LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXII. • BROJ 257 • SVIBANJ 2016. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
ISSN 1512-813X
9 771 512 81 300 6
UVODNIK
K
ad naši političari govore o ekonomskom položaju u koju su doveli zemlju, ili pak o bilo čemu drugom, njihove rečenice obično počinju floskulama: "potrebno je da Bosna i Hercegovina osigura, pripremi, pokaže...", "od ključne je važnosti za BiH ovo ili ono...", "pomake u BiH trebalo bi ostvariti kroz..." itd. Kao da su izmaknuti sa strane i zaduženi za dociranje i kao da nije isključivo na njima konkretno djelovati i mijenjati situaciju. Za navigaciju te vrste, razumije se, postoje ekonomski eksperti, a oni kažu kako BiH nema puno vremena da počne provoditi tržišne reforme čime bi napokon unaprijedila poslovnu klimu u zemlji i privukla investitore, no i dodaju da je zabrinjavajuće što i dalje ne postoji vizija niti plan da se ambijent učini atraktivnijim za ulaganja. Ulagače dijelimo na domaće i strane, ove druge obično težimo prigrliti i bez puno racionalnog promišljanja, samo neka dođu. Očajnički trebamo svaku šansu. A kad je i dobijemo, kako je iskoristimo? Uglavnom tako da pogoršamo ionako loš poslovni imidž. Karakterizira nas ogrezlost u korupciji i puževa sporost administracije. No, ima situacija kad dobijemo toliko željenu šansu i reagiramo zaista munjevito. O tome recimo govori skandal koji je izbio prije koji mjesec s izvozom mesa u Tursku. Ovdje bi se sad moglo napraviti golemu digresiju na temu što sve čini uvozni lobi i koliko štete ostaje iza njega, ali da se fokusiramo na ovaj izvozni slučaj, koji je ugovoren zaista povoljno za naše, domaće proizvođače. No, umjesto njih "u biznis" uskočiše šverceri. Naime, Turska je još pretprošle godine pružila priliku BiH za bescarinski izvoz 15.000 tona mesa. Odluka je produžena i na prošlu godinu, no nekoliko izvoznika mesa iz BiH zloupotrijebilo je taj aranžman i u Tursku slalo meso iz uvoza, pod pečatom domaćeg bh. proizvoda. Posao koji je mogao dati kruh u ruke domaćim farmerima pretvorio se u aferu, a izvoznici koji su prljavo igrali na račun poticaja i povrata poreza na dodanu vrijednost ostvarili su veliku dobit na štetu državnog proračuna. I dok je država bilježi-
IZME\U DVA BROJA la rast izvoza mesa u Tursku, domaći farmeri bilježili su pad otkupa domaćeg mesa pa je tek tada cijela priča postala sumnjiva. Naravno, zaključeni izvozni aranžman je uzdrman, morala se povesti i nekakva istraga, a na vidjelo je izašlo i da su izvoznici "bh." mesa dobili 2,63 milijuna KM poticaja za tov teladi iz domaćeg uzgoja, napravivši tako svoje vlasti "volom". To je onda ugrozilo drugi važan projekt koji je Turska dogovorila s BiH, a riječ je o gradnji 1.000 farmi koza i izvozu kozjih proizvoda, projekt vrijedan blizu 170 milijuna eura, s potencijalom da zaposli više od 7.000 ljudi. BiH bez uvoznog mesa ne može podmiriti ni potrebe vlastitog stanovništva, što je poznato i turskoj strani koja ipak iz svojih interesa forsira BiH u pravcu stočarenja, pa je klauzulom ugovora dopustila da joj BiH po povoljnijim uvjetima šalje čak i grla iz uvoza, ali ako su na bosanskim pašnjacima provela najmanje tri mjeseca. Sumnja se, naravno, da ni taj minimalni rok nije ispoštovan, ali sporazum je nekako preživio i bh. izvoznicima pružena je druga šansa pa je tako nedavno iz tuzlanske zračne luke poletio prvi zrakoplov s, kažu, provjerenim bh. mesom.
IZ ŽUPNIH MATICA
DONACIJE ZA "BOBOVAC"
ŽUPA VAREŠ Kršteni: Vedran Pašalić (Milijana i Vedrane). Umrli: Pero Barić (1964.), Marija Deronjić rođ. Djaković (1933.), Tomislav Tomić (1937.), Anica Đorđević (1931.).
ŽUPA BOROVICA Umrli: Mara Dominović rođ. Bešlić (1926.). ŽUPA VIJAKA Umrli: Ivo Vidović (1929.). Na naslovnici: stare kuće u ulici Matijevići (foto: M. Marijanović)
2
Iako bi postojali preduvjeti da se zapuštene kosne livade vareškoga kraja iskoriste i pojedina seoska gazdinstva uvežu pa pokušaju uhvatiti priključka s ovakvim aranžmanima, imajući u vidu spomenute poticaje, vareški seljaci i stočari ostaju izvan tih tokova. Naša je Općina, pak, potpisala vlastiti sporazum o partnerstvu s jednom turskom općinom, ali (barem je tako službeno rečeno) tek se trebaju dogovoriti oko čega će se odvijati njihova suradnja. Dakle, Vareš ostaje mjesto u koje se ništa ne dovlači (ili pak dodijeli štogod "na kapaljku") i iz kog se samo odvlači. Išlo i otišlo željezo, do posljednjeg komada armature iz propalih postrojenja željezare, i dalje ide i nestaje oblovina, stotine tisuća "kubika" trupaca. Koliko mrvica od toga dolazi natrag Općini pisali smo nebrojeno puta, a naš karikaturist dočarava kako i sama eksploatacija sasvim "propisno" teče. I tako, evo, svibanj je, svaki dan po nekoliko nas kiša zalije, baš prigodan da se upriliči i neko obilježavanje druge obljetnice odrona na Kapiji... Eno ga, zatravio se skoro.
BROJ 257
Branka Krajinović, Vareš – 50 KM, Radomir Trifković, Australija – 50 KM, Danijel Lučić, Nizozemska – 50 KM, Mary & Zlova, Njemačka – 50 KM.
Svima hvala lijepa! SVIBANJ 2016.
