIRKO DŽELETOVIĆ
(27.XII.1920. – 15.XII.1999.)
(30.III.1915. – 26.IX.2002.)
IN MEMORIAM BERNARD BARKIĆ (17.XII.2007. – 17.XII.2015.) Počivao u miru!
Ljubav prema vama je vječna. Željka i Svjetlana
Mjesna zajednica Oćevija
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE (18.XII.2011. – 18.XII.2015.) Na našeg dragog
Dana 21. prosinca navršit će se osam godina od smrti naše drage i nikad zaboravljene
MIROSLAVA BRKOVIĆA
(27.IX.1939. – 21.XII.2007.) Trajno ćemo čuvati sjećanja na tvoju plemenitu dušu, dobrotu i ljubav koju si imala za sve nas. Počivaj u miru Božjem! Suprug Miroslav, sin Dražan, kćerka Suzana, zet Slađan, unučad Božana i Božidar
ANE DRIJENČIĆ
U našim srcima trajno živi uspomena na tvoju beskrajnu ljubav i dobrotu. Počivao u miru! Tvoje: supruga Jelena, kćerka Maja i unuka Sonja
SJEĆANJE
IN MEMORIAM KRISTINA KNIH
Dana 27. prosinca navršit će se godina dana otkako nije s nama naša draga
(1934. – 2012.)
MARA GOGIĆ
DARKO KNIH (1961. – 2008.) Uvijek ćete biti u našim srcima i mislima. Počivali u miru Božjem! Vaša Antonija s obitelji
TUŽNO SJEĆANJE
(1942. – 2014.) Ostaje živjeti u našim srcima i mislima. Počivala u miru! Suprug Mato, sinovi Marcel, Zdravko i Ivan, kćeri Suzana, Ivanka i Katarina, te braća, sestre, zetovi, nevjesta i unučad
SJEĆANJE
(28.XII.2012. – 28.XII.2015.) Dana 28. prosinca navršit će se tri godine otkako nije s nama naš dragi
PERO KOLAKOVIĆ Tvoj dragi i plemeniti lik vječno ostaje u našim srcima i mislima. Počivao u miru! Sinovi Dubravko i Darko, kćerka Dubravka, s obiteljima
IVO DŽOJA
TUŽNO SJEĆANJE ŠTEFICA MUNĐER
(1. januar 2009.)
(18.VII.1953. – 29.XII.2014.) Drago moje dijete, Štefice! Nezamislivo je da je u bolu prošla tužna godina dana otkad te nema. Molim Boga da te primi među svoje anđele i da ti pruži mir i vječni pokoj. Tvoja majka Manda, sin Antonio, nevjesta Ines, unučad Veronika i Luka koje si neizmjerno voljela, braća Mladen i Franjo s obiteljima PROSINAC 2015.
BROJ 252
Još jedna duga godina bez tebe! NEDOSTAJEŠ… S ljubavlju i tugom, obitelj
17
BICIKLISTI, JOŠ JEDNOM
S
tiže mi neki dan razglednica iz Stambola, rukopis nečitak, razabirem čestitaju mi Božić, u potpisu Ana i Pjer, dvoje mladih Francuza koji negdje jesenas prođoše kroz ove naše krajeve. Uspomene naviru... Naletio dan, nekako sipljiv, zvjezdanski mokar. Iz magle izronile dvije spodobe na čudnoj napravi koju oni zovu biciklo za dvoje. Mokri od izmaglice, umorni od guranja uz mrklu zvjezdansku padinu koja preko Oćevije naliježe na Krivaju. Nakon kratkog pozdrava prislanjaju vozilicu uz ogradu, pozivam ih u kuću da ne kisnu, da se sklone. Uz topao čaj i potaknut šporet počinjemo priču tko su, što su, odakle su, kuda idu...? Sporazumijevamo se na "indijanskom" engleskom, obostrano znanje dovoljno da se razumijemo. Nudim krevet, toplu vodu. Neće, odbijaju s obrazloženjem – što ćemo sutra kada to ne budemo imali. Vele, najteži je bio početak, kućni je prag najveća planina i prepreka, a kad ga se prekorači sve ionako ide po svome. Cilj im je da upoznaju zemlje, narode, ljude, kulture, običaje, jednostavno da svoj život ispune nečim novim i nepoznatim, da pobjegnu od šablona "radno odijelo-pidžama-radno odijelo", i tako unedogled. Napustili su sigurnost doma, komfor i lagodnost Zapada, kažu ne sastoji se život samo u žderanju, pravljenju para, limenom sjaju auta, žele biti malo drugačiji od drugih. Imaju po trideset go-
To se zove avantura J. Klarić dina, ne jedu meso i ribu, vegani su, bježe od zapadnjačke svakodnevice. Zovu se jednostavno Ana i Pjer, dolaze iz Bordoa (Bordeauxa) u Francuskoj. Put kroz Bosnu im je, kažu, dosta težak, puno je planina i neravnina, ceste rupičave, beskrajni kilometri makadama. Bili su na Tari, na Mokroj Gori vidjeli Drvengrad, na Drini posjetili Andrićgrad, prošli pored oćevskih majdana, zaputili se prema Visokom, raspituju se za selo Godušu i visočku piramidu, dalje će kažu u Konjic da vide Titino atomsko sklonište pa da "progule" prema Crnoj Gori, Grčkoj, a zatim putem svile i Aleksandra Makedonskog
kroz Perziju do Indije, Kine i Japana, da vide gdje sunce izlazi. A ako Bog dadne da sve to prođu živi i zdravi onda će tragom sunca preko Sibira i Rusije ponovo u Francusku. Put dugačak, izazovan, sudbina nepoznata, vozilica nesigurna, ali i avantura, životna avantura, je turizam. Uz jedan smušeni "orevuar" poželim im sretan put i Božju pomoć na njemu. Pa ako Bog providi, sve će biti u redu, ako ne onda pomiri se sa sudbinom, pomislih na ispraćaju i za par godina svakako bi me obradovala njihova razglednica iz Pariza.
