Bobovac br. 262

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXII. • BROJ 262 • LISTOPAD 2016.

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

ISSN 1512-813X

9 771 512 81 300 6

UVODNIK

R

ujan je u župi Vareš obilovao glazbenim događajima. Festival, Miholjdan, nastup "Corone", tamburaša iz Strošinaca i onih iz središnje Bosne – bezmalo: Miholjski dani kulture!

A onda dođe nedjelja 2. listopada. Dan lokalnih izbora. Jedan od onih u kome se i građani nešto pitaju. Najzanimljiviji je dio kad ih se sa strane političkih subjekata umiljato poziva "da izađu u što većem broju" (pa onda to Fata, u jednome od šašavih bosanskih viceva, shvati doslovno i "doklapa" na biralište u opancima većim nekoliko brojeva). Šalu na stranu, izbori su u Varešu dovoljno ozbiljno shvaćeni, a građanima koji su primijenili distinkciju između glasanja i biranja treba napose odati priznanje. Naime, iako rečena stranačka molećivost posljednjeg dana kampanje djeluje benigno, u smislu da građani svakako iziđu, pa makar se opredijelili po svojoj savjesti, stranke i njihovi kandidati ipak računaju da taj građanin neće zaboraviti tko ga je pozvao te da će biti toliko fer da čisto mehanički obavi svoju dužnost i bude ono što treba biti – puka mašinerija za donošenje mandata i proizvodnju legitimiteta. Međutim, ne ispadne uvijek tako: u nekim se stranačkim izbornim stožerima te večeri po zatvaranju birališta dodatno smrači i oni se razočarani u glasače, pardon birače, raziđu kućama prije ponoći, a u drugim se, isprva pomalo i oprezno, no kasnije sve glasnije – zaplješće i zapjeva. I tako dočeka novo, sretnije(?) svitanje.

Na ovim izborima vlast u bh. općinama u većini slučajeva ugrabile su stranke desnog centra, kao i njihovi kandidati za općinske načelnike, no treba naglasiti kako se SDA-u dogodila neugodna (na prepotenciji zasijana) pojava da ih u nekoliko veoma značajnih gradova i općina pobijede njihovi kadrovi, koji su se u međuvremenu odcijepili od stranke ili pak bili izbačeni pa postali nezavisni kandidati.

Ono što je zanimljivo, nije u pitanju zakulisna igra nego su ti disidenti u kampanji bespoštedno prokazivali svoju bivšu političku maticu, optužujući je ponajviše za sistemsku korupciju. Iako je SDA istaknula kandidate za načelnike zajedno sa SBB-om Fahrudina Radončića, medijskog mogula, to je završilo prilično neslavno i po jednu i po drugu stranku jer su

Između dva broja se međusobno borile za mandate u općinskim vijećima, pa se takvo koaliranje otkrilo nepouzdanim, a glasanje pakosnim.

Unutar hrvatskog korpusa, u onim okvirima koliko se birača odazove, HDZ BiH nastavlja suvereno pobjeđivati opoziciju koje zapravo više i nema, izuzme li se (u ideološkom smislu) pa gotovo sestrinski HDZ 1990. U Republici Srpskoj, SNSD je naprosto "pomeo" oporbeni Savez za promjene, zahvaljujući tome što je vođa te stranke naelektrizirao atmosferu referendumom.

Izbore su obilježili izgredi u Stocu gdje je SDA-ov kandidat za načelnika (a nekoć bio federalni ministar kulture!) fizički nasrnuo na predsjednika izborne komisije, a njegove pristaše navukle kapuljače i upropastile izborni materijal. Ondje su Bošnjaci i Hrvati očito još zaglavljeni u devedesetim godinama. Iako su nas potkraj rata i dugo u poraću stavljali u istu ravan s tim gradom, pri čemu smo bili protuteža u međunacionalnim progonima (u smislu: ne date vi Bošnjacima u Stocu, ne damo ni mi Hrvatima u Varešu, i obratno), danas je, barem na ovim lokalnim izborima, Vareš bio pravi antipod Stocu. Kao jedinu spačku izbornom procesu u nas može se spomenuti pamflet, rasturan na dan izborne šutnje čime je, dakle, ona prekršena, a u kom se jeftino pokušalo diskreditirati protukandidate (načelnika) Kovačevića.

No, na nekoliko je internetskih portala, kako se to u današnje vrijeme čini, razdijeljena kolumna urednika Hrvatske radiotelevizije Kiseljak Tvrtka Milovića pod naslovom Vareška škola tolerancije, u kojoj on povodom izbora povlači paralelu

IZ ŽUPNIH MATICA

DONACIJE ZA "BOBOVAC"

ŽUPA VAREŠ Kršteni: David Grgić (Andrije i Sonje).

Vjenčani: Toni Pendić i Maja Kir, Boris Pogarčić i Dragana Krištić.

Umrli: Mato Jarčević (1929.), Bono Babić (1950.), Bernarda Tomić (1950.), Ivka Mutić (1940.), Nada Matanović (1934.).

Dizajn naslovnice: Mladen Divković

2

između ova dva mjesta, u uvodu ističući: "Malo je sredina kao Vareš. Vareški Hrvati, iako malobrojna i siromašna zajednica, imaju dva medija na hrvatskom jeziku.

Njihov dominantni interes je – kultura. I to nam šalje poruku. I način na koji je SDA Vareš doživjela poraz, kao i sam načelnik Kovačević, pokazuje dozu demokratičnosti i tradicije suživota. Nije bilo ničeg od onog što smo čuli za Stolac, Srebrenicu i Veliku Kladušu. A ista količina vlasti je u pitanju".

Milović dalje u tekstu pokazuje dobro poznavanje stanja u Varešu i zanimljivo je da netko osim nas samih pokušava proniknuti u našu situaciju: "Na vlasti je bio načelnik Avdija Kovačević iz SDA. Prema Hrvatima Vareša imao je nekoliko pozitivnih gesti u početku mandata, a čak je i u svojoj knjizi pokušavao razumjeti poziciju hrvatskog naroda Vareša. Što se tiče međuetničkih odnosa, načelnik Kovačević nikada nije bio meta kritika. Ipak, načelnik Kovačević itekako je bio meta kritika za upravljanje općinom. Zanimljivo, odnosi unutar Općinskog vijeća, kojim je predsjedavao upravo izabrani načelnik Zdravko Marošević, bili su skladni (!?).

Sjednice Općinskog vijeća bile su, onako vareški, mirne i tolerantne. Iako se Općina u nekoliko navrata našla pred blokadama računa i bankrotom!". Čak je i kod analize biračkoga koda Varešana mladi kiseljački kolumnist iznenađujuće dobro obaviješten. "Podrška koju je SDP, ali i sve ostale stranke Vareša (osim DF-a) dala kandidatu HDZ-a – ne iznenađuje. Ono što ipak iznenađuje jeste da su (prešutnu) podršku Maroševiću dali iz SBB-a, koalicijskog partnera SDA! Zato Zdravko Marošević ima mnogo više glasova nego što ima stranka koja ga je kandidirala. Bošnjaci Vareša, koji nisu u SDA (a ni svi SDA-ovci nisu glasovali za kandidata SDA), pokazali su da im ne smeta da općinom upravlja Hrvat. Nešto što je nezamislivo u zajednicama s konfliktnom poviješću", naglašava Milović, te na koncu zaključuje: "Vareš je primjer kako lokalni izbori trebaju izgledati. Činjenica, niti su Hrvati bili ugroženi vladavinom SDA, niti će nešto posebno profitirati u odnosu na Bošnjake u vladavini HDZ-a. Vareš je jednostavno paradigma kako bi trebalo biti."

BROJ 262

Anto Blažević, Visoko – 10 KM, Marica Dončić, Vareš – 20 KM, obitelj Jelić, Vareš – 50 KM, Mladen Zlović, Nizozemska – 50 €, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €.

Svima hvala lijepa!

LISTOPAD 2016.

VIJESTI PITANJE SPOMENIKA Nekoliko dana uoči općinskih izbora na platou ispred zgrade općinske administracije, kraj samoga ulaza, u kratkom je roku postavljen spomenik "svim žrtvama rata" u Varešu.

Međutim, značajan broj građana, reagirajući javno ili polujavno, mišljenja je da njegov oblik to baš i ne odražava. Nadasve, nitko iz stručnoga dijela javnosti ni iz udruga stradalnika (barem s hrvatske strane) nije dobio priliku prethodno vidjeti idejno rješenje ili izjasObelisk pred Općinom niti se i o eventualnim drugim rješenjima, te je tako došlo do, najblaže rečeno, ishitrenog postavljanja obilježja koje predstavlja osjetljivo pitanje. No, dobili smo o tome mišljenja kako bivšeg tako i novoizabranog općinskog načelnika, i to još prilikom njihova sučeljavanja u debatnoj emisiji Hrvatskog radija "Bobovac". Iako su u trenutku davanja ovih izjava bili u statusu izbornih takmaca za načelnika, iznijeli su stajališta sa svojih pozicija u prošlom mandatu i to je bila jedna od rijetkih prilika kada je neslaganje dvojice čelnih ljudi u lokalnoj vlasti bilo tako otvoreno. Ali, usput rečeno, opći je zaključak da su istupi kandidata u predizbornoj kampanji na vareškoj sceni, barem za širu javnost, bili obojeni političkom kulturom kakva u mješovitim sredinama, i u BiH uopće, nije čest primjer.

Prvi je svoje mišljenje iznio predsjedatelj Općinskog vijeća Zdravko Marošević, kazavši: "Takav jedan spomenik univerzalne vrijednosti treba da bude negdje tu smješten. Međutim, zamjerka građana koji su meni postavljali to pitanje jest što izgradnja spomenika nije prošla proceduru javne rasprave i usvajanja na Vijeću, za takvu stvar se raspisuje javni natječaj da arhitekti, slikari i umjetnici urade prijedloge idejnog rješenja pa bi komisija sastavljena od stručnih ljudi ispred Općine Vareš uz učešće predstavnika udruga proisteklih iz Domovinskog rata dala suglasnost na takvo jedno rješenje. A Vijeće bi trebalo donijeti odluku o mjestu postavljanja. Ovaj puta, moram reći nažalost, Vijeće nije ništa pitano, udruge se nisu pitale i dakle nije provedena procedura. Ovo ćemo morati uzeti u razmatranje na prvoj sjednici Vijeća i siguran sam da će to donijeti žestoku raspravu, i problem novom načelniku. Pouka je iz ovoga da sada i građani mogu graditi na divlje što hoće, a komunalni inspektor nema im pravo ništa reći jer može uslijediti odgovor: pa imate ispred Općine spomenik koji nema nikakve dozvole."

Načelnik Avdija Kovačević, čijom je odlukom spomenik postavljen, nije baš objasnio motiv za žurbu: "Radi se o jednom projektu koji je uradila firma 'Saraj inženjering' i to je cjeloviti projekat uređenja trga grada Vareša gdje bi sastavni dio bila, pored dakle spomen-obilježja, autobuska stanica sa označena najmanje tri perona kako bi mogli da naplaćujemo pristojbe i takse od autobusa koji dolaze jer sad nemamo uvjeta da to uradimo, zatim obnova tornja, izgradnja fontane i natkrivanje korita rijeke Stavnje. Odgovorno tvrdim sa stanovišta postojećeg Statuta, uz dužno poštovanje prema mom kolegi i izuzetno dobrom saradniku Zdravku Maroševiću, mislim da ovo nije bila nadležnost Vijeća. Da je po mišljenju mojih saradnika trebalo konzultovati Vijeće, ja bih to uradio. To je sada stvar pristupa, mi se možemo oko toga slagati ili ne slagati, međutim taj spoLISTOPAD 2016.

menik treba promatrati kao jednu državnu stvar, ne treba je, niti je smije bilo ko privatizirati. Ono gdje sam ja spreman da razgovaram jest: ako je u bilo kom smislu prekršena procedura, jedini i isključivi krivac je Avdija Kovačević."

