Bobovac br. 254

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXII. • BROJ 254 • VELJAČA 2016.

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

ISSN 1512-813X

9 771 512 81 300 6

UVODNIK

N

adnevak 15. veljače 2016. označen je povijesnim za BiH jer toga će dana predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović u Bruxellesu službeno predati zahtjev za članstvo naše zemlje u Europskoj uniji. Smatra se to najvećim iskorakom BiH do sada, još od potpisivanja Daytonskog sporazuma 1995. godine. No, na vidjelo je konačno izbila i činjenica da nisu svi jednako zagrijani za pristupanje europskim integracijama, pa čak i neki vodeći mediji u BiH ne pridaju pripadajuću važnost ovom događaju. Kroz kontakte što smo ih stjecajem okolnosti ostvarili proteklih dana s visokorangiranim domaćim i inozemnim dužnosnicima u našoj zemlji doznali smo iz prve ruke da je postojao snažan otpor ovom prijelomnom potezu za budućnost zemlje, kako unutar BiH tako i od dijela europskih dužnosnika! Svima je, naime, jasno da nakon 15. veljače treba raskrstiti s tavorenjem i koracima unatrag jer pred nositeljima vlasti u Bosni i Hercegovini tek sad slijedi mukotrpan proces, predstoje važne reforme, ispunjavanje preostalih obveza, prilagođavanje europskim standardima i slično.

"Postoji jako puno stvari na kojima mi moramo raditi, ali koje nemaju veze s predajom same aplikacije za članstvo. Moramo prije svega objaviti rezultate popisa stanovništva čim prije i nema nikakvog razloga da to ne uradimo", istaknuo je predsjedatelj Čović.

On nije želio komentirati motive zbog kojih pojedini političari i analitičari osporavaju predaju zahtjeva za članstvo u EU, ali upozorava da takvim istupima samo zbunjuju građane. Teško je, kaže, naći racionalno objašnjenje za takvo ponašanje kojim se stanje u BiH nastoji prikazati crnjim nego što doista jest.

"Mi ćemo 15. veljače predati zahtjev i to nitko više ne može promijeniti. No, time ćemo samo preuzeti jednu veliku obvezu, jer ovo je iznad svega interes BiH. Temeljni motiv zbog kojeg sam toliko inzistirao na predaji zahtjeva što prije jest činjenica da će nas to natjerati da se ubrzano prilagođavamo standardima po kojima funkcionira demokratski svijet", dodao je Čović.

IZME\U 2 BROJA Odgovor Europske unije predsjedatelj Predsjedništva BiH očekuje u iduća dva ili tri mjeseca, ali upozorava da BiH sada mora biti spremna na upitnik koji će vjerojatno sadržavati nekoliko tisuća pitanja. BiH će na ta pitanja morati dati jasne odgovore i to će, po očekivanju predsjedatelja, na pravi način oslikati stanje u zemlji.

"Tada se možemo nadati da početkom iduće godine dobijemo kandidacijski status, jer bez toga je sve ovo samo izraz naše volje ili sposobnosti. Taj status dovodi nas u poziciju da razmišljamo kako otvarati i zatvarati pojedina poglavlja. Mi imamo šansu sustići susjede, prije svega Srbiju koja je već otvorila prva pregovaračka poglavlja. Naredne dvije godine nisu izborne i ja pozivam sve one prave prijatelje članstva BiH u EU da nas podrže u tim reformama koje će pokrenuti BiH", podcrtao je Čović.

Hoće li eventualno dobivanje kandidacijskog statusa, na koje treba čekati još godinu dana, zaustaviti nesporne negativne trendove u našoj zemlji, posebice u pogledu iseljavanja? U prvi mah vjerojatno neće jer i u trenutku dok se predaje zahtjev mnogi odlučno pakiraju kofere.

Broj ljudi koji su Bosnu i Hercegovinu napustili u periodu od 1991. premašio je jedan milijun, a samo prošle godine oko

ISPRAVAK U prošlom broju "Bobovca" na str. 8 pogrešno je potpisana prva fotografija uz tekst "Božićni kulturni dar", te je ispod nje umjesto imena Tijana Vignjević trebalo stajati Anida Isanović. Ispričavamo se spomenutim umjetnicama, kao i Vama poštovani čitatelji, zbog ove nenamjerne pogreške.

POTPORA IZ AUSTRALIJE Naši čitatelji i pretplatnici u Australiji – Blaženko Barkić, Zlatko Jakić, Čedo Jakić, Anto Miletović, Gordana Ljuboja, Ambroz Nikolić, Mišo Marjanović, Josip Josipović, Darko Terzić, Tomo Ilić i Mladen Ilić – prikupili su i na početku ove godine donacije za potporu listu "Bobovac" i to svaki po stotinu australskih dolara. Hvala svima!

DONACIJE ZA "BOBOVAC"

IZ ŽUPNIH MATICA

Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske

Ranka Parić, Njemačka – 50 €, don Mato Majić, Seonjaci – 150 KM, obitelji Franjković i Gavran, Hrvatska – 30 KM, Anto Pejčinović, St. Thomas (Kanada) – 100 CAD.

Fotografija na naslovnici: M. Marijanović

Svima hvala lijepa!

ŽUPA VAREŠ Kršteni: Irena Milošević (Siniše i Sanje).

Umrli: Jelena Pejčinović rođ. Rochmes (1931.), Stjepan Idžotić (1938.), Većeslav Safner (1932.), Nada Ružić rođ. Mišić (1934.), Miroslava Drmešić rođ. Dodik (1933.), Paula Turbuk rođ. Sprečkić (1937.), Ivan Franjković (1924.).

2

69.000 ljudi otišlo je u potrazi za boljim životom. Obitelji ostaju razdvojene po generacijskim linijama. Od BiH, doduše, dižu ruke i zaposleni, odlaze i takvi, ali to ne mijenja činjenicu da se BiH s brojkom od pola milijuna nezaposlenih nalazi na sedmom mjestu u Europi i da nas je Svjetska banka rangirala kao najsiromašniju zemlju u regiji.

U vrtlogu s kojim se Vareš bori, da ne bude nepovratno povučen na dno, pružaju mu se posljednjih dana ruke spasa od strane pojedinih državnika i diplomata, a čiju dobru volju i namjere treba prepoznati i iskoristiti, jer čini se krajnji je čas.

Značajnu pokretačku ulogu u tome preuzeo je i vareški župnik fra Mirko Majdandžić, o čemu više možete pročitati na duplerici. Nema više mjesta za puko zadovoljstvo kurtoaznim susretima s ljudima od najvećeg utjecaja, pa se i na lokalnoj razini, slično kao na državnoj, sada odsudno pokušava otvoriti poglavlje o projektima. Podrška je obećana, ali i ti projekti moraju biti provedivi te prije svega propisno napisani. Njihovo je kompletiranje, budući da je u najavi novi, koordinirani dolazak visokih dužnosnika u Vareš te snažniji angažman u pokretanju Vareša s mrtve točke, od krucijalnog značaja.

BROJ 254

VELJAČA 2016.

VIJESTI SJEDNICE OPĆINSKOG VIJEĆA Općinsko vijeće Vareš održalo je dana 28. siječnja 2016. godine 33. redovitu sjednicu i na njoj razmatralo šest točaka dnevnoga reda. No, prije početka rada po zacrtanom redu u prvi plan je izbilo kulminirajuće nezadovoljstvo radnika u Tvornici rezervnih dijelova u Vareš Majdanu koji su pred umirovljenjem, pa su stoga došli da zatraže pomoć vijećnikâ. Iz diskusije, koja realno nije mogla ni na koji način pomoći rješavanju situacije, naposljetku je izveden zaključak da se održi tematska sjednica posvećena problematici u ovom privatnom poduzeću, a na koju bi bili pozvani i predstavnici vlasničkih struktura, porezne uprave, resornog ministarstva Zeničkodobojskog kantona i drugi. Rečeno je odmah da Općinsko vijeće teško može ostvariti upliva u rad bilo koje privatizirane tvrtke, ali da, s druge strane, ne može i nema moralno pravo nezainteresirano promatrati agoniju radnika TRD-a koja traje već nekoliko godina – naprosto jer je riječ o građanima Vareša. Vlasnicima, koji su Talijani, putem etera odaslana je poruka da se kao poslodavci sigurno ne bi tako ponašali u svojoj zemlji, gdje vlada zakonodavstvo Europske unije. Suštinski problem u ovom poduzeću su nagomilani dugovi za doprinose na plaće, što radnicima onemogućava ostvarivanje prava na liječenje i napose na mirovinu.

Na dnevnom redu koji je pretresen u nastavku sjednice nije se našlo ničeg, barem ne široj javnosti, osobito zanimljivog, a uzbuđenja nije bilo ni oko urgencije što ju je poslalo Javno komunalno poduzeće Vareš, očekujući da se Općinsko vijeće o njoj očituje. U tom aktu, potpisanom od strane predsjednika Skupštine JKP-a Grge Vukančića, zahtijeva se, u što kraćem roku, pristupanje potpisivanju protokola o izmirenju dugovanja koja Općina Vareš ima prema ovom poduzeću, a koja su na dan 18. prosinca 2015. iznosila 423.768 KM. "Zbog velikog iznosa nenaplaćenih potraživanja narušena je tekuća likvidnost ovog poduzeća i otežano je obavljanje osnovnih djelatnosti kao što su vodoopskrba, odvoz smeća, ulaganja u opremu i vozila za potrebe zimskog održavanja i slično.

Dugovanja Općine kao osnivača su ovo poduzeće dovela u situaciju da kasni s izmirenjem ukupnih obveza prema dobavljačima, te poreza i doprinosa, zbog čega nam se zaračunavaju zatezne kamate", stoji u urgenciji JKP-a.

Na sve to oglasio se samo jedan diskutant, a Vijeće nije iskazalo nikakva stava. Javno se komunalno poduzeće dosad nekako spašavalo namicanjem prihoda kroz eksterne poslove i nastup na tržištu, inače bi već bila dovedena u pitanje ne samo zimska služba nego i osnovna komunalna djelatnost, a od koje se, kako saznajemo, ostvaruje cca 75 tisuća KM bruto prihoda mjesečno, čime se ne mogu dovoljno pokriti čak ni troškovi vodoopskrbe i odvoza otpada. **** Dana 10. veljače održana je i tematska sjednica Općinskog vijeća Vareš posvećena problematici radnika Tvornice rezervnih dijelova. Prvi se obratio općinski načelnik Avdija Kovače-

vić te iznio presjek stanja, počevši od trenutka privatiziranja TRD-a. Naglasio je pritom da Općina ne može doći do podataka o vlasničkoj strukturi ovog poduzeća, ali da raspolaže saznanjem kako je nagomilani dug za neplaćene doprinose radnicima u rujnu prošle godine dostigao iznos od 5.877.656 KM, uz zatezne kamate od oko 1,3 milijuna KM. Uglavnom, rasprava je trajala gotovo šest sati, a na koncu je izglasano šest zaključaka. Prvi zaključak je bio da se uputi urgencija upravljačkoj strukturi TRD-a da u roku od 60 dana izvrši uplatu doprinosa za MIO dvojici nekadašnjih zaposlenika (koji su već više od 2,5 godine bez riješenog statusa i ne mogu ostvariti pravo na mirovinu). U šestom zaključku, koji je uvjetan, rečeno je ukoliko prvi zaključak ne bude realiziran Općinsko će vijeće uputiti zahtjev prema nadležnom tužiteljstvu da izvrši provjeru poslovanja TRD-a. Drugim zaključkom odlučeno je formirati radnu skupinu u čiji sastav bi ušli općinski načelnik, predsjedatelj Općinskog vijeća, predstavnik sindikata TRD-a i predstavnik samoorganiziranih radnika (koji potražuju prava na mirovinu). Trećim zaključkom traži se hitan sastanak s upravljačkim strukturama TRD-a kojemu bi nazočila ova radna skupina i pritom bi se razgovaralo o mogućim rješenjima za TRD (prestrukturiranje poduzeća, dokapitalizacija, prodaja, traženje strateškog partnera i sl.). Četvrti zaključak predviđa da Općinsko vijeće uputi Vladi Federacije BiH zahtjev za što brže donošenje sustavnog rješenja za TRD, vezano za uplatu doprinosa i ostvarivanje prava iz zdravstvene zaštite. I, konačno, petim je zaključkom Općinsko vijeće podržalo zaključke Sindikata TRD-a koji su prezentirani na sjednici.

