Bobovac 258

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXII. • BROJ 258 • LIPANJ 2016.

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

ISSN 1512-813X

9 771 512 81 300 6

UVODNIK

P

red vratima smo ljeta. Nekome to budi asocijaciju na odmor, nekome na dolazak djece iz inozemstva, nekome apatičnom ni na što, nekome ide na živce trenutna halabuka oko kontinentalnog prvenstva u nogometu, netko mora misliti malo i na kosu i kud će sa sirovom travom… Godine se otimaju, jedna za drugom odnose propuštene šanse, olako gledamo na to. Život ide iz krajnosti u krajnost: jedni satrveni brzim tempom i držanjem koraka s trendovima koje diktira 21. stoljeće, drugi nepopravljivo vjerni postavci življenja "od danas do sutra". Problem je kad ovo drugo postane moto cijele jedne sredine kao što je naša.

Gdje je vizija? Kako vidimo svoj grad recimo za četiri godine, koliko traje period jednog izbornog mandata onih na vlasti i koliko je dovoljno da se krupne stvari postignu. Kad se najavi, primjerice, ta i ta dionica puta ili taj i taj pogon bit će izgrađen i otvoren do 2020. godine to nam sad djeluje kao nešto relativno daleko i valja to dočekati, međutim gdje smo mi koji ničeg kapitalnog nemamo ni u najavi i koji ćemo se te 2020. okrenuti za sobom konstatirajući (zar opet?) samo statičnost i prepuštenost stihiji.

Preslagujemo li uopće svoje šanse, gledamo li samo na otežavajuće okolnosti a i dalje ne uočavamo svojih prednosti?

Vrijeme je ozbiljnih migracija, cijeli je europski jugoistok suočen s odljevom stanovništva, posebice mladih ljudi. Ni zemlje zapadne Europe ne mogu se hvaliti svojom demografijom, ali one se dopunjavaju, usisavaju mlade željne rada i napretka. Vareš je u kontekstu tih procesa dao gotovo sve od sebe (i još daje) zapadnom svijetu i ostao kao neki zahrđali šarafčić u travi koji netko treba podići, nauljiti i zavrnuti ga na pripadajuće mjesto.

Mi izgleda ne mislimo da je to na nama. Mi kao da nismo nikada čuli za definiciju odgovornosti po kojoj smo svoj životni prostor dobili u nasljedstvo od predaka i posudili na korištenje od budućih naraštaja.

IZMEĐU DVA BROJA Pa ni da se usporedimo s nekim, da prepišemo neke recepte. Ne treba zbog toga ići nikud daleko, u susjednom Olovu na primjer, koje je trpjelo teška razaranja od početka do kraja proteklog rata i koje je po ekonomskim i zemljopisnim parametrima umnogome usporedivo s Varešom, svi govore o vidljivim znacima procvata, makar na temelju malih stvari. Čak i tabla na prilazu Olovu hrabro pozdravlja natpisom: dobro došli u grad budućnosti.

Možda je to varljivo, trik koji nekome budi podsmijeh, ali nekome djeluje i kao poticaj. Odlučilo se krenuti od gradskih cvijetnjaka, od fasada… Činjenica je i to da se politika na poseban način poigrala s Varešom. Oni koji slobodnije govore o tome reći će da živimo posljedice prljave trgovine koja je bila na glasu još u ratu: Vareš i Bugojno za Stolac i Čapljinu. Smatraju da stoga u Vareš

IZ ŽUPNIH MATICA

ŽUPA VAREŠ Umrli: Mara Jurica rođ. Glavočević (1933.), Slobodanka Brkić rođ. Simić (1958.), Terezija Miočević rođ. Miočević (1933.), Ivka Josipović rođ. Pogarčić (1928.), Ljubo Rajić (1932.), Bonaventura Jarčević (1939.), Filip Riđić (1947.).

DONACIJE ZA "BOBOVAC" Obitelj Juroš, Njemačka – 30 KM, Tomo i Slavica Djaković, Hrvatska – 50 KM, Stijepo Nikolić, Hrvatska – 30 KM, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €.

Svima hvala lijepa!

Fotografija na naslovnici: Kristina Božić

2

nema ulaganja ni dandanas i da je zato u privatizaciji sustavno "opuhan". Povratnici su to u početku malo remetili, ali pravi povratak nije bio (ekonomski) održiv.

Dva desetljeća poslije rata još uvijek nas karakterizira neizlječiva stagnacija. Naši prirodni i kulturno-povijesni potencijali drežde na suncu i kiši, drugi se nad njima iščuđavaju, a mi živimo oko vatrice neke stare slave i ponosa.

Kao da nismo navili sat da se probudimo, a nitko nas drugi nije zvao i – prespali! Pa i kad smo to shvatili, svoja ljeta puštamo da prolaze: hoće li to i s ovim biti slučaj?

S druge strane, ljeto je i vrijeme kad se u Varešu živi bolje nego u ostatku godine, poveća se protok ljudi i novca, tulumari se kao u neka bolja vremena. Ali, na toj se iluziji sve i završi.

Kad smo kod feštanja, neki su rano počeli i već "u predsezoni" (opet!) nedostaje ograde na vranjkovačkom groblju. Kakav nas to mentalitet krasi pa da se ne može otići u obližnju šumu po drva za roštilj, nego treba s ograde krasti?

Na kraju, pored ulijevanja političkog optimizma koje smo prenijeli na duplerici, primijetit ćete da u ovom broju dominiraju prilozi iz umjetnosti. Ne ide Vareš bez toga i to ostaje fenomen. Vrijedno je napomene: nositelji takvih aktivnosti, pored napretkove podružnice, uglavnom su župe – makar se i same bore za opstanak, ali to govori gdje je kultura pozicionirana.

Stoga smo ovoga puta, umjesto karikature, odlučili preuzeti čak i grafički detalj sa službenog plakata likovne kolonije u Borovici, a kulturni sadržaji znaju prednjačiti u odnosu na ostala događanja do te mjere da je naše izvještavanje često suočeno s opaskom: zbog čega toliko prostora umjetnicima, gdje je pisanje o krizi i tjeranje društva na gospodarske pomake? Mi takav bič nemamo, a crnilom redovito ispisujemo brojne retke i pokazuje se uzalud. Kamo sreće da ne budemo u pravu kad se za četiri godine netko vrati na ovaj uvodnik…

BROJ 258

LIPANJ 2016.

VIJESTI EKSPLOATACIJA RJEČICE TRIBIJE Na 56. sjednici Vlade Zeničko-dobojskog kantona, održanoj 20. svibnja 2016. godine, na prijedlog Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu donesen je zaključak o dodjeli koncesije za projektiranje, izgradnju, korištenje i prijenos mini hidroelektrane "Tribija" na rijeci Tribiji, na području općine Vareš – stoji na službenoj stranici Zeničko-dobojskog kantona.

Koncesija je dodijeljena privrednom društvu "Energonova" d.o.o. Sarajevo na maksimalni period od 30 godina, a instalirana snaga MHE "Tribija" iznosi 961 kW. Koncesionar je dužan uplatiti jednokratnu koncesijsku naknadu u iznosu od 85 tisuća KM i tekuću koncesijsku naknadu u iznosu 10 posto od ukupnog prihoda za svaki mjesec.

Vlada je zadužila Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu da u svojstvu koncesora zaključi Ugovor o koncesiji s odabranim koncesionarom, kojim će se urediti međusobni odnosi, prava, obaveze i odgovornosti.

SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA Općinsko vijeće Vareš održalo je 30. svibnja svoju 37. sjednicu i razmotrilo 10 točaka dnevnoga reda. Većina njih odnosila se na izvješća javnih ustanova i poduzeća.

Krenulo se od JKP-a Vareš u kome su zaposlena 44 radnika.

Navedena je i njihova nacionalna struktura – 38 Bošnjaka i 6 Hrvata. U prošloj godini poslovali su pozitivno, suficit je iznosio 13 tisuća KM, a glavninu prihoda (preko milijun KM) ostvarili su izborivši se za građevinske poslove na tržištu. Činjenica je da drugačije ne bi ni opstali. U zaključnom dijelu izvješća konstatira se da poduzeće – zbog stagnacije i opadanja broja korisnika, kako fizičkih tako i pravnih osoba, kojima pruža komunalne usluge – raspolaže viškovima vodnog resursa, opreme i sredstava za rad, te se stoga sugerira Općini kao osnivaču da razmišlja u pravcu preusmjeravanja kako bi se ojačala ekonomska pozicija i općine i poduzeća. Distribucija viška mogla bi se vršiti prema Brezi, kojoj nedostaje vode, a preduvjet je izgradnja i proširenje primarnog vodovoda, no treba osigurati sredstva za te infrastrukturne zahvate.

U "Vareš-stanu" je zaposleno 8 Bošnjaka i 3 Hrvata, a ovo javno poduzeće, prema vlastitim podacima, održava gotovo 1.600 stanova, te 56 garaža i 42 poslovna prostora. Protekla je godina završena s gubitkom od 16 tisuća KM, a u zaključcima se iznova potencira važnost oživljavanja rada kućnih savjeta u zgradama i poboljšanje naplate potraživanja od etažnih vlasni-

ka, te upozorava na kritičnost tzv. dimovodnih kanala u stambenom kompleksu od O-1 do O-8, za koje se uz pomoć općinskog organa mora tražiti rješenje ili u pokretanju sistema centralnoga grijanja ili kroz izgradnju trajnih dimnjaka. U izvješću su detaljno navedeni svi radovi koje je poduzeće izvelo na održavanju ili renoviranju pojedinih dijelova stambenih objekata, čija je ukupna vrijednost bila 134 tisuće KM. U Veterinarskoj stanici dvojica su zaposlenih. I ovdje je navedena njihova nacionalnost – Bošnjaci. U protekloj godini poslovali su s gubitkom od 1.800 KM, a u zaključnom dijelu izvješća ukazuju da je razlog tome smanjenje obima poslova zbog izraženog opadanja stočnog fonda na području općine (gotovo 30 posto u posljednjih pet godina), te smanjenje ili ukidanje pojedinih veterinarskih mjera koje su se ranije propisivale i financirale s viših razina vlasti.

Zatim je na red došao i Dom zdravlja gdje je 65 uposlenika: 47 Bošnjaka, 16 Hrvata i 2 Srbina. Ustanova je u protekloj godini poslovala s dobiti od 2.000 KM. U izvješću se ukazuje na blagi porast nataliteta, ali i porast mortaliteta u odnosu na ranije godine, što i dalje rezultira negativnom stopom prirodnog priraštaja. U vodeće uzroke smrtnosti i dalje spadaju oboljenja cirkulatornog sustava. Dom zdravlja je iz vlastitih sredstava u održavanje i sanaciju svojih prostora uložio 39 tisuća KM, ali za ozbiljnije zahvate, posebice oko termoizolacije s ciljem stvaranja ušteda na grijanju, potrebno je 277 tisuća KM. Obraćanja višim razinama vlasti za pomoć u investiranju nisu urodila plodom.