VIJESTI SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA Dana 28. travnja 2016. godine održana je 36. redovita sjednica Općinskog vijeća Vareš, a na dnevnome je redu bilo 12 točaka. Na početku, u Izvješću o izvršenju općinskog proračuna za prvi kvartal tekuće godine iznesen je podatak o porastu redovitih prihoda pa je tako Općina s posljednjim danom ožujka bila "u plusu" 113.000 KM, međutim taj se bljesak optimizma ugasio poput žigice u jezeru ukupnih općinskih dugovanja. Na to je podsjetila i Obavijest s upozorenjem upućena Općini Vareš, također posljednjeg dana ožujka, od strane Porezne ispostave Vareš. U njoj se podsjeća na izvršno Rješenje ove ispostave od 13. studenog 2015. kojim je utvrđeno da Općina Vareš ima pravo na otpis zatezne kamate u cjelokupnom iznosu na neblagovremeno izmirene javne prihode, što iznosi 618.861,50 KM, pod uvjetom da izmiri glavni dug u ukupnom iznosu od 1.458.495,43 KM najkasnije do 31. prosinca 2016. Ukoliko Općina to ne uspije izvršiti, naravno – slijedi ponovna blokada njezinih računa. A godina je lokalnih izbora i visi pitanje: tko će se, dovoljno hrabar ili pak lakomislen, pored ovakva balasta upustiti u borbu za poziciju općinskog načelnika? U sklopu Informacije o stanju u oblasti gospodarstva, kao i nezaposlenim osobama na lokalnom Birou za zapošljavanje, vijećnici su dobili na uvid brojčane pokazatelje o stanju na tržištu rada u općini Vareš. Pa su ih, čini se, tako i shvatili: više informativno nego imperativno, bez obveze činjenja dodatnih napora glede stvaranja boljeg ambijenta za zapošljavanje. Da se zadovolji znatiželja onih koji nemaju kao vijećnici prigodu zaviriti u te pokazatelje, a i da ostane zabilježeno jer, tko zna, možda će ove brojke narednih godina čak biti i manje, prenosimo ih. Tako u javnim ustanovama u Varešu plaću zarađuje sljedeći broj uposlenika: Osnovna škola Vareš – 57, Osnovna škola Vareš Majdan – 50, Mješovita srednja škola Vareš – 42, Dom zdravlja Vareš – 64, Centar za socijalni rad Vareš – 7, Opća biblioteka Vareš – 5 i Dječji vrtić Vareš – 2. U javnim poduzećima slika je ovakva: Javno komunalno poduzeće Vareš – 42, Vareš-stan – 12 i Veterinarska stanica – 2 uposlenika. Zatim su nanizane ostale institucije, ispostave i samostalne organizacije, a one zapošljavaju sljedeći broj djelatnika: Policijska stanica Vareš – 49, Elektrodistribucija Zenica, Poslovnica Vareš – 15, BH pošta Vareš – 13, HZHB Mostar, Poslovnica elektro VarešPržići – 3, UniCredit Bank, Poslovnica Vareš – 3, BH telecom – 3, Apoteke Sarajevo, apoteka Vareš – 5, Apoteka Vareš – 2, Zavod za zdravstveno osiguranje Vareš – 2, Zavod za zapošljavanje, Biro vareš – 2, Hrvatski radio "Bobovac" Vareš – 2, Hrvatsko kulturno društvo "Napredak", Podružnica Vareš – 1, Centar za kulturu Vareš – 1, Pošta Pržići – 1, Penziono-invalidsko osiguranje – 1 i Udruženje penzionera – 1. Nedostaje podatak o broju uposlenih u Poslovnoj jedinici "Šumarija" Vareš, no na koncu treba dodati Jedinstveni općinski organ uprave Općine Vareš sa
62 zaposlena i s njima se ukupna brojka uposlenika u društvenom sektoru zaustavlja na 449. Prema evidenciji Jedinstvenog sustava registracije, kontrole i naplate doprinosa trenutni broj zaposlenih u privatnom sektoru iznosi 889, no polujavno se govori da je ta brojka zasigurno veća, ali se oni koji to govore, a nalaze se na javnim pozicijama, ipak zaustavljaju samo na špekulacijama. Bilo kako bilo, javni i privatni sektor u ovom trenutku u Varešu službeno zapošljavaju 1.338 osoba. A sad, što kaže evidencija s Biroa za zapošljavanje o nezaposlenima. Ondje se, prema statistici kroz posljednje četiri godine, na burzi rada okvirno nalazi između 1.200 i 1.300 osoba, od čega je, kako se navodi, veliki broj "teško zaposlivih". Ili su dakle potencijalnim poslodavcima nezanimljivi stoga što nemaju nikakva radna iskustva, ili prema starosnoj dobi nisu više za ozbiljna posla, ili su tu tek toliko da budu na evidenciji, a ne kao pretendenti za bilo kakvo radno mjesto. Zbog takve strukture, Služba za zapošljavanje pokušavala je, kako izvješćuje, u suradnji s Federalnim zavodom za zapošljavanje i Vladom Zeničko-dobojskog kantona, kroz protekli period osmišljavati različite poticajne programe za zapošljavanje i samozapošljavanje, no zainteresiranih je očito premali broj. Apsolvirana je na ovoj sjednici i Informacija o održavanju lokalnih i regionalnih putova i gradskih ulica. U njoj je općinski načelnik Avdija Kovačević predočio da su prema ispostavljenim fakturama Javnoga komunalnog poduzeća Vareš ukupni troškovi zimskog održavanja u sezoni 2015/16. iznosili 49.000 KM, što je prethodnu zimu svrstalo u jednu od blažih i "ekonomičnijih", jer je – kako je to običavao reći bivši dugogodišnji načelnik Hamdo Fatić – koji put znalo i do tri puta više novčanih sredstava "otići u snijeg". Raspravu o ovoj točci iskoristio je vijećnik Mario Mirčić za iznošenje prijedloga o izglasavanju zaključka "da resorna služba općinskog organa uprave, budući da postoji zakonska mogućnost za to, od Kantonalne direkcije za ceste službeno zatraži izuzimanje dijela regionalnog puta R-444 (od benzinske crpke 'Butmir' u Prnjavoru do raskrižja za Javornik u Ponikvama) u pogledu zimskog i ljetnog održavanja, da bi isto bilo povjereno pravnom subjektu koji održava lokalne putove na teritoriju općine Vareš, tj. JKP-u". Ovo iz razloga što se čišćenje snijega, naročito kroz sam grad, posljednjih godina odvija na nelogičan način i na štetu JKP-a. Naime, poduzeća iz Zavidovića ("Porobić d.o.o." i "MGV d.o.o."), koja su inače zaključila četverogodišnji ugovor s Kantonom za obavljanje te djelatnosti, čiste samo kolničke trakove i zatrpavaju pločnike, i tako po nekoliko puta dnevno, a onda za njima moraju intervenirati strojevi JKP-a Vareš jer pješacima kretanje postaje otežano pa umjesto pločnikom idu kolnikom. Zaključak je podržan, ali kako će proći na odlučivanju u nadležnoj Kantonalnoj direkciji i kad za nj dočuju spomenuta zavidovićka poduzeća koja će to shvatiti kao oduzimanje dijela financijskog kolača...
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576
www.fondacija.vares.info SVIBANJ 2016.
BROJ 257
3
AKTUALNOSTI
Susret u Borovici
D
Posjet federalnog ministra Ramića
ana 20. travnja 2016. godine federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Ramić posjetio je općinu Vareš. U kabinetu općinskog načelnika Avdije Kovačevića održan je kratki sastanak, gdje su načelno sumirani projekti koje je ovo ministarstvo podržalo u prošloj godini s ciljem podrške održivom povratku u općini Vareš, a zatim se iza zatvorenih vrata razgovaralo i o zajedničkim projektima Ministarstva i Općine čija se realizacija obećava u tekućoj godini. Po završetku sastanka u zgradi Općine ministar Ramić je obišao Mjesnu zajednicu Borovica i dionicu lokalne ceste Donja Borovica–Luke koja je prošle godine asfaltirana sredstvima ovog ministarstva, a uzgred je posjetio je i župu Preobraženja Gospodinova Borovica. Ondje su mu, uz priređen ručak, zahvalnost iskazali borovički župnik vlč. Ivan Butum, te čelni ljudi udruge "Naš dom Borovica" Grga Vukančić i Nikola Šimić.
Trgovinska radnja
N na
Sastancima su, uz ministra Ramića, pribivali Nezir Tanović, profesor na Agromediteranskom fakultetu, te Vinko Jakić, direktor Fondacije "OdRaz", a sa strane općinskog načelnika predsjedatelj Općinskog vijeća Vareš Zdravko Marošević, tajnik Općinskog vijeća Leon Pavlović, načelnik Službe za prostorno uređenje, urbanizam, gospodarstvo i financije Općine Vareš Ermin Musa, predsjednik Općinskog odbora Stranke demokratske akcije Vareš Kenan Kamenjaš i glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Vareš Sadžid ef. Ramić. Na koncu, prenosimo izjavu koju je, o razlozima svoga posjeta općini Vareš, ministar Edin Ramić dao za vareški radio: – Tu smo ovom prilikom da sumiramo rezultate našeg rada u proteklom periodu i raduje me da smo realizirali projekte koje smo planirali prilikom prošle posjete općini Vareš. Ove godine planiramo nastaviti i zato smo definisali s načelnikom
Vareš ul. Čaršija bb
vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179
školski pribor • udžbenici • knjige uredski materijal • suveniri • darovni program čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja 95,
Hz
3 i 101,1 M
4
općine i njegovim saradnicima u kom pravcu se treba dalje kretati. Predstavnici općine Vareš iskazali su najviše interesa za podršku stanovnicima općine Vareš u sektoru poljoprivrede, kao i podršku razvoju privrede i privrednih subjekata kako bi došlo do novih zapošljavanja. Mi imamo projekte samozapošljavanja i zapošljavanja; ovi prvi obično su vezani za poljoprivredu i neke druge zanatske djelatnosti, a projekti zapošljavanja se odnose na veća poduzeća. Mi smo prošle godine podržali poduzeće "Ekva" u Varešu koje je imalo obavezu da uposli 22 nova radnika iz reda povratničke populacije i kako mi je rečeno taj projekt je uspješno realiziran. Ove godine ćemo tako podržati još neke privredne subjekte. Po pitanju infrastrukture prošle godine smo realizirali zajednički projekat s Općinom Vareš, to je sanacija i asfaltiranje puta Donja Borovica–Luke, a zatim kroz projekte podrške vjerskim zajednicama, kroz podršku razvoju poljoprivrede, te podršku za odrađivanje pripravničkog staža u Općini Vareš mi smo od strane Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica uložili gotovo pola miliona maraka u općinu Vareš u 2015. godini. Ove godine naglasak će biti takođe na poljoprivredu, na privredu, i jednim dijelom na revitalizaciju putnih komunikacija te gradnju porušenih stambenih objekata. Raduje me da je Općina uradila svoju Strategiju razvoja poljoprivrede, gdje su definisani određeni prioriteti. Općina je, naravno, zainteresirana participirati koliko može, s obzirom da ima i sama problema s budžetom, ali mi vjerujemo da će se zacrtani projekti ipak realizirati zajedničkim snagama na dobrobit stanovnika Vareša – zaključio je ministar Ramić. Naknadno smo pokušali preciznije doznati koje projekte ovo ministarstvo planira realizirati na području općine Vareš u 2016. godini, ali ni nakon upornog telefonskog pozivanja tijekom nekoliko dana nije nam se "posrećilo" da preko tajnice dopremo do nadležnoga ministrova pomoćnika, na kojeg smo upućeni za dobivanje te informacije. S. P.