A ujutro prije početka sjednice vijećnici su od strane uprave pozvani u obilazak pogona Tvornice rezervnih dijelova i Centralne radionice, što je i upriličeno, dok su na sjednici uz v. d. direktoricu TRD-a Sevledinu Gondžo i predstavnicu vlasnika kapitala Soniu Nanut nazočili predstavnici sindikata te samoorganiziranih radnika, kao i veći broj ostalih radnika TRD-a.

Nazočila su također dvojica predstavnika ministarstva energetike, industrije i rudarstva ZDK-a.

RADOVI U RADNIČKOM Nakon više od mjesec dana završeni su poslovi u Radničkom domu u Varešu, koje je preko Fondacije za obnovu i razvoj regije Vareš financirala Vlada Republike Hrvatske. Investicija je 50.000 kuna, a radi se o keramičkim radovima u sanitarnim čvorovima na I i II katu, postavljanju podne keramike u hodniku na I katu, te postavljanju svih sanitarija na I i II katu.

Radovi su se odvijali u okviru III faze, tako da će na proljeće I kat Radničkog doma u potpunosti biti spreman za eventualno korištenje, budući da su prethodno završeni radovi u nekoliko prostorija. Radove je izvodilo JKP Vareš.

Ovim putem Fondacija se zahvaljuje Državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske na čelu sa predstojnicom Darijom Krstičević i Veleposlanstvu Hrvatske u BiH na čelu s njegovom ekselencijom Ivanom Del Vechiom. (www.fondacija.vares.info)

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

www.fondacija.vares.info

VELJAČA 2016.

BROJ 254

3

IMA LI BOLJIH DANA Najbrojnije ulice u Varešu su Put mira sa 141 katoličkom obitelji i Zvijezda sa 115 obitelji. A najbrojnije selo i dalje je Pogar sa 64 obitelji i 127 stanovnika. ŽUPA VIJAKA U ovoj župi, prema podacima župnika fra Marinka Štrpca, u 115 obitelji živi 218 članova. Krštenja nije bilo, vjenčanje jedno, umrlih 14. Evo kako su pojedinačno naseljena tamošnja mjesta: Gornja Vijaka – 31 obitelj, 54 člana; Ivančevo – 20 obitelji, 37 članova; Križ i Boguni – 7 obitelji, 12 članova; Krčevine – 12 obitelji, 32 člana; Radoševići – 10 obitelji, 18 članova; Donja Vijaka – 20 obitelji, 33 člana; Tribija – 2 obitelji, 4 člana; Magulica – 18 obitelji, 31 član.

Rijedak prizor na našim selima

Statistički podaci župa ŽUPA VAREŠ U prošlom broju "Bobovca" objavili smo izvješće vareškog župnika fra Mirka Majdandžića s okvirnim podacima o brojnom stanju u župi do kojih se, kao i svake godine, došlo prilikom božićnog blagoslova obitelji. U međuvremenu je župnik raščlanio statistiku i pružio nam još podataka koji će vas sigurno zanimati.

Tako u Varešu, odnosno na području župe, imamo 337 "obitelji" u kojima žive samci, a s dva člana je 263 obitelji. S tri člana je 147 obitelji, a s četiri člana 86 obitelji. S pet članova je 26 obitelji, a samo 4 obitelji imaju po šest članova.

Sveukupno: Prosječna starost vareške župe je 53,5 godina. Najbrojnije godište je 1958. s 48 župljana. Slijede 1937. s 46, 1954. s 42 i 1956. s 41 župljaninom. Najstarija župljanka u ovom trenutku je Ana Andrić (1922. godište), a prva i druga "pratilja" su Marica Petković i Anđa Prskalo, obje rođene 1923. godine.

Najbrojnije prezime i ove godine je Dodik sa 63 nositelja. Slijede Božići s 47, Franjići s 40 i Malbašići s 36 nositelja.

Zatim imamo 34 Josipovića, po 33 Grabovca i Petrovića. Prezime Terzić nosi 31 župljanin, a Mirčić 30 župljana. S jednim nositeljem imamo 82 prezimena.

Šansa u poljoprivredi

U

red za zapošljavanje Vareš izradio je nedavno informaciju o stanju na tržištu rada u Varešu, sa svrhom da se ukaže na preorijentiranje i ulaganje u poljoprivrednu proizvodnju kao trenutno jedinu perspektivnu mogućnost, pošto u svim drugim segmentima rada i zapošljavanja škripi. Ujedno bi ovaj akt trebao služiti kao neka vrsta preporuke pred djeliteljima poticaja, da se osjete senzibilnim prema poljoprivrednicima s vareškog područja, posebice onima koji to tek žele postati.

A u presjeku trenutnog stanja u Varešu navodi se kako je i dalje evidentno opadanje broja stanovnika, poglavito zbog

4

nemogućnosti zapošljavanja. Relevantni podaci iz ovog ureda ukazuju na poražavajuću činjenicu da se tijekom prošle godine na njegovu šalteru pojavilo preko 300 osoba kojima je prestao radni odnos!

"Izražena je i pojava otpuštanja pa ponovnog zapošljavanja istih osoba (mjesečno ili čak svakih 15 dana), što je također indikator otežanog poslovanja", drži se u informaciji Ureda i sliku zaokružuje podatkom da je na dan 31. prosinca 2015. broj nezaposlenih Varešana (1320) premašio broj zaposlenih (ispod 1200).

"S tim u vezi analizirali smo mogućnosti zapošljavanja i samozapošljavanja u poljoprivredi kao jedinu alternativu za BROJ 254

ŽUPA BOROVICA U selima Gornja i Donja Borovica, te zaseocima Osredak i Položac, prema statistici koju nam je dostavio borovički župnik vlč. Ivan Butum, živi 58 osoba u 38 obitelji. U župnim maticama za prošlu godinu upisano je 8 umrlih, dok matice vjenčanih i krštenih stoje nedirnute.

FILIJALA OĆEVIJA Prema podacima iz Oćevije, u ovom selu vareške općine – a koje ne potpada pod vijačku župu već pod olovsko svetište – trenutno žive 23 katoličke obitelji s 57 članova.

M. M.

otvaranje novih radnih mjesta. Prikupljajući podatke došli smo do ohrabrujuće spoznaje da su mnogi stanovnici općine Vareš i sami vidjeli svoju šansu u poljoprivredi te krenuli u proizvodnju. Svakako je tome doprinijela i činjenica da u općini Vareš postoji tradicija prikupljanja ljekovitog bilja, šumskih plodova i gljiva, te njihovo plasiranje kroz otkup", ohrabruju iz Ureda, pozivajući na koordinirano djelovanje zainteresiranih institucija i pojedinaca (Općina, Ured za zapošljavanje, mjesne zajednice, poljoprivredni proizvođači) u cilju animiranja nezaposlenih osoba i potencijalnih proizvođača za tržišno bavljenje poljoprivredom, te organiziranja edukacija i prikupljanja informacija o kretanjima na tržištu poljoprivrednih proizvoda, kao i o programima sufinanciranja poljoprivredne proizvodnje.

S. P. VELJAČA 2016.

UGOSTITELJI vs. VLASTI

Kafići u središtu Vareša

U "borbi" za noćne sate

N

a siječanjskoj sjednici Općinskog vijeća pod (u ovom slučaju skoro pa doslovnim) "tekućim pitanjima" – kada se inače raspravlja o pristigloj pošti, inicijativama i inim prijedlozima općinskom zakonodavnom tijelu – našla su se i dva nesumnjivo podudarna dopisa, štoviše sročena istog datuma, a vezana za reguliranje produženog radnog vremena ugostiteljskih objekata vikendom, odnosno petkom i subotom.

U jednom koji je nazvan inicijativom za donošenje Odluke o izmjeni Odluke o radnom vremenu u ugostiteljskim objektima, a koju je potpisalo devet vlasnika gradskih kafića, smatra se da je došlo do različitog tumačenja postojeće odluke i da je ista nedorečena, te se kao takva provodi na njihovu štetu. U biti, radi se o tome da ugostitelji zahtijevaju redovito radno vrijeme do 24 sata, bez obzira o kojem je dobu godine riječ, a da produženi rad objekata uz odobrenje traje do 2 sata u noći, te "u slučaju posebnih svečanosti, praznika i muzike uživo" bude pomjeren do 4 sata ujutro. Trenutnom je odlukom, naime, propisano da produženi rad tijekom zimskog računanja vremena traje do 1 sat, a tijekom ljetnog računanja do 2 sata.

"Ukoliko se ne odobri ova Odluka doći će do drastičnog smanjenja prometa, što će dovesti do toga da naši gosti, osobito mladi, odlaze u druge općine na zabave i druženja, a mi ćemo sasvim sigurno morati otpustiti jedan broj konobara", stoji u obrazloženju inicijative, te se dodaje:

"Naglašavamo i podatak da je ugostiteljstvo jedini sektor privrede čiji dio novčanih tokova ide ka Varešu, a ne obratno".

Stranu su vlasnicima lokala pridržali mladi iz udruge "Acta" Vareš, pokrenuvši peticiju u kojoj traže manje sputavanja u izlascima vikendom. Oni ovako obrazlažu: "Peticiju temeljimo na činjenicama da su ugostiteljski objekti jedino mjesto gdje mladi mogu provoditi svoje slobodno vrijeme, jer u gradu nema ni diskoteke, ni pozorišta, ni kina, ni doma kulture. Ako smo primorani napuštati općinu u potrazi za poslom, nemojte dozvoliti da to isto moramo učiniti i da bi se zabavljali izvan mjesta rođenja i stanovanja".

I zaključno šalju bumerang općinskom organu uprave: "Napominjemo da u proračunu Općine već nekoliko godina nisu predviđena sredstva za kulturna i sportska društva, nego da mi kao gosti potrošnjom u ugostiteljskim objektima omogućavamo upošljavanje radnika i povećanje prihoda Općini".

Općinsko je vijeće, nakon što su ovi dopisi pročitani, bez upuštanja u dublju raspravu naložilo nadležnoj službi da nanovo razmotri pozitivne i negativne efekte eventualne izmjene odluke, te izađe s konačnim prijedlogom.

A u prošlom broju, u informaciji koju smo objavili o radu policije s posebnim osvrtom na blagdansko razdoblje, iz ovog je organa vlasti također odaslana suge-

tel. +387 62 235 808 info@krcma-fm.com

Vijaka b.b., 71330 Vareš Bosna i Hercegovina VELJAČA 2016.

stija o preispitivanju produženog radnog vremena ugostiteljskih objekata, ali sa suprotnim očekivanjima, tj. da se ono reducira. Još je u međuvremenu iz policije javnosti stavljeno na znanje da se pooštravaju mjere nadzora nad maloljetnim osobama i da će slijediti sankcioniranje u vezi s tim. Priopćenje glasi: "Policijska stanica Vareš u narednom razdoblju planira provođenje pojačanih aktivnosti na kontroli poštivanja odredbi Zakona o javnom redu i miru Ze-Do kantona, odnosno na kontroli činjenja prekršaja koje čine malodobne osobe. S tim u vezi poduzimat će se aktivnosti na kontroli poštivanja odredbi članka 3, stav 1, točke 26 kojom je zabranjen boravak malodobnih osoba bez nadzora roditelja, staratelja ili usvojitelja na javnom mjestu u vremenu od 23 do 5 sati u zimskom, odnosno od 24 do 5 sati u ljetnom razdoblju, a za koje isti zakon predviđa izricanje sankcije roditelju, staratelju ili usvojitelju u iznosu od 100 do 300 KM. Također, planirane su i aktivnosti s ciljem kontrole poštivanja odredbi navedenog Zakona u pogledu točenja alkoholnih pića malodobnim osobama u ugostiteljskim objektima. Aktivnosti će se provoditi vršenjem kontrole ugostiteljskih objekata, odnosno kontrole rada ugostiteljskih djelatnika uz obvezu sankcioniranja djelatnika u ugostiteljskim objektima koji postupe suprotno odredbama navedenog zakona, te obavještavanja nadležnih inspekcija radi poduzimanja mjera i radnji iz njihove oblasti."

