LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXII. • BROJ 253 • SIJEČANJ 2016. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
ISSN 1512-813X
9 771 512 81 300 6
UVODNIK "Draga bako, vuk me stalno presreće u šumi pa ti se javljam e-mailom. Kolači, cvijeće, voće, vino, aspirin i voltaren su ti u attachmentu. Umjesto puse, šaljem ti jedan selfie. Btw, zašto imaš tako veliki font?" Ovako će – prema riječima zagrebačke psihologinje Dubravke Miljković – vječnu bajku o Crvenkapici ispričati generacija "Z" ili kraće iGeneracija; tiha, bežična ili hiperpovezana generacija, ona rođena na prijelomu milenija, negdje između 1995. i 2009. Prva je generacija 21. stoljeća sada na pragu punoljetnosti ili već punoljetna. Viđate ih u tramvaju, na stanici, ulici ili u kafiću zadubljene u chatanje, igrice i surfanje oceanima društvenih mreža, usredotočene na zaslon pametnog telefona, s obveznim slušalicama u ušima, nezainteresirane da s vama i ostatkom okoline komuniciraju, bilo verbalno, bilo običnom razmjenom pogleda. U Americi ih zovu i screenagersi (djeca zaslona), digitalnim imigrantima kojima je internet drugi jezik. Ili u nas jednostavno "Z", kao zahtjevna generacija. Koliko god nenormalna zaokupljenost današnje mladeži mobitelima bila sama po sebi zabrinjavajuća, stvar postane još gora kad se te svestrane high-tech igračke zloupotrijebe i kada vršnjaci, hvala društvenim mrežama, proberu jednoga između sebe pa ga gurnu u virtualnu arenu s lavovima, gdje će na oduševljenje društvene grupe završiti rastrgan. Na tu stvarnost, kombiniranu još s degutantnim fizičkim zlostavljanjem, pažnju je u BiH posljednjih dana skrenuo slučaj dječaka Mahira Rakovca, koji je okončao svoj život samoubojstvom ne mogavši se oduprijeti, niti više trpjeti torturu obijesnih vršnjaka u školi. Da, u nas je to obično tako, uočimo nešto tek kada se desi i kad postane prekasno. I šta se onda događa? Opet se ogromna većina nas lati tipkovnice i dohvati prvoga foruma, da sudjeluje "u rješavanju slučaja". Ko-
IZME\U 2 BROJA lumnist portala N1 info Emir Imamović iznosi o tome sarkastičan stav: – Ubistvo Mahira Rakovca, reklo bi se, ujedinilo je građane pune jeda, site terora, umorne od straha i ponižavanja. Ujedinilo ih je, normalno, na društvenim mrežama gdje će, kada im cijela priča dosadi, opet objavljivati video snimke djece kako se krevelje, mačaka dok pokušavaju uloviti nečiju sjenu i savjete o tome kako topla voda sa dvije kriške limuna topi maloprije smazanih deset ćevapa u cijelom somunu, sve za dvadeset osam minuta. Mi, takozvana javnost, ispucavat ćemo preko društvenih mreža i nećemo smjeti javno reći kako je u tamo, u tom svijetu podobnih, probranih i potkoženih, svako kriv dok mu se ne dokaže suprotno. Martina Mlinarević Sopta, također jedna iz mlađe generacije kolumnista po bh. internetskim portalima, ukazuje isto tako na pogubnu odsutnost izravne ljudske komunikacije, sažaljivosti, savjesti i spremnosti da se trgne bilo tko iz mase dok gleda kako čopor vukova ili vučića
IZ ŽUPNIH MATICA
ŽUPA VAREŠ
Kršteni: Matija Grabovac (Roberta i Pauline), Maria Pendić (Olivera i Jelene), Marina i Aron Bojo (Eldine), Lorena Pentić (Darka i Šejle), Marieta Babić (Dubravka i Daniele). Umrli: Dominik Zloušić (1932.), Zoran Ljevak (1956.), Marija Divković rođ. Rimac (1931.).
ŽUPA VIJAKA
Umrli: Mara Marija Matić (1937.).
ŽUPA BOROVICA
Umrli: Pero Matić (1928.).
Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Na naslovnici: Valentina Pendić, djevojčica iz Duboštice (Foto: M. Marijanović)
2
BROJ 253
hvata plijen za noge i obara ga, kao da se ne radi o ljudskim bićima. Ona kaže: – Bojim se te gomile koja egzistira na smajlijima, koja se razgovara u skraćenicama, koja diše kroz mobitel i laptop, eutanizirana od svake emocije, lišena svakog respekta. Oduvijek su se klinci tukli radi milijun gluposti. Ali kad su klinci bili raja, mlatilo se negdje daleko, od straha nikome nisi smio reći, nije se divljački iživljavalo i mučilo kao danas, prijatelji nisu šutke stajali sa strane i sve bi se zaboravilo za par minuta u zajedničkom smijehu. Danas se šamaraju i vrijeđaju radi statusa, snimaju maltretiranja najnovijim mobitelima radi bolesne voajerštine i smiju se jedni drugima licemjerno. Da s našim društvom nešto opako ne štima pokazala je prije par godina jedna bizarna situacija usred Sarajeva. Pao čovjek u nadošlu mutnu Miljacku i završio mrtav, a vatrogasci njegovo nadulo plutajuće truplo, držeći se jedni za druge u borbi s riječnom strujom, pokušavaju dohvatiti nekim kukama i privući obali. Šta je u tom trenutku radila gomila, okupljeni (da kažemo) građani, među kojima i mnogi naoko poslovni ljudi, u odijelima i s kravatom pod vratom? Natiskali se na obližnjem mostu, izvadili mobitele i s rukama u zraku iznad mase snimali video zapis izvlačenja nesretnika. Za koju bolesnu svrhu to treba tolikima, nemoguće je objasniti. I onda mi nešto predbacujemo mladima i nezrelima, dok im pružamo takav primjer!? Eto, htjeli smo pobjeći od toga da se poslije blagdanskog raspoloženja bavimo ISIL-om, ISIS-om, tmurnim oblakom globalnog terorizma i slično, a onda zaglavismo s ovom mučnom aktualnom temom u nas koja nam pojede cijelu stranicu te s njom uđosmo u Novu koju smo svi jedni drugima poželjeli sretnom. Kako? Pa preko vibera, WhatsAppa ili facebooka.
DONACIJE ZA "BOBOVAC" Obitelj Juroš, Njemačka – 50 KM, R. S., Austrija – 30 KM, Anton Trogrlić, Nizozemska – 50 KM, Kerim Zubčević, Sarajevo – 50 €, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €, Ž. F., Hrvatska – 25 KM, M. F., Vareš – 20 KM.
Svima hvala lijepa! SIJEČANJ 2016.
VIJESTI
SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA Općinsko vijeće Vareš okupilo se dana 29. prosinca 2015. godine na 32. redovitom zasjedanju i razmotrilo 15 točaka dnevnoga reda. Na raspravi se prvi našao Prijedlog općinskog proračuna za 2016. godinu, koji je planiran u iznosu od 3 milijuna i 28 tisuća KM, a rashodi su ovako zacrtani: za plaće i naknade troškova 62 zaposlenika Jedinstvenog općinskog organa uprave – milijun i 88 tisuća KM, doprinosi poslodavca i ostali doprinosi – 94 tisuće i 300 KM, izdaci za materijal, sitan inventar i usluge – 891 tisuća i 600 KM, tekući grantovi i drugi tekući rashodi – 487 tisuća i 400 KM, izdaci za kamate i ostale naknade – 60 tisuća KM, kapitalni izdaci – 400 tisuća KM i ostavljena je proračunska rezerva od 6 tisuća i 600 KM. Oko ovako postavljena proračuna nije bilo naročite rasprave i na koncu je dobio potrebnu većinu glasova. Zatim se raspravljalo o Programu rada Općinskog vijeća za 2016. godinu i dogodilo se da nije usvojen iz razloga što su neki vijećnici inzistirali na tome da se državni praznici moraju obvezatno obilježavaju svečanim sjednicama Vijeća, iako to, usput rečeno, nije redovita praksa niti u višim zakonodavnim tijelima. Kako će Vijeće raditi bez plana, ostalo je nepoznato. Među planskim dokumentima za narednu, odnosno sada već tekuću godinu, na raspravi se našao i Program rekonstrukcije, izgradnje i obnove lokalnih cesta. Predviđeni su radovi na četiri putna pravca koja su podijeljena u dvije kategorije. Prioritet je stavljen na pravce Pajtov Han– Budoželje (dužina dionice 2 km, vrijednost radova 400 tisuća KM) i Šimin Potok–Oćevija–Mižnovići–Ligatići (dionica Lovački dom–Oćevija–Mižnovići u dužini 1 km, vrijednost 120 tisuća KM), a kao putni pravci drugog prioriteta planirani su Striježevo–Kokoščići (dužina dionice 2,5 km, vrijednost radova 250 tisuća KM) i Podtisovci–Bijelo Borje–Mir (u dužini 1 km i vrijednosti 120 tisuća KM). Ukupna sredstva za realizaciju ovog Programa iznose, dakle, 940 tisuća KM, a njihovo je namicanje od viših razina vlasti i iz drugih izvora u biti neizvjesno. Vijećnicima je, među ostalim, prezentirano i Izvješće o aktivnostima i stanju poljoprivredne proizvodnje na području Općine Vareš u 2015. godini, gdje je bjelodano da su poljoprivrednici bili u situaciji oslanjati se isključivo na vlastitu snalažljivost kroz razne projekte kao što su IFAD, "Help" i "Heifer", pokušavati s aplikacijama za federalne i kantonalne poticaje (o uspješnosti toga u Izvješću podataka nema), a što se tiče Općine i njenih ulaganja u ovu oblast sve je objašnjeno jednom rečenicom: zbog teške financijske situacije u općinskom proračunu u 2015. godini nije bilo sredstava za unapređenje razvoja poljoprivredne proizvodnje. U implementaciji Strategije razvoja poljoprivredne proizvodnje na području Općine Vareš za period 2013.-2018., popis realiziranih aktivnosti u protekloj godini svodi se dvije stavke. Prva je nastavak redovitog otkupa mlijeka farme
"Zarudje" od stanovništva na području mjesnih zajednica Striježevo, Budoželje, Pogar i Strica. Navodi se još da je broj kooperanata koje ova farma ima 80 do 100, što je za lokalnu zajednicu značajna brojka. Za drugu stavku, podizanje plantažnih zasada malina, navodi se da je u protekloj godini dobila veliki zamah i da se uključilo dosta novih proizvođača. Uz ranije zasade u mjesnim zajednicama Budoželje, Daštansko i Kokoščići, sada se malinama bave u Striježevu, Kadarićima, Drago-vićima, Ligatićima i Dabravinama, te na Pržićima, u Vijaci, Osoju i Semizovoj Ponikvi. Ukupna površina pod tim zasadima dostigla je oko 150 duluma. Podizanje plantažnih zasada i organizacija otkupa započeta je, uz posredovanje nadležne općinske službe, s tvrtkom "Pronatura" iz Zenice, a sada je već vareško tržište malinama postalo zanimljivo i tvrtkama "Klas" Sarajevo te "Frutti-Funghi" iz Visokog.