Na koncu, među prispjelom poštom našao se dopis nogometnog kluba "Vareš" u kome se obavještava Općinsko vijeće da treneri više nisu u mogućnosti raditi s djecom na igralištu u Vareš Majdanu te apeliraju za pomoć u iznalaženju rješenja. U klubu trenira 40-ak mališana uzrasta od 7 do 14 godina, hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, kao i jedna naročito zapažena djevojčica, te oni na turnirima izvan Vareša redovito osvajaju neko od prva tri mjesta (lani su, primjerice, u Sloveniji među 16 timova zauzeli drugo mjesto). Problem je, naime, u tome što se nakon džentlmenskog dogovora predstavnikâ općine Vareš sa stanovitim Amirom Jaganjcem prije par godina krenulo u navodnu rekonstrukciju igrališta u Majdanu, ali su izvedeni samo radovi na uklanjanju postojeće infrastrukture (žičane ograde i kamenog podzida) čime je nogometašima oduzeto i ono malo uvjeta za normalno treniranje, bez da svako malo tragaju za izgubljenim loptama po grmlju. Općinska je nadležna služba u pomoć pozvala policiju, ali prema uzvratnom policijskom izvješću – s debelim zakašnjenjem i bez temeljnih elemenata za podizanje prijave.

Vareš konačno ima svoj roman!

Nakon "Vareških priča" (2003.), Vareš ovih dana na 485 stranica dobiva i svoj roman. "Rat i sjećanje" je novi roman Željka Ivankovića.

Roman o ratu u Varešu i Sarajevu, o ratu u BiH. Pred nama su fikcija i stvarnost jednog svijeta! Veliki hommage nekom bivšem Varešu i svijetu Bosne koji nepovratno nestaje!

Izdavač "Ex libris" Rijeka, suizdavač "Synopsis" Sarajevo, cijena 179 kuna.

Kod izdavača i u knjižarama već od lipnja – u Varešu u knjižari "Ami".

LIPANJ 2016.

BROJ 258

AMI

TR

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 3

NA KRAJU ŠKOLSKE GODINE

Godine 2000. u Osnovnoj školi "Vareš" izvršena je integracija i otada su djeca hrvatske nacionalnosti (koja su u prvim godinama iza rata pohađala nastavu u osnovnoj školi "Fra Filip Lastrić" na Pržićima) počela pohađati nastavu pod istim krovom sa svojom bošnjačkim vršnjacima, ali svatko po svom (nacionalnom) nastavnom programu. Ostalo je u našem listu zabilježeno koliko se tada burno raspravljalo o takvom modelu organizacije obrazovanja, uz uplitanje raznih čimbenika sa strane pa i predstavnika međunarodne zajednice, no koncept je zaživio i održao se (bez problema u funkcioniranju) evo 15 godina. No, sad kad više nije problem ni u konceptu, ni u nastavnom osoblju (koje je stručno zastupljeno), ni u školskoj zgradi (koja je renovirana i propisno opremljena), sad je problem u sve izraženijem opadanju broja učenika.

Odraz je to sveukupnog stanja u Varešu, nad kojim su se godinama lomila nacionalna koplja, a pri čemu se zaboravljalo baviti ključnim životnim pitanjima. Sada je, kao posljedica toga, isporučen račun objema stranama u svjetlu činjenice da se broj učenika prepolovio i kod jednih i kod drugih, a grad se, upravo integralno, može proglasiti konačnim gubitnikom. Međutim, objektivno govoreći, situacija je manje ili više slična u cijeloj BiH. Na podacima koje smo dobili iz Osnovne škole "Vareš" zahvaljujemo zamjenici ravnatelja Almi Mandić, a uzgred prilažemo i njezino izvješće o ostalim aktivnostima ove ustanove u školskoj godini koja je na izmaku.

Školarci hitaju na ferije

Sukladno općim trendovima Alma Mandić

A

nalizom podataka kroz proteklih 16 (školskih) godina, dakle od trenutka integracije, može se konstatirati stalno opadanje broja učenika u Osnovnoj školi "Vareš" (i njenim područnim školama), koje je do 2010/2011. godine u par navrata doživljavalo i blage stagnacije, ali u posljednjih pet godina ono se odvija ubrzano. Drugim riječima, u posljednjih pet godina zabilježen je gotovo jednak odljev broja školske djece iz Vareša kao kroz ranijih deset. Uglavnom, sveukupno se od 2000. godine zaključno s ovom školskom godinom broj učenika smanjio za 324 ili za 50,32 posto! Kada se to razdijeli nacionalno, učenika koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku danas je 84 manje nego prije 16 godina, a učenika koji slušaju nastavu na bosanskom jeziku ima 240 manje nego 2000. godine!

Taj se trend nastavlja budući da je za narednu školsku godinu 2016/2017. u prvi razred upisano za nastavu na hrvatskom jeziku u matičnoj školi 3 učenika, u Vijaci također 3 i na Pogari 1 učenik, a za nastavu na bosanskom u matičnoj školi

otvorite vaše oči

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

BREZA, Bosanska 12 0387 (0)62 588 141 4

16 učenika, u područnoj školi Dragovići 1 učenik, dok u područnim školama na Pržićima i u Ligatićima nije upisan nijedan učenik! Isto tako, u područnoj školi u Oćeviji u prvi razred nije upisan nijedan učenik. S ovom školskom godinom deveti razred završava i iz Osnovne škole "Vareš" izlazi 40 učenika, a u prvi razred, dakle, dolaze ukupno 24 učenika.

Bitno je napomenuti: od trenutka uvođenja devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja nastava u Osnovnoj školi "Vareš" izvodi se po istom nastavnom planu, samo na dva jezika – hrvatskom i bosanskom. Što se tiče ostaloga, u školskoj 2015/2016. godini u gradsku osnovnu školu upisana je četvrta generacija paralelnog odjela osnovne glazbene škole, klasa klavir, i u njoj nastavu od prvog do četvrtog razreda pohađa 49 učenika.

Osim redovite nastave u školi djeluju brojne sekcije koje svoj rad prezentiraju na priredbama, koncertima i športskim natjecanjima. Tako su u školi uz njihovo angažiranje obilježeni svi važniji datumi, državni praznici i vjerski blagdani.

www.fondacija.vares.info

BROJ 258

LIPANJ 2016.

SVAKE GODINE ISTO Treba istaknuti da su učenici naše škole postigli zavidne rezultate na općinskom natjecanju iz matematike, fizike i informatike, a prvoplasirani učenici s općinskog natjecanja sudjelovali su i na kantonalnom.

Tjedan mira Tjedan mira obilježava se u trećem tjednu mjeseca svibnja, a u okviru Programa "Obrazovanje za mir". Ovaj jedinstveni model mirovnog obrazovanja zasnovan je na stajalištu da mir predstavlja urođenu želju i sposobnost u svim ljudskim bićima, te da je najveća potreba i krajnja sudbina čovječanstva postići mir u svim dimenzijama života: unutarnjoj, međuljudskoj, međugrupnoj, međunarodnoj i globalnoj.

Zato su učenici naše škole, tj. učenici od prvog do trećeg razreda, sa svojim porukama mira, ljubavi i prijateljstva obilježili Tjedan mira, koji se inače obilježava raznim manifestacijama u svim školama u BiH. Mi smo ga obilježili kroz zajedničku priredbu, glazbeni koncert, radio emisiju, radionice za učenike i na koncu športske aktivnosti.

Tijekom Tjedna mira učenici naše škole, zajedno sa svojim učiteljima, poslali su poruke mira, prijateljstva, ljubavi, tolerancije: "Mi, djeca, samo želimo mir.

Mi, djeca, samo želimo ljubav za sve ljude svijeta."

Aktivnosti na temu vršnjačkog nasilja U drugom polugodištu ove školske godine poseban je naglasak stavljen na ovu temu. Tema je jako ozbiljna iz razloga što vršnjačko nasilje uzima sve više maha.

Budući da je škola uvidjela ozbiljnost situacije, proveli smo niz aktivnosti. U svim razredima su održana posebna predavanja o ovoj temi. Predavanja u školi je prvo održala pedagoginja škole u suradnji s razrednicima, a u drugom navratu predavanje su održali djelatnici Policijske stanice Vareš, gosp. Edin Karamustafić i gđa Šejla Maljević, kojima se i ovim putem zahvaljujemo.

Pored rada s djecom, radilo se i na edukaciji roditelja. Održana su dva zajednička roditeljska sastanka. Prvi je bio za roditelje učenika I.–V. razreda, a drugi za roditelje učenika VI.–IX. razreda. Jako puno se radi na prevenciji vršnjačkog nasilja, pa je s tim ciljem Nastavničko/Učiteljsko vijeće na sjednicama koje su održane u siječnju usvojilo "Protokol ponašanja u slučaju vršnjačkog nasilja" i aktivno ga primjenjujemo.

LIPANJ 2016.

Maturalna povorka 2016.

Parada maturanata ili...?

"Prođe tako jedna era" – moglo bi se reći na kraju svake školske godine, a posebno one kojom se obilježava završetak srednjoškolskog obrazovanja te, kako neki kažu, stupanje dojučerašnje djece u odrasle, emancipirane ljude. Tako je bilo i s ovogodišnjom, svečanom maturskom paradom 26. svibnja 2016. godine.

Maturanti Mješovite srednje škole "NORDBAT-2" u Varešu, generacije 2012./2013.-2016., među koje spada i moja malenkost, toga dana došli su u elegantnim odijelima i toaletama kako bi zajedno s roditeljima, prijateljima, profesorima i školskim kolegama proslavili kraj školske godine i svršetak srednjoškolskog obrazovanja o kojem su svi čeznutljivo maštali i nestrpljivo ga iščekivali.

U večernjim satima, u predvorju škole izvršena je prozivka učenika od strane ravnatelja škole, profesora tjelesne i zdravstvene kulture Damira Petrovića te razrednih starješina – profesora informatike Nermina Librića (IV-1, gimnazija), profesorice matematike Nejre Daković (IV-2, ekonomski tehničari).

Razrednik III-3 razreda (vozači motornih vozila), nastavnik prakse Halid Likić nije bio prisutan prozivci niti maturskoj zabavi. Nakon prozivke, maturanti su se uputili zajedno s profesorima prema motelu "Centar", gdje je održana ovogodišnja maturalna zabava.

Kao i mnogo godina unazad, povijest se ponavlja. Stotine sugrađana i posjetitelja željnih pogleda na maturante u svečanim opravama i ove su godine, unatoč apelima, nahrupili na maturante, što je zabilježeno brojnim fotografijama BROJ 258

i popraćeno negativnim komentarima.

Usprkos velikom zalaganju profesora i policijskih službenika, koji su se svojski trudili da publiku zadrže na pristojnoj distanci kako bi sami maturanti bili vidljivi čitavom puku, ipak nisu u potpunosti uspjeli u tomu (iako se to iz moje perspektive, kao maturanta nije isprva vidjelo). Nažalost, "stampedo" nas je pratio od samog izlaska na cestu pa do konačnog cilja. Molba koja se ponavlja iz godine u godinu, a koju ću ponoviti i ja, jest – potrebno je raditi mnogo više na emancipaciji pučanstva kada su u pitanju ovakvi događaji, jer to baca mrlju na (nekadašnju?!) kulturu i finoću po kojoj je vareški narod i sam Vareš (bio) poznat, pa bih ovom prilikom zamolio da oni koji imaju moć da utječu na to, to i čine.

Na početku su prigodne govore održali ravnatelj i razrednik gimnazijskog odjeljenja. Učenicom generacije proglašena je Ena Pezo iz IV-1, kojoj je ravnatelj uručio pohvalu i koja je potom održala kratak govor. Zatim su prozvani svi učenici koji su ovu školsku godinu završili s odličnim uspjehom, a takvih je bilo, vjerujte, uistinu mnogo. Naposljetku su maturanti gimnazijskog odjeljenja uručili prigodan poklon svome razredniku, profesoru Nerminu Libriću, kao simboličan vid zahvale za sve učinjeno u prethodne tri godine koje bijaše razrednik.