Na koncu smo se obratili nadležnoj općinskoj službi da pokušamo saznati kakav stav pripremaju, a kojim bi trebali presjeći ove suprotstavljene tendencije oko pitanja produženog radnog vremena ugostiteljskih objekata vikendom u Varešu. Ondje saznajemo da se ne vidi razloga nikakvim izmjenama postojeće općinske odluke pogotovu što ona već, kako tvrde u Općini, maksimalno izlazi u susret lokalnom ugostiteljstvu, te uz to naglašavaju: "Ugostitelji su se u svojoj inicijativi pozvali na Nacrt kantonalnog zakona o ugostiteljstvu, znači on je još u fazi izrade, a i da je donesen njime je predviđeno radno vrijeme do 24 sata samo za restorane i barove, što je kategorija kojoj lokalni kafići ne pripadaju.".

BROJ 254

5

INTERVJU

FAHRUDIN BRKIĆ, ministar u Vladi ZDK-a

Vratiti povjerenje i osjećaj pripadnosti Bezmalo vijest za povijest: prvi put, otkako je administrativno utemeljen Zeničkodobojski kanton s 12 općina u svom sastavu, jedna je ministarska stolica pripala nekome iz Vareša! Riječ je o Farudinu Brkiću, inženjeru šumarstva i političkom dužnosniku Saveza za bolju budućnost. Da još jednom podcrtamo: Kanton ima 10 ministarstava i dosad je proteklo 5 četverogodišnjih mandata (ne računajući stranačke akrobacije i rekonstrukcije vlasti) da bismo dočekali trenutak za intervju s "našim čovjekom" u kantonalnoj Vladi. Stoga je, uz teme vezane za Brkićev resor, bilo neizbježno dotaknuti se i pitanja marginalizacije općine Vareš.

Razgovarao M. Marijanović n Poštovani gospodine Brkiću, evo nakon dva i pol mjeseca otkako ste na funkciji ministra za prostorno uređenje, promet, komunikacije i zaštitu okoliša Zeničko-dobojskog kantona vrijeme je da sagledamo kako ste se snašli u dodijeljenom resoru. Doduše, Vama ovo nije prvi dodir s radom u institucijama Kantona jer ste svojedobno bili i poslanik u Kantonalnoj skupštini, ali sada ste na izvršnoj funkciji... o Na samom početku želio bih da pozdravim Vas i čitatelje lista "Bobovac". Velika čast i zadovoljstvo, ali i odgovornost je biti član Vlade ZDK-a. Na poziciju ministra Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije, i zaštitu okoline ZDK-a došao sam odlukom najviših organa Saveza za bolju budućnost BiH, a nakon izlaska iz vlasti ministara iz Demokratske fronte. Činjenica da sam obavljao funkciju poslanika u Skupštini ZDK-a u periodu 2010.-2014. godine uveliko mi je olakšala rad u jednom ovako kompleksnom ministarstvu. Trenutno sam i predsjednik Općinskog odbora Saveza za bolju budućnost u Varešu.

Moje imenovanje na ovu poziciju je svakako velika stvar i za općinu Vareš i njene građane, a ujedno i velika prilika da se kroz rad u Vladi ZDK-a urade korisne stvari za Vareš.

Nakon dva i po mjeseca rada u ovom ministarstvu uspio sam ovladati svim segmentima ministarstva. U sastavu mi-

nistarstva su tri složene cjeline: mislim na prostorno uređenje kao veoma kompleksan dio upravljanja prostorom na području ZDK-a, zatim promet i komunikacije što je isto tako složena materija u koju spada kompletan promet u kantonu, kao i regionalne ceste, i naravno segment zaštite okoliša sa svim problemima ugroženosti od zagađenja zraka, zemljišta i voda.

Poznato je svima koje probleme sa zagađenošću zraka imaju grad Zenica i općine Visoko i Maglaj, naravno ne zapostavljajući i ostale općine kantona. n Evo odmah pitanja koje ne može čekati i nemojte ga pogrešno shvatiti jer nitko se ne zanosi da ste se Vi sada u tome ministarstvu pojavili u svojstvu i s ovlastima revizora, ali jeste li zatražili uvid i sklopili sliku o kantonalnim ulaganjima u domeni prometa i komunikacija, raščlanjenu po općinama, u prethodnom periodu? Poznato je, naime, da se općina Vareš osjeća "trinaestom općinom u kantonu" i smatra da se uopće ne provodi politika ravnomjernog razvoja jer, da je drugačije, ne bi i dandanas – 20 godina poslije rata, pola naše cestovne mreže bilo pod makadamom. o Svakako da je moj prvi korak bio izvršiti analizu rada ministarstva u proteklom periodu, te sam stvorio sliku tretmana svih općina iz ugla ljetnog i zimskog održavanja regionalnih cesta, kao i investicionih ulaganja u regionalne ceste.

otvorite vaše oči 6

Na nivou ZDK-a postoji mreža regionalnih cesta u ukupnoj dužini od 430 km, od čega je 352 km u kategoriji asfaltnih cesta dok je 78 km u kategoriji makadama. Na području naše općine se nalazi regionalna cesta R-444 Podlugovi-BrezaVareš-Potkamensko i R-444a Vareš-Pogar-Ratanj(Kakanj). Dužina asfaltiranog dijela je 45 km, dok je 25 km makadama.

Mogu Vam reći da na većini regionalnih cesta postoje brojila prometa putem kojih se može vidjeti frekvencija saobraćaja i opterećenosti pojedinih regionalnih cesta, a što ima ključan značaj za ulaganje u te ceste. Pritisak svih općina ZDK-a na veća ulaganja je svakodnevan i svi su mišljenja da baš oni trebaju biti prioritet u sanaciji i rekonstrukciji cesta. Budžet Direkcije cesta, koja je u okviru ministarstva, iznosi osam miliona KM, od čega šest miliona otpada na ljetno i zimsko održavanje, a oko dva miliona se izdvaja za investiciono ulaganje u ceste. Ova sredstva su u svakom slučaju nedovoljna za kvalitetniju sanaciju mreže regionalnih cesta. n I opet jedno pitanje koje Vas možda stavlja u nezgodnu poziciju. Vi možete sada, poput Vaših prethodnika, raditi protekciju i šutke pogodovati matičnoj općini, što uopće ne smatramo korektnim i odgovornim obrascem ponašanja jednoga ministra, ili možete izabrati da svoje kolege suočite s argumentima koji ukazuju da je Vareš bio zapostavljen i da mu realno treba pripasti više ulaganja. Što će biti Vaša intencija u tom pogledu? o Lično ću nastojati biti objektivan pri donošenju odluka o investicijama u cestovnu infrastrukturu, uz korištenje ovla-

BREZA, Bosanska 12 0387 (0)62 588 141 BROJ 254

VELJAČA 2016.

sti koje ministar ima da samostalno odlučuje kako bi se određeni dio uložio u putnu infrastrukturu na našoj općini. Ali moram napomenuti činjenicu da se još uvijek vrši sanacija nastalih šteta nastalih u poplavama u maju i avgustu 2014. godine.

Samo jedna regionalna cesta Nemila-Bistričak je tada pretrpjela štetu procijenjenu na 15 miliona maraka. U 2015. godini je započeto nekoliko projekata sanacije regionalnih cesta kao što su izgradnja mosta na rijeci Krivaji – lokalitet Buk, gdje su udružena sredstva Direkcije cesta i CRS-a, nastavak radova na rekonstrukciji regionalne ceste Zenica-Tetovo, sanacija klizišta na regionalnom putu ZenicaVjetrenice (Vitez), izrada projektne dokumentacije za nova saniranja puteva itd. n Prije mjesec dana posjetili ste vareškog općinskog načelnika Avdiju Kovačevića. Osim protokolarnog susreta možete li nam malo, da kažemo, otvoriti karte i kazati o čemu se konkretno govorilo, koji su projekti prioritet?

Znamo da je to u prvom redu sanacija Kapije, ali ne bi bilo u redu da Kapija toliko odvuče pažnju od ostalih zapuštenih cesta na našem području, pogotovu kad je riječ o većim mjesnim zajednicama... o Želio sam da moja prva radna posjeta nekoj od općina ZDK-a bude upravo posjeta općini Vareš. To bi trebalo da bude jedna simbolična poruka da ću ja u svom radu učiniti sve da popravim odnos vlasti ZDK-a prema našoj općini, kako bi građanima općine Vareš vratili osjećaj pripadnosti i povjerenja u kanton kome administrativno pripadamo.

Prilikom ove radne posjete i sastanka sa načelnikom i njegovim saradnicima konstatovano je da lokalitet Kapije i klizište nastalo na tom lokalitetu prije skoro dvije godine jeste prioritet, ali da se mora nastaviti sa uređenjem i sanacijom pojedinih dijelova regionalne ceste preko Vijake i dio prema Kraljevoj Sutjesci. Govorili smo o problemima koji prate zimsko i ljetno održavanje cesta i ažurnosti izvođača, kao i kvalitetu nadzora koji prati ove aktivnosti. Obzirom da Kanton uredno plaća izvođače na održavanju regionalnih cesta od istih zahtijevamo kvalitetno i pravovremeno održavanje cesta.

Moram pritom naglasiti činjenicu da ministarstvo sa svojom Direkcijom cesta nema nadležnosti nad lokalnim cestama, tj. cestama prema većini naših mjesnih zajednica, te da je to nadležnost Općine Vareš. S druge strane, problem Kapije je veoma bitan za općinu Vareš i njene građane iz razloga što u svakom momentu VELJAČA 2016.

aktiviranje klizišta može ponovo dovesti do blokade općine i totalnog obustavljanja prometa. Ovaj problem smatram najvećim u ZDK i stavljen je u prioritet za rješavanje. Razlog zašto to nije urađeno do sada leži u činjenici da su izabrani izvođači radova po objavljenim javnim pozivima izjavljivali žalbe i time blokirali rad na konačnoj sanaciji. Ovih dana počinje procedura izbora izvođača uz finansiranje od strane ministarstva na čijem sam čelu, skupa sa Federalnim fondom za pomoć nastradalim područjima u poplavama. Ugovarač radova će biti Općina Vareš. n I još, pošto je Vaš resor zaista jedan konglomerat, dotaknimo se pitanja zaštite okoliša s fokusom na vareško područje. Ima li čega aktualnog na tom polju i kakvim ocjenjujete stanje okoliša u našoj općini u odnosu na druge u kantonu? Mi, naime, često kroz naše pisanje ukazujemo na komparativne prednosti naše općine, na potencijale koje ne koristimo dovoljno ili ih čak i ne uviđamo kao takve. o Kada je u pitanju oblast zaštite okoliša općina Vareš je danas, mogu slobodno reći, općina sa najčistijim zrakom i vodama na području kantona. Zemljište je također pošteđeno od zagađenja koja imaju druge općine. Podsjetiću Vas na činjenicu da se pitkom vodom, osim grada Vareša, sa područja naše općine snabdijevaju i susjedne općine Kakanj, Breza i Ilijaš. Poseban problem je što niko ne plaća nikakvu naknadu općini Vareš za korištenje ovog prirodnog bogatstva koje će sve više biti na cijeni. Sve to spada u naše prednosti i stvaranje uslova za intenzivnije bavljenje poljoprivredom i

proizvodnjom zdrave hrane, kao i raznim vidovima turističkih aktivnosti u predivnoj prirodi na području čitave općine.

S druge strane, uveliko je izražen problem upravljanja otpadom kroz odlaganje istog na nelegalnu deponiju "Kota", a u dogledno vrijeme je predviđeno da u Visokom bude izgrađena stanica za selekciju otpada za općine Visoko, Breza i Vareš, pri čemu bi jedan dio otpada bio iskorišten za stvaranje gnojiva u poljoprivrednoj proizvodnji, drugi dio za spaljivanje u termoelektrani kao energent i dio neupotrebljivog otpada bi se vozio na regionalnu deponiju "Mošćanica" u Zenici.

