Bobovac br. 264

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXII. • BROJ 264 • PROSINAC 2016.

9 771 512 81 300 6

ISSN 1512-813X

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

UVODNIK "Zima je, decembar, mokri snjegovi...".

Posljednja predratna generacija mladih, i današnji mladi koji nisu posve opsjednuti glazbenim šundom s televizija poput "Pinka", lako je raspoznala uvodne riječi Tifine balade na početku ovog teksta.

Zašto je iza njih rez? Iz godine u godinu postaje lirski promašeno spojiti prosinac i snjegove, bilo suhe, bilo mokre, u istu rečenicu! Pa čak i u planinskom području kao što je Vareš počinje nam to izgledati kao egzotika. Pahulja više nema. Djeca češće upotrebljavaju gumeni pojas za plažu, nego saonice i skije. Pravi je početak zime postao tek dio sjećanja, fragment s romantičnih razglednica kakve su se nekoć slale familiji u tuđini, da im srca raznježi makar stilizirana snježna idila. A mi je imali u izobilju, za izvoz. Sad se mora zavući ruku sve dublje u arhivu fotografija prirodno kićenih bijelim dekorom.

Ne prizivajte – reći će netko. Lakše je ovako: nema lopatanja, manji su troškovi, manje teškoća. Sve to stoji. Studen zasad podnošljiva, katkad malo mraza i švercamo se kao pokraj konduktera bez mjesečne karte. I razlog više da se ukori usnule zimske službe: čim jedno jutro osvane poledica, one onako zatečene, auta se polupaju, noge otkližu i protresu se stare kosti. Tko bi se nadao da će smrznuti tijekom noći...

Na koncu, zbog čega sva ova priča?

Vareš je samo jedan majušni usjek na globusu. Ali je dio istog planeta u čijim se raznim krajevima i zakucima događaju i mnogo gore stvari. Jedan Miami, superbogati tropski raj, toliko je često poplavljen oceanskom vodom da ondje već moraju podizati razinu cesta za jedan metar.

Znanstvenici procjenjuju da će za 15-20 godina sličiti na Veneciju. A vrhunac je ironije da bahati guverner Floride uporno zabranjuje spojeno izgovaranje riječi: klimatske i promjene. Odbija sve novinare svijeta, do njega ne mogu čak ni iz "National Geographica". Već su se i neke holivudske zvijezde pretvorile u aktiviste za spas planeta i lete po svim kontinentima da pomoću vlastite popularnosti pokušaju skrenuti pozornost na ono što se dešava, iako manje-više već svi znamo ili vidimo kako se situacija otima kontroli.

Između dva broja Ali moćnici današnjice, oni koji zaista vuku konce svijeta, imaju na umu samo jedno – milijarde zarade. I hedonizam.

Tuga je njima što ne mogu kupiti samo jednu stvar: ostanak na ovom svijetu.

Tuga je nama što pričamo o budućnosti djece. Što ih čeka kroz nekoliko dekada?

Na snazi je, već 13 mjeseci, Pariški sporazum o klimi kojim su se sve države svijeta obvezale na ograničenje emisije stakleničkih plinova kao posljedice izgaranja fosilnih goriva, te da globalno zatopljenje ograniče na 1,5 do 2 stupnja rasta u odnosu na predindustrijsko doba. Klimatska bi "pravda" trebala biti zadovoljena ulaganjem 100 milijardi dolara godišnje do 2020. u razvoj solarne energije i drugih obnovljivih izvora. Kako to ide u praksi? Led se na Grenlandu i dalje otapa kao u hladnjaku kad nestane struje, a Kalifornija i (opet) Florida, kao dvije najsunčanije američke savezne države, sustavno podrivaju i otežavaju svaki pokušaj prelaska na solarnu energiju. Kad oni koji su prvi ugroženi ne žele sebi pomoći, onda je ovaj svijet doista poludio.

Toliko su još snažni monopolisti koji se bore protiv obnovljive energije da svakog regionalnog pa i svjetskog političara mogu staviti u džep. Na to je još došao Donald Trump s luckastom najavom da će mirne duše ugasiti svjetlo i da su klimatske promjene "jedna skupa prevara".