Glazbena potpora bili su momci iz kalesijskog "Lapsus" benda koji su maturante zabavljali do kasnih noćnih sati.

A dokad su maturanti slavili – o tome je, možda, bolje ne govoriti...

V. Ruf

5

TRI DANA UMJETNOSTI

Doviđenja dogodine U Borovici je od 3. do 5. lipnja 2016. godine održana druga međunarodna likovna kolonija "Umjetnost u šumi zaboravljenog kraljevstva", pod vodstvom Stjepana Šimića Pepija. Ovogodišnji program obogaćen je nizom pratećih sadržaja i uključivanjem gostiju koji su dali svoga doprinosa ovom kulturnom događaju, pa je tako uz 16 majstora kista iz četiri zemlje sudjelovalo još toliko umjetnika iz drugih branši. Nakon intenzivnih trodnevnih aktivnosti, obilaska nacionalnih spomenika i rada u terenskim uvjetima uz eho poezije, violine, gitara i zborskog pjevanja, slikari su Borovici ostavili 25 umjetničkih djela, od kojih je osam izdvojeno za aukciju kako bi se tim financijskim sredstvima stvorio fond za organiziranje naredne kolonije.

M. Marijanović

K

oliko god se u današnjoj BiH kulturu držalo marginalnom, borovički entuzijasti rade dobru stvar i po tome zapravo likovna kolonija spada u pothvat, pogotovu ako se zna (ili tek upozna) mjesto njezina održavanja. To je gorsko selo, koje živi u prvom redu od svoje gordosti, koje je bilo zatrveno i pet godina potpuno mrtvo nakon proteklog rata, koje danas broji nešto preko 50 stanovnika i nema gotovo nikakve potencijale od kojih bi moglo nešto privređivati... Ali ima, evo, čudesnu priču o upornosti koja Borovicu održava na kulturnoj mapi BiH, a i šire.

Organizirati jedan događaj, čak i nešto jednokratno, u ruralnom području do kojeg treba dobro protresti ovjes na autu, već predstavlja zahtjevnu stvar, a kada se to protegne na tri dana i cijeli niz aktivnosti, onda je potrebno zaista mnogo koordinacije i umješnosti, pa i stanovite odgovornosti za sudionike koji odmah u dolasku dobiju preporuku da zaborave gps i slične stvari.

Voditelj kolonije s ministricom Dujmović

Može se već sada zaključiti, nakon što je kolonija netom završila, da je bila više nego uspješna, ali se isto tako već sada mogu izvući pouke za organizacijska poboljšanja dogodine. Dobra je intencija bila da umjetnici uzgred upoznaju tri najvažnija nacionalna spomenika na području Vareša – staru crkvu sv. Mihovila, antičke oćevske kovačnice i kraljevski grad Bobovac – no to je zahtijevalo i vremena i vožnje, pa se tako u koloni kretalo okolo po zaista "zaboravljenu kraljevstvu" i pritom u dva navrata išlo na sam Bobovac. S druge strane uzevši, upravo je Bobovac udahnuo dodatne inspiracije, kako umjetnicima koji su ga potom likovno predstavili, tako i izvođačima programa na samom lokalitetu iz kojeg izbija neka posebna, dramaturška energija. Neki pak umjetnici rekoše da su stvarali pod dojmom lani objavljene knjige o Borovici, koja im je ovom prigodom pala ruku i dočarala razmjere stradanja.

Sve u svemu i nakon svega, obilje do-

gađaja (od kojih bi svaki zavređivao posebnu razradu i više od jednoga pasusa kad bi nam to prostor dopuštao) preostaje samo poredati kronološki, a fotografije i umjetničke slike zasigurno i same govore.

Mjesto okupljanja bio je vareški caffe klub "Jazz in the house" (gdje će sve i završiti), padali su zagrljaji među znancima i brzo sklopljena nova poznanstva, pa se nakon dobrodošlice kolektivno uputilo u obilazak kovačke radnje "Jozeljić" u Oćeviji. Ondje su umjetnici ostali dojmljeni manufakturom koja je nadživjela industrijsku revoluciju i njeguje stoljetnu tradiciju kovačkog obrta. Oćevci su i tradicionalno dobri domaćini pa je priređen domjenak prije nego će se umjetnička karavana zaputiti k sljedećoj destinaciji na suprotnom kraju općine Vareš.

Na Bobovcu, kraljevskome gradu okupanom suncem, slikare dočekuju borovičke žene u živopisnim narodnim nošnjama, a pristiže i federalna ministrica kul-

Zajednička, nakon otvorenja kolonije

6

BROJ 258

LIPANJ 2016.

Na likovnoj koloniji "Borovica 2016." sudjelovalo je 16 umjetnika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Bugarske: Stjepan Šimić Pepi, Ante Brkić, Vesna Davidovič, Mišel Stojanović, Jerca Šantej, Ante Tonči Alač, Dubravko Tokmačić, Željko Lekić, Marina Lapadatović, Tihomir Marinković, Marina Koštroman, Višeslav Lučić, Vlado Vesselinov, Mario Parić, Sanja Čižić i Iva Davidovič. Šimo Ešić – poezija u mauzoleju

ture i sporta Zora Dujmović. U mauzoleju dinastije Kotromanić pozdravne riječi upućuje voditelj kolonije Stjepan Šimić, zatim se obraća i Nikola Šimić u ime organizatora, Zavičajne zajednice Borovičana i udruge "Naš dom Borovica", a Mladenko Marijanović, kao predstavnik udruge "Kraljevski grad Bobovac", upoznao je nazočne s poviješću Bobovca i govorio o njegovu značaju. Naposljetku je pozvana ministrica da u tom jedinstvenom ambijentu koloniju proglasi otvorenom, nakon čega su je domaćini kolonije darivali raznim uspomenama. "Ovo povijesno mjesto na kome se nalazimo ostavlja poseban dojam, te se nadam da će umjetnici biti iznimno nadahnuti i da će sama kolonija biti prekretnica u budućim projektima kada je kultura u pitanju", naglasila je tom prigodom ministrica Dujmović. Otvorenju kolonije nazočio je i Pero Bilušić iz Veleposlanstva RH u BiH. U nastavku zgusnutog protokola kreće se put Borovice i najprije zastaje u Do-

njoj, kod spomenika stradalim i nestalim Borovičanima u proteklom ratu, gdje ministrica zajedno s Grgom Vukančićem, predsjednikom Mjesne zajednice, polaže cvijeće i odaje počast. Iduća je postaja Gornja Borovica i obnovljena župna crkva, a goste dočekuje i pozdravlja župnik vlč. Ivan Butum. Završnica je večeri upriličena na "Mrestilištu" uz blagovanje ribe iz Bukovice i glazbu mladih vareških tamburaša predvođenih Igorom Hingerom.

Drugoga dana likovni umjetnici počinju slikati, u području oko župne crkve na Požeblju, no promjenljivi atmosferski uvjeti primoravaju ih na povlačenje u zatvorene i natkrivene prostore. Za to vrijeme se u župnoj dvorani odvija likovna radionica za djecu iz "Male škole" Vareš, pod vodstvom gošće iz Zagreba, ilustratorice Sanje Čižić. Nezaboravne trenutke druženja s poezijom istoj skupini djece priuštio je Šimo Ešić, pjesnik i pripovjedač iz Tuzle. Popodne su slikar-

Ansambl "Art Vivo" – bobovačka noć LIPANJ 2016.

BROJ 258

ske kičice intenzivno radile da bi se u predvečerje platna odložila i boje na njime sušile, a program kolonije sve je sudionike ponovno odveo na vrletni Bobovac. U međuvremenu su pristigli i pjevači ansambla "Art Vivo" iz Sarajeva.

Performans u kome se smjenjuju dionice na violini u izvođenju magistre Andree Nikolić, pjesnički recitali Šime Ešića i Mladenka Marijanovića te pjevački nastupi ansambla "Art Vivo" odvijao se u suton uz baklje izviđačkog odreda "Zvijezda", čiji su članovi došli doprinijeti scenografiji i magiji te večeri. Dio je umjetničkog programa izveden unutar mauzoleja, a zatim i ispred njega, gdje se među publikom moglo zapaziti i vareškog općinskog načelnika Avdiju Kovačevića. A u glazbeno pojačanje stigao je sarajevski kantautor Eldin Huseinbegović. Na Bobovcu se, pod nadstrešnicom za turiste, ostaje sve do ponoći, uz gitare i vrhunsko višeglasno pjevanje, čak i opernih arija. A scena povratka s Bobovca s bakljama u mrkloj noći bijaše neponovljiva.

Dan treći. Župljani Borovice okupljaju se na svečanom misnom slavlju koje predvodi župnik i koje je podržano sakralnim pjevanjem sarajevskog ansambla. Likovni se radovi dovršavaju tijekom popodneva i pripremaju za izložbu na završnom večernjem okupljanju u "Jazz" klubu. Osam je umjetničkih djela odmah izdvojeno za aukciju s početnom cijenom od stotinu eura i aukcija je otvorena na internetu istodobno s otvaranjem izložbe.

U popularnom "Jazzu", uz ponešto umora ali i dalje u izvrsnu raspoloženju, organizatori dodjeljuju certifikate sudionicima i zahvalnice sponzorima i pokroviteljima. Druženje je, uz rock bend "Red baron", i treći put potrajalo do kasno u noć, uz srdačne rastanke i poruku: doviđenja na idućoj koloniji.

7

IZ "NAPRETKA" U ZAGREBU U Napretkovom kulturnom centru u organizaciji HKD Napredak – Zagreb 11. svibnja 2016. održana je tribina posvećena svetoj Jadvigi. O nizu detalja iz života Jadvige Jagelonske, koji su javnosti u Hrvatskoj, a i u Bosni i Hercegovini, uglavnom vrlo malo poznati, govorio je Andrija Lovrić, povjesničar i predavač u zagrebačkoj Prvoj gimnaziji, a također je autor više stručnih priručnika te mentor – voditelj na različitim povijesnim istraživanjima. Želja organizatora tribine, o čemu su pobliže govorili Vlado Luburić, prof. i Mladen Miletović, bila je skrenuti pozornost na činjenice iz prošlosti srednjovjekovne Bosne i njezinu povezanost s dvorovima diljem Europe. U današnje vrijeme, kada se Bosna i Hercegovina priprema za članstvo u Europskoj uniji, važno je naglasiti da je Bosna još u srednjem vijeku bila itekako povezana s europskim plemstvom i bila njezin dio. Upravo ta činjenica potkrepljuje ideju da se u kraljevskom gradu Bobovcu podigne obilježje Sv. Jadvige, unuke Stjepana II. Kotromanića koji je tu stolovao. Ta ideja – kako smatraju organizatori tribine i njeni predlagači – osim vjerskog obilježja mogla bi potaknuti bolje gospodarsko i turističko povezivanje Bosne i Hercegovine sa zemljama u kojima je ona zaštitnica, ali i zaštitnica cijele Europske unije.

U sklopu tribine pijanist Karlo Ivančić izveo je dvije skladbe za glasovir poljskog skladatelja Frederica Chopina.

U nastavku prenosimo sažetak predavanja Andrije Lovrića.

Jadviga Jagelonska – bosanski korijeni zaštitnice Europe Bosna 14. stoljeća integralni je dio Hrvatsko-ugarskoga kraljevstva kao banovina s katoličkim Kotromanićima koji nastoje osigurati više autonomije svojoj zemlji. Vladavina Stjepana II. Kotromanića, oženjena poljskom kraljevskom plemkinjom Elizabetom Pjast, osigurava Bosni opći uspon. Udajom kćeri Elizabete od Bosne za Ludovika I. Anžuvinskog, nasljednika i trona Regni Poloniae (nećak kralja Kazimira III. Pjasta), dodatno pojačava osobnu i zemaljsku moć.