Ovaj proces će potrajati, a njegovo provođenje iziskuje značajna finansijska sredstva. Naša težnja k EU integracijama će nas jednog dana natjerati i na racionalno upravljanje otpadom. I još bi se o ovoj oblasti moglo mnogo toga reći, ali možda je to bolje ostaviti uz neki konkretan povod.

U svakom slučaju, u razgovorima koje imam na temu ekologije, zdrave hrane i ugodnog ambijenta za život, veoma često spomenem vareška sela Stricu, Zarudje i Pogar kao primjere uređenosti mjesnih zajednica za ugodan boravak njenih stanovnika, a posebno gostiju koji dolaze i prolaze kroz ove sredine. Čestitam im na tome.

Na koncu bih apelovao na građane općine Vareš da svaki pojedinac dâ lični doprinos funkcionisanju društva u cjelini, da se energično bori za svoja prava i da konstantno utiče na vlast na svim nivoima, jer vlast treba da bude servis i u službi građana, a ne da se pretvori u otuđene centre moći pojedinaca i političkih partija.

PROMOCIJA U SARAJEVU U Bošnjačkom institutu u Sarajevu 10. veljače 2016. održana je promocija knjige Avdije Kovačevića "Vareš 1992.-1995. – zločin, istina i pravda", na kojoj su govorili prof. dr. Goran Šimić, fra Mirko Majdandžić, prof. Mesud Hero i urednik knjige Fuad Kovač. Akcente promotorskih govora prenijet ćemo u narednom broju, uglavnom knjiga je ocijenjena "hrabrim iskorakom", a budući da je njezin autor aktualni načelnik općine Vareš iskoristilo se priliku progovoriti i o trenutačnom stanju u Varešu. Promociji je, između ostalih, nazočio hrvatski veleposlanik u BiH mr. sc. Ivan Del Vechio, koji je potom u veleposlanstvu RH primio vareškog načelnika, župnika i urednika lista "Bobovac".

M. M. BROJ 254

7

REPORTAŽA

Ispred Bazilike sv. Petra (među hodočasnicima bio je i Mladen Rudež)

S

koro stotinu Napretkovaca iz BiH, Hrvatske i inozemstva, a osobito iz podružnice u Beču, u razdoblju od 14. do 18. siječnja hodočastilo je u Vječni Grad. Povod za ovaj veliki hodočasnički događaj dao je papa Franjo proglasivši Izvanredni jubilej posvećen Godini milosrđa, ali i Napretkova prijateljska i partnerska organizacija Movimento Cristiano Lavoratori (MCL) koja je Napredak pozvala da bude dionik audijencije kod Svetoga Oca. Konkretni mirotvorci O kakvom je skupu riječ, svjedoči činjenica da je on okupio približno 17 000 ljudi, od čega je više od 8 000 zbog ograničenosti prostora u Dvorani Pavla VI. moralo ostati na Trgu sv. Petra. Velebno zdanje koje je projektirao znameniti talijanski arhitekt Pier Luigi Nervi svjedočilo je veličini pokreta kršćanskih radnika koji svojim zalaganjem pomažu projekte diljem svijeta.

U ozračju iščekivanja pape Franje, na pozornici ispred 20 metara široke zadivljujuće brončane skulpture La Resurrezione (Uskrsnuće) Pericla Fazzinija, nazočne je najprije pozdravio predsjednik MCL-a Carlo Costalli. Izražavajući dobrodošlicu svima, na poseban je način pozdravio predsjednika HKD-a Napredak

Napretkovci u Rimu Nadnevak 16. siječnja 2016. ostat će zlatnim slovima zabilježen u kronopisu Hrvatskoga kulturnog društva Napredak čiji su članovi iz sarajevske Središnjice, ali i iz mnogih podružnica toga dana bili dio velike audijencije u vatikanskoj Dvorani Pavla VI. u koju je papa Franjo primio Kršćanski radnički pokret (Movimento Cristiano Lavoratori) iz Italije.

Piše Josip Vajdner mons. Franju Topića i kulturno društvo na čijem je čelu.

Potom se nazočnima, u ime Talijanske biskupske konferencije, obratio mons.

Fabiano Longoni, ravnatelj Nacionalnoga ureda za društvene probleme i rad. Govoreći najprije o miru, a potom i o milosrđu u kontekstu Jubileja milosrđa, pohvalio je napore MCL-a te ih potaknuo da ne posustanu biti konkretni mirotvorci u svijetu.

Osobna karta Napretka Uslijedio je zatim dokumentarni film u kojemu su nazočni mogli vidjeti aktivnosti Kršćanskog radničkog pokreta. Između ostaloga, značajno mjesto zauzela je prezentacija Sarajeva i Napretkova Multimedijalnog doma za dijalog i pomirenje na Trebeviću koji je izgrađen

upravo zahvaljujući dobroti MCL-a.

O prijateljskim i partnerskim vezama ovoga društva i Napretka u kratkim je crtama potom progovorio i mons. Topić. "Čast je i velika radost biti danas ovdje sa svima vama i osobito s voljenim Svetim Ocem Franjom kojega i u BiH vole, ne samo katolici, nego i pripadnici drugih vjera, što je potvrđeno prigodom njegova nezaboravna posjeta Sarajevu 6. lipnja 2015.", rekao je prof. Topić te velikom auditoriju predstavio Hrvatsko kulturno društvo Napredak od njegova osnutka 1902., preko komunističke zabrane 1949. pa do ponovnoga oživljavanja 1990. Napomenuo je da su među 16 000 đaka i studenata koje je ovo društvo pomoglo i dvojica nobelovaca, a također da je i obnovljeni Napredak do danas podijelio oko 3 000 studentskih stipendija. Spominjući

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

8

BROJ 254

BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI VELJAČA 2016.

Ljubaznošcu kolega iz "Katolickog tjednika" prenosimo reportažu s hodocašca Napretkovaca u Rim i audijencije kod pape Franje u Vatikanu (objavljenu u broju 3, od 25. sijecnja 2016.). Redakciji "Katolickog tjednika" imamo zahvaliti i na ustupljenim fotografijama. se prošlogodišnjega srebrenoga jubileja Društva, istaknuo je da je u tih 25 godina upriličeno više od 900 koncerata, 700 umjetničkih izložbi, izdano više od 700 knjiga, odnosno sveukupno organizirano više od 9 000 različitih manifestacija.

Ukazujući na veze Napretka i MCL-a, mons. Topić je rekao: "Napredak je produžena ruka MCL-a na jugoistoku Europe; MCL je dobar posrednik između naših zemalja koje su živjele, i još žive, teške posljedice ratnih zbivanja". U tom se kontekstu prisjetio i Papinih poruka prigodom posjeta Sarajevu istaknuvši kako BiH ima misiju ekumenizma i dijaloga "jer živimo u društvu koje uz katolike čine pravoslavni i muslimani, i to već stoljećima".

"Zahvaljujemo Svetom Ocu za sve što čini za Crkvu, za svijet i za BiH, osobito u ovoj Jubilarnoj godini milosrđa. Svima nam treba Božje milosrđe kao i ono ljudsko. Pozvani smo živjeti ovu jubilarnu godinu u svjetlu Isusova nauka: 'Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš nebeski'", poručio je predsjednik Napretka.

Obrazovanje, zajedništvo i svjedočenje Potom se nazočnima u spontanom govoru obratio katolički patrijarh Jeruzalema mons. Fouad Twal. Nekoliko puta prekidan burnim pljeskom, zahvalio je MCL-u na njihovoj konkretnoj solidarnosti koju pružaju stanovnicima Sv. zemlje te ih pozvao da svi dođu u Jeruzalem.

"Ali nemojte svi odjednom", našalio se mons. Twal.

Razdragano je zatim mnoštvo poklicima i pljeskom dočekalo Svetoga Oca koji je prošao dvoranom usput se rukujući s mnogima koji su bili nazočni.

Svoj je govor papa Franjo temeljio na trima ključnim riječima: obrazovanje, dijeljenje i svjedočenje. Ukazujući da je danas nezaposlenošću i nezakonitošću ugroženo ljudsko dostojanstvo koje jamči posao, istaknuo je da posebno mlade treba odgajati za novi humanizam rada.

Papi Franji je darovana slika posljednje bosanske kraljice Katarine

"Čestit, solidaran i dostupan svim ljudima, takav bi trebao biti rad koji to često nije, ponajviše tamo gdje svoje krakove širi 'hobotnica' korupcije i nezakonitosti.

Naprotiv, rad je takav onda kada se poziv za njega shvaća u skladu s Božjim naumom izraženom već u Knjizi Postanka: čovjek je stvoren da njeguje i čuva zajednički dom”, rekao je papa Franjo te nazočne potaknuo da idu časnim, ali zahtjevnim putem čestitosti obrazovanja, izbjegavajući prečace protekcijâ i preporukâ.

Zatim je objašnjavajući što znači dijeljenje, odnosno zajedništvo, naglasio da bi rad, koji obuhvaća više sati u danu, trebao ujediniti ljude, a ne ih udaljavati jedne od drugih. "Trebao bi nam omogućiti da se zanimamo za onoga tko nam je blizu", rekao je Papa te podsjetivši na preporuku sv. Pavla Solunjanima: "Tko neće raditi, neka i ne jede", ukazao na plodove svjedočenja koji trebaju sadržavati i vrijednost rada.

"Ljudska pravednost zahtijeva pristup radu za sve ljude. Na to nas poziva i Božje milosrđe (...) Pred ljudima u teškoćama, i pred teškim situacijama – tu mislim i na mlade za koje je problem također vjenčati se ili imati djecu, jer nemaju stalan posao ili stan – ničemu ne služi držati prodike; valja, naprotiv, raspirivati nadu, tješiti nazočnošću i podupirati konkretnom pomoći", poručio je papa Franjo.

Nakon govora on se pozdravio s nazočnim predstavnicima MCL-a i Napretka pri čemu mu je prof. Topić uručio sliku

AMI

TR

VELJAČA 2016.

BROJ 254

kraljice Katarine koju je uradio akademski slikar Anto Mamuša.

Napretkovci su potom zajedno sa svojim domaćinima slavili svetu misu koju je u prepunoj grandioznoj crkvi sv.

Petra predvodio mons. Twal.

Dašak velikoga grada Prema predviđenom programu hodočašća, članovi HKD-a Napredak koji su odsjeli u hrvatskom gostinjcu Domus Croata imali su prigodu pobliže se upoznati s gradom Rimom, posjetiti znamenite crkve, vidjeti ostatke nekadašnjega Velikog Carstva te uhvatiti dio ritma sadašnje metropole. Između ostaloga, svetu misu u nedjelju slavili su u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima gdje ih je dočekao i o Zavodu nekoliko riječi progovorio rektor mons. Jure Bogdan. Za većinu je to bio prvi susret s ovom najvažnijom hrvatskom ustanovom izvan Domovine.

Također, sudjelovali su na molitvi Anđeoskoga pozdrava nakon koje ih je papa Franjo na poseban način pozdravio.

Ovim hodočašćem Napretkovci su mogli učvrstiti vlastito jedinstvo, ostvariti nova poznanstva te osjetiti se dijelom velike katoličke obitelji.

Svećenici jubilarci U okviru Napretkova hodočašća, u Rimu su bili i svećenici Vrhbosanske nadbiskupije koji obilježavaju 40 godina misništva: mons. Topić, mons. Marko Cvitkušić, mons. Mato Janjić, vlč. Ivan Ravlić, fra Ćiro Lovrić i fra Pavo Vujica.

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 9

NUNCIJ NA DJELU Kako je najavio u intervjuu za naš list u prošlom broju, apostolski nuncij i diplomatski predstavnik Svete Stolice u BiH msgr. Luigi Pezzuto svojim je autoritetom pokrenuo inicijativu s ciljem svraćanja pozornosti na prilike u Varešu kako bi se iste počelo mijenjati kroz konkretne projekte spremne za brzu realizaciju. U to ime, dana 5. veljače 2016. došao je u ponovni posjet župnom uredu, ovoga puta zajedno s veleposlanikom Republike Hrvatske u BiH mr. sc. Ivanom Del Vechiom. Uz domaćina, župnika fra Mirka Majdandžića, sastanku su nazočili općinski načelnik Avdija Kovačević i predsjednik HKD "Napredak" – Podružnica Vareš Mario Mirčić.

