LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXII. • BROJ 261 • RUJAN 2016. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
ISSN 1512-813X
9 771 512 81 300 6
UVODNIK
Između dva broja "Da li ste za to da se 9. januar obeležava kao Dan Republike?" Ovo pitanje s glasačkog listića referenduma što bi se trebao održati 25. rujna u Republici Srpskoj, već više od mjesec dana natura se javnosti u Bosni i Hercegovini kao pitanje svih pitanja. Nijedne vijesti, a one se na radijima emitiraju svaki puni sat, ne prođu a da se ne spomene famozni referendum. Kako do njegova održavanja ima još nekoliko dana politička temperatura sigurno će dodatno porasti, a teško onom tko se time ozbiljno opterećuje kraj svoje poluprazne činije, držeći uho stalno uz tranzistor ili prst na daljinskom da odsluša nekoliko tv-dnevnika kako bi ulovio mišljenja svih strana. Međutim, ni Ured visokog predstavnika u BiH (OHR), ni njemu nadležno Vijeće za implementaciju mira u BiH (PIC) ne znaju kako bi s time na kraj. Potvrdila je to posljednja sjednica Upravnog odbora PIC-a, koncem kolovoza, na kojoj nije postignut konsenzus jer je Rusija izdvojila svoje mišljenje. Uostalom, već ranije su (donekle zaboravljeni) Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko i američka veleposlanica u BiH Maureen Cormack iznijeli stav da se referendumom krše Daytonski mirovni sporazum i Ustav BiH, uz pljesak s bošnjačke strane, dok je Rusija tvrdila da bh. entitet Republika Srpska ima pravo na referendum, čemu se žarko aplaudiralo iz Banje Luke. Ipak, najnovija izjava ruskog veleposlanika u BiH Petra Ivancova glasi da bi svi trebali učiniti korak unatrag po pitanju referenduma jer je očito da su stvari eskalirale.
Podsjetimo se, do ovih je tenzija došlo tako što su ih generirali Bakir Izetbegović i Milorad Dodik, poslije čega svaljuju krivnju jedan na drugoga. Dodik je kazao da je "RS nesmetano slavio svoj Dan Republike gotovo dvije decenije, da bi onda Izetbegović našao za shodno da pokrene inicijativu za ukidanje tog dana, što je Ustavni sud BiH i učinio" (prošle godine u studenom). I tada je već izvučen fitilj, a koji je potpaljen odlukom Narodne skupštine RS-a o raspisivanju referenduma (usvojenom 15. srpnja ove godine). Na to je Izetbegovićeva reakcija bila: "Ovaj referendum je najozbiljniji udar na ustavnopravni poredak i vladavinu prava u BiH od potpisivanja Dejtonskog sporazuma". I tako smo dobili krizu, za koju neki vjeruju da je ipak tempirana te da su Izetbegović i Dodik dogovorili aktualni politički rat oko referenduma jer to odgovara obojici pred lokalne izbore. A kako se politika prostituira vidjeli smo baš na primjeru ove dvojice političara kad su nedavno na večernjem restoranskom sastanku u Istočnom Sarajevu učas riješili dva ključna politička problema – mehanizam koordinacije oko europskih pitanja i potpis na pismo namjere MMF-u (pisali smo o tome u prošlom uvodniku). No, kao da nam ovdje još nešto nedostaje... Ah, da: u BiH postoji i hrvatska strana. Već smo, dakle, pisali da je ona ostala bez večere i u Istočnom Sarajevu, a sada je opet na "dalekom" jugu. No, hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović svoj stav o referendumu uspio je iznijeti na novinarski upit, kazavši kako očekuje da će referendum o Danu Republike Srpske biti održan i da se 26. rujna, dan poslije referenduma, apsolutno ništa
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš
neće promijeniti. "Skloni smo pretjeranim tenzijama, neću reći oko trivijalnog pitanja, da ne povrijedim one koji traže da se definira datum, jer svaka sredina u BiH ima svoj dan, bez obzira bila to neka općinska struktura ili viša razina vlasti", rekao je Čović, napominjući kako je sugerirao svim svojim kolegama da odluke Ustavnog suda BiH nisu za komentiranje, kao ni odluke Savjeta za provedbu mira, bez obzira na koji način su donesene. I tako, zabavljeni referendumom, zaboravismo da ova zemlja ima gomilu daleko većih problema o kojima bi se trebalo preispitati i u lokalnim zajednicama, bar sad pred općinske izbore. A izbori će biti u nedjelju 2. listopada, na njima mi i kartonska kulisa, u ruci olovka, na listama nema Bakira i Milorada već lokalni kandidati. Neki će reći: nije to neka moć odlučivanja i ne paše im izbor, ali ulog je golem: četiri godine vareške budućnosti, kojom će netko upravljati.
OBAVIJEST U povodu obilježavanja 20. obljetnice postojanja vareške internetske stranice (VHP), te ujedno 20. obljetnice prvog pojavljivanja lista "Bobovac" u elektronskom izdanju, u srijedu 28. rujna 2016. godine u velikoj dvorani općine Vareš, u 19 sati, bit će upriličena svečana akademija. Pozivamo vas da nazočite ovom događaju.
Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576
www.fondacija.vares.info
IZ ŽUPNIH MATICA
ŽUPA VAREŠ
Kršteni: Aleksandar Pavić (Zorana i Svetlane), Rea Ivandić (Ronalda i Margite), Viktor Poljaković (Ivana Marka i Lidije). Vjenčani: Mišo Bogeljić i Andrea Jelić, Boban Ravlija i Dragana Čović. Umrli: Jasenka Čupka rođ. Jarčević (1953.), Mato Mrljić (1944.), Ilija Malbašić (1940.), Pero Dodik (1939.), Fina Piljić rođ. Josipović (1931.), Vilim Miketin (1939.), Terezija Riđić rođ. Filipović (1936.), Vinko Ratibor Franjković (1942.), Terezija Mirčić rođ. Mirčić (1937.), Stjepan Jelić (1929.).
ŽUPA BOROVICA Umrli: Luca Knežević (1944.). Umrli: Anđa Vidović rođ. Martinović (1932.). ŽUPA VIJAKA Na naslovnici: plodovi aronije (foto: Kristina Božić)
2
BROJ 261
DONACIJE ZA "BOBOVAC" B. E., Vareš – 30 KM, N. N., Vareš – 30 KM, J. Š., Kanada – 100 CAD, N. N., Njemačka – 43 KM, Matilda Kalas, SAD – 60 KM, Marin Jozeljić, Austrija – 20 KM, Štefica Andrijević, Švedska – 50 KM, Borislav i Katarina Medenčić, Kanada – 40 KM.
Svima hvala lijepa! RUJAN 2016.
VIJESTI OBILJEŽEN DAN OPĆINE Svečanom sjednicom Općinskog vijeća 16. kolovoza 2016. godine obilježen je Dan općine Vareš. Uz predstavnike društvenog, gospodarskog i kulturnog života, kao gosti sjednici su nazočili načelnici općina Novo Sarajevo i Olovo, Nedžad Koldžo i Đemal Memagić. U odsutnosti predsjedatelja Općinskog vijeća Zdravka Maroševića (iz zdravstvenih razloga), sjednicu je otvorio i pozdravnim se riječima obratio vijećnik Mario Mirčić. A uoči početka sjednice vareški općinski načelnik Avdija Kovačević sastao se sa svojim kolegom iz Novoga Sarajeva, kojom prigodom su potpisali ugovor o isplati pomoći ove sarajevske općine u iznosu od 20 tisuća KM za sanaciju šteta nastalih tijekom srpanjskih nepogoda na području općine Vareš. Potrebe za ovakvim donacijama zacijelo najbolje oslikavaju trenutni ekonomski položaj naše općine, a i sama sjednica, premda s glazbeno-sportskim intermecima, ali bez ikakvih popratnih sadržaja i obilježavanja izvan općinske dvorane, bila je odrazom općega stanja i predavanja letargiji. U svom obraćanju načelnik Kovačević to je samo podcrtao kazavši: "Vareša, nekadašnjeg privrednog čuda i eldorada, više nema, niti će ga ikada biti. S tim se moramo pomiriti, ma koliko to bolno bilo." No, zatim je istaknuo nekoliko pravaca u svojoj viziji budućeg razvoja općine, dodajući: "Ako je kriza šansa, a jeste, onda imamo priliku da iz prividnog vareškog pepela uzdignemo novi i ljepši Vareš čije će osnovne razvojne grane biti: odgoj i obrazovanje, te materijalno jačanje naše porodice kao uslov svih uslova za stvaranje zdravog društva; razvoj turizma i svih drugih kulturnih sadržaja koji će u perspektivi biti vareški brend; razvoj i afirmacija poljoprivredne proizvodnje sa težištem na proizvodnju zdrave organske hrane koja će biti kompatibilna s agroturizmom; uzgoj, zaštita i stručna eksploatacija šumskog blaga s tendencijom na afirmaciji drvoprerade i to njene potpune finalizacije i iskoristivosti; metaloprerada s afirmacijom i razvojem malih i srednjih preduzeća; razvoj i afirmacija nevladinog sektora kao korektiva i antipoda svakog civilnog društva." Načelnik je u nastavku svoga obraćanja iznenadio prijedlogom da se propita 16. kolovoz kao Dan općine, koji se inače pod tim nadnevkom obilježava tek petu godinu. "Vareš ima i svoj grunt i svoga osnivača. To nije 16. august, bez obzira što ga slavimo, i vrijedi razmisliti da se dan rođenja i ustanovljenja grada počne u budućnosti slaviti kao dan Općine. Na ovaj način bi mogli pomiriti sve vareške sanjare, čak i jugonostalgičare, nacional romantičare, neshvaćene kulturnjake, naše čuvene majstore za koje mnogi od nas tvrde da su genijalni osobenjaci, a posebno našu dijasporu koja je ni kriva ni dužna postala to što jeste", kazao je Kovačević. Uz ovogodišnji Dan općine općinski je načelnik dodijelio šest zahvalnica uz skromne novčane iznose, a primili su ih: Omer ef. Kurtagić, profesor Igor Hinger, Udruga za prevenciju ovisnosti "Narko Ne", prim. dr. Fikret Operta, Meho Bajrić i Darija Kuhar. Nakon sjednice ostalo se još kratko u općinskoj dvorani, uz domjenak i glazbu vareških mladih tamburaša. ZAVRŠENA SANACIJA KAPIJE Područje općine Vareš je početkom trećeg tisućljeća zahvatilo već nekoliko prirodnih nepogoda, a po općem mišljenju, poplava iz svibnja 2014. bila je najgora (uostalom, kao i u drugim dijelovima Bosne – povijesnih razmjera). Brojne su RUJAN 2016.