Nakon izbora pozicije više nisu iste, novi je općinski načelnik Zdravko Marošević i među prvim pitanjima, kako je sam rekao, dočekat će ga i ovo – a koje nije trebalo postati delikatno.

REZULTATI OPĆINSKIH IZBORA Građani Bosne i Hercegovine birali su 2. listopada 2016. godine vlast u 141 lokalnoj zajednici i Brčko Distriktu, a odziv birača od 53,88 posto bio je na razini prošlih lokalnih izbora.

Jedna od tih zajednica je i općina Vareš, u kojoj se od 9.114 registriranih, na 21 biračkome mjestu, pojavilo 4.724 glasača, što je u postocima gotovo identično državnom prosjeku.

Kada je riječ o kandidatima za općinskog načelnika birači su se ovako opredijelili: Zdravko Marošević (HDZ BiH) – 1.983 glasa, Avdija Kovačević (SDA/SBB) – 1.528 glasova i Ahmed Botić (DF) – 772 glasa. Razlika od 455 glasova donijela je Maroševiću, za vareške parametre, uvjerljivu prednost nad Kovačevićem, pogotovu ako se stvari sagledaju iz kuta nacionalne strukture (Hrvati u današnjem Varešu čine nešto više od četvrtine stanovništva). To je, s jedne strane, potvrdilo demokratičnost bošnjačkog biračkog tijela u sadašnjem trenutku, ali razloge pomalo i senzacijske pobjede kandidata iz reda hrvatskog naroda, protiv kojega jesu radile brojke, treba ipak prije tražiti u njegovu otvorenom pristupu biračima u svakoj mjesnoj zajednici. Marošević se već jednom utrkivao za poziciju općinskog načelnika, 2008. godine kada je završio na trećoj poziciji s 1.274 glasa, a u ovu kandidaturu je ušao s pozicije predsjedatelja Općinskog vijeća. Kovačević je, pak, već proveo četiri godine u kabinetu načelnika i tražio drugu šansu za svoj model upravljanja općinom, međutim o raspoloženju građana zasigurno nešto govori i broj nevažećih listića kojih je bilo 9,33 posto (215 praznih i 226 nevažećih po drugim kriterijima). Što se tiče (preliminarnih) rezultata političkih stranaka njih donosimo u priloženoj tabeli i to u usporedbi s prethodnim izborima. Kao što se može vidjeti, četiri su stranke u međuvremenu nestale s lokalne političke scene, a od novih pojavio se DF i očito preuzeo dio biračkog tijela SDP-a (iz kojeg je i nastao). I SBB je prepolovio glasove birača u odnosu na prošle izbore, a kako se čini dio njih otišao je SDA-u. Druge stranke nisu znatnije oscilirale; zamjetan je rast Stranke umirovljenika, a Naša stranka je nešto opala. Imena novoizabranih vijećnika objavit ćemo u idućem broju, nakon što njihovi mandati budu službeno potvrđeni.

Stranka/koalicija* SDA HDZ BiH (HSS-NHI*) SDP BiH SBB Demokratska fronta BPS Naša stranka HSP BiH NS RzB SP/U SBiH BNS A-SDA

BROJ 262

Broj glasova Izbori 2012.* Izbori 2016.

1.346 1.539 861 903 837 355 797 405 – 404 374 353 211 168 210 – 144 – 53 126 50 – 48 – 37 17

3

INTERVIEW

ZDRAVKO MAROŠEVIĆ, načelnik općine Vareš

Primjer za Bosnu i Hercegovinu Vareš je na lokalnim izborima dobio novog načelnika, iz reda manjinskog naroda, i to je postalo poprilična vijest, ali tek za one medije koji o stanju u državi žele izvještavati s pozitivnog aspekta.

Zdravko Marošević, sa 60 godina životnog i 20 godina političkog iskustva, personificira struju koja obećava da će ovo društvo graditi na jedini ispravan način – zajedničkim radom, ali poštenim.

Međutim, u Varešu je situacija dovedena dotle da bi imalo smisla formirati nešto kao ekvivalent vladi nacionalnog spasa, a na novom načelniku će se sada zaista testirati i odnos visoke politike, konkretno HDZ-a BiH i SDA, prema ovoj netipičnoj sredini koja je u nekim detaljima suživota ispred svoga vremena. n Poštovani gospodine Maroševiću, zahvaljujući Vašoj dugogodišnjoj angažiranosti u političkom životu na lokalnoj sceni imali smo s Vama u našem listu dosad tri intervjua. U ovom četvrtom čestitam Vam na izboru za općinskog načelnika i na odmjerenosti koju ste demonstrirali već u izbornoj noći kad smo odradili Vašu prvu izjavu za Vareš Home Page. Želim, naime, prenijeti našim čitateljima i sugrađanima da niste dopustili nikakvo kruženje autima i trubljenje po gradu, što je inače jedna obijesna i besmislena praksa, jer niti je situacija koja Vas čeka u Općini za veselja, niti ste Vi dali reći da ste pobijedili bilo koga u bilo čemu, nego ste izboreni mandat nazvali poklonjenim povjerenjem građana koje treba i opravdati. o Hvala za čestitku. Politikom se baviti nije lagan posao pod uvjetom da ga radite ozbiljno i profesionalno. Ja dugo radim ovaj posao, radim 20 godina među svojim građanima i svaka riječ mora biti odmje-

Razgovarao M. Marijanović rena i poklonjena svakom građaninu općine Vareš. Nisam siguran da sam te izborne noći u potpunosti mogao kontrolirati zadovoljstvo građana, ali su oni pokazali visok stupanj civilizacijskog ponašanja i utopili se u moje programske ciljeve.

Uistinu sam ponosan i zahvalan, i vjerojatno sam zato i dobio najveće povjerenje da budem prvi među jednakima. n Vratimo se još malo unazad, u predizborne dane, radi jednog važnog zapažanja: prilikom Vaših istupa u kampanji pazili ste da ne dajete pusta milozvučna obećanja nego govorili o nužnosti sanacije općinskog proračuna kao problemu broj jedan. Zanimljivo je da je baš to bila prava, nazovimo je, muzika koju su uši birača željele čuti, čak toliko da su Vam i glasači bošnjačke nacionalnosti solidnom podrškom u svakoj mjesnoj zajednici osigurali neosporan legitimitet.

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš

o Ja nisam od onih političara koji obećavaju ili postavljaju nerealne ciljeve u svom radu. Svoj program sam poredao onako kako je jedino moguće, a to je prije svega izaći iz proračunske dubioze, ali samo radom, štednjom i poštenjem. Rad se zasniva na svim građanima, projektima, edukacijama i vraćanju samopouzdanja. Kao prvi čovjek općine moram širiti pozitivnu energiju, uliti u ljude nadu da sve može bolje i brže, a osjetio sam da oni to traže i da imaju u sebi vjere u bolji Vareš. Zato moram proći i doći u svaki kutak naše općine, sagledati sve potrebe, a onda krenuti punom parom na posao. n Dolazite iz HDZ-a BiH, stranke koja ima stabilnu unutarnju situaciju i dužnosnike na istaknutim pozicijama u vlasti i čiji je lider u svojstvu hrvatskoga člana Predsjedništva BiH tijekom ove godine dva puta boravio u Varešu.

SDA je sa svojim načelnikom u Varešu imala čak možda i bolje predispozicije budući da je vladajuća i u Kantonu, imala je i dovoljno veliku obvezu zbog

Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

www.fondacija.vares.info

4

BROJ 262

LISTOPAD 2016.

bošnjačke većine u Varešu, ali nažalost na djelu smo imali politiku zaboravljenog ili svjesno zapostavljenog grada. Očekujete li da će potpora Vaše stranke, Vama kao načelniku Vareša, biti drugačija i u takvom kapacitetu da se zaista dogodi zaokret više politike prema ovom gradu i općini? o Potpora HDZ-a BiH bila je i dosada, ali svakako nedovoljna za naše potrebe i utopila se i gubila u instituciji načelnika, nije bila prepoznata. Znam i vjerujem da će sada biti daleko veća. Mi ne možemo sami izaći iz ove situacije, nama treba pomoć viših razina vlasti i siguran sam da će i predsjednik Dragan Čović dati sve od sebe i potaći druge kolege u Predsjedništvu BiH, a i svojim utjecajem na niže razine vlasti realizirati projekte koje mi moramo na vrijeme uraditi i dostavljati.

Mi se moramo uozbiljiti, moramo pošteno i pametno raditi, da bi i njih uvjerili da smo ozbiljni partneri. n Ako pogledamo na kalendar, prolazi pored nas 21. stoljeće, ako pogledamo kroz prozor vidimo ovo mjesto bogato resursima kao jedan zarasli, napušteni vrt... Hoću kazati, sa svojim životnim i političkim iskustvom sigurno ste i sami svjesni težine trenutka u kom ste dobili četverogodišnji mandat. Naime, nameće se pitanje je li općina Vareš, s konstantnim odljevom stanovništva i bez strategije koja bi to zaustavila, došla do trenutka kada joj ponestaje opcijâ? o Trenutna situacija tako govori, ali sjajno nije ni u državi, a ni u svijetu. Ljudi traže nešto bolje i to je nešto što je danas normalno. Polazeći od činjenice da čovjek jest najsigurniji tamo gdje je rođen, gdje su mu korijeni, obitelj i prijatelji, to sve ipak ne vrijedi ako ne promijenimo ambijent, a posebno poslovni. Mi smo tako blizu prijestolnice BiH, blizu Tuzle i Zenice, gdje se vrti sav politički, sportski i kulturni svijet, ljudi od biznisa, naše je da privučemo jedan dio toga u Vareš, a imamo što ponuditi i pokazati. n Već ste izjavljivali da ćete, ukoliko budete izabrani, nastojati reprogramirati dug Općine prema Poreznoj upravi koji prijeti novom blokadom računa, da ćete revidirati financijsko

LISTOPAD 2016.

Prikaz broja glasova po biračkim mjestima

stanje i redefinirati što Općina treba i može financirati, a što treba izboriti projektima kod viših instanci vlasti itd., međutim hoće li Vam za ambiciju buđenja ove lokalne zajednice iz letargije biti dostatan postojeći tim u Općini ili će još netko naći svoje mjesto za načelnikovim stolom? o Za dobre uspjehe trebaju uspješni ljudi. Iskoristit ću prvo sve vlastite snage koje mogu odgovoriti mojim ciljevima, vjerujem da njih ima u većini samo ih treba potaknuti, dati im slobodu u radu, poštivati njihove ideje, ali uvažavati i njihove potrebe. I vjerojatno ću morati ojačati potencijale u određenim oblastima kao što su financije, gospodarstvo, pravna služba, komunalna inspekcija. Sve ove službe treba i tehnički unaprijediti da budu operativne. Veći dio ovih poslova treba obaviti na terenu, u našim mjesnim zajednicama, treba promijeniti stereotip kancelarijskog rada u rad na terenu i s ljudima. n Mudri kažu i upozoravaju da čovjek izgubi sve tek onda kad mu, kao posljednje, oduzmu i nadu. S Vašom izbornom pobjedom pojavila se nada u drugačiji pristup, a mislim pritom na pristup radu i suštinsku borbu za ovaj

BROJ 262

grad, no zato Vam je potrebna i kvalitetna podrška Općinskog vijeća kojim ste dosad Vi predsjedavali. S obzirom na izborne rezultate kakva je sada konstelacija snaga i možete li, za kraj, iznij et i p ro cj enu Va še b u d u će suradnje s Općinskim vijećem? o Znam da su me građani birali da vratim nadu i vjeru da možemo živjeti u Varešu.

Radit ću sve u suglasju s Općinskim vijećem i mi moramo biti partneri. Za sve moje odluke, rješenja i suglasnosti tražit ću maksimalnu većinu. Da bih to ostvario moram poštovati svakog vijećnika, sve političke opcije koje sudjeluju u Vijeću, jer i njima su građani dali povjerenje, a ja građane moram uvažavati. Isto tako, stvari moramo poredati i po snazi broja vijećnika koji dolaze iz određenih političkih stranaka, posebno moramo koristiti snagu SDA da ostvarimo svoje potrebe s većih razina vlasti. Takva je politika u BiH, u njoj nema koga se više ili manje voli, politika je interesna zona i zato se stalno mijenja. Nadam se da ću u pregovorima s kolegama postići zajedničko mišljenje i okrenuti novu stranicu u političkom životu Vareša, te biti i primjer drugima kakva bi trebala biti Bosna i Hercegovina.

