LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXII. • BROJ 259 • SRPANJ 2016.
9 771 512 81 300 6
ISSN 1512-813X
Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
UVODNIK
Između dva broja
P
rotekli je mjesec na međunarodnom planu obilježio tzv. Brexit – povijesni referendum građana Velike Britanije za izlazak iz Europske unije, koji je i izglasan s 52 posto "za". Tako su Britanci nakon 43 godine otvorili proces "rastave", a Unija ga ne planira učiniti ni lakim ni bezbolnim, kako se ne bi i neke druge članice ohrabrile na takav korak. Čelnici europskih institucija izrazili su žaljenje zbog takve odluke i uputili snažnu poruku da preostalih 27 zemalja nastavlja zajedno. Predsjednik Europske komisije JeanClaude Juncker založio se da pregovori o izlasku Britanije započnu odmah i poručio kako se Velika Britanija mora sučeliti s činjenicom da će odsad biti smatrana trećom zemljom. "Neće ju se gladiti niz dlaku. Kad ste vani, onda ste vani", rezolutno je kazao Juncker. Njemačka kancelarka Angela Merkel kazala je da britanska odluka predstavlja veliki rez za EU i integracijske procese unutar nje. Francuski predsjednik Francois Hollande britansku je odluku o izlasku iz EU-a nazvao bolnim izborom, ocjenjujući da ona Europu stavlja na tešku kušnju jer postoji velika opasnost kada su posrijedi ekstremizmi i populizmi. Grčki premijer Aleksis Cipras rekao je, pak, da je britanska odluka o istupanju iz EU-a simptom dublje bolesti u Europi koju treba hitno liječiti. "Europa koja zatvara svoje granice izbjeglicama, a otvara ih nametnutoj štednji, takva Europa je obezvrijedila svoje temeljne vrijednosti", kazao je Cipras, dodajući da je stroga štednja povećala nejednakost između sjevera i juga, te da je odbijanje
podjele tereta u dužničkoj i migrantskoj krizi samo povećalo nevolje u Europi. O ishodu britanskog referenduma oglasio se i papa Franjo, pozivajući na očuvanje britanskog i europskog zajedničkog dobra, tj. dobrobiti i suživota na kontinentu. Emigracija, ekonomija i politički suverenitet glavni su razlozi oko kojih su se lomila koplja pobornika izlaska Velike Britanije iz EU-a, kao i onih koji su u njoj željeli ostati. Pobornici smatraju da država treba povratiti vlastitu kontrolu nad svojim granicama kako bi mogla ograničiti useljavanje iz EU-a, u cilju smanjenja troškova za socijalna davanja, rasterećenja javnih usluga i očuvanja radnih mjesta za Britance. U razdoblju od 2005. do 2015. godine u Veliku Britaniju je došlo tri milijuna ljudi, po izvješću Opservatorija za migracije. Oni koji su zagovarali ostanak unutar EU-a naglašavali su da useljenici više pridonose zemlji u poreznom smislu nego što joj štete, ponajprije stoga što je riječ o mladoj populaciji. Migranti iz drugih država članica EU-a uplaćuju 34 posto više u proračun nego što iz njega dobivaju, ukazivali su oni. U ekonomskom smislu izlazak iz EU-a znači da Velika Britanija više ne mora uplaćivati u europski proračun, a bila je treći neto uplatitelj nakon Njemačke i Francuske. S druge strane promatrano, Unija je prvi ekonomski partner Velike Britanije s kojim je 2015. godine ostvareno 44 posto izvoza i 53 posto uvoza. Vlada ističe da je tri milijuna britanskih radnih mjesta vezano upravo za trgovinu s Unijom. No, Velikoj Britaniji sada preostaje
IZ ŽUPNIH MATICA
DONACIJE ZA "BOBOVAC"
ŽUPA VAREŠ Umrli: Rafael Čingel (1937.), Mandalena Kajić rođ. Josipović (1940.), Mato Rodić (1928.), Božo Zlović (1936.), Cvijeta Kokor rođ. Kulić (1934.), Terezija Terzić rođ. Obučić (1933.), Jelka Božić rođ. Šain (1933.), Tomislav Rajić (1957.).
Nada Čurčić, Njemačka – 20 €, Stjepan Pavlić, Njemačka – 50 KM, Slavko Marković, Vareš – 50 KM, A. B., Vareš – 20 KM.
Svima hvala lijepa!
Rješenje naslovnice: M. Marijanović
2
da pokuša sačuvati svoje trgovačke odnose s Unijom putem sporazuma o slobodnoj trgovini, poput Švicarske i Norveške. I da zaključimo: ono što je izjavio papa Franjo nije puka diplomatska fraza, jer je netrpeljivost prema strancima na britanskom tlu već ujutro poslije referenduma postala otvorena. Eto vidiš, a mi bismo htjeli u tu Europu – povikaše naši pobornici ostanka u zaostalosti, kojima je besplatno čitanje novina i komentiranje napisa, uz kavu u besposlenom i bezidejnom početku novog dana, smisao življenja i krajnji domet. Mi smo, urođeno, za dezintegracijske procese i to na svim razinama, počevši od seoske pa sve do svjetske politike. No, tema je mjeseca u BiH bio popis stanovništva odnosno objava njegovih rezultata. Međunarodni dužnosnici ostali su zatečeni činjenicom da se u našoj zemlji politika umiješala i u statistiku, pri tome upozoravajući domaće političare da bh. institucije neće biti u stanju odgovoriti na upitnik za članstvo u EU ako BiH ne objavi rezultate popisa na vrijeme, a krajnji zakonski rok za to bio je 1. srpnja. Kad je Agencija za statistiku to učinila, zametnu se kavga oko rezidentnih i nerezidentnih, dakle onih koji imaju imovinu u domovini, ali ne žive u njoj, pa su neki takvi iskorišteni za popis, a drugi nisu. Žestoko je protivljenje svih institucija Republike Srpske rezultatima popisa, jer su Bošnjaci uspjeli u naumu da službeno dostignu 50 posto, plus jedan, dok Hrvati s manjinske pozicije zaključuju sami za sebe: dobro nas ima, mislili smo da je i manje. Uglavnom, rezultati popisa pretvoriše se u goruću temu političkih previranja, a što će nesumnjivo biti upotrijebljeno u kampanji za predstojeće lokalne izbore. Drugim pokazateljima ovoga popisa, poput obrazovanosti i životnog standarda, naše vlasti i nositelji političkog života zacijelo se ne misle baviti, a kamoli poraditi na njihovu popravljanju. Na koncu, na što se osvrnuti ovih dana u našem vareškom dvorištu? Izgleda, ni na što. Ostaje izvući ruke iz džepova i dignuti ih u zrak dok se provlačimo kroz još jedno ljeto i korov do ramêna.
BROJ 259
SRPANJ 2016.