Nakon prošlotjednog intervjua što ga je

IZ ŽUPNIH MATICA

ŽUPA VAREŠ Umrli: Ilija Bogeljić (1940.), Matilda Božić rođ. Gavran (1929.), Marija Zloušić (1936.), Katica Grgić rođ. Klicić (1949.), Ivo Bogeljić (1946.), Mira Tokmačić rođ. Obrdalj (1926.), Stjepan Grgić (1943.).

DONACIJE ZA "BOBOVAC" Dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €, Anton Trogrlić, Nizozemska – 50 KM, Milenko Lekić, Sarajevo – 50 KM, Barbara Bogeljić, Vareš – 10 KM, Bernada Bogeljić, Vareš – 50 KM, Marija Lekić, Njemačka – 50 KM, D. i G. V., Nizozemska – 77 KM, M. D., Austrija – 25 KM, D. F., Vareš – 10 €.

Svima hvala lijepa!

Naslovnica: M. Marijanović

2

dao za "New York Times" ekolozi strahuju da će njegov predsjednički mandat imati katastrofalne posljedice za ukupne svjetske napore na obuzdavanju globalnog zatopljenja (onog u atmosferi, dakako).

No, vraćajući se na zemlju i u naš Vareš za kraj smo ostavili i ponešto optimizma.

Bliži se kraj godine u kojoj novoizabrani općinski načelnik Zdravko Marošević hvata kormilo broda. Prvi praktični potezi već se vide po unaprijeđenoj uličnoj rasvjeti, pa ima čak i određene simbolike u tome. Povrh svega, Općinu je još jednom u ovoj godini službeno posjetio hrvatski član državnog Predsjedništva Dragan Čović, tema projekti, pa neće li biti – treća sreća.

I još za odjavu želimo vam, štovani čitatelji, u Varešu i diljem svijeta, zahvaliti što ste nas pratili, a također i podržavali prilozima – bilo koje vrste – u godini s kojom se, evo, polako već rastajemo, ali nastavljamo u novoj, s novim elanom i težnjom za novim poboljšanjima, koja posebice uvodimo na polju foto-dizajna.

Sretni vam blagdani, živi i zdravi bili!

BROJ 264

PROSINAC 2016.

VIJESTI

Vareš u projektu "Alterurala"

Održana skupština NK "Vareš"

Dan državnosti – na Bobovcu

U Fojnici je, u konferencijskoj dvorani hotela "Reumal" dana 23. studenog 2016. godine održana prezentacija projekta "Osnaživanje ruralnih turističkih destinacija oko Sarajeva sa ciljem diversifikacije ruralne ekonomije" koji će implementirati organizacija "Alterural" zajedno s partnerima. "Alterural" se deklarira kao neprofitna organizacija posvećena razvoju, promociji i profesionalizaciji ruralnog turizma u Bosni i Hercegovini, osnovana 2009. godine od strane Caritasa Belgije i Caritasa BiH, a s ciljem uvezivanja poljoprivrede i turizma kao jednoga od glavnih preduvjeta za razvoj ovog oblika turističke djelatnosti.

Realizacija će se odvijati tijekom naredne tri godine na području sedam općina u širem pojasu oko Sarajeva: Kreševo, Fojnica, Vareš, Ilijaš, Sarajevo Centar, Sarajevo Stari grad, te Istočni Stari grad, a njegova vrijednost je 205.832 eura, od čega je 184.832 eura osigurala Europska unija. Projekt uključuje četiri partnera, a u tom krugu je Forum žena "Strica-Zarudje" iz Vareša – to su naša sela koja su i prije posljednjeg rata dobro kotirala na planu seoskog turizma – te udruga "Kreševski Citrin" iz Kreševa, planinarsko društvo "Vranica" Fojnica i "Eurogites", udruga za razvoj ruralnog turizma sa sjedištem u Španjolskoj.

Očekivanja od ovog projekta idu u smjeru povećanja znanja o mogućnostima ruralnog turizma i, što je najvažnije, poticanja lokalnih skupina na stvaranju što više prilika za zapošljavanje u ruralnom području. Stoga će onima koji se već bave ruralnim turizmom ili to tek namjeravaju biti omogućeno stručno osposobljavanje kroz 16 različitih radionica, te će im biti organizirani studijski posjeti, objavljene turističke karte i promotivni filmovi, osmišljeni suveniri za destinacije, te postavljene informativne ploče s kartama.