prometnice bili potkopane bujicama ili zatrpane odronima, deseci privatnih objekata poplavljeni ili ugroženi klizištima, nekoliko sela je bilo odsječeno pa čak i sam grad jer su tih dana zatvoreni i tunel i "Kapija". No, upravo je "Kapija" došla u središte pozornosti zbog činjenice da je na tom dijelu presječen regionalni put R-444, koji predstavlja žilu kucavicu za grad Vareš. Nakon što se 27 mjeseci prometovalo obilaznicom, koja je bila ispod svakog standarda, dana 19. kolovoza napokon je omogućen normalan prolaz motornim vozilima na "Kapiji". Radove je izvelo poduzeće "Porobić" iz Zavidovića i otvorilo stari kolnik nad kojim se sada izdiže zid od betonskih blokova kao zaštita od eventualnih novih odrona. Međutim, hoće li ova fortifikacija biti adekvatna i dovoljno snažna da odoli sili prirode, pogotovu što je inženjerski riješena na način da stoji pod kutom od 90 stupnjeva...? Na samom radilištu dobili smo objašnjenje da strmina nad cestom nije ostavila mogućnost za postavljanje zida pod nagibom. Treba dodati i to da vareški geolozi, kao poznavatelji situacije na tom području, smatraju da je bilo od ključnoga značaja poraditi na preventivi iznad odrona i izvršiti drenažu podzemnih voda koje će i dalje kod jačih kiša stvarati novu opasnost. No, o čemu govorimo kad u projekt sanacije nije uključeno ni presvlačenje oštećene dionice novim slojem asfalta. PREDSTOJE LOKALNI IZBORI Pred nama su sedmi po redu slobodni, višestranački lokalni izbori (2. listopada). Kampanja već uvelike traje, a svoje kandidate za općinske vijećnike istaklo je devet političkih stranaka: BPS (19 njih), DF (24), SDP BiH (20), HDZ BiH (21), A-SDA (6), SBB (24), SDA (24), Stranka umirovljenika (22), te Naša stranka (2). U odnosu na posljednje lokalne izbore 2012. godine, na vareškoj sceni imamo tri političke stranke manje. (BNS, HSP BiH i SZBiH nisu prijavili svoje stranačke liste, ili iste nisu prihvaćene u Središnjoj izbornoj komisiji – o tomu možemo samo nagađati.) Ali, primjećujemo zanimljiv trend: unatoč manjem broju stranaka, više je kandidata na listama! Među njima ima osoba s političkim iskustvom, kao i onih koji su tu prije "da popune liste". Bilo kako bilo, ove godine imate šansu birati između 162 kandidata. Jednostavnom kalkulacijom utvrđujemo da se, od 8892 stanovnika općine Vareš po popisu iz 2013. godine, kandidiralo 1,82% njih. Možda se to doima malo, ali ipak razmislite... Sigurno poznajete barem nekoliko kandidata, a neki od njih su zacijelo i vaši prvi susjedi. Lijepo je primijetiti kako su stranačke liste nešto pomlađene, što će, vrlo je moguće, imati utjecaja na rezultat samih izbora. A da li je to korisno za općinu i hoće li vareška mladost, ukoliko bude imala dovoljno izabranih predstavnika, preokrenuti neke stvari nabolje – ostaje tek da vidimo. Što se tiče izborne utrke za načelnika općine, tri su pretendenta na to mjesto, i to: aktualni načelnik Avdija Kovačević ispred nacionalne koalicije Stranke demokratske akcije i Saveza za bolju budućnost BiH (SDA/SBB), zatim Ahmed Botić ispred Demokratske fronte (DF), te Zdravko Marošević ispred Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH), koji je aktualni predsjedatelj Općinskog vijeća. Favorita je teško izdvojiti, te se smatra kako će ovi izbori biti jedni od neizvjesnijih. Stoga, birači, odazovite se: na vama je da izaberete novo vodstvo Vareša!
BROJ 261
3
INTERVIEW
Kenan Kamenjaš, dipl. ing. šumarstva
Investirati u finalizaciju Rukovoditelj Poslovne jedinice "Šumarija" Vareš odgovara na naša pitanja kojih je u ovoj oblasti zaista mnogo, a naglasak stavlja na veliki potencijal vareških šuma, smatrajući da bi ovaj resurs trebalo znatno bolje iskoristiti na lokalnom planu – kroz otvaranje pogona za finalnu preradu. Razgovarao M. Marijanović n Krenimo od političkih pitanja, pa ćemo doći i do praktičnih. Naime, već su tri godine od zajedničke izvanredne sjednice općinskih vijeća Vareša i Olova na kojoj je izglasano formiranje samostalnog ŠPD-a za područje ovih dviju općina, no bez snage da se to i provede u djelo. S ove distance, kakav je Vaš sud o tom pokušaju; je li on bio ispravan i što ga je koštalo neuspjeha? o Kada je riječ o formiranju JP ŠPD Olovsko-vareško moram reći da je to tada bio hrabar i odvažan poduhvat, da se u potpunosti riješi problem oko upravljanja vareškim i olovskim šumama i da na taj način mi Varešani u potpunosti kontrolišemo naše šumske resurse. Međutim, sa druge strane danas gledajući, ovaj potez je možda bio i preuranjen i ishitren. Mišljenja sam da bi bilo bolje da se pokušalo sa formiranjem Kantonalnog preduzeća Olovsko-vareško, sa sjedištem u Varešu, kao prelaznim oblikom, a onda u konačnici formirati samostalno preduzeće JP ŠPD Olovsko-vareško. U novom nacrtu Federalnog zakona o šumama predloženo je da se na području jednog kantona može formirati više šumsko-privrednih društava, što ovoj ideji ide u prilog. n Da li je vareška "Šumarija", poslije te političke avanture i ostanka u sastavu Šumsko-privrednog društva Zavidovići, osjetila neke posljedice? Kako ste inače zadovoljni statusom unutar tog sistema i je li on ekvivalentan činjenici da je područje općine Vareš najbogatije šumom u cijelom Kantonu? o Posljedica nije bilo, nismo to osjetili, naprotiv status "Šumarije" se počeo popravljati, a mi smo promijenili politiku "Šumarije" i počeli investirati u vlastitu proizvodnju. Nabavili smo još tri zglobna traktora, šest kombi vozila, dva terenska vozila, te na ovaj način uposlili novih 40 proizvodnih radnika sa područja Vareša.
4
Vareške šume jesu najkvalitetnije i najljepše u cijelom kantonu, i ne samo u kantonu, mogu slobodno reći u cijeloj Bosni i Hercegovini. Tu, naravno, prednjače predjeli Zvijezde, Misoče i Bukovice. To su šume sa velikim zalihama drvne mase do 250 m³ po hektaru i zapreminskim prirastom od 7 do 8 m³ po hektaru. n Pored tolikih šuma, što je razlogom da privatne investicije, poput recimo kineske pilane u Ponikvama, kod nas propadnu i zašto nismo više bazirani na preradu, nego smo dobri samo u isporuci oblovine? o Ja sa svoje pozicije ne mogu znati sve pojedinosti vezane za konkretni slučaj, ali od onoga što je meni poznato jeste da je "kineska pilana" u Ponikvi propao projekat iz razloga nedovoljne informisanosti i upućenosti od strane kineskih investitora. Osnovna njihova greška ogleda se u tome da su oni težište proizvodnje postavili na preradi bukve na lokalitetu gdje nema bukovih trupaca ni blizu kapaciteta koji su njima bili potrebni. Sortimenti jele i smrče su im bili preskupi, a teško su se uklapali i u cijenu bukovog sortimenta. Po mojim saznanjima, jeftinije su plaćali prerađene sortimente jele i smrče u Kini dovezene iz Rusije, nego oblovinu kod nas u Varešu. Pogoni za preradu koje su postavili nisu se pokazali kvalitetnim, a pored toga nisu imali ni stručan rukovodeći kadar. Ono što je bio dodatan problem jeste da su prijetili obaranju satnice rada, koja je bila znatno manja nego u našim domaćim pilanama. U svakom slučaju, mi imamo dovoljno kapaciteta da pojačamo drvnu preradu; jedna trećina naše dnevne proizvodnje podmiruje potrebe lokalnih pilana, a sva ostala drvna masa se prodaje u kantonu i van kantona. Ono što općenito nedostaje našim pilanašima jeste finalizacija proizvodnje, a gotovo da nikako nemamo proizvodnju tapaciranog i pločastog namjeBROJ 261
štaja. Ovo je meni lično neshvatljivo, da imamo ovoliko prirodno bogatstvo, a tako malo finalne prerade. Za razliku od drugih gradova, npr. Gračanice, koja je u Tuzlanskom kantonu i koja nema četinarske šume u krugu od 100 kilometara, a ima deseterostruko više pilanaša koji su svoju proizvodnju podigli do potpune finalizacije. Ja u ovoj djelatnosti vidim priliku za razvoj privrede Vareša, za pokretanje malih pogona i privatnu inicijativu lokalnih poduzetnika. n Mnogo je pitanja koja se nameću kad je riječ o gospodarenju šumskim resursom i njegovoj eksploataciji. Počnimo od toga da se na Općinskom vijeću čuju česte paušalne primjedbe na razmjere sječe i na ostavljeno stanje koje netko zove šumskim redom, a netko neredom. Vi i kao vijećnik istupate sa staloženim obrazloženjem da se sječa vrši po propisu i u okvirima ili čak ispod zacrtanih godišnjih planova, pa se svi zabrinu – što bi tek bilo da se ti planovi do kraja ispune!? Govori se i o tome da su zbog nesavjesnog rada u šumi posljedice vremenskih nepogoda, a naročito bujica bitno uvećane...? o Šumski red, odnosno Pravilnik o šumskom redu je podzakonski akt Zakona o šumama koji definiše kako i na koji način treba urediti sječivu površinu jednog tretiranog odjela. To je već pitanje struke, za RUJAN 2016.
to se ide u školu i ne može svako o toj problematici donositi sud, da li je na nekoj površini šumski red ili nered. Naravno da se sječa vrši po propisu. Mi svakih deset godina izdvajamo oko 1,5 miliona KM za izradu Šumskogospodarske osnove kao osnovnog plana gazdovanja šumama. Pored te osnove mi svake godine izrađujemo godišnje planove gazdovanja, a za svaki odjel u kojem se radi neki tip sječe, da li redovna, sanitarna itd., izrađujemo izvedbene projekte; u projektima nalažemo tačne smjernice i upute kako i na koji način treba pristupiti realizaciji projekta. Mi zakonski moramo planove provesti do kraja; kako planove korištenja šuma, tako i uzgajanja šuma, zaštite šuma i svih onih planova koji nam se nalažu. n Sječa u vodozaštitnim zonama trenutno je vrlo restriktivna. Što to znači za vaše poslovanje i da li podrazumijeva opću ograničenost sječe ili pak zabranu ulaska mehanizacije i uvođenje animalnog izvlačenja trupaca, a to se sigurno ne uklapa s imperativom brže i jednostavnije eksploatacije? S druge strane, čini se da je odluka takvog tipa možda i zakasnila jer svjedoci smo da su vodostaji tekućica na vareškom području prepolovljeni... o Vodozaštitne zone su područja utvrđena pravnim aktima i odlukama nadležnih organa i mi ih moramo poštovati. Problem vodozaštitnih zona je u veličini zaštićene površine i načinu na koji su one određivane i pravilnicima koji su opisali ograničenja pri eksploataciji. Ovdje je tehnologija koja će se primjenjivati prilikom faze izvoza najmanji problem, koliko je problem procedure oko izdavanja prethodne vodne saglasnosti i vodne dozvole. Jednostavno rečeno, lica koja su radila elaborate vodozaštitnih područja su to radila nestručno i nelogično. Animalno izvlačenje trupaca je prihvatljivo i praktično, ali na manjim distancama, najviše do 150 metara, sve preko ove distance je neproduktivno i jako skupo. Obično se primjenjuje kombinacija animalne i traktorske vuče kao najefikasnije u ovim područjima uz primjenu sortimentnog metoda izvoza. n Nakon prethodna dva pitanja koja se nekome mogu učiniti tendencioznim u smislu da vaše poduzeće bude okrivljeno za sve, dolazimo ipak i do onih koji rade štetu i nered u vašoj sjeni. To su privatni poduzetnici koji se bave sječom i izvozom trupaca iz privatnih šuma, a zatim i šumokradice. Prvi sudjeluju u stvaranju šteta na putevima, RUJAN 2016.