VIJESTI PROJEKT INTEGRIRANOG RAZVOJA Nakon potpisivanja Memoranduma o razumijevanju i Sporazuma u Doboju 31. svibnja, te održavanja seminara u Neumu 13. i 14. lipnja 2016. godine započela je realizacija projekta "Lokalni integrirani razvoj" koji financira Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP). Projekt obuhvaća 21 općinu u Bosni i Hercegovini (među kojima i Vareš), a omogućit će sveobuhvatan i održiv društveno-ekonomski razvoj, poboljšanje dobre prakse upravljanja i razvoj lokalne infrastrukture te usluga u tim općinama i gradovima. Projekt je vrijedan 6,6 milijuna eura, trajat će tri godine i osim izrade Strategije lokalnog razvoja financirat će se i neki od projekata iz tih strategija kojima će biti podržano 30 mikro, malih i srednjih poduzeća, te 300 seoskih domaćinstava i oko 100.000 korisnika. Općina Vareš je imenovala razvojni tim od 15 ljudi, strateške radne grupe iz tri sektora (društveni, ekonomski i okoliš) koje broje 19 članova i partnersku grupu od 50 osoba. (izvor: www.vares.info) OTPOČELA SANACIJA "KAPIJE" Dana 25. lipnja 2016. otpočeli su dugo očekivani, zbog žalbenih postupaka odgađani, radovi na sanaciji klizišta "Kapija". Rok za njihov završetak je 90 dana, a procijenjena vrijednost 400.000 KM. Sredstva su osigurali Vlada Zeničko-dobojskog kantona i Fond za pomoć poplavljenim područjima Federacije BiH. Radove izvodi tvrtka "Porobić d.o.o." iz Zavidovića. POSJET MINISTRICE KULTURE U službenom posjetu općini Vareš dana 28. lipnja 2016. godine bila je federalna ministrica kulture i sporta Zora Dujmović. U kabinetu općinskog načelnika susrela se s načelnikom Avdijom Kovačevićem, predsjedateljem Općinskog vijeća Vareš Zdravkom Maroševićem i višim referentom za turizam i praćenje projekata Boškom Andrićem. Razgovaralo se o svim aspektima kulture i kulturnih zbivanja na području općine Vareš i o projektima koje Federalno ministarstvo kulture i sporta može podržati. O sastanku je ministrica Dujmović kazala: "Tema sastanka je bila preliminarni dogovor oko organiziranja manifestacije '20 godina Europskog naslijeđa', u sklopu koje će se promovirati kulturna baština. Federalno ministarstvo se ove godine opredijelilo za općinu Olovo te će se bazirati na kulturu ovog kraja, ali kako je općina Vareš usko vezana s ovim krajem odlučeno je da se uključi u ove aktivnosti. Okvirni plan je da manifestacija traje od 26. do 28. listopada 2016. godine. Mnogo je kulturnih spomenika kako na području
općine Vareš, tako i na području Olova, i sve te znamenitosti bit će uključene u ovaj projekt. U ovaj projekt bit će uključeno i dosta osnovnih škola u Federaciji BiH, kao i eminentni stručnjaci iz različitih oblasti, a na kraju će uslijediti izdavanje zbornika radova koji će se odnositi na 'Europske dane naslijeđa'. Također smo razgovarali o važnim projektima za općinu koji mogu biti uključeni u okvire predstojećeg Javnog poziva Ministarstva. Prezentirano mi je dosta kulturnih zbivanja, ali i drugih značajnih stvari za koje nisam znala da postoje – ne samo u Varešu, nego i u cijeloj Federaciji – i sigurna sam da će ovo ministarstvo dati doprinos ovoj lokalnoj zajednici na realizaciji nekih od projekata." (izvor: www.vares.info) PRIPREME ZA "PEKIJADU" U organizaciji Mjesne zajednice Oćevija, u ovom selu bogate povijesti i kovačke tradicije, dana 6. kolovoza 2016. održat će se "pekijada" – natjecanje u pripremi najboljeg jela ispod peke. Inventivni mještani, ali i značajan broj njihovih prijatelja iz Vareša i okolice, zdušno pripremaju teren u radnim akcijama koje održavaju jednom tjedno, a za održavanje manifestacije odabran je lokalitet u gornjem području sela – kod termalnog izvora i stanice s koje se grad Vareš napaja pitkom vodom. Urađen je veliki posao na rekultivaciji pitomih zakutaka uz Oćevicu, pa su tako raslinja oslobođeni i ostaci jednoga kovačkog majdana – dekoracija kao naručena za "pekijadu". Stoga smo na naslovnici izdvojili prostor upravo za taj motiv. Organizatori inače komuniciraju s potencijalnim natjecateljima putem facebook stranice "Pekijada – Oćevija 2016.". U propozicijama se navodi da će prijave biti zaprimane do 4. kolovoza i da je broj ekipa ograničen na 25, ali organizatori zadržavaju pravo izmjena oko toga. Kotizacija za sudjelovanje u natjecanju iznosi 60 KM ili 30 eura, a uplatu se može izvršiti na žiro račun Mjesne zajednice ili osobno prije početka natjecanja. Na ime kotizacije svaka ekipa dobiva istu količinu osnovnih namirnica (3 kg teletine, povrće i ulje), pripremljeno ložište, drva, ugljen, klupe i stol, dok su predstavnici ekipa dužni osigurati sastojke i začine koje žele koristiti, kao i opremu (posuđe i potrebni pribor za pripremu jela). Predviđeno vrijeme za pripremanje jela je dva sata, nakon čega će žiri izvršiti ocjenjivanje i proglasiti pobjednike. – O kompletnom programu i svim zanimljivostima, aktivnostima i iznenađenjima koje organizator priprema bit ćete pravovremeno informirani – navodi se na facebook stranici, a sudeći po dosadašnjim prijavama "pekijada" će već u startu poprimiti međunarodni karakter i osim sudionika natjecanja privući brojne znatiželjnike te ljubitelje druženja u prirodi.
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576
www.fondacija.vares.info SRPANJ 2016.
BROJ 259
3
AKTUALNO
Općina Vareš
Popis 1991. Bošnjaci: Hrvati: Srbi: Ostali: Ukupno
6.714 9.016 3.644 2.829 22.203
30,2% 40,6% 16,4% 12,7%
Popis 2013. 5.447 2.820 189 436 8.892
61,3% 31,7% 2,1% 4,9%
Objavljeni rezultati popisa iz 2013.
N
akon dvoipolgodišnjeg otezanja i politiziranja dana 30. lipnja 2016. godine objavljeni su rezultati popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini. Može zazvučati malodušno, ali ništa u nas ne može biti obavljeno kako treba, pa ni jedna takva statistička procedura. Prema dobivenim podacima (iako se špekulira da su, s ciljem nategnute prevage, ponegdje "popisivani" i oni koji ne žive u BiH, a treba spomenuti i dvije objektivnosti – da je samo prošle godine 80 tisuća radno sposobnih emigriralo iz BiH, te da mnogi od popisanih nakon 33 mjeseca više nisu među živima!) u BiH danas živi 3 milijuna, 531 tisuća i 159 stanovnika. Najviše je Bošnjaka – 50,11 posto. Srba je 30,78 posto, a najmanje Hrvata – 15,43 posto. U odnosu na popis iz 1991., kada je popisano gotovo 4 milijuna i 400 tisuća ljudi, BiH je izgubila gotovo svakog petog stanovni-
ka. No, naša je općina izgubila i znatno više, dramatičan je odljev među hrvatskom i srpskom populacijom, što najbolje pokazuje grafikon koji prilažemo. Uglavnom, ukupno su u Varešu 2013. godine popisana 8.892 stanovnika, od kojih je 5.447 Bošnjaka, 2.820 Hrvata, 189 Srba, 343 "ostalih", nije se izjasnilo 91 i bez odgovora 2. Evo još nekoliko zanimljivih detalja. Loše zvuči da je starosni prosjek stanovništva u Varešu najveći među svim općinama u Zeničko-dobojskom kantonu (46,37 godina – žene i 42,74 godina – muškarci). Prema bračnom statusu, oženjenih i udanih imamo 4.490, onih koji to nisu 2.114, razvedenih 256 i udovaca/udovica 1.087. Imamo u 21. stoljeću još uvijek i nepismenih (ne računalno, nego općenito): među muškarcima 29, među ženama 175, dok se 84 osobe o tome nisu željele izjasniti. Prema stečenom obrazovanju
uvjerljivo je najviše onih sa srednjom školom (2.521 muških i 1.393 ženskih), dok je s fakultetskim diplomama 268 muških i 223 ženske osobe. Objavljivanje rezultata potaknulo je različite reakcije, opet zbog političkih implikacija popisa i borbi za preglasavanje, no mi smo odabrali prenijeti izjavu predsjednika HKD "Napredak" prof. dr. Franje Topića, koju je iste večeri dao za hrvatsku "Novu TV". Pitanje je bilo: "U BiH danas živi 544.857 Hrvata, što je oko 216.000 manje nego 1991.. Što to znači za njihov politički opstanak i ravnopravnost unutar Bosne i Hercegovine?", na što je prof. Topić kazao: "Bogu hvala da ima toliko. Inače svi su govorili da nema ni 380.000, to je polovica od nekadašnjeg popisa iz 1991. Ima nas puno više nego što su mnogi očekivali. Mislim da nema razloga za nekakvu paniku. Mislim da je vrlo važno promijeniti pristup pitanju. Nemojmo kukati što nas nema milijun ili pet milijuna, hajdemo raditi s ovim ljudima koliko ih imamo. Naravno, i politički je vrlo važno, ali ne rješava. Mnogi iz BiH će vam reći, govorimo o Hrvatima, da idu na primjer u inozemstvo, idu u Austriju radi manjka nacionalnih prava u BiH. Idu u Austriju gdje nemaju nikakva nacionalna ni politička prava. Nema ni jedne škole, ni jednih novina, televizija itd. na hrvatskom jeziku. Ovdje ipak imaju 94 hrvatske osnovne škole, 47 srednjih škola, imamo Sveučilište u Mostaru, privatno sveučilište, ima 25 radijskih postaja, lokalnih barem 15, i dvoje dnevne novine na hrvatskom jeziku. Napredak sam izdaje dva-tri lista i drži jedan radio", podcrtao je prof. Topić, ubrajajući i dva vareška lokalna medija. S. P.
(NEOBILJEŽENA) OBLJETNICA
O
vih se dana navršilo 60 godina otkako je u Varešu 1. lipnja 1956. godine pokrenut list Naš kolektiv. Ponovno je jedna važna godišnjica prošla tiho i nezamijećeno mimo nas. Izlazio je taj naš list godinama, potom i pod promijenjenim imenom Kolektiv sve do 7. prosinca 1990. godine, kad je zauvijek s ukupno 416 objavljenih brojeva nestao s medijske scene. Njegova uvezana godišta u vareškoj Općoj biblioteci jedino još svjedoče o vremenima u kojima je Vareš živio svoje najsvjetlije godine. Danas je to tim vidljivije jer se nekako s tom obljetnicom poklopilo i objavljivanje rezultata popisa iz 2013. prema kojima Vareš ima samo 8.892 stanovnika, od čega muških 4.373, a ženskih 4.519. Plašimo se da
4
Zaglavlje prvog broja
60 godina Našeg kolektiva su brojke i mnogo poraznije, jer su od popisa prošle dvije i pol godine. I najmanje je u svemu važno koliko je kojih stanovnika po nacionalnom određenju, jer drugi BROJ 259
će statistički pokazatelji, onima koji stvar ne vide običnim okom, uskoro pokazati sve razmjere tragedije koja je naše prostore zauvijek obilježila. R. R. SRPANJ 2016.