Partneri projekta predstavili su svoje udruge kroz fotografije i podatke o aktivnostima, a podršku ovoj promociji dali su i načelnici općina Fojnica, Vareš i Kreševo – Sabahudin Klisura, Zdravko Marošević i Renato Pejak.

Nogometni klub "Vareš" iduće bi godine trebao obilježiti 90. obljetnicu svoga postojanja, što je zaista veliki jubilej, no u proteklih par godina potresan je krizom koja je izazvana devastacijom njegova igrališta u Vareš Majdanu. Izvještavali smo o tome, a projekt "obnove" koji se pretvorio u skandal bio je predmetom rasprave i na Općinskom vijeću. Reagiralo se prema policiji, ali sa zakašnjenjem tako da je jedini epilog bilo podnošenje ostavki jednog po jednog člana uprave kluba, no treneri su iznalazili načina raditi s djecom koja su u međuvremenu donosila rezultate – o čemu se treba izraziti pohvalno, i za jedne i za druge.

No, vođeni razmišljanjem da se spasi obljetnica i blagovremeno započnu pripreme za nju, ljubitelji ovog sporta i prijatelji kluba okupili su se u velikoj dvorani općine Vareš dana 24. studenog na skupštini za koju se nije preciziralo je li izvanredna ili je redovna. Za stolom radnog predsjedništva samo dosadašnji tajnik Ilhan Šišić, u svojstvu v.d. predsjednika Skupštine, a članstvo, simpatizeri i ostala publika licitira s unaprijed pripremljenim kadrovskim rješenjima za vodstvo kluba. Ne može se baš reći da je rad protekao u parlamentarnom ozračju i sukladno svakom slovu statuta, ali je situaciju uozbiljio općinski načelnik Zdravko Marošević, prihvaćajući da odgovorno stane iza kluba tako što će postati predsjednikom njegova upravnog odbora.

Ujedno je prisutnima kazao: "Sport je odlika čovjeka, simbol prijateljstva, reda i rada. Zato vas molim ostavimo iza sebe negativno iz prošlosti. Vraćat ćemo se u prošlost sjećajući se uspjeha i ponosa NK 'Vareš' i Vareša u cjelini. Krenimo nekim novim putem, u nove sportske pobjede, a pobjeda je i ovo što smo danas ovdje. Pobjeda će biti i sutra kad osposobimo stadion NK 'Vareš' i kada djeca i mladi ponovno budu igrali na njemu".

Na koncu, u novo vodstvo NK "Vareš" izabrani su Ilhan Šišić kao predsjednik Skupštine, te za članove upravnog odbora Mario Mirčić, Mugdim Imamagić, Slobodan Malić, Ibrahim Sirotanović, Mario Marošević i Malik Likić.

Na srednjovjekovnom gradu Bobovcu na simboličan način obilježen je Dan državnosti BiH. Upravo s mjesta na kojem su stoljećima bosanskom kraljevinom vladali mnogi vladari poslana je poruka o kontinuitetu postojanja Bosne i Hercegovine, objavio je internetski portal federalna.ba u svom prilogu od 25. studenog.

Osvajanjem ovog mjesta nastao je vakuum u bosanskohercegovačkoj državnosti, koji je trajao pet stoljeća, sve do utvrđivanja u Mrkonjić-Gradu.

Kako je naveo Sanjin Kodrić, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Bobovac jeste simbol bosanskohercegovačke državnosti, simbol bosanskohercegovačkog povijesnog kontinuiteta, simbol milenijske povijesti Bosne.

Organizatori ovog skupa željeli su spojiti dva ključna mjesta u našoj historiji i poslati poruku da Bosna i Hercegovina nije nastala ni 1943. ni 1992., već da je postojala i mnogo godina ranije.

"Oko nas postoje razne fašističke ideologije i tendencije, ali mi se toga nismo prepali i mi se ne predajemo. Antifašizam je naša vodeća ideologija, naše povjerenje u ljude u BiH. I mi nastavljamo taj kontinuitet postojanja ili svijesti o BiH kao jednoj staroj evropskoj državi", kazao je Senadin Lavić, predsjednik BZK Preporod BiH u ime organizatora.