5

VaClaF 2016.

Anna Firsanova

Nora Romanoff Schwarzberg

Andrea Nikolić

Pregršt koncerata u deset dana

U

caffe clubu "Jazz in the House" održan je koncert dobrodošlice (15. rujna) kojim je započeto konceptualno osmišljeno putovanje kroz raznolika viđenja Ljubavi. Posjetitelje je na početku pozdravila Andrea Nikolić, a onda ih je zabavljao izvrstan jazz/etno/world music duo "Bow vs. Plectrum" (gudalo protiv trzalice) – Filip Novosel i Tihomir Hosjak.

Svečano otvorenje četvrtoga Vareš Classic Festivala upriličeno je "na starome mjestu", u staroj vareškoj crkvi, koja je te večeri (17. rujna) bila pretijesna za svu publiku. Tom se prigodom pozdravno obratio i župnik fra Mirko Majdandžić kao domaćin te, uvažavajući umjetničke slobode, pritom ipak malo propitao sam naziv tog prvog koncerta koji je glasio "Tragedija ljubavi (ljubav i smrt)". Publika je potom imala priliku čuti četiri djela nadahnuta poznatim (nesretnim) ljubavnim pričama velikih pisaca – od Ovida i Vergi-

Ovogodišnji VaClaF (Vareš Classic Festival) održao se pod temom "Ljubav (glazba) bez granica" nastavljajući svojevrsno glazbeno putovanje proizašlo iz prošlogodišnjeg završnog koncerta "Glazba za početak i kraj vremena" gdje su se spojila dva naizgled nespojiva svijeta te tako pokrenula nove, snažnije i veće kreativne ideje i procese. Umjetnička direktorica, magistra glazbe Andrea Nikolić naglasila je kako je ljubav najsnažnija pokretačka "sila" u umjetnosti te ovako predstavljena u svim njenim (sretnim i nesretnim) aspektima otvara beskonačne mogućnosti istraživanja djela svih stilskih razdoblja koja u konačnici predstavljaju i nas same "u samoj suštini i bogatoj različitosti naših bića; u svoj punini fizičkog, emocionalnog i duhovnog postojanja".

Priredio M. Marijanović lija do Shakespeara i Tolstoja – koji su poslužili Janačeku, Szymanowskom, Prokofjevu i Tartiniju kao predložak za vlastita remek-djela.

Dan poslije (nedjelja, 18. rujna) u velikoj dvorani Male škole sestara milosrdnica obilježena je 110. obljetnica rođenja vareškog skladatelja Emila Mile Cipre,

Borut Zagoranski

Stipe Bilić

AMI

TR

6

povodom koje su održani predavanje i koncert. Emil Milo Cipra bio je glazbeni pedagog te jedan od najvećih skladatelja naše regije čiji se opus u cjelini može držati svojevrsnom okosnicom razvoja hrvatske glazbe 20. stoljeća. Na predavanju je predstavljeno njegovo skladateljsko i pedagoško stvaralaštvo i život, a zatim su

BROJ 262

Bas Jongen

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor LISTOPAD 2016.

Susanne Schäffer

Andrea Nikolić i Stipe Bilić izveli njegovu Meditaciju sur Re za violinu i klavir. Koncert je zaključio mladi harmonikaš Ivor Javor-Korjenić.

Dana 19. rujna, ponovno u 19 sati i ponovno u staroj crkvi, na programu je bio drugi tematski festivalski koncert naslovljen "Ljubav, s posvetom…". Ovaj koncert je bio sadržajno najraznolikiji i trajanjem najduži u ovogodišnjem izdanju VaClaFa, s fokusom na djela posvećena umjetnicima koji su inspirirali skladatelje – od romantizma (Saint–Saens, Dvořak) do suvremene glazbe (Piazzolla, Gubaidullina, Mjeda–Čuperjani). Nazočila mu je i federalna ministrica kulture i sporta Zora Dujmović.

Sutradan, 20. rujna, dva nastupa mladih. Prvi u Osnovnoj školi, naziva "Mladi za mlade, s ljubavlju", obilježen izvođenjima 24-oro mladih pijanista, učenika glazbene škole u Varešu. Drugi koncert tog dana, na kojem su nastupili rock bendovi sastavljeni od vareške djece uzrasta 1215 godina, održan je u caffe clubu "Jazz in the House".

Sylvester Perschler

Belma Alić

Župna crkva u Vijaci bila je mjesto održavanja trećeg tematskog koncerta (21. rujna) pod nazivom "Sei Solo", dvosmislenog značenja: "šest sola" ili "biti sam". Tom prilikom šest pojedinačnih interpretacija predstavljeno je kao šest potpuno različitih dijelova jednog mozaika, a na koncu je šest solista nastupilo zajedno i maestralno izvelo "Ave Mariu" argentinskog skladatelja Astora Piazzolle.

Tematski program nastavlja se već dan poslije (22. rujna) novim koncertom u vareškoj staroj crkvi pod nazivom "Bečka škola", kojim se obilježila suradnja u Godini kulture BiH – AT, s naglaskom kako ta sintagma u našoj tradiciji znači i manire, bonton i lijepo ponašanje. Koncert je podržao i austrijski veleposlanik u BiH Martin Pammer, te se obratio nazočnima.

I, kao posebnost festivala, dan uoči završnog koncerta u velikoj crkvi koji je najavljen pod nazivom "Tražeći sreću (u ljubavi)" i bio svojevrsni gala sretni završetak ukupne glazbene priče – o kojemu više možete pročitati u zasebnom tekstu – u dvorani Male škole predstavljeno je

Filip Novosel

otvorite vaše oči LISTOPAD 2016.

Ivana Nikolić

pet novih djela petoro mladih bosanskohercegovačkih skladatelja koji djeluju na relaciji BiH–Austrija, a napisana su za Vareš Classic Festival pod naslovom "Mlada ljubav, stara ljubav, nova ljubav..." i inspirirana tradicionalnim ljubavnim pjesmama BiH. U nedjelju je (25. rujna) matinejom mladih glazbenika zaključen ovogodišnji festival.

Spomenimo na koncu imena izvođača koji su kroz nekoliko dana činili da vareška publika zagrije dlanove: Belma Alić, Bas Jongen, Stipe Bilić, Filip Novosel, Tihomir Hojsak, Nora Romanoff Schwarzberg, Anna Firsanova, Borut Zagoranski, Andrea Nikolić, Ivana Nikolić, Sylvester Perschler, Susanne Schäffer i Vedrana Šimić, kao i kompozitore čija su se djela praizvela: Laura Mjeda Čuperjani, Timur Sijarić, David Mastikosa, Dragana Tabak, Olja Janjuš, Asmir Jakupović. Pored ovih međunarodnih umjetnika na završnom Miholjskom koncertu s jednom točkom i uz ad hoc najavu nastupili su i Varešani: Igor Hinger i prof. Željko Sertić.

Tihomir Hojsak

BREZA, Bosanska 12 0387 (0)62 588 141 BROJ 262

7

MIHOLJSKI KONCERT

Razmisliti o koncepciji Piše prof. Željko Sertić

M

iholjskim koncertom, osmim po redu, održanim u subotu 24. rujna 2016. u župnoj crkvi sv. Mihovila u Varešu završen je VaClaF – festival komorne glazbe koji je u okviru tradicije miholjskih koncerata održan četvrti put.

Program Miholjskog koncerta kao i cjelokupnog komornog festivala tematski je nazvan: "Ljubav (muzika) bez granica".

Festival je trajao deset dana (duže od prethodnih) zahvaljujući financijskoj potpori Federalnog ministarstva kulture i sporta i naročito Vlade Republike Austrije kao najznačajnijeg partnera, koja u okviru programa "Godina kulture, Bosna i Hercegovina – Austrija 2016." nudi zaista jedinstvenu priliku za uzajamnu suradnju, a polazišna točka za uzajamnu percepciju ovih dviju zemalja je onih kratkih 40 godina zajedničke povijesti, kad je BiH bila sastavnim dijelom Austrougarske monarhije. Stoga su tijekom festivalskih koncerata održanih u staroj crkvi i dominirala djela austrijskih skladatelja, od bečkih klasika Mozarta i Beethovena do avangardnih djela Berga i Schönberga – koja je muzikologinja Radost Galonja u medijskim osvrtima nazvala Bečka škola I. i II., vjerojatno samo u kolokvijalnom značenju budući da stilski pravac u povijesti glazbe pod tim nazivom ne postoji – kao i djela mladih bh. skladatelja školovanih ili još na školovanju u Grazu.

Završni Miholjski koncert je ovaj put imao drugačiju koncepciju od prethodnih na kojima su se izvodila seriozna djela i ovaj put je bio u znaku tzv. lakih nota, tj. popularne glazbe zabavnog karaktera namijenjene široj publici. "Popularna umjetnost" obično se tako naziva da bi se istaknula razlika između aristokratske "elite" i ostalih, ali to ne podrazumijeva negiranje vrijednosti takve umjetnosti.

Izvedena su djela Wolfganga Amadeusa Mozarta, završni stavak klavirske sonate s varijacijama u A-duru, popularni "Turski marš" aranžmanski prilagođen gudačkom kvartetu, zatim djela Johanna Straussa mlađeg, popularno nazvanog "kralj valcera". Njegova muzika je obuhvaćala vrhunac elegancije i profinjenosti režima Habsburgovaca. Klasični bečki valcer je umjetnički usavršio i podigao ga na razinu koncertne orkestralne glazbe.

Svojom raspjevanom melodikom njegovi su valceri osvojili svijet i ostali popularni više od jednog stoljeća, a naročito "Na lijepom plavom Dunavu", "Priče iz bečke šume", "Bečka krv", "Carski valcer" itd. Na koncertu smo čuli "Na lijepom plavom Dunavu" i "Kaiser (carski) valcer", aranžman za gudački kvartet. Posebnu poslasticu je predstavljao nastup sjajne sopranistice Vedrane Šimić, koja je maestralno otpjevala Verdijevu "Ave Mariu", kao i arije iz Dvořakove opere "Rusalka", te opere "Giani Schicchi" Giacoma Puccinija, također i pjesmu "Akšam geldi" suvremenog bh. kompozitora Asima Horozića koji je nazočio u publici, uz briljantnu korepeticiju mladog pijanista Stipe Bilića iz Zagreba i uz pratnju gudačkog kvarteta.

Međutim, znakovito je da je i pored medijske promidžbe putem Hrvatskog radija "Bobovac" i društvenih mreža na završnom koncertu prisustvovalo znatno manje posjetitelja nego prethodnih godina. Vjerojatno bi trebalo nešto mijenjati u koncepciji završnog koncerta. I pored zaista sjajnih glazbenika koji nastupaju već nekoliko godina zaredom (nizozemskom čelistu Basu Jongenu, kako netko u šali reče, mogli bismo dati "vareško državljanstvo" jer već govori hrvatski) moguće je da bi publika željela čuti i druge boje osim zvuka gudačkih instrumenata. Mož-

Željko Sertić

Igor Hinger

8

BROJ 262

Zvijezda večeri: Vedrana Šimić

da bi se moglo razmišljati o osnivanju komornog festivalskog orkestra. Pored kvarteta i sjajnog klarinetista Sylvestera Perschlera te oboistice Ivane Nikolić za završni koncert angažirati flaute, korne i fagot, i neka djela izvesti u izvornom obliku (partituri). U Sarajevu postoje dva izvrsna puhačka kvinteta koje sačinjavaju mladi glazbenici iz SAD-a, Albanije, Italije i BiH, mojih kolega koji bi se rado odazvali. I Straussove valcere i popularne uvertire "Figarov pir" W. A. Mozarta ili Rossinijeva "Seviljca" moglo bi se izvesti u izvornom obliku, što bi predstavljalo osvježenje. To bi još više animiralo publiku i skromno bih sugerirao vodstvu udruge "Milo Cipra" da nešto poduzme u tom pravcu. Želio bih i volio da se na budućim festivalima pojave i drugi komorni ansambli pored sjajnog kvarteta kojeg vodi umjetnička ravnateljica festivala Andrea Nikolić i njezini prijatelji solisti, kako bi VaClaF dobio novu dimenziju.