BROJ 257
HRVATSKI RADIO BOBOVAC SVIBANJ 2016.
ME\UNARODNA SURADNJA
Rukovanje potpisnika sporazuma: Kılıç, Kovačević i Marošević
Partnerstvo s Turcima Nakon partnerstva sa švedskom komunom Flen, koja je u međuvremenu zamrla, Općina Vareš okrenula se takvom obliku povezivanja s turskom općinom Oğuzeli. Okvirni sporazum o suradnji potpisan je na svečanoj sjednici Općinskog vijeća u Varešu 6. svibnja 2016. godine, na koju je iz Turske doputovalo petnaestočlano izaslanstvo.
N
a sjednici je obavljena kratka razmjena općih podataka između općina – potpisnica ugovora i tako je predočeno da se Oğuzeli nalazi u provinciji Gaziantep, ima oko 30 tisuća stanovnika te da okosnicu gospodarstva te općine čine stočarstvo i poljoprivreda. Načelnik Mehmet Sait Kılıç pritom je izrazio
zadovoljstvo što je upravo njegova općina izabrana za partnerstvo s Varešom, kao i činjenicom da je dolaskom u Bosnu uočio dosta ostataka osmanske arhitekture. Uz načelnika Oğuzelija, potpise su na sporazum o suradnji u ime vareške strane stavili općinski načelnik Avdija Kovačević i predsjedatelj Općinskog vijeća Zdravko
O
d 1. do 7. svibnja 2016. godine nastavljeno je etnološko istraživanje Vareša koje ima za cilj, kroz višegodišnji rad, prikupiti što više od vareške kulturne baštine, a potom je znanstveno obraditi i publicirati. Skupina sastavljena od osam etnologa, predvođena dr. sc. Mariom Katićem i dr. sc. Danielom Birt Katić, u okviru odobrenog projekta Sveučilišta u Zadru vršila je istraživanje na više lokaliteta vareške općine i samoga grada. Član i stručni suradnik u ovoj skupini, kao geograf i Varešak, bio je Roman Petković. Istraživanja su ovoga puta provođena u istočnom i sjeverozapadnom dijelu općine: na Pogari, u Borovici, u Zvijezdi, na Daštanskom, Pržićima, Tisovcima, a upriličen je i posjet "Kući susreta" na Bijelom Borju. Poseban naglasak stavljen je na prikupljanje podataka u samom gradu Varešu. Vršeno je stoga i pregledavanje arhivske građe u gradskoj biblioteci. Započeto je i stručno popisivanje etnoloških zbirki (koje se nalaze na šest lokacija), a u kojiSVIBANJ 2016.
Marošević, a zatim je uslijedila razmjena darova. Turska je strana uručila vareškim čelnicima suvenire – orijentalno posuđe ručne izrade, a nazočnim vareškim vijećnicima, općinskim dužnosnicima, predstavnicima vjerskih zajednica i nekolicini osoba iz javnoga života pakiranje baklava i reklamne materijale. Potom je uslijedio domjenak s tradicionalnim jelima bosanske kuhinje što su ih pripremile žene iz BZK "Preporod" Vareš, uz izvođenje sevdalinki uživo iz prikrajka. No, u kom će se pravcu konkretizirati suradnja, ostalo je nepoznato. Članom 2 potpisanog sporazuma polja moguće suradnje postavljena su dosta široko: kultura, kulturno-povijesno naslijeđe, obrazovanje, sport, gospodarstvo i urbano planiranje, turizam, međunarodni odnosi, pitanja mladih, zdravstvo i socijalna politika, gradske javne službe, zaštita okolice i nevladine organizacije. U članu 4 definirano je pak da se ocjena ostvarenih, kao i osmišljavanje novih oblika suradnje vrši jedanput godišnje, te da će se susreti takve vrste organizirati naizmjenično – jedne godine u Varešu, druge u Oğuzeliju, a u završnoj rečenici ovog člana navodi se da će nakon razmjene iskustava i informacija općine utvrditi aktivnosti za realizaciju konkretnih projekata u područjima od obostranog interesa. Ni u izjavama dvojice načelnika za vareški radio nakon ovog protokolarnog susreta nije se moglo doznati više od toga. M. M.
Tim etnologa na doručku u "Izvornom vareškom"
Etnološko istraživanje Vareša ma se nalaze stotine predmeta, kako bi se dobio jedinstveni pregled te baštine. Veliki je to i zahtjevan posao koji bi u krajnosti mogao dovesti i do osnivanja muzejskog postava. A prilikom posjeta udruzi "Izvorno vareško" od strane njezinih članica za istraživače je priređeno nešto skoro zaboravljeno. Poslužen im je "vareški doručak" BROJ 257
koji se je sastojao od korica-popare, prženica, placki-cicvara i bijele kave. Bilo je to ugodno i jedinstveno i ovo bi moglo, uz malu dopunu, postati vareškim brendom. Na koncu, i ovoga puta moram zahvaliti svim sugrađanima koji su mi pomogli u realizaciji ovoga dijela projekta koji će se nastaviti u listopadu ove godine. T. Petković
5
PRIČE IZ ŽIVOTA
Ljudi su prije bili osjećajniji
S
lavko Marković, sin Ilije i Sofije rođ. Trifković, rođen je 1931. na Sjenokosu. Iznimno je vitalan s navršenih 85 godina. Rođen i odrastao na Sjenokosu, kao i mnogi njegovi preci. Odmah ističe kako je počeo raditi fizičke poslove s nepunih 14 godina i to za romanijsku šumariju, čijoj su direkciji na Sokocu pripadale i okolne šume. Kaže kako prije nije bilo kamiona, nego se glavnina poslova obavljala s konjima. Tih godina zakači ga Drugi svjetski rat, o kojem ima ružna sjećanja. "Svaki dan druga vojska prolazila – ustaše, Nijemci, četnici, partizani, domobrani... Bilo je nekoliko sukoba. Ekstremisti su nemilosrdno pljačkali, kao u svakom ratu, dok su komande često bile korektnije i razboritije prema seoskom stanovništvu. Eh, onda nisi im'o čime jesti. A kamo sreće da je bilo šta jest'!", pripovijeda meni Slavko, a ja s knedlom u grlu slušam o tom razdoblju njegova života. Neposredno iza rata postaje član SKOJ-a, a po automatizmu i KPJ-a, čiji član ostaje do svoga umirovljenja. Prisjeća se kraja turbulentnih četrdesetih godina i dolaska UDBA-e u selo, koja je vršila detaljnu pretragu šuma i okolnih sela (Slavko navodi Magulicu, Kamensko, Vijaku, Krčevine i Ivančevo, koje je tada nosilo naziv Kokošinjac) zbog straha od gerilaca – križara, koji su predstavljali zaostatke oružanih snaga NDH-a. Nadalje, navodi mi tadašnje norme koje je trebalo ispuniti na obvezatnim radnim akcijama u DI "Bukovica" (gdje je bio zaposlen neko vrijeme) – bilo je potrebno usjeći dva "metra" drva, a nositi jedan "metar" od Vranjkovaca do Pobrinog Hana. Iako to i danas predstavlja veliku relaciju i posao, posebno kada shvatimo da je to prije trebalo sve ručno jer nije postojala mehanizacija, Slavko kaže da su svi mladi – djevojke i momci većinom s osmijehom na licu i pjesmom na usnama izvršavali naredbe. Kaže kako ga tada ništa nije boljelo i volio je raditi jer je bilo veselo i poletno. Godine 1952. dobiva poziv za služenje vojnog roka u JNA i odlazi na sami istok Srbije, jugoslavensko-bugarsku granicu, u Knjaževac, gdje ostaje dvije godine. Sjeća se tadašnjih napetosti između Jugoslavije i Bugarske, što se odrazilo i na stanje u vojsci. Upoznao me i s činjenicom da je general armije, Kosta Nađ, oženio njegovu rodicu i susjedu – inače, kćerku njegove tetke.