Sjedište bosanskih vladara u današnje vrijeme je od mnogih zapostavljeno, ali ono kao temelj naše državnosti, kao i mjesto održavanja ZAVNOBiH-a, mora postojati baš kao što postoji i Bosna i Hercegovina.

"Bobovac nije samo dio Vareša, Bobovac je dio Bosne i Hercegovine i odgovorni ljudi u BiH kad shvate da je ovdje kovana u BiH u onim vremenima – prepoznat će i napokon cijeniti ono odakle smo počeli i potekli", poručio je vareški načelnik Zdravko Marošević.

Današnje prisustvo mahom mlađih osoba daje vjeru u sedamdesetrogodišnju odlučnost naroda BiH da njihova zemlja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska već ravnopravna za sve – stoji na kraju ove agencijske vijesti.

PROSINAC 2016.

BROJ 264

3

AKTUALNO

Vijećnici u trenutku davanja svečane izjave

Konstituirajuća sjednica Općinskog vijeća 29. studenoga 2016. Dan prvog zasjedanja Općinskog vijeća Vareš u novom sazivu. Ova pomalo pompozna retro-retorika možda se jednoga dana pokaže i opravdanom, ako novoizabrani vijećnici budu dosljedni svojim željama – da uđu u povijest kao sastav koji je napokon odlučio nešto promijeniti i upraviti Vareš na stazu razvoja. A na njoj je Vareš zadnji put bio prije tridesetak godina, kad se u istoj dvorani posljednjim zanosom jugoslavenstva obilježavalo 29. studeni kao Dan Republike.

P

rva je sjednica ulila nadu da postoji svijest o tome u kakvom je stanju općina i da ostanak u hibernaciji nije rješenje. Počela je svečanim protokolom davanja prisege i pojedinačnog potpisivanja izjava, čemu su pristupili svi osim vijećnice SBB-a Mahire Brkić koja je odustala od mandata zbog novog radnog mjesta u kantonalnom ŠPD-u koje je dovodi u tzv. sukob interesa. Zatim su se vijećnici prilično brzo suglasili oko kandidata i odlučili o izboru čelnih ljudi ovog zakonodavnog tijela: sjednicama će u predstojećem mandatu predsjedavati Kenan Kamenjaš, inače predsjednik SDA Vareš i rukovoditelj Poslovne jedinice "Šumarija" Vareš, na lokalnim izborima dobio najveći broj glasova kao pojedinac (667), a vladajući je blok uspješno izabrao i njegova zamjenika, privatnog poduzetnika Nikolu Šimića iz HDZ-a BiH. Tako su istekle posljednje minute Zdravka Maroševića na funkciji predsjedatelja Vijeća i zatim se objeručke primio govornice u svojstvu načelnika, te u radnom nastavku sjednice jasno stavio do znanja u kom pravcu želi ići kao čelni čovjek izvršne vlasti. Na

M. Marijanović svako vijećničko ili tekuće pitanje, a njih je bilo dvadesetak, uslijedili su njegovi promptni odgovori i neuvijeni stavovi.

U nastupnom obraćanju, u kome je ujedno izvijestio o svom radu od preuzimanja funkcije općinskog načelnika (11. studenog), Marošević je obznanio informaciju koju se iščekivalo s najviše zanimanja, a to je – ukupni dug Općine Vareš.

Smatralo se, i tvrdilo, da on iznosi oko 3 milijuna KM. "Međutim, ja vam moram reći da vijesti nisu tako dobre", kazao je Marošević i dometnuo "dug je pola milijuna maraka veći, ali mislim da ćemo to moći prevladati". Naglasio je kako to nije rezultat rada samo prošlog načelnika, nego upravljanja općinom unatrag 16 godina, u četiri prethodna mandata.

Sebi je, još u kampanji, zadao za cilj pomesti nagomilana dugovanja, te osim financijske uvesti punu radnu disciplinu.