Nadam se da će tako i biti, te da će Vareš sa svojom jedinstvenom publikom ostati jedna od rijetkih svijetlih točaka i oaza u posvemašnjoj pustinji duha u našem okruženju.

LISTOPAD 2016.

U POVODU OBLJETNICE Devedeset šesta. Prva godina poslije rata. U Bosni i Hercegovini vlada predinternetsko doba.

Doduše, i sam internet je virtualna galaksija još u nastajanju, ali u koju se već tada – kao prvi s prostora jugoistočne Europe! – vinuo "Enterprise" noseći na sebi natpis: Vareš Home Page. Jedno njegovo krilo čini, elektronski uobličen, list vareških Hrvata "Bobovac"...

Dočarana kroz alegoriju, tako otprilike započinje priča – koja će postati povijesnom činjenicom – o tome kako su dva vareška medija zaplovila web prostranstvima u kojima danas, dvadeset godina poslije, vlada neopisiva gužva. Ali nije bilo dovoljno samo uzletjeti, to je s vremenom postalo moguće bilo kome, međutim trebalo se održati u orbiti.

Osvrćući se na taj, tako prestižan e-kontinuitet od dva desetljeća, Vareš Home Page i list "Bobovac" održali su zajedničku svečanu akademiju, uz organizacijsku podršku vareške podružnice Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak".

Bilo je to 28. rujna 2016., uoči Miholja i proslave zaštitnika vareške župe, a kao blagdana uz koji je prvi put podignuta vareška internetska stranica, preko servera u Švedskoj, dvadeset ljeta Gospodnjih ranije.

Građanima Vareša, okupljenim u općinskoj dvorani, na akademiji su se obratili predsjednik Podružnice Mario Mirčić, kao domaćin, zatim pokretač stranice Goran Mijatović, urednik lista

Marijanović, Mirčić i Mijatović

VHP – spona između dva Vareša Mladenko Marijanović, te webmaster i urednik stranice Mladen Divković, koji je to učinio iz Varaždina upravo u stilu same obljetnice – putem interneta. Iako skype odavno nije senzacija, služenje njime na ovakav način u Varešu je demonstrirano prvi put i, naravno, tko bi to učinio ako ne ljudi oko VHP-a.

Akademiju su ugodnim notama upotpunili vareški tamburaši s Igorom Hingerom na čelu i taj vam dio ne možemo prenijeti kroz tekst, ali možemo izdvojiti dvije pisane čestitke koje su tom prigodom stigle i svakako obraćanja dvojice na čijim plećima počiva Vareš Home Page od početka do

Emotivne veze još postoje Goran Mijatović

O

vih dana obilježavamo dvije decenije postojanja VHP-a te isto toliko i neprekinutog objavljivanja lista "Bobovac" na internetu. O tehničkim i drugim aspektima samog VHP-a više će reći webmaster i urednik Mladen Divković kojemu se posebno zahvaljujem što je pred više od deset godina preuzeo uređivanje stranica te im dao jednu profesionalnu kvalitetu. Da se Mladen nije tada uključio u rad vjerojatno ne bismo obilježavali ovu obljetnicu. Čestitam osnivaču i uredništvu lista vareških Hrvata "Bobovac" na značajnom jubileju. S dvadeset godina neprekinute prisutnosti na internetu ne mogu se pohvaliti ni mnogi mediji globalnog karaktera.

Nekoliko riječi o samom VHP-u. Vjerujte mi da se ne osjećam niti malo slavljenički, te oprostite što ću u takvome tonu iznijeti nekoliko rečenica. Zaista bih bio puno sretniji da nisu postojali razlozi nastanka VHP-a, tj. da su Varešani ostali tamo gdje pripadaju, a odlazili samo svojom voljom. VHP je svojom pojavom postao mjesto gdje su se okupljali po svijetu razasuti Varešani. Velika većina je bila sretna da su dobili mjesto gdje mogu uspostavili pogubljene kontakte, bilo je tu puno emocija. Jedna manjina je ostala LISTOPAD 2016.

razočarana, to su oni koji su VHP pokušali "zapoganiti" šovinističkom retorikom te drugim vrstama provokacija. U jednom periodu je broj redovitih posjetitelja bio zaista impozantan, pristupali su i oni koji nikada u Varešu nisu bili. Ostali su zapisani prekrasni upisi o ljudima i događajima, pisani amaterski, ali s dobrim namjerama i iskrenim emocijama. Kasnijom pojavom Facebooka i drugih socijalnih mreža otvaraju se nove mogućnosti.

Mi koji smo uređivali VHP nikada se nismo odricali bogatstva koje je našemu identitetu dao susjed druge nacije i vjere.

To je bilo i ostalo naše iskreno uvjerenje, to je formula uspjeha koju političari ovih prostora tako uporno zaobilaze. Na žalost, u Bosni još uvijek traju procesi u kojima se "oslobađamo" jedni od drugih – dok od toga korist imaju samo probrani.

Svojski se odričemo svojih identiteta, bogomdanih resursa, bogatog kulturnog naslijeđa nastalog ovdje gdje su se susretale velike civilizacije, kulture i religije.

Većina se raseljenih Varešana uspjela etablirati u društvima gdje sada žive, stekla respektabilna znanja i kompetencije, neki su pokrenuli i vlastite firme u kojima zapošljavaju druge. Korist od njih, njihovih obitelji i slijedećih generacija imaju BROJ 262

danas, a čime su i našem listu (kako ga je vrijedni suradnik, danas pokojni, Miroslav Markotić, znao nazvati: Vareš Tajmsu) stvorili pretpostavku da bude svrstan među svjetske elektronske prvijence.

U znak zahvalnosti Podružnica im je dodijelila lijevane statue iz čuvene Ravlijine radionice, vodeći pritom računa o simbolici: Mijatoviću livca jer je salio temelje za VHP, Divkoviću kovača da nastavi kovati budućnost VHP-a. A stranice posvećene ovom velikom i dvostrukom jubileju zatvaramo naglascima izdvojenim iz obraćanja našeg urednika na akademiji.

njemačka, austrijska, kanadska, švedska i druga društva, tj. ona društva čiji političari znaju razmišljati o budućnosti.

Emotivne veze prema Varešu još postoje, mnogi bi mu i više pomogli ukoliko bi za to bilo osmišljenog interesa. Na jednoj strani imamo ovaj stvarni Vareš, a na drugoj onaj virtualni okupljen oko VHP-a.

Dopustite mi samo par rečenica o stvarnom Varešu. Kao predstavnik švedske gospodarske komore te kao poduzetnik krećem se počesto ovim prostorima. Nije nigdje tako dobro da čovjek bude impresioniran, ali mi se čini da nigdje nije tako loše kao u Varešu. To je moje viđenje stvarnosti, ne znam koliko je tu racionalnog, a koliko emotivnog. Vi koji živite ovdje itekako dobro znate i osjećate sve izazove pred koje ste stavljeni. Ova pitanja nisu ni nacionalna, niti vjerska, to su pitanja općih standarda življenja. Neki to zovu civilizacijskim dosegom, na koji je Vareš nekada bio s razlogom ponosan. Iskreno se nadam da će nedavno napravljeni korak ka pristupanju EU biti pomak naprijed. I sada, pod ovim okolnostima, postoje velike mogućnosti za razvoj, a koje nisu ovisne o visokoj politici i koja se često spominje kao alibi za ne činiti ništa. Divim se nekolicini poduzetnih ljudi koji i u ovako depresivnom ozračju nisu klonuli, te su i drugima stvorili priliku da zarađuju za život. Vareš Home Page je bio i ostao spona između dva Vareša, to se može puno bolje iskoristiti na opće dobro.

9

U POVODU OBLJETNICE

U

ovom razmatranju postoje najmanje tri ključna aspekta koji se međusobno, često i nerazdvojivo, prepliću i miješaju: povijesni, osobni i tehnološki.

Povijesno, Vareš je tih godina proživljavao vjerojatno svoje najdramatičnije razdoblje, a činjenica da se ogroman dio stanovništva raselio po svim kontinentima, svatko sa svojom osobnom pričom, često i tragičnom, jedan je od temelja nastanka vareške web stranice. Tehnološki, radi se o vremenu kad je internet, odnosno njegova najistaknutija i za nas najzanimljivija sastavnica, World Wide Web, bio još u povojima – samo 5 godina prije postojala je jedna jedina (!) web stranica, ona koju je pokrenuo "otac weba" Tim BernersLee u CERN-u. Sljedećih godina novi medij je rastao (jedan od istinski ključnih trenutaka dogodio se 30. travnja 1993. godine kad je CERN omogućio besplatno korištenje www protokola i kôda, odnosno stavio web u javnu domenu), ali ako pogledamo web stranice iz 1996. godine, malo toga sliči današnjima. Prije svega, stranice su sadržajno bile jako male. Osim toga, veze su bile užasno spore, pa se prosječna stranica učitavala 30-ak sekundi, pod uvjetom da se uopće uspijete spojiti preko tadašnjih dial up modema. I naravno, niste se dugo zadržavali on line – pobogu, pa plaćalo se (i to skupo!) po satu.

Usput bi vam i telefonska linija bila zauzeta, pa biste se isključivali poslije desetak minuta i off line pregledali ono što ste uspjeli otvoriti ili biste potražili jeftiniji oblik zabave. Recimo, u Americi je prosječan korisnik tada provodio na mreži oko 30 minuta mjesečno, danas je to gotovo 30 sati.

Početkom 1996. u svijetu je bilo 100tinjak tisuća web stranica i 10-ak milijuna korisnika, do kraja godine ti brojevi su znatno porasli, ali je to bilo daleko od eksponencijalnog rasta kakvom smo svjedočili kasnije. U vrijeme pokretanja Vareš Home Pagea udio korisnika interneta u svjetskom stanovništvu kretao se oko 1%, a u našim krajevima mjerio se u promilima.

"THE VAREŠ TIMES" Te 1996. godine nije bilo Googlea, Facebooka, YouTubea, Wikipedije i većine onoga što danas otvaramo kad se spojimo na internet. Prva webmail stranica, Hotmail, utemeljena je sljedeće, 1997. godine (da, 1996. ni Yahoo nije imao e-mail servis!). Iako je mp3 format razvijen nešto ranije, zanemariv broj ljudi je pomišljao na razmjenu glazbe – fajlovi su bili preveliki za tadašnje brzine prijenosa podata-

10

Pioniri se (ne) osvrću Teško je reći koliko je s ove vremenske distance lakše ili teže govoriti o Vareš Home Page fenomenu. Distanca često pomaže da se stvari sagledaju objektivnije, bez suvišnih emocija koje zamagljuju perspektivu, ali, s druge strane, Vareš Home Page je i nastao upravo na emocijama, bez toga stranice ne bi ni bilo niti bi imala puno smisla. Neupitno je, međutim, da se zaista radi o fenomenu; 20 godina na internetu je vjerojatno ekvivalent stogodišnjici izlaženja nekog tiskanog medija.

Piše Mladen Divković ka. Tek nekoliko listova u svijetu nudilo je svoj sadržaj (odnosno dio sadržaja) on line: mogli ste prelistati, primjerice, New York Times, Chicago Tribune, Wall Street Journal, Time... i vareški "Bobovac". Agencija Associated Press je te godine u listopadu, znači poslije prvog pojavljivanja "Bobovca" na mreži, postavila svoj AP Online servis agencijskih vijesti. Tek kad se stvari promatraju iz tog kuta vidljiva je veličina Goranove vizije i značaj Vareš Home Pagea čijim pokretanjem se Vareš upisao u globalnu tehnološku elitu, u trenutku kad je u Europi zabilježeno oko 2,5 milijuna korisnika interneta, uglavnom u Njemačkoj, skandinavskim državama (relativno najpovezanijim), Francuskoj, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Švicarskoj i još nekolicini zemalja.