6
Piše Vladimir Ruf
Slavko Marković
Oženio se 1956., Marom Barnjak (Pere i Jelke). Dobiše tri sina i tri kćeri, koji im pokloniše 18 unuka i 18 praunuka. U braku su bili do Marine smrti 2014. Drvnu industriju "Bukovica" napušta 1957. i prelazi u Rudnik i željezaru Vareš, površinski kop rudnika "Smreka", gdje isprva radi kao pomoćnik na bageru, a nakon nekog vremena polaže za bagerista – rukovatelja teških strojeva u rudniku i tu radi do svog umirovljenja 1986. U međuvremenu je bio uključen u izgradnju stambenih jedinica šezdesetih i sedamdesetih godina te hotela na Ponikvama (koji je izgorio 1993.). Sveukupno, zaključno s ovom godinom – 41 godina radnog staža i 30 mirovine. Kaže kako je to krvavo zarađena i zaslužena mirovina. Nakon umirovljenja okreće se kosidbi i bavljenju poljoprivredom. Iako je bio svjedokom kulturnog razvoja, nije sudjelovao ni u jednom od brojnih kulturno-umjetničkih društava u Varešu. Međutim, kaže kako se aktivno bavio nogometom. I to onim nogometom "stare škole" o kojemu možemo samo čitati u starim novinama ili memoarima nogometnih romantičara – čvrsta muška borba, bez dresova i adekvatne sportske obuće, neravni tereni posuti piljevinom... O posljednjem ratu priča: "Kad se vidjelo šta se radi po Sloveniji i Hrvatskoj, devedeset druge ti se pripremalo kako će tko pobjeć' odavde, dok se još nije pripucalo. A nekad je bila puna kuća", priča Slavko koji sada živi s unukom. "Ali, ne mogu se požalit', posjećuju me redovno i BROJ 257
djeca i unučad, praunučad, bliža i daljnja familija, svi", nastavlja priču o obitelji koja je danas raspršena diljem BiH, Hrvatske i srednje Europe. On i supruga ostali su na Sjenokosu kroz cijeli rat. Kazuje da je to bilo teško vrijeme, ne toliko ispočetka koliko 1993. "U studenom '93. situacija se mijenja, zauzima Armija i svi mještani Sjenokosa i Pogari bivaju zatvoreni neko vrijeme u tri kuće od strane ABiH dok su se ostale kuće nemilosrdno pljačkale. To je bio svojevrsni logor", s gorčinom kazuje Slavko i naglašava da mu je tada bilo najteže. Ističe da nije mogao ni do kćeri u Pogar bez osobne karte i policijske pratnje. "A da ne govorim za Vareš. Nikako se nije moglo dolje". Spominje i epizodu o prijetnjama smrću koje je doživio od strane jednog pripadnika diverzantskog voda, koji mu je nudio da bira kako će biti ubijen, no reagirao je njegov nadređeni i to spriječio. "Visoka mi je bila penzija onih par godina pred zadnji rat, najviša na Pogari, ako ne računamo one što su radili po Njemačkoj... To ti svi mogu posvjedočit'. A šta sad imam, duplo manje nego prije rata", rezignirano će Slavko. Kao jedinu satisfakciju ističe da je prije par godina dobio donaciju od Kantona (na vlastiti zahtjev) kojom je pokrio krov. Političkom situacijom nije zadovoljan i pita se zašto Vareš stagnira i propada, zašto se ne izgradi bilo što kako bi narod bio zadovoljniji te predlaže da se regulira odnos općine i eksploatatora prirodnih resursa, da se poprave ceste i cjelokupna infrastruktura u MZ Pogar. Gledajući trenutnu situaciju u Varešu ovaj iskusni čovjek smatra da su potrebne korjenite promjene kako Vareš ne bi postao grad duhova. Smatra da odnos države (i gradova koji su neprocjenjivo napredovali zahvaljujući Varešu) prema samome Varešu nije odgovarajući. Redovito kupuje list "Bobovac" (čije svako novo izdanje nestrpljivo čeka) i smatra da on nastavlja tradiciju nekadašnjeg "(Našeg) Kolektiva", ističući da ga uglavnom interesiraju lokalne teme koje se ne obrađuju mnogo i na koje bi trebalo obratiti više pažnje. Na kraju ga upitam još jednu stvar – kakva je razlika između nekadašnjeg načina života i ovoga sada. A on će meni: "Ah, ljudi su prije bili osjećajniji. Složniji. Sad su dosta ozbiljni. Ne možeš se ni našaliti s njima." Nakon toga, pozdravim ovog časnog starinu, zaželim mu sreću i dobro zdravlje i zamišljeno se uputim do vozila. Uistinu, mogli bismo mnogo naučiti od njega i njemu sličnih! SVIBANJ 2016.
NOVI ROMAN ŽELJKA IVANKOVIĆA
"RAT I SJEĆANJE"
Ratno Sarajevo, Vareš, stvarnost i mit Nema bolje priče od stvarnosti: u ratu i o ratu su napisane brojne priče. Svaka obitelj ima svoju. Svaka je (s)lična, ali umjetnički vrijedna je samo ona dobro napisana Piše Andrijana Copf
I
z tiska idućeg mjeseca izlazi novi roman bh. pisca Željka Ivankovića (Vareš, 1954.). Riječ je o Ivankovićevom trećem romanu, nakon romana "Dodirom i svijet poče" i "Ljubav u Berlinu". Roman "Rat i sjećanje" njegovo je najopsežnije djelo do sada. Kompozicija romana je zanimljiva: svakodnevno življenje i sjećanja dodiruju se u teškoj ratnoj svakodnevici i sijeku se u emocionalnom svijetu glavnog junaka. Na sjecištu tih silnica, narasta jedna posve neobična i nadasve dramatična priča. Roman je i autobiografski i fikcionalni: obiteljska saga koja završava s padom/oslobađanjem autorova rodnog mjesta Vareša koji je nadomak Sarajeva, a
udaljen je (u ratu) svemirskim mjerama i fizički mu je nedostižan, i gdje je njegov jedan brat pripadnik jedne vojske, a drugi druge (sestra je na trećoj strani) i gdje oni ponavljaju sudbinu koju su dijelili njegov otac i njegovi stričevi u nekom prethodnom, nekom svom ranijem ratu... postaje tako prototip svake bosanske priče, sudbinske priče o nestajanju jednog svijeta i nastajanju nekog novog, a što se povijesno svako malo ponavlja. Prva godina i pol dana rata Autora u romanu primarno zanima život u opkoljenom Sarajevu i to onaj dio
rata u Sarajevu i BiH dok sve ne izgubi auru "domoljubnog i svakog drugog zanosa" i ne postane bjelodana ogoljena stvarnost o kojoj više nema iluzija. Kako se to poklapa i sa svim najvažnijim trenucima ratne priče glavnog junaka, sve je i koncentrirano u prvu i pol godinu rata. Tu je i njegov rodni Vareš i njegova obitelj u Varešu, zločin u Stupnom Dolu – Varešu, te pad/oslobađanje Vareša. Ali osim tih činjenica i stvarnih događaja, roman se temelji i na mitsko-iracionalnom, uz davnašnje bosanske kršćanske legende i recentni fenomen međugorskih ukazanja kao okvir jedne velike obiteljske, a ustvari univerzalne priče. Ovaj će roman biti treća Ivankovićeva knjiga o ratu u BiH 1992.-1995., nakon dnevnika "700 dana opsade" i knjige "Tko je upalio mrak?" iz 1995. Novi njegov roman, "Rat i sjećanje", ujedno je i peta knjiga Ivankovićevih Izabranih djela, koje objavljuju nakladničke kuće Synopsis (Sarajevo – Zagreb) i riječki Ex libris. Ustvari, ovaj roman i jesu svojevrsna "izabrana djela" unutar Izabranih djela jer u romanu odčitavamo i autorovu poeziju i autorove eseje i autorov dnevnik i autorove priče i autorove putopise i autorove prethodne romane... Treći roman U ovom su romanu na pripovjedni način koncentrirani njegovi neobjavljeni dnevnici, prikupljena dokumentarna i povijesna građa vareškog kraja, njegove priče iz knjige "Nove priče o ljubavi i smrti" te elementi iz nagrađene i izvođene radio-drame "Romantična faza rata", tako da je to roman koji je, moglo bi se reći, pisan cijelih dvadeset godina. "Rat i sjećanje" Ivankovićev je treći roman, roman koji zaokružuje njegovu romanesknu trilogiju. "Dodirom i svijet poče" (Sarajevo 1992. i Zagreb 2006.), bio je – portret književnika u mladosti, "Ljubav u Berlinu" (Sarajevo 1995. i Zagreb 1995.) – portret književnika u ljubavi, a "Rat i sjećanje" – portret književnika u ratu. "Da, pojednostavljeno bi se to tako dalo reći", kaže nam autor. "Međutim, ja ovu opsežnu (450 kartica teksta!) i meni iznimno važnu knjigu doživljavam kao svoj magnum opus, kao nešto što sam naprosto morao napisati. Ona je za mene u emocionalnom i intelektualnom, u spisateljskom smislu – najvažnija moja knjiga. Najvažnija!" (Preneseno iz mostarskoga "Dnevnoga lista")
SVIBANJ 2016.