Takvim su riječima odzvanjali svi njegovi izlasci za govornicu: "Tko hoće raditi sa mnom, mora me pratiti, a to znači ubaciti u petu brzinu. Tko to nije u stanju ili je

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš 4

BROJ 264

drugačije navikao, neka samo kaže i ja imam rješenje i za to, ali svi u administraciji odsad će svojim rezultatima morati opravdati svoju plaću". Implicirajući da je takvih već uočio, rekao je kako se ne miri s činjenicom da mu ovlasti ne dopuštaju otpustiti one koji to zaslužuju, ali im je javno poručio: "Budite sigurni da to neće tako ostati i da nitko neće lutati po zgradi, samo čekajući kraj smjene". Mnogih se prinadležnosti osobno već odrekao poput dnevnica za radne aktivnosti u dane vikenda, a i kabinet načelnika smatra organizacijski suvišnim te je najavio da će njegove službenike poslati na edukaciju i "prekvalificirati u one koji pišu projekte, da u općinsku zgradu donose novu vrijednost i namiču sredstva, za razliku od službenika koji moraju biti servis građanima na šalterima i koji su za to plaćeni novcem poreznih obveznika".

U nizu energičnih izjava Marošević je najavio da će zauzeti čvršći stav i prema svim institucijama i ustanovama na području općine, zahtijevajući više odgovornosti, a s osnovnim motivom da zadovoljstvo i potreba svakog građanina svima

Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

www.fondacija.vares.info PROSINAC 2016.

bude na prvome mjestu. "Mi se Varešani često ponašamo previše slijepo i kruto prema samima sebi, a kad malo bolje pogledate u drugim općinama to nije slučaj", rekao je on. Od početka je zauzeo i drugačiji kurs prema višim instancama vlasti, te uputio isprike na adrese onih kojima Općina duguje obećavši izmirenje u razumnom roku. Računajući na mogućnost da bi to netko mogao i zlorabiti, od dobavljača i pružatelja usluga zahtijeva dokaze o tome kako su sklapani poslovi s Općinom Vareš, tko je što potpisao, isporučio, preuzeo i slično, pri čemu želi preispitati koliko su i cijene bile objektivne.

Novi je pristup novoga načelnika pao na plodno tlo posebno kada je riječ o pitanju duga prema Poreznoj upravi, a koji u ovom trenutku predstavlja najveći teret proračunu i zapravo najbližu prijetnju – blokadom općinskih računa kakva se desila već dva puta. "Predstavnici ove institucije udostojili su se doći i posjetiti me, umjesto da odem ja njima na noge", naglasio je Marošević i dodao: "Mislim da smo na tragu najpovoljnijeg mogućeg aranžmana s njima, koji mora uključivati naše kreditno zaduženje, ali ako to budemo odgovorno vraćali prvi sporazum predviđa otpis polovice zateznih kamata, a onda će se i o drugoj polovici drugačije razgovarati".

Pored brojnih tema i problematike nagomilane od posljednje radne sjednice u prošlom sazivu, održane prije četiri mjeseca, kroz vijećnička i tekuća pitanja ipak ne bi nijedne riječi o spomeniku pred zgradom općinskog poglavarstva. Pokazalo se time da nije posrijedi nikakav ekspresni revanšizam, kako su to mediji sa strane neopravdano napuhali i eksploatirali, a vareški su vijećnici, kao i sam načelnik, na prvoj sjednici zrelo dali prednost ozbiljnijim problemima. Pretpostaviti je ipak da to pitanje neće biti stavljeno ad acta, jer u suprotnom bi značilo toleriranje prakse po kojoj općinski načelnik ima ekskluzivno pravo dezavuirati ili sasvim zanemariti organe kao što su građevinski i komunalni inspektor.

Bivši je načelnik Avdija Kovačević ponovo na radnome mjestu u vareškoj ispostavi BH pošte, a javnost u Varešu radoznalo je iščekivala ovu sjednicu da vidi kako će disati novo vodstvo Općine Vareš.

Opća je ocjena da se krenulo u rad bez

Završna korekcija Središnje izborno povjerenstvo BiH u zadnjem je trenutku uoči implementacije izbornih rezultata na svojoj internetskoj stranici objavilo još jednom ažurirane i sada zaista konačne, potvrđene rezultate lokalnih izbora održanih 2. listopada. Pridodani su glasovi pristigli s biračkih mjesta u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, njih 61, pa da prenesemo kako se to odrazilo na kandidate za načelnika općine Vareš, kao i na političke stranke koje su se borile za zastupljenost u Općinskom vijeću.