IZ LOURDESA
Na konferenciji Caritasa
F
rancuski grad Lourdes, sa znamenitim Gospinim svetištem, izabran je za mjesto održavanja regionalne konferencije europskog Caritasa, upriličene od 23. do 26. svibnja ove godine. Naime, svake dvije godine Caritas Europa okuplja svoje članice (nacionalne Caritase s europskog kontinenta) na tzv. statutarni susret, gdje se razgovara o važnim dokumentima, strategijama i politikama. Ove godine Caritas Europa želio je staviti naglasak na solidarnost i bratsku razmjenu, pozivajući na susret po 8 osoba iz svakog od 49 Caritasa u Europi. Tako se u izaslanstvu Caritasa iz Bosne i Hercegovine našla i naša sugrađanka Gordana Berberović, a uz monsinjora Tomu Kneževića, ravnatelja Caritasa u BiH, zatim članice središnje organizacije Caritasa u BiH Sonju Horvat i Jelenu Marković, predstavnike Caritasa po biskupijama – Blaženku Lukendu, Renata Nikolića i Radoslava Dodiga, te Milicu Tuku iz Fojnice.
Izaslanstvo Caritasa BiH
Uglavnom, okupilo se oko 300 osoba s raznih strana Europe te sudjelovalo na tematskim radionicama kao što su: siromaštvo obitelji i djece, iznimno ugrožene i isključene osobe, migranti i izbjeglice itd., upoznajući se na taj način s izazovima kakvi se trajno nalaze pred europskim Caritasom. Razmijenjena su i iskustva budući da je među sudionicima, pored djelatnikâ Caritasa raznih razina, bilo i osoba koje su pozvane govoriti o iskustvu siromaštva, dakle s korisničkog aspekta. Francuska nije slučajno bila domaćinom konferencije jer Caritas ove zemlje upravo je obilježio 70 godina djelovanja, a onda tu je i lurdsko svetište u koje su sudionici imali prigodu hodočastiti kako bi se duhovno osnažili i vratili u svoje nacionalne organizacije promičući moto ovoga šarolikog međunarodnog susreta: "Ujedinjeni u bratstvu za više solidarnosti u Europi". S. P.
SVEČANO U ŽUPI Četiri slavljenika za vareškim oltarom
P
jevanom večernjom misom dana 5. srpnja 2016. u crkvi sv. Mihovila u Varešu župni svećenici fra Mirko Majdandžić i fra Anto Cvitković svečano su obilježili 30 godina misništva. Slavlju su se pridružila još dvojica njihovih kolega, koji su zaređeni istoga dana (5. srpnja 1986. u crkvi svetih slavenskih apostola Ćirila i Metoda u Sarajevu): fra Joso Oršolić, danas na dužnosti ravnatelja humanitarne organizacije Kruha sv. Ante u Sarajevu, i monsinjor Ivo Tomašević, tajnik Biskupske konferencije BiH. Monsinjor Tomašević bio je predvodnikom ovoga misnog slavlja u Varešu i održao prigodnu homiliju, a fra Mirko i fra Joso uljepšali su ga svirajući na gitarama. Spontanim odzivom i svojim glasovima podržala ih je većina članova vareškog župnog zbora, a solidan broj župljana koji je pribivao ovoj jedinstvenoj misi ostao je u župnome dvorištu na čestitanju svećenicima i druženju s njima uz malu trpezu. Inače, ovo je i godina u kojoj je izabrana nova Uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene, na čijem je čelu fra Jozo Marinčić zamijenio dosadašnjeg provin-
Trgovinska radnja
N na
Trideseta obljetnica misništva cijala fra Lovru Gavrana, a među definitorima su dvojica fratara bliže poznatih vareškom puku: fra Nikica Vujica, novoizabrani ekonom, koji je u Varešu službovao prije desetak godina kao kapelan, i fra Damir Pavić, novi tajnik Provincije, inače rodom iz vijačke župe, sa sela Ivančeva. Nova je Uprava potom donijela dekrete o redovitim premještajima, pri čemu je odlučeno da fra Mirko kao župnik i fra Anto kao župni vikar nastave pastoralni rad u župi Vareš i u narednom mandatu (od tri
Vareš ul. Čaršija bb
vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179 SRPANJ 2016.
godine), dok je fra Tomislav Svetinović dobio premještaj u samostan Plehan kod Dervente. Njegovo mjesto u župi Vareš povremeno će popunjavati (prema dogovoru sa župnikom) fra Josip Jozić, doktor filozofije i profesor na Teološkom fakultetu u Sarajevu. Također je došlo do promjene u župi Vijaka gdje, nakon fra Marinka Štrpca, za župnika dolazi fra Vjeko Tomić. U župi Borovica, koju opslužuju "dijecezanci", zasad nema promjene. M.M.
školski pribor • udžbenici • knjige uredski materijal • suveniri • darovni program čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja BROJ 259
5
JEDAN DAN ŽIVOTA...
J
elaške su župa koja nikad kroz svoju turbulentnu povijest nije bila teritorijalno ili brojčano velika, ali koja je imala nekoliko uglednih članova (pretežno) katoličke vjere i provenijencije (uz dvoje već navedenih tu također spada fra Anđelko Kamenčić [1943.-2014.], nekadašnji definitor Albanske franjevačke provincije, koji je rodom od Stojčića). Ti isti Stojčići spletom su povijesnih okolnosti danas centar župe, gdje se nalazi crkva te dom kulture, izgrađen prije pet godina u sklopu obilježavanja 400. godišnjice od izdavanja "Nauka krstjanskog", prve tiskane knjige na narodnom jeziku autora iz Bosne i Hercegovine. Župa, koja je zadržala svoj povijesni naziv, nekoć je pripadala vareškoj župi, pa od 1838. vijačkoj, a danas se prostire na teritoriju dviju općina – Olova i Zavidovića. Stojčići i Careva Ćuprija pripadaju olovskoj općini, dok su naselja Donja i Gornja Dištica, Ivanovići, Maoča, Stipin Han, Grgići i Borkovica teritorijalno zavidovićka sela i zaseoci. Župa ima stotinjak vjernika, čiji broj (kao i u mnogim drugim župama) opada. Trenutni župnik župe Jelaške je dr. don Ilija Matanović. Zanimljivo je i to da ova župa slavi dva patrona – Uzvišenje sv. Križa (14. rujna, koji se obilježava od obnove župnog djelovanja 1925.), te sv. Iliju (20. srpnja, koji je tradicionalni patron, zahvaljujući ostacima srednjovjekovne crkve koja je bila posvećena sv. Iliji). A 11. lipnja 2016. godine Stojčići su napokon živnuli, iako samo na jedan dan.