BROJ 257
7
POGLED ISKOSA
Nakaradni vareški buvljak...
M
ože li se netko sjetiti kada je posljednji put kupio nove cipele, u trgovini u Varešu? Takve nema već odavno. A Vareš se gradom zove. Ponešto još, uglavnom sportske obuće i tomu slične odjeće može se naći u par butika koji i sami "plešu" na rubu zatvaranja, zapravo su mnogi odavno već tako završili. I koliko god se opet prigovaralo "što netko ne otvori..." ponuda je zapravo u skladu sa stanjem vareškog tržišta – malog i male kupovne moći, ali i zbog drugačijih navada jer se ionako ide birati i kupovati takve stvari izvan Vareša ili pak kupuje već nošene, subotom na vareškom buvljaku. A to "izvan Vareša" nekad seže samo do Podlugova, koji od željezničke stanice postadoše trgovinska zona, čak eto i za novovjeke Varešane. Tiha se erozija mentaliteta ovoga grada tako odvila i na ovom polju, a tzv. markaši (sitne šićardžije koji većinu svojih tričarija prodaju za jednu ili 1,5 konvertibilnu marku) i veselo prozvani butici "sagni se" sa širokom paletom rabljene odjeće i obuće, poredane po ceradi na tlu, nađoše svoje vareške kupce i proširiše se sve do ulaza u osnovnu školu. Istina, svake subote postavi se na uobičajenim mjestima i pet-šest štandova s novom odjećom i obućom, ali s ponudom koja se nikada ne mijenja i čija se "dugovječnost" jamči turskom ili kineskom kvalitetom. Kao i domaćom, visočkom.
8
Pijaca
u Varešu
S druge strane, pak, ponuda na vareškoj zelenoj pijaci subotom apsolutno je napamet poznata i dosadna, samo se ponekad primijeti izostanak pojedinih stolova, a što se sluti znakom sve manje isplativosti bilo kakva trgovanja u Varešu (iako se tu već stvorila i godinama njegovala neformalna veza u kojoj svaki kupac u pravilu kupuje kod "svog" nakupca). Razlog bi sve češćeg izostajanja zelenâra vjernih Varešu mogao biti i u činjenici da se oni i njihova vareška mušterija razilaze u mišljenjima oko cijene: ovi prvi zaračunavaju svoje troškove dolaska na noge kupcu u zabačenu gradu, a ovi drugi računaju da bi zbog novostvorenog vareškog imidža (koji simbolizira plitak džep) cijene "zeleni" ipak trebale biti obazrivije. I opet se na kraju priča vraća na zaključak da, u današnje "teško" vrijeme kad gotovo svatko ima automobil, kupovina i takvih namirnica kao što je "zelen" često biva obavljena drugdje, u vožnji kroz Podlugove ili Brezu, gdje cijene budu uistinu povoljnije, pa se time zatvara začarani krug u kom prodavač i kupac u Varešu jedan na drugog često gledaju kao na nužni izbor – kad se kupuje ono što se zaboravilo kupiti negdje usput. Sveukupan društveni poremećaj tako se odražava na Vareš i na ovom banalnom planu, ali on i nije banalan kad se zna da novac iz Vareša curi na svaki način i nastavlja cirkulirati u nekom drugom gradu ili krajputaškom džepu, kao Podlugovi što su... M. M.
...i sve tanja zelena pijaca BROJ 257
SVIBANJ 2016.
UZ PRAZNIK RADA
Ostala samo proslava
O
ve je godine Međunarodni praznik rada – 1. svibnja kalendarski "pao" nedjeljom, ali to našim "trudbenicima" u državnim institucijama i ustanovama ne pade teško, naprotiv. Da ga se "proslavi" kako spada, vladinom odlukom diskvalificiralo se nedjelju kao neradni dan i nepriličnu za praznovanje pa je stoga ponedjeljak proglašen neradnim i proslava prenesena na nj, a za svaki slučaj dodalo se i utorak. No, je li se imalo što proslavljati? Je li se imalo predahnuti od čega u "kolektivima" u ozračju kad je efektivnog rada, radnih pomaka i ukupnog razvoja nikad manje!?
Svejedno, ne odustaje se ni u nas na lokalnom planu od nekih prazničnih manira karakterističnih za vrijeme procvata vareške komune, iz kojeg ostadoše samo grafiti poput ovoga na fotografiji. Tadašnji proletarijat (o, kako je zanosno zvučala ta riječ) ipak se dobro osjećao u svojoj koži
te pristupao svojim radnim zadacima i padao u praznično raspoloženje s drugačijim smislom. Uglavnom, bio je ovo dvadeseti Praznik rada od rata, a nije se imalo prstom uprijeti ni u jedno općeznačajno radno postignuće i razlog za svečanost. S. P.
Udarnik – a što je to?
U
vrijeme otrežnjenja poslije "onog rata" i strašnog entuzijazma u izgradnji porušene zemlje, zarad jačanja radničke svijesti i podizanja morala općenito savezna je vlada uvela kategoriju "udarnik" i ubacila među ionako gorljive radnike dodatnog natjecateljskog duha. Oni koji su bezmalo "ginuli" na radnom mjestu tako su dobili šansu da se okite tim prestižnim "zvanjem" i pozlaćenim ordenom iz Beograda, uz novčanu nagradu od 1.000 dinara, a država je mudro povećala radnu produktivnost. Razumije se da je Vareš kao tradicionalno radnička sredina imao takvih takmaca i tako nam je ovih dana pala u ruke dokumentacija o prebačajima norme od strane višestrukog vareškog udarnika Mate Jarmanovića, koji je postao nositeljem Ordena rada. Matini su prebačaji norme za oko 50 posto evidentirani još 1947., da bi godine 1950. postao već nenadmašan s prebacivanjem norme od 75 posto! Po zanimanju, Mato je u to doba bio polukvalificirani tokar. Al' se nekad ne samo dobro jelo i pilo, nego i (bez prizvuka uvrede!) luđački radilo... R. R. SVIBANJ 2016.
Dokumenti i orden Mate Jarmanovića – udarnika
BROJ 257
9
ISPOD PRAŠINE
Godine 1906., 14. siječnja, u Varešu je rođen Novak Simić. Pisao je pripovjedačku prozu, članke i kritike iz područja književnosti i filma. Godine 1956. nagrađen je prvom nagradom Saveza književnika Jugoslavije za roman "Braća i kumiri", a dobitnik je i nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 1973. Umro je u Zagrebu 1981. O stotoj obljetnici njegova rođenja, iz pera književnika i kritičara Željka Ivankovića, objavili smo u našem listu (broj 133, siječanj 2006.) osvrt na Simićevu biografiju i bibliografiju. No, kako dosad iz književnog opusa Novaka Simića nismo objavili ništa (osim "Poemu o ocu i željezari"), u povodu 110. obljetnice njegova rođenja odlučili smo u nekoliko nastavaka prenijeti jednu pripovijetku iz njegova posljednjeg djela izabrane proze "Ljubav Stjepana Obrdalja", objavljenog u Zagrebu 1958. godine.
Pripovijetka Novaka Simića Stanje pred sječu Begina gaja (IV) Mrak je bio posve gust i nabujao, a svjetla po kućama u daljini činila su se malena i izgubljena, kad je Milan Rastovčanin izašao od Pavkovića. Bila je nedjelja i noć nadojena ljudskim govorom, lajanjem pasa i zvukovima harmonike ispred šumske kantine: ocrtavali su se samo obrisi okolnih brda, a polegle šume pod njima činile su se kao crne rasplinute sjenke. Po nebu, modro tamnom i magličastom, rijetke zvijezde, hladne i zlatno sitne, rasipale su se kao žuta kukuruzna zrnca. Noć, tiha i meka kao baršun, prelijevala se u visinama poput zagasite, mrke svile. Milan Rastovčanin bio je radostan i u nutrini šumili su mu svjetlucavi razigrani vodoskoci. Eto, obećano mu je: ako u roku od tri dana posiječe gaj i učini sve što bude potrebno da Pavković bude zadovoljan, postat će nadglednik utovara i otpreme gotove robe, povisit će mu se plaća i bit će osoba od povjerenja. A tad će moći doći i starom Švabi, moći će nečim doći Johani i zatražiti je za ženu. Nadglednik se ne može baš tako lako odbiti, kao kakav pomoćnik gater-majstorov. Oho, to je već ličnost koja nešto znači, čovjek koji je kadar da uzdržava porodicu.