Iako nije bilo nikakvih promjena u pogledu raspodjele mandata, važno je da ostane dokumentiran konačni zbroj.

Novi predsjedatelj Vijeća: Kenan Kamenjaš

znakova disharmonije, štoviše i vijećnici oporbe s odobravanjem su primili načelnikove, još uvijek deklarativne istupe, ali malo je i zaiskrilo u trenutku kad je vijećnik SDA Adis Čizmo "zakučio" za varešku pandorinu kutiju. U sklopu dnevnoga reda raspravljalo se o stanju u vareškom vrtiću (točnije o izvješću ove javne ustanove koje je trebalo biti pretresano prije pola godine) kad je spomenuti istupio sa stajalištem da u slučaju novog upošljavanja, koje se čini izvjesnim, treba povesti računa o zastupljenosti Bošnjaka jer bi to po njemu pridonijelo porastu broja bošnjačke djece u vrtiću. Žustro je na to reagirao načelnik Marošević i kritizirao nesmotrenost mladog vijećnika, poručivši mu ako bi se htjelo objektivno sagledati ukupan omjer nacionalne zastupljenosti u institucijama i javnim ustanovama u Varešu onda bi se "otkrilo" golemi disbalans na štetu Hrvata. "Ali mi smo ta pitanja odavno ostavili iza sebe, potrudimo se i ubuduće raditi i živjeti zajedno, a ja neću dopustiti da gubimo energiju na nešto iz prošlosti", kategoričan je bio Marošević.

Na čelu ove ustanove je vijećnica koja je bila nositeljica liste HDZ-a BiH Darija Kuhar, no kako se čini izvjesnim njezin odlazak na radno mjesto u kantonalnom ministarstvu obrazovanja u Zenici, sukladno zakonskim propisima morat će prepustiti i vijećnički mandat sljedećemu na HDZ-ovoj listi, a to je Igor Šimić.

Otvorilo se i "vječno pitanje" bezobzirne sječe šume, ovoga puta u potočnim rukavcima iznad Vareš Majdana, a lokalni su stanovnici ogorčeni do te mjere da pri-

Kandidati za načelnika: Zdravko Marošević – 2.045 glasova, Avdija Kovačević – 1.541 glas, Ahmed Botić – 783 glasa.

Političke stranke: SDA – 1.547 glasova, HDZ BiH – 950 glasova, SBB – 411 glasova, DF – 409 glasova, SDP BiH – 363 glasa, BPS – 360 glasova, NS – 173 glasa, SPU – 132 glasa.

jete blokiranjem radova. Nakon rasprave u kojoj su se nizali osuđujući, ali ničemu korisni istupi, sukladno svojoj poziciji u "Šumariji" oglasio se i predsjedatelj Vijeća Kamenjaš. On se morao složiti sa činjenicom da prilikom njihove eksploatacije nastaju "određene štete", ali i naglasio da ih nastoje sanirati za sobom, te da je poduzeće pomagalo lokalnoj zajednici u sanaciji poplava bez ikakve naknade za to. Dodao je da ne treba nitko biti a priori nastrojen protiv ove djelatnosti, jer ona upošljava 147 ljudi koji značajno doprinose općinskom proračunu. Osim toga, potencirao je on, uvijek se javljaju pritužbe kada je riječ o sječi državnih odjela, a kada se sijeku privatne šume onda štete ostanu obavijene šutnjom.

Među deset točaka dnevnoga reda bila su tri redovita izvješća koja su vijećnici usvojili, kao i tri informacije koje su "primili k znanju".

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326 PROSINAC 2016.

BROJ 264

BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI

5

ADVENTSKO PROMIŠLJANJE

B

ožićna poruka "Mir na zemlji" sama po sebi ne jamči ispunjenje, recimo na način da su bilo gdje zaustavljena ratovanja. Pa ni s time što je u slijedećim riječima: "I ljudima koji su dobre volje!" Prije svega mir postavlja uvjet, što su anđeli govorili pastirima: "Gloria in Excelsis". Dakle, pravi mir se može manifestirati samo u tome da se u ljudsku dušu ugnijezdi nešto što potječe iz svjetovnih visina. Mir je duševno stanje, koje je primilo u sebe božansko prikazanje.