Nakon prezentiranja projektnih ideja, što ih je samostalno osmislio i izložio vareški župnik, krenulo se u obilazak sela Pogar i na susret s predstavnicima ove mjesne zajednice, a koji su za visoke goste upriličili obilazak etno muzeja i svečani ručak. Razmotreni su pritom potencijali ovog sela, ali i lokalni problemi, te je na koncu dogovorena podrška za tri projekta.

Više o tom dogovoru donosimo citirajući izjave spomenutih diplomata, kao i župnika, a koji su nakon Pogari pošli na suprotne padine Vareša i obišli Kuću susreta na Bijelom Borju. Ondje ih je dočekala Jelena KuhačOdenwald te upoznala s teškoćama u ispunjenju misije ovog objekta. Razgovaralo se uzgred i o podršci asfaltiranju prometnice od Tisovaca do Mira, ali gosti su povrh svega ostali vidno zatečeni terapeutskom ustanovom europske razine, koja je uglavnom neprepoznata i čini se nekako zagubljena u slikovitom bosanskom gorju.

10

Podrška pogarskim projektima Priredio M. Marijanović Mr. sc. Ivan Del Vechio: Ovo, naravno, nije moj prvi dolazak u Vareš, a ovoga puta došao sam na inicijativu nuncija msgr. Pezzuta, koji želi kroz vlastiti utjecaj pokrenuti neke procese na dobrobit ovoga kraja i pronaći dobre suradnike u tom smislu. Mi smo danas imali odlične razgovore i odličan doček na Pogari, selu koje obiluje razvojnim mogućnostima, a uz župnika, kao domaćina ovog radnog susreta, pridružio nam se i načelnik Općine Vareš.

Nuncij je inzistirao da se povedu razgovori o konkretnim projektima i da ovo ne bude jedan od onih protokolarnih susreta tipa "pričali i otišli". Shodno s tim, mi smo dogovorili korake vezano za tri projekta.

Jedan se odnosi na proizvodnju voća i povrća, uz to preradu i plasman šumskih plodova i ljekovitog bilja jer postoje fantastični preduvjeti, a tu su i novi rasadnici koliko sam čuo. Znači, razgovarali smo o ideji da se ljudi organiziraju kroz zadrugu, pa da im se pomogne oko nabave hladnjače koja bi bila otkupna stanica i iz koje bi se onda proizvodi transferirali na tržište. Drugo, razgovoralo se o podršci jednom samoodrživom turističkom projektu, koji bi se vezao za stari grad Bobovac kao mjesto ogromnog povijesnog značaja. Tu bi se isto radilo o podršci u opremanju male turističke postaje koja bi nudila rekreativne i gastronomske sadržaje, smještaj i slično.

Ali, uz ove dobre ideje, na licu mjesta smo informirani da selo ima ozbiljnih problema s infrastrukturom. U prvom redu to je loša cesta, a i vodoopskrba nije dobro riješena. Osobno sam obećao da ćemo aplicirati, ali to moramo zajedno s Općinom Vareš, da se pokuša završiti vodovod za ovo selo za koji, kako je rečeno, postoji gotov projekt. Dalje, koliko sam shvatio, u projekt ovog vodovoda bila bi uključena još tri hrvatska sela (Strica, Zarudje i Javornik, op. prir.).

Svakako da se razgovaralo i o prometnici, a kod toga je načelnik istupio s određenim obećanjima

za ovo selo (rekonstrukcija asfaltne podloge na dionici Bare-Križ, op. prir.) i na koncu smo pokušali definirati dinamiku realiziranja ovih projekata koji su po meni zaista ostvarivi. Ja čvrsto vjerujem da ćemo, pogotovu uz ovakvo zalaganje župnika fra Mirka, vrlo skoro biti u prilici vidjeti konkretne rezultate ovih dogovora.

Msgr. Luigi Pezzuto: Moj utisak je dobar, zaista smo danas ovdje dobro radili, a namjera je hrvatskog veleposlanika i moja da uključimo i druge naše kolege iz diplomatskog kora u ove i buduće projekte. Ovi predjeli su prekrasni, mislim da su izuzetno pogodni za realizaciju projekata o kojima smo razgovarali. Bitno je početi, krenuti s nečim, a onda se kasnije može razmišljati i o nekoj donatorskoj konferenciji, na koju bi se istupilo s već pripremljenim projektima lokalne zajednice.

Kao što vidite, s naše strane ima jako puno dobre volje da se izađe u susret potrebama vašeg kraja. Toplo se nadamo da ćemo uspjeti realizirati ono što su naše želje i namjere. A pošto smo svi mi vjernici, moramo se uzdati i u Onoga koji je gore iznad nas jer ljudska djelatnost nije dovoljna bez njegove podrške i molimo ga da u ovim našim dobrim namjerama pomogne.

Fra Mirko Majdandžić: Na kraju ovoga posjeta ja želim istaknuti još jednu važnu stvar kao rezultat današnjih razgovora, a koja nije dosad spomenuta: naime, hrvatski veleposlanik obećao nam je poslati tim od dvoje-troje ljudi stručnih u pisanju projekata, a mi imamo ideja. Apostolski nuncij je podržao činjenicu da ideja ima, ali moramo krenuti od onih koje su ostvarive, koje su manje zahtjevne, koje se može realizirati u kraćem roku. Na tom tragu su bili današnji razgovori, a za ostalo što nismo iznijeli čekat ćemo stručnu pomoć da to pretočimo u kvalitetne projekte koje zatim treba uputiti na adekvatna mjesta i to je jedini pravi put do ozbiljnih ulaganja.

Razgovor u Kući susreta BROJ 254

VELJAČA 2016.

POSJET PREDSJEDATELJA ČOVIĆA

Predsjedatelj Predsjedništva BiH s vareškim fratrima

Posvetit ćemo se Varešu U Varešu je dana 9. veljače 2016. boravio predsjednik HDZ-a BiH i predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović. Povod dolaska bio je sastanak s članovima Općinskog odbora HDZ-a BiH i predstavnicima udruga proisteklih iz rata, koji je održan u prostorijama ove stranke u Hrvatskom domu, a predsjedatelj Čović posjetio je još župne fratre, nakon čega je dao opširnu izjavu za lokalne medije koja slijedi u nastavku.

Priredio M. Marijanović

U

pitan što Vareš i Varešani mogu očekivati od njegova posjeta Čović je kazao: "Nažalost, u Varešu ima toliko problema da svi skupa trebamo malo pomoći, da se ovdje ljudi osjećaju svoji na svome, da ne traže rješenje svojih životnih problema daleko izvan područja Vareša. Osobno nisam dolazio zadnjih sedam-osam godina, a jedno vrijeme sam jako često bio ovdje, ali evo čini mi se da ću opet budući da sam s vašim župnikom fra Mirkom dogovorio ponovno okupljanje uz još neke dužnosnike za petnaestak dana.

Potrebno je, naime, da ljudi koji su na pozicijama u vlasti u BiH dođu ovdje, jer to što bi oni trebali učiniti za njih je vrlo malo a za naše žitelje ovdje jako mnogo.

Tako da duboko vjerujem, a to sam ovdje rekao i mojima u Općinskom odboru HDZ-a BiH, da nema projekata za koje mi danas ne možemo osigurati adekvatnu participaciju svih razina vlasti, samo to treba konkretno osmisliti jer ima neki standard tog projekta bez obzira o čemu se radi, primjerice o kulturi ili prometnoj infrastrukturi, pa i bilo što drugo u smislu gospodarstva.

Mislim da to ovaj kraj zaslužuje i žrtva koja je ovdje podnesena i u vrijeme rata, ali i uopće, jer trebalo je ovdje živjeti zadnjih dvadesetak godina u izuzetno teškim uvjetima. Glavnina gospodarstva koja je VELJAČA 2016.

nosila ovaj kraj kad se ovdje gradio razvoj potpuno je ugašena i mi to moramo prepoznati. Isto tako vjerujem da ćemo mi vrlo praktično pomoći i vašem radiju, a i drugim institucijama ovdje, i to je nešto što moramo sustavno riješiti, da se ovdje na neki način osjeća mogućnost normalnog života.”

Ukazivanje na sve učestalije odlaske mladih obitelji iz Vareša Čović je prokomentirao sljedećim riječima: "Sad tu moram biti iskren: nema vjerujte nikakve razlike između odlaska mladih iz Vareša, mladih iz Sarajeva, iz Mostara ili bilo kojeg drugog kraja BiH. Neću kazati da je to moda, da ne bih nekoga povrijedio, to je ustvari trend, ali ono što me žalosti – ne odlaze dominantno oni koji nemaju posla, oni koji nisu riješili dobar dio svoje egzistencije, nego dominantno odlaze ljudi koji imaju nekakav radni angažman i riješene osnovne preduvjete da bi se bitisalo na ovim prostorima. Bojim se da je čitavo ozračje napravljeno negativno, pričamo samo negativne stvari: da BiH nema budućnosti, da nema perspektive i slično.

Uostalom, vidite, mi smo pomalo i nomadski narod, kroz zadnjih 70-80 godina nema kutka u bijelom svijetu gdje nećete naći bh. građanina.

Dakle, jedino što možemo je graditi ovdje malo modernije društvo, uređenije društvo, osigurati infrastrukturu i prije BROJ 254

svega graditi ambijent povjerenja u svoju državu. Mi bismo na isti način mogli pričati i o trendu odlaska mladih iz Republike Hrvatske, a koja je članica Europske unije i NATO saveza, ali da ne povlačim tu paralelu jer nije umjesno. Siguran da mi možemo sa svoje strane uraditi mnogo više da se otvaraju radna mjesta, to je suština, i to radna mjesta koja bi se vezala za komercijalni biznis, onaj realni gospodarski život, umjesto masovnog upošljavanja ljudi po javnim poduzećima i državnim institucijama jer to ne donodi apsolutno nikakvu budućnost. Mislim da je to nešto čemu se mi moramo posvetiti i ovdje u Varešu i s te strane siguran sam da ću dati mnogo više doprinosa nego sam to radio zadnjih pet-šest godina za Vareš.”

Na koncu se predsjedatelj Čović dotakao ključnog događaja koji predstoji u bh. politici narednih dana, da bi se potom u zaključnim mislima još jednom vratio Varešu: "Mi moramo napraviti iskorak i jedan takav ćemo napraviti ovih dana predajom zahtjeva za članstvo u Europskoj uniji. Siguran sam zatim da ćemo do lipnja ove godine dobiti poziv i za NATO savez, nužno je da aktiviramo Akcijski plan za članstvo i to nam daje šansu da u narednih pet-šest godina posvetimo svoju pažnju tom putu, ali da bi se otvorila vrata Europi moramo stabilizirati ekonomske i socijalne prilike u BiH. Mislim da će nas taj put k Europi natjerati da ubrzanije mijenjamo i donosimo zakone koji će stabilizirati investicije.

Vidio sam jako puno ljudi koji su krenuli s malim investicijama, ali u osnovi i u vašem slučaju bez domaćih žitelja Vareša teško da će netko doći izvana i tražiti ovdje neki izvor zarade, neki profit. Znači, moramo na neki način biti pri ruci ljudima koji imaju afiniteta prema biznisu i njih poticati da ulažu i otvaraju radna mjesta, ali naravno oni moraju biti sigurni u povrat uloženog jer bez toga nitko neće investirati. To je put i drugog puta nema, jer smo se opredijelili prije 25 godina za neku tržišnu ekonomiju, a to je kapitalističko društvo i koliko god bilo liberalno ono je kapitalističko, tu je jednostavno novac mjera svega, ali mi to još nismo razumjeli do kraja.

Jednostavno, iskušenja ovog vremena, to vrijeme interesa, profita i biznisa naprosto je Vareš ostavilo kao jednu slijepu ulicu i na nama je sad da to malo popravimo. Žalosti me što mi to u dobrom dijelu BiH još nismo prepoznali, a potrošeno je jako mnogo novca, milijarde su pomoći došle u BiH i da smo ih mudrije okrenuli upravo u te projekte danas bi oni već bili samoodrživi.".