Livci Ravlije i mladi umjetnik Klarić
U Jelaškama, trostrukim povodom Kada upravite preko Vijake i na Odvojku produžite niz Krivaju kroz Carevu Ćupriju onim ne baš ugodnim putem, kojeg neki zovu i regionalnom cestom(?!), doći ćete na raskrižje i biti suočeni s izborom – preći preko novog, uglađenog mosta koji zauzdava rijeku Krivaju i produžiti prema krajevima (meni osobno nepoznatim) što vode prema sjevernim granicama olovske općine i Zavidovićima, ili ipak skrenuti lijevo – na ne baš obećavajući puteljak i nadati se najboljemu – relativno dobrom stanju ceste i ničemu što će vas omesti u dolasku do vašeg cilja. A cilj je rodno mjesto "Svete Pustolovke" – kako s. Magdalenu Pereš-Vuksanović (1606. – 1670.) nazva fra Ignacije Gavran, te rodonačelnika pismenosti bosanskih Hrvata – fra Matije Divkovića (1563. – 1631.). Pogađate: riječ je o Jelaškama. Piše Vladimir Ruf Naime, tog dana u župi Jelaške je obilježeno nekoliko događaja koji su važni kako za malobrojno ondašnje pučanstvo i za život župe Jelaške, tako i za brojne Jelašča-
Piščeva donacija biblioteci Jasmina Šijak
M
a gdje rođeni, svako od nas čuva u srcu svoje rodno mjesto, pa i onda kada ga život odvede tamo negdje, gdje nam valja zarađivati za život. Tako su se i naši Varešani otisnuli u svijet, ali nikada nisu zaboravili svoj najljepši Vareš i ljude u njemu; svoje roditelje, sestre, braću, rodbinu, prijatelje, komšije. I, vjerujte da im srce brže zakuca kada im neko spomene Vareš i sve što se zove vareškim. I naš Željko Ivanković voli svoj zavičaj i to na poseban način. Davno je on svoj Vareš smjestio posred srca da mu bude bliže i na javi i u snu. Zato su
Željkove priče o Varešu ispričane na poseban način. Grli on svoj zavičaj rukama i srcem cijelim i nosi ga na krilima mašte u najljepše uvale i proplanke, gdje je nekada trčakarao sa svojim drugarima. Danas, kada je Željko poznati pjesnik, pripovjedač, romanopisac, esejist, putopisac, radio-dramski pisac, književni kritičar, prevoditelj, publicist, novinar – i šta sve nije – on i dalje voli doći u svoj Vareš kako bi svojim prisustvom, toplom riječju i raznim vidovima pomoći pružio svoj puni doprinos na jačanju svijesti Varešana o dugu prema rodnom
otvorite vaše oči 6
ne koji su došli s mnogih strana. Te subote je nadbiskup vrhbosanski, uzoriti kardinal Vinko Puljić posvetio župnu crkvu Uzvišenja sv. Križa i novi, kameni i nepomič-
gradu i onome što se zove očuvanje tradicije. Kao veliki poklonici knjige i naukovanja općenito, Varešani su stoljećima učili svoju djecu da vole i cijene knjigu. Naš Željko je svojom gestom upravo potvrdio ove navode da se Varešani rađaju sa tom ljubavlju. Naime, on je Općoj biblioteci Vareš donirao preko šezdeset novih naslova i time pružio podršku svojim sugrađanima, što bi osobito trebalo ukazati omladini da je ključ uspjeha u učenju i sticanju znanja. U ime njih i u ime 1.200 trenutno upisanih korisnika, zaposlenici Opće biblioteke Vareš srdačno zahvaljuju našem cijenjenom sugrađaninu, dragom Željku na ovoj značajnoj donaciji.
BREZA, Bosanska 12 0387 (0)62 588 141 BROJ 259
SRPANJ 2016.
ni oltar, te podijelio sakrament svete potvrde trima pripravnicima. Za naš list kardinal je izjavio sljedeće: "Župnik je organizirao sa župljanima posvetu i župne crkve i oltara jer je u crkvi nabavljen novi kameni oltar i tom zgodom je pripravio troje krizmanika da imaju krizmu. Naravno, rado sam prihvatio doći da obavim i krizmu te posvetu crkve i oltara. Ovaj dan će zapravo biti svetkovina za ovu župnu zajednicu, koja će se uvijek sjećati dana posvete crkve i posvete oltara." Pod svetom misom kardinal je podijelio sakrament potvrde, istaknuvši da su polaznici pokazali zavidnu razinu znanja, dok je župnik bio veoma emotivan promatrajući okupljeni svijet u crkvi. Crkva, iako ne toliko velika, bila je dupkom puna i mislim da će biti dovoljno reći da je do samih crkvenih vrata bilo teško doći, a kamoli unutra. Nakon svete mise okupljeno se društvo uputilo prema Domu kulture "Fra Matija Divković", gdje je priređen domjenak te zabavni program. Međutim, to nije sve. U "Bobovcu" broj 248 (kolovoz 2015.), župnik župe Jelaške don Ilija Matanović najavio je svoju suradnju s mladim vareškim umjetnikom Ivanom Klarićem oko izrade postaja križnog puta. To je konačno i realizirano, a autore (uz Klarića koji je idejni tvorac postaja, tu su i livci Ravlije – otac i sin Jozo i Ranko – koji su to napravili u "punokrvnom" aluminijskom izdanju) možete vidjeti na fotografiji uz trinaestu postaju.
Ivan Klarić u kratkom razgovoru za naš list ističe kako je s vlč. Matanovićem stupio u kontakt preko Mladena Franjića, koji ga je preporučio župniku. Inače, Franjić je mladog Klarića primijetio na posljednjem vareškom ljetnom festivalu gdje su se upoznali i razgovarali o raznim mogućnostima kiparskog izražavanja, a nedugo zatim ga je u neobveznoj konverzaciji s don Ilijom predložio kao talentiranog umjetnika (napose kipara) željnog angažmana. Križni put, ističe Klarić, zamišljen je tako da bude postavljen vani i potrebno je bilo naći odgovarajući, dugotrajni materijal. On je već odranije poznavao mogućnosti obitelji Ravlija koji su tokom godina imali nekoliko sličnih projekata (umjetničkog liva). Aluminij je, naime, po svojoj kakvoći veoma otporan na vremenske nepogode, durabilan, a i zadovoljava estetsku i umjetničku viziju. Ravlije i Klarić brzo su se dogovorili i župniku odnijeli prvu postaju kao predložak, koji uz neke sitne preinake i dogovore biva prihvaćen, i zatim se ovaj uspješni trojac strpljivo i dugotrajno posvećuje izradi svih postaja križnog puta. Likovnog kreatora Ivana Klarića pitali smo na koncu o njegovu iskustvu na ovom projektu i o njegovim planovima za budućnost, te je za "Bobovac" dometnuo: "Iako vremenski veoma zahtjevna, ova suradnja je otvorila mnoge druge mogućnosti, kako za daljnju suradnju tako i u
tehničkom smislu, i za mene predstavlja jedno posebno i nezaboravno iskustvo. Iskreno se nadam da su i drugi učesnici u ovom projektu uživali i imali jednako, pozitivno iskustvo kao što sam ga ja imao. Što se tiče konkretnih planova za budućnost taj dio je kod umjetnika uvijek neizvjestan, ali za ovu struku to nije ništa neobično. Trenutno se radi jedan projekt za Općinu Kiseljak i s njima smo u suradnji. Sve u svemu – jako je lijepo izražavati se na ovaj kreativan način i nadam se da će ova priča potrajati...", zaključuje Ivan Klarić. Završavam svoj posjet Jelaškama i polako se, u sigurnom terencu sa svojim vareškim suputnicima, vraćam u Vareš. Kažu, kod kuće je najljepše – i zasigurno jest. Ali, što s Jelaškama, Stojčićima, Borkovicom...? Hoće li nekadašnji žitelji ovog pitomog kraja razmišljati na taj način? Ili će sve to prepustiti sudbini, neizbježnom izumiranju i zaboravu, kada više njihova djeca neće znati odakle potječu, asimilirana u svoje metropolise, koja nikad neće moći osjetiti mali fragment slobode kakvu su imali njihovi stari. Jelaškama ne nedostaje mnogo da postanu tek natuknica u povijesnim čitankama, koja neće davati nove Divkoviće, Vuksanovićke, Kamenčiće i ine... A nije nerealno primijeniti isti ovaj zaključak i na vareški kraj. Šablona je ista, samo je ime drugačije.
ROMAN ŽELJKA IVANKOVIĆA
U prodaji!
U izlogu vareške knjižare "Ami"
P
otkraj lipnja u Vareš je stigao "vareški" roman Željka Ivankovića – vrhunac njegova spisateljskog rada – i moguće ga je nabaviti u knjižari "Ami".
U romanu Rat i sjećanje u teškoj se ratnoj svakodnevici snažno prepliću horizontala svakodnevnog življenja i vertikala sjećanja. Na sjecištu tih silnica, ustvari u emocionalnom svijetu glavnog junaka, narasta jedna posve neobična i nadasve dramatična priča. Autora u romanu primarno zanima život u opkoljenom Sarajevu i nedalekom Varešu, autorovu rodnom mjestu, u BiH uopće, do onog trena dok sve ne izgubi auru "domoljubnog zanosa" i ne postane bjelodana ogoljena stvarnost u kojoj i o kojoj više nitko nema iluzija.
AMI
TR
SRPANJ 2016.
BROJ 259
Roman je snažno utemeljen u stvarnosne fakte krvavog rata, te u mitskoiracionalnu i nostalgično-emocionalnu dimenziju sjećanja iz kojih narasta i velika obiteljska saga, u kojoj se nerijetko gubi razlika između fikcije i fakcije. Tako priča pokazuje kako se na nevjerojatan način ponavljaju neka ranija iskustva, neke ranije povijesti, kako se život igra ljudskim sudbinama, te kako se najposlije svaka krvavo življena stvarnost nepovratno preseljava iz faktičkoga u iracionalno. U umjetničko! Ujedno pozivamo na varešku promociju ove upečatljive knjige s 487 stranica koja će, u organizaciji HKD "Napredak" – Podružnice Vareš i Općine Vareš, biti upriličena u općinskoj dvorani 28. srpnja 2016. u večernjim satima. R. R.