I u tim maštanjima Rastovčanin izbija pred kantinu. Pri svjetlu karabituše sjedi Joso, invalid, i rasteže harmoniku da sve prašti, a Rizo Hadži Ibrin pijucka rakiju, ufitiljio očima i natura fes na čelo. – Ova ti valja – viče prema Josi. – Deder – i promuklo se dere: – Oj, sunce zađe među dv'je planine. – Uhuj – vrišti Rizo – još pola litre meke, gazda Pero – naručuje kod Pere, kantinera. Natmureni se lik Perin (po smrti Bosinoj, kažu, nije se on nikada više osmjehnuo, niti ga je tko vidio vesela) pomalja i nosi rakiju. Po klupama za jelovim stolom sjede osim Rize i Jose, još dvojica capinaša i neki lik iz Kladara, prilično podnapiti i urlaju skupa s Rizom. Malo zaokrenut, Rizo ne vidi Rastovčanina, i ovaj, kako izbija iz tame, čuje Rizin glas: – Merdžane sam joj dao, braćo, prave pravcate merdžane, dvije stoje su koštali, ni više ni manje. Nek ih nosi, nek joj se gizda vrat. Švabica je ona, cura i po. Tko joj je ravan, pitam ja vas. A ako ushtjednem, Krnjin ću ja njoj pokloniti. Vidiš – i Rizo pjanski zaokružuje rukom – sve ovo tu. Ja mogu, ja sam Hadži Ibrin sin. Mogu ili ne mogu, a? – Možeš – odgovaraju ostali u koru. – Tko će kao ti – dodaje Joso. – Jest ja, jaaa. Udri, Joso, nek se ori.
OGLAS PRODAJEM JEDNOSOBAN STAN (43,07m²), NAMJEŠTEN, U VAREŠ MAJDANU, PERUNSKA 39, CIJENA PO DOGOVORU. ZVATI NA: (033) 546-008.
OGLAS PRODAJEM DVOIPOSOBAN STAN (75m²) U VAREŠU, P+8, CENTRALNO GRIJANJE. INFORMACIJE NA TELEFON: (061) 134-212.
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA
10
| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
AMI
TR
VAREŠ | SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI
Rastovčanina nešto bode u srce, nešto ga guši kao da mu zabijaju pletaću iglu. Merdžane joj je dao. Kada, samo kada? Večeras, dok sam bio kod ineženjera ili možda još prije, a ona nije ništa govorila. Rastovčanina obliva rumen, dah mu zastaje, osjeća se kao da žeravicu trpaju u njega. Prži u njemu i plamen počinje da suče. Sjede za drugi sto do Rizina i zakoluta, sav strašan i nakostriješen, kao raspakošćen jež, očima prema Rizi. – Merdžane, je li! – lupi Rastovčanin, da skoro puče daska pod žestinom – a kome to, je li? – Šta se to tebe tiče? – Pazi ti da ti ja ne namjestim rebra pa ćeš znati što me se tiče. To je moja cura. – Otkuda to – čudio se Rizo i gleda ga izazivački. Da nasrne, da zdrobi tu mrcinu. Ali još su četvorica s njim, branit će ga. Nema onda smisla zametati kavge. I Rastovčanin se prezrivo osmjehnu prema Rizi: – Upast ćeš ti meni u šake, balinče, kad vas ne bude toliko. Popi svoj satljik i udalji se. Pred Johaninom kućom nema nikoga, svjetlo tiho treperi u prozorima sobe gdje spavaju, i miriše teško i sito šuma. Rastovčanin preskoči ogradu i zađe za kuću. Pokuca na njen prozor. Ali ona se ne odazva.
vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 BROJ 257
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor
SVIBANJ 2016.
Stari mu se kudrov, umiljujući, otre o noge. On ga pogladi: – Gdje ti je gospodarica? – upita. Pas ga je, žmirkajući fosfornim očima, gledao. Rastovčanin opet tihano lupnu. – Johana – dozva. Nije se javljala. Valjda joj je stari još budan. Rastovčanin se sakri za staju. Sat kasnije, ugleda Rizu Hadži Ibrina i dah mu zasta. Rizo kucnu jedanput, dvaput, triput, ali se ni njemu prozori ne ot-
voriše. Rastovčanin, iza staje skriven, dobro vidi kako se Rizo ljuti i da je trešten pijan. Odlazi Rizo ponova, pred kuću na cestu, i odnekle se javlja harmonikaš i ona trojica ispred kantine. Harmonika počinje da svira, a Rizo tuli koliko ga grlo nosi: – Johana, boga li ti švapskog, gdje si? Rastovčanin htjede da skoči iz skrovišta (i jednom obračuna s Turčetom), kad se kroz prozor pojavljuje glava starog mašiniste, s lulom i kapom:
– Slušaj – viče on prema Rizi – ti ne smjela galamiti, ne daš mene spavati, okani se moja kćerka! – Heee – smijao se Rizo pjanski – ti daš meni kćerka za žena – i miga mu neosjetno okom. – Tebi za šena? Budeš počekala, ti lopof – i mašinista zatvara srdito prozor. Rizo odlazi kao poliven hladnom vodom, a Rastovčanin se sav rastapa od neke miline i sam sebi dolazi silno drag, i drag mu je i Johanin otac, koga inače ne trpi. Zatim se prisjeća da ona nije htjela ni njemu izaći, ako nije i Rizi, da bi i njega mašinisti tako ružio kao i Rizu da je onako galamio, i Rastovčanin se, ponova rastužen, upućuje u baraku gdje je stanovao. Putem mu biva jasno: da se njemu nije Johana pokazala, jer je dobila od Rize još večeras merdžane, a Rizi zato jer je on malo prije kucao i znala je da negdje u blizini na nju vreba. Pa sve postaje tiho i bolno, i tuga neka i neiskazani jad pune Rastovčanina, jer osjeća da ga ona vara, i da je popljuvan i nasamaren, i ona ga smatra za igračku s kojom može raditi sve što joj se prohtije. (nastavit će se)
IN MEMORIAM SJEĆANJE
POSLJEDNJI POZDRAV Dana 11. travnja preminuo je naš dragi i nikad prežaljeni sin, suprug, otac, brat i stric
IVAN KASAPOVIĆ
PERO BARIĆ
(1945. – 2016.)
(14.I.1964. – 11.IV.2016.) S ljubavlju u srcu ostat ćeš u našim mislima. Počivao u miru Božjem!
Ostavio si veliku prazninu svojim ranim odlaskom i uvijek će se sjećati tebe i našeg prijateljstva generacija vareške gimnazije 1960-64.: Jelena, Gordana, Đulizara, Lena, Lida, Marija, Radmila, Vesna, Stanko, Marinko, Điđa, Planda, Ibro, Vinko...
Supruga Mijana, sinovi Ivan i Toni, majka Anđa, braća Stanko i Zdravko, nevjesta Tajma, bratići Vedran, Nina i Ella, te ostala rodbina i prijatelji
POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
Dana 23. travnja u 87. godini života preminuo je naš dragi
našoj dragoj
MARIJI DERONJIĆ rođ. Djaković
IVO VIDOVIĆ Bože
(5.X.1933. – 25.IV.2016.)
(1929. – 2016.)
Počivala u miru!
Počivao u miru Božjem!
Tvoji najmiliji Obitelj
IZLETIŠTE ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326 SVIBANJ 2016.
ORGANIZIRAMO:
BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI
IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ BROJ 257
11
IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE (5.V.2015. – 5.V.2016.)
NIKO MALBAŠIĆ (1939. – 2011.) Sjećanje na tebe dio je naših života u kojima ćeš nam uvijek nedostajati. Počivaj u miru Božjem! Supruga Filomena, sinovi Anto i Kornelij s obiteljima
SJEĆANJE
ANĐA MIOČEVIĆ Svaki tvoj korak bio je jasan, pouzdan kao korak najdivnije osobe na svijetu. Anđeli neka te čuvaju i čuvat ćete zauvijek. Hvala ti na svemu što si učinila za nas. Hvala ti što je život s tobom bio prekrasan. Tvoji sinovi i nevjeste s djecom
IN MEMORIAM TEREZIJA TRIFKOVIĆ
Na naše drage roditelje
MIJU KNEŽEVIĆA
(17.VII.1930. – 16.II.1981.)