O tehničkim aspektima, tipkanju beskrajnih linija koda i prepisivanju sadržaja "Bobovca" u Notepadu, prvom serveru koji je sada smješten u švedskom tehničkom muzeju, već se pisalo na ovim stranicama, i to je Goranova priča – jedan Varešanin na krovu svijeta, negdje blizu polarnog kruga na sjeveru Švedske, stvara najstariju (barem ako promatramo one s neprekinutim kontinuitetom rada) gradsku web stranicu u ovom dijelu Europe. A vareški, mali i još jako mladi, list "Bobovac" postaje dostupan on line iste godine kad i veliki New York Times!

stala. I odjednom su svi navalili na Vareš Home Page koji je tako postao nezamjenjiv, praktično jedini komunikacijski kanal i središnje mjesto virtualnog okupljanja Varešana u cijelom svijetu. "Zlatno doba" Vareš Home Pagea potrajalo je duže od desetljeća i do njega nije došlo nimalo slučajno. Kao novi webmaster i urednik naslijedio sam izuzetno dobro i pošteno utemeljen projekt, kao i osnovnu jezgru vjernih i dobronamjernih posjetitelja, spremnih da šire dobre vibracije, a neki od ključnih sadržaja su prisutni od samog početka. Ono što sam odmah uradio je temeljit redizajn; iako je Goranova stranica od svog nastanka izgledala iznenađujuće dobro, čak u usporedbi sa stranicama velikih igrača u to vrijeme, stalno širenje servisa i povećavanje količine materijala, potreba za sve češćim ažuriranjem sadržaja i razvoj tehnologije, tražili su nešto drugačiji pristup da bi korisničko sučelje ostalo intuitivno, a sadržaji lako dostupni. Koncepcijski, naslovnica je podijeljena na vijesti iz Vareša, virtualni Vareš (Varešani u svijetu) i interaktivni dio, uz dovoljno prostora za istaknute sadržaje, kao što su najaktualnije vijesti ili pozivi na druženja, godišnjice mature i sl. Na valu entuzijazma, na kojem počiva i cijeli projekt, angažiran je cijeli niz "dopisnika" koji su se

ZLATNO DESETLJEĆE VHP-a Potpisnik ovih redaka je stranicu preuzeo 2003. godine. Upravo u tom razdoblju, negdje na prijelazu milenija, stvari su se upravo idealno uklopile za Vareš Home Page: internetska infrastruktura se nevjerojatno proširila, a broj korisnika rapidno porastao i prešao kritičnu granicu. Iz našeg, vareškog kuta gledano, većina iseljenih Varešana, poslovično vrijednih ljudi, snašla se u novim sredinama, odrastala su im djeca i rađala se nova... imali su uglavnom viši standard, živjeli u tehnološki visokorazvijenim zemljama, a nostalgija prema rodnom gradu nije neBROJ 262

Divković na akademiji u Varešu i …

LISTOPAD 2016.

javljali s vijestima iz Vareša i svih dijelova svijeta, a sadržaj se nerijetko ažurirao na dnevnoj bazi, pravi mali newsportal. Sve te objave su arhivirane i danas predstavljaju vrijedno svjedočanstvo jednog vremena i grada. Okosnicu segmenta vijesti i dalje je, dakako, činio list "Bobovac", koji je objavljivan u raznim oblicima, od komprimiranih datoteka u početku, preko klasičnog html-a do on line publikacije kakav je od 200-tog broja do danas.

Rubrika "Susreti" pretvorila se vremenom u ogromnu arhivu fotografija i multimedijalnih sadržaja s okupljanja naših sugrađana u svijetu (čija bi organizacija u tim danima, prije društvenih mreža, bila nezamisliva bez Vareš Home Pagea kao središnjeg mjesta za dogovore), a "Razgovori za šankom" su postali najdinamičniji i najposjećeniji dio portala, s više od 100.000 upisa do sada. Danas, kad su internetski forumi i komentari ispod članaka postali svojevrsne kloake vrijeđanja i često govora mržnje pod krinkom anonimnosti, teško je i zamisliti takvu oazu tolerancije kakvu je predstavljao vareški virtualni šank. To nipošto ne znači da su se sugovornici u svemu slagali, takav šank bi i u stvarnom svijetu bio dosadan; radilo se o argumentiranoj raspravi i, još češće, dugačkim, anegdotalnim prisjećanjima s jakom literarnom, makar i amaterskom, potkom.

Dozvolit ću ovdje sebi jednu malu digresiju (kao usput, a nikad ništa nije usput – napisa negdje jedan naš mudri sugrađanin!): na okupljanjima Varešana u svijetu uvijek su prikupljane donacije za pomoć udrugama, organizacijama ili pojedincima u rodnom gradu. Često sam dobivao mailove s upitom što ja mislim, kome je pomoć najpotrebnija. Uvijek sam odgovarao da se stvarno ne osjećam kompetentnim bilo što sugerirati, ne živim u

Varešu i tko je trenutno najugroženiji najbolje znaju oni koji teret vareške stvarnosti osjećaju svakodnevno. Samo dva puta sam napravio iznimku, i oba puta se radilo o vareškom radiju; za produžavanje koncesije bila je potrebna neka oprema za koju nije bilo sredstava, pa sam zamolio da, eto, prilikom raspodjele donacija ne zaborave njih. Oni koji su mi pisali sjetit će se tih razgovora. Također, kad je radio krenuo u stalno on line emitiranje, radovali smo se skupa s njima i na sve načine širili vijest, između ostalog i stalnim linkom na naslovnici VHP-a. Sada, bit ću stvarno sretan ako se radi o prezauzetosti drugim obavezama ili jednostavno nesporazumu, ali o našoj 20. obljetnici na portalu i u programu radija nije bilo – ni riječi! A izvijestili su mnogi, od Federalne novinske agencije, do niza portala, novina i televizija u BiH i šire. Za Boga miloga, spomenuti smo čak i s oltara vareške župne crkve na Miholjdan! Da se razumijemo, ovdje se zbilja ne radi o taštini, nego o svijesti i društvenoj odgovornosti medija.

Posebno u sjećanju ostaje praćenje nekih nesvakidašnjih događaja, primjerice biciklističkog pothvata "Tour 2 Vareš", kad su naši sugrađani Bojan i Damir na biciklima prešli 1700 km od svog novog mjesta življenja u Nizozemskoj do Vareša. Svrha "bicikliranja" bila je humanitarna, pomoć djeci Vareša i samom gradu, a donacije su pristizale sa svih strana, ponekad i iz krajnje neočekivanih, egzotičnih izvora kao što su M. Khinsung iz Surinama ili nizozemsko Kraljevsko spasilačko društvo. Cijelo dvotjedno putovanje praćeno je intenzivno na Vareš Home Pageu: svake večeri, kad biciklisti odrade svoju dnevnu rutu i odu na zasluženi odmor, logističar Cana bi prikupio materijale od tog dana, našao pristup internetu (što nije uvijek bilo lako, jer te 2009. godine svijet nije bio prekriven Wi-Fi hot spotovima kao danas) i poslao ih meni u Varaždin. Ja bih to dobio oko ponoći, a onda do zore uređivao foto albume i video zapise, tako da su Varešani već ujutro, uz jutarnju kavicu, mogli pregledati zbivanja od prethodnog dana. I tako 14 neprospavanih noći, ali i 14 dana zadovoljstva urađenim.

"FACEBOOK PRIJE FACEBOOKA"

istodobno u svom domu u Varaždinu LISTOPAD 2016.

Vareš Home Page je, izvan svake sumćnje, pomicao mnoge granice. U vrijeme "Tour 2 Vareš" broj pojedinačnih dnevnih posjeta dostizao je čarobnih 10 tisuća, kasnije je to i nadmašeno (najveća zabilježena posjećenost je ona iz veljače 2010. godine, oko 12.000 posjeta u jednom daBROJ 262

nu samo na "šanku", a tog dana je sigurno bilo i mnogo onih koji su pregledali druge sadržaje, ne svraćajući na forum, pa je konačna brojka sigurno puno veća). Ti brojevi zvuče nestvarno jer daleko nadmašuju broj Varešana s pristupom internetu u cijelom svijetu.

U travnju 2011. godine, na 10. međunarodnoj konvenciji Instituta za globalno razumijevanje Sveučilišta Monmouth u SAD-u jedno predavanje posvećeno je našoj stranici, a Vareš Home Page je nazvan: "facebook" prije Facebooka. To predavanje prof. Darija Čerepinka ističe Vareš Home Page kao primjer ponovnog uspostavljanja ratom pokidanih komunikacijskih i multikulturalnih veza davno prije nastanka društvenih mreža, a uvršteno je i u Hrvatsku znanstvenu bibliografiju. Stranica je, kao studija slučaja, obrađena i u mom diplomskom radu (koji se bavio sasvim drugim temama) na studiju multimedijskih komunikacija u Varaždinu, a o njoj se naširoko pisalo i u mnogim drugim medijima.

Nemoguće je 20 godina prisutnosti na najdinamičnijem mediju današnjice sažeti u jedan, makar i ovako opširan članak. Vjerojatno nije ni potrebno, sve je već sada relativno dobro dokumentirano i zabilježeno. Uostalom, ovdje se ne radi ni o kakvom svođenju računa; Vareš Home Page je itekako živ, iako posljednjih godina namjerno stavljen u svojevrstan slow motion, usporen način rada. U vrijeme nastanka i još godinama poslije toga bili smo jedini vareški medij dostupan svima, u svakom kutku svijeta, danas samo na najpopularnijoj društvenoj mreži postoje desetci stranica vezanih za Vareš i sigurno tisuće profila Varešana između kojih se odvija stalna razmjena informacija. Znači, uloga Vareš Home Pagea je temeljito promijenjena i treba je redefinirati za budućnost. Ova obljetnica, baš kao i neki drugi nedavno pokrenuti projekti, predstavlja zatvaranje još jednog i otvaranje novog poglavlja priče koja nastavlja trajati.

THE ROAD GOES ON FOREVER Redizajn Vareš Home Pagea je u tijeku.

Neću ovdje predstavljati novi izgled i sadržaj, neka to ostane iznenađenje. Međutim, treba naglasiti da se ne radi tek o kozmetičkim promjenama, nego o dubokom, strukturnom zahvatu koji će Vareš Home Page i tehnološki i koncepcijski uvesti u treće desetljeće postojanja. Kao i do sada, nastavljamo pomicati granice.

Pioniri se (uglavnom) ne osvrću često, nego krče nove staze i otvaraju nove vidike.

11

U POVODU OBLJETNICE

G

odine se nižu pa s njima stižu i jubileji, a svaki novi – s obzirom na okolnosti u kojima djelujemo – čini se tim veći i značajniji. Dakle, iako smo danas ovdje da se ponosno okrenemo za sobom i slavimo, trenutak je da se načini i ova mala digresija, kako bi se neke stvari nazvalo pravim imenom. Našem društvu, našim institucijama, najlakše se opravdati i reći da im teško ide i financiranje, po njima, puno važnijih segmenata života, premda se na natječajima koje raspisuju ministarstva kulture svih razina godišnje ipak dodijele sredstva koja nisu zanemariva, a unatoč našem redovitom apliciranju – teško ili nikako ne dolazimo na red.

Tako to biva jer je uvijek potrebno imati više od projekta i dokazanog produkta, ključno je imati vezu ili određenu podobnost. Odupirali smo se takvim mjerilima i kad su bila gora vremena, a evo nije nam bolje ni danas.

Da se vratim obljetnici. Čim se ovako evociraju uspomene na daleke dane uvijek se prisjetim obilježavanja našeg prvog, skromnog jubileja. Kad smo ga nekako uspjeli dostići, istinski smo proslavljali izlazak desetog broja "Bobovca"! Bio je listopad 1995. godine, a časopis "Svjetlo riječi" je u isti mah obilježavao izlazak 150. broja i zajedno smo to upriličili u vareškoj staroj crkvi. Mislim da je to bilo prigodom spomendana kraljice Katarine.