NAŠA PRIČA ekamo red na blagajni u samoposluzi, mama je šesna a sin smrknut. "Zdravo, drug", šalim se s njim. "Zdravo, djede", s pika odbrusi drug. Šesna mama se smije. Sve puca na njoj, a ima što pući. Baš! "Obično neće ni s kim progovorit, teško i pozdravi i otpozdravi, a vama s pika, zato se smijem", kao ispričava se šesna mama. Dođoh na red pa to smetnuh ošinut poskupljenjem od jučer. Oprezno prelazim ulicu i ne zavirujem u auta, a iz jednoga mi kroz otvoren prozor sa zadnjeg sjedala onaj dječak maše i viče što ga grlo nosi: "Doviđenja, djede", a šesna mama sliježe ramenima i slatko se smješka. Tako odoše, a meni ostade iza njih nešto lijepo i drago. Napuni mi baterije ljubavlju i veseljem. "Živ bio", šapćem neznanom dječaku, "i Bog te blagoslovio". U crkvi na velikoj misi malo pučana i troje male djece. Crkva mala. Djeca k'o djeca, malo-malo pa se neko otme kon-
Č
18
Dva dječaka Piše Tvrtko Gavran troli i zagalami. Samo jedan dvogodišnjak u drugoj klupi sjedi mirno i dostojanstveno kao da je tek proglašen za kardinala. Sve tako dok župnik ne započe sa župnim obavijestima. Tad i on poče galamiti, mati ga smirivati. "Pustite ga", veli župnik, "dosta je izdržao". Kad to ču, dječak se stade smijati i pljeskati ručicama, u sekundi se sporazumio sa župnikom. Onda zagrli mamu. Mahnem mu, i on meni. Opet onako dostojanstveno kao novopečeni kardinal; sve to što nas malo ima obuze neka blagost, a župnik pun neke otajstvene sreće blagoslovi malobrojni puk. Crkva je sv. Barbare u malom gradu i župa je sv. Barbare najmanja u dekanatu, BROJ 252
a vjerojatno i nema manje u Bosni i s manje izgleda za opstanak. Pučana nestade, a nitko ih nije dirao. Nestade ih k'o snijega u proljeće. U općinskim organima uprave ima zaposlena jedna Hrvatica, daktilografkinja, i ona pred mirovinom. Da hoće, pa nek ne kvari prosjek. Pričam o dva dječaka. Ne mogu se načuditi što me tako lijepo pozdraviše. I čudno. Znakovito. Ili oni meni nešto hoće ili ja nešto od njih hoću. Niti znam što. Niti znadu što. I nije moje. Ima tko znade. Ja preživjeh dva rata. Njima želim ne doživjeti ni jedan. A život dug. Toliko dug da se i njima čini dugo. Meni sve ovo nekako bî kratko. I dva rata k'o dva dječaka, k'o da su bili samo san. Kao da je to sve skupa meni netko ispričao. I to davno pa se i priče samo kao sna spominjem. Eto što mogu dva dječaka mašući svojim milim ručicama. Dva mala princa. Kao nesretni autor "Maloga princa" Antoine de Saint-Exupéry. PROSINAC 2015.
IZ STARIH ALBUMA
Kako je već najavljeno, objavljujemo brojeve računa koji su namjenski otvoreni za sponzorske i donatorske UPLATE ZA uplate iz zemlje i inozemstva u svrhu potpore izradi fotomonografije radnoga naziva "Vareš kroz stoljeća". O FOTOMONOGRAFIJU tome kako će biti kategorizirane uplate (sukladno iznosima) upućujemo na članak objavljen u listu "Bobovac" broj 250, str. 13. A brojevi računa su: (za uplate u KM) 3385802224035182, svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareš kroz stoljeća". Primatelj je: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš. Iste naznake važe i kod uplata iz inozemstva uz: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22. Računi su otvoreni kod UniCredit Bank.
IZLETIŠTE ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802
ORGANIZIRAMO: IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
PROSINAC 2015.
Vijaka b.b., 71330 Vareš, Bosna i Hercegovina
tel. +387 62 235 808 info@krcma-fm.com
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 252
19
ZIMSKA RAZGLEDNICA
Priredio M. Marijanović
BOSANSKI ASPEN? Daleko je, brate, Colorado. I taj neki čuveni Aspen. Ima šaku stanovnika, manje od Vareša. Kažu bio nekoć rudarsko mjesto. Vodeći po nalazištima srebra. I sve do jednom, kad industrija propade. Okrenuše tada u drugom smjeru. Sad od snijega prave pare. I tako postade najbogatiji gradić Amerike. Bajka? Ne, "Forbes" ne objavljuje bajke. Svaka sličnost Vareša i Aspena, osim visine nad morem, bijeloga snijega i plavoga neba, jest slučajna.
Priredila Dunja Šego