Najmlađa kći Katarine od Bosne i Ludovika – Jadviga (1373/74. – 1399.), odgajana i poučavana odgojnom praksom kćeri iz elitnih kuća, tipičnom za srednjoistočnu Europu (traktat Elizabete od Bosne o odgoju djevojaka), nakon dinastičke krize i rata, po očinskom pravu nasljeđuje poljski tron, te 1384. postaje Hedvig Rex Poloniae.

Krunidba otvara i nove političke mogućnosti koje ozbiljno razmatraju predstavnici moćnog poljskog plemstva i Crkve koja je u kućama Anžuvinaca i Pjasto-

8

Govornici na tribini u Zagrebu

Tribina o sv. Jadvigi vića imala velik utjecaj. Time se spolnsalia de futuro s austrijskim pricom Wilhelmom iz 1378. (boravila na austrijskom dvoru dvije godine u skladu s tim dogovorom), sinom kralja Leopolda III., stavlja u kušnju, a na kraju biva i odbačen udajom Jadvige 1386. za nekrštena litvanskog kneza Jagela, starog 35 godina.

Svjesna gubitka ljubavi, naglašeno emotivna, odlazi u vavelsku katedralu gdje uz trosatnu molitvu kraj crnoga križa i Kristovih riječi koje je po predaji čula: Ratuj Litwe (Spasi Litvu!), bacivši svoj veo na križ, donosi odluku da u ime Krista i vjere pristaje na brak. Taj čin historiografi tumače dvojako: osobni, svjesni odabir zbog odanosti Kristu i vjeri te pritiska osobnih savjetnika pretežito iz redova crkve, te dvojnog stava njezine majke.

Knez Jagel dogovorom u Krevu 1385. pristao je na osobnu kristijanizaciju, kao i

Portret sv. Jadvige BROJ 258

kristijanizaciju Litve, te priključenje Velike Kneževine Kruni Poljskoga Kraljevstva.

Nakon njegova krštenja, njihova vjenčanja te njegove krunidbe (DOMINUS ET TUTOR REGNI POLONIAE), ona zadržava sva kraljevska prava i ključna je u vladarskim odlukama.

Njezina je vladarska diplomatska aktivnost koju poduzima i provodi s mužom izrazita: dvije vojne kampanje u Ruteniji i Halychu, mir s Vitoldom, korespondencija i ratovanja s Teutoncima, pregovori s Petrom I. Moldavskim, stalne veze s papinstvom (Urban VI. i Bonifacije IX.), intervencija u sukobima lokalnoga plemstva…

Naglašen je njezin angažman na polju uzdizanja znanosti i vjere te kristijanizacije: vlastita povelja o utemeljenju (obnovi rada) krakowskog sveučilišta, utemeljenje Bogoslovnog fakulteta pri njemu, kupovina i obnova kuća za sveučilište osobnim novcem, 1390. utemeljenje slavenskoga benediktinskog samostana u Kloparzu (FRAGMENTA GLAGOLITICA), dovođenje karmelićana u Poljsku, dominikanaca u Sandomierz i Lavov, franjevaca i klarisa u Krakow, kartezijanaca u Crveni Kloštar nad Dunaycem, cistercita u Koprzywnicu, osnivanje biskupije u Vilniusu, Kolegija 16 psalmista (psalmi na narodnom jeziku) u Krakowu, financiranje školovanja Litvanaca u Pragu na Karolinumu, brojnih bolnica, ubožništava, gradnje oltara, crkava, a prva je od vladara posjetila Chestohovu te samostan darovala obiteljskom slikom Gospe… Takva razina duhovnog i intelektualnog angažmana u poljskim okvirima do tada nije bila prisutna.

Nakon njezine prerane smrti 17. srpnja 1399. godine (komplikacije pri porodu djevojčice Elizabete Bonifacije koja LIPANJ 2016.

NAŠ MALI ZBOR je preminula nakon tri dana) njezin muž Vladislav Jagel nastavlja isti put koji je ona zacrtala. Tako se iz njezinih odabranih intelektualnih krugova stvara kadrovska podloga djelovanja sveučilišta.

Povijesni izvori svjedoče 31 osobu iz toga kruga. Sve su joj ove aktivnosti priskrbile naglašeno visoku razinu ljubavi puka te staleških redova. Povjesničar duhovnosti Konrad Gorski to je kvalificirao kao najdublji izraz kršćanske kulture te kao genijalnost srca.

Brojne legende svjedoče njezin humanizam te naklonjenost narodu i običnom puku. Historiografija je uglavnom kvalificira kao veliku kraljicu Poljske koja je iznijela Poljsku u sferu najznačajnijih država, kao jednu od najistaknutijih žena vladarica Europe s karakteristikama velike političke dalekovidnosti.

Crkveni krugovi ističu njezin život natopljen ljubavlju i vjerom, osobnost koja je kršćansko i vjersko stavljala ispred osobnoga. Njezina prerana smrt, kao i cjelokupnost njezina života, rezultirali su spontanim štovanjem puka i posjetima njezinu grobu te molitvama uz Jadvigin križ u vavelskoj katedrali. Ima se razloga zaključiti da je još za života ušla u legendu.

U tome su i razlozi zbog kojih je beatificirana 8. kolovoza 1986. od pape Ivana Pavla II. Nakon potvrde čudesna ozdravljenja Ane Romiszowske od strane Medicinskog odbora vatikanske kongregacije (veljača 1997.), koje se dogodilo nakon višestrukih neuspjelih pokušaja klasične medicine u rješavanju ozbiljnih problema s uhom, proglašena je od pape sveticom i zaštitnicom europskog ujedinjenja 8. lipnja 1997. godine. U njezinoj se kući znala i štovala svetost kraljice Jadvige pa je obitelj pristupila ciljanim molitvama i devetnici, a istodobno su komadićem platna u koji je bila zamotana kraljičina kost (sačuvanog od zadnje ekshumacije 1949.) tretirali bolesna mjesta dodirima platna, nakon čega je u četvrtoj devetnici uslijedilo cjelovito i trajno ozdravljenje.

Prigodom kanonizacije papa Ivan Pavao II. istaknuo je duhovnu svetost njezina života te da je bila most kršćanskoga Istoka i Zapada.

Nažalost, do sada nisu istražene njene potencijalne veze sa zemljom podrijetla njene majke Elizabete i djeda Stjepana II. Kotromanića. O tome ne govori nijedan znanstveni rad. Inicijativa da se svetu Jadvigu proglasi zaštitnicom bosanskohercegovačkih Hrvata i katolika treba biti dodatnim motivom za istraživanje te sfere njezina života, posebice u sadašnjim nastojanjima Bosne i Hercegovine da postane članicom Europske unije, čijega je ujedinjenja ona zaštitnicom.

LIPANJ 2016.

Jednostavno najbolji Nakon veoma uspješnog nastupa župnog zbora na smotri u sarajevskoj katedrali u mjesecu travnju, mali zbor naše župe trijumfalno je zablistao na "Zlatnoj harfi" (smotri dječjih zborova) održanoj 22. svibnja u samostanskoj crkvi sv. Duha u Fojnici. Premda "Zlatna harfa" nema natjecateljski karakter, prema ocjeni stručnog žirija, kao i ostalih sudionika ove manifestacije, svojim kvalitetnim nastupom naš mali zbor bacio je u sjenu ostale dječje zborove. I vizualno i akustički vareški dječji zbor je djelovao moćno i monumentalno s 38 članova, potpomognutih sjajnim kvartetom gitara koji su sačinjavali Mateo Pejčinović, Mihael Šimić, Marko Vidović i Damir Petrović, te Martina Jarmanović za klavijaturama. Ovaj dobro uigrani bend je davao čvrst ritmički i harmonijski oslonac, tako da se s nadahnutim, sugestivnim, emocionalno i kreativno razigranim zborom stopio u jedinstven zvuk, dah i ideju.

Instrumentalna pratnja zbora bila je obojena i zvukom oboe i engleskog roga, te u sinergiji s ostalim izvođačima ovakva je izvedba po prvi put odjeknula pod svodovima fojničke samostanske crkve u njenoj dugoj povijesti. Nezahvalno bi bilo ne spomenuti časnu sestru Ružicu Marijić, ravnateljicu i velikog i malog zbora, koja je, naprosto izgarajući, svu svoju fizičku i duhovnu energiju posvetila što kvalitetnijem liturgijskom pjevanju u našoj župi, a ono svaki put daje itekako vidljive rezultate u odmjeravanju naših zborova s drugima. Ž. S.

"SAČIJADA" U SRBIJI

Vareški štand bio je stanica svima

Vidimo se u Oćeviji U dane 28. i 29. svibnja 2016. na izletištu kod Sremskih Karlovaca u Republici Srbiji održano je natjecanje u pripremanju jela ispod peke, kao i lani kad smo s te manifestacije opširno izvijestili. Udjela u tom natjecanju ponovno je uzela i vareška ekipa, koja je ovoga puta išla u još brojnijem sastavu od 16 članova. Sačinjavali su je predstavnici Općine i neizostavno oćevski majstori kovači, ali i znalci spremanja jela ispod peke. No, za Varešane, to je prije svega bila još jedna prigoda za srdačno druženje te za promociju gastronomskih proizvoda i turističko-obrtničkih potencijala vareškog kraja, a u natjecanju se sudjelovalo revijalno i bez opterećenja.

Poseban cilj putovanja bio je među sudionicima tamošnjeg natjecanja pronijeti glas o održavanju "pekijade" u Oćeviji, najavljene za 6. kolovoza ove godine. Tako će se ovo selo kao postojbina peke s tom manifestacijom zasigurno uspeti na ljestvici turističke mape Bosne i Hercegovine.

S. P. BROJ 258

9

POSJET ČOVIĆA, DRUGI PUT U Varešu je 31. svibnja 2016. godine boravilo visoko izaslanstvo HDZ-a BiH, u radnom posjetu Općini i stranačkom posjetu općinskoj organizaciji ove stranke, predvođeno hrvatskim članom Predsjedništva BiH Draganom Čovićem.

Kako je i obećao prigodom svoga prethodnog dolaska u Vareš, u veljači ove godine, lider Hrvata u BiH ovoga je puta došao u pratnji dvojice ministara iz reda HDZ-a u Vladi Federacije BiH, kako bi se konkretno razgovaralo o projektima za koje Općina Vareš očekuje podršku viših razina vlasti.

Ovaj drugi posjet hrvatskoga člana Predsjedništva BiH u kratkom vremenu, uz najavu trećeg već podjesen, treba posebice sagledati u kontekstu činjenice da je Vareš mjesto u kome poziciju načelnika drži SDA, koja ima i najveći broj vijećnika u vareškom Općinskom vijeću, ali je indikativno da visoki dužnosnici ove stranke ipak ne drže Vareš u svom fokusu.

N

a čelu s hrvatskim članom Predsjedništva BiH i predsjednikom HDZ-a BiH dr. Draganom Čovićem, Vareš su posjetili zamjenica predsjednika HDZ-a BiH i zamjenica predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Borjana Krišto, ministar prostornog uređenja FBiH Josip Martić, ministar prometa i komunikacija FBiH Denis Lasić, savjetnik hrvatskog člana Predsjedništva BiH Niko Lozančić, te šefica kabineta hrvatskog člana Predsjedništva BiH Tonka Krešić.