PUNA KAPA POSLA Za nama je blagdansko vrijeme u kome, kao i obično, razuzdanost mladeži policijskim službenicima zada više posla nego inače, pa je čak bilo primjetno da i rukovodeći organi moraju pokrivati pojačane patrolne aktivnosti. Malo smo propitali u lokalnoj policijskoj stanici kako je to sve skupa prošlo i s kakvim se teškoćama u svom radu susreću pripadnici organa reda. U osnovi, kako nam je rečeno, stanje javne sigurnosti je ostalo na zadovoljavajućoj razini iako je došlo do blagog pogoršanja kroz protekli period. Čini se kako izgrednici umješno iskorištavaju činjenicu da je dio vareških policijskih službenika u novije vrijeme otišao u mirovinu, a u plavim odorama se mogu vidjeti tek trojica novih. Stopa kriminaliteta srećom miruje, ali je postalo izraženo narušavanje javnoga reda i mira, osobito u pojedinim ugostiteljskim objektima. Razlog tomu, kako kažu u vareškoj policiji, leži prvenstveno u odobravanju produženog rada objektima (koji za to zatraže dozvolu od nadležne općinske službe), a koje je u ionako rastegnuto vrijeme praznika s jedan sat nakon ponoći bilo pomjereno do tri sata ujutro. Stoga se baš u tom kritičnom razdoblju iza ponoći događao priljev mladih provodadžija iz Breze, jer ondje radno vrijeme kafićâ završava u 23 sata. U policiji smatraju da bi to s produžavanjem radnog vremena i efektima istog ubuduće trebalo biti bolje razmotreno. Što se tiče stanja u oblasti prometa, također je zabilježen povećan broj prometnih nezgoda, a čemu je najviše kumovao klizak kolnik (u prvom redu na relaciji Vareš–Breza) za što u policiji dijelom drže odgovornu zimsku službu zbog neadekvatnog ili nepravovremenog održavanja. Najkritičnije je razdoblje ujutro, kada su riziku prepušteni brojni koji idu na posao iz Vareša u druga mjesta.
otvorite vaše oči BREZA, Bosanska 12 0387 (0)62 588 141 SIJEČANJ 2016.
BROJ 253
3
KOLOSIJEK NADE Izgradnja pruge Vareš-Banovići projekt je o kojem su se razgovori zadnji put vodili prije pedesetak godina. No, stručnjaci s Fakulteta za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu probudiše novu nadu skidajući neki dan prašinu s njega. – Željezničko povezivanje ovih dvaju mjesta imalo bi ne samo regionalni nego i paneuropski značaj – podcrtano je prilikom prvog predstavljanja odnosno aktualiziranja ove ideje na Kongresu o željeznicama Bosne i Hercegovine, održanom polovicom studenog, a zatim i u Općini Vareš 23. prosinca 2015. godine. Vareš, napušten od svih, u kome su uništeni kapitalni privredni subjekti pa potom i objekti, kako se moglo shvatiti već prije početka prezentacije ove ideje/projekta na skupu u velikoj općinskoj dvorani, životno je zainteresiran da se u njemu ili oko njega nešto ozbiljno radi i gradi. A opet, u konačnici, tu je najmanje bitno pozitivno mišljenje Varešana. Jer, nakon vareške prezentacije, sljedeća je najavljena u veljači u Banovićima, a onda će se čekati stav viših razina vlasti odnosno politike o ovom projektu. Uglavnom: osim što bi se postiglo povezivanje Sarajeva, Tuzle i Beograda najkraćom mogućom željezničkom linijom, zatim kvalitetnija prometna komunikacija tuzlanske i sarajevske regije te skraćivanje puta k Luci Ploče za više od 100 kilometara, ova bi nedostajuća pružna dionica, ako se izgradi, postala dijelom željezničke trase Baltik–Adriatik. – Potrebno je stručnim elaboracijama i priznatim metodologijama povezati sve relevantne činjenice i pokazati da je pruga Vareš-Banovići kockica u jednom velikom mozaiku novog transportnog sistema, posebno u kontekstu tzv. ekologizacije transporta koja je sve aktualnija jer je svjetski trend preusmjeravanje prometa na vidove koji imaju manji utjecaj na okoliš, a zbog čega željeznice sve više dobivaju na značaju – kazao je dr. Nedžad Branković koji je, zajedno s dr. Smajom Salketićem (za kojeg se uzgred saznalo da je rodom Varešanin) i Azrom Ferizović, autor teza o aktualiziranju izgradnje pruge Vareš-Banovići. No, nasuprot ovoj ideji stoji činjenica da već desetljećima na cijelome Balkanu nije realiziran nijedan ozbiljniji pothvat u izgradnji novih željezničkih pravaca, jer su pruge i vlakovi zarđali u nebrizi novih demokratskih vlasti koje se prvenstveno bave prelijevanjem javnoga novca u privatne džepove, ali i kapitalističkih investitora koji su orijentirani na carstva trgovačkih centara i izvlačenje novca stanovništva u svoje kase. Sarajevski tjednik Novo vrijeme donio je najopširniju medijsku analizu ovoga projekta odnosno "aktualiziranih teza". Ljubaznošću kolega iz spomenutog tjednika – na kojoj zahvaljujemo – prenosimo u nastavku odabrane dijelove teksta novinara Hajdara Arifagića, kao i grafički prikaz željezničke mreže u BiH.
Izvor: "Novo vrijeme"
4
BROJ 253
Teze o S
iznenađenjem, dozom ohrabrenja i tek ponekom nevjericom u stručnoj javnosti dočekana je ideja o izgradnji željezničke pruge Vareš–Banovići. Trasom na dužini od 50 kilometara, putovanje između Sarajeva i Beograda skratilo bi se na samo tri sata, Sarajevo približilo Tuzli, Dunav Luci Ploče i komunikacijski sigurnije uvezali ključni elektroenergetski objekti rudnika i termoelektrana u Tuzli, Kaknju i Banovićima. Riječ je o investiciji u vrijednosti od 100 do 150 miliona eura, čija bi realizacija trajala oko pet godina. Sve se podudara s berlinsko-londonskom inicijativom o povezivanju infrastrukture u regiji, prvenstveno željeznica, te sa strateškim evropskim projektom "spajanja" zemalja u tranziciji između Baltika i Adriatika. I, što je najvažnije, prve reakcije pokazuju da ovaj biznis neće proći bez interesa međunarodnih finansijera. Mr. Enis Džafić, generalni direktor i predsjednik Uprave Željeznica FBiH, uz podsjećanje da su na kongresu učestvovali stručnjaci iz devet zemalja, za Novo vrijeme kaže da se ta ideja svima dopala, "veoma dobro je ocijenjena", a interesiranje je pobudila i zbog činjenice da su "u svim zemljama regiona željeznice zapostavljene"! Ideja o izgradnji željezničke pruge Vareš–Banovići trasom drevnog puta soli preko Zvijezde i Konjuha i dolinom rijeka Krivaje i Ribnice veoma je stara, a u prošlosti je bila aktuelizirana bez ikakvih konkretnih pomaka. Ozbiljna promišljanja i analize zabilježeni su poslije Drugog svjetskog rata nakon izgradnje i puštanja u saobraćaj željezničke pruge Brčko–Banovići (1946.), a važan korak napravljen je 1953. godine kad je ukinuta uzana pruga Podlugovi–Vareš i na toj relaciji u saobraćaj puštena pruga normalnog kolosijeka. Logičan slijed događaja bio je da se nastavi s izgradnjom pruge od Banovića prema Varešu kako bi se međusobno povezala ova dva velika rudarska centra. Riječ je o području bogatom šumama i rudama kao okosnicom razvoja ovih krajeva. Ranije, a i danas, veoma je važno da se rastojanje između Sarajeva i Tuzle željezničkom prugom (koje sad iznosi 260 km) smanji za više od 50 posto, što bi, ocjena je autorâ teza, ove dvije regije dovelo u mnogo povoljniji položaj kad je riječ o privrednoj i svakoj drugoj saradnji. SIJEČANJ 2016.
pruzi Vareš–Banovići
Na prezentaciji u Varešu Da posljednjih godina ne bude zaboravljena ili zaturena, kako kaže dr. Nedžad Branković, posebno su zaslužni prof. dr. Šefkija Čekić s Fakulteta za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu i hrvatski akademik Josip Božičević svojim istupima na brojnim konferencijama i stručnim skupovima koje su organizirale spomenute naučne institucije. Nadalje, ističe međunarodni značaj ove pruge kao mogućeg pravca prijevoza roba iz Poljske, Mađarske… do luke Ploče, koja postaje sve interesantnijom za prekomorski transport s obzirom na činjenicu da su luke Rijeka i Kopar limitirane u razvoju. Važnim smatra to da Poljska u posljednjih deset godina ima najstabilniji rast ekonomije, proizvodnje i izvoza, te traži najpovoljnije veze za eksport. Iz tog razloga i za nas je važan dalji razvoj Luke Ploče do koje se teret transportira preko BiH, prema Beogradu, Budimpešti i dalje. U cijelu priču uključeni su i Kinezi. Oni su napravili termoelektranu i novi rudnik u Stanarima, gradit će prugu Beograd–Budimpešta, a nakon posljednjeg potpisivanja i termoelektranu u Banovićima. Dr. Smajo Salketić potrebu za izgradnjom pruge Vareš–Banovići obrazlaže po-
moću tri teze: povezivanje elektroenergetskog sektora u BiH, regionalni strateški učinak koji se osigurava povezivanjem Sarajeva i Beograda za tri sata putovanja vozom i efektima buduće pruge za privredu tuzlanske regije i njoj gravitirajućih područja. Termoelektrane Tuzla, Kakanj i buduća Banovići nalaze se na obroncima planina Konjuh i Zvijezda, geografski jedna pored druge, ali su međusobno veoma udaljene (oko 230 km). Ove tri elektrane iz tehničko-tehnoloških, logističkih i brojnih drugih razloga treba međusobno povezati i to baš željezničkom prugom, ali mnogo kvalitetnije nego što je sada. Za TE Tuzla i TE Kakanj željeznice godišnje prevezu oko tri miliona tona uglja, a nakon najavljene izgradnje novog termobloka u Tuzli i elektrane Banovići, ta količina će se povećati još za oko pet miliona tona godišnje. Prugom od Vareša do Banovića transport uglja bi bio za oko 100 kilometara kraći od postojeće linije preko Doboja. U prilog izgradnji novog željezničkog pravca u BiH ide i činjenica da je regija jugoistočne Evrope stalno u žiži zbivanja i rasprava u institucijama Evropske unije,
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš SIJEČANJ 2016.