Pomislimo na slike koje su u našem djetinjstvu, za Božić, ispunjavale našu dušu: djetešce u jaslicama u Betlehemu. Jedan čarobni odsjaj ide od njega, kao da u njemu sunce žari. I taj divni, tajanstveni svjetlosni izvor prouzroči da, od svijeta neprimijećena, nastane jedna fantastično poredana scena. Čovječanstvo se poredalo oko jaslica. Tu su kraljevi, ali tu su također i pastiri. Tu su Josip i Marija. U tom okružju izranjaju, kako nam božićne igre pokazuju, još i drugi likovi: bezdušni gostioničari, što za dijete ne dadoše utočište, pa dobri gostioničar, što Mariju i Josipa s laternom prati u štalicu. Ali, ne fale također ni svjetlosne sjene: avetinjski crni likovi, Herod što je naredio pokolj djece. Oko svjetla nastaju figure; bogat i siromah, čovjek i žena, star i mlad, zlo i dobro. Prikazuje se jedna slična zakonitost kao i kasnije kad se oko njega, u muškarca odraslog, okuplja dvanaest apostola i formiraju jednu scenu koja nam pokazuje zastupljenost sveobuhvatnog bogatstva čovječanstva.

Kako objasniti snagu tog svjetlosnog izvora u betlehemskoj štali koja sve uređuje? Iznad ljudsko-zemaljskih događanja, što se ovdje provlače u svojoj neizraženosti, odigrava se u "višim katovima" svijeta nešto drugo. U dalekim zemljama su kraljevi, promatrajući zvijezde, obratili pažnju na to da se priprema nešto izvanredno, ali očekivano. I pastiri su slavno počašćeni da u tamnoj noći, u svojim snom omamljenim dušama, gledaju u to što se odigrava u nadzemaljskom prostoru. Gledaju Gloriju, sveta prikazanja izlazećeg duha sunca nad svojim glavama. Oko tog svjetla zaokružuju se krugovi svih nebeskih silovitih skupina. Njihovi harmonični poredci i figure su identične s prostim, jednostavnim ljudskim grupacijama koje se zrcale dolje na zemlji. Nebeski poredci zrače u ljudsku

Iz knjige "Krug godišnjih blagdana" (Emil Bock, 1962.).

S njemačkog preveo: Nenad Kuhač stvarnost kada se Kristovo biće, duhovno sunce, približilo da useli u zemaljski svijet.

Zato vlada mir među ljudima koji su dobre volje: jer vladajuće sunce otkrivanja zrači iznad toga.

Gdje je u današnjim danima jaslička tišina, božićna svetost, što je nekad otključavala duše za čarobnost Svete noći? I prije je bilo tako, da se nemir dograbio ljudi u predbožićno vrijeme i teško se mogla uspostaviti adventska tišina koja dubinu duše čini prihvatljivom za tu svjetlost iz visina. Postoji jedan sveti nemir: nemir iščekivanja. Pošto je on upleten u nesveti nemir ljudske radinosti, ipak u to prosijava još nešto mironosne svjetlosti adventskog i božićnog vremena. Nemir iščekivanja je bio prožet, produhovljen mirom ispunjenja. I u tome su živjela ne samo djeca, nego i odrasli.

Danas je preostao samo nesveti nemir.

Od svetog nemira adventskog iščekivanja, nade, radosti za nešto što dolazi, više gotovo ništa nije tu. Ljudi nemaju više nade. A ono što drže za nadu su iluzije. Hvataju se proračuna koji će se pokazati kao pogrešni. I tako se miješaju u nemir naših dana, ukoliko čovjek nije već očajan od nesvete tišine. To je tišina koja se osjetila, kada se poslije Drugog svjetskog rata (a i ovog zadnjeg balkanskog) prolazilo kroz ruševine gradova. To nije bila samo grobna tišina,

AMI

TR

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 6

nego veo koji je smrtni demon položio na zemlju. Nemir i tišina propasti.