zatrpavaju kanale i propuste, a neupućeni vide samo da je to učinio šumski traktor i pojma nemaju čiji je. Drugi uplate nešto malo, nekad možda i nimalo, no posijeku koliko stignu i na tome zarađuju. Gdje su u toj priči šumari, gdje šumski inspektori i pita li se "Šumarija" išta u vezi s tim? o Naravno da znatne štete prouzrokuju i privatni poduzetnici koji kupuju privatnu šumu, vrše izvoz preko naših traktorskih vlaka i otpremu na našim međustovarištima. Sve se to radi bez najave i u sjeni našeg poslovanja, a nama se fakturišu sve štete koje nastaju. Najčešće štete takve prirode su presijecanje lokalnih vodovoda, uništavanje elektrovodova, putnih komunikacija i zatrpavanje propusta. A najveći problem je u tome što se ove štete ne prijavljuju nadležnim subjektima ili, još gori, kad se pokušaju prikriti u potpunosti. Sve aktivnosti oko realizacije privatne šume su u nadležnosti Kantonalne uprave za šumarstvo, koja ima svoje odjeljenje i ovdje u Varešu. Mi nismo nadležni za realizaciju planova gazdovanja za privatne šume. n Pojasnite nam malo pojmove sanitarna sječa i "slučajni užitak", ova druga sintagma laiku se čini čak pomalo smiješnom. Osim toga, koliko se radi na tome da suha stabla budu uklonjena; čini se da tu nema dovoljno zarade pa ni dovoljno interesa? Govori se također o kukcu potkornjaku, koji je četinarima prirodni neprijatelj broj jedan, a na više mjesta, po skupinama suhih i na suncu već spečenih smrča, vidimo žarišta te zaraze. Međutim, ta stabla stoje, često valjda i zato što nisu lako dostupna ili je gdjekad riječ o privatnim parcelama, uglavnom čini se da
Suha stabla – nikom zanimljiva BROJ 261
šuma u tom pogledu ostaje prepuštena sama sebi. U čijoj je nadležnosti preventiva te vrste? o Sanitarna sječa je uzgojni oblik preventivne sječe oboljelih, oštećenih, izvaljenih, prelomljenih i svih drugih stabala koja u skorije vrijeme (jednog vegetacionog perioda) mogu postati potencijalna opasnost za širenje bolesti zaraze više stabala, te formiranja žarišta. Pojam "slučajni užitak" sam i ja prvi put čuo kada sam počeo raditi u šumarstvu. Ovaj pojam ne poznaje struka niti se koristi u stručnoj šumarskoj literaturi. Suha stabla ne predstavljaju opasnost za zarazu, ona su mrtva i njih je znatno prije trebalo ukloniti iz sastojine, dok su bila u jednoj od kategorija gore nabrojanih stabala. U tehničkom smislu suha stabla pripadaju manje vrijednim sortimentima, koji se najviše prodaju kao celulozno ili ogrjevno drvo. Potkornjaci jesu najopasniji prirodni neprijatelj smrčevih stabala. Najveći broj oboljelih stabala smrče je rezultat napada smrčevih potkornjaka, po slobodnoj procjeni više od polovine sanitarnog drveta smrče je rezultat aktivnosti ovog štetnika. Mi provodimo preventivne mjere suzbijanja ovog štetnika postavljanjem feromonskih klopki (crnih kutija koje se mogu vidjeti na proplancima) na propisnim udaljenostima od sastojina. A za zaštitu privatnih šuma zaduženi su vlasnici i Kantonalna uprava za šumarstvo. n Postoji li inače interes za korištenjem suhih stabala četinara za ogrjev? Nekako se to čini zapostavljenim, a bila bi višestruka korist: prvo, tako bi se šuma čistila od njih; drugo, bilo bi spašeno više bukve, hrasta i graba koje se dobrano "listi"; treće, manje bi se novca "protjeralo kroz dimnjak" jer nemaju baš svi i u svakom trenutku potrebu ložiti najkaloričnija drva ili ugljen. Znamo da je priča o stovarištu koje bi otvorila "Šumarija" zatvorena zaključkom o ekonomskoj neisplativosti zbog uhodanog sivog tržišta, a s druge strane prilično je neshvatljivo da na području naše općine ne postoji nijedan pogon za proizvodnju briketa koji bi apsorbirao suho drvo i šumski, a ne samo pilanski otpad? o U posljednje vrijeme imućnija domaćinstva uvode centralno grijanje u svoje domove i zagrijavaju se na pelet, proizvod koji se dobija preradom suhog i škartnog drveta. Na ovaj način se smanjuje potražnja za ogrjevnim drvetom bukve i ostalih lišćara. Ipak, ovaj način zagrijavanja je nešto skuplji i većina građanstva ga još ne
5
INTERVIEW primjenjuje. Pretežno penzionerska populacija i seoska domaćinstva su glavni konzumenti bukovog ogrjeva. Stovarište ogrjevnog drveta možda i zaživi u budućnosti, gdje će se moći kupiti određene količine iscijepanog drveta za gradsko područje, a možda u vlastitoj režiji "Šumarija" nešto poradi na proizvodnji briketa i peleta u skorije vrijeme. n Od Vašeg dolaska na upravnu poziciju u vareškoj "Šumariji", prema općem zapažanju, mnoge su se stvari promijenile nabolje. Od brže i pravodobne isporuke ogrjevnog drva umirovljenicima do angažiranja na sanaciji lokalnih putova, pa i otklanjanja posljedica nepogoda. I pošteno je reći da koliko god čovjek razmišljao "vareški" i štitio interes lokalne sredine, to danas nije ni lako ni uvijek moguće, zbog nakaradne centralizacije i famoznih viših interesa. Iz Vaše pozicije, kažite u zaključnoj riječi: što bi se još dalo učiniti u postojećim okolnostima da bude bolje, da se probudi svijest, da se spasi što se – kad je o šumama riječ – još spasiti može. o Meni je iskreno drago čuti da se prepoznao trud i zalaganje na poboljšanju odnosa "Šumarije" sa lokalnim stanovništvom, aktivnim učešćem u sanacijama puteva i otklanjanja posljedica elementarnih nepogoda, isporuka ogrjevnog drveta penzionerima i niz drugih aktivnosti koje smo provodili u proteklom periodu na usluzi našem građanstvu. Aktivnosti koje smo proveli u nabavljanju i osposobljavanju mehanizacije imale su za rezultat povećan broj uposlenih u našoj "Šumariji". Pravilna i blagovremena isporuka trupaca našim pilanašima povećala je broj uposlenih u njihovim pogonima. Dalje, mi moramo tražiti investitore koji će ulagati u pilansku preradu i finalizaciju drvnih proizvoda. Potencijal naših šuma je velik, one su zdrave i očuvane, i zasigurno mogu biti garant proizvodnje dugi niz godina na ovim prostorima. Pored direktne proizvodnje naše šume su bogate i sporednim šumskim proizvodima: gljivama, ljekobiljem, eteričnim uljima, smolama. Sve su ovo prilike za pokretanje proizvodnje. Ono što još pruža mogućnost dodatnog upošljavanja jeste pokretanje manjih firmi za sječu i izvoz drvnih sortimenata, te firmi za šumsko-uzgojne radove jer na našem području nema ni jedne firme za ovu djelatnost, a trenutno imamo samo jednog kooperanta sa područja Vareša koji nam pruža usluge sječe i izvoza.
6
OKRETANJE ZEMLJORADNJI
Prednjače malinari Poljoprivredna proizvodnja na području općine Vareš unatrag godinu dana uhvatila je dodatni zamah, pri čemu su plantažni zasadi maline udvostručeni. A pored maline, ove je godine prvi put za berbu prispjela i aronija, dok će se neki tek okušati u uzgoju šumskih jagoda. M. Marijanović
U
vareškim selima, negdje više negdje manje, događa se stanovito buđenje. Niču plantaže i zasadi jagodičastog voća. Međutim, zadnjih par godina govorilo se i o aroniji (sibirskoj borovnici) kao plodu velike otkupne vrijednosti, ali je ona našem zemljoradniku ostala nekako strana. Oni koji su je zasadili, više eksperimentalno i na manjim parcelama, njezin prvi urod preradili su uglavnom sami (sušili ili cijedili sok), jer je ponuđena cijena otkupa bila ucjenjivački niska (3 KM), dok se na tržnicama moglo zaraditi tri puta više po kilogramu. No, konzumenti se baš i ne otimaju za njom kako se mislilo polazeći od cijene litarskog sirupa u apoteci, kad se za ovu ljekovitu biljku tek nedavno pročulo i u njoj vidjelo šansu zbog otpornosti na varešku planinsku klimu. Ulazak u sadnju aronije i na samo tržište ne teče organizirano kao što je to slučaj s malinom. Na Pogari se, pored nekoliko manjih, nalazi najveća plantaža aronije (s 1300 sadnica u posjedu župnoga ureda, ali na iznajmljenoj parceli), no u berbi su bili brži kradljivci koji su odnijeli više od dvije trećine prinosa! Policija još istražuje ovaj slučaj. Kao problem uzgajivačima ove biljke pokazale su se i ptice, kasni mrazevi nisu nanijeli štetu ali jesu usporili njezin rast, a danak je uzela i tuča. Dakle, tko bi se htio ozbiljnije baviti aronijom morat će riješiti protugradnu zaštitu i nekako distancirati gladne kljunove. Maline pak hoće obrstiti srne, ako plantaža nije dobro ograđena, a i za njih bi bilo važno napraviti protugradnu zaštitnu mrežu, što je dodatna investicija o kojoj neki proizvođači i ne razmišljaju naprosto zbog nedostatka sredstava. Koliko sezona zna podbaciti govori podatak resorne općinske službe po kom je prinos ove godine bio za 50 posto manji nego lani zbog nepovoljnih vremenskih uvPo zasađenim površinama maline prednjače (broj duluma u zagradi): Kokoščići (40), Dragovići i Mijakovići (29), Budoželje (27), Striježevo (25), Ravne (15), Daštansko (11,5), Ligatići (10,5), dok se manje nalaze u Vijaci (8), Zvijezdi (6), Dabravinama (5,5), Pajtovu Hanu (4), Kadarićima i Stupnom Dolu (po 3 duluma), u Semizovoj Ponikvi (2) i na Pržićima (1). BROJ 261
Nekoć metalac, a danas malinar: Mijo Marošević
jeta u razdoblju intenzivnog rasta rodnih grančica, te cvjetanja i oprašivanja maline. Otkupna se cijena za malinu kreće od 3 do 4 KM po kilogramu (ovisno o sorti) na licu mjesta. Vareški su proizvođači maline kooperanti triju tvrtki ("Pronatura" Zenica, "Klas" Sarajevo i "FruttiFunghi" Visoko), s kojima samostalno dogovaraju način kupovine sadnica, repromaterijala i sam otkup, a isplata je dosad bila u dogovorenim rokovima. Dobro se realiziraju i poticaji kantonalnog ministarstva poljoprivrede, što je uz stalno animiranje i adekvatno praćenje proizvođačâ od strane općinske službe odnosno agronoma Dragana Orozovića rezultiralo da danas na našoj općini ima 20 hektara (ili 200 duluma) pod plantažnim zasadima maline. Pravi primjer kako jedna plantaža treba izgledati našli smo kod proizvođača Mije Maroševića u zaseoku Križ (koji gravitira Krčevinama). Na njegovih pet duluma, lani zasađene maline toliko su buknule uvis da i sami agronomi ostaju iznenađeni. Pravilna orijentiranost suncu, propisno riješeno navodnjavanje, domaće gnojenje i pedantna posvećenost svakom detalju bit će kompletirana protugradnom zaštitom. Tako omaške u proizvodnji ne bi trebalo biti. Međutim, postoje i primjeri gdje proizvođači ne slijede naputke stručnjaka pa urod gotovo prepuštaju slučaju, ali brzo će se i to iskristalizirati. RUJAN 2016.