BROJ 253
pri čemu se uglavnom veže uz termin reintegracija područja zapadnog Balkana. Pritom se najčešće otvara pitanje komunikacija, najkraćih i najbržih veza među privrednim centrima i prijestolnicama tih država. Uvezivanjem željezničke linije Živinice–Zvornik i Banovići–Vareš dolazi se do konačnog cilja i željezničke veze Beograd–Sarajevo, odnosno do realiziranja ideje "Beograd–Sarajevo željeznicom za tri sata". Posljednjih godina učestale su rasprave i analize o skraćivanju puta između Sarajeva i Tuzle, dva najveća industrijska centra u BiH. Postojećim drumskim (veoma lošim) saobraćajnicama udaljeni su 120 km, a željeznicom oko 270 km. U više navrata su na ovom pravcu kandidirane različite željezničke i drumske trase, međutim najkraće komunikacijsko rastojanje bi se postiglo izgradnjom željezničke pruge na dionici Banovići–Vareš. Ovaj složen projekt bi postao veoma značajan kad bi dobio regionalni karakter, odnosno kad bi postavljeni cilj bio što kraća željeznička linija Beograd–Sarajevo, a zatim i nastavak do Luke Ploče na Jadranskom moru. Autori teza (N. Branković, S. Salketić i A. Ferizović) u obzir su uzeli trenutni
Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576
www.fondacija.vares.info
5
KOLOSIJEK NADE stupanj razvoja tehničko-tehnoloških rješenja u željezničkom saobraćaju i činjenicu da se pruge u svijetu definiraju kao konvencionalne s brzinama od 160 km na sat, te kao pruge velikih brzina sa više od 200 km/h. Pruga od Vareša do Banovića kao dio linije Sarajevo–Beograd imala bi karakter konvencionalne i bilo bi za očekivati da se uz remont i elektrifikaciju cijele dionice u putničkom saobraćaju dostižu prosječne brzine od oko 120 km/h. To je i odgovor na ključno pitanje kako povezati Sarajevo i Beograd za tri sata vozom, koje će, moguće je, postaviti i neko od čitalaca. Oni stariji prisjetit će se da je u predolimpijskom periodu osamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme najvećeg ostvarenog obima putničkog željezničkog saobraćaja u BiH, ova dionica savladavana za četiri i po do pet sati, a vožnjom kolosijekom od Vareša do Banovića postigao bi se novi, historijski rekord i historijski uspjeh dvije države (BiH i Srbija). Pritom ništa manji značaj nema ni činjenica da bi se i putovanje linijom od Sarajeva do Tuzle moglo obaviti za malo duže od jednog sata, što je izuzetno značajno ne samo za dva spomenuta grada nego i za cijelu BiH. Prof. dr. Osman Lindov s Fakulteta za saobraćaj i komunikacije upoznat je s idejom kolega s ove visokoškolske ustanove. Tvrdi da je ideja dobra, projekt skup, te da je upitna njegova isplativost i stopa rentabiliteta, a poznaje i teren kroz koji bi pruga prolazila. Nadalje konstatira da pruga nema cjelovitu uvezanost s postojećom magistralnom prugom željeznica u BiH. U naredne rasprave, prema zamisli autora, bit će uključeni i međunarodni stručnjaci i instituti. Tek nakon što se postigne saglasnost moguće je započeti izradu studije izvodljivosti, odabir trase i sagledati ekonomski aspekt ovog poduhvata. Novac ne bi trebalo da bude problem jer su, kako reče dr. Nedžad Branković, investitori iz inozemstva već čuli za ovo. Prema dokumentima koji su u ranijem periodu rađeni za potrebe željeznice i nekih republičkih institucija Bosne i Hercegovine, nudi se više varijanti za trasu pruge Banovići–Vareš, ali svima je zajedničko to da treba savladati dva planinska masiva Konjuh i Zvijezda tunelima dugim pri-
Na čelu ideje: dr. Nedžad Branković
bližno četiri i osam kilometara. Na izbor trase utječe visinska razlika između Banovića i Vareša od oko 460 metara. Željeznička stanica u Varešu se nalazi na 760 m/nv, a Banovići na 300 m/nv. Trasa mora proći dolinom rijeke Krivaja i nekih njenih pritoka i povezati neka mjesta koja se nalaze na tom pravcu kakva su: Ribnica, Stipin Han, Careva Ćuprija, Kamensko, Vijaka i dr. Radi se o vrlo zahtjevnoj i, u građevinsko-izvedbenom smislu, kompliciranoj pruzi. Bez obzira na to koja će trasa biti izabrana, ona će sadržavati izgradnju dva tunela i nekoliko veoma zahtjevnih mostova. Sve je ovo ideja koja nije nova, ali u vremenu kad se ne nudi ništa novo i samo se polemizira o mogućim rješenjima za
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ
6
| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI
BROJ 253
izlaz iz začarane situacije u kojoj se privreda, odnosno cijela država nalazi, ovako velik projekt bi trebao pobuditi interesiranje relevantnih subjekata u državi, regiji, pa i šire. Postojeće studije, elaborati i druga dokumentacija na koju se u materijalu poziva, rađeni sedamdesetih godina, zreli su za provjeru i kontrolu primjenom savremenih tehnologija i novih tehničkih rješenja. Došlo je do promjene ukupnog ambijenta na trasi pruge. Promijenjeni su geopolitički uvjeti, jer sad se odluke ovakvog tipa dobrim dijelom donose i uz saglasnost lokalne uprave, a to su u konkretnom slučaju Zeničko-dobojski i Tuzlanski kanton. Zatim, privredni uvjeti (neaktivnosti) na trasi diktiraju pokretanje novih investicija, jer su neki važni privredni subjekti prestali s radom, pogotovo na području općine Vareš. Na kraju, došlo je do promjene demografske strukture stanovništva, jer su mnogi usljed ratnih zbivanja raseljeni. Može se metaforički zaključiti da je promijenjeno sve izuzev reljefa na tom terenu. Uvjet povratka i održivog ostanka ove regije je pokretanje privrednih aktivnosti i zapošljavanje. Izgradnja pruge Vareš–Banovići predstavljala bi značajnu priliku za upošljavanje domaće radne snage. U svakom slučaju, treba iskoristiti povoljnu klimu u EU, gdje su trenutno vrlo aktuelna pitanja reintegracije područja zapadnog Balkana i njihove pripreme za ulazak u Evropsku uniju, te kandidirati ovakve i slične razvojne projekte. Sve rečeno ustvari je iskorak naučne misli s ciljem davanja naučne podrške ovom projektu.
| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
Hajdar Arifagić
vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 SIJEČANJ 2016.
INTERVIEW
LUIGI PEZZUTO, apostolski nuncij u BiH
Otkrijmo radost u služenju drugima Vareške vjernike, dana 13. prosinca 2015. pohodio je i u župnoj crkvi misno slavlje predvodio Apostolski nuncij u BiH, msgr. Luigi Pezzuto. Misu je slavio na hrvatskom jeziku, a propovijedao na talijanskom. Potom je u razgovoru sa župnim fratrima iskoristio prigodu da se podrobnije upozna sa životom lokalne župne zajednice i spremno prihvatio mogućnost da vareškoj javnosti ostavi dodatne poruke putem našeg lista. Razgovarao M. Marijanović n Evo, za početak možemo konstatirati da smo počašćeni Vašim učestalim dolascima u Vareš, u tri mjeseca – tri puta. o Da, ovo jest treći moj dolazak u ovaj grad. Prvi put je to bilo u vrijeme koncerta klasične glazbe na proslavi blagdana sv. Mihovila, kojeg ova župa štuje kao svoga zaštitnika, a bili su tu tada i veleposlanici Austrije i Nizozemske. Drugi put sam došao u posjet sestrama franjevkama i ovo je sada treći put, što se podudarilo s trećom adventskom nedjeljom, koja je nedjelja radosti. n U održanoj propovijedi župljanima Vareša pri ovom dolasku govorili ste upravo o radosti u životu, koju trebaju pronositi kršćanski vjernici, naročito u vrijeme Došašća.
Trgovinska radnja
N na
o Točno je, govorio sam o radosti kao vrednoti. To je vrednota koju mi uvijek moramo posjedovati kao ljudska bića i kao kršćani. Jer vidim na ljudskoj razini da se gubi onaj tko nema radosti. A radost se mora identificirati s nama kršćanima. Mi smo pozvani da ljudsku radost uzdižemo na kršćansku radost kako je to Krist uradio. U toj viziji vjere kao radosti Božja nazočnost je temeljna. Ne radi se o tome da čovjek ima bilo kakvu radost već onu radost u kojoj je nazočan Bog. Poštenje života je radost i služenje drugima, darivanje drugima daje nam izvor te radosti. Iz kršćanske perspektive gledano to se ispunjenje ogleda i kroz solidarnost i karitativno djelovanje, a pošteni život onda postaje svetost u biblijskom smislu. I izvan kršćanstva tkogod je pošten i živi po-
Vareš ul. Čaršija bb
vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179 SIJEČANJ 2016.