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 7
EKSKLUZIVNO
D
avne 1970. godine slavni Led Zeppelini održali su svoj prvi koncert u glavnom gradu Islanda, Reykjaviku. Neobično divlja i okrutna priroda, okovi od snijega i leda na crnom vulkanskom pijesku i dolina "izvora koji se dime" i mirišu na sumpor, bili su inspiracija za jedan od njihovih najvećih hitova "Immigrant song". Iako tada Island nije bio ni upola popularna turistička destinacija kao što je to danas, budite uvjereni da ćete se složiti s "cepelinima" kada su u pitanju prvi dojmovi o ovoj europskoj državi na dalekom sjeveru. Do Islanda nema direktnog leta ni iz jedne veće zračne luke u regiji. U svakom slučaju budite spremni ostaviti 1314 sati u putu i promijeniti 2 ili 3 zračna prevoznika da se domognete nacionalne zračne luke u Keflaviku koja je 40-ak kilometara udaljena od glavnog grada. Island nudi posve drugačiji doživljaj egzotike i prirodu kakvu nećete vidjeti nigdje drugo na planeti. A egzotika se plaća skupo; u malenim gostinjskim kućama i pansionima noćenje za četvoro ljudi u istom sobičku košta i do 500 eura! Islanđani su, dakle, vješto iskoristili svoje prirodne resurse i u jeku sezone, koja traje od lipnja do početka rujna, otok pohodi i do milijun turista, a brojka se svake godine povećava. Ako imate malo više sreće i hrabrosti u životu, odvažite se da potražite ljetne sezonske poslove na Islandu koji su sasvim pristojno plaćeni i koji će vam omogućiti da za vrlo malo novca obiđete sva čudesa prirode koja se ovdje nalaze doslovce na svakom koraku. Dobra je vijest što s hrvatskom putovnicom ne trebate posebne dozvole i možete bez problema konkurirati za posao i ostati koliko želite, pod uvjetom da nakon tri mjeseca imate posao. Moj dolazak na Island bio je više stvar sreće i čudnih okolnosti nego izbora; baš kao i mnogi mladi ljudi u našoj zemlji i ja sam bila željna novih iskustava i putovanja, koja su na žalost za većinu nas luksuz. Pripremila sam biografiju, postavila je na jednu od brojnih internetskih stranica za sezonske poslove i nakon nepuna dva tjedna javila mi se gospođa Helga, kako će se kasnije ispostaviti, moja buduća šefica. Razmijenile smo nekoliko mailova, razgovarale preko skypea i već u prosincu 2015. dobila sam kartu i finalnu verziju ugovora
Turistička atrakcija Seljalandsfoss
U ZEMLJI SNIJEGA Otkako se pojavljuje u elektronskom izdanju – a ove ćemo godine u rujnu zaokružiti i takvu 20. obljetnicu – naš list je ozario lica mnogih Varešana diljem kugle zemaljske i stekao čitatelje u svakom kutku. Danas već imamo i suradnike na mjestima gdje biste najmanje očekivali pa je tako jedna Varešanka samostalno "dobacila" do Islanda i odozgo nam poslala ovaj zanimljivi putopis. Piše Nikolina Pavlić koja mi jamči sezonski posao u gradiću Hvolsvollur, u južnom dijelu Islanda koji je nezaobilazna turistička ruta. Sredinom ožujka otisnula sam se iz Tuzle prema Göteborgu, pa u Kopenhagen i nakon Kopenhagena – Keflavik. Let traje oko četiri sata iako se meni zbog neznatne vremenske razlike to učinilo mnogo duže, a vjerujem i mojoj majci koja je zacijelo "izgubila" koju godinu života čekajući bilo kakvu naznaku da sam dotaknula čvrsto tlo. Stigla sam kasno noću (da, tada je još uvijek postojala noć) i nisam znala što će me dočekati ujutro kada iz hotela krenem put Hvolsvollura. Te noći puhao je toliko jak vjetar da je zanosio i mene i dva moja velika kofera po taksi štandu, a ja žensko k'o žensko, proklinjala i kofere, i vjetar, i gdje dođoh... Ali pravi šok uslijedio je sljedećeg dana. Moj prvi dojam bio je da me netko zabunom uključio u snimanje serije "Igra prijestolja". Kiša, nepregledna polja crne lave s nešto malo mahovine s jedne, a divlji oce-
95,
8
Hz
3 i 101,1 M
BROJ 259
an i smeđi i mrtvi pašnjaci s druge strane, učinili su da mi se Island na prvi pogled ne svidi. Nije mi se svidio ni na drugi pogled, da se ne lažemo. Bilo je previše vjetra, previše kiše. Hladnoće. Premalo svjetla. A onda je došlo sunce i istraživanje ljepota južne islandske obale koja je poznata po predivnim i nestvarnim plažama s crnim pijeskom (najpoznatija od njih je Reynisfjara, oko 180 kilometara udaljena od Reykjavika), te glečerima i vulkanima. Ovom regijom dominira vulkan-glečer Eyafjallajokul, s površinom od 100 metara kvadratnih i nadmorskom visinom od 1.666 metara. Upravo je ovaj ledeni ljepotan 2010. svojim pepelom i dimom izazvao pometnju u zračnom prometu diljem Europe. U prosjeku se njegove erupcije događaju svakih stotinu godina, ali šanse da vam se nešto dogodi i ako ste te nesreće da vas erupcija "zakači" sasvim su minorne jer Islanđani mnogo pažnje poklanjaju sigurnosti i životu u skladu sa surovom prirodom kojom su okruženi.
HRVATSKI RADIO BOBOVAC SRPANJ 2016.
"Lica" u stijeni, Skogarfoss
A I LEDA Između Eyafjallajokula i drugog, većeg ledenjaka Myrdalsjokulla nalazi se nekoliko divnih vodopada (od kojih posebno treba izdvojiti impresivni Skogarfoss), selo Vik s već spomenutim crnim pješčanim plažama, mala sela uz ocean gdje možete pronaći odlične riblje restorane (jer ribe i janjetine na Islandu ne nedostaje) i nepregledni pašnjaci s mnoštvom predivnih islandskih konja, čija se autentičnost s ponosom naglašava i čuva. Obitelj Helge i Thora, vlasnika galerije i restorana u kojem radim, njeguje posebnost Islanda, a svi zajedno sudjeluju u izradi posuđa od vulkanske gline. Iako je oblikovanje posuda, šalica i svijećnjaka Thorov posao (on je jedan od svega dva umjetnika koji se bave ovom djelatnošću
na Islandu), u oslikavanju i prodaji sudjeluje cijela obitelj. Posuđe je inspirirano Islandom; polarnom svjetlošću, glečerima, vulkanima i poljima koja se zelene ljeti, a odmaraju pod snijegom zimi. Prijestolnica Reykjavik najsjeverniji je europski grad, smješten na samoj obali oceana. Ovdje ne možete pronaći šarm stare Europe u građevinama i srednjovjekovnim uličicama, ali će vas plavetnilo neba (ako imate sreće da "ulovite" sunce), impozantna koncertna dvorana "Harpa" i mnoštvo malih restorana i kafea smještenih u kućicama izgrađenim u skandinavskom stilu, osvojiti na prvi pogled. Reykjavik je ipak najljepši u ljetnim mjesecima kada sunce gotovo pa nikako ne zalazi, a ulice ožive pod navalom turista u pohodu na brojne festivale koji su u ljetnim mjesecima omiljena okupljališta ljudi željnih zabave. Život u glavnom gradu je mnogo skup, a za pronalazak stana koji nećete dijeliti s još pet ili šest "cimera" trebate imati mnogo sreće i primanja koja su veća od prosjeka. Islanđani odlično govore engleski jezik pa uvjet za dobivanje poslova u uslužnim djelatnostima sasvim sigurno nije poznavanje islandskog jezika. Islandski, kao i svi nordijski jezici, našem je uhu grub i stran, ali također je "majka i otac" svih skandinavskih jezika i, zahvaljujući otočnoj izoliranosti, zadržao je svoju autentičnost do današnjih dana. Islanđani za svaku stranu riječ imaju svoju, a ako zatražite islandsko državljanstvo morate biti spremni na na to da se vaše prezime prilagodi u "najbezbolniju" islandsku varijantu; zbogom, dakle, našim slavenskim prezimenima na -ić. Tako bih ja postala Nikolina MarinDottir (u prijevodu: Marinova kćerka). Ono što najviše na Islandu nedostaje je – šuma. Ovdje se kaže: ako se izgubiš u
"Noć" u Reykjaviku
šumi, potrebno je samo ustati. Mojim Islanđanima najveći šok bio je kada su na fotografijama vidjeli kako izgleda Perun. Nisko vulkansko gorje uglavnom prekriva mahovina, pa su za njih naše zimzelene šume apsolutno čudo prirode. Priča o gradu Bobovcu ih je naročito oduševila, makar su mi stalno postavljali pitanja kako mi to nonšalantno pristupamo našim kulturnim i prirodnim bogatstvima dozvoljavajući da ih svako pohodi i uživa u njima bez plaćanja, jer je kod njih planinarenje preko glečera jako skup i unosan biznis i u takav poduhvat ne krećete bez vodiča i grupe ljudi koja je za taj luksuz platila, baš kao i vi. Naravno da im nisam znala objasniti što je to "pogrešno" u našem mentalitetu, ali s ponosom mogu reći da su naša jela, blagdanske tradicije i bojanje jaja u kori od luka naišle na odobravanje i simpatije. Ne mogu oni meni reći da prave pisanice mogu zamijeniti tamo neka čokoladna jaja! Većina Islanđana u ruralnim područjima strane radnike mjerka "ispod oka", ali opet puno je i divnih ljudi kojima nećete smetati jer ne razumijete islandski. O Bosni i Hercegovini ne znaju previše; oni stariji pamte nas samo po tužnim slikama rata iz devedesetih, a mlađi po Eurosongu, ali sa zanimanjem slušaju priče o običajima koje smo sačuvali od zaborava. I tko zna; možda baš Vareš bude sljedeća destinacija za neke od njih koji su željni šume, domaće i zdrave hrane i relaksacije u prirodi koja je ipak malo pitomija od one koju gledaju svaki dan. A ako se netko od vas eventualno odluči istražiti neobične draži Islanda, na put ne krećite bez dobre jakne koja vam je prijeko potrebna čak i u ljetnim mjesecima, ne zaboravite ni toplu obuću i još jednu sitnicu – masku za spavanje.