NEUMORNI OĆEVCI
K
ada se nakon ovog ljeta spomene Oćevija, prva asocijacija na nju bit će pekijada. Nagodinu, uz pekijadu spominjat će se i mlada misa, koja će se prvi put u novijoj povijesti održati u Oćeviji. No, ne zaboravismo mi ni manifestaciju "Ljeto u Oćeviji". Evo, šesta godina prođe kako se održavaju razne stare igre i turniri za sve uzraste. Neki nisu vjerovali da će to trajati, ali evo traje i postaje jedan brend te svakako tradicija. Igranke uz blagdan Velike Gospe, kada inače hodočasnici odlaze u Olovo na zavjet, na dobru su glasu već desetljećima. Datum 13. kolovoza fiksiran je za stare igre "na zemlji" koje se održavaju kod osnovne škole u Oćeviji. Treba napomenuti kako iz godine u godinu raste broj prijavljenih, pa je ovoga puta u svakoj igri povećan broj natjecatelja za otprilike 30 posto. Od 22 natjecatelja u igri "ploke" prvo mjesto osvojio je Tihomir Martinović Cicko, drugo Gabrijel Jakić, a treće Mario Barkić. U igri "rupe" sudjelovalo 25 natjecatelja i uvijek su pri vrhu gotovo isti, iskusni igrači. Prvo i drugo mjesto podijeliše imenjaci s istog zaseoka (Vrtače) Mijo Jozeljić i Mijo Semunović. Njima se priključi junak ovoga ljeta, bajker Goran Višnjić na trećem mjestu. Vrijeme je odmicalo, uhvati nas mrak pa je igra "crte" pomjerena za naredni dan, kada se centar zbivanja premješta na igralište na Dobriću. I baš je zaseok Dobrić dominirao u "crti", prvo mjesto osvaja inicijator ovih igara Ljubomir Višnjić, treće Branko Nikolić, a između
Jedna od tradicionalnih igara
Tri dana igara i zabave Romario Vijačkić njih se na drugo ubacio Mijo Jozeljić. Za ovu igru je bilo prijavljeno 14 natjecatelja. A na malonogometnom turniru "Ber-
nard Barkić" sudjelovale su četiri ekipe: "Jozeljići", "Dobrić", "Barkići" i ovogodišnji pobjednici "Vijačkići" u sastavu: Toni, Bernard, Andrej, Čota, Boro i Romario Vijačkić, Boro Stanić, Sanjin Spahić, Danijel Šimić i Blaženko Višnjić. Najbolji je strijelac bio Danijel Šimić s tri gola, a najbolji igrač Dinko Gogić koji je nastupao za ekipu "Dobrić". Poslije nogometa uslijedile su igre koje izazivaju najviše smijeha. Prva je potezanje konopca gdje su sudjelovale ekipe "Opet dobro" (predvođena Facom), "Vijačkići" i pobjednici "Barkići" (treću godinu zaredom) u sastavu Boris, Toni, Mario i Blaženko Barkić. Druga od tih igara bilo je trčanje u vrećama za djecu. Najbolji su bili Alaris Gogić, Antonio Divković i Dragana Barkić. Uz sva ova natjecanja održane su i tri igranke na kojima su goste zabavljali "Besane noći", "Rima bend" i braća Suljići. Dom u Oćeviji je opet bio tijesan za sve, znoj je oblijevao u kolu, no tako su se "punile baterije" do novih susreta. Uručene su medalje svim pobjednicima igara i turnira, a Zdravku Barkiću je uručena nagrada Radio Oćevije za naj-Oćevca. Čestitamo svim pobjednicima i zahvaljujemo svima koji su bili prisutni na ovim druženjima u nadi da se vidimo nagodinu u još većem broju. Foto album može se pogledati na facebook stranici Radio Oćevija, a na kraju vas pozivamo da nam ukazujete na eventualne nedostatke kako bi ih se ubuduće korigiralo.
DESET GODINA DJELOVANJA "Interkulturalne kreativne sedmice/ tjedni", kolokvijalno (i skraćeno) nazivane "IKS", projekt je Udruženja za prevenciju ovisnosti "Narko-Ne" koji se na vareškoj općini odvija već puno desetljeće. Ovogodišnje druženje mladih iz Vareša, Viteza i Žepča (osnovnoškolaca i srednjoškolaca) koji su dali svoj obol realizaciji projekta započelo je 19. srpnja. U sklopu "IKS-a" omladina je boravila na Igrištima (kako bi se pripremili na rad s djecom), dok su kreativne radionice održane u MSŠ "Nordbat-2" u Varešu te u područnoj osnovnoj školi u Dabravinama. Po riječima organizatora "jedini cilj projekta je druženje i upoznavanje mladih iz drugih gradova te, naravno, preven-
RUJAN 2016.
Jubilarna obljetnica "IKS-a" Vladimir Ruf cija ovisnosti". Prikaz ovogodišnjih aktivnosti vareške mladosti i znanja stečenih na kampu i radionicama upriličen je 9. kolovoza. Deseti jubilarni, kako ga zovu "Kids Festival" (eng. dječji festival), trajao je tri sata, a ispred vareške osnovne škole okupili su se kako mladi, tako i njihovi roditelji, te ostali zainteresirani građani. Prigodne govore na početku festivala održali su časna sestra Magdalena Schildknecht, djelatnica i projekt-menadžerica udruženja, te Mersad Đido, pomoćnik općinskog načelnika. Poslije toga uslijedilo
BROJ 261
je prezentiranje deset godina projekta "IKS" u Varešu, a uz to i ovogodišnji rad s djecom od 5 do 12 godina starosti. Zaključak možemo lako izvući: "IKS" i "Narko-Ne" svakog ljeta u posljednjih deset godina barem malo uzburkaju učmalu svakodnevnicu mladih Varešana, koji nemaju naročitog izbora za razonodu. A da li oni uspješno preveniraju ovisnost, stvaraju prijateljstva i čine ljetni raspust zanimljivim, pitajte svoju djecu, mlađe susjede ili pak rodbinu: mogli biste se iznenaditi...
7
VIJESTI IZ SPORTA
U
natoč tome što je lokalni klub ugašen 2013. godine, vareški nogometaši i dalje ostvaruju zapažene rezultate. Ovaj put riječ je o tradicionalnom noćnom turniru u Podastinju kod Kiseljaka, čija su dobra organizacija, ali i dosta bogat nagradni fond privukli 18 momčadi s područja srednje Bosne, pa i glavnoga grada. Naime, novčana nagrada za prvo mjesto iznosila je 3.000 KM, za drugo 1.000 KM i za treće 500 KM. A pobjednik ovogodišnjeg turnira je upravo ekipa Vareša! Drugo mjesto osvojila je momčad "Caffe M", a treće "Beer bar" Busovača. Za fer igru nagrađena je momčad "Ceste Company", a od igrača nagrade su primili: Josip Ćosić (najbolji vratar), Davor Marković (najbolji strijelac), te Varešanin Mirza Ajanović (najbolji igrač turnira). Pobjednicima je nagrade osobno uručio načelnik općine Kiseljak Mladen MišurićRamljak. Turnir je održan u razdoblju od 1. do 21. kolovoza, a igralo se najprije po skupi-
Vareška momčad nakon finala
Trijumf u Kiseljaku nama. Vareška je momčad dominirala u utakmicama, toliko da je u nekim postizala i desetak golova. Sastav su činili: Mahir Džafo, Mirza Ajanović, Nedžad Ho-
Paraglajding u idealnim uvjetima
Letači na Perunu
U
organizaciji turističke agencije "Visit Vareš" i kluba ekstremnih sportova "Perun-Va", te uz sponzorstvo Općine Vareš, njemačke organizacije Help
– Hilfe zur Selbsthilfe e.V., Pakta za stabilnost jugoistočne Europe, "Franck" kave, Hrvatskog radija "Bobovac" i City bara Vareš, dana 4. rujna 2016. godine održa-
otvorite vaše oči 8
džić, Jasmin Hodžić, Nermin Hrvat, Emir Čizmo, Anes Džafo i Elizabet Mušić. Sponzor momčadi bio je Ronald Andrijević. V. R.
no je natjecanje u preciznom slijetanju paragliderom, pod nazivom "Perun Open Air 2016". Sudjelovalo je dvadesetak natjecatelja iz BiH i Srbije. Nakon informiranja, sudionici su se terenskim vozilima uputili prema početnoj poziciji (iznad Planinice), koja je određena na 1413 metara nadmorske visine. Piloti paraglidera imali su visinsku razliku od 160 metara te su morali precizno sletjeti u krug od pet metara. Zahvaljujući povoljnim vremenskim uvjetima, piloti su ostvarivali odlične rezultate, a prema propozicijama imali su po tri leta i svaki od njih se bodovao po principu mjerenja udaljenosti od središta označenog za slijetanje. Za one najpreciznije mjerenje je vršeno elektronskim mjeračem, a za ostale metrom. Najbolje rezultate ostvarili su dvojica članova "Extreme Sport Kluba" iz Sarajeva, Mirvad Zenuni (302 cm udaljenosti od centra) i Fikret Kadrić (501 cm), te Ivan Pavlov (509 cm), reprezentativac Srbije. Dobra organizacija i dobri rezultati pokazali su da su Perun i Planinica idealni za ovaj sport, koji možda jeste za "klase, a ne mase", ali koji plijeni svojom atraktivnošću. V. R.
BREZA, Bosanska 12 0387 (0)62 588 141 BROJ 261
RUJAN 2016.