I tadašnji odgovorni urednik "Bobovca", Čedo Jelić i ja, zgledamo se pa pogledamo onda u onu njihovu brojku, strašnih i, činilo nam se, apsolutno nedostižnih 150 brojeva. Takvo nas je malodušje napadalo s razlogom jer poslije svakog početnog zanosa entuzijazam splasne ili se suradnici precijene pa brzo potroše. Eto, tako je bilo o desetom broju, u ratno doba, a onda smo nadmašili sami sebe pa dohvatili ne samo stopedeseti nego i dvjestopedeseti broj, i nastavljamo dalje.

ČESTITKE Poštovani!

U ime Središnje uprave Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak" i u svoje osobno želim Vam čestitati na obilježavanju 20. godine postojanja vareške internetske stranice i 20 godina od prvog objavljivanja lista "Bobovac" u elektronskom izdanju. List "Bobovac" je u ovih 20 godina kao dio Napretkove obitelji na cjelovit način informirao čitatelje o događanjima u vareškom kraju, obrađujući aktualne teme. Ovim putem Vas želim ohrabriti da nastavite s predanim radom na ponos vareških Hrvata i svih Napretkovaca.

Mons. prof. dr. Franjo Topić *** Poštovani Mladenko, svima nama koji smo utkali dio svoje muke,

12

Izgled Vareš Home Pagea prvih godina...

Cijena egzotičnosti Mladenko Marijanović No, gurajući tako svoj kamen uzbrdo, kroz prvu godinu nakon rata već o dvadesetom broju, događa nam se sljedeće. Odnekud s vrha planete – pokušat ću biti slikovit – dohvati nas za ovratnik jedna golema ruka i saznamo kako nam je otvorena mogućnost postavljanja lista na "taj neki" internet da bi ga preko kompjutera čitali Varešani raspršeni diljem svijeta. Internet je dakle u bosanskim okvirima tada bio jedva shvatljiv pojam, država je tek dobivala svoju domenu, a tehnologija nije bila ni stigla do nas.

U svakom slučaju, na internetu smo se pojavili s "Bobovcem" u toj ranoj fazi, moram reći, ni krivi na dužni, jer kazati bilo što drugo bilo bi neiskreno. Zasluga je za to isključivo na Goranu Mijatoviću koji je prepoznao trenutak i važnost povezivanja Varešana, a onda smo se mi priključili stavljajući svaki mjesec na čitanje list "Bobovac", što činimo i dandanas – neizmjerno mnogo dilema i pitanja, u onim vremenima kada su neki ljudi ugrađivali poneki svoj kamenčić u naš zajednički mozaik zvani Vareš, godišnjice i sjećanja jesu radost.

Zahvalan sam i ja, i kao Varešanin, ne po rođenju nego po ratnom "krštenju", ljudima koji su još u onim vremenima prepoznali elektronske putove kojima su tolike lijepe vareške priče pronijeli u sve dijelove ovog bešćutnog svijeta i došli do svih raseljenih i pogubljenih Varešana, i u najskrovitijim mjestima.

Zahvaljujem što još, čini mi se, samo u Varešu postoji kontinuitet i jezgra zvana "Bobovac" gdje se bilježe, čuvaju i prenose samo pozitivne priče o vareškim ljudima i vareškim krajevima.

Nisam u mogućnosti fizički biti s vama, ali tu sam u svakom spomenu na Vareš i "Bobovac"!

Zahvaljujem i sve pozdravljam.

Fra Mato Topić BROJ 262

bez ikakvog limitiranja sadržaja (iako se počelo razmišljati o tome). Naime, dio naših čitatelja i sugrađana u iseljeništvu prema toj činjenici – da im je to čitanje netko omogućio a nije to dužan – odavno se odnosi na zahvalan način, pa podupiru naš rad svojim donacijama. A vezano za one koji se ljutnu čim (gratis!) "Bobovac" bude postavljen na VHP s danom zakašnjenja, vodili smo nedavno internu debatu i apeliramo da budu malo uzajamni – ako zapravo postoji opredijeljenost da sačuvamo list "Bobovac" u njegovom sadašnjem kapacitetu.

Nama ostaje zalagati se da, i pored ovakva staža, postanemo napokon uočeni i gdjekad podržani od strane domaćih institucija za kulturu. A Vladi Republike Hrvatske odnosno njezinu Državnom uredu za Hrvate izvan RH izražavamo zahvalnost jer nas je sufinancirala kad je u pitanju osuvremenjivanje opreme odnosno hvatanje koraka s galopirajućim napretkom u tehnici.

Na koncu, ponosni na svoj kontinuitet kako u stvarnom tako i u virtualnom svijetu, koristim ovaj trenutak da u ime uredništva izrazim zahvalnost Goranu, a jednako tako i Mladenu. Njih dvojica se svih ovih 20 godina oko svega vezanog za internetsko objavljivanje "Bobovca" skrbe pored svojih poslova i bez spomena bilo kakve naknade. Treba znati da iza ovih projekata stoji jako puno radnih sati, najčešće noćnih, i sve je to opet nekome teško objasniti budući da živimo u nemilosrdnom vremenu punom sebičnosti i trke za zaradom. Ali mislim da iza toga stoji ono nešto vareško što je ova kotlina othranila u nama i svatko je dio toga u sebi kroz život ponio. Netko da bi izgubio, a netko da bi umnogostručio pa na ovakve načine vratio.

LISTOPAD 2016.

MALO SLUŽBENO, MALO OSOBNO

Tribina o Bobovcu D

ana 29. rujna 2016. u prostoru motela "Centar" u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" održa se zanimljivo predavanje o srednjovjekovnoj Bosni i kraljevskom gradu Bobovcu, pod naslovom "Bobovac – jučer, danas, sutra". Gost i predavač bio je prof. dr. Enver Imamović, arheolog i povjesničar, vrstan narator i poznavatelj materije koja se odnosi na prošlost BiH. Odziv iznenađujuće dobar, tematika zanimljiva, priča se sluša bez daha i komentara. Jedna od tema je i dinastija Kotromanića koju je prof.

Imamović pomno istražio i potkrijepio prikazom stabla, kompletne loze bosanskih kraljeva. Dok nije prekinuta, imalo se ravnopravan odnos s europskim dvorovima. S nevjericom se prati koliko ipak malo znamo o zajedničkoj prošlosti.

Priču upotpunjuje i detalj o današnjoj bosanskoj traljavosti oko kupovine jednog jedinog primjerka zlatnika, kovanog u doba kralja Tvrtka I. Bilo je to na aukciji u Zagrebu, a zbog nedostatka razumijevanja naših institucija i nedovoljne količine novca za otkup zlatnik je otišao u ruke naturaliziranog Amerikanca. Umjesto da

Kraj Bobovca nacrtana

postane državnom baštinom taj će dragocjeni komadić naše prošlosti možda još jednom promijeniti ruku za još veći iznos i krasiti vitrinu privatnog kolekcionara.

Uz priču o zlatniku spomenu se i povelja Kulina bana, najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski dokument i jedan od najstarijih državnih dokumenata kod južnoslavenskih naroda i država u cjelini, čiji se original danas nalazi u posjedu Ruske akademije znanosti i umjetnosti u Sankt Petereburgu. I ostatak pisanih dokumenata o Bosni uglavnom se nalazi po muzejima u Dubrovniku, Zadru, Beču i Stambolu, a možda je i bolje tako jer da su

ostali ovdje među nama vjerojatno bi bili izgubljeni ili upropašteni.

A opet, ima i nas lokalaca, jedna šaka, koji plivamo uz struju i oko Bobovca nešto pokušavamo. Nedavno su tri nevladine udruge s područja Vareša – "Kraljevski grad Bobovac" Vareš, "Čuvari bosanske krune – Bobovac" Mijakovići i "Naš dom Borovica" – kod Ministarstva civilnih poslova BiH pismeno "potjerale" da se kroz kontakte naše i turske diplomacije izvide mogućnosti za pronalazak i povrat pisanih dokumenata, arhivske građe koja je zaplijenjena na Bobovcu prije 553,5 godine. Pa, što će istjerat' – vidjet će se.

Crtica o Mi'olju

O

pucalo me nješta, a vedar, pravi vareški dan. Zapitam se šta radit', kud bi sa sobom? Ona kaže: danas je Mijolj, ništa se ne radi, 'ajdemo u Vareš da se vidimo sa svijetom. Crkva prepuna, ono nas što smo "ni tam ni vam" u crkvenoj avliji slušamo misu preko razglasa. Lijepo vrijeme, lijep svijet, pitamo se sa svakim poznatim "đe je ko", tko se vratio dobro se vratio, godine pritišću, valja mrijet' a najljepše je kod kuće. Kolo vareško, narodne nošnje neke od njekoć, neke friško sašivene, valja sačuvati običaje. Stričke se nagizdale, sve jedna ljepša od druge, ma i sitnjež "nakićena", mota se oko nogu, penje po fijakeru koji s dva dobro uštimana konja postade atrakcija dana.

Sveprisutni parok Mirko daje ton i misi i zabavi poslije nje, može se malo popit', poigrat', zapjevat', a i popričat' tko s kime govori.

Ljupko i Manda zovu nas na ručak, kažu – nema im nikoga, djeca otišla "za srećom", komšiluk nepoznat, a mi, hajde stari znanci, da malo sjedemo i popričamo. Ručak teče k'o po protokolu, prvo čašica maguličke šljive, uz lagani riježanj još od zimus sačuvane kobasice. Slijedi vruća supa s domaćim jerišćem, sarma od mladog kupusa, 'ladno i masnoćom protkano praseće pečenje zalaže se tek ispečenom pogačom i s dvije vrste pite ispod oklagije, salata iz domaće bašče, šta se nađe. Svaki zalogaj potpomaže se gutljajem vina pa priča bukti, sjećanjima nigdje kraja. U kavu "umačemo" Mandinu ormašicu, slatka i zrnata topi se u ustima. Al' pogled na sat opominje da će brzo mrak, valja kući "mal namirit" i u noć utonut' s mislima o ponovnom viđenju, susretu, možda o Božiću kada nam se župna crkva zaljubljenima u Vareš ponovo ispuni.

Priredio J. Klarić

Mi'oljski dever LISTOPAD 2016.

BROJ 262

13

PROJEKTI

Uz pomoć "Help-a" Njemačka nevladina organizacija "Help", čija je misija pružanje pomoći u razvoju zajednicama pogođenim katastrofama, ratom ili siromaštvom, prema vlastitim podacima u općini je Vareš kroz protekle tri godine, preko 38 korisnika, implementirala projekte vrijedne više od 100 tisuća eura.

"Help" je svoje aktivnosti uokvirio u projekt "Izgradnje održive ekonomije kroz razvoj malih i srednjih poduzeća i turističkih kapaciteta u Bosni i Hercegovini", a navedeni podatak je iznesen na prezentaciji održanoj u dvorani za tjelesni odgoj Mješovite srednje škole u Varešu 7. listopada 2016. godine. Tom prilikom najprije se obratio Frank Werner, voditelj ekonomskog odjela njemačkog veleposlanstva u BiH, te istaknuo kako je riječ o posebnom događaju za Vareš, koji je ova organizacija podupirala zajedno s općinama Kakanj i Jablanica, a u cilju stvaranja održivog ekonomskog rasta i zapošljavanja kroz turističke potencijale.

Rezultat toga u općini Vareš ogleda se u 180 km očišćenih pješačkih i biciklistič-

Promocija gastronomske i etno-tradicije

kih staza, postavljanju 16 orijentacijskih mapa, izgradnji 17 odmorišta za izletnike, bicikliste i planinare, postavljanju solarnih panela na kraljevskom gradu Bobovcu, u edukaciji i obuci članova GSS-a Vareš te nabavi alpinističke opreme, u organiziranju tečajeva engleskog jezika, organiziranju studijskog posjeta Zlatiboru, te na koncu u razvoju internetske stranice www.visitvares.com.