Plaža s crnim pijeskom, kod sela Vik
IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ
ORGANIZIRAMO:
IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ
SRPANJ 2016.
BROJ 259
9
ISPOD PRAŠINE
Godine 1906., 14. siječnja, u Varešu je rođen Novak Simić. Pisao je pripovjedačku prozu, članke i kritike iz područja književnosti i filma. Godine 1956. nagrađen je prvom nagradom Saveza književnika Jugoslavije za roman "Braća i kumiri", a dobitnik je i nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 1973. Umro je u Zagrebu 1981. O stotoj obljetnici njegova rođenja, iz pera književnika i kritičara Željka Ivankovića, objavili smo u našem listu (broj 133, siječanj 2006.) osvrt na Simićevu biografiju i bibliografiju. No, kako dosad iz književnog opusa Novaka Simića nismo objavili ništa (osim "Poemu o ocu i željezari"), u povodu 110. obljetnice njegova rođenja odlučili smo u nekoliko nastavaka prenijeti jednu pripovijetku iz njegova posljednjeg djela izabrane proze "Ljubav Stjepana Obrdalja", objavljenog u Zagrebu 1958. godine.
Pripovijetka Novaka Simića Stanje pred sječu Begina gaja (VI) Pred Beginim gajem, međutim, okupio se narod. Razglasilo se još sinoć da će se ujutro sjeći, pa se seljaci sjatili sa svih strana. Rasipaju se široki saruci, crvene fesovi, žute šajkače – iz prnja i dronjaka vire gruba, izbrazdana lica zemljane boje, s upalim, mutnim očima, strše četinjaste, neobrijane brade. Iz razgaženih opanaka i oputa, iz cokula i bakandži, pomaljaju se prsti, nekako skvrčeni, sivi. Ziba se gomila crna i strašna: netko ponio sohu, netko kolac, netko gvozdene vile i vatralje, a netko čak i kosu. Slegla se sva okolina. Tu su Djedovići Gornji i Donji, u prvom redu, sam fes do fesa i pokoja čalma, zeleni pojasevi i bijele gaće, sela još kako-tako držeća i ne osiromašila, jer su ispaše za stoku dobre, a zemlja prisojna. Tu Ljeskove Vode i Brstine: saruci i kape, šarpelji i
opute, iz kojih se regrutuje pilanski radnik i gradski nevoljnik. Tu Kladari i Ostovići, pravi brđani, sirotinja ljuta, odrasla u gorskim vrhovima, othranjena glogom i trnjinom, zobenim brašnom i prosom. Komeša se narod mrko i šutljivo, pa je u svojoj šutnji još strašniji, još više prijeteći djeluje nego da buči i galami. A pred tu stoku, stoglavu masu, stao stari Munir Bajrić, bijel kao ovca, s dugom bradom, i oslonio se na kvrgav štap. – Evo nas – kaže Munir, starački tiho i svečano. Rastovčaninu i drvosječama, što u taj čas prispjedoše iz Malih Baraka – i recite inđiliru da ne damo svoje, a ako ipak hoće, može jedino preko naših tijela – i pokazuje na gomilu. Gomila se njiše kao lišće na vjetru: – Tako je. Ovo je naše. Ne damo! – Otiđite, otkuda ste i došli. – Nemate vi tu posla.
Rastovčanin opaža: ako se usprotivi doći će do gusta, ako popusti propade on – nema ni nadgledništva, ni tri i po banke, ni Johane. Gleda u gomilu, u nacerena lica puna mržnje, u razjapljena usta iz kojih izviru psovke i prijetnje, i misao mu, kao miš uhvaćen u klopku, trči sad ovamo sad onamo, ne znajući što će i kud će. I dok stoji ovako neizvjestan pred gomilom, čini mu se cijelo vrijeme da se nečije zlurade oči upijaju u njega, da nečiji neprijateljski pogled s uživanjem visi na njemu, pogled i oči nekoga koga on ne vidi u mnoštvu, ali koji njega vidi i upravo što je on tu, a ne tko drugi, huška i uzbuđuje. Nelagodno mu je i nevoljko od tog osjećaja, nevidljivog i opasnog neprijatelja, dok saznaje jasno i bistro: to su oči i pogled Rize Hadži Ibrina, to je Rizo koji podbada i uspodusuje seljake, to su njegove želje, ovi poklici, ove grožnje što se sada čuju:
Lovci na gađanju O. Riđić
B
udući da lovačko društvo "Zvijezda" Vareš pridaje naročitu važnost lovnom streljaštvu, svake se godine za ove svrhe izdvajaju značajna financijska sredstva i organizuju obuke i takmičenja u gađanju. Tako je dana 29. 5. 2016. na lokalitetu Okolišta – Igrišta održano redovno godišnje gađanje u siluetu srndaća s udaljenosti od 100 metara, klečeći stav. Gađanje je održano u pojedinačnoj i ekipnoj odnosno selekcijskoj konkurenciji, a najbolje pojedinačne rezultate postigli su Emil Knih, Dubravko Babić i Asmir Jahić. U ekipnoj konkurenciji najbolje rezultate imala je sekcija Vareš s 89 pogodaka, te sekcije Dabravine s 88 pogodaka i Vareš Majdan sa 76 pogodaka. Uz skromnu zakusku takmičenje je završeno druženjem i ugodnim lovačkim pričama. Najbolji pojedinci: Babić i Knih
10
BROJ 259
SRPANJ 2016.
– Udri ga. Pseto inđilirovo. Ubiiii... Sve se to talasa pred njim, baulja, biba i raste, sve se kovitla, i on je silno blijed: bezbroj svjetine u međi jutra pokraj tišine šume, uzdignute čvornate šake, glave što se naginju i slivaju prema njemu, i Johana i Rizo, i snovi njegovi o porodici, i ženinoj toplini i miru. Osvjetljuje ga: ona će se brzo utješiti, ona ga i sad vara, on je nemoćan pred njom, on je sretan kad ga
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ | SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI | LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 SRPANJ 2016.
samo pogleda, više ga neće ni gledati, ni varati. Pa ipak spasiti se za nju, za jutrošnje njeno obećanje: bježati. Ali gomila je tu do njega i izlaza, mogućnosti bijega, više nema – gotovo je. Čas je tih, neprisebno užasan, i Rastovčanin mirno stoji i čeka: čini se gomila će ga zdrobiti. No, u taj trenutak čuje nečiji glas, onaj starački, svečani glas sijedog Munira Bajrića: – Hej, ljudi, šta vam je, kud ste pošli na čojka kad vam ništa ne radi. Njemu su zapovjedili da dođe i on je došao, ne griješite duše, ne prolijevajte krvi džaba. I gomila se zaustavlja u svom huku, suspreže i stoji najednom kao odsječena, stoji kao crni zid. – Jest, vala – kaže netko iza toga zida – ne radi ništa, nije ni taknuo Gaja. – I kad bi htio, ne može od nas – dodaje drugi. – Kidaj, Milane, dok ti je na ramenu glave – čuje se treći. I Rastovčanin se okreće (u poluokretu, tko zna zašto, neobično mu se jarko usađuje u pamet nekakav seljak s ribljim nizom i nekakvom velikom, crnom ribom na njemu), pa se ispe na proplanak odakle je vodila kratica za drum, za Ostrožnju. Bio je sam: drvosječe su se sklonile još više, već blizu Koprivne. Sustiže ih sav zadihan. Drvosječa ga Pilip s Plehana, mršav kao cigansko kljuse i otegnuta rodastog vrata, na kojem se naročito razabirala jabučica, dočeka: – Mi mišljasmo zaglavi ti, Milane. – Nitko ne priskoči u pomoć, fini ste mi vi drugovi.