O
d 2. do 4. rujna u Varešu je organiziran malonogometni turnir, kao popratni sadržaj manifestacije "Perun open air 2016.". Natjecanje u preciznom slijetanju paraglajdingom, podrazumijeva se, održano je u vrletnom području do kog se mogla zaputiti tek probrana publika, a da bi se nešto dešavalo i u gradu odluka je pala da to bude nogometno natjecanje (po nokaut sistemu). Za organizaciju turnira, propozicije i koordinaciju momčadi zauzeo se jedan od najboljih vareških nogometaša današnjice Mirza Ajanović, a uz pokroviteljstvo "City bara", čiji je vlasnik Ahmed Likić istodobno bio nositeljem aktivnosti oko natjecanja u paraglajdingu. I bio je to zaista zanimljiv sportski vikend u Varešu, za koji su i vremenski uvjeti bili kao poručeni. Već prve večeri natjecanja na betonskom nogometnom terenu, kad je snage odmjeravalo 16 momčadi, a među kojima je sedam njih došlo iz susjednih općina, postalo je jasno da je turnir pun pogodak i nešto što je gradu naprosto trebalo. A trebalo je zato da bi mnogi mladići iz Vareša i okolice demonstrirali svoje nogometne vještine, koje rijetko imaju priliku pokazati. Kad se još vidjelo s koliko se žara bori za svaku loptu i koliko se navijačkog naboja javlja prilikom igranja lokalnih momčadi, bila je to neka vrsta pozitivnog otrežnjenja i potvrde da je za neke stvari potrebno tako malo. No, druga je istina da ni za tako malo nemamo pravih uvjeta. Ni dovoljne rasvjete za momke na terenu, ni adekvatnog prostora za publiku, ni dovoljno sigurnosti da od silovito napucanih lopti ne nastrada neko dijete, a tek kulisa od trošnih garaža, kontejnera i sl. – to je priča za sebe i svakako ne lijepo ogledalo grada. Pa je povrh svega usred igre u teren znao ušetati i poneki pas lutalica, što je služ-
Pokretači: Mirza Ajanović i Ahmed Likić
Vareški nogometni vikend beni spiker Rusmir Berberović u svom stilu začinjavao opaskama da igralište obilazi "delegat utakmice". I, kažu obično: kad te u životu dopadne limun, ti ga iskoristi pa iscijedi sok. Tako je i taj vareški nogometni potencijal, gdjetko i u slabim patikama, prihvatio šansu i publici se priuštilo dosta lijepih poteza i igara. To što su sve vareške momčadi ispale iz natjecanja do polufinala ostavilo je malo žala, ali nije umanjilo vrijednost ovog sportskog događaja u kom, kao i na pravim terenima, ulogu igra i faktor sreće. Primjerice, vareški momci koji su suvereno osvojili kiseljački malonogometni turnir ispali su na jedanaesterce već u prvom kolu, iako od kvalitetne momčadi iz Ilijaša koja će dogurati do finala, ali i izgubiti meč za prvo mjesto. A finale je, i nagrada od 1.000 KM, pripalo
Pobjednička momčad iz Čuništa RUJAN 2016.
momčadi iz Čuništa kod Olova, mora se reći – sasvim zasluženo, pa da je još dodijeljena nagrada za fair play vjerojatno bi im i ona pripala. Drugoplasirani tim je dobio za nagradu 500 KM, a treći 250. Kad se spustila zavjesa na ovo natjecanje uslijedio je party u "City baru", gdje su obavljena proglašenja te dodijeljene nagrade i diplome najboljima u paraglajdingu i na turniru, kao i nekoliko zahvalnica. Treba još naglasiti da je organizator turnira pružio priliku i vareškim juniorima, oko kojih se srčano trudi lokalni trenerski tim, da osjete kako je zaigrati pred (svojom) publikom, pa su dječaci i djevojčice igrali revijalne utakmice dok se iščekivalo finale, a među njima posebnog je dojma svojim potezima na publiku ostavila 11-godišnja Lana Marijanović. S. P.
Na teren su istrčale i vareške djevojčice BROJ 261
9
SVEVAREŠKI PROJEKT
Sastanak Uređivačkog odbora...
... a zatim i Izdavačkog savjeta
Fotomonografija u višoj fazi realizacije
U
kolovozu mjesecu ove godine projekt fotomonografije Vareški kraj kroz stoljeća ušao je u drugu, višu fazu realizacije. Nakon najave projekta u našem listu u travnju 2015. (v. Bobovac, br. 244), gotovo je cijela 2015. godina prošla je u manje vidljivim, ali intenzivnim pripremnim radovima. Tako je 13. lipnja 2015. (v. Bobovac, br. 247) održan prvi zvanični radnokonzultativni sastanak, a onda je u jesen 2015. (v. Bobovac, br. 250), nakon sastanka Zdravka Barkića, Željka Ivankovića, Mladenka Marijanovića, Ante Markotića, Marija Mirčića i Mladena Rudeža, najavljen službeni ulazak u projekt s preciznim zadacima i obvezama za tu fazu rada na projektu. Nakon toga će list Bobovac redovito i gotovo kontinuirano (v. brojevi 252, 254, 256-260) pozivati sve zainteresirane da se uključe u projekt ili ga financijski podupru, a susret s načelnikom općine Avdijom Kovačevićem (27. veljače 2016.) i potpisivanje sponzorskog ugovora, te obećanje o pokroviteljstvu Predsjedništva BiH koje je za svojega boravka u Varešu (31. svibnja 2016.) dao hrvatski član Predsjedništva BiH, cijelu će stvar dodatno osnažiti.
Sve vrijeme često se susrećući i tijesno surađujući u poslovima oko Monografije, menadžer projekta Mario Mirčić, glavni urednik i autor teksta Željko Ivanković, te autor i urednik foto-materijala Mladenko Marijanović stvarali su pretpostavke za dva odlučujuća sastanka koja su se održala u kolovozu ove godine, a kojim se i definitivno prešlo u drugu, višu fazu rada na fotomonografiji. Naime, na sastanku 12. kolovoza (Mario Mirčić, Mladenko Marijanović, Mladen Divković, Goran Mijatović i Željko Ivanković) cjelovito je prodiskutiran i konstituiran projekt i definirano njegovo uredništvo: autor teksta i glavni urednik je Željko Ivanković; autor i urednik fotografije je Mladenko Marijanović; dizajner, likovnotehnički i grafički urednik je Mladen Divković; autor i urednik nosača multimedijalnih sadržaja je Goran Mijatović. Već 26. kolovoza sastao se i Savjet koji je izrazio zadovoljstvo dosad urađenim u svim segmentima projekta: količinom financijskih sredstava skupljenih od članova savjeta i donatora za početne i tekuće radove na projektu, organizacijskim poslovima zbog činjenice da su okupljeni iznimno kompetentni ljudi, kao i svim dosad fizički urađenim poslovima na projektu (tekst, foto-dokumentacija, angažman i
Trgovinska radnja
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ | SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI
10
| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
predanost ljudi), naročito onim u posljednjih šest mjeseci. Izdavački savjet, kako je i ranije pisano u Bobovcu, čine ugledni Varešani koji su vlastitom podrškom, autoritetom i potpunom predanošću stali iza projekta. Njega sada, uz svu otvorenost i za druge, čine: Zdravko Barkić, Anto Markotić, Goran Mijatović, Mladen Rudež i Mijo Vidović. Menadžer projekta je čovjek koji u ime izdavača rukovodi cijelim projektom – Mario Mirčić, predsjednik Napretkove podružnice u Varešu. U cijeloj stvari, svi su iskazali zadovoljstvo urađenim, spremnost i otvorenost za sve druge zainteresirane, za nastavak lobiranja za projekt, koji jest i mora biti svevareški. Do prelaska projekta u treću, završnu fazu, zaključeno je, ići će se prema svima koji su potencijalno zainteresirani još konkretnijim lobiranjem i pozivima. U službi tog poziva za sve zainteresirane za ovaj projekt je i ovo izvješće, a u tu će se svrhu, također, u javnost oko Božića/Nove godine ići flajerom (flyer), informativno-propagandnim letkom, koji će biti i oživotvorena najava i opći poziv za sve zainteresirane za fotomonografiju Vareški kraj kroz stoljeća.
N na
Vareš ul. Čaršija bb
vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179
vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032
školski pribor • udžbenici • knjige uredski materijal • suveniri • darovni program čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja
BROJ 261
RUJAN 2016.
NOVA KNJIGA ALENA KRISTIĆA
Gotovo je cijelo desetljeće, prvo desetljeće 21. stoljeća, mladi teolog Alen Kristić ispisivao rubriku "Upoznajmo druge" u tada iznimno prestižnoj sarajevskoj mjesečnoj reviji Svjetlo riječi. Već i naslov rubrike, a osobito raznoliko i intrigantno tematizirana područja obećavala su zanimljive intelektualne pustolovine koje su – evo, sad kad više nema ni onog Svjetla riječi, ni otvorenosti za drugost kakvu je taj list nekoć imao – postala knjiga Prognani u zaborav s podnaslovom Fragmenti o pozitivnom potencijalu religioznog (Synopsis, ZagrebSarajevo, 2016., str. 682).
U
78 priloga kroz deset godina (2001. – 2010.) Kristić se bavio raznim oblicima religijskog življenja: od zoroastrizma, hinduizma, preko raznih denominacija kršćanskog ili islamskog religijskog svijeta, do suvremenih religijskih fenomena tipa new agea ili scijentologije. Bavio se manjinskim i marginalnim, onima što su nevidljivi ili jedva vidljivi na rubovima velikih društvenih tokova: Romima ili Eskimima, Bušmanima ili Laponcima; ljudima koji su osobnom gestom činili povijesne mijene: od svetog Franje do Martina Luthera Kinga, od Ghandija i Hammarskjolda do Romera ili Abdul Ghaffar Kahna; o fenomenima Isusa u islamskoj mistici, ili Mariji u islamu, življenju mirotvorne ideje kroz povijest i u različitim religijskim denominacijama. O onome što bi se moglo nazvati alternativno kršćanstvo kroz povijest, a što ustvari jest jedino pravo i autentično kršćanstvo, kakvo danas npr. zagovara i živi papa Franjo, pogotovu u odnosu na ono u suvremenom svijetu ideološki etablirano, a ta-
Naslovnica Kristićeve knjige
Prognani u zaborav Piše Željko Ivanković ko udaljeno od svoga osnivača i od autentičnosti ideje. O hrabrim i neobičnim filozofima i teolozima, koji su svoju vjeru živjeli angažirano, ozbiljno i odgovorno, i ostali u povijesti kao svjetionici misli i djela: Simone Weil i Camara ili Bonhoefer i Shirin Ebadi, o socijalnoj dimenziji velikih religija i onima koji su je živjeli nasuprot ideologiziranom življenju religije i njezina podaništva ideologijskome. Takvo odčitavanje povijesti mladom je teologu poslužilo da svima nama otkrije sav doista pozitivni potencijal religija na koji se namjero kroz povijest zaboravlja, jer bi on obvezivao na izvorne vrijednosti reli-
IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK
ZVIJEZDA/VAREŠ vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802
Hz
95,
3 i 101,1 M
HRVATSKI RADIO BOBOVAC RUJAN 2016.
gijskog, one od kojih su se svi tako silno udaljili, a o čemu nam i sva povijest i suvremeni svijet tako krvavo svjedoče. Upoznavanjem tih ljudi, tih ideja, fenomena o kojima se jedva što ozbiljnije zna, postaje jasno zašto su oni gurnuti na marginu, dok su u prvom planu moćnici svijeta, oni koji imaju svu moć i vlast i tako je krvavo demonstriraju. Tolika imena, manje poznati likovi (mi smo ovdje pobrojali tek one najmarkantnije), najednom u Kristićevim tekstovima isplivavaju pred nas kao neka vrsta alternativne povijesti, alternativne religioznosti, autentične vjere, sjajnih socijalnih pokreta, ideja koje jednako žive i jednako su aktualni. Govorimo, nažalost, alternativnih, a svi bi oni trebali biti magistralni, jer su se kao takvi u svojoj autentičnosti i pojavili na pozornici svijeta, kao takvi snažno utjecali na povijest čovjekove misli, povijest ideja. Knjiga kakva nam je trebala i kakvu dobivamo, ne samo za jednokratno čitanje nego kao posve ozbiljnu čitanku o historiji religija, u religiologiji ili sociologiji religije, a čega na našem intelektualnom nebu naprosto nema, ozbiljno nedostaje. Ova knjiga bi bila praznik duha i u zemljama bogatije i disperziranije izdavačke djelatnosti, a kamoli u nas. Okupljeni tekstovi na jednom mjestu najednom počinju više obvezivati nego su u deset godina izlaženja, makar i redovitog, u časopisu, kad su plutali svijetom formirajući jedan disperzivni arhipelag. Oni su, ti tekstovi, sad u cjelini knjige gromada, cjelina, o koju bi se mogao razbiti bilo koji, ustvari svaki "Titanik" političke religioznosti i religizirane politike. Ali to su već fenomeni o kojima otvorenije i transparentnije Alen Kristić piše u drugim svojim knjigama. Ova ipak ukazuje "samo" na pozitivni potencijal religijskog. Svi su tekstovi, za one radoznalije i otvorene za vlastite avanture duha, opremljeni respektabilnom referentnom literaturom, putem koje se otvaraju mogućnosti u dublje i temeljitije uvide.