11

GODINA KULTURE

Trenutak obraćanja Andree Nikolić

Da se bolje upoznamo Savezno ministarstvo Europe, integracija i vanjskih poslova Republike Austrije proglasilo je 2016. godinu "Godinom kulture". Tim povodom od strane Veleposlanstva Austrije u BiH i Ministarstva civilnih poslova BiH pokrenuta je manifestacija "Godina kulture Austrija – Bosna i Hercegovina 2016." čije je svečano otvaranje upriličeno dana 8. veljače 2016. u Narodnom pozorištu u Sarajevu, a na kojem je zapaženu ulogu imala i jedna Varešanka.

N

a svečanosti pod nazivom "Culture Talk", pored veleposlanika Republike Austrije u BiH Martina Pammera i ministra civilnih poslova BiH Adila Osmanovića, udjela su uzeli i Sebastian Kurz, savezni ministar za Europu, integracije i inozemne poslove Austrije, Igor Crnadak, ministar vanjskih poslova BiH, Hana Stojić, koordinatorica regionalnog ureda Književne mreže "Traduki", te brojne druge uzvanice.

U svom obraćanju Sebastian Kurz je napomenuo da Austrija ima povijesnu povezanost sa zemljama zapadnog Balkana, pa tako i s BiH, te da se ta povezanost intenzivirala posljednjih desetljeća posebno u svjetlu činjenice da u Austriji danas živi oko 200.000 bh. građana.

Budući da će se "Godina kulture" odvijati pod sloganom "Da se (bolje) upoznamo", Kurz je ocijenio da se dvije zemlje dobro poznaju, ali da još ima onih oblasti života u kojima se mogu bolje upoznati i

Trgovinska radnja

N na

razvijati međusobne odnose. Naglasio je kako će ovaj projekt pokazati koliko su ljudi ovih dviju zemalja povezani, navodeći za primjer glazbeni sastav koji bi mogao predstavljati Austriju na sljedećem Eurosongu, a čiji su članovi bosanskohercegovačkog podrijetla.

Ministar Crnadak je u obraćanju istaknuo kako je ovaj događaj iznimno važan za BiH i nadilazi kulturu, ocjenjujući da on predstavlja nadogradnju veoma dobrih odnosa dviju zemalja. Kako je kazao planirano je u ovoj godini upriličiti oko 50 manifestacija, te iznio uvjerenje da će ih biti i više s obzirom na interes za ovaj projekt kako u BiH, tako i među bh. građanima u Austriji da se predstave svojim kulturnim sadržajima. Govoreći o nadogradnji dobrih bilateralnih i ekonomskih odnosa, Crnadak je dodao kako bi ovaj događaj mogao pobuditi zanimanje i kod poslovnih ljudi, iznoseći podatak da je od rata do danas "Austrija zemlja broj jedan kao direktni investitor u BiH".

Vareš ul. Čaršija bb

vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179 12

Ministar Osmanović istaknuo je da sama nazočnost ministra Kurza ovom događaju ima veliki značaj, podcrtavajući da ovakve manifestacije pospješuju suradnju između dviju zemalja i naroda, te produbljuju prijateljstva, ali i iniciraju druge kulturne događaje. "Od posebnog je značaja što je Austrija stavila BiH u fokus interesiranja u 2016. godini jer će to omogućiti našim kulturnim djelatnicima i institucijama da ostvare direktne kontakte s institucijama kako u Beču tako i u cijeloj Austriji", mišljenja je Osmanović. Podsjetio je da se BiH obvezala na poticanje kulturne suradnje koja podrazumijeva dijalog na kulturnom planu unutar BiH, zatim dijalog sa susjednim zemljama te drugim zemljama članicama Europske unije, a UNESCO-va konvencija o zaštiti i promoviranju različitosti kulturnih izražaja dodatno obvezuje BiH da gaji kulturnu različitost, što je bogatstvo BiH. Jazz-trio "Square Waltz" iz Austrije odsvirao je kompoziciju urađenu posebno za ovu prigodu, a potom su o povezanosti dviju zemalja govorili prevoditeljica Hana Stojić, profesor na Odsjeku germanistike Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Vahidin Preljević, arhitekt Christopher Hinterreinter koji živi i radi u Sarajevu, a među njima je iznimna i svakako zaslužena prilika da se obrati ukazana i našoj violinistici Andrei Nikolić – organizatorici i umjetničkoj ravnateljici VaClaF-a (Vareš Classic Festivala) što se održava svake godine o Miholjdanu – koja je pritom kazala: "Glazba kao univerzalni jezik najbolji je i najneposredniji medij povezivanja i razumijevanja. Obrazovanje i kultura trebaju biti poluge našeg društva i ne smijemo pronalaziti izgovore da se ne bismo bolje upoznali. Također, nepotrebna je elitizacija kulture i moramo se truditi da glazba i umjetnost općenito bude dostupna svima, bez predrasuda.

Zajedničko nas naslijeđe određuje i trebamo učiti jedni od drugih da bi nam svima bilo bolje i da bismo se bolje razumjeli", zaključila je Andrea.

Službenom otvaranju "Godine kulture Austrija – Bosna i Hercegovina 2016." nazočio je veliki broj gostiju iz političkog i kulturnog života BiH, kao i predstavnici međunarodnih organizacija te predstavnici diplomatskog kora u BiH. M. M.

školski pribor • udžbenici • knjige uredski materijal • suveniri • darovni program čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja BROJ 254

VELJAČA 2016.

DRUŠTVO U PRESJEKU

Zreli za remont Slučajevi vršnjačkog nasilja u našem društvu, posebice izraženi kod adolescenata nad kojim je sve manje roditeljske i svake druge pažnje, a nakon još jednog tragično okončanog slučaja u glavnom gradu BiH potaknuli su u posljednje vrijeme mnoge javne diskusije, no kao posljedicu imamo i prepucavanja preko internetskih foruma – što je još jedan znak zatrovanog društva. U svjetlu toga reagiralo se i kod nas na lokalnom planu kroz preventivni rad s djecom u Osnovnoj školi, kroz serijal od tri radijske emisije u kojima je obuhvaćena široka socijalna tematika, dok ovaj tekst predstavlja naš doprinos u tom pravcu. Pritom dugujemo zahvalnost autorici kao antropozofskom diplomiranom terapeutu umjetničkih terapija, ali i sponzorima lokalnog medijskog bavljenja ovim problemom, a to je volonterska skupina iz Nizozemske, već dokazana kroz ranije projekte na varešku dobrobit, koja djeluje pod imenom "Prijatelji Tordinaca i Vareša".

Jelena Kuhač-Odenwald

S

vaki pojedinac u ovakvim situacijama koje proizvode javnu brigu i strah trebao bi se osjetiti taknutim, ali ujedno i potaknutim na vlastito samokritično preispitivanje, shodno svojoj ulozi odgovornog člana neke zajednice i društva. Međutim, jedan tako zdrav, da ne kažem angažiran pristup na našim prostorima ne da se gubi nego se, po mom mišljenju, odavno izgubio i sad se radi o tome da mu se aktivno pronađe barem trag.

Naime, nakon samoubojstva zlostavljanog tinejdžera u Sarajevu, a kroz prizmu njegova slučaja, već mjesec dana u medijima i na raznim instancama svjedočimo debatama u kojima se loptica odgovornosti za djecu koja idu stranputicom prebacuje s obiteljskog odgoja na pedagoški rad u školi, i obratno. Ali tu postoji još jedna stvar koja nam svima prolazi ispred očiju neopaženo ili se možda i trudimo da je ne vidimo. To je ulica kao "međuprostor" od kuće do škole, prostor kojem su djeca svakodnevno izložena i koji znatno utječe na njihov mentalni i emocionalni razvoj, a za koji nitko ne preuzima odgovornost. Nikoga se to ne tiče, a

uza sve egzistencijalne probleme zaboravljamo činjenicu da još uvijek živimo u postratnom traumatiziranom društvu sa svim njegovim specifičnim problemima, iz kojeg smo davno trebali izaći a nismo bili u stanju.

Tu dolazimo do spoznaje da ni mi odrasli ne vladamo situacijom kako treba i da imamo problema s kojima se ne znamo nositi. Ne znamo kome ih delegirati i onda im, tako reći, puštamo da upravljaju našim životom i ponašanjem više nego mi sami. Jedan takav naizgled neznatan faktor ili simptom je strah o kojemu bi se dalo govoriti u svim njegovim oblicima i stupnjevima intenziteta. Zatim je tu i stres, često se na njega nekako poslovično pozivamo, pa njegove duševne i tjelesne reakcije kao što su agresivnost, autoagre-

sivnost ili depresija, sve do zatupljenosti, kao i sve druge poznate i nepoznate popratne smetnje i bolesti koje se također mogu svrstati u grupu simptoma kompleksnog, kroničnog, kolektivnog, traumom izazvanog stresa, koje nam kompliciraju život skrivene iza jednostavne kratice odnosno dijagnoze PTSP-a.

Koliko se onda može na iole djelotvoran način pristupiti ovoj temi u kojoj treba razlučiti uzroke, posljedice i na koncu odgovornost za ponašanje maloljetnika, a da pritom ne izostane pitanje: gdje sam ja u svemu tome, čak iako možda nisam roditelj, ali član društva sigurno jesam. A kakvog društva? Očito vrlo dekadentnog.

Svi mi, sa svojim temeljnim potrebama i punim ustima traženja ljudskih i socijalnih prava, kao zajednica, kao okruženje u kojem odrastaju i formiraju se naša djeca, evidentno lutamo i na kraju se obično dovedemo do čudesnog stupnja pasivnosti.

Ovdje nije mnogo toga rečeno i zapravo je svjesno ostavljeno nedorečeno, sve u cilju stvaranja prostora svakom pojedincu da pokuša detektirati sebe i svoj doprinos društvu. Poznato je za naš mentalitet da nitko ne voli "da mu se popuje" ili da ga se kao individuu ipak drži odgovornim za opće stanje, pa zato se u zaključnoj riječi radije vraćam početku teksta i onome što se zove vlastito samokritično preispitivanje jer tu etapu puta naše društvo nikako da svlada.

"Prijatelji Tordinaca i Vareša", volonterska skupina na čijem je čelu predsjednik Hans Kleinekoort, građani su mjesta Zevenbergena u Nizozemskoj, pretežno umirovljenici. Oni su kao katolici organizirani u humanitarnu grupu pri crkvi "Imanuel Parochie" u spomenutom gradu. To je grupa ljudi koja svojoj zasluženoj mirovini kroz humanitarne aktivnosti daje jedan dublji smisao, koji im pruža zadovoljštinu duhovne prirode. Oni su primjerom kakve vrednote treba u sebi njegovati svaki socijalno osjetljiv čovjek, koji ne može zatvorenih očiju prolaziti pored patnje i nevolje subraće po Bogu, ma gdje i koliko daleko oni bili.

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV

IN MEMORIAM

Dana 3. siječnja 2016. u 81. godini života preminula je (u Sydneyju – Australija, gdje je i pokopana) naša draga majka

Dana 21. siječnja navršilo se pet godina od smrti našeg dragog

IVKA ILIĆ (5.XI.1935. – 3.I.2016.)

Počivala u miru Božjem!

(21.I.2011. – 21.I.2016.)

Vječno ćeš živjeti u našim srcima i biti dio najljepših uspomena. Počivaj u miru Božjem!

Sinovi Tomo i Mladen, nevjeste Jadranka (Agneza) i Stjepanka, unučad Velibor, Jelena, Tanja, Toni i nevjesta Ivana, Oliver, Tatjana, te troje praunučadi

Tvoji najmiliji: supruga Ivanka, kćerke Jasna i Stjepanka, zetovi Božo i Mladen, unučad Tanja, Toni i nevjesta Ivana, Oliver i praunučad Maria i Marko

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ VELJAČA 2016.

MARKA FRANJIĆA

| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI

BROJ 254

| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

13

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 15. prosinca 2015. preminuo je naš dragi

Dana 12. siječnja 2016. preminula je naša draga

ZORAN LJEVAK (1956. – 2015.)

Dragi mužu i tata, nismo te mogli sačuvati od smrti, ali čuvamo te od zaborava.