šteno treba ga jednako poštivati. Znači, radost je jedna potreba vrlo važna za život čovjeka, posebno kršćanina i ona postaje temelj za napredak. n Stekli ste dosad sliku o vareškoj katoličkoj zajednici, ali i o stanju u ovom, kako će mnogi reći, zaboravljenom gradu, njegovoj egzistenciji koja je doista ispod nekih granica primjerenih današnjem vremenu. S druge strane, vjerojatno ste već upućeni da ovdje postoji jedna solidna međureligijska koegzistencija, unatoč ranama iz posljednjeg rata pa i aktualnim negativnim trendovima na globalnom planu. o Nisam ja taj koji to kaže, ali Drugi vatikanski koncil nas uvijek iznova poziva na dijalog i Vaš suživot ovdje je ona autentičnost koju Crkva želi širiti i potvrđivati. Ne možemo biti Crkva ako se zatvorimo sami u sebe. To je u svjetlu onoga što naš Papa ističe kad kaže da želi Crkvu na izlasku, Crkvu koja je otvorena prema drugima i drugačijima, i stoga poziva na misionarsko poslanje Crkve. Kad spominjemo to poslanje, ne odnosi se to na Aziju ili Afriku i da se od toga radi neki prozelitizam, nego na misionarski duh prema drugima. Misionarski duh znači ujediniti snage na način da se ljudi odgovorno sužive i rješavaju probleme na socijalnoj razini. n Posljednje što bih potencirao u ovom razgovoru za naš list, a sukladno činjenici da u ime Svete stolice obnašate diplomatsku funkciju u našoj zemlji, jest svjetovnog karaktera. Možete li svojim utjecajem pažnju onih ljudi koji upravljaju i odlučuju, koji imaju ovlasti i mogućnosti, skrenuti na stanje u sredini kao što je naša, kojoj nedostaje upravo djelatnog misionarskog duha kakav ste maločas spomenuli? o Ja mogu jamčiti da neću propuštati zgode i situacije da senzibiliziram one koji bi mogli pomoći. Kako na međunarodnoj razini preko veleposlanika drugih zemalja, tako i na razini lokalnih institucija. To je ono što ja mogu osobno učiniti i potpora sa strane Svete stolice neće izostati, a uvijek ćemo spremno ukazati na problematične mjesne situacije dok odluke ostaju na onima koji, kako ste rekli, raspolažu konkretnim mogućnostima da djeluju.
školski pribor • udžbenici • knjige uredski materijal • suveniri • darovni program čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja BROJ 253
7
POD SVODOM MALE ŠKOLE
Foto: T. Svetinović
Foto: I. Lovrić
Nastup profesionalaca: Tijana Vignjević i Ileš Bečei
Graciozne polaznice plesnih radionica Male škole
Božićni kulturni dar B
ožić je vrijeme kada nam na poseban način progovara Riječ koja je za nas postala tijelom. O Božiću su napisane tolike knjige, ispjevane tolike pjesme, snimljeni toliki filmovi i izrečene tolike riječi. No, Božić ostaje tajna, otajstvo u koje nikada nećemo moći proniknuti do kraja i nikada do kraja izreći. I naša ovogodišnja božićna priredba koja je održana u nedjelju 20. prosinca 2015. bila je tek samo pokušaj izricanja neizrecivog, mucanje o Riječi, govor o tišini. Kao što je ravnateljica Male škole s. Snježana Pavić istaknula u svom pozdravnom govoru, na ovaj način htjeli smo svim našim prijateljima i dobročiniteljima reći "hvala" za sve ono dobro i manje dobro koje smo zajedno proživjeli. Te večeri svojim glazbenim, plesnim i pjevačkim umijećima počastili su nas naši posebni gosti: Anida Isanović, Ileš Bečei i Tijana Vignjević koji su izveli skladbe "Tiha noć" i "Con te patrio", te
Chiara Licata i Admir Kalkan koji su otplesali svoj božićni "Plesni duet". Nit poveznica cijelog programa bio je božićni recital "Zašto je bilo tako" kojeg je recitirao Slaven Vidak uz glazbenu pratnju Vedrana Tuce. Duboke i snažne riječi teksta kojeg je napisao fra Mirko Filipović nisu nikoga ostavile ravnodušnim, nego su nas sve potaknule na drugačije promišljanje otajstva Božjeg rođenja. Tu su svakako bili naši stalni sudionici: štićenici Male škole i djeca iz Vareša – polaznici plesnih i glazbenih radionica koje vode Jovana Milosavljević i Toni Pešikan. Sve je bilo protkano pjesmom dječjeg zbora "Sveti Mihovil" pod ravnanjem s. Ružice Marijić. U svakoj izvedbi mogla se osjetiti nježnost, radost i toplina koju Božić nosi u sebi. Kaže se da je Božić vrijeme darivanja. Ova priredba je uistinu jedan poseban dar koji su nam darovali naši veliki i mali umjetnici. Oni su nam svojim nas-
95,
8
Hz
3 i 101,1 M
BROJ 253
tupom darovali puno više od običnog dara – darovali su nam jedan dio sebe, dio svog vremena i komadić svoga srca. U tome i jest smisao Božića. Svakome od njih iskreno zahvaljujemo za sav trud i napor koji su uložili kako bismo mi mogli uživati u radosti i ljepoti umjetnosti. Na koncu, poslužit ću se riječima s. Snježane Pavić koje je izrekla u svom obraćanju prisutnima: – Doista mislim da bismo ovaj Božić trebali zašutjeti i u vlastitom srcu čuti Boga koji nam govori i tu pronaći poruku Božića. Neka ona bude prepoznatljiva u našim djelima, a ne u riječima. Neka nam ovaj Božić pomogne da ponovno pronađemo ljudsku dimenziju u odnosima prema drugima, da možemo pogledati i zagrliti drugoga sa sviješću da i ta mala, jednostavna gesta može podignuti dušu i dati novu snagu, da se ponovno možemo radovati malim, svakodnevnim stvarima, da se možemo gledati očima srca slobodnim od bilo kakvih predrasuda. I vjerujem da će tada u svijetu, u ljudskim odnosima biti više božićnog duha, vedrine, uvažavanja i zajedništva. (izvor: www.malaskola.org)
HRVATSKI RADIO BOBOVAC SIJEČANJ 2016.
"VESELJE TI NAVJEŠĆUJEM"
Foto: D. Pavlić
Pjesma vareških učenica u slavu Božića
Božićne školske priredbe
U
ozračju dječjeg iščekivanja Božića u Osnovnoj školi Vareš dana 22. prosinca 2015. održana je priredba koju je svečano otvorio dječji župni zbor pod ravnanjem časne sestre Ružice. Pa su uslijedili nastupi najmlađih učenika s recitacijama, a najmlađi uvijek poberu najviše simpatija. Nizali su se zatim igrokazi i pjesme, a sve je završeno zajedničkom čestitkom mališana roditeljima i ostaloj publici koja ih je došla saslušati te odati priznanje nastavnom osoblju oko organizacije ove tradicionalne priredbe. **** Na suncem obasjan Badnji dan, 24. prosinca 2015. učenici Područne škole Pogar sa svojom učiteljicom Almom Kohut također su pripremili kratku školsku priredbu. Iako nastavu u ovoj školi pohađa mali broj učenika, priredbi je nazočio značajan broj mještana koji su ih došli
Foto: M. Marijanović Pogarska priredba završena darivanjem
podržati. A zahvaljujući Savjetu Mjesne zajednice Pogar, trud mališana na koncu je nagrađen i paketićima. Dolazak Djeda Božićnjaka uistinu je
AMI
TR
SIJEČANJ 2016.
BROJ 253
ozario lica pogarske i duboštičke djece, kako školskog tako i predškolskog uzrasta. S. P.
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 9
VAREŠ UZ BOŽIĆ Piše fra Mirko Majdandžić
D
raga čitateljice i dragi čitatelju, zagazili smo u Novu 2016. godinu. Uz čestitke za uspješnu godinu želim Ti i obilje blagoslova od Isusa, čije rođenje smo proslavili pobožno i uz slavlje, ali prema različitim kalendarima. Molitve i želje bile su nam slične ili jednake. Mir je bila najčešće izgovarana riječ, a obično se moli za ono čega nema. Neka nam Gospod daruje obilje Mira i Dobra! S adventom smo započeli pripravu za doček najdražeg gosta, pripravu za Božić. Već četvrtu godinu u tu pripravu spada i obilazak Vas u Vašim domovima i molitva s Vama za Božji blagoslov za Vaše obitelji. I najprije hvala za otvorene domove, ali još više za otvorena srca, za osmijeh. Hvala za čekanje s križem, svijećom i blagoslovljenom vodom. Hvala za okićena božićna drvca i hranom i pićem ukrašene stolove. Hvala za svaki susret, kako je često zahvaljivao fra Vitomir Slugić, profesor. Advent ispunjen susretima prođe brzo. Jednu nedjelju nam je ispunio i msgr. Luigi Pezzuto, apostolski nuncij, koji je predvodio svetu misu, proveo s nama ugodno popodne i podijelio s nama svoja razmišljanja o mnogim važnim temama. Hvala mu za prelijep susret. Kroz ispovijedi, pripreme za susret s Bogom, koji beskrajno voli čovjeka i želi obožanstveniti čovjekov život rođenjem u ljudskoj obitelji, još su kvalitetnije. Vareš se lagano popunjao Varešanima, koji (nelogično zvuči) moraju otići iz Vareša i raditi, da bi mogli barem povremeno živjeti
u Varešu. Kada bi odselili riješili bi se dijela svoje patnje. Ali ne mogu se riješiti ljubavi prema Varešu. I tako, kao i inače u životu, ljubav i patnja idu ruku pod ruku. I zato je, siguran sam, jedna od molitva Djetetu iz Betlehema, bila za snagu da nam ljubav prema ovim prostorima bude "jaka kao smrt" (Pjesma nad pjesmama), da je ništa ne može ugasiti. Židovski narod je molio u psalmima, a grupa BoneyM je to prepjevala u tužaljku o Sionu i Jeruzalemu dok su bili u progonstvu u Babilonu. Vareš je naš Jeruzalem, a svako brdo: i Perun, i Zvijezda, i Bobovac jesu naš Sion. I njih će opet ispuniti pjesma i veselje Varešana. Kada? To zasad samo Bog zna, ali bit će "k'o što svanut mora", kako bi rekao fra Vitomir Slugić. I on se tome nada, ali sa onih vječnih prostranstava. Misa ponoćka bila je odlično posjećena, kao i proteklih godina i gotovo kao u "stara, dobra vremena". Molili smo, pjevali. Veliki zbor sa sestrom Ružicom i prof. Željkom Sertićem odlično je uvježban. Mladi tamburaši s gosp. Igorom Hingerom sudjeluju i uče na iskustvu starijih. Odlučno su zvučali zajedno. Svi smo željni božićnih pjesama i gromoglasno pjevamo da mir bude sa svima na zemlji: i s onima koji teško sastavljaju kraj s krajem, jer hoće da pošteno odžive svoje živote, i s onima koji su krivi za težak život ovih prvih, i s onima koji bježe s vrećicama, u kojima im je sav imetak, i s onima koji su njih protjerali, i s onima koji šire ruke da prime izbjeglice, i s onima koji s eksplozivom oko struka šire strah, strah i samo strah, i s onima koji traže put u Betlehem, i s onima koji bježe od Betlehema, i s onima
MIR, VE koji su suputnici i supatnici tim putnicima, tražiteljima Betlehema, i s onima koji su često smetnja na tom životnom betlehemskom putovanju. Svima neka dođe mir, a mir je rezultat življenja s Mirom, s Bogom koji je izvor pravog i pravednog mira. I samo u okruženju pravog i pravednog mira ponovno će izrasti osjećaj za čovjeka, koji je tu, pokraj mene. Vareške jaslice su, također, govorile o toj želji, izgovarale tu molitvu novorođenom Kralju mira. A nakon ponoćke opet susret onih koji su se poželjeli vidjeti, razgovarati, zagrliti, izljubiti. Pred crkvom smo se družili uz čestitke, riječi, čašicu, poglede, pjesmu. Vatromet je samo uljepšao sve to lijepo. I nijedne petarde, gotovo za ne povjerovati. Jer tu je bilo i djece, mlađih osoba, koje su po prirodi buntovne i protiv svih ograničenja i upozorenja. Nijedna! Za razliku od nekih mjesta, gdje vrijeme nakon ponoć-
Vatromet nakon božićne ponoćke u vareškoj župnoj crkvi
10
BROJ 253
SIJEČANJ 2016.