Izaslanstvo se najprije sastalo s dužnosnicima Općine Vareš, načelnikom općine Avdijom Kovačevićem, predsjedateljem Općinskog vijeća Vareš Zdravkom Maroševićem te njihovim suradnicima.

Na radnome sastanku čelnici Općine Vareš potencirali su prije svega infrastrukturne projekte, budući da su dobili prigodu prezentirati ih pred resornim federalnim ministrima. Tako se govorilo, između ostaloga, o izgradnji vodovoda s izvora na Mrestilištu za sela Pogar, Sjenokos, Zarudje, Stricu i Javornik. Jedan dio sredstava je osiguran i početak realizacije ovog projekta je neupitan, ali njegova je ukupna vrijednost cca 400 tisuća KM i

Na sastanku s općinskim dužnosnicima

O projektima – konkretno Tekst i fotografije: M. Marijanović

trebati zatvoriti financijsku konstrukciju.

U kontekstu toga spomenut je novoutemeljeni fond za nerazvijene općine s proračunom od 16 milijuna KM, ali je, kao uvijek, potrebna politička podrška da se takva sredstva povuku. Čelništvu Općine Vareš obećano je da će dobiti priliku delegirati lokalne projekte na posebnom sastanku u Sarajevu s vrhom federalne Vlade gdje bi se izdvojilo prioritete, budući da su se nakon izlaganja o izgradnji vodovoda nizali brojni prijedlozi vareške strane vezani za ulaganja u prometnice.

Kako one regionalnog značaja (R-444 i R444a), tako i za lokalne pravce kao što su Podtisovci–Bijelo Borje, Lovački dom– Oćevija i dionica od Križa na Pogari do Sastavaka nadomak Borovici. Ovi pravci već su aktualni jer su za njih osigurana (ili barem obećana) određena ali nedostatna sredstva, jednim dijelom institucionalno a drugim kroz inicijative mjesnog stanovništva.

Kad je okončan radni sastanak, općinski je načelnik uručio prigodne darove predsjedniku Čoviću i zamjenici Krišto, a zatim je izaslanstvo pošlo u obilazak pekarskih pogona privatnog poduzeća "MPM" Vareš. Od strane menadžmenta pružena je informacija da se ovo poduzeće od osnutka 1998. konstantno razvija i da je do danas stasalo u proizvodno-prodajni sustav peciva i slastica koji ima 70-ak uposlenika te plasira svoje proizvode na tržište diljem Federacije BiH. Predsjednik Čović potom je u stranačkim prostorijama u Hrvatskom domu održao sastanak s predsjednikom Općinskog odbora HDZ-a BiH Vareš Zdravkom

Maroševićem te članovima Odbora. Razgovaralo se o političkim i gospodarskim pitanjima vezanim za Vareš i njegove stanovnike, napose Hrvate i njihove potrebe, te o predstojećim lokalnim izborima.

Posjet Varešu izaslanstvo HDZ-a BiH zaokružilo je radnom večerom i prijatnim druženjem u turističko-terapeutskom kompleksu "Kuća susreta" na Bijelom Borju, upoznavši domaćine – bračni par Kuhač-Odenwald i vidjevši usput u kakvom je stanju pristupna prometnica o kojoj je već na sastanku u Općini bilo riječi. Tom prigodom predsjednik Čović razgovarao je i sa župnikom župe Vareš fra Mirkom Majdandžićem koji je, pored ostaloga, izložio ideju o projektu pokretanja starih obrta u području staroga grada Bobovca i postupnom obnavljanju istog od kamena koji bi se tu obrađivao.

Predsjednik Čović je to ocijenio vrlo zanimljivim, kazao kako mu stari zanati leže na srcu, te da će takvu ideju sa svoje strane zasigurno podržati.

Zaključno bi se moglo kazati: ukupan dojam koji su ostavili općinski načelnik, predsjedatelj Općinskog vijeća i vareški župnik jest – bili su vrlo jedinstveni u stajalištima, što stvara zdrave pretpostavke za realizaciju projekata delegiranih toga dana.

A prije odlaska s Bijeloga Borja i iz Vareša, predsjednik Čović je za vareške medije dao opširnu izjavu u kojoj je kazao: "Kao što znate, bio sam nedavno u Varešu i tad smo obećali da ćemo doći kad god se osjeti potreba da nešto možemo pomoći ovdje. Pa i da na neki način može-

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

10

BROJ 258

BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI LIPANJ 2016.

mo zajedno podijeliti i neke probleme i pomake u vareškom kraju. U ovom službenom posjetu općinskom čelništvu moji suradnici i ja željeli smo zajedno još jednom sagledati na koje načine pomoći da Vareš dobije jedno drugačije mjesto, mjesto kakvo, ja bih rekao, zaslužuje. Evo, trenutno se nalazimo u jednom izuzetno čarobnom ambijentu, kao na krovu svijeta, u prelijepom zelenilu, kao u nekoj drugoj dimenziji Vareša. Međutim, zadnjih dvadeset godina Vareš je negdje na začelju svih zbivanja kad gledate napredak u BiH, bez obzira na to govorili mi o razvoju industrije, o razvoju poljoprivrede, i općenito o kvaliteti života. Mislim da ničim nije zaslužio takvu jednu poziciju i ako bismo mi uložili malo truda da se ovdje može živjeti po mjeri čovjeka, to će biti pravi razlog zašto smo došli.

Tijekom prvog razgovora danas u Općini Vareš čuli smo sve probleme, ideje, projekte, no ja sam i prethodni put rekao: nemojte da pričamo uopćene priče nego dajte konkretne projekte pa da vidimo koji možemo riješiti i to će biti način, da rješavamo jedan po jedan, prema prioritetu. Dolazak upravo ovih dužnosnika danas dokazuje našu spremnost, a današnji razgovori rezultirat će vrlo brzo posjetom vareškog čelništva federalnoj vladi, odnosno premijeru Novaliću i zamjenici premijera gospođi Miličević. Pa da se konkretno razmotri nekih 5-6 pro-

jekata koji su u Varešu istaknuti, a ima ih u području prometnica, poljoprivrede, turizma i zaštite vrijednosti vareškog kraja, kao što su uostalom i vode. Vareš je jedan od rijetkih krajeva u BiH koji se može hvaliti kvalitetom i količinama pitke vode, a čuo sam danas i o termalnim izvorima koji se tu negdje kriju, njih jednostavno treba staviti u funkciju i eksploatirati. Ja sam siguran da će najveći dio onog što smo danas čuli, i što sam čuo prije par mjeseci, vrlo brzo biti prepoznat i da su to projekti koji se mogu financirati s federalne razine vlasti, pa kad naredni put dođem – a doći ću sigurno za dva ili tri mjeseca, vjerojatno u rujnu – vjerujem kako ćemo konstatirati da smo neke projekte ovdje već riješili, pa da idemo dalje s narednima jer tu se ima još mnogo toga raditi. Za institucije vlasti to je uistinu malo, gotovo simbolično, a za ovaj kraj bi moglo značiti jako puno.

Mi smo danas obišli i jednu od bitnih gospodarskih grana u Varešu, a privatno poduzetništvo evidentno preuzima primat budući da je ovo jedan rudarski kraj u kojem se prije sve baziralo na nekim velikim društvenim sustavima. Obišli smo, dakle, jedno gospodarstvo koje se bavi pekarstvom i proizvodnjom kolača, pokrivajući svojim proizvodima najveći dio Federacije, pa kad sam čuo da tu radi sedamdeset ljudi, to svakako treba istaknuti jer ni u gradovima koji su centri

U dolasku na Bijelo Borje

LIPANJ 2016.

BROJ 258

danas nije lako imati gospodarstvo gdje morate brinuti i osigurati sve ono što prati toliki broj uposlenih. To je nešto što je vrijedno spomena pa zbog toga na ovakav način to i naglašavam. Iza toga smo razgovarali i s predstavnicima stranke ovdje jer, između ostalog, dok sam u Varešu naravno da ću razgovarati s predstavnicima HDZ-a. Dotaknuli smo se lokalnih izbora, sagledali prilike u kojima se nalazimo i vjerujemo da HDZ BiH u kontinuitetu svog rada od dvadeset godina uistinu može svjedočiti jednu vjerodostojnost politike koju zagovara. Osvjedočili smo se danas u susretu danas s mladima i sa zajednicom žena u sklopu HDZ-a da HDZ BiH ima pravo biti optimističan oko ovih izbora i opet sam na jedan praktičan način rekao: nemojte da vam ja bilo što obećavam, iznesite što vam treba i kako vam ja mogu pomoći kao predsjednik stranke, ili bilo tko iz stranačke infrastrukture a da je danas prepoznat kao osoba koja može riješiti neki vaš problem.

Zovnite i tu smo kad treba, ne samo uz ove lokalne izbore, nego i u vremenu koje je bilo iza nas i u vremenu koje dolazi.

I, evo nas na kraju dana ovdje na ovom izuzetnom prostoru, ovo je uistinu jedan mali raj, sve odiše mirom i tišinom, ovo je zelenilo istinski lijek za dušu. A i osobe koje smo susreli ovdje, koje pružaju terapije onima koji osjećaju potrebu za takvim vidom pomoći, čine dobru misiju. To nije samo kemija i zapravo ne vidim idealnijeg mjesta za pokušaj da ljudi riješe neke životne probleme nego doći ovdje i razgovarati sa stručnim ljudima koji imaju iskustvo sa Zapada, koji su ga iz Njemačke prenijeli ovdje i investirali, pa kako čujem neki su se pitali je li to suludo ili nije. Osobno mislim da je ovo genijalan primjer, samo mi to moramo prepoznati u BiH jer – ne želim pritom povrijediti sebe ili bilo koga od nas koji se ponosimo svojom domovinom – mi smo svi zajedno za kolektivnu terapiju kad se olako odričemo svog, idemo negdje vani, strah nas je nečega, a uglavnom sve što trebamo imamo oko sebe ovdje. Dakle, vidjet ćemo kako ono o čemu smo danas razgovarali u narednom periodu realizirati, a ponosan sam i presretan što sam ponovo u Varešu i imam osjećaj da ću, kako vrijeme bude prolazilo, sve češće dolaziti u ovaj kraj. I ne samo ja, nego i moji suradnici, mi moramo imati dovoljno vremena za ovaj kraj i probleme ovog kraja jer to je naša misija, naše poslanje."

11

VIVA FESTIVAL Viva u prijevodu sa španjolskog jezika znači živio ili život i često se spominje u žargonu kao simbol i sinonim za nešto pozitivno i revolucionarno – feštu, slavlje ili pobjedu. A već drugu godinu zaredom, u nekim gradovima Bosne i Hercegovine održava se i filmski – VIVA festival (ekološkog, religijskog, turističkog i omladinskog) dokumentarnog filma.

Konkretno, ovogodišnji je održan u Sarajevu, Kaknju, Varešu, Sanskom Mostu, Mostaru, Ljubuškom, Lukavcu i Puračiću, od 1. do 5. lipnja.

O

snivač i organizator Festivala je Udruženje "VIVA" iz Sarajeva. On je istovremeno domaći i međunarodni natjecateljski festival umjetničkih ostvarenja u oblasti dokumentarnog filma rađenog tehnikom filmskog ili video (elektronskog) zapisa.

Karavana VIVA Festivala drugog je lipnja, i drugog festivalskog dana nakon Kaknja, posjetila i naš Vareš, gdje su se u staroj crkvi sv. Mihovila prikazivali najbolji filmovi u kategorijama religija, ekologija i turizam. U ovoj crkvi sudionici su se upoznali s poviješću ovog kraja uz pomoć povjesničara i domaćina VIVA Festivala u Varešu Tonija Petkovića. Stara crkva je, kao što već znamo, najstarija sačuvana crkva u BiH, što je bila jedna od činjenica koja je zapanjila sudionike ovogodišnjeg festivala koji su pohrlili da se slikaju te da ispituju još više o povijesti crkve i Vareša.