(6.I.1992. – 6.I.2016.)
PETAR TRIFKOVIĆ
LJUBICU KNEŽEVIĆ
(11.IV.1924. – 11.XII.1979.)
(8.V.2005. – 8.V.2016.) S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na vas. Počivali u miru Božjem! Sin Zvonko, kćerke Danica, Željka, Vesna i Zdenka s obiteljima
Po dobroti vas pamtimo, s poštovanjem spominjemo i u srcima zauvijek čuvamo. Vaši najmiliji
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Na naše drage roditelje
SLAVKO DUŽNOVIĆ
ILIJA IVIĆ
(1924. – 2014.)
(7.X.1910. – 29.IV.1996.)
ANA DUŽNOVIĆ
KATA IVIĆ rođ. Josipović
(1934. – 2015.)
(7.I.1910. – 9.V.1988.) Počivali u miru Božjem!
Tužni smo što vas nema, ali ćemo se uvijek sjećati. Počivajte u miru Božjem!
Vaša djeca s obiteljima
Sin Boško i nevjesta Monika
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
ĆURAKOVIĆ ĆURAKOVIĆ IVAN
TOMISLAV
(2013. – 2016.) (2015. – 2016.) U našim ste srcima i mislima. Počivali u miru Božjem! Brat i stric Mato s obitelji
MARKO
TOMISLAV
IVAN
(2008. – 2016.)
(2015. – 2016.)
(2013. – 2016.)
IN MEMORIAM TOMISLAV ĆURAKOVIĆ (1956. – 2015.)
Sjećanja na vas ostaju živjeti u nama. Počivali u miru Božjem!
Dana 10. svibnja navršila se godina dana od kada te nema među nama. Dragi prijatelju, vrijeme prolazi, uspomene i sjećanja ostaju.
Sestra i tetka Jelena, brat i stric Jozo s obitelji
Stijepo, Neno, Stanko, Musa
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE ELIZABETA MALBAŠIĆ rođ. Josipović (2011. – 2016.)
RATIMIR JARČEVIĆ (1944. – 2005.)
…fališ nam jako, jako… Počivala u miru!
S ljubavlju, tvoji najmiliji: Draženka, Vjerana, Renata, Michael, Elena, Nikka, Slavenko i Saša
12
Tvoji: Leon, Ivana i Bojan
BROJ 257
SVIBANJ 2016.
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Na našu dragu i voljenu suprugu, majku, baku i svekrvu
Dana 19. svibnja navršit će se 20 godina otkako je preminuo naš dragi
BOŽO MALBAŠIĆ (1931. – 1996.) Čuvamo te u našim srcima i mislima. Počivaj u miru! Tvoja djeca
TUŽNO SJEĆANJE
ANTONIJU-ELVIRU BAGARIĆ (18.V.2010. – 18.V.2016.) Tužni smo što si nas rano napustila, a sretni smo što smo tebe imali jer si u našim srcima ostavila lijepe uspomene. Počivaj u miru Božjem!
Dana 19. svibnja navršit će se 20 godina otkako nema mog dragog tate
BOŽE MALBAŠIĆA (1931. – 1996.) Hvala ti za sve što si učinio za mene. Počivaj u miru Božjem!
Tvoji najmiliji: suprug Marko, sinovi Viktor i Mario, unučad Jelena, Ivana, Hrvoje, Tomislav i Goran
Mladen
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
na naše drage roditelje
MIJO KAJIĆ (2003. – 2016.)
TEREZIJA KAJIĆ (2004. – 2016.) Vrijeme prolazi, ali sjećanje na vas ne blijedi. Počivali u miru Božjem! Djeca s obiteljima
VALENTINA PRAJO
JADRANKA PRAJO
(31.V.2012. – 31.V.2016.)
(23.V.2008. – 23.V.2016.)
TUŽNO SJEĆANJE MLAĐEN ŠURLAN (2004. – 2016.)
Vrijeme neosjetno teče, a sjećanje na vas, tiho kao tuga, nikada izblijedjeti neće.
ZLATA ŠURLAN (2011. – 2016.) S ljubavlju i poštovanjem čuvamo vas u našim srcima i mislima. Počivali u miru!
Nikolina, Tomislav, Goran i Anton, s obiteljima
Kćerke Ljiljana i Zrinka s obiteljima
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Na naše najmilije
(24.V.2013. – 24.V.2016.)
MATO DODIK
Navršile su se tri godine od smrti našeg dragog
(30.III.1931. – 28.V.2002.)
AUGUSTA JOZELJIĆA
ANDRIJA DODIK (9.VIII.1971. – 2.XI.1993.) Vrijeme koje prolazi ne može izbrisati prazninu i tugu koja je ostala poslije Vas. Vaša plemenitost, ljubav i dobrota vječno će ostati u našim srcima i mislima. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji
SVIBANJ 2016.
Ni smrt ni vrijeme ne brišu sjećanja na tebe. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(31.V.1992. – 31.V.2016.) Na našeg voljenog
(31.V.2006. – 31.V.2016.)
ROBERTA ZEKIĆA
Dana 31. svibnja navršit će se deset godina otkako nije sa mnom moj dragi
U našim životima koji prolaze ostavio si neizbrisiv trag, a u tišini vječnog mira neka te prati naša ljubav jača od zaborava. Neka te čuva dragi Bog i anđeli nebeski. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji
Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tvoj lik i dalje živi. Počivaj u miru Božjem!
BROJ 257
ŽELIMIR DEMETER
Tvoja Jela
13
ZAPUŠTENI SPOMENICI (VI)
Na groblju na Dragovcu
Crkva na Iviji Toni Petković
M
nogi toponimi na prostoru oko vareških planina, često izobličeni i izlizani vremenom, imaju vezu sa starom vjerom Slavena. Oni upućuju na poganska mjesta molitve ili žrtve. Kada se prema lokalitetu Dragovac iznad Vijake povuku crte s Peruna i uzvisine Gradina iznad Dabravina dobije se trokut unutar kojeg se lijepo smjestila sva planina Zvijezda, koja prema dosadašnjim spoznajama predstavlja božicu djeliteljicu ljudske sudbine i Perunovu ženu, s nizom toponima koji vuku u slavensku starinu. Na rubnom dijelu planine Zvijezde smjestio se prostor Vijake i lokalitet Ivije. Prostor Ivija je upadljivo klimatski povoljniji u odnosu na okruženje, zbog toplinskog utjecaja s rijeke Krivaje. Odraz toga je bila, a i danas je, mogućnost uspješnog bavljenja poljoprivredom. Ovo se dâ ukomponirati u slavensko poimanje trostranog prostornog organiziranja mjesta življenja i podjelu na braniteljski, molitveni i hranidbeni prostor. Po tom poimanju Vareš bi bio molitveni, Zvjezdangrad braniteljski, a Ivija, dakle, hranidbeni prostor. Jedna od starih crkvica izgrađena je upravo na lokalitetu Ivije, gdje se nekada nalazilo i prvotno naselje današnjih stanovnika Vijake. Od toga vremena danas nam je ostalo staro groblje na lokalitetu Dragovac, koje je vjerojatno danas najstarije aktivno groblje vareškog kraja. To groblje i okolni prostor obilazio sam više puta, a ljetos je Mariju Katiću (dr. sc. etnoloških znanosti, koji se bavi posmrt-
nim običajima) i meni vodič bio Boško Andrić, sin vijačkog kraja. Veliku pomoć pružili su mi nesebično Ivanka Lukić, kao i Dražen Ružić, pa sam im svima na tome zahvalan. Dražen mi je prenio kazivanja svoje bake Ljube Lukić, rođene 1911. godine, koja je živjela na Paljegu u neposrednoj blizini Dragovca. Razlog mog zanimanja za taj prostor je predaja koja govori o postojanju stare crkve, vijačka igra "Žuta žaba", kao i toponim Dragovac. Oboje vode staroslavenskom vremenu. Predaje govore da se na lokalitetu Ivije nalazilo staro naselje, a da se na lokalitetu Mramorje uzdizala crkvica s tri zlatna zvona. Pri najezdi Turaka zvona su skinuta i skrivena u jezerce koje se nalazilo ispod naselja, a mramori koji se i danas vide na Paljegu dovezeni su od te crkve. Veoma je intrigantna i predaja da su se na lokalitetu ispod dragovačkog groblja, na putu, mogla susresti tri biskupa u odorama, o čemu je pričala i Ljuba Lukić koja ih je susrela kao djevojčica. Kod stanovnika današnjih naselja Vijake također se održala predaja da je u dragovačkom groblju sahranjen i jedan biskup, a neki od njih znaju i pokazati taj grob, kao i lokalitet u blizini gdje se nalazio neki rudnik. Postojanje skrivenog zlata koje čuvaju zmije i kako do njega doći spominje se i u nekoliko drugih odvojenih predaja, a što je pak u vezi s toponimom Dragovac. Za (u ovoj rubrici već tematizirane) crkve na Oglaviću i Diknjićima imamo i pisane tragove, a za crkvu na Iviji imamo sa-