ESELJE ke sliči na ratno područje, gdje moraš tražiti zaklon od "slavlja", ovdje je bilo gotovo nestvarno ugodno. A takvo nam je vrijeme i Bog dao. Hvala Mu! A svim Varešanima hvala za doprinos prelijepog božićnog ugođaja. Božićni prijem je došao kao logičan slijed. Svih ovih godina imali smo božićne prijeme, prilike za čestitanje i podjelu radosti Božića i nas koji slavimo i onih koji poštuju naše svetinje i žele da ih što radosnije proslavimo. I zato nam čestitaju. I zato smo zajedno. Ove godine prijem je bio na otvorenom, ispred crkve, da ima mjesta za sve, koji su željeli doći. Hvala svima na dolasku! Posebno hvala bratu po vjeri u jednog Stvoritelja Sadžidu efendiji Ramiću i načelniku općine gospodinu Avdiji Kovačeviću. Dobrota Stvoritelja neka ih prati! Naviknuti na susrete na otvorenom dočekali smo na gradskom igralištu Novu
2016. godinu, u organizaciji Općine Vareš i Udruge poduzetnika Vareša, uz pomoć u realiziranju izviđača Vareša i župnog ureda. Ušli smo u Novu godinu uz zajedničko odbrojavanje, čestitke i dobre želje, kolo i ples, pjesmu i izvlačenje sretnih dobitnika novogodišnje tombole. Dobre želje darovali smo jedni drugima. I onda, par dana poslije, lagano smo se vraćali u stvarnost, pakirali stvari za povratak ili odlazak (nisam siguran koja je riječ bolja), odlazili da se možemo vratiti. Sama Nova godina nije ništa promijenila, osim što smo obiljem dobre energije obasuli jedni druge i tako stvarali dobru klimu za dane pred nama, od Stvoritelja darovane. I sad još da pregledamo brojke u našoj župnoj zajednici. Nisu one najvažnije, ali njih možemo iskazati na papiru. Dobrotu koju smo mi osjetili, nemoguće je izmjeriti i izbrojati. Zato su tu brojke. Došli smo pred 1164 kućna vrata, jer toliko smo prošle godine imali obitelji, s 2152 člana, župljanina. 902 obitelji su otvorile vrata i u molitvama za blagoslov sudjelovalo je 1830 župljana. Sudjelovali su sigurno i drugi, ali nisu mogli biti u svojim kućama kada smo mi dolazili. Jer desetak ih je bilo u bolnici, 9 je smješteno u domove. Oko 150 je bilo odsutno (posao, posjete svojim po svijetu), a 64 župljana je odselilo u potrazi za boljim mogućnostima za život. To je 24 obitelji manje u Varešu i to su brojnije obitelji s djecom. Raduje da su mnogi bili tu u ovo božićno vrijeme. U vječnost je odselilo 47 članova župe, koji su živjeli u Varešu. A u 2015. godini imali smo 72 sahrane. Poko-
pali smo 25 naših Varešana, koji su živjeli negdje drugdje. I ovo je povezanost s Varešom: ovdje na ovim sunčanim prostranstvima čekati vječnost. U 2015. krstili smo 13 novih članova, ali samo četvero živi ovdje sa svojim obiteljima. Vjenčala su se samo 3 para. Dakle, nas ima, s privremeno odsutnim uz blagoslov obitelji, 2035 članova, u 1002 obitelji. Prosjek je 2,03 člana po jednoj obitelji. Stanje je slično kao i prošlih godina. Ove godine je malo naglašeniji odlazak obitelji s djecom. Prognoza? Nezahvalno je prognozirati bilo što na kratko vrijeme. Nada, da će biti nešto bolje, da će biti nekih ulaganja, projekata, zaokreta u pravcu stvaranja nekih novih radnih mjesta, topi se i blijedi kod svih. A ljudi nemaju vremena čekati, pogotovo obitelji s djecom. Vareš lagano postaje mjesto umirovljenika. Ne želim reći ništa negativno. Vareš jest mjesto gdje mogu živjeti ljudi koji ne traže puno, koji imaju dovoljno životnog iskustva za odabrati prave vrijednosti, koji znaju napraviti dobar životni raspored, koji znaju i hoće podnijeti i određenu žrtvu za ono što vole. Vareš je pun takvih žitelja. Prognozirati dugoročno za mnoge od nas nije ni važno, jer nećemo dočekati realiziranje tih predviđanja. No, možda najvažnije: nismo mi gospodari ni povijesti niti budućnosti. Sve je to, naši životi, ali i opstanak Vareša i nas u Varešu u Božjoj ruci. A jesmo li do sada planirali s Njegovom dobrotom i na Njegov način gledali na prirodu i sve oko nas ili smo Ga isključili praveći svoje planove za Vareš?
Foto: M. Marijanović SIJEČANJ 2016.
BROJ 253
11
ČUVARI OGNJIŠTA Dok jurimo okolo na zapregama stresa i frustracija razvikano blagdansko vrijeme darivanja pretvara se zapravo u vrijeme hedonizma i razmetljivih pokušaja izazivanja zavisti kod ljudi do kojih nam nije stalo, umjesto otvaranja duše i dijeljenja iskonske radosti s onima do kojih nam je, reći ćemo, stalo ili pak s onima koji trebaju samo malo ljudske topline. Za taj iskrivljeni smisao obično okrivljujemo materijalizam i nedostatak empatije kakav se pripisuje zapadnom svijetu, a ipak smo to i sami prepisali da se osjećamo moderno i trendovski. No, da nije baš sve što dolazi sa Zapada bezdušno i kapitalističko pokazaše u vrijeme ovoga Božića dvije nekomercijalne video reklame dvaju trgovačkih lanaca. Bila su to dva bljeska u tami općeg egoizma kroz koje su britanski "John Lewis" i njemačka "Edeka" kao po dogovoru pokušali skrenuti pažnju na sjetu onih ljudi koji u poznoj dobi na ovom svijetu žive sami, po svojoj sudbi, ili čak prije se aludiralo na one što su ostavljeni sami. Tko ima želju, lako mu je pronaći to i pogledati na internetu, a barem svaki unuk i unuka imaju danas te svoje svetinje od tzv. pametnih telefona stalno po rukama i uvijek su online, pa ako bi našli vremena pokraj silnih sati potrošenih na šupljake po chatovima mogli bi i to pogledati. Piše M. Marijanović emu je bio ovaj uvod? Na njega želim nasloniti par nasumično probranih ljudskih priča o samačkom životu, priča iz našega kraja, po koje sam pošao u praznično jutro, ono najmamurnije, dok je cijeli grad još spavao nakon manje euforičnog, a više ravnodušnog dočeka Nove godine. Ne želim da se pritom krivo pomisli kako su dva čovjeka kojima pođoh zaboravljeni od svojih i da im je nasušno trebala moja čestitka, ali je činjenica da, otvorivši vrata, ostadoše zatečeni. Ispostavit će se da su obojica u dobi od 77 godina, vitalni i snalažljivi u svojoj samoći. Da se i to razumije, imali bi oni kuda k svojima, koji su tu u Varešu i okolici, nego ne vide se sretnim ako bi priključali kuću i udunuli ognjište. Drugo što će se ispostaviti i što je potvrdilo opravdanost mog dolaska na njihove drvene podnice da bi začuli nenadano kucanje na vratima: obojica su čitatelji "Bobovca". Ovdje se opet mora naznačiti da oni koji ne drže primjerak našega lista na stoliću u dnevnom boravku nisu manje vrijedni niti bi zbog toga bili zaobiđeni. Iz ovoga zapravo
Č
August Parić
Sami i uspravni
samo treba primijetiti da se vareški ljudi, pa i tako zabačeni gorštaci pokazuju kao oni koji čitaju. Vladimir Terzić jedini je stanovnik u Studencima. To je strmen kutak na padini iznad davno zatrpanih Potoka. U potočkom smislu on je "posljednji Mohikanac", ali je danas pribrojen stanovništvu Semizove Ponikve. Iz ponikvarske perspektive, pak, on je istureni stražar na najnižoj točci sela.