Počivaj u miru!

Vole te: zauvijek tvoja supruga Jagoda, sin Boris, kćeri Suzana i Andrea

(1935. – 2016.)

Zauvijek će ostati u našim srcima.

Počivala u miru Božjem!

Obitelj

POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 15. siječnja 2016. u 85. godini života preminula je naša draga

Dana 22. siječnja 2016. u 83. godini života preminula je naša draga

JELENA PEJČINOVIĆ rođ. Rochmes

MIROSLAVA MIRA DRMEŠIĆ rođ. Dodik

(1931. – 2016.)

(1933. – 2016.)

Tvoja ljubav i dobrota ostat će vječno u našim srcima.

Počivala u miru Božjem!

Ne briše te vrijeme i ne skriva grobna tama, ti si zvijezda koja vječno živi s nama.

Počivala u miru!

Sinovi Anto i Božidar, kćerke Leopoldina i Katarina, sestra Ana, s obiteljima, i brat fra Leopold Rochmes

Tvoja djeca s obiteljima

POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 20. siječnja 2016. navršilo se 40 dana otkako nije s nama naš dragi

Dragom tati, puncu, svekru, djedu i pradjedu

DOMINIK ZLOUŠIĆ (1932. – 2015.)

Sjećanje na Tebe bit će zauvijek važan dio naših života. S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na Tebe, Tvoje riječi i djela. Počivao u miru!

Kćerke Marijana i Božana, sinovi Ivica i Zdravko, s obiteljima

IVANU FRANJKOVIĆU Blaža (1924. – 2016.)

Zahvaljujemo na svim lijepim danima provedenim s tobom.

Počivao u miru Božjem!

Marijana, Franjo, Marijan, Blaženko, s obiteljima

IN MEMORIAM

SJEĆANJE

DAVOR VIDOVIĆ

Dana 28. siječnja navršile su se dvije godine od smrti našeg dragog

(21.I.2014. – 21.I.2016.)

PERE MIOČEVIĆA

Dragi naš kume, zauvijek ćeš živjeti u našem sjećanju.

Počivaj u miru!

Mia, Darija i Denis

(14.III.1937. – 28.I.2014.) Živjet ćeš zauvijek u našim srcima i mislima.

Počivaj u miru!

Supruga Katarina, djeca Ferdo, Jasna, Antonija i Marko, sestre Luca i Ana, zetovi, nevjeste, unučad i praunučad

SJEĆANJE

SJEĆANJE

Dana 5. veljače navršile su se dvije godine kako nas je napustio naš dragi

Dana 7. veljače navršila se godina dana otkako nije s nama naš dragi

MIROSLAV GAVRAN

FRANJO MIOČEVIĆ

(1934. – 2014.)

U našem domu je praznina, a u srcu tuga.

Počivao u miru Božjem!

(1935. – 2015.)

Ostaješ trajno živjeti u našim srcima i mislima.

Počivao u miru Božjem!

Supruga, djeca i unučad

14

JOZEFINA GOGIĆ

BROJ 254

Tvoji najmiliji VELJAČA 2016.

SJEĆANJE

SJEĆANJE

na našeg voljenog brata, ujaka i strica

DRAGICA KALFIĆ rođ. Semunović

MIJU DRIJENČIĆA

(1997. – 2016.)

(15.II.2008. – 15.II.2016.)

Ne blijedi slika na tvoj dragi lik, tvoju dobrotu, plemenitost i sretan život proveden s tobom. Dok život traje, trajat će ljubav, tuga I sjećanje.

S trajnom tugom u srcu i ljubavlju sjećanje na tebe je dio našeg života u kojem nedostaješ.

Tvoji: sestra Kaća i Onjegin, braća Željko i Miro, i Silvana, s obitelji

Tvoja djeca: Kaća, Željko i Miroslav s obiteljima

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE BERNARD IDŽAKOVIĆ

AMIR BERBEROVIĆ

(1920. – 1977.)

(8.II.2009. – 8.II.2016.)

NEVENKA IDŽAKOVIĆ (18.II.2013. – 18.II.2016.)

(1929. – 2006.)

U tišini vječnog mira pratit će vas naša ljubav i lijepa sjećanja sve dok živimo. Počivali u miru Božjem!

Obitelj

Vaši najmiliji

BOSILJKA BERBEROVIĆ

SJEĆANJE

SJEĆANJE FERDINAND MIRČIĆ

Dana 10. veljače navršava se pola godine od smrti naše drage

(20.II.2010. – 20.II.2016.)

S ljubavlju i ponosom čuvamo uspomenu na tvoj lik, dobrotu i plemenitost koju si nam poklanjao.

Počivao u miru Božjem!

Supruga Terezija, kćerke Vedrana i Svjetlana, unučad Goran, Matea, Marko i Mateo, zetovi Toni i Goran

MARIJE DUŽNOVIĆ rođ. Adašević (31.I.1936. – 10.VIII.2015.)

Smrt je jača od života, ali nije od ljubavi i sjećanja na tebe.

Počivala u miru Božjem!

Tvoji: suprug, kćerke, sinovi, unučad, zet i nevjeste

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

MARA MARKOVIĆ

(23.II.2014. – 23.II.2016.)

Dana 23. veljače navršit će se dvije godine kako nije s nama naš dragi suprug, otac i djed

(10.V.1939. – 22.II.2014.)

Navršavaju se dvije godine otkako nisi s nama, ali sjećanje na tvoju plemenitost i dobrotu živjet će trajno u nama.

Počivaj u miru!

Tvoji najmiliji

BLAŠKO LEKIĆ Vrijeme prolazi, a bol i tuga ne prestaju. Zauvijek ćeš ostati u našim srcima. Počivaj u miru Božjem!

Tvoja obitelj

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE Navršava se godina dana otkako je preminuo naš dragi suprug, otac, djed i punac

PERO ĆORIĆ (26.II.2015. – 26.II.2016.)

Vrijeme prolazi, tuga ostaje. Nedostaješ nam.

Sjećanje na tebe zauvijek će živjeti u nama.

Počivao u miru Božjem!

Supruga Jelena, kćerke Sandra i Alenka, unuci Davor, Karla, Anri i Bruno, zetovi Željko i Dubravko VELJAČA 2016.

IVICA ZOVKO ANĐELIJA MIKETIN-ZOVKO MLADEN ZOVKO (1970. – 2016.)

BROJ 254

(2007. – 2016.)

(1993. – 2016.)

Obitelj

15

IN MEMORIAM

ISPOD PRAŠINE

Pripovije

TUŽNO SJEĆANJE

Stanje pred sječu Begina gaja (I) JOZO KRAJINOVIĆ (1907. – 1982.)

ŠIMO URBAN

MARA KRAJINOVIĆ

(1937. – 1994.)

(1915. – 1996.)

Uvijek ćemo Vas se sjećati s ljubavlju i poštovanjem.

Počivali u miru Božjem!

Vaši najmiliji

SJEĆANJE Na naše drage roditelje

FRANJO DELIĆ (28.II.1993. – 28.II.2016.)

KATA DELIĆ (15.IV.2011. – 15.IV.2016.)

Vrijeme prolazi, bol ostaje.

Počivali u miru!

Zahvalna djeca

TUŽNO SJEĆANJE (28.II.2001. – 28.II.2016.)

Dana 28. veljače navršit će se 15 godina otkako nije s nama naš dragi

Gaj o kome je riječ, nalazi se na jednom zaravanku više sela Gornjih Djedovića. Nad njim se izdizao vis Koprivna, kome je s druge strane, duboko u dolini, ležala Ostrožnja s velikom Malkontijevom pilanom. Iz šume, daleko iz Krnjina, dolazio je brdski potočić što je opasivao Koprivnu i tekao između Djedovića i Gaja, da se kasnije kod Ploče-mlina sastane s Rudankom.

Nekad, vrlo davno, prije nekih dvije stotine godina i više, pred dolazak Begin, taj zaravanak, na kome je sad ležao gaj, bio je neprohodan šibljak pun lijeske i zvali su ga Stećak. A zvali su ga onda tako jer se u sredini šibljaka, pokraj malog izvorića, nalazilo nekoliko starih bogumilskih grobova s nadgrobnim kamenjem. Ležali su ti grobovi tu tko zna otkada, u hladu izvora, prepleteni lijeskom i zarasli u visoku paprat, i rijetko tko da im se prikučio. Narod je pričao da se ovdje kupe vilenjaci i jate duše mrtvih praotaca još iz vremena kad je Bosna bila svoja i moglo se ispovijedati staru, pradjedovsku vjeru, kad su vladali ljudi pametni i kad je sve bilo dobro i lijepo.

Bježali su bogumili u šume, zavlačili se u pustoline, pa se tako našli i ispred Krnjina i u njemu samome. Tu, gdje su sada Djedovići, stolovao je nekad bogumilski djed, pa se selo kasnije po tome i nazvalo, a svi vjernici, kad su Turci došli, prešli na islam. Zato su i po cijeloj toj krajini većinom, uz nešto malo katolika i pravoslavaca, stanovali muslimani. I pod utjecajem prastarih vjerovanja i predaje iz koljena u koljeno,

IVO RADOŠ S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na Tebe. Počivaj u miru Božjem!

Sinovi, kćerke i unučad

IN MEMORIAM Dana 28. veljače navršit će se četiri godine otkako nije sa mnom moj dragi suprug

VATROSLAV GRGIĆ (22.XII.1951. – 28.II.2012.)

Danju u mislima, noću u snovima, voljeni moj, živiš u srcu mom.

Tvoja supruga Katica

TUŽNO SJEĆANJE Dana 29. 2. navršit će se pola godine od smrti našeg dragog

MILENKA ŽIVKA GORANČIĆA (1941. – 2015.)

Sjećanja na tebe ostaju živjeti u nama.

Počivaj u miru!

Supruga Mileva, kćerke Janja i Zora s porodicama

16

BROJ 254

VELJAČA 2016.

etka Novaka Simića Godine 1906., 14. siječnja, u Varešu je rođen Novak Simić. Pisao je pripovjedačku prozu, članke i kritike iz područja književnosti i filma. Godine 1956. nagrađen je prvom nagradom Saveza književnika Jugoslavije za roman "Braća i kumiri", a dobitnik je i nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 1973. Umro je u Zagrebu 1981.

O stotoj obljetnici njegova rođenja, iz pera književnika i kritičara Željka Ivankovića, objavili smo u našem listu (broj 133, siječanj 2006.) osvrt na Simićevu biografiju i bibliografiju.

No, kako dosad iz književnog opusa Novaka Simića nismo objavili ništa (osim "Poemu o ocu i željezari"), u povodu 110. obljetnice njegova rođenja odlučili smo u nekoliko nastavaka prenijeti jednu pripovijetku iz njegova posljednjeg djela izabrane proze "Ljubav Stjepana Obrdalja", objavljenog u Zagrebu 1958. godine. nije nitko ni dirao u zaravanak Stećak, niti je tko barkao u grobove.

Došao onda Bego, u ono vrijeme prije dvjesta godina, a bio je neki beglerbergov pouzdanik, čovjek školovan na Velikoj medresi u Stambolu i iz vrlo ugledne porodice, zasitio se burna svjetskog života, a možda pao i u nemilost, pa poželio tiha prirodnog života, razmišljanja i samoće, i naselio se baš u taj ljeskov šibljak na Stećku. Kako je došao, tako i ostao. Pošto je bio bogat, razdijelio novac sirotinji, a šibljak posjekao i zasadio na zaravanku hrastov gaj. Držalo se da je svetac jer je liječio od zmijskog otrova i znao tajne njihove, znao meleme za rane i naboje, a pomagao i blagu, premda se Bogu nije molio, niti je držao propovijedi. Kad je umirao, zaželio da ga se pokopa pokraj onih bogumilskih stećaka, i gaj da se uzgoji i sačuva. Tako se i zbilo. Gaj nađikao, mjesto hrastića zaokružili se čvrsti, jaki hrastovi, puni tišine i debele hladovine, a gaj, sam narod prozvao u spomen Begin – Beginim gajem.

Mijenjala se pokoljenja, jedni umirali, drugi se rađali, a gaj i dalje stajao, nitko ga nije sjekao, pa ni za najveće studeni i mećave, premda je bio najbliži Djedovićima.