"Nadam se da vam je ovaj projekt pomogao da vidite u kojem bi pravcu turizam u Varešu trebao ići", zaključio je Werner, a regionalni predstavnik organizacije "Help" Timo Stegelmann nadovezao se u istom tonu i s istim očekivanjima: "Nadam se da će ovo postati održiv projekt u narednom razdoblju jer mi ubuduće mo-

U OBJEKTIVU

Susret (ex-)djelatnika Doma zdravlja, Vareš – 3. listopada 2016.

žemo pružiti samo savjetodavnu pomoć".

On je podcrtao da Općina mora biti ta koja će nastaviti rad na razvoju vlastitih turističkih potencijala.

Zatim je Miroslava Babić prezentirala stranicu visitvares.com, kao i Klub ekstremnih sportova "Perun Va" Vareš, istaknuvši: "Naš fokus će biti na promociji kulturno-povijesnih znamenitosti i prirodnih ljepota planine Zvijezde s posebnim naglaskom na seoski, te sportski turizam". Ona je pritom dodala da su već kreirana tri paketa turističke ponude, a za "Perun Va" naglasila da taj klub nudi usluge licenciranih turističkih i planinarskih vodiča, te alpinista.

Na prezentaciji je bila i federalna ministrica kulture Zora Dujmović, istaknuvši kako je došla dati podršku općini Vareš u razvoju turizma kao oblasti usko vezane s kulturom. Uslijedila je simulacija vježbe spašavanja, izvedena od strane članova vareškog kluba ekstremnih sportova, a osam njih potom je od instruktora iz Sarajeva primilo certifikate Gorske službe spašavanja.

Završnica programa upriličena je na platou ispred zgrade općinskog poglavarstva, sajamskom prezentacijom vareške gastronomske ponude, isključivo domaće i organske, zatim originalnih vareških suvenira i rukotvorina, a jedan od šest štandova bio je obrtnički te promovirao kovačke proizvode. I, naravno, članice Foruma žena Strica-Zarudje, ali i udruge "Izvorno vareško" nisu propustile odjenuti narodne nošnje, kako bi slika bila potpunija.

S. P.

Trgovinska radnja

N na

Vareš ul. Čaršija bb

vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179 KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU tel. +387 (0)32/ 843-083 BUKETI • SVADBENI BUKETI 061/ 753-522 LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE 061/ 783-326 POGREBNI VIJENCI

14

školski pribor • udžbenici • knjige uredski materijal • suveniri • darovni program čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja

BROJ 262

LISTOPAD 2016.

IDEMO PALAC GORE

S

vremenom, čitateljima dosade neki članci, uglavnom zbog svoje uniformnosti. Međutim, to se autoru ne smije zamjeriti ako su u pitanju dobre vijesti i priče koje su pokazatelj da vareška mladost nije upala u mlaku svakodnevicu, te da se ona i dalje maksimalno trudi u brojnim oblastima. A jedan od mladih vareških "fajtera" je i Patrik Bogeljić. Mladić je to koji trenira taekwondo i jedan je od uspješnijih sportaša u svojem godištu i "zanatu", a o čemu svjedoče brojne medalje i priznanja koja, pa možemo reći bez pretjerivanja, osvaja na mjesečnoj bazi. O nekima od njih već smo izvještavali u "Bobovcu", međutim ovaj posljednji podvig zaslužio je posebnu priču.

Balkanska taekwondo unija, u suradnji s taekwondo savezom Bugarske, organizirala je 18. po redu balkansko prvenstvo, koje se ovaj put održalo u Dupnici, gradu na samom zapadu Bugarske koji je relativno blizu Srbiji i Makedoniji, a i

Viceprvak Balkana!

Natjecanje izviđača

I

zviđači, nesumnjivo, imaju dugu tradiciju u našem gradu. Kao organizacija prvi put se pojavljuju u sklopu Planinarskog društva "Perun", pod čijim patronatom djeluju do 1956., kada se odcjepljuju od PD-a i formiraju neovisni Odred izviđača "Branko Jelić". Jelić je, možda nije suvišno reći, bio major u partizanskoj vojsci, a njegov spomenik se nalazi na Tisovcima. Upravo ove godine obilježava se šezdeset godina rada neovisnog odreda izviđača, a tim povodom je u Varešu od 16. do 18. rujna održana manifestacija "Dani prijateljstva", koja je okupila oko tri stotine sudionika iz čitave Bosne i Hercegovine, te Republike Hrvatske (Valpovo, Osječko-baranjska županija) i Republike Srbije (Temerin, AP Vojvodina).

Postrojavanje je počelo intoniranjem himne BiH te podizanjem zastave, a to su učinili pobjednici prošlogodišnjih "Dana prijateljstva", izviđači iz Nemile kraj Zenice. Nakon toga, starješina vareškog odreda Audin Velić pozdravnim je govorom otvorio natjecanje. Neizbježno je spomenuti i dodjelu zahvalnica zaslužnim, bivšim članovima odreda poput: dr. Edhema Aščerije, dr. Jelene Zlobec-Dursun, Senada Parića, Adele Vulete, Augustina Musića, Seada Parića, Irenka Delića, Zlatka

Prkića, Mirsade Čolo, Kreše Romića, Miroslava Sprečkića...

Na natjecanju je bilo 37 ekipa razvrstanih u dvije kategorije – kategorija poletaraca i pčelica (14 ekipa), te kategorija starijih izviđača i planinki (23 ekipe). U kategoriji pčelica i poletaraca prvo mjesto osvojila je ekipa "Tajanstvene vile" iz OI "Jablan" (Jablanica), drugo je pripalo ekipi "Mali zeleni" iz OI "Plamen" (Bano-

vići), a treće mjesto osvojila je ekipa "Smajlići" iz OI "Neretva" (Konjic). U kategoriji starijih izviđača i planinki, pehar za prvo mjesto odnijela je ekipa "Dark Eagles" iz OI "Rakovica 9" (Rakovica), drugo mjesto osvojila je ekipa "Povratak otpisanih" iz OI "Izviđači Temerin" (Temerin) i treće ekipa "Valter" iz OI "Safet Ribić" (Nemila, prošlogodišnji pobjednici).

Unutar odredskog natjecanja poletaraca i pčelica, prvo mjesto osvojila je ekipa "Vareš Majdan".

Priredio Vladimir Ruf

Vareški poletarci i pčelice

95,

Hz

3 i 101,1 M

LISTOPAD 2016.

samom glavnom gradu Bugarske – Sofiji.

Održano je 24. i 25. rujna 2016. godine, a na njemu je nastupala i reprezentacija Bosne i Hercegovine s 52 člana, među njima su i dvojica Varešana – gore spomenuti Patrik Bogeljić te Asmir Hrvat, inače članovi TKD momčadi "Bosna" Visoko.

Seniorska reprezentacija BiH osvojila je na ovom prestižnom natjecanju odlično treće mjesto, u ukupnom plasmanu bila je četvrta, a naš Patrik postao je viceprvak Balkana! U prvoj borbi suvereno je pobijedio Turčina, rezultatom 11:2, u drugoj je još efikasnije savladao Rumunja – 13:1, a u finalu je izgubio od domaćina.

Izbornik reprezentacije BiH i trener naših Varešana, Edin Kajević-Kaja (majstor taekwondoa, crni pojas, četvrti dan), čestitao je svim reprezentativcima BiH na odličnim rezultatima, a posebno ističe rezultate svojeg kluba, te napominje kako njegovi puleni nastavljaju s treninzima i natjecanjima u još žešćem ritmu.

BROJ 262

HRVATSKI RADIO BOBOVAC 15

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 7. rujna 2016. u 88. godini života preminuo je naš dragi

Dana 25. rujna u 88. godini života preminuo je

MATO JARČEVIĆ

STJEPAN JELIĆ

Počivao u miru!

Hvala svim dragim i dobrim ljudima, familiji, kumovima, prijateljima i znancima, koji su bili uz našeg tatu i koji su se došli oprostiti od njega.

Počivao u miru!

Ožalošćeni: kćerka Ana, sin Stjepan, sestre Marija i Bernarda, unučad Hrvoje, Jelena, Morana, Krunoslav i Vedrana, zet Nebojša, praunučad, sestrične i bratići te ostala mnogobrojna obitelj i prijatelji

Djeca s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(1.X.2012. – 1.X.2016.)

Dana 1. listopada navršile su se četiri godine otkako nije s nama naš dragi suprug, otac, svekar i djed

(6.X.2002. – 6.X.2016.)

DRAGO ANDRIĆ

MATO PEJČINOVIĆ

Nosimo te u našim srcima, našim mislima i najljepšim uspomenama.

Počivaj u miru Božjem!

Ostaješ zauvijek u našim srcima i sjećanjima.

Počivao u miru Božjem!

Supruga Veronika, sinovi Miroslav i Vinko, sestra Janja, s obiteljima

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

U SPOMEN

Dana 9. listopada navršilo se 11 tužnih godina od prerane smrti voljenog supruga i tate

Na našeg dragog supruga, oca i djeda

FRANJU GRABOVCA

ZVONKE ILIĆA

(24.VIII.1937. – 13.X.2015.)

(1967. – 2005.)

Prošli su dani, mjeseci, godine, ali tuga ne prolazi jer ljubav ne prestaje odlaskom, niti sjećanje vremenom.

Zauvijek voljen i nikad zaboravljen.

Uspomene na tebe ostaju trajno u našim sjećanjima.

Počivaj u miru Božjem.

Tvoji najmiliji: supruga Ankica, kćerka Ramona, sin Romano sa suprugom Romanom, unuci Davor i Jan

Tvoja supruga Gordana, kćerka Matea, sin Ivan i zet Darko

U SPOMEN

TUŽNO SJEĆANJE

na našu dragu

(15.X.2009. – 15.X.2016.)

LJILJANU LEKIĆ rođ. Bogeljić

TOMISLAV RADOŠ

(14.X.2003.– 14.X.2016.)

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo spomen na tebe, na tvoju ljubav, dobrotu i plemenitost koju si svima nesebično poklanjala.

Počivaj u miru Božjem!

Žive sjećanja, ostaju uspomene na najdraža bića našeg života i nikad neće umrijeti oni kojih se sjećamo i nosimo u srcu dok živimo.

Počivaj u miru!

Tvoji najmiliji

Tvoji najmiliji

SJEĆANJE

IN MEMORIAM STJEPAN JELIĆ (1929. – 2016.)

TONY VIDOVIĆ

VERONIKA JELIĆ rođ. Božić

(16.X.2006. – 16.X.2016.)

(1930. – 2011.)

Vrijeme koje je prošlo nije ublažilo našu bol i tugu, kao i prazninu u našim srcima.

Teško je gledati svijet, a u njemu ne vidjeti tebe. Teško je živjeti bez tebe, a tvoj iznenadni odlazak pravdati sudbinom.

Bol liječiti vremenom je nemoguće.

S nama si u našim mislima, srcima, riječima, suzama.

Ostaje nam samo molitva i nada u ponovni susret u nekom boljem svijetu u vječnosti.

Dana 17. listopada navršava se 40 dana od smrti našeg tate i 5 godina od smrti naše mame. Ostaju nam uspomene na njihove plemenite duše, veliko srce i mnogo ljubavi prema svima nama. Bili su i ostat će uzor u svemu što je pošteno, vrijedno i plemenito. Ponosni smo što smo ih imali u našim životima.

Dragi tata i mama, neka Vam dobri Bog podari sve najbolje, što ste i zaslužili.

Tvoji: tata Mijo, mama Marija, sestra Sonja, nećak Roman-Ante

Vaša djeca s obiteljima

16

BROJ 262

LISTOPAD 2016.

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(18.X.1993. – 18.X.2016.)

(18.X.1993. – 18.X.2016.)

BRANIMIR LOVRENOVIĆ

BRANIMIR LOVRENOVIĆ

S ljubavlju i tugom živimo misleći na tebe, tvoja plemenitost je vječiti dar ostavljen u našim srcima.

Počivaj u miru Božjem!

Dragi Branimire, fizički s nama nisi, ali u našim mislima i srcima uvijek ćeš biti.