BROJ 261
ORGANIZIRAMO: IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ
11
ISPOD PRAŠINE
Godine 1906., 14. siječnja, u Varešu je rođen Novak Simić. Pisao je pripovjedačku prozu, članke i kritike iz područja književnosti i filma. Godine 1956. nagrađen je prvom nagradom Saveza književnika Jugoslavije za roman "Braća i kumiri", a dobitnik je i nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 1973. Umro je u Zagrebu 1981. O stotoj obljetnici njegova rođenja, iz pera književnika i kritičara Željka Ivankovića, objavili smo u našem listu (broj 133, siječanj 2006.) osvrt na Simićevu biografiju i bibliografiju. No, kako dosad iz književnog opusa Novaka Simića nismo objavili ništa (osim "Poemu o ocu i željezari"), u povodu 110. obljetnice njegova rođenja odlučili smo u nekoliko nastavaka prenijeti jednu pripovijetku iz njegova posljednjeg djela izabrane proze "Ljubav Stjepana Obrdalja", objavljenog u Zagrebu 1958. godine.
Pripovijetka Novaka Simića – Ne damo Gaja! – Znam ja to, ali Talijan (tako su zvali Malkontija) ima ćage i na ćagetu piše da ga može posjeći. – Ne tiče nas se nikakvo ćage. – Tiče se mene, braćo, jer me je inđilir pozvo – i narednik pokaza na Pavkovića što je prezrivo gledao seljake – da mu osiguram sječu, dakle manite se ćorava posla. – Svejedno, ne damo sjeći pa gotovo. – Vidi, vidi. A znate li vi ljudi šta je zakon? – Nema pravde za sirotinju. – Zaveži jezik. – Znamo. – E pa kad znate, znate da s njim nema šale i da tko se s njim upusti treba da dobro skupi gaće. – Znamo. – Lijepo, ljudine, lijepo. Eto, zakon je uz inđilira, pa ako ne dadnete milom, dat ćete silom. Hajde, onda, razilazi se. – Nećemo, vala...
– Tko to viče? – Miiii... – Bolje je, ljudi, s mirom, nego čirom. Gomila se biba i baulja... odnekle zviznu kamen. – Na gotovs – viče narednik. Puške škljocaju, gomila se pomiče i uzmiče. – Ne možeš protiv puške. – Pametnije, ljudi, udri sa strane, jači je narod od pušaka. I od noža. I bombe, samo ako je pametan... – U havu prvi puta – viče narednik. Odjekuje plotun, izvija se plavičast dim, usplahireno se kovitla lišće i razlijeću ptice. Zlurada, podmukla tišina, zatim... gomila se razdvaja i redovi rijede. Naredniku igra oko i oko kutova usana kupi se smiješak. – Kidaj, dok je zarana! – viče. Masa se topi kao vosak. Osta, najposlije, sam Munir Bajrić i još dvojica-trojica. Narednik zadovoljno pali cigaretu.
LIKOVNA IZLOŽBA U "JAZZ-u"
djela od 17 vareških likovnih umjetnika. Autori djela su (abecednim redom): Mladen Divković, Borka Dodik, Hilda Dugonjić-Mijatović, Zlatko Filipović, Erol Islamović, Ivan Klarić, Antonija Konaj, Željko Lekić, Dajana Malešević, pok. Savo Marjanović, Mario Parić, Snježana Pehar, Stjepan Šimić Pepi, pok. Zlatan Šoljak, Dubravko Tokmačić, Ivica Vlašić te Mišo Zlović. Ekshibicija djela bila je u pozna-
Stanje pred sječu Begina gaja (VIII) Sunce dotle podnevom porubljuje vidokrug, zlaćano treperi, nježno se raspršujući vrh osoja i prisoja, grebena i gorskih kosa, čuvika i bila! Drvosječe uzeše užinati: komad kukuruze i glavica crnog luka, obilje pljuvačke i voda iz čuturica. A taman kad završiše, pojavi se inženjer Pavković sa žandarima. Sunce se bljeskom odbi od njihovih bodova: siđoše svi skupa prema Gaju. – Sad ćemo da vidimo šta će ti skotovi – bijesni Pavković. Svjetina se okuplja i gomila, kao jutros: raste. – Đendari! – viče netko. – Magla. – Dim. – Nema više šale. – Narode – suče brčine narednik, prema rukama uzdignutim poput avanskih tučkova, poput batova – koji ti je đavo?
Vladimir Ruf
L
jeto je doba kada Vareš (uglavnom) živne, a kulturni događaj koji su ove godine inicirali vareški umjetnici Stjepan Šimić – Pepi i Mišo Zlović, samo je potvrda te konstatacije. Po riječima orga-
nizatora, "Salon vareških likovnih umjetnika" njihov je dar rodnom gradu povodom Dana općine (16. kolovoza). Izložba, koja je otvorena 12. kolovoza i trajala do 17. kolovoza, objedinila je 34
AMI
TR
12
BROJ 261
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor RUJAN 2016.
– Kažem li ja, treba samo znati s njima. Evo, nesta ih kao da ih nikad nije ni bilo. Hej, Munire – podsmjehuje se Bajriću – kupi se i ti, šta ćeš tu tako star, ni za bajbok ne valjaš. – Odoše svi – kaže Munir zlovoljno. – Odoše – odgovaraju mu ona dvojicatrojica, pa i oni odlaze.
tom ugostiteljskom objektu "Jazz In The House". "Salon", iako tek u svojem prvom izdanju i to organiziran ad hoc, već je obuhvatio značajna stvarateljska imena te ima međunarodne predznake: pojedini autori su stigli iz susjedne Republike Hrvatske, a jedan od pokretača i iz SAD-a. Neizbježno je istaknuti i planove za sljedeću, 2017. godinu. Naime, tema izložbe bit će rudarstvo, temeljem činjenice da je Vareš bio jedan od najznačajnijih rudarskih i industrijskih središta bivše Jugoslavije. Čestitamo organizatorima na inicijativi i provedbi, i želimo uspjeh dogodine.
RUJAN 2016.
– E – kima Munir glavom – prevrtljiva li svijeta danas. Sad su očas vikali, nek samo dođu đendari, branit ćemo Gaj, a čim zapucketaše, kud koji. Mezala – gladi Munir bradu – ode jadni Bego, posjekoše ga. Izgubi se i on.
– Smiri se najposlije stoka – smije se zadovoljno Pavković. Žandari se skloniše na meraju kraj Gaja, da pripaze neće li se seljaci opet vratiti ili s koje druge strane udariti, a Rastovčanin započe sa sječom. Zmijasto se svijetle oštri zupci pila, promuklo stenje drvo, kvrcka i sijeva sjekira. Udar, dva, tri, bezbroj njih, i stabla se ruše, cjelokupna i teška, grmeći, ništeći sve pred sobom, ubijajući u svojoj smrti, da izdahnu povaljena i nemoćna. Otegnuto odjekuju uzvici i psovke drvosječa, dok se pomiču od stabla do stabla, napregnuti i smeđe preplanuli. Bježe pred njima žune i vjeverice, Gaj se smanjuje, a tragovi krčevina bivaju sve veći. Ništa se ne čuje do zuj pila, kresanje grana i udarci sjekira, uravnoteženi kao djetlićev kljun. A u ovoj tišini rađa se neka nevoljkost i neki čudan nerazumljiv nemir napregnuto ovija Rastovčanina. Sve mu se čini: one jutrošnje oči, onaj sakriveni kradomični pogled Rizin vreba i sad odnekle iz šume, iz hrastovih krošanja, iza debala. U svakom se šušnju pričinja, na svakom ga koraku slijedi, ponornički izbija i pretvara se u stotine i hiljade očiju. Oči su na svakom deblu, na svakoj grani, na svakom listu. Pa je Rastovčaninu krivo, kad ugleda da se Pavković i žandari spremiše da odu; htio bi ih zaustaviti, umoliti da ostanu, da se ne miču, da ga spase od ove glupe, neobjašnjive plašnje, a stid ga je, da se čak i pred samim sobom rumeni. Zec, prokleti zec. Sili se da misli na druge stvari, na Johanu, na njeno jedro, kao stvrdnuti snijeg, čvrsto tijelo. Miriše joj kosa, crna kao gar, kestenjava u prelivima, vrana u svjetlu, kao hrastova kora, teška i gusta kao katran. (nastavit će se)
ISPRIKA Uz našu ispriku, a zbog toga što je loše prenesena u tisak, ponovno objavljujemo fotografiju bračnog para Pavlić koji je nedavno obilježio zlatni pir (o čemu smo imali prilog u prošlom broju "Bobovca"). Uredništvo BROJ 261
13
I JOŠ MALO NOSTALGIJE Čaršija je uvijek čekala lubenice i učiteljice, pa kad one stignu znalo se da je i jesen pred vratima... Minulo je ljeto! Jara se povukla pa zrak više ne igra i ne treperi od vreline. Par kišnih dana donijelo je osvježenje i najavilo jesen. Arun zadovoljno protrlja bradu, uspio je nekako privesti kraju važne ljetne poslove. Nije vam on sad besposlen, ima druge brige koje ga brinu. Ima Ljubeša svoj šoder u cipeli. A tko ga to nema... Svakodnevno on obilazi svoj voćnjak. Krene od kuće lijevo slupotjem ispod Laza, pa na vijeru pređe Kusov potok i eto ga pod Kneževim brijegom i u selu poznatoj Ljubešinoj bašči. Kad pređe ogradu na nogostupu i spusti se par koraka na zaravnicu ispod rodne jeribasme, ako ima vremena, uvijek tu malo odsjedne. Sjeća se Arun, i djed bi tu sjedio i punio lulu, pa se mučio dok je ne bi kremenjem potpalio. Otac je tu motao škiju od duhana što mu ga je redovno donosio neki Hercegovac, još dok su skupa radili u jami u Šestoj. I Arambaši je drago da tu odsjedi te se zagleda u svu tu ljepotu. Ma bila se zapustila i počela divljati, bî puno prečeg posla a malo ruku. Trebalo je sve ponovo obnavljati, gotovo sve ispočetka. Tek kasnije jedva je dovede malo u red, prokresa i iskrči da ponovo sliči na bašču.