Srećom, neki Varešani koji su bili prisutni znali su mnogo toga iz vareške povijesti, a znali su i engleski jezik kojim su se sporazumijevali sa sudionicima koji ne govore niti jedan od jezika zapadnog Balkana – a takvih je bilo nekoliko – iz Bugarske, Italije, Turske...

Projekcije filmova upriličene su u staroj crkvi, što je davalo poseban ugođaj posjetiteljima. Za ekipu VIVA Festivala Petković je izjavio da je projiciranje filmova u Varešu i odabir Vareša kao festivalske lokacije veoma značajno za lokalnu zajednicu. Nakon stare crkve, delegacija se uputila prema vareškom jezeru "Smreka", gdje su ostali neko vrijeme, a mnogi su ostali začuđeni činjenicom da se u jezero ništa ne ulaže niti se ono promovira, čak ni u okvirima lokalne zajednice, jer smatraju da je to jedan od ogromnih turističkih potencijala koji može donijeti brojne beneficije našem gradu. S takvim mislima u glavi, "probrano društvance" je i napustilo naš grad i zaputilo se prema festivalskoj metropoli – Sarajevu.

Umjetnički direktor ovog festivala je filmski, televizijski i kazališni redatelj i književnik Ratko Orozović, dok su u Savjetu festivala uglednici poput visokog

12

Ekipa VIVA festivala kod stare crkve u Varešu

Filmska širina vareša Vladimir Ruf

predstavnika međunarodne zajednice za BiH Valentina Inzka, nesuđenog američkog predsjednika Ala Gorea, predsjednika HKD "Napredak" msgr. prof. dr. Franje Topića, vareškog župnika fra Mirka Majdandžića... Naravno, tu su i mnogi drugi, ali spominjanje svih članova oduzelo bi previše prostora.

Uz zvuke klasične glazbe koja je dopirala iz župnog ureda, umjetnički direktor VIVA Festivala Ratko Orozović za list "Bobovac" izjavio je sljedeće: "Za razliku od drugih festivala koji su fokusirani na jednu temu, ili samo jedan grad, ideja VIVA festivala je da podjednaku pažnju posveti kategorijama religije, ekologije i turizma, a da se događaji u vrijeme trajanja manifestacije paralelno održavaju u svim partnerskim gradovima u Federaciji BiH. Vareš je posjetila kompletna produkcija koju smo imali u zvaničnoj selekciji festivala, to su stotinu dvadeset tri filma. Fra Mirko Majdandžić i ja smo dogovorili da se i ove godine održava festival, kao neki naš poklon žiteljima grada Vareša. Što se tiče same posjete, u delegaciji se nalaze autori i producenti iz devet država, od Španjolske, Bugarske, Belgije, Francuske, do BiH, Srbije i Hrvatske. Konačno, cilj je bio da ti ljudi vide mali, fini, lijepi grad Vareš i ono što je od njega ostalo, tog nekada značajnog i velikog industrijskog giganta. Namjerno ističem ovo – giganta. Župni ured ugostio nas je tu, u Varešu, da ljudi iz raznih krajeva svijeta dođu i vide ono što je bitno za jedno malo mjesto.

Mislim da sami filmovi koji govore o ekologiji, religiji i turizmu zaslužuju da se vide širom Bosne i Hercegovine, tako da je Vareš jedan od naših ključnih filmskih centara. Ono što je bitno, što je normalno i ovdje najzanimljivije, u kategoriji religijskog filma imamo filmove iz četrdesetak zemalja svijeta i svi imaju zajedničku crtu u poimanju religije i zajedničkog življenja BROJ 258

ljudi raznih konfesija i rasa, tako da, na neki način, misija da se što više širi filmska umjetnost i da širi ono što je za narod i njegovu dušu bitno, uspijeva."

A o festivalu, jednom tipično festivalskom filmu i našem gradu govorio je i Vladan Milutinović iz Prokuplja (Srbija), jedan od učesnika VIVA Festivala, i to ispred Film kluba Prokuplje: "Već deset godina snimamo filmove. Ima nas nekoliko u ekipi i neki se nalaze sa mnom na ovom festivalu. Inače, ovo je naše drugo učešće na VIVA Festivalu. Prošle godine smo osvojili treće mjesto u kategoriji ekologije sa filmom 'Aladin i čarobna kanta' – film o pripadniku romskog naroda, čistaču ulica koji desetljećima čisti gradske ulice, a koji se igrom slučaja zove Aladin. Ove godine učestvujemo sa filmom 'Ponovni susret' (engl. Reunion). U filmu se radi o dvoje starijih ljudi koji u mladosti bijahu zaljubljeni jedno u drugo, ali ih je život odveo na različite strane. I sretnu se u domu za starije osobe, poslije pedeset godina! Njihovi supružnici su preminuli, a oni su i dandanas živi, te zaljubljeni putuju širom Srbije i Europe. A što se tiče utisaka – ovo je drugi put da dolazim u Bosnu. U Varešu sam prvi puta i ovo što sam obišao i vidio stvarno mi se dopalo i naišao sam na stvarno gostoprimstvo. Svi ti ljudi koji su nas dočekali bili su vrlo ljubazni, od ovih u Sarajevu pa posebno do ovih u Varešu.

Samo naprijed i nadam se da se vidimo i sljedeće godine!"

Da zaključim: festivalski dan je prošao odlično, pun dojmova brojnih ljudi i obećanja o ponovnom dolasku u Bosnu i Hercegovinu i Vareš, međutim, kada malo bolje pogledam, rezignirano ustvrdim jednu neoborivu činjenicu – mi i ne znamo kakvo blago imamo pred nosom, sve dok nam drugi ne otvore oči, koje mi nedugo nakon njihovog odlaska sklopimo. I tako ukrug.

LIPANJ 2016.

VRELO VAREŠKIH AUTORA

P

isati je uvijek značilo ostavljati trag u vremenu. U hodu zemljom ostavljati svjedočenje o sebi. I ako itko to svjedoči, onda je to Ana Žarkov (Vareš, 26. travnja 1933. – Zemun, 17. travnja 2014.) sa svoje do nas prispjele tri, moglo bi se reći, testamentarno koncipirane knjige.

Jednom osjetivši dar u sebi, on je postajao potreba da se iskaže. Autorica je tu svoju potrebu uobličila u trima knjigama u kojima je ispisala svoje prozne autobiografske zapise i svoje pjesme te reprodukcije vlastitih slika.

Ne baveći se umjetnošću ozbiljno i profesionalno, po njezinu osobnom priznanju "sklonost i ljubav za pisanje i slikanje" počela je iskazivati "u svojim penzionerskim danima" u kojima su i uobličene tri njezine knjige. Mi ih ovdje čuvamo od zaborava budući da je njihova autorica rodom Vareška. Točnije, rođena je na Zarudju u brojnoj obitelji Marije i Ivana Kristića. Osnovnu je školu završila u Varešu, učiteljsku u Sarajevu, a Pedagošku akademiju u Beogradu. Iz njezine kratke (auto)biografije saznajemo da je kratko radila u Bosni, potom u Melencima u Banatu, a onda u Zemunu gdje je i doživjela umirovljenje.

O njezinoj sklonosti lijepom i kreativnom potvrđuju i njezine što samostalne što skupne izložbe "odjevnih heklanih unikatnih autorskih predmeta".

No, vratimo se njezinim knjigama zbog kojih joj i posvećujemo ovaj prostor s punom sviješću da samo ono napisano

Trag u vremenu ostaje i traje, a naš je list uvijek i sve činio da ljudi iz našeg kraja i ovako ostanu trajno zabilježeni, budući da su i sami svoj kraj ostavili trajno upisanim u svojim knjigama.

Nije nam nakana, a nije to na ovom mjestu ni moguće, procjenjivati tri knjige koje su pred nama, ali ih možemo kratko

opisati i približiti onima koji su za njih ozbiljnije zainteresirani. Gledano kronološki, svojom prvom knjigom Snoviđenja (2013.) Ana Žarkov se predstavlja kao netko tko piše stihove. Drugom knjigom Kazivanja slikom i rečju (2014.), uz stihove, autorica se predstavlja i s pedesetak reprodukcija vlastitih slika, među kojima su i neke s vareškim motivima. U trećoj su knjizi Opet dodirujem sreću (2014.), uz opširniju autobiografsku bilješku, iznova i njezini stihovi. U svakoj od tih knjiga neizbježan je Vareš, bilo kao reminiscencija na zavičaj, pjesma ili slika s vareškim motivima. U širem autobiografskom zapisu, osim što ukratko govori o svojem životu, pa i vlastitim intimama, ostavlja nam i trag o Varešu, kao važnom dijelu njezina svijeta.

Ti vareški elementi, uz njezino vareško podrijetlo, čine nam je i ovdje važnom i stoga je želimo upisati u neku našu malu varešku povijest spisateljstva.

Dakako, od takvih autora se i ne očekuju književna djela, jer ni njihovo pisanje nije s tim ambicijama, ali ih i ne propuštamo zabilježiti u vareški spomenar na način na koji su i oni vareški kraj zabilježili u vlastiti spomenar. Ostajući amateri, ipak su svojim objavljenim knjigama ostavili trag u vremenu. Stoga i mi ovdje donosimo jednu Aninu pjesmu i reprodukciju jedne njezine slike – njezine rodne kuće, kao spomen na nju i njezine knjige.

Ž. I.

Nestašluk bratu Razne nestašluke si radio: penjao se na drveće, jabuku, trešnju, stajao na tanke grane.

Kad grana pukne srce ti kucne, ali sutra ponoviš penjanje.

Sve si to skrivao od mame jer nisi mogao znati koliko straha i brige ima u njenim očima da ne padneš, i kolikom radošću zablista kad siđeš ili skočiš a nije se dogodilo ništa.

LIPANJ 2016.

BROJ 258

13

ISPOD PRAŠINE

Godine 1906., 14. siječnja, u Varešu je rođen Novak Simić. Pisao je pripovjedačku prozu, članke i kritike iz područja književnosti i filma. Godine 1956. nagrađen je prvom nagradom Saveza književnika Jugoslavije za roman "Braća i kumiri", a dobitnik je i nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 1973.

Umro je u Zagrebu 1981.

O stotoj obljetnici njegova rođenja, iz pera književnika i kritičara Željka Ivankovića, objavili smo u našem listu (broj 133, siječanj 2006.) osvrt na Simićevu biografiju i bibliografiju.

No, kako dosad iz književnog opusa Novaka Simića nismo objavili ništa (osim "Poemu o ocu i željezari"), u povodu 110. obljetnice njegova rođenja odlučili smo u nekoliko nastavaka prenijeti jednu pripovijetku iz njegova posljednjeg djela izabrane proze "Ljubav Stjepana Obrdalja", objavljenog u Zagrebu 1958. godine.

Pripovijetka Novaka Simića Stanje pred sječu Begina gaja (V) Svjetlost zore bojažljivo otkriva otesani stol i praznu rakijsku bocu na njemu, mutno titra u prljavoj petrolejci s čađavim cilindrom, po podu s otpacima cigareta, o razbacanim odijelima, i sivo se upija u Rastovčanina koji se oblači stresajući se od tanke jeze jutra. Slama u strunjači šuška i on se prisjeća prošle večeri, prisjeća kako je popio tu bocu s rakijom i stari jad ponova ga tišti. Glava ga boli i u sljepoočicama ga steže, misli su mu mučne i teške.