Vladimir Terzić
Pred kućom iz široke cijevi slobodno šiklja ledna voda po kojoj je zakutak i ponio ime. Pojavljuje se odnekud, radosno mašući repom, mlado bijelo štene i inzistira na svojoj želji za igrom. Ali stalno bi htjelo još. Spasim se kad Vlatko otvori vrata, nasapunan usred brijanja. I to po starinskom protokolu: kragna na košulji podvraćena unutra, lavor mu na klupi pod skromnim ogledalom, u kutiji sapun. I nastavlja čovjek gdje je s brijačem stao, pazeći da ne potkrati solufe kakve je sačuvao od sedamdesetih. Ne pometa, te zapodijevamo razgovor. Drži kravu, ima ovce, hrani kokoši, uzgaja pčele. Sinovi, kojih ima trojicu u gradu, dolaze i pomažu. Noću, pak, nadigne se zvjerad pa mu je tako medvjed dvaput prevrtao košnice na koji metar od kuće, nedavno četiri vuka u snijegu ostavila trag, a lisice i šumsku sitnež da se i ne spominje. Vlatku to ne ugoni strah. Živi staloženo i vrti se po imanju povazdan. U rudarskoj jami "Droškovac" nakupio 40 godina staža, a otkako je u mirovini nijedanput nije posjetio liječnika. Auto više ne vozi, u Vareš se spušta preko bivšega rudnika pješke. I ljeti i zimi ide k misi
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
12
BROJ 253
BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI SIJEČANJ 2016.
JEDNA LIJEPA TRADICIJA svecem i nedjeljom. No, odozdo mu sinovi pješačenje ne dopuštaju. Ostavio sam bio za kraj pitanje o samotničkom dočeku Nove, ali ono je propalo jer Vlatko nije bio sam. U kuću do njegove, a gotovo su priljubljene, stigla na doček dva bračna para iz Kiseljaka, izvukli se otud da nađu mira tu gdje su ponikli. Doduše, ponikli su Ilija i Monika, a Janja i Marinko nisu, ali odluka o mjestu dočeka bijaše jednoglasna. I tako, malo i s njima, čestitke i zdravica za sretnu Novu. Na stolu svega, svi raspoloženi i rasterećeni, ozračje iz nekog prošlog vremena. Toplo ispraćen nastavljam dalje duž lijevog kraka Semizove na koju se nadovezuje zaselak Položac. Kako mu ime kaže, položen je u pitomu uvalu niz koju se dalje zaraslim puteljkom može spustiti u stjenoviti kanjon Bukovice. Pripada župi Borovica i danas broji tri stanovnika. Idem onome koji živi sam. August Parić. Pokucam tako njemu, otvori i uz čestitanje izljubimo se. Kad sam ukoračio preko praga na ponjave tek tada iskaza iznenađenje. Nije se nadao nikome tako rano, pogotovu ne s fotoaparatom. A ipak meze učas spremno, rakija po izboru, pristavlja se džezva, uz kavu prilažu kolači. Kruh domaći k'o duša, udovačkom rukom zamiješen i ispečen. Kroz godine se izvještila. Kuća, što bi se reklo, sriktana, odiše finom starinom. Mirovinu je zaradio u građevinskim poduzećima i na komunalnim strojevima. To je ona najmanja, koju linearno dobivaju svi što odradiše puni radni vijek, a mladima se danas daje upola veće i još ih steknu upola ranije. Složismo se da je to daleko od pravedno posloženog društva. Ne drži ništa od stoke i živine, ne treba mu i ne fali mu. Još je vozački aktivan i spusti se do grada kad treba namiriti kuću. Jedini mu obavezni silazak onaj kad treba poplaćati račune. Tako to rade umirovljenici starog kova, odmah čiste svoj dug. Nazvaše ga u to njegovi, kćerka s Mira. Ima gosta, javlja joj neočekivanu vijest. Mobitel smješten u kutak kuhinjskog prozora, gdje jedino može uloviti signal. Eto, to dočarava jednostavnost života, njemu i ne treba više osim na jednom mjestu. Novu godinu nije čekao, reče na kraju. Kad je čovjek sam postane mu ravno: došla, ne došla.
U ozračju blagdanske radosti
Božićno druženje Majdančana Danijela Pavlić
N
avečer 26. prosinca 2015., na blagdan sv. Stjepana, preko 50 sadašnjih i bivših Majdančana rasutih diljem svijeta okupilo se na tradicionalnom božićnom druženju, šesti put. Druženje se počelo organizirati spontano 2010. godine sa samo 14 prisutnih, a iz godine u godinu postaje prepoznatljiv božićni sadržaj Vareš Majdana. S Majdančanima se družio i vareški kapelan fra Tomislav Svetinović. Mlađi Majdančani bili su zaduženi za "ugostiteljski dio" druženja i to su odradili na visokoj razini. Nitko nije bio ni žedan, ni gladan nakon druženja. Stariji su se častili domaćim specijalitetima, mlađi božićnim kolačima, a sve se zalijevalo vinom, rakijom i sokovima. Bilo je i glazbe, tradicionalnih božićnih pjesama, narodnih poskočica i veselica, a igralo se i kolo, te plesalo. Rekli bismo, za svakoga ponešto. Posebnost druženja, koja uvijek izazove puno smijeha i veselja, je i organiziranje tombole. Ove godine bilo je skoro 40 nagrada, a glavna nagrada poklon bon mesnice "Franjić" pripala je Valentini Cici Malbašić. Božićne jaslice koje su postavljene u crkvi također su privukle veliko zanimanje okupljenih na druženju i svi su im
tel. +387 62 235 808 info@krcma-fm.com
Vijaka b.b., 71330 Vareš Bosna i Hercegovina SIJEČANJ 2016.
se istinski divili, osobito jer sadrže makete stare bosanske kuće, koja se i danas može vidjeti u naselju, te nezaobilaznu maketu majdanske crkve sv. Barbare. Ove godine za jaslice su nabavljene i nove figure. Na kraju druženja priređen je vatromet, koji su svi s oduševljenjem pratili. Važno je spomenuti i pokrovitelje druženja i tombole, a to su: mesnica "Franjić" i vlasnik Dražen Franjić, cvjećarna "Palma" i vlasnici Snježana i Rajko Tomić, poduzeće "MPM" braće Marošević, knjižara "Ami" i vlasnica Zdenka Kokor, trgovinska radnja "Poljooprema" i vlasnik Eugen Sučić, trgovinska radnja "Dijana" i vlasnica Dijana Rahić, foto radnja "Barnjak", udruga "Hrvatski radiša" i Hrvatski radio "Bobovac" Vareš. Još jedna posebnost vezana je za Vareš Majdan ovog Božića. Naime, skupina od 15-ak mlađih i starijih vjernika na polnoćku u župnu crkvu u Vareš išla je pješice s fenjerima u rukama, kao u neka davna vremena. Neka ovo izvješće ujedno bude poziv za božićno druženje 2016. godine za sve Majdančane i prijatelje Majdana gdje god bili.
BROJ 253
13
ZAPUŠTENI AKTIVNOSTI SPOMENICI IZVI\AČA(V)
Nakon što smo u dosadašnjim nastavcima predstavili lokalitete s arheološkim ostacima staroslavenskih bazilika i srednjovjekovnih crkava, ovoga puta bilo bi prikladnije u nadnaslovu staviti "zaboravljeni" ili "izgubljeni spomenici" jer se u pisanju o njima preostaje osloniti isključivo na usmenu predaju lokalnog stanovništva i slijediti pritom znanstveno potvrđene obrasce u povijesnim i religijskim mijenama na vareškim prostorima utljivi svijet uzvišenja Bogoš mnogo nam toga govori o životu u prošlosti. Iako nije najviša vareška gora, Bogoš je jako impresivan. A kakav je tek pogled sa njega; iznad vas svod nebeski, a ispod more zelenila perunskih padina, dok se ukrug otvara horizont prema Veležu i Zvijezdi, na jednoj, i Budoželjskoj planini, na drugoj strani. Pogled dolje sa stijene odnosno najvišeg vrha Bogoša izaziva strah; snažan je to osjećaj i dugo se nosi u sebi, skupa s prostornim i vremenskim dimenzijama. Računa se da je taj geološki rukopis star desetak miliona godina. Pogled s tih gora upravo ih je i uveo u svijet mitologije. S njih se onomad slavenskom puku objašnjavala stara vjera i svetost, riječima ali i konkretnim pokazivanjem: evo tu, upravo na tom mjestu, bog Perun je gromom ubio zmaja Velesa... Samo tako obred i obredne riječi imale su svoju punu svrsishodnost. Ja i danas lutam po povijesnim bespućima i prekopavam po mitološkim taložinama koje me vode do stoljeća sedmog. S prigušenim promišljanjem, ozaren istraživačkom možebitnošću, pokušavam otkriti odgovore na pitanja: jesu li se baš ovdje, na dodiru perunskih, veleških i zvjezdanskih padina, koje svojim tokom razdvaja rječica Stavnja, odvijale životne i božanske drame? Gdje se na Bogošu nalazilo svetište boga proljeća, gdje je susreo svoju sestru i zaručnicu Moranu? Gdje je bilo njeno svetište i gdje se odvijala svadba božanske djece, kojom se ritualno slavila godišnja rodnost? Vrativši se s ovog mitološkog promišljanja u stvarnost, hodeći prostranstvima kose na Bogošu, shvatio sam kako ovaj prostor odiše ozračjem ljepote iz koje se zrcali iskonska ovisnost čovjeka i prirode i iz koje izbija ona neshvatljivo snažna
Š
14
Pogled s najvišeg vrha Bogoša na obronke Peruna
Crkve na Bogošu i Perunu Piše Toni Petković proljetna jarost, koja je u stanju umrtvljenu prirodu ponovo oživjeti. Čovjeka to tjera da podigne pogled u nebeske visine, a potom ga spusti u podnožje do najniže točke i ostane zadivljen pred nevjerovatnom božjom moći. Bogoš već i svojim imenom pripada božanskom svijetu. Ovo impozantno uzvišenje donekle piramidalnog oblika nalazi se na donjem ulazu u varešku kotlinu. Podnožje njegova vrha je s jedne strane zaravnjeno i pokriveno kosnim livadama, a zapadne padine su kao odsječene i s velikim lomovima. Prema starom slavenskom vjerovanju, slavenskoj sakralnoj toponimiji i prikupljenim legendama Bogoš je Perunov sin koji donosi proljeće i oživljava zimom umrtvljenu prirodu, a mačem ili kopljem ubija zmaja. Dolaskom kršćanstva, sa svojim ga crkvicama i osobnostima nasljeđuju sv. Juraj ili sv. Mihovil. Kroz razgovor s ljudima, katolicima i muslimanima, koji žive ili su živjeli na padinama Bogoša došao sam do saznanja da se na njegovom sjevernom dijelu, koji "gleda" na varešku kotlinu, nalazila crkva. Nažalost, kroz te razgovore nisam mogao doći do više podataka, pa mi je ostalo jedino da pokušam, barem površno, izvršiti rekonstrukciju njezina izgleda i odgonetam kome je mogla biti posvećena. Nakon više samostalnih izlazaka na Bogoš pa zatim i u društvu s najeminentnijim znanstvenicima na polju slavenske mitologije našao sam mjesto moguće izgradnje ove crkve. To je nevelika zaravan slična lokaciji na kojoj se nalazi crkva sv. BROJ 253
Ane na Diknjićima i nimalo slična mjestu izgradnje crkve sv. Ilije na Oglaviću. Danas je to kosna livada bez ikakvih tragova da se tu nekoć nalazila građevina. Kamenih ostataka nema, kao u slučaju crkvica koje sam ranije opisivao kroz ovu rubriku, niti se na lokalitetu naziru udubljenja gdje su se mogli nalaziti temelji. Kamen je očito raznesen, a lokalitet preoran ili je sam zarastao u livadu. I ovdje bi se jedino arheološkim iskopavanjem moglo potvrditi postojanje crkve. Znatnije su sačuvane stare crkvice na prostorima gdje je kamen bio osnovni građevinski materijal. Ali na našem prostoru ostalo je samo sjećanje na njihovo postojanje, iz čega bi se moglo zaključiti da su u temeljima bile građene od kamena, a ostali, znatniji dio, od drveta pa su stoga brže propadale i nestajale. Takve je sudbine mogla biti i crkva o kojoj ovdje govorimo. Osim toga, crkva na Bogošu nije trebala biti reprezentativna kao one na Oglaviću i Diknjićima pa su joj i dimenzije mogle bile skromnije. Ona nije bila niti okupljalište većeg broja vjernika nego je bila potrebna ponajprije da istisne pogansko svetište. Ako dalje nagađamo, držeći se opet matrica staroga vremena, crkva je vjerojatno bila orijentirana pravcem istok-zapad, s ulazom na sjevernoj ili istočnoj strani. Ispred crkve se moglo nalaziti oveće dvorište. Pod crkve mogao je biti niži za 2-3 stepenika od ulaznog praga, iz razloga da bi se i na taj način vjernici spustili i bili ponizniji pred Bogom. Visina ulaznih vrata teško da bi prelazila 180 cm, a širina SIJEČANJ 2016.