Jesen Josip Josipović
Proljetos je maksuz išao u Visoko da kupi kreča, poderao dva otrcka dok je svu ne okreči. A tek kad se okitila i izbeharala, onako sva u bijelom lijepo je pristala uz Knežev brijeg, k'o mlada uz mladoženju. Bašča je uvijek bila ogledalo Ljubešića kuće, golema i bogata. Vidjelo se da to nije od jučer nego su je sadile i uzgajale generacije. Zna Arun njenu povijest, kako je sađena i kako je nastajala. Veliki orah s tri debla u krošnji tu je najstarija voćka, još mu je djed pripovijedao kako ga je kao mladić donio čak iz onog sela što se po orahu i zove. Donio je tada tri-četiri mladice oraha i samo se primi onaj najkržljaviji s tri grane. Dugo je i on bio slab sve dok nije pustio žile do u Kusov potok, da se napije vode ljeti za sušnih dana. I još su tu ta već ostarjela tri stabla što iz jednog korijena crpe snagu i prkose vremenu. Gleda Arun u ta stabla i konta da bi na svako od njih trebao urezati po jedno ime. Ime djedovo, očevo i svoje što su sve do
sada, svaki u svoje vrijeme, vukli snagu iz Ljubešića korijena da im loza, a i bašča opstane. Svaka voćka u Arambašinim očima nosi za njega neke uspomene, uspomene koje ga mame da tu prošeće i odmori dušu. Nekako tu u tišini najlakše sabere rasutu prošlost pa prebire po uspomenama. A uspomene uvijek lijepe i drage, samo što ih sadašnjost brzo zamagli. Kad krene kroz bašču ispod rodom savijenih šljivovih grana, otme mu se ona stara polagana pjesma: baščo moja roditelja moga, roditelja starog baščovana, 'oćeš li mi ostat neobrana. A onda mu se stisne grlo i zastane u njem ona knedla pa dugo ni riječi ne bi prozborio. Tek pokoji gutljaj iz "apaurinke" malo ga razabere i vrati u svakodnevnicu. Neće valjda biti kako pjesma kaže, mogu ja još – ponovo će on sam sebi, iako zna da je to puno posla za njega i njegovu ženu. Ja, šta vrijeme donese, moj Ljubeša! Eto i Bog dao, al' šta vrijedi... šta vrijedi, moj Ljubeša? "Ponijela" ove godine šljiva dobro, još ako bude dobro i mi'oljsko ljeto pa lijepo dozrije, puno je to posla za mene i za Katu. Valja ići u čaršiju tražiti koga mlađeg pa mu platiti il' popola dati – konta Arun gledajući u povijene grane. Doduše, ni u čaršiji nije sjajno niti mnogo bolje. Onima što besposličare, bit
NA POGARI
Molitva za stradalnike
Spomen soba poginulim
F
orum žena Pogar uradio je projekt opremanja spomen sobe poginulim braniteljima u ovom selu, te za realizaciju istog dobio donatorsku potporu, a otvorenje sobe, smještene u sklopu po-
14
garskog doma kulture uz prostorije etno muzeja, upriličeno je 8. rujna 2016. Nakon presijecanja vrpce, pozvan je župnik fra Mirko Majdandžić da prostoriju blagoslovi, pri čemu se kratko i obratio BROJ 261
okupljenima naglasivši kako se osim sjećanja na poginule treba vlastitim životom i doprinosom zalagati da njihova žrtva ne ostane uzaludna. Obratila se potom predsjednica Foruma žena Ranka Miletović, zahvalila svima koji su pomogli kod ovoga projekta te u to ime uručila zahvalnice Općini Vareš, Mjesnoj zajednici Pogar, fra Mirku Majdandžiću, Alojziji Barnjaku, Branku i Jadranki Šljivić, Žarku Lovrenoviću, obitelji Miletović-Wanderwahll i poduzeću "Pero". Na otvorenje je s nešto zakašnjenja stigao i općinski načelnik Avdija Kovačević, a žene Pogari su za okupljene mještane i uzvanike nakon ceremonije pripravile domjenak. U spomen sobi je postavljeno 11 fotografija, a tri nedostaju, te je stoga istaknuta naznaka da se to može i naknadno učiniti. No, da bi se čula i druga strana u pogledu neslaganja oko otvaranja i lociranja spomen sobe, konzultirali smo dvije obitelji poginulih branitelja koje rekoše kako smatraju dovoljnim i nadasve dovoljno bolnim da se imena njihovih najmilijih već nalaze na spomen-obilježju kod župne crkve, kao i onom kod mjesne crkve, podignutom prošle godine. M. M. RUJAN 2016.
će to se ne isplati, a oni što bi htjeli... stigla ih "jesen" k'o i samog Aruna. Prije je bila druga pjesma, selo bilo puno, imao je tko da "navede" i napravi zijan, ali je bilo i ruku da pomognu. Bilo selo puno djece i svi su odrastali idući u Ljubešinu bašču u zijan. U prve trešnje il' prve jabuke. Danas su to odrasli ljudi, ali pamte i mnogi bi vam rekli da nema boljih crvenjaka nadaleko. Nije to nas Ljubeše osiromašilo jer ti isti sutra bi pripomozi u poslu, pa eto neka se i to pamti – ponovo će on. Zastao je Arambaša ponovo pored jednog stabla na kom više roda nema. Trešnja. Rodila je bila lijepo, al' šta vrijedi kad je ptice obraše umjesto djece. Mlada je to voćka. Kalemljena koju godinu prije ovog belaja. Zadnja koju je kalemio, sjeća se Arun. Pokazivao je on tada malom Martinu kako se kalemi. Ma nije on to upam-
tio, bio je odveć malen. Jok, ne zna on za nju – ponovo Arun sam sa sobom besjedi. A još mi je djed kaziv'o: posadi, sine, voćku da ti potomak ne gleda u tuđe, a tvoje je da bereš što ti djed i otac posadiše. I, eto, sve je tu da čovjek bude zadovoljan, da ti duša bude puna i da s pjesmom bereš i uživaš. Ali džaba sve. Odoše mladi za nekakvim boljim životom, odoše i odvedoše nejač nekud daleko da gledaju u nečije tuđe bašče. A djedovina...? I ponovo eto onog Zelanda u Arambašine misli. Ne zna on o njemu puno pa se iznova po tko zna koji put pita: imaju l' se tam' 'vake bašče? Ne vjerujem! Vele da je Novi taj Zeland, a bome za 'vaku bašču treba sto ljeta. Vidi Arun da to nije više samo prebiranje po uspomenama jer uja se uvlači polako u prsa. Ljut je na ovo sve, ovo ovakvo kakvo je, ljut je ali zna da ništa promijeniti
ne može. Krenut će on polako kući teška koraka, kao poslije kakvog teškog posla. Tek pod Lazom sjetit će se da je smetnuo i zaboravio nabrati jabuka Kati za kolača. A naredila mu! Eto mu još jedne muke jer zna on nju, sad će ona pridikovati. Ma nek pravi kakav falični bez jabuka – skonta Arun. A 'vaka bašča! Tu pod Lazom srest će Ljubeša Karagu. Baulja polako, potpomažući se pomoćnikom ljeskovcem. Još u izbjeglištvu ušinulo ga u jednu stranu pa godinama vuče jednu k'o da je tuđa. Eto, uza svu muku izašao da prošeta sa svoja dva unuka. Veli, došli obići babu i djeda dok još nije škola počela. A sad će. Zna Arun da je sad u Karage srce k'o sepet, njegovi su dole u kamenjaru pa s vremena na vrijeme banu jer nije to preko svijeta. Eto, ispade da je bolji kamenjar i sivilo od ovog zelenila i ljepote. Ma daj! I eto, vidio sam u subotu u čaršiji istovarilo, stigle lubenice, a ono vele sad će i učiteljice. Kome? Bila je u selu školica za ove manje, al' eno je zjapi – konta Arun. Sigurno je i unuk krenuo u tam' nekakvu njihovu školu – kradu mu se ponovo misli. Ma već je on momčić, ma već je i njem sad, ma kol'ko bi mu 'no moglo bit...? Ih, odskočio je on – računa Arambaša. Zaokupljen tim mislima, vrati se kući. Kad štogod skrivi, zna on to malo i umotati, pa će s vrata ženi: Katarina, idu l' ono jabuke u patišpanju...? P. S. Redaju mi se tako iznova sličice neke, nekom lijepe, nekom baš i ne. Teško nekakvo vrijeme, opustjeli voćnjaci, puste stoje škole, rekao bi narod: ni bašče baščom, ni škole školom. A jesen bi da, k'o nekad, prošeće našim krajem.
IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
JOSIP GAVRAN (JOZO) (1905. – 1986.)
Jahve je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam: na poljanama zelenim On mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim On me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim; jer Ti si sa mnom. Tvoj štap i palica Tvoja utjeha su meni. Psalm 23
(3.VIII.2008. – 3.VIII.2016.) Dana 3. kolovoza navršilo se osam godina od smrti našeg dragog
MARKA ĆURAKOVIĆA Iako nisi više s nama, živiš u našim srcima, mislima, u našim molitvama... Ponosni smo što smo te imali, čuvamo uspomene na tebe. S ljubavlju: supruga Anđa, djeca Dražan, Alen, Marijana i Borjana s obiteljima
ANICA GAVRAN rođ. Zekić (1911. – 1987.)
Prije 30 godina, naši dragi roditelji su se preselili u Očev dom. S ljubavlju i ponosom čuvamo uspomenu na naše drage pokojnike. Zahvalna djeca sa svojim obiteljima RUJAN 2016.
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU tel. +387 (0)32/ 843-083 BUKETI • SVADBENI BUKETI 061/ 753-522 LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE 061/ 783-326 POGREBNI VIJENCI
BROJ 261
15
IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
našem dragom bratu, ocu i djedu
suprugu, ocu, bratu, djedu i puncu
AHMEDU HRUSTANOVIĆU
MATI MRLJIĆU
(27.I.1946. – 15.VIII.2016.) Ostavljaš dio najljepših uspomena. Zahvaljujemo njegovim prijateljima, radio amaterima i modelarima aeroklubova koji su prisustvovali ispraćaju. Sestra Azra s porodicom, djeca Kenan, Emir, Alma, Diana i Jasenka, unučad Husein, Majla, Nađa, Ena i Ami
(1944. – 2016.) Otišao si s molitvom na usnama svome Gospodinu. Počivaj u miru Njegovom! Tvoji najmiliji
POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
Dana 18. kolovoza 2016. u 60. godini života nas je napustio naš dragi suprug, otac, djed i brat
Nakon kratke i teške bolesti zauvijek je otišao naš dragi suprug, otac i djed
ILIJA MALBAŠIĆ
BOŽO KREŠIĆ (16.VI.1957. – 18.VIII.2016.) Trajno ćeš živjeti u našim mislima i srcima. Počivao u miru Božjem! Supruga Zorica, sinovi Zoran i Boris, sestre Kata, Zorana i Mirjana, unučad, te brojna rodbina i prijatelji
(31.I.1940. – 20.VIII.2016.) S ljubavlju koju smrt ne prekida i s tugom koju vrijeme ne liječi nosimo te u srcu i mislima. Počivao u miru Božjem! Tvoji ožalošćeni: supruga Jelena, sin Jasenko, nevjesta Sanja, unuci Ivan i Mario
POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
VINKO RATIBOR FRANJKOVIĆ
TEREZIJA REZIKA MIRČIĆ
(1942. – 2016.)
(10.IV.1937. – 31.VIII.2016.) Najdraža moja, postoje riječi kojima je moguće opisati osobu, za tebe takve još uvijek nisu napisane. Otkako postojim moja si mirna luka, najjači oslonac i najtopliji zagrljaj, zvijezda vodilja. Moj si prvi korak, prva izgovorena riječ, prvi osmijeh i prva prijateljica, ona bez premca. Žena puna razumijevanja, ponosa, dostojanstva, ljubavi, osmijeha i topline, žena uzor. Sličnu tebi neću upoznati jer ne postoji. Ne postoji, isto tako, ni dan mog života koji me ne veže za tebe. Mila moja, uvijek kada si me ispraćala, govorila si: "Budi pametna i čuvaj se", a evo sada ja ispraćam tebe s ponosom u srcu jer sam te imala; ovo što sam sada – tebi dugujem. Hvala ti za sve poglede pune ponosa, najbolje savjete i najtoplije zagrljaje. Izgubila sam najjače utočište i prijatelja, ali dobila sam anđela čuvara. Uvijek ćeš biti moja najljepša misao, najsnažnija riječ i najjači glas. Dugo će još, mila moja, tvoji unuci tebe slaviti. Čuvaj se i pozdravi Ferdu.