tel. +387 62 235 808 info@krcma-fm.com
Vijaka b.b., 71330 Vareš Bosna i Hercegovina 14
mo predaju, iako uvjerljivu, pa moramo tu biti jako oprezni. Danas je taj prostor potpuno zarastao u gotovo neprohodnu listopadnu šumu u kojoj se teško orijentirati, pa stoga se nisam niti mogao znatnije angažirati na traženju mogućih temelja crkve. Pregledom terena u okruženju Dragovca nisam pronašao kamene ostatke, osim onih nekoliko na Paljegu. No, prilično sam uvjeren da se crkva nije nalazila u samom naselju Ivija, nego upravo na lokalitetu Dragovac, dvjestotinjak metara niže od današnjega staroga groblja, na udolini nalik izduženom sedlu gdje je sada kosna livada. Ali, ostavljam mogućnost i da griješim. Posljednji stanovnik toga prostora bio je otac od legendarnog Đilde, proizvođača kreča, s kojim sam više puta razgovarao, a on je izvrsno poznavao Dragovac i planinu Zvijezdu. Prostor u potpunosti zadovoljava poimanje gdje je trebalo izgraditi crkvu, a sasvim je vjerojatno da je taj prostor u prošlosti bio i "igrište" i da se tu održavao stari kult. Crkva je zacijelo bila na rubu zaravni, a ispred nje se pružalo dvorište s vodom u neposrednoj blizini. S obzirom na predaju o mramorima na Paljegu crkva je bez dvojbe bila građena od kamena, iako pomnim pregledom terena nisam uočio bilo kakve kamene ostatke niti naznake jarka, pošto je isti oran i košen u dužem vremenskom razdoblju. No, i danas se tu znaju okupiti mještani Vijake i okolice, bilo na misu u groblju ili na druženje. U odnosu na izgled zaravni i ovdje je crkva mogla biti orijentirana istok-zapad s ulazom na zapadnoj strani. Isto tako, crkva je imala toranj za zvono ili zvona s obzirom na predaju o zvonima. Napominjem da su i na gradu Bobovcu arheološkim istraživanjem pronađena tri zvona, koja su bila skrivena, a narod je to dugo pamtio. Za pretpostaviti je kako je poslije propadanja naselja Ivija crkva još neko vrijeme bila aktivna, ali je teško odrediti vrijeme njezina potpunog nestajanja. To bi moglo biti početkom osmanske vladavine ili za vrijeme kuge kada je nije imao tko održavati. Stare crkvice više su puta propadale i ponovo na istim temeljima dograđivane, tako da je narod i pored protoka vremena mogao sačuvati sjećanje o njima. Na koncu još jednom treba naglasiti da je cilj ovoga serijala bio, prije svega, sačuvati sjećanje na vrlo stare crkvice na prostoru našega današnjeg življenja, makar više nema fizičkih tragova njihova postojanja.
BROJ 257
SVIBANJ 2016.
IZ STARIH ALBUMA
"Druže Tito, ljubičice bijela..." Osamdesete su bile godine kada više nije bilo Tita, ali je kult slavljenja njegova lika i djela još uvijek intenzivno živio kroz svaku javnu manifestaciju, a vrhunac je zanosa bilo obilježavanje njegova rođendana – 25. svibnja – kao Dana mladosti. Štafeta mladosti je još uvijek vrludala kroz sve gradove i komune diljem Jugoslavije, a njezino iščekivanje uz dojave "sad je u Dabravinama", pa "upravo je prošla kroz Vareš Majdan" budilo je zaista, barem još među ideološki zadojenim školarcima, golemi patriotski naboj. I bilo je nekako važno na radijskim vijestima čuti: "Štafetu mladosti danas je toplo dočekao radni narod Vareša...". Stoga smo ovaj put izabrali dvije fotografije koje sjećaju na ta proljeća posljednje dekade prije rata. Na gornjoj je zabilježen nastup kora vareškoga Kulturno-umjetničkog
društva "Jedinstvo" u DTV "Partizanu" o obilježavanju nekadašnjeg Dana općine, 4. travnja. Dirigirao je Dionizije Zajkov i bilo je to 1981., dakle prve godine nakon Titove smrti. Na drugoj fotografiji, iz sredine osamdesetih, vidimo špalir mladeži i izvođenje programa u iščekivanju štafete pred Osnovnom školom "Vladimir Nazor" u Varešu.
UPLATE ZA FOTOMONOGRAFIJU Zbog čestih upita, do daljnjega iznova ćemo objavljivati brojeve računa koji su namjenski otvoreni za sponzorske i donatorske uplate iz zemlje i inozemstva, a u svrhu potpore izradi fotomonografije radnoga naziva "Vareš kroz stoljeća". O tome kako će biti kategorizirane uplate (sukladno iznosima) upućujemo na članak objavljen u listu "Bobovac" broj 250, str. 13. A brojevi računa su: (za uplate u KM) 3385802224035182, svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareš kroz stoljeća". Primatelj je: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš. Iste naznake važe i kod uplata iz inozemstva uz: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22. Računi su otvoreni kod UniCredit Bank Vareš.
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
SVIBANJ 2016.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 257
15
NEDJELJNA (OP)HODNJA
NA BOBOVCU – JEDAN DAN Kombijem iz Sarajeva došlo njih desetak, momčići i curetci, dvadeset i koja godinica... Pitam začuđeno glupavo: što trebate i otkud u Varešu? Željeli bi, rekoše, vidjeti kraljevski grad Bobovac, tražimo nekog da nas odvede i pokaže nam grad, da nam štagod kaže o njemu... Sliježem ramenima, vikend je, nisam u nekom poslu... ajde, rekoh, ja ću s vama, idemo! Kazat ću vam što znam, pokazati što je ostalo, što ima. I kod Janjušićke lijevo, na Kotinoj okuci mala stanka, podastirem grad, branim ga da nije uvijek bio ovo na što je sad spao. Al', zaludu je gluhu pričat, a slijepu pokazivat... Pijemo vodu pod Pobrinim Hanom, malo kasnije divimo se pogarskom krajoliku. Na raskrižju od trgovine u Barama kao pravi vodič nudim opcije: možemo lijevo pokraj "Mrestilišta" i kroz Bukovicu, ili desno, jest malo duže preko sela Borovice, uglavnom krećemo kraćim ćemo putem. A ima se usput i gdje sjesti, nešto popiti i kušati pastrvu iz najhladnije i najčišće vode što postoji u vareškom kraju. Odsjedosmo i okrijepljeni slijedimo rječicu dok se ona ne zavuče u svoj ponor. Vozač, vidno oznojen, komentira putni pravac kojim smo pošli i kaže: tko ovuda provuče autobus pun putnika treba mu u vozačku dozvolu upisati posebnu kategoriju. Kod stećka na Meterizu nema dalje, napuštamo kombi, a ispred nas se ispriječila nekakva žuta drvenjara, pokrivena limom, iz koje izbaulja neka neljubazna momčina i traži da platimo karte, ulaznicu u stari grad. Dobro, pokušavamo se nagoditi, ali što ćemo dobiti za protuuslugu, da li priču možda, koju i kakvu, da li suvenir ili samo sjećanje po ulaznici da smo bili tu...? Shvaćamo, dobit ćemo ništa od svega toga. Stoga mlade Sarajlije sobom ponesoše sliku zapuštenosti, nesklada novih drvenih građevina s ostacima drevnih, tankog štrika za rublje koji bi trebao osigurati kretanje rizičnim puteljcima, šetnju onim stazama kojima hodaše kraljevi bosanski i kćeri njihove, čekajući poziv na udaju za nekog europskog kralja ili plemića... Potištena se od krtih zidina rastadoh: e, moj kralju Tvrtko i svi Stjepani, pokoj vam duši, nit' vas konta tko vam kraj grobova hoda, a još manje štuje tko vas naplaćuje...
Tekst D. Šego | Foto M. Marijanović