130 cm. Duljina i širina crkve bile su zacijelo skromne, a krovište svakako strmo i pokriveno daščicama. Ove predodžbe ipak treba uzeti sa zadrškom pošto se u blizini crkve nalazi vrlo kvalitetan kamen za gradnju pa su od istog mogli biti građeni zidovi i dio unutarnjeg namještaja. Ono što svakako znamo, od toga kvalitetnog kamena rađeni su i stećci na groblju ponad Mira. Crkva je zacijelo imala malo prozorskih otvora, također vrlo malih dimenzija, tek toliko da se razbije unutarnja tama. Unutarnji zidovi mogli su biti ožbukani, ali malo vjerojatno i oslikani. Na koncu, primarni cilj ovog serijala o crkvicama nije da se oriše njihov izgled, nego da se spomene njihovo postojanje a lokaliteti ne zaborave. Oko mjesta izgradnje crkve nisam uočio nikakve tragove mogućeg sahranjivanja pa je groblje na Miru zasigurno bilo (i ostalo) mjesto pokapanja s višestoljetnim kontinuitetom. Kao i na ostalim starim crkvicama, sasvim je vjerojatno da je crkva imala i manje zvono kojim su se vjernici pozivali na molitvu, s malim tornjem za njega. Prilaz crkvi bio je prihvatljivim putem od mirskoga groblja čija se trasa djelomice i danas nazire u širini i do 5 metara. I naposljetku, crkva je mogla biti posvećena sv. Mihovilu, kao i one na Bobovcu i u Varešu. Razlog tomu je taj što je poganskog boga proljeća s dolaskom kršćanstva zamijenio sv. Mihovil i svojim kopljem porazio zmaja. Dakako da njih dvojica nemaju ništa zajedničko s pozicije kršćanske svetosti. Da bi se moglo raditi o gori boga proljeća, koji vodom otapa zimu, govori i predaja da je Bogoš pun vode, koja ne istače sva nego kruži u njegovom podnožju, a kojom bi se mogle zadovoljiti potrebe velikog broja ljudi. Ona samo u proljeće provali iz njegove nutrine. Jedna od predaja koja vuče u srednjovjekovlje govori da je nekoć od mirskoga groblja tekao potok prema Maloj Rijeci i da su uz njega bile kuće i trgovine, te da je tuda prolazio karavanski put. U luci ispod Bogoša također su se održavale proljetne svečanosti koje su trajale i po tri dana te bile neobuzdane. S obzirom na obradivo i iskrčeno zemljište, te veličinu groblja na Lipi, naselja oko Bogoša bila su u kontinuitetu nastanjena. Bijelo Borje, Koroušići i Stupni Do vuku imenom u slavensku starinu, dok naselje Mir nije u prošlosti moralo nužno nositi to ime. **** SIJEČANJ 2016.
Prema predaji i kazivanju mještana na suprotnim, perunskim padinama, s kojima sam također razgovarao, jedna se crkvica nekada nalazila i na području Peruna, na zaravni iznad današnjeg naselja Planinica. Lokalitet je sličan onome na Bogošu i dozvoljava svojim prostorom izgradnju manje crkvice s osrednjim dvorištem. Materijal za gradnju mogao je biti kao i na Bogošu, pošto se u blizini nalazi dovoljno kvalitetnog kamena, kao i veličina, izgled i namještaj crkve. Ali niti na ovom lokalitetu nisam pronašao tragove ostataka crkve ili neke druge građevine.
Logičnim se čini zaključiti da je ova crkvica mogla biti posvećena sv. Iliji, da bi se neutraliziralo kult boga Peruna. Ovo navodim i iz razloga što se u blizini nalazi lokalitet Trebiješ kao moguće mjesto prinošenja žrtve. I do ovog lokaliteta vodi sasvim pristojan put. Iako mi je kroz razgovore preneseno da je na Perunu postojala vrlo stara crkva, osobno sam više sklon vjerovanju kako ona datira iz nešto bližeg vremena, ali da je podignuta na temeljima starije gradnje.
AKTIVNOSTI ZAR TO NIJEIZVI\AČA VIJEST
Roditelji i kume s bebama
Dva krštenja u jednom danu fra Tomislav Svetinović
R
adost i nada u bolje sutra se najbolje očituje kroz život novorođene djece. U vremenu u kojem živimo, u kom vlada tzv. bijela kuga kad se više umire nego rađa, ukaže se i koji pozitivan primjer koji poručuje svima nama da se ne bojimo života. I minula vremena su bila teška i turobna, pa posigurno i teža, no naše kršćanske obitelji su bile bogate djecom i potomstvom. Odgovorni očevi i majke su spremno i savjesno prihvaćali svoju ulogu i bili više otvoreni životu nego u današnje vrijeme. Zašto je to tako? Tko je kriv za ovo što nam se danas događa? Odgovor na ova pitanja ću prepustiti svima nama, a ja ću se vratiti temi ovog pisanja. Na samom početku nove 2016. godine, točnije 2. siječnja, u našoj je župi kršteno dvoje djece. Istina je kako su ta BROJ 253
djeca rođena u sad već staroj 2015. godini, no sama činjenica da su roditelji ove djece odlučili krstiti ih na drugi dan Nove godine šalje nam jednu lijepu, optimističnu i radosnu poruku. To su Marieta Babić i Lorena Pentić. Zanimljivo je i to da su oba djeteta sa Strice. A u tjednu oko Božića u župnoj crkvi imali smo još četiri krštenja djece koja žive izvan Vareša, ali je lijepo da su se njihovi roditelji odlučili krstiti ih u župi svoga podrijetla, umjesto u Puli, Dubrovniku, Kanadi… Neka ih sve prati Božji blagoslov! Župa Vareš još ima života, još ima nade za bolje sutra. Neka ovaj primjer bude poticaj i ostalima, pogotovo mlađim parovima, jer će župa Vareš samo kroz potomstvo imati bolju i sretniju budućnost. Dao Bog da tako bude!
15
IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
Dana 3. prosinca 2015. u 86. godini života preminula je naša draga
našem dragom
ALFONZU VIŠNJIĆU
RUŽA GOGIĆ (1930. – 2015.) Počivala u miru Božjem! Sinovi Štefan, August, Rafo, Blaženko, Josip i Anto s obiteljima, kćerke Željka i Gina s obiteljima, braća Anto i Franjo s obiteljima, sestre Rezika i Katica s obiteljima, te unučad i ostala rodbina
(1.V.1933. – 3.XII.2015.) Sjećanje na tebe ostaje živjeti u nama. Počivaj u miru Božjem!
POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
našoj dragoj
dragoj majci
KATI BOŽIĆ
MARIJI DIVKOVIĆ
(27.XII.1936. – 5.XII.2015.) Tvoja ljubav i dobrota ostaju trajno u našim sjećanjima. Počivaj u miru Božjem!
(17.XI.1931. – 20.XII.2015.) od kćerke Lucije, zeta Ive, unučadi Vedrana i Vedrane s obiteljima, te od obitelji Grabovac, Babić, Seferović i Tomić.
Suprug Mijo, sin Toni, braća Ljudevit i Gabrijel s obiteljima i sestra Verka s obitelji
Počivala u miru!
TUŽNO SJEĆANJE JOZO MIJATOVIĆ
SJEĆANJE DRAGO FRANJKOVIĆ
(2001. – 2016.) Smrću čovjek ne umire, umire onda kada ga zaborave, ali ti ćeš živjeti dok žive oni koji te vole. Počivaj u miru Božjem!
(1.I.1982. – 1.I.2016.)
Tvoji najmiliji
ANA FRANJKOVIĆ rođ. Jerković (30.V.2013. – 30.V.2016.) Počivali u miru Božjem! Unuk Dario s roditeljima
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Na našeg dragog
Dana 9. siječnja 2016. godine navršila se tužna godina dana od kada nas je napustio naš suprug, otac i brat
VLATKA MIRČIĆA (2.I.2001. – 2.I.2016.) Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe ostaje u našim srcima. Počivaj u miru Božjem! S ljubavlju i poštovanjem, tvoji najmiliji
SLAVEN KRLJIĆ (1963. – 2015.) Godina dana bez tebe je prošla, ali ti ćeš zauvijek živjeti u našim mislima. Svojim odlaskom ostavio si veliku prazninu i bol u našim srcima, a sjećanje na tebe daje nam nadu da postoji bolji svijet u vječnosti. Počivaj u miru! Katarina, Gorana, Jana i brat Bojan s obitelji
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(9.I.2015. – 9.I.2016.)