Počivaj u miru Božjem!

Majka Jozefina, otac Vinko, brat Narcis s obitelji

Striko Tomo, tetke Fanika i Giga

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(18.X.2006. – 18.X.2016.)

Dana 18. listopada navršava se godina dana otkako je preminula naša draga

Dana 18. listopada navršava se deset godina otkako nije s nama naš dragi

JANJA JANJICA MATIČEVIĆ

JOZO ĆORLUKA

(10.XI.1925. – 18.X.2015.)

Sjećanja na tebe ostaju živjeti u nama.

Počivao u miru Božjem!

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja djeca

Tvoja obitelj

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

VLADO BOŽIĆ

FRANJO PETROVIĆ

(20.X.1976. - 20.X.2016.)

Prošle su godine; duge, teške i preteške. Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, već ljubav i sjećanje na tebe. Ostat ćeš voljen i nikad zaboravljen. Po dobrom te pamtimo i u srcu nosimo. Hvala ti za sve!

(20.X.2015. – 20.X.2016.)

S ljubavlju i poštovanjem…

Supruga i kćeri

Tvoja supruga Matilda i kćerke Jasna, Angela i Snježana sa svojim obiteljima

IN MEMORIAM

SJEĆANJE

Navršava se godina dana otkako je preminula

Na naše najmilije

JAGODA DIVKOVIĆ rođ. Marijanović (1931. – 2015.)

Sjećanje na tebe ostaje dio mojih lijepih uspomena.

Počivala u miru Božjem!

Sestra Marija

MIHOVIL DODIK Joze

JOSIP DODIK Mihovila

(1930. – 1993.)

(1968. – 1993.)

U SPOMEN VLATKO MIOČEVIĆ (25.III.1971. – 23.X.2010.)

Uvijek ćete živjeti u našim mislima i srcima.

Počivali u miru!

Dragi naš Vlatko, tvoj lik, tvoje ime se spominje pri svakom našem susretu, u tuzi, radosti. Zaslužno živiš u našim srcima, mislima i molitvama.

Vole te tvoji najmiliji.

Vaši: supruga i majka Genoveva, kćeri i sestre Dinka, Marina i Ljilja s obiteljima

Mir s tobom!

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(28.X.2007. – 28.X.2016.)

(30.X.2009. – 30.X.2016.)

Dana 30. listopada navršit će se sedam godina otkako nije s nama naš dragi

na našu dragu

JOSIP MIRČIĆ

MIRJANU IDŽAKOVIĆ

S vječnom ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo uspomene na tebe. Počivaj u miru Božjem!

Naša ljubav za tebe je vječna. Volimo te!

Počivaj u miru Božjem!

Suprug Nikola, sinovi Damir i Luka s obiteljima

LISTOPAD 2016.

BROJ 262

Tvoja supruga Antonija (Tonica), sinovi Mijo, Marko i Antonio, nevjeste Anđelka i Vedrana, unučad Mirna, Matija, Filip i Josip

17

IN MEMORIAM U SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE LJUBOMIR DODIK

na našeg dragog

(2001. – 2016.)

ANTU DEANOVIĆA

KATARINA MARIĆ rođ. Dodik

Navršilo se pet godina otkako nisi s nama, ali s ljubavlju i ponosom čuvamo te u našim srcima i mislima.

Počivao u miru Božjem!

(2010. – 2016.)

Uvijek ćemo Vas čuvati u našim srcima i mislima.

Počivali u miru Božjem!

Tvoji: supruga Dragica s djecom

Vole Vas Vaši najmiliji

IN MEMORIAM

SJEĆANJE (24.X.2010. – 24.X.2016.)

DRAGICA HINGER rođ. Kristić

VATROSLAV BOŽIĆ

Draga mama, dok boraviš na najboljem mjestu, privinuta na grudi divnog Oca i dok uživaš i živiš ono što naša srca u svojim najskrivenijim dubinama čeznu i žude, moli se da nam tvoj odlazak poveća prostor za još veću ljubav. Da nas ta ljubav može voditi da poput sv. Pavla možemo reći: "Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak". Tada ćemo i mi znati da smo, kao i ti, "dobar boj bili, trku završili i vjeru sačuvali".

Tvoji suprug i djeca s obiteljima

(23.X.2004. – 23.X.2016.)

Bezbroj suza je palo kada srce tvoje je stalo.

Suze te ne mogu vratiti, al' molitva naša će vječno te pratiti.

U srcu nam tuga, na grobu tišina, u našem domu velika praznina.

Ne vidimo ti oči, ne čujemo glas, al' osjećamo i danas da između si nas.

Teška je ova samoća, i oko srca bol i hladnoća.

Otišao si s ovoga svijeta kao rosa s poljskoga cvijeta.

"Mir s tobom", dragi naš Vatroslave, a znaj da te ovaj naš drugi geografski Mir ne zaboravlja. Ne zaboravlja, kažem iz zahvalnosti, što čak i prije nego bijaše osmišljeni iz tvog srca čuše se stihovi: "Mir je u nama ma gdje god bili".

IN MEMORIAM Dana 25. listopada navršit će se 14 godina otkako nije s nama naš dragi

SLAVKO MIRČIĆ (2002. – 2016.)

S poštovanjem i ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe.

Počivaj u miru Božjem!

Živeći u nadi da će jednoga dana naći riječi da iskažu koliko te vole, tvoji: Miro, Blaženka, Slavka, Klara, Leo, Tiana, Dorian, Sanja i Vjeko

Tvoji najmiliji

IZ STARIH ALBUMA Ovoga smo puta, poštovani čitatelji, ovoj našoj stalnoj rubrici ostavili samo naslov iz razloga da na taj način skrenemo pozornost te Vas pozovemo da posudite stare fotografije za koje smatrate da bi po svome značaju mogle naći mjesto u monografiji "Vareški kraj kroz stoljeća" – jer pomalo istječe vrijeme za to. Već smo jedanput podsjećali da su posebno nedostajuće fotografije groblja "Ruda" iako zapravo, u pogledu prošlog stoljeća, u posjedu (kao najbogatiju) imamo arhivu iz pedesetih godina...

Uredništvo

IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA

ZVIJEZDA/VAREŠ vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802

VAREŠ | SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI

18

| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 BROJ 262

ORGANIZIRAMO: IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ LISTOPAD 2016.

ISPOD PRAŠINE

Godine 1906., 14. siječnja, u Varešu je rođen Novak Simić. Pisao je pripovjedačku prozu, članke i kritike iz područja književnosti i filma. Godine 1956. nagrađen je prvom nagradom Saveza književnika Jugoslavije za roman "Braća i kumiri", a dobitnik je i nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 1973.

Umro je u Zagrebu 1981.

O stotoj obljetnici njegova rođenja, iz pera književnika i kritičara Željka Ivankovića, objavili smo u našem listu (broj 133, siječanj 2006.) osvrt na Simićevu biografiju i bibliografiju.

No, kako dosad iz književnog opusa Novaka Simića nismo objavili ništa (osim "Poemu o ocu i željezari"), u povodu 110. obljetnice njegova rođenja odlučili smo u nekoliko nastavaka prenijeti jednu pripovijetku iz njegova posljednjeg djela izabrane proze "Ljubav Stjepana Obrdalja", objavljenog u Zagrebu 1958. godine.

Pripovijetka Novaka Simića – Naravno! Tup, tup.

Stablo se poče naginjati, prevaljujući

Stanje pred sječu Begina gaja (IX)

se.

Sunčani zapad ima boju dozrelih jabuka. Već je čitav sat kako su oružnici i Pavković otišli i ništa se ne događa, a onaj nemir i maloprijašnja plašnja još uvijek ruju po Rastovčaninu. Još ovo drvo – misli za jedan hrast što su ga drvosječe upravo počinjale piliti i staje na nekoliko koračaja od njega – pa ćemo za danas završiti. Pila se srebrno svjetluca, cvrkutavo reska.

Oh, podbradak joj mek kao zrela voćka, baršunast kao kajsija. Sunce i sreća. Da li seljaci što spremaju? Sve je ovo mučno, čitav ovaj današnji dan. Pogled joj je težak kao med, ljepljiv. Kad je vjenčam, neka samo pogleda koga.

Nešto neobično šuška, nešto kvrcka kao u daljini, ne – tu blizu. Gaj je šumio, a vjetra kao da nije bilo. Po tlu, po mahovinama, po paprati, nešto kao da putuje, nešto nepoznato i tajanstveno. Mora da se nešto dogodilo. Rastovčanin pođe korak, dva, pa stade: tu oko njega, baš tu pred njim, dešava se i on ne zna šta je. Radnici su bili dopilili stablo i uzimali sjekiru da ga obale.

– Obrat ćemo niza stranu. Nalijevo.

Tup, tup, tup.

– Miči desno! – povikaše drvosječe na Rastovčanina.

Ali ih on nije slušao. U nosnice mu ulijetao gorak miris paljevine, vonj kore i mahovina, vonj popaljenih trava i žbunja.

Znao je, znao je. Rastovčaninu se činilo da se onaj teški teret svaljuje s njega i kotrlja: to je njegov nemir, to je ova nepodnošljiva napregnutost i očekivanje. I ono se ispunilo, ono je tu. Eno, gori pod crvenim jezicima, buklja plamenom, široko se rasplamsava od Ljeskovih Voda prema Djedovićima, juri s kuljavim dimovima, klupča se visoko, suče užareno.

– Gori! – viče netko.

– Zapališe seljaci Gaj! – Mičiiii desnoooo...

– Ne da narod svoga!

Uzvici kreštavi, uzvici zabrinuti. Lupaju u bubnjiću, jedan, dva, mnoštvo kao grmljavina, kao gromada što se ruši nenadano i strelovito.

– Kad ne može biti naš, neće ničiji!

– Bolje da izgori, nego da se posiječe!

Rastovčaninu polutruo panj zape za nogu. Odnekle pripucaše puške. Toga

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

LISTOPAD 2016.

(svršetak)

tel. +387 62 235 808 info@krcma-fm.com

Vijaka b.b., 71330 Vareš Bosna i Hercegovina

LIST VAREŠKIH HRVATA

trupca nije vidio. Kroz prste su se veselo provlačili odbljesci plamenova. Posrnu u mahovinu, hladno zelenu. Zemlja se tresla, kao u topotu hiljadu nogu. U huci, prasku čegrtavih, gizdavih grana, što su se rušeći lomile, klapi ga snažno, fijukom repa po ramenu, ona riba s jutrošnjeg niza, silnim udarom smota nogu. Otrovna, crna s račvama, kapljicama lišća.

Htio bi da se podigne, da otvori očne kapke, da bježi. Drvo pada i s njim pada zadimljeno, prijeteće nebo: strmoglavce se ruši. Po njemu, po njemu. Šum ushuktan, pucketav, šum vatre što se bliži, šum ognja u vjetru.

Glasovi odnekle užurbani, zabrinuti.

– Ugruhalo ga.

– Puška ga prvo ubila, a onda deblo prignječilo.

– Nije, samo ga je deblo klapilo.

– Gotov je.

– Ništa od njega.

– Pijevnuo je.

Prilike nadnesene, ogromne. Bakrene u požaru, kopljasto vitke u sjeni. Iza njih tama, potpuna, jedina tama. Kroz nju lepršavo crvene, ognjene zastave.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 262

19

MIHOLJSKA RAZGLEDNICA

Tekst D. Šego n Foto M. Marijanović

TKO KAŽE DA NEMA DUŠE? Ne bi' vam znala rijet što se to ove godine s Varešom "za Mijolj" dogodilo, samo znam da se mene, Bosne mi, dojmilo. U crkvi, a onda i u kolu bitevi nošnji! Šuštale su dimije od svile, zlatnim vezom blještale škuteljke, a tek djevojčice i ječermice... Mislim, bude toga svake godine, pođigdi koja žena običaj nam spasi, al ovo... k'o da se neki novi-stari duh probudio. Em što je to sve čigrasto i veselo k'o u vakat bilo. Kako je krenulo našemu će "Mandiću" bogme trebati objektiv širi...