Stvorila se predaja da je gaj posvećen i ako bi ga tko iz sela sjekao navukao bi veliku nesreću na sve, a i drugi da ne smiju u nj dirati, ako neće da im se osveti. Na Beginu grobu, opet, kao i onim bogumilskim, da rastu trave od uroka i đozbojadžiluka,

a žene nerotkinje – ako se pomole na mladi petak na njegovu grobu i ostave daću: nepečene kolače iz neprosijana pšenična brašna i kozjeg mlijeka, na onim djedovskim grobovima, a zatim sedam dana natašte piju findžan bokvice sa sljezom – da će sigurno slijedeće godine roditi. O Aliđunu, pak, uobičajilo se da sva okolna sela hodočaste u Gaj i da se na onom proplanku s grobovima ispeku na ražnju tri crna ovna i razdijeli svakoj porodici po komad njihova mesa, da domaćini okuse ne bi li im blago bilo pretilo, a jesen obilata. Ispreplela se vjerovanja, dolazile hodže i vračare i brali travu za urok, dolazile nerotkinje i bolesnici, selo Djedovići borilo se s Ljeskovim Vodama, koje je također tvrdilo da ima pravo svojatati gaj za se, stvorila se predaja, pa se i čuvala i pomno održavala.

Tako je to trajalo sve dok nije poduzetnik Malkonti, neposredno poslije svršetka Prvog svjetskog rata, podigao pilanu u Ostrožnji i zakupio čitav kompleks šuma na sjeveroistočnoj strani Krnjina, a među njima i Begin gaj. Uznemirilo se selo kad je to čulo i poslalo svoje predstavnike Malkontiju da se gaj ne siječe. Malkonti obećao da neće, kako to u prvo vrijeme nije ni namjeravao učiniti, a kao čovjek uviđavan nije htio ni da se zavađa sa seljacima. Stanje je onda ostalo kako je bilo, pilana radila, sjekle se okolne šume, udesile riže i balvanski put; gaj ostao.

IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ

Ali desile se promjene, a s njima odlučila i sudbina Begina gaja. A bilo je ovako: Malkonti, poslije pokušaja štrajka na njegovoj pilani, nesretne ljubavi njegove jedinice Anđele i njene kasnije udaje, nakon ružne historije s pekarevom Marijom i Kožareva hica što ga je ranio u plećku, nenadano se i najednoć promijenio, tako reći preko noći i što bi pljesnuo dlanom o dlan. Nestalo nekadašnje kočoperne muškosti i isprsivačkog držanja, mjesto očuvana pedesetogodišnjaka i vješta ženskara ispao nekakav bijel, nemoćan starčić, sav skrhan i oronuo, poguren, drhtavih ruku i neprisebna pogleda, što ne gleda nikad čovjeku u oči nego pilji u nešto, tko ga zna gdje, a i to nešto ne gleda što ga zanima, već nekud iz navike. Pa postao neuredan i nebrižljiv i u poslovima, zapustio ih skoro posve, okanio se, pustio mlađe da rade kako su najbolje znali i umjeli, a on sam, ponajviše poput pravog neradnika i lijenog puha, kunjao negdje na verandi svoje zelene prizemnice ili se vrtio besmisleno po poslovnici pilane, ne prihvaćajući se ničega i ne dirajući ni u šta. Vođenje poslova on je predao inženjeru Pavkoviću, mladu čovjeku od trideset godina, i ovaj, kako zasjeo i počeo sam upravljati, udario odmah u novotarije, uveo novi red, ukratko – pobrinuo se da se osjeti da druga ruka vodi pilanu. (nastavit će se)

ORGANIZIRAMO:

IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ

VELJAČA 2016.

BROJ 254

17

IZ DIJAKOVE RIZNICE

U Pogarana bila mašina dizelka U

Pogarana bila mašina dizelka. Iz Bara na Pobrin Han vukla balvane. Štrekom. Vozio je Marko Zovko. Nitko nije znao kako je to on jedini znao u gradu. Al' ima takvih ljudi i događaja. Čim se malo maistor Marko naljuti, nešto joj pokvari i stane otprema balvana, zasjedne radnički savjet i povise mu plaću sve dok nije prešišao direktora Vinka Žulju.

Da se zna tko je tko. E! Al' nisu ni Pogarani tek tako. Sjete se oni maistora Mije Šamike, koji je također električar ko i direktor Vinko Žulja. I maistor Mijo je stane popravljati. I učiti druge voziti.

Koji Mijo? Onaj što je ljubovao s Rezom Unukovom, Slavkovom i Vladinom gazdaricom kad oni nisu znali.

Maistor Mijo se zamislio nad mašinom, a i Pogarani, samo se sad ni oni ne daju. Jedan ne može trpjeti pa kaza nek se zna: Muke ti Isusove, asli je opet nješta u pergazera!?

Piše Tvrtko Gavran

Stvar nije u tomu što mašina dizelka nema fergazera, tj. karburatora. Štos nije ni u tomu što maistor Mijo Šamika diže lijepu gazdaricu ispred nosa Vladi i Slavku. Štos je u tomu što je bilo ljeto 1958. godine, što sam ja bio student prava i tu priču pričao svima na svakom mjestu, svakom prigodom i koliko god sam mogao puta. I svi mi se smijali, ne što je priča smiješna već što oni slušaju to po toliko puta i što ni lica ni događaj nisu izmišljeni.

Mi smo, Slavko, Vlado i ja, čitali Remarka i glumili tri ratna druga. Slavko, općinski geometar, Vlado, poslovođa najveće elektroradionice u gradu, i neozbiljni student prava, umišljen pisac, ja. I bilo nam je po dvadest i jedna godina. Ne znam što mi se sad plače kad se spomenem tih godina, što je prošla mladost brzo ili što se nitko ne spominje ovih sad što im je po dvadeset i više godina.

Gdje su sad u gradu tri tako uvažena dvadesetjednogodišnjaka, a sirotinjski sinovi. Nema ni štreke iz Bara na Pobrin Han. Ne samo putnik, nitko ne bi vjerovao u tu štreku od koje je živjelo desetine čeljadi. I trasa je zarasla i izgubila se, i ne bi je ni mi koji se spominjemo našli. Kao da nije bilo ništa.

Reza Unukova je bila krupan zalogaj za Slavka i Vladu. Maistor Mijo, što je diže, nije bio ništa drugo do oličenje moći radničke klase nad poštenom inteligencijom.

Tako suđeno, reci bi činovnica Olga, koja je tajno patila za naočitim geometrom i bilo joj drago što maistor Mijo diže gazdaricu Rezu. Ili ona njega.

Blago uhvaćenom koji misli da je uhvatio. Nikad se ne zna. Kao što se piscu ne da uhvatiti ova priča ili on njoj. Ima i takvih pisaca i priča takvih ima. I vremenâ ima.

Poklade

Detalj s mimohoda kroz grad

95,

18

Hz

3 i 101,1 M

BROJ 254

Kao svake godine, prema već uhodanom rasporedu, pokladni običaji i maskenbal igranke u našem kraju održane su u nekoliko mjesnih zajednica: Pogar, Strica-Zarudje, Oćevija i Vijaka. Sve je proteklo u dobrom raspoloženju ili otkačenosti, bolje rečeno, što i jest svrha ovakvih druženja. Birale su se najbolje maske i organizirale tombole, a prihod od zabave na Strici-Zarudju imao je i humanitarni motiv; naime, prikupljena sredstva namijenjena su potrebe liječenja u prometu stradalog Marina Divkovića, te operaciju dječaka Dejana Franjića. Na pokladni utorak gradom su pod šarolikim krinkama prodefilirala djeca iz osnovne škole s nastavnim osobljem i sve je finiširano zabavom u Hrvatskom domu.

S. P.

HRVATSKI RADIO BOBOVAC VELJAČA 2016.

IZ STARIH ALBUMA

Na fotografijama su učenici Osnovne škole "Moša Pijade" u Vareš Majdanu. Na gornjoj je I.b razred školske godine 1956/57., a na donjoj VIII.a razred, snimljen u lipnju 1965. na ekskurziji u Beogradu. Gospodin koji nam je ustupio ove fotografije smatrao je nevažnim da se objavljuje njegovo ime, a imena učenika na fotografijama, po svome sjećanju, naveo je djelomično i bez pozicioniranja na fotografijama. Jedna je ovo od onih prilika kad je na Vama, poštovani čitatelji, dalje se raspoznavati, budući da je riječ o fotografijama starim "tek" 50-60 godina.

I.b: učiteljica Džemila, Miloš Tuba, Josip Sprečkić, Tomislav Ivandić, Franjo Kokorović, Jozo Matić, Zdravko Gavran, Mladenka Čupka, Teofilija Boban, Željka Đurić, Bibijana Semunović, Jadranka Prajo, Senija Likić...

VIII.a: nastavnica njemačkog jezika Nada Stojin, Branko Sekulić, Miroslav Dinek, Bogoljub Gačić, Zlatan Turbuk, Slaviša Čorić, Anto Čorić, Fahrudin Mustafić, Šimo Miočević, Jozo Matić, Željko Zekić, Mladen Rudež, Drago Josipović, Željko Franjković, Ranka Radoš, Jasna Dumančić, Zvjezdana Tokmačić, Ljiljana Papec, Darinka Lazarević, Milka Šolak, Željka Jošilo...

MAJDANSKI ŠKOLARCI

UPLATE ZA FOTOMONOGRAFIJU Zbog čestih upita, do daljnjega iznova ćemo objavljivati brojeve računa koji su namjenski otvoreni za sponzorske i donatorske uplate iz zemlje i inozemstva, a u svrhu potpore izradi fotomonografije radnoga naziva "Vareš kroz stoljeća". O tome kako će biti kategorizirane uplate (sukladno iznosima) upućujemo na članak objavljen u listu "Bobovac" broj 250, str. 13. A brojevi računa su: (za uplate u KM) 3385802224035182, svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareš kroz stoljeća".

Primatelj je: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš. Iste naznake važe i kod uplata iz inozemstva uz: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22. Računi su otvoreni kod UniCredit Bank Vareš.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

VELJAČA 2016.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 254

19

VIKEND U ZVIJEZDI

Koja raja našom gorom jezdi

Uputim se ja tako za vikend u Šimin Potok, u Zvijezdu, kod Joze i Klare, malo u izviđanje, da vidim ima li kakva zimskoga turizma u Varešu.

Navuklo se nešto bijelog pokrivača, ova zima dojak škrtarila, al' sve pršti od vedrine plave, škripi snijeg, obrazi rumene, i vidim ničega ne manjka.

Nahrupili gosti, tijesno je na stazi. Propitam odakle je klijentela: netko iz Splita, netko iz Tuzle, Sarajlije poznam po žargonu, te mi oni vele: unajmismo stan u Varešu za malo para, pa kad se ugrabi viška vremena evo nas da se nahvata malo ove ljepote i prostodušnosti vareškog svijeta, družimo se, odskijamo, pijuckamo i onda se drugi dan ispavamo do podne, k'o klade.

Pa i prezalogaji se, eto kad se mora, tavanske suhovine, mlada sira, zalije čašom rasola, dobro dođe jetri. Gledam: kraj čokaljčića s rakijama raznim pogarski krompir u kajmaku pliva, šareni se udjeljak Šivina špeka, u tepsiji ražljeva i preljev od bijeloga luka. Domaće je domaće.

Ima i čaja, za mame i male, od ljekovitih trava zvjezdanskih, mirisna vrelina iz golemih šolja.

Na konju djevojka, malo jaše, malo skije ganja. Čija si, pitam ono po vareški, odakle si: naša sam, al' iz Švedske, veli. Ima tamo snijega, nego nema brda ni duše ko naše, a nit ima što ima u Joze i Klare.

I tako, njiska konja, zvrka motornih sanjki, na jednima jedan naš Švicarac. To ko neki sukob civilizacija, a nije, mješavina nacija, a St. Moritz nije.

Nazad ja u Vareš, kroz pećinu vozim i sve nešto kontam: ama, je l' ovo turizam ili što je – ako nije?

Priredila Dunja Šego