– Kud ćeš da priskačeš, kad valja čuvati i svoje vlastite gaće. – Otišao je Blagoje do inđilira, da mu javi za bunu. – Jesi ti vidio naroda, kako se drži, a? – Jak je narod kad se složi. Bili su se ispeli na Koprivnu. – Tu ćemo počekati, da vidimo šta će inđilir po Blagoju poručiti – reče Rastovčanin. Drvosječe posjedaše na čistinu kraj druma, a Rastovčanin se zagleda u vidike, naslonjen o neku sasušenu bukvu. Bliži se već devetom sahatu i dan je svijetlosmeđ, kao konjak. U dolini, daleko, hukti pilana: pile na gaterima vrište, ciče cirkulari uzdignuto i bučno, uši trese orašasto kotrljanje vagoneta i muklo mumljanje balvana na riži. Tu im je umukivao tutanj, tu su nestajali, visoko cičeći kao prasići kad ih se kolje. Tule turbine, klopkaju jednolično transmisije zujeći zadovoljno poput pčela natovarenih peludom: u buci, brujanju i žamoru vrte se ljudi, maleni i hitri, promiču i opet se vraćaju kao njihaljke, kao klatna zvona, odmjereno i uravnoteženo, pilana živi uobičajenim dnevnim životom, strši s dimnjakom od crvene prepečene cigle i izvija se u dimu iznad šuma, iznad krajina i obzorja. A svuda su, kao njen trag, krčevine i pustoline, svuda povaljana stabla prorijeđene, olinjale šume, svuda kao znak tužan miris sječe, miris pilotine, oguljenih stabala i smola, miris ljudskoga znoja. (nastavit će se)
IN MEMORIAM Našim dragim roditeljima
SLAVKU DIVKOVIĆU i JOZEFINI DIVKOVIĆ rođ. Pavić koji nisu više s nama, posvećujemo ove stihove: Nedostaje nam vaš glas… Nedostaje nam vaš osmijeh… Nedostaje nam sve… U svakom lijepom danu nedostaje nam jednostavno zajedno s vama biti… Iza svake suze od tuge ostaje jedan osmijeh od sjećanja na vas! Kćerke Ana i Božana s obiteljima, sinovi Ranko, Jerko i Mladen s obiteljima BROJ 259
11
IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM MATO RODIĆ (27.VI.1928. – 14.VI.2016.) S ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo te u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem! Kćerka Kornelija, zet Pero, unuke Bisera i Jelica, sestra Zita s obitelji, te obitelji Divković, Dužnović, Babić i Gavran
BORO RAJIĆ Gabrijela (3.IV.1951. – 26.V.2016.)
Tvoji najmiliji
POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV našoj dragoj
CVIJETA KOKOR
TEREZIJI TERZIĆ rođ. Obučić
preminula 20. 6. 2016. godine.
(15.X.1933. – 21.VI.2016.) Ostaješ dio naših najljepših sjećanja. Počivala u miru! Sin Srećko, unučad Nikolina i Matija, nevjesta Snježana
Tvoji najmiliji
POSLJEDNJI POZDRAV
TUŽNO SJEĆANJE
Dana 30. lipnja u 81. godini života preminula je naša draga
GABRIJEL TERZIĆ (17.VIII.1928. – 14.VIII.1972.)
LUCIJA MATIČEVIĆ rođ. Dozelenčić (1936. – 2016.) Rotterdam (Nizozemska), sahranjena 8. srpnja 2016. Postoji nešto što umrijeti ne može, a to su ljubav i ponos što smo te imali. Počivala u miru Božjem! Tvoja zahvalna djeca: Franjo, Silvija, Marijeta i Tatjana s obiteljima, unučad i praunučad
ANTO CICO TERZIĆ (22.I.1957. – 14.VII.1986.) Sjećanje na Vas ostat će zauvijek! Vole vas vaši: Željko i Zoran s obiteljima
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
LJUBICA ĐURIĆ
LENKA ČULJAK
(1931. – 2014.)
(1.IV.2013. – 1.IV.2016.)
Zauvijek ostaješ u našim srcima, hvala ti za svu dobrotu i ljubav koju si nam pružila.
(26.IV.2015. – 26.IV.2016.)
Počivala u miru!
KARLO ČULJAK Vi niste sjećanje, uvijek ste tu s nama; ne vidimo vas, ali vas osjećamo.
Tvoji: sin Slobodan i unuka Ankica
TUŽNO SJEĆANJE
Vaša djeca
IN MEMORIAM
(8.VII.2006. – 8.VII.2016.) Navršilo se deset bolnih godina od preranog odlaska našeg jedinog sina i brata
NENADA BOŽIĆA „Ne dirajte moje oblake, po njima mu pozdrave šaljem! Sa njima drugujem, sa njima tugujem… Ne dirajte moje oblake, oni mi ga u snove donose… Na njima danju bivam, na njima noću svog anđela snivam.“ Bol za tobom je prevelika, rana u srcu doživotna, ljubav prema tebi vječna.
12
STIJEPO MIŠO POGARČIĆ (8.VII.2012. – 8.VII.2016.)
Počivaj u miru Božjem!
Duge su četiri godine prošle otkad nisi s nama, ali sjećanja ne blijede. Ljubav koju osjećamo je prevelika, bol u nama preteška, a tuga za tobom vječna.
Vječno tugujući: roditelji i sestre s obiteljima
Tvoja obitelj
BROJ 259
SRPANJ 2016.
U SPOMEN
TUŽNO SJEĆANJE
Dana 9. srpnja navršile su se dvije godine od smrti naše drage supruge, mame, bake i punice
Navršavaju se dvije godine otkako je prerano preminuo naš dragi
BARBARE DUŽNOVIĆ rođ. Kokorović
MARCEL VAROŠČIĆ
(1947. – 2014.) Draga naša, nedostaješ nam. Zauvijek ćemo te čuvati u našem sjećanju i našim srcima. Počivaj u miru Božjem!
(18.VII.2014. – 18.VII.2016.) Zauvijek ćeš biti dio naših najljepših uspomena. Počivao u miru!
S ljubavlju, tvoji najmiliji: suprug Zdravko, kćerke Mirjana i Irena, unučad Mio, Luka i Andrea, zetovi Ivica i Erwin
Supruga Mladenka, sinovi Goran, Dinko i Danijel, brat Marin s obitelji
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(19.VII.2008. – 19.VII.2016.) Dana 19. srpnja navršava se osam godina otkako s nama nije naš dragi
Na drage roditelje
ANA ZADRO rođ. Drijenčić (20.VII.2003. – 20.VII.2016.)
SLAVKO MIOČEVIĆ Dragi naš! U tišini vječnog doma neka te prate naše misli i molitve. Počivao u miru! Tvoje kćerke: Ljerka, Smiljka i Svjetlana s obiteljima, te obitelj pok. kćerke Željke
TOMISLAV ZADRO (30.V.2006. – 30.V.2016.) U tišini vječnog mira s vama je naša ljubav i naša sjećanja zakopana duboko u srcu. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji: kćerka Silvana, unuk Vanja i zet Vlatko
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(20.VII.2009. – 20.VII.2016.)
(20.VII.2015. – 20.VII.2016.) Navršava se godina dana otkako je preminula naša draga
JELENA VIDOVIĆ Navršava se sedam godina otkako nisi s nama. Neka te dragi Isus čuva u svom zagrljaju.
JANJA PAVIĆ rođ. Filipović Zauvijek ostaješ živjeti u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem!
Tvoji najmiliji: suprug Krešimir, djeca Dijana, Mario i Dario, zet, nevjesta i unuci
Suprug Mišo, kćeri Borka i Slavica
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
DANKO DOVADŽIJA (23.VII.2013. – 23.VII.2016.)
(30.VII.2013. – 30.VII.2016.) Dan 30. srpnja navršit će se tri godine od smrti našeg dragog
VESNA SIMIĆ rođ. Dovadžija
JERONIMA JOZELJIĆA
(26.VII.2011. – 26.VII.2016.)
Ostaješ dio mojih najljepših uspomena. Počivao u miru Božjem!
Sjećanja na vas žive u našim srcima i mislima. Počivali u miru! Majka Anđa, sestre i braća
Supruga Nada
SJEĆANJE
IN MEMORIAM
(25.VII.1980. – 25.VII.2016.)
VINKO GRABOVAC
Navršava se 36 godina od smrti naše mame
(3.VIII.2015. – 3.VIII.2016.)
JELE MILETOVIĆ
Ljubav ne umire kad najdraži odlaze, a suze nikad ne prestaju, samo se skrivaju. Vrijeme koje je prošlo nije ublažilo našu tugu i prazninu u srcima.
Počivala u miru Božjem! Zahvalna djeca: kćerka Jozepka i braća Franco, Anto, Dragan, Mijo i Zdravko, s obiteljima
Supruga Ana, sinovi Vjekoslav, Mijo i Goran s obiteljima
SJEĆANJE (11.VIII.1976. – 11.VIII.2016.) Navršava se 40 godina od smrti našeg brata
VLADIMIRA MILETOVIĆA Uvijek u našim mislima. Počivao u miru Božjem!