(9.I.2009. – 9.I.2016.) Dana 9. siječnja navršilo se sedam godina od smrti naše drage
SLAVEN KRLJIĆ
ANĐE MUJČIĆ
Počivaj u miru, DRUŽE!
Tvoju ljubav i dobrotu vječno ćemo pamtiti. Počivala u miru! Darko
Kćerke Mira, Minka, Edviga i Jasna s obiteljima
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
KATARINA DODIK
(10.I.2015. – 10.I.2016.) Navršava se godina dana otkako nas je napustila draga mama, baka i svekrva
(5.III.1943. – 9.I.2010.) Tvoja ljubav i dobrota ostaju živjeti u našim srcima. Počivaj u miru! Tvoji: Zakarija, Željko, Nada i Krunoslav
16
Tvoji najmiliji
BROJ 253
RUŽA MARKOVIĆ S ponosom spominjemo tvoje plemenito i veliko srce, ostat ćeš vječno u našim srcima. Počivaj u miru! Tvoji najmiliji: kći Olga, sin Budimir, unuci Jugoslav i Marija, snaha Nafa i sestrična Kornelija
SIJEČANJ 2016.
TUŽNO SJEĆANJE (11.I.2010. – 11.I.2016.) Dana 11. siječnja navršilo se šest godina otkako nije s nama naš dragi
SJEĆANJE Navršilo se devet godina otkako nije s nama naš dragi suprug, otac i djed
MATO MARIJANOVIĆ
MARIJAN ANĐIĆ U našim srcima i mislima žive trajne uspomene na život proveden s tobom. Tvoji najmiliji: majka Lucija, otac Ljudevit, supruga Nevenka, kćeri Nina i Katarina, sestra Katarina s obitelji, braća Miljenko i Boro s obiteljima, zet Bruno
SJEĆANJE
(27.VII.1941. – 12.I.2007.) Pamtimo Te s ljubavlju. Počivao u miru Božjem! Obitelj
TUŽNO SJEĆANJE
Na naše drage
DRAGO JOZELJIĆ
IVAN DUSPER
(1928. – 1997.)
(21.I.2002. – 21.I.2016.)
S ljubavlju i ponosom čuvamo te od zaborava.
ŠTEFICA DUSPER (1.XI.1980. – 1.XI.2016.) Tuga i bol nije u riječima već u našim srcima, gdje zauvijek ostajete voljeni i nikad zaboravljeni. Počivali u miru Božjem! Obitelj
Počivao u miru! Tvoji najmiliji
IN MEMORIAM
U SJEĆANJE
Našem dragom
Našem dragom tati
IVI GOGIĆU
ILIJI DJAKOVIĆU
(13.I.2011. – 13.I.2016.) Tvoja ljubav i dobrota ostaju živjeti u našim srcima. Počivao u miru! Supruga, kćerka, sin, zet i unučad
(15.I.2015. – 15.I.2016.) Uvijek ćemo te se sjećati. Počivaj u miru Božjem! Zahvalna djeca s obiteljima
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
Dana 16. siječnja navršava se 16 godina od smrti naše drage majke
(17.I.2013. – 17.I.2016.) Dana 17. siječnja navršavaju se tri godine od smrti našeg dragog
RUŽE PETROVIĆ
DRAGE JOSIPOVIĆA
(16.I.2000. – 16.I.2016.) Dok mi živimo, živjet ćeš i ti u nama i s nama. Počivaj u miru! Tvoja djeca s obiteljima
Neka mir i tišina vladaju nad grobom tvojim, sjećanje na tebe mi nosimo u srcima svojim. Počivao u miru Božjem! Supruga s djecom
U SPOMEN
SJEĆANJE
SLAVKO DODIK (2011. – 2016.)
BERTA DODIK
MIJO DEANOVIĆ
DRAGICA DEANOVIĆ
(1917. – 1988.)
(1922. – 2003.)
(2014. – 2016.) Uvijek ćemo vas se sjećati s ljubavlju i poštovanjem. Počivajte u miru Božjem! Vaši najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE (19.I.2003. – 19.I.2016.) Dana 19. siječnja navršit će se 13 godina otkako nije s nama naš dragi
ŽELJKO DEANOVIĆ (1946. – 1997.)
FRANJO ZDENO VAREŠKOVIĆ S ljubavlju i poštovanjem čuvamo sjećanje na tebe. Počivao u miru Božjem!
Počivali u miru Božjem!
Supruga Marta, kćerka Tatjana, zet Matko i unuk Oliver
Vaši najmiliji SIJEČANJ 2016.
BROJ 253
17
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Na našeg dragog
(25.I.2009. – 25.I.2016.)
FRANO DODIK Sjećanje na tebe bolno je, život bez tebe težak je, a ljubav prema tebi vječna je. Ima nešto u dobrim ljudima, oni su jaki i poslije smrti ostave trag koji se nikada preboljeti ne može. Voli te tvoja Bernada
DAVORA VIDOVIĆA
TUŽNO SJEĆANJE
(21.I.2014. – 21.I.2016.)
(27.I.2004. – 27.I.2016.)
Postoji ljubav koju smrt ne prekida, tuga koju vrijeme ne liječi i sjećanje koje u nama svaki dan živi.
Navršava se 12 godina od smrti naše drage
Počivao u miru!
Uvijek ćemo te se sjećati. Počivaj u miru Božjem!
MARICE DODIK
Tvoji: supruga i djeca, mama, tata, brat i sestra s obiteljima
Brat Tomo s obitelji
SJEĆANJE ROZALIJA GRGIĆ
SJEĆANJE VINKO DODIK
(2.III.1934. – 29.I.2011.)
(13.XI.1928. – 30.I.2002.)
MIRKO GRGIĆ
BERNARDA DODIK
(20.III.1939. – 26.I.2009.)
(2.II.1932. – 30.XII.2004.)
Vrijeme prolazi, ali sjećanja na vas ostaju. Počivali u miru Božjem! Brat Branko i sestra Anica
S ljubavlju i poštovanjem čuvamo sjećanja na vas. Počivajte u miru Božjem!
PRAVA LJUBAV ZABORAVA NEMA Naš vjerni čitatelj, danas u svojoj 88. godini, izrazi želju da putem našega lista evocira uspomenu na ženu s kojom je proveo sretan život i posveti joj pjesmu, pa tko bi imao srca ne dati prostora takvoj ljubavi.
VOLJENOJ ŽENI Jesen stigla pa se momci žene pa i mene moji hoće da ožene, a ja njima 'vako odgovaram: oženi me moja mila majko, pa ti neću radit naopako. Oženi me sa djevojkom finom, po imenu Varoščić Kristinom. Trećeg maja, nedjelja je bila, kad je Krista i pred oltar stigla. Pa je onda u Kute kročila i otad ih trajno zavolila. I u njima djecu izrodila, onda mene samog ostavila. Kristo moja, moje majsko cvijeće, tvoj te Vjeko zaboravit neće.
U OBJEKTIVU
Djeca s obiteljima
Posljednja tura vareškog starog željeza.
IZLETIŠTE ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802
ORGANIZIRAMO: IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ
V. Zlović 18
Priredio Z. Filipović
BROJ 253
SIJEČANJ 2016.
IZ STARIH ALBUMA
Zbogom, i piši mi Naš sugrađanin Avdo Muftić donese nam ovu iznimno vrijednu fotografiju staru 99 godina. Koliko god bila vrijedna ona (makar na njoj nikoga ne znamo, pa ni tko je vojnik koji svojoj voljenoj posla pismo na poleđini fotografije), još je vrjedniji upravo sadržaj toga pisma, koji je usto i ganutljiv. Zbog toga što možda neće biti dovoljno čitljiv kod prenošenja u tisak, donosimo ga pretipkanog. Adresirano je ovako: gosp. Mijo Kasapović trgovac (pa sitnim slovima – da preda) Ani Mijatović, Z.P. Vareš, Bosna. U pismu, pak, prvo je naveden datum i mjesto odakle je poslano Mohač, 26/12 g.1916, naznačeno da ga Šalje Ivo Mijatović i ovako slijedi u nastavku: Draga moja Ano, mogu ti javiti da sam fala Bogu dobro i zdravo, koje želim i tebi od Boga. Evo ti moja slika i moja družina sa mnom. Sa ovijem idem u bojno polje. Sada sam plao slab, bio sam marod pa sam izmršo. I više ništa nego zbogom, u sliku gledaj i meni se nadaj, a neka imaš uspomenu ako poginem. Primi pozdrav od svoga i nikad nezaboravnoga Ive, i pozdrav Pavi i Jelki i svakom koji želi čuti za me, i zbogom, piši mi.
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
SIJEČANJ 2016.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 253
19
ZA ŠAKU ZRAKA
Tekst Dunja Šego n Foto Ivona Marijanović
SAN O VEDRINI Došlo vrijeme, ja moj brate, da se svježi planinski zrak pakira u bočice i plasira za izvoz. Tko već za to nije čuo, mislio bi da je šala. A cijena flaširanog zraka – prava sitnica: 14 do 20 dolara. Nadošli na to Kanađani, kupuju kineski snobovi. Guše se svake zime u svom Pekingu, što je već stara novost, a sve jače se stežu pluća mnogim europskim velikim gradovima. I s raznih strana svijeta tako neke zagušljive vijesti, pa se vlasti dovijaju da ljudi voze na par-nepar, k'o u nas ono u vakat. Ako ćemo bliže, Zenica i Tuzla isto danima dahnut' nisu mogli, ili još bliže, Visoko i Breza, a tek šeher Sarajevo u kom se, pa skorom tri tjedna, čestito nije znala razlika između podneva i ponoći. Smog i magla, štipa čađa, nigdje neba, gle beznađa... Dok mi, pod vedrom Zvijezdom rođeni, ne znamo kud bi više s toliko plavetnog neba i sterilnog zraka. Evo, neka objektiv ne da lagat': ma, da ti žao bude zaspat' od ljepote...