Dve preda mnom staze stoje: Jedna s cvećem, druga s trnjem; Gvozdene su noge moje: Idem trnjem da se vrnem... Ja ustupam cveća staze Kojima je noga meka; Nek po cveću žene gaze, A trnje je za čoveka. Đura Jakšić, Staze Supruga Dragica, sin Darko-Dado, brat Miroslav, sestra Bernarda, snaha Nada, zet Marko, bratične, sestrične i ostala rodbina
Zauvijek tvoja "Milica"
POSLJEDNJI POZDRAV ILIJA DELIĆ
IN MEMORIAM
(1928. – 2016.) Zahvaljujemo svima koji su bili uz nas u teškim trenucima. Počivao u miru Božjem! Sinovi Boro, Branko, Jeronim i Miro, kćerke Slavica, Nevenka, Rozalija i Terezija, zetovi i nevjeste, unučad i praunučad, bratići i bratične, sestrići i sestrične
MATO KNEŽEVIĆ
PERO KNEŽEVIĆ
(1912. – 1985.)
(1948. – 2000.)
POSLJEDNJI POZDRAV Dana 4. rujna u 72. godini života preminula je naša draga
ANĐA KNEŽEVIĆ
LUCA KNEŽEVIĆ
(1914. – 1997.)
(1944. – 2016.) S ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo te u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem!
Vrijeme prolazi, ali sjećanje na vas ostaje u nama. Počivajte u miru Božjem!
Tvoja obitelj
16
BROJ 261
Vaši najmiliji RUJAN 2016.
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
Dana 25. kolovoza navršilo se deset godina otkako nije s nama
(1.IX.2014. – 1.1X.2016.)
RANKO GVOZDENOVIĆ
BERNARDA KOLAKOVIĆ rođ. Prskalo
Dana 1. rujna navršile su se dvije godine otkako nas je napustio naš suprug, otac i djed, ali nije napustio naša srca i misli u kojima prebiva stalno. Vrijeme nije lijek, ali uči nas živjeti s preranom smrću voljenih. Ostat ćeš zauvijek u našem sjećanju. Počivao u miru! Tvoji: supruga Leopoldina, kćerke Marija i Jelena i sin Mario s obiteljima
i dana 28. kolovoza navršilo se tri godine i devet mjeseci otkako više nije s nama
PERO KOLAKOVIĆ Nikada vas zaboraviti nećemo. Počivali u miru Božjem! Sin Dubravko s djecom
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(1.IX.2014. – 1.1X.2016.) Navršile su se dvije godine otkako je preminula naša draga majka, baka i sestra
(2.IX.1997. – 2.1X.2016.)
ANA PILJIĆ rođ. Lekić
DRAGU GRUBEŠIĆA
Počivala u miru!
Vrijeme prolazi, ali sjećanja na tebe ostaju. Počivao u miru Božjem!
Kćeri Olgica i Tanja, unuke Andrea, Ivana, Doris i Izabella, unuk Luka, zetovi Stijepo i Richard, sestre Agata, Jela i Franciska, braća Vlado i Franjo
IN MEMORIAM
Na našeg
Supruga i djeca s obiteljima
U SPOMEN FRANJO BRĐANOVIĆ
ZDRAVKO MIJATOVIĆ
(2006. – 2016.)
(8.IX.2012. – 8.IX.2016.) Dana 8. rujna navršile su se četiri godine od našeg rastanka s voljenim. U našim srcima ćeš vječno ostati. Počivaj u miru Božjem! Supruga Mira i brat Melkior, sestrići Darko i Sanja s obiteljima
JELENA BRĐANOVIĆ (1988. – 2016.) Uspomene na vas i vašu ljubav ostaju neizbrisive. Počivali u miru Božjem! Zrinka, Maja i Tiho
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(11.IX.2006. – 11.IX.2016.) Dana 11. rujna navršilo se deset godina od smrti moga supruga
Dana 13. rujna navršilo se 11 tužnih godina otkako nije s nama naš dragi
RUDE MIRČIĆA Istina je bolna, tuga vječna, a riječi premalo; ostavio si dobrotu koja se pamti. Moja tuga i bol nisu u suzama, niti u riječima, već u srcu gdje ćeš ostati zauvijek. Počivaj u miru Božjem! Tvoja supruga Katica
ZORAN ŽUROVEC (1979. – 2005.) Uvijek ćemo te čuvati u našim srcima i mislima. Počivao u miru! Vole te: tvoja mama Zrinka, očuh Joachim, seka Maja i ujko Tiho
U SPOMEN
TUŽNO SJEĆANJE
Našem dragom suprugu, ocu i djedu
(15.IX.1994. – 15.IX.2016.) na našu dragu
JOZI ŠIMIĆU
JANJU DELIĆ rođ. Šimičević
(25.X.1930. – 13.IX.2014.) Ostaješ dio naših najljepših uspomena.
Navršavaju se 22 godine od kada te nema među nama, ali žive sjećanja na tvoj lik. Počivala u miru Božjem!
Počivao u miru Božjem! Tvoji najmiliji
IN MEMORIAM
SJEĆANJE
U povodu druge obljetnice smrti naše drage
(22.IX.2013. – 22.IX.2016.) Navršavaju se tri godine otkako je preminula naša draga
KATE KRISTIĆ rođ. Jozeljić (1945. – 2014.) S ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo uspomenu na tebe. Počivala u miru! Tvoji najmiliji RUJAN 2016.
Tvoja djeca
BROJ 261
NEVENKA KOLAKOVIĆ Zauvijek ostaješ živjeti u našim srcima i mislima. Počivala u miru Božjem! Ožalošćeni: suprug Franjo, kćerka Elena, zet Tihomir, unuk Andrej
17
IN MEMORIAM
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Na drage roditelje
Dana 24. rujna navršit će se šest godina od smrti drage nam
ANE JOSIPOVIĆ rođ. Dodik (1939. – 2010.) Uspomene na tvoju ljubav i dobrotu ostaju trajno u nama. Počivala u miru! Brat Radoslav s obitelji
RAJMUND MONDI RAJKOVIĆ (1924. – 2000.)
TUŽNO SJEĆANJE
ELIZABETA RAJKOVIĆ rođ. Andrijević
(25.IX.2008. – 25.IX.2016.) Dana 25. rujna navršit će se osam godina otkako je preminuo naš dragi
(1929. – 2011.)
SLAVKO MALBAŠIĆ Trajno ćeš živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru!
Uvijek ste u našim mislima i srcima. Počivali u miru Božjem!
Supruga Irena, djeca Vedrana i Dražen, zet, nevjesta i unučad
Vaše kćerke s obiteljima
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
IVICA BARKIĆ
SLAVKO DUŽNOVIĆ
(2001. – 2016.)
(1924. – 2014.)
MARA BARKIĆ
ANA DUŽNOVIĆ
(2010. – 2016.) Godine prolaze, ali uspomene na vas ne blijede. Počivajte u miru!
(1934. – 2015.) Tužni smo što vas nema, ali ćemo se uvijek sjećati. Počivajte u miru!
Zahvalna djeca
Sin Boško i nevjesta Monika
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
na naše drage roditelje
(28.IX.2002. – 28.IX.2016.)
JOZO SPREČKIĆ (14.I.1928. – 19.IX.2006.)
JOZO BOŽIĆ
ANKICA SPREČKIĆ rođ. Nikačević
Sjećanje na tebe ostat će vječno.
(2.IX.1932. – 30.X.1987.) Sjećanje na vas i ljubav koju ste nam dali živjet će dok mi živimo. Počivali u miru Božjem! Obitelj
Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji
IN MEMORIAM
SJEĆANJE
Dana 29. rujna navršit će se deset godina od smrti našeg dragog
(30.IX.2007. – 30.IX.2016.)
BRANIMIRA ČOLIĆA
TEREZIJA JOSIPOVIĆ Smrt je jača od života, ali nije od ljubavi i sjećanja na tebe. Počivala u miru Božjem!
(2006. – 2016.) Uvijek ćeš biti dio naših najljepših uspomena. Počivaj u miru!
Tvoji najmiliji
Jelkica, Davor i Davorka s obiteljima
IN MEMORIAM
SJEĆANJE
Dana 30. rujna navršit će se godina dana od smrti naše voljene majke i bake
Dana 1. listopada navršit će se godina dana otkako je preminuo naš dragi
MARIJE DUSPER
NIKOLA NIKŠA MARKHOT
Po dobroti te pamtimo, s ljubavlju spominjemo, a u srcima čuvamo. U tišini vječnog mira neka te prati naša ljubav i molitva.
(1934. – 2015.) Zauvijek ostaje živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru!
Tvoj sin Nenad s obitelji
18
BROJ 261
Supruga, djeca i unučad, rodbina i prijatelji RUJAN 2016.
IZ STARIH ALBUMA
ŽENE, IZA "ONOG" RATA Na fotografiji desno su vareške djevojke na hodočašću u Olovo, za "Gospojinu" godine 1947. Među onima koje stoje nalaze se: Anđelka Rajić, Šima Puljić, Manda Pejčinović i Marica Dugonjić, a tri imena nedostaju. U donjem redu također nedostaju dva imena, no ona koja znamo su: Ana Rajić, Marica Pogarčić i Dragica Puljić. Fotografiju nam posla Florijan Rajić iz Zagreba. Na gornjoj fotografiji, koju nam ljubazno posudi Štefica Andrijević, naša čitateljica u Švedskoj, snimljene su žene koje pohađaše tzv. domaćinski tečaj, a bilo je to u Potocima, početkom svibnja 1953. Nadamo se, dragi čitatelji, da ćete na obje fotografije s radošću svoje majke i bake prepoznati...
tel. +387 62 235 808 info@krcma-fm.com
Vijaka b.b., 71330 Vareš Bosna i Hercegovina
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
RUJAN 2016.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 261
19
OD BOBOVCA DO OLOVA, PREKO BRDA I DOLOVA (III)
Tekst D. Šego n Foto J. Klarić i Z. Filipović
Banja u Olovu Jedan dan u kolovozu u našem kraju je poseban. Svi iz Vareša i okolice koji imaju neku prikrivenu nevolju upute se u Olovo, da se pomole čudotvornoj Gospi Olovskoj, olakšaju dušu i malo se zatim druže. A skupi se i šaka onih što još nekako čuvaju varešku tradiciju pa hodočaste u Olovo pješke večer uoči Gospojine. I čim se čulo "amen", a ja niz olovsku kaldrmicu do bazena, do izvora tople vode. Po Andrićevoj priči "Čudo u Olovu" umih se na izvoru da i ja "konačno progledam" i nađem svoj put kroz ovo bosansko bespuće. Iz prtljage izrovim kupaći kostim, otijesnio, malo se k'o pokupio, al' pokriva ono što mora. Te skrasim se u plavi bazen prepun ugodno tople vode i baškarim se, slušam priče o vodi, prepoznajem neka vareška lica koja obiteljski čine isto što i ja. U toj vodi nešto kontam da bi u vareškoj turističkoj maštariji i olovska
banja mogla biti dohvaćena. Ako imate goste, one što će ostati tri dana, zašto ih ne biste jedno jutro preko planine Zvijezde proveli kroz Oćeviju, pokazali im kovačije, kanjon i nekropolu stećaka u Križevićima, navratili ih da se okupaju u rečenoj vodi, pa rashlade u bijambarskoj pećini i preko crnoriječke visoravni, koja je pravi praznik za oči, vratite ih da izmoreni odmah zaspu.