Barake su još bile u snu, u tankom dimljenju jutarnjih rosa, u rumenkastom javljanju dana što kroz prozorska okna, pukotine i zidove, nagrnjuje: bezbroj tjelesa u slami, bijede sašle sa sela za nekoliko dinara nevoljničke zarade, kad se Rastovčanin uputi prema gaju. Sunce se sluti iza glomaznog zeleno okićenog vijenca tmastih planina, a po prozorima kuća blistaju svjetiljčice ponoćne kišice. I nehotice, premda ga je put za Djedoviće vodio nalijevo, Rastovčanin produži ravno i stvori se, ne znajući ni sam kako, pokraj mašinistove kuće. U koljenima ga presiječe, kao da ih je odrezao oštar, hitar nož.

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ

14

| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI

BROJ 258

Pogled mu, premda se otimao, uteče kao ptica iz dobro nezatvorenog kaveza.

Svejedno što je tu ponos, svejedno što je tu jad; želja da je vidi, nada da je možda ustala i stoji pred kućom, jača je. Osjećaji su uskomešani, pjenušavi kao brdski potočić.

Zaista, ne vara se: ona je u dvorištu, u blistanju prvih sunčanih zraka, i hrani piliće. Spazi je jedru i crnu, s ovlaš prebačenom povezačom. Htio bi oboriti pogled i proći kao da je ne vidi, htio bi se vratiti, ali ne može. Ona tu stoji i vjetrić joj plašljivo, blago otkriva puna jastučasta koljena, mali pilci pijuču, a jutro je svo treperavo, prozirno, svježe poput izvorske vode.

Nije lijepa, nije zamamljiva, ali ima u sebi, onako čvrsta, kao iz kamena istesana, bujna i rascvjetana, nešto što pali krv i muti pogled, što osvaja i nosi kao gorska bujica.

Pa su muškarci neprisebni pred njom: oči im se krvave, budi se zvijer u njima, bude prastari nagoni. Sva je ona grešna varka i neutažena pohota, i to je ono što tako jako djeluje, što uz nju drži. I tu privlačnost njena tijela, tajanstvenu i moćnu, tu strašnu snagu što sažiže i lomi, osjeti konopasto i Rastovčanin pa podiže oči prema njoj, da je pogleda umorno i tužno. U ugljenom vijencu svoje guste vrane kose, umivene od jutra, smiješila mu se nizom zdravih bijelih zuba, upirala vedro i ravno, grubo drsko lice s prćastim nosom u njega.

Upita ga kao da nije ništa ni bilo: – Kuda si tako uranio, Milane?

On neodlučno zasta: da joj rekne svoje prijekore, sav onaj nanos povreda i nepravdi što mu ih je učinila, da joj rekne bar

| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 LIPANJ 2016.

ono što je pripravio sinoć, što je pripravio noćas, jutros, maloprije, dok joj je išao u susret. Ali glas mu zaškripa, kao nepodmazani bunarski točak: – Merdžane ti je Rizo poklonio, je li?

Ona se lecnu i lice joj se stišće, kao da se uvlači u se: – I zbog toga ti pušeš? Ured da ne prođe ni ne pozdravivši se. Baš si budala. Što je, ako mi je dao merdžane. Jesam li ja njemu što dala za to? Uf – i okrenu mu srdito leđa.

Rastovčanin se uplaši, bi mu krivo na samog sebe: eto uvrijedio sam je, a ima pravo – je li šta dala? Ta, svakoj su ženi drage džidže. Maloprijašnja nakostrešenost, jadi, tuga, predbacivanja, sve to nakupljeno otprije i od juče, što je prijetilo da će iz njega grmljavinom provaliti, otopi se najednom i nenadano, kao snijeg pod jakim suncem. Kao i obično, ova snažna, plećata momčina, niska rasta ali širokih ramena – što može, čini se, vola oboriti šakom – smrsi se i zaplete pred njom, posta manji od makova zrna, posta mek i ponizan: – Johana, ma ne ljuti se, to ja onako, znaš ti mene.

Ona osjeća njegovo popuštanje, godi joj poniznost, ali ne odgovara, šuti.

– Ta, okreni se, ne budi tako uvredljiva.

Evo, molim te.

Njoj je drago da ga muči i Rastovčanin usplahireno udara nogom u ogradu. Prolazi časak-dva u nijemoj, za Rastovčanina strahovitoj, šutnji. U njemu se nešto lomi, nešto s praskom pada, valja, kao ledenjaci.

– Johana – viče on sav izvan sebe – dosta je – i glas mu je ispretrgan, kao u istučena djeteta.

Ona zna da je žica već prenapeta i okreće se: – Ako budeš samo još jedanput u mene sumnjao i predbacivao, uzinat ću otići Rizi. Pazi se...

Oči su joj hladne i daleke kao nečije druge, tuđe, nisu njezine. I glas joj je stran i hrapav. Rastovčanin je posve utučen i skršen. Stoji naslonjen na ogradu i umorno preda se zuri. Na ogradi se račva sunce i prevlači ga svojim užeženim bljeskom, liježe toplo na očne kapke. Johana se primače ogradi. Nasloni se kraj njega.

– Hoćeš se sada ti opet ljutiti?

Trgovinska radnja

N na

Glas joj je drugačiji, posve izmijenjen od onog prije nekoliko časaka, nekako naročito srdačan i mazan. Čak ga i za ruku uhvati: – Kud bih ja tebe za Rizu dala – kaže mu povjerljivo, naginjući se sva na njega, i dah joj je vreo, njedra se talasavo ziblju.

Rastovčanin ne može da vjeruje u svoju sreću. Opet mu je prišla, odljutila se, još pita njega ljuti li se, opet je sve kao i prije.

Pa i bolje, jeste i bolje. I on joj zuri neprisebno u oči, uzima i drugu ruku, još pljeskavu od kukuruze. U zjenicama se, kao žute sjajne mrlje, odražavaju pilići i njegov začuđeni lik. Lice joj je mliječno bijelo, zagasito crvenilo po jagodicama, a oči tihane, pretihe. Dim vatri što gasnu. Gle-

AKCIJE

Solidarno na Pogari

V

ijeće Mjesne zajednice Pogar početkom travnja pokrenulo je humanitarnu akciju na izgradnji obiteljske kuće Ljubomira (Švabe) i Jozepke Božić.

Kuća u kojoj žive je trošna, s dotrajalim krovom i općenito lošim uvjetima za stanovanje.

A pogarski vjetrovi, kad jače puhnu, svaki put su bili prava prijetnja.

Ljubomir je inače deLjubomir i Jozepka ispred kuće u izgradnji mobilizirani borac, trenutno bez stalnog zaposlenja, a povremene dnevnice jedva su dovoljne za preživljavanje. Zamisao o gradnji kuće bila im je nedostižna.

Ovoj humanitarnoj akciji su se vrlo rado pridružili: župnik fra Mirko Majdandžić, općinski načelnik Avdija Kovačević, predsjedatelj Općinskog vijeća Vareš Zdravko Marošević, te poduzetnik Branko Božić i predsjednik Mjesne zajednice Duboštica Tihomir Pendić.

Ovim putem zahvaljujemo svima, kako mještanima tako i drugim humanim ljudima iz Vareša koji su fizičkim radom i na bilo koji način dali svoj doprinos da se za dva mjeseca, uz česte kiše, uspije dovesti kuću pod krov. Treba još naglasiti da će i prihod s humanitarne igranke biti usmjeren za nastavak radova, nakon blagdana sv. Ante.

Vijeće MZ Pogar

Vareš ul. Čaršija bb

vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179 LIPANJ 2016.

dao je u to lice, u tišinu tih očiju što su padale u cestinu prašinu, rešetkastu sjenu od taraba, rastresene mrvice, rekao prigušenim glasom: – Kad svršim sječu Begina gaja, postat ću nadglednik i povisit će mi se plaća na tri i po banke, hoćeš li poći za mene?

– Da – odgovori ona i snažno se privi.

Otrže se zbog pomicanja zavjesa; raščupana glava očeva virka kroz njih. Pilana prvi put zazvižda, javljajući spremu.

Rastovčanin požuri da stigne u Djedoviće na vrijeme. Već dobrano odmakao, on se okrenu, ali ona nije gledala za njim, skidala je smolu s jednog posjećenog borića i metala po prstima. (nastavit će se)

školski pribor • udžbenici • knjige uredski materijal • suveniri • darovni program čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja BROJ 258

15

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 19. lipnja navršit će se 40 dana od smrti naše drage

TEREZIJA MIOČEVIĆ Preminula 21. svibnja 2016. godine.

ANICE ĐORĐEVIĆ (1931. – 2016.)

Rastanak nije i zaborav.

Počivaj u miru Božjem!

Zauvijek ćeš ostati dio naših sjećanja.

Počivala u miru Božjem!

Tvoja djeca: Magdalena, Jadranka, Tadija i Leon

Tvoji najmiliji

POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

Našoj voljenoj majci

Dana 2. lipnja u 84. godini života preminuo je naš

LJUBO RAJIĆ (1932. – 2016.)

Počivao u miru Božjem!

Obitelj

ANI JOZELJIĆ rođ. Jakić

POSLJEDNJI POZDRAV

(1928. – 2016.)

LJUBI RAJIĆU

Lako te je bilo voljeti, teško izgubiti, a najteže je bez tebe dalje živjeti.

(1932. – 2016.) predobrom čovjeku i rođaku,

Počivaj u miru Božjem!

od Florijana

Zahvalna djeca s obiteljima TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

Dana 19. i 21. svibnja 2016. navršilo se 10 godina otkako su prestala kucati srca naših najmilijih

MARIO POGARČIĆ (2.VI.2015. – 2.VI.2016.)

JOSIPA ŽIVIĆA (5.III.1932. – 19.V.2006.)

Ostaješ živjeti u našim srcima i mislima.

BARBARE ŽIVIĆ rođ. Josipović (18.VI.1927. – 21.V.2006.)

S ponosom i ljubavlju čuvamo uspomenu na vas. U našim srcima živite i živjet ćete zauvijek, jer voljeni ne umiru nikada.

Vaši: sin Adam (Eugen), nevjesta Nada, unuk Marin, kćerka Terezija, zet Željko

Počivao u miru!

Jasna, Bojan i Boris

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

DARIO DODIK

ANTONIJA LUČIĆ

(4.I.1964. – 3.VI.2015.)

(3.VI. 2014. – 3.VI.2016.)

ZDRAVKO DODIK

RUDOLF LUČIĆ

(19.IV.1938. – 16.VIII.2010.)

(30.XII.2012. – 30.V.2016.)

Vrijeme prolazi, ali tuga i bol ostaju. Uvijek ćemo vas se sjećati s ljubavlju i poštovanjem. Počivali u miru Božjem!

Vaši: Božana, Mario, Aljoša, Roman, Mateo i Manuela

Vrijeme prolazi, a vi, sjećanja i uspomene na vas ostat će zauvijek u našim srcima i mislima. Počivali u miru!

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(4.VI.2001. – 4.VI.2016.)

Dana 4. lipnja navršilo se 15 godina otkako s nama nije naša draga

(5.VI.2013. – 5.VI.2016.)

Navršile su se tri godine otkako nije s nama naša draga

RUŽA PARIĆ

ALMA-MAJA RAVLIJA

Draga naša! U tišini vječnog doma neka te prate naše misli i molitve.

Počivala u miru!