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
Sestra Jozepka i braća Franco, Anto, Dragan, Mijo i Zdravko, s obiteljima SRPANJ 2016.
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
BROJ 259
BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI
13
AKTIVNOSTI MLADIH Ispiti za crni pojas Već dvije i pol godine na području Vareša egzistira taekwondo klub "Bosna" čije se sjedište nalazi u Visokom. Otada pa do mjeseca lipnja ove godine kroz varešku podružnicu jednog od najtrofejnijih bosanskohercegovačkih sportskih kolektiva prošlo je mnogo mladeži, a vrhunac djelovanja ovog kluba (prvenstveno za Varešane, a ne sumnjamo i za mnoge druge) bio je seminar i polaganje mladih sportaša za crni pojas (1., 2., 3. i 4. dan/ majstorska zvanja). Ispitivači na polaganju bili su (odreda legende ovog sporta iz BiH): Muhamed Kahrimanović kao predsjednik (7. dan i višestruki svjetski rekorder u razbijanju tvrdih predmeta, čije se ime našlo i u Guinnessovoj knjizi rekorda), Edin Kajević (4. dan, predsjednik i glavni trener taekwondo kluba "Bosna" Visoko) te Belmir Berberović (4. dan, trener taekwondo kluba "Novi Grad" Sarajevo). Kandidati za prestižni, crni pojas došli su iz cijele Bosne i Hercegovine (sveukupno devet klubova), a taekwondo klub "Bosna" od 11. lipnja bogatiji je za 14 članova koji su dobili crni pojas, prvo majstorsko zvanje (1. dan). Među njima su i Varešani – Matej Bogeljić i Asmir Hrvat, koji su uspješno položili ispit.
Nadbiskupijski centar za pastoral mladih
naodmet spomenuti ni to da se organizator pobrinuo za troškove prijevoza uz posvemašnju dobrodošlicu u vidu zakuske i pića. Što reći na kraju osim da se svaka potpora mladim ljudima koji žele raditi na sebi uspješno materijalizira, kao što to možemo vidjeti na primjeru ovih glazbeno aktivnih Varešana.
Vareški rokeri u Usori Za mlade vareške rokere čulo se u čitavom kantonu! Svjedoci smo ekspanzije rada s mladima, posebno u zadnje vrijeme, a nakon koncerta "Mladi rokeri svome gradu", koji je održan krajem svibnja ispred Osnovne škole "Vareš" u Varešu i koji je izazvao pozitivne reakcije posjetitelja, vareški bendovi pod vodstvom profesora Igora Hingera dana 11. lipnja 2016. posjetili su općinu Usora te sudjelovali na manifestaciji "Prvi aplauz" koja je organizirana u sklopu XXVI. Dana hrvatske kulture "Usora 2016.". Mladi rokeri su uz ovacije nastupili kao gosti u revijalnom dijelu manifestacije. Do suradnje Vareša i Usore (barem na ovaj način) došlo je zahvaljujući sudjelovanju na Dječjem festivalu u Žepču, proljetos, koji je oduševio organizatore ove manifestacije, prvenstveno gosp. Borislava Petrovića iz Općine Usora. Nije
Framaši željni angažmana U Sarajevu je 25. lipnja 2016. godine, nakon nekoliko godina izgradnje i pripreme, uz prisutnost oko 600 gostiju, svečano otvoreno prelijepo zdanje Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih "Ivan Pavao II.", u kojem se na 3.500 četvornih metara korisnog prostora nalaze kapelica sv. Ivana Pavla II., knjižnica, uredski prostori, sobe za smještaj, kafić, restoran, razne dvorane (konferencijske, sportska, glazbena, plesna), dječji vrtić te brojni drugi sadržaji. Svrha ovog Nadbiskupijskog centra je u tome da mladi nastave ostvarivati brojne aktivnosti na polju crkvenog djelovanja, ali i ekumenskog i me-
OGLAS PRODAJEM DVOIPOSOBAN STAN (75m²) U VAREŠU, P+8, CENTRALNO GRIJANJE. INFORMACIJE NA TELEFON: (061) 134-212.
tel. +387 62 235 808 info@krcma-fm.com
Vijaka b.b., 71330 Vareš Bosna i Hercegovina 14
đureligijskog dijaloga. Ovaj Centar otvorio je uzoriti kardinal Vinko Puljić (koji je u uvodnom govoru pročitao i poruku Svetog Oca, pape Franje), u nazočnosti mnogih crkvenih velikodostojnika i političkih dužnosnika poput vlč. dr. sc. Šime Maršića, koji je i ravnatelj Nadbiskupijskog centra, msgr. Luigija Pezzuta, apostolskog nuncija u BiH, msgr. prof. dr. Franje Topića, predsjednika HKD "Napredak", Burkharda Hanekea, voditelja poslova karitativne organizacije "Renovabis" iz Njemačke, te Marinka Čavare, predsjednika Federacije BiH. Svoj mali doprinos u otvaranju ovog Centra (u kojemu radi i jedan Varešanin), dali su i vareški framaši, koji se (iako u zadnje vrijeme malo zastali s djelovanjem) i dalje drže zajedno. Nekoliko njih je istaknulo kako im je odlazak na otvaranje ovog Centra značio i bio veoma poticajan, te da bi željeli sudjelovati u budućim akcijama koje Nadbiskupijski centar organizira. Da li će do toga doći, vrijeme će pokazati. Evidentno – želja postoji! Pripremio V. Ruf
BROJ 259
SRPANJ 2016.
SJEĆANJA
Radni kolektiv Doma zdravlja Vareš "Sa zajedničkom jutarnjom kavom započinjao je radni dan. I pored intenzivnog rada, s elanom se dolazilo na posao, družilo se, mjesečno krunisalo naše druženje zajedničkim ručkom na Mrestilištu ili eventualno s posebnim razlogom poslije 15 sati 'radni sastanak'. Jedan fini period vrijedan sjećanja i spominjanja", napisa, uz ove fotografije, dr. Branka Krajinović.
UPLATE ZA FOTOMONOGRAFIJU Zbog čestih upita, do daljnjega iznova ćemo objavljivati brojeve računa koji su namjenski otvoreni za sponzorske i donatorske uplate iz zemlje i inozemstva, a u svrhu potpore izradi fotomonografije radnoga naziva "Vareš kroz stoljeća". O tome kako će biti kategorizirane uplate (sukladno iznosima) upućujemo na članak objavljen u listu "Bobovac" broj 250, str. 13. A brojevi računa su: (za uplate u KM) 3385802224035182, svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareš kroz stoljeća". Primatelj je: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš. Iste naznake važe i kod uplata iz inozemstva uz: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22. Računi su otvoreni kod UniCredit Bank Vareš.
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
SRPANJ 2016.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 259
15
Tekst D. Šego | Foto J. Klarić
OD BOBOVCA DO OLOVA, PREKO BRDA I DOLOVA (I)
BOROVICA Gdje ono stadoh u prošlom pisanju, u nedjeljnoj (op)hodnji? Ah da, kod Bobovca. Jede ga, rekoh li, zub vremena, al' bogme nagriza i vandalizam. Ovu je tablu netko platio, netko stavio, al' nađe se i tko će joj pokušat' "uši na mašnu svezat"... S Bobovca bî nekako logično upraviti put Borovice, naseobine saskih rudara, varošice rušene i paljene, ali koja preživje i danas k njoj mami vijugavi, usko asfaltirani put. Dovede on prvo pod mjesno groblje Borovice Donje. Koja je to riznica povijesti bosanske na tako malom prostoru... Ogromna lipa zaostala iz vremena Slavena i Sasa kao sveto drvo, dva pogolema stećka "šljemenjaka" izrađena od sedre (da i to vidim!), srednjovjekovna nadgrobna "krstača", pa lijevani križ, svjedok novijeg, industrijskog "vakta". Različiti nadgrobnici pričaju priču o vremenu i obiteljima koje obitavaše u ovom kraju živeći od kopanja raznoraznih ruda. Nikad tu život nije bio lak, čak se i brdo nasuprot zove Križ. Nastavlja se vijuganje uz rječicu, pa uz goru, valja se uspeti na Gradinu, čiji naziv i sam nešto progovara. No, u pohodu na Borovicu Gornju treba ići skroz do kraja i riješiti se ceste pa puteljkom do Radakove stijene. S nje, legenda kaže, "strmeknuše" vojvodu Radaka što predade tvrdi Bobovac osmanskom osvajaču, a ispod nje izvor-voda, studena i sjetna. Priroda "nebarnuta" buja, a tišina takva da se krila leptira čuju. Još ću na tren zraknut' i pod zemlju, kad je već ulaz u "kraljevu jamu" nadohvat, u bukviku pod puteljkom, pa bit će dosta, i previše možda, povijesnih pojmova i turističkih dojmova za jedan dan...