Vrijeme koje je prošlo nije ublažilo tugu i prazninu u srcima. Postoji nešto što nikad umrijeti neće, a to je ljubav, ponos i sjećanje na tebe. Počivala u miru!

Tvoji: suprug August i djeca s obiteljima

16

Obitelji Tomić i Lučić

BROJ 258

Tvoji najmiliji: suprug, kćerka i sinovi LIPANJ 2016.

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE

(7.VI.2012. – 7.VI.2016.)

Dana 7. lipnja navršile su se četiri godine od smrti naše drage majke

(7.VI.2012. – 7.VI.2016.)

RUŽE PETROVIĆ

"Jedina važna stvar kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom."

(A. Schwaitzer)

FRANJO JOZELJIĆ

Vrijeme prolazi, tuga ostaje. Nedostaješ nam.

Sjećanje na tebe zauvijek će živjeti u nama.

Počivaj u miru Božjem!

Hvala za sve te tragove!

Tvoja djeca: Ivica, Željka, Anto i Jelena

Tvoje Anđa, Žana i Dubravka

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

IVO PILJIĆ

(10.VI.2015. – 10.VI.2016.)

Tužna godina iza tebe... Tvoja i moja samoća nikada nisu same, imaju tebe i mene onako kako mi nemamo nas... Ti ne znaš da si umro i ništa te ne boli, ali boli one koje si ostavio... Uvijek si sa mnom, sjećanje je kao rijeka koja teče bez prestanka, a svaki žubor je tvoj dragi lik.

Tvoji najdraži: Jadranka, Ivan i Marina

TOMISLAV TURIĆ

(8.VI.2014. – 8.VI.2016.)

Uvijek u našim srcima i mislima.

Počivaj u miru!

Tvoje kćeri s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE

(11.VI.1999. – 11.VI.2016.)

Dana 11. lipnja navršilo se 17 godina otkako nije s nama naša draga

Na naše drage roditelje

VINKO JOSIPOVIĆ (6.IV.1928. – 23.IX.2007.)

BLAŽENKA ANTIĆ

ANA JOSIPOVIĆ rođ. Rajić

Uspomena na tebe ostaje vječno u našim srcima.

Počivaj u miru Božjem!

(2.II.1931. – 13.VI.2010.)

Sa zahvalnošću čuvamo uspomene na vas.

Počivali u miru Božjem!

Vaša djeca s obiteljima

Darko s obitelji

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(14.VI.2006. – 14.VI.2016.)

(15.VI.2006. – 15.VI.2016.)

JOZEFINA GRGIĆ

Navršava se deset godina od tragične smrti našega dragog sina

IGORA PAVLIĆA

Ne briše te vrijeme, niti skriva grobna tama, zvijezda si koja nas prati i vječno živi s nama.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja obitelj

Počivao u miru!

Majka Jozepka, otac Mirko, braća Davor i Zdenko, nevjesta Eldina i bratična Emma

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(18.VI.2011. – 18.VI.2016.)

Dana 18. lipnja navršava se pet godina od smrti našeg dragog supruga, oca, djeda i punca

Na naše drage pokojne

VASE JOTIĆA Hvala ti za svu ljubav i dobrotu koju si nam pružao.

Počivaj u miru!

Tvoji: supruga Zrinka, kći Sanja, unučad Barbara i Nino, zet Marijano

TUŽNO SJEĆANJE

RAFAEL DODIK KATA DODIK

ŽELJKO PAVLIĆ (2015. – 2016.)

Dana 27. lipnja navršit će se godina dana otkako si nas napustio zauvijek. Vrijeme prolazi, a velika tuga praznina i bol ne prestaju. Zauvijek ćeš biti u našim mislima i srcima.

(1979. – 2016.)

Tvoji najmiliji: sinovi Alen i Josip, te braća i sestre s obiteljima LIPANJ 2016.

BROJ 258

(1996. – 2016.)

ILIJA DODIK (2014. – 2016.)

Dok živimo mi – živjet ćete i vi u našim srcima.

S ljubavlju, ponosom i sjetom: Dragica i djeca

17

SJEĆANJE

Dina, moja prijateljica

J

este li poznavali Dinu, mnogi od vas sigurno jesu, a ono što je još važnije – je li vam bilo drago što je poznajete i što ona poznaje vas?

Mama Bahra umrla je jako rano, legendarni Čiro – tata Muhamed i sestra Đana. Dragi Čirići. Đana je bila svjetlo Dinina života i s njom, prilično rano, ugasila se i Dina. Bolest i patnja kroz koju je prolazila Đana učinile su da Dina u svojoj bolesti izabere drugi put, ali taj put nažalost nije bio bez patnje i boli. Bio je to svjesni izbor u kojem će se na kraju dvije srodne duše sjediniti u svemiru, spokojne i sretne, dodirnuti se u blagosti vječnog puta i reći – konačno smo zajedno. I to je bio Dinin izbor. Moja Dina, moja prijateljica iz bloka "C".

Davno je to bilo u crvenoj zgradi bloka "C", zgradi pravih komšijskih odnosa. Čiro je prvi kupio televizor i gotovo cijeli komšiluk je dolazio na gledanje tv-programa. Ulaznica se nije plaćala nego ste još dobili nešto za pojesti i popiti. Teta Bahra bi napravila uštipke, narezala bi se pečenica, možda i sudžuka, a na TV-u Mića Orlović. Dina i ja nekad pod stolom u svojoj zamišljenoj kućici igramo se "kuma", a odrasli gledaju televiziju. A onda je došlo vrijeme modnih revija, festivala, svatko je bio neka poznata pjevačica. Znate li tko je bila Dina – Ljupka Dimitrovska.

Stjecajem životnih okolnosti, mogu reći da je Dina odrasla brže od drugih. Bila je tako racionalna, pametna, ozbiljna, puno je čitala. Znala je ići iz stare biblioteke s knjigom u ruci i čitati.

Prva je pročitala sve Zagorkine knjige (možete li ih samo nabrojati), a poslije su došle ozbiljnije stvari: čitao se Dostojevski, Hesse, Castaneda, Marquez... U svojoj čitalačkoj strasti bila je tako predana. I sada je gledam kako ide iz stare biblioteke i pitam se kako nikada nije pala, zapela za neki kamenčić. Dino, jesi li tada ipak malo varala, možda prvi i jedini put u životu?

Je li se ta strast djelomično razvila iz knjiga i romantičarskih slika paralelnog svijeta koje je stvarala, ali je u mladosti Dina bila najromantičnija i najstrastvenija u čistoj emociji prvih ljubavi. Sve te ljubavi bile su u njenim očima veće i ljepše od prinčeva. Moram priznati da nisam mogla pronaći toliku ljepotu u tim mladićima, ali sam poštivala njen zanos, radost i sjaj u očima kada bi pričala o njima. Dina je u ranoj mladosti zapravo bila čista emocija, izvorska voda na kojoj se u svoj svojoj ljepoti ljeskala ljubav. Sve te godine, naravno, nisu mogle proći bez glazbe, ovih dana stalno čujem Eaglese i Hotel Californiju, bila je to Dinina pjesma.

95,

Hz

3 i 101,1 M

Ne želim pričati o ratu, niti o vremenu poslije rata koje nas je sve promijenilo. Zapravo, nisam više bila prisutna u nje-zinom životu toliko, kao ni ona u mome, ali znam da ima mnogo ljudi koji su voljeli Dinu, cijenili je i poštivali. Ja bih mogla još o djetinjstvu i mladosti, nepresušnom vrelu naših sjećanja, međutim sada je puno boli, tuga nas pritišće, sjećanja se gomilaju, a slike prolaze. Napisala sam komadiće sjećanja iz djetinjstva i rane mladosti s mojom Dinom, koje su mi jako važne i koje čovjeka odrede za cijeli život.

Počivala u miru, draga moja.

Tvoja Dolores

IN MEMORIAM BRANO DUSPER (13.VI.2015. – 13.VI.2016.)

Nek' stane sat, telefon nek' ušuti, Kost dajte psu, ja lavež neću čuti!

Klavir nek' umukne, a bubanj stanu tući Prigušeno, kad lijes iznesu tugujući.

Avion tužno nek' propara tišinu Vukuć' natpis "Mrtav - nema ga – preminu!"

Traku tuge grlici nek' metnu oko glave, Prometnici crne rukavice nek' stave.

Bje on meni sve čet'ri strane svijeta, Moj radni tjedan i nedjelja sveta.

Bje govor, pjesma, podneva i noći, Vjerovah krivo – da nikad neće proći.

Zvijezde sad ne želim, nek' padnu s visine, Mjesec nek' se smrači, Sunce nek' se skine; Nek' se more prospe i šuma nek' pada Jer srce se moje ničemu ne nada.

(W. H. Auden: Funeral Blues, prepjev: D. Dragović)

Bruno i Boris

IZLETIŠTE ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802

ORGANIZIRAMO:

HRVATSKI RADIO BOBOVAC 18

IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ BROJ 258

LIPANJ 2016.

IZ STARIH ALBUMA

Daleka djetinjstva Na poleđini gornje fotografije stoji zapisano: "Društvo – veseli pioniri – Potoci, 12. lipnja 1955."

A na donjoj je jedan od razreda osnovne škole u Varešu, godine 1964.

UPLATE ZA FOTOMONOGRAFIJU Zbog čestih upita, do daljnjega iznova ćemo objavljivati brojeve računa koji su namjenski otvoreni za sponzorske i donatorske uplate iz zemlje i inozemstva, a u svrhu potpore izradi fotomonografije radnoga naziva "Vareš kroz stoljeća". O tome kako će biti kategorizirane uplate (sukladno iznosima) upućujemo na članak objavljen u listu "Bobovac" broj 250, str. 13.

A brojevi računa su: (za uplate u KM) 3385802224035182, svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareš kroz stoljeća".

Primatelj je: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš. Iste naznake važe i kod uplata iz inozemstva uz: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22. Računi su otvoreni kod UniCredit Bank Vareš.

tel. +387 62 235 808 info@krcma-fm.com

Vijaka b.b., 71330 Vareš Bosna i Hercegovina

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

LIPANJ 2016.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 258

19

Priredio M. Marijanović

ART COLONY – BOROVICA 2016.

UMJETNIČKO BUĐENJE USNULOGA KRALJEVSTVA Svaki put kad nam gosti malo širih vidika dođu iz svijeta pa ih lokalni entuzijasti povedu na prava mjesta, ostanu ti ljudi zadivljeni i zatečeni. Zadivljeni onim čega sve u vareškim vrletima ima, a zatečeni kako naša država nema oči za to, jer druge bi to sjajno iskoristile u promotivne i u komercijalne svrhe, no prije svega odgovorno njegovale. Ali, što je nama Bobovac...

Na sreću, s likovnom kolonijom prvi put pokrenutom prošle godine u Borovici – kao mjestu koje se i u srednjem vijeku, sa statusom seoske općine, tijesno vezivalo za stolni Bobovac – uspjelo se na ova mjesta skrenuti barem umjetničku pažnju, iako je pritom malo nepošteno reći: barem. Naime, ako umjetnici ne ostave traga i ne otimaju od zaborava, tko će drugi to učiniti.

Kolonija još dovede na Bobovac umjetnika drugih vrsta, pa je čarolija kompletno oživljena. Tko je doživio ovogodišnju bobovačku noć imat će uistinu o čemu kazivati, a tko nije imat će šansu ne izostati dogodine. Ovdje vam možemo prenijeti tek ponešto od onoga što je iz Borovice i s Bobovca zabilježeno kamerom i kistom...