Kako doći do jednog svetog nemira i kroz njega do svete tišine, koja je preduvjet tajanstvenog mira? Na našim oltarima možemo, u adventskim tjednima, vježbati nešto od onog raspoloženja koje je ključno za mir naše duše; "svjetovni mir u nama" postat će element našeg života. Ne daje li nam u toku adventskih tjedana, u kojima diše čarobnost svjetovne tišine, taj sveti obred i jednu zagonetku? Nije li žestoka kontradikcija naspram raspoloženja ka ispunjavajućem miru kad se upravo u ovo vrijeme oglase stroge riječi Lukinog evanđelja u 21. poglavlju, koje govore o tome da će ratovi i ratni krikovi uzdrmati svijet i univerzum. U plavetnilo adventskog oltara u kojem leži vidljiva, ali tajna pojava "svjetovnog mira oko nas", miješa se rumenilo svjetskog požara kroz apokaliptičke propasti o kojim evanđelja govore i koje mi u našim danima realno doživljavamo. Tu se pokazuje da se zavjesa cijepa, da se želi nešto ukazati, da se na nebeskim oblacima u jednom skrivenom sloju postojanja približava Onaj čiji drugi dolazak božićnom slavlju daje jedan novi sadržaj i novo značenje.

Moramo si u današnje vrijeme priskrbiti smisao za propadajuće i zalazeće, da bismo ga raspoznali, i smisao za izlazeće, dolazeće, da bismo to njegovali. U zalazećem su vanjski svjetski odnosi. Nepostojano, vremensko je danas u velikoj mjeri u zalaženju. Ali u naše vrijeme miješa se i dolazak. Vidjeti zrake vječnosti kroz puko-

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ | SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI

BROJ 264

| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 PROSINAC 2016.

DOŠAŠĆE U STVARNOSTI

Prije šest godina posijano je sjeme prijateljstva između nekolicine građana Širokog Brijega i Hrvata vareškog kraja, odnosno vijačke župe. Sve je započelo spontano nakon odgledane emisije "Hrvatska kronika BiH" na HRT-u, u kojoj su prikazani kadrovi i priče o povratnicima u Vareš i okolicu.

Više o tome od samih inicijatora dobrotvorne akcije koja i danas traje.

N

akon što smo spoznali poteškoće povratnika, povrh svega što smo otprije znali, odlučili smo posjetiti vareške ljude i sami im ponuditi neki oblik pomoći. Budući da nismo imali nikakav oblik organizacije, nismo točno ni znali što napraviti. Nismo znali gdje idemo i što nas očekuje.

No, stupili smo u kontakt sa župnikom župe Vijaka, fra Željkom Brkićem, koji bio iznenađen našom idejom o dolasku i prihvatio je sa zadovoljstvom. Odlučili smo tada doći povodom blagdana svetog Nikole i obradovati najmlađe članove župe, te pomoći socijalno najosjetljivije.

Tijekom Domovinskog rata u Širokom Brijegu je bio ured za prognane Varešake i smatrali smo da je dobro da nastavimo i u miru pomagati naš hrvatski narod. U ovih šest godina razvili smo veliko, neraskidivo prijateljstvo i svaki put iznova osjetimo srdačnost i dobrodošlicu. Zahvaljujući toplini s kojom nas mještani Vijake prime uvijek se radujemo novom susretu.

Kroz protekle godine smo upoznali i naše duhovne pastire, franjevce, koji nam na poseban način, kako to samo oni znaju, upotpune dane našeg druženja. Bilo bi nekorektno ne spomenuti i pokojnog fra Berislava Kalfića i fra Marinka Štrpca, te sadašnjeg župnika fra Vjeku Tomića, koji nas zbilja oduševljava svojom pristupačnošću i nadahnjujućim razgovorima! Budući da je vrijeme Došašća i mi se duhovno obnovimo, što svakom katoliku dobro dođe.

Mi, prijatelji Vijake i vareškog kraja, ni danas nismo udruženi u nikakvu organizaciju, niti humanitarnu niti crkvenu, niti su naše akcije s ciljem nekog marketinga, sve se zasniva na dobroj volji tako da ovi

N na

Vareš

Hercegovci prigodom nedavnog posjeta Vijaci

susreti imaju samo jednu, čisto ljudsku dimenziju.

Moram istaknuti da mnogi naši Širokobriježani sudjeluju u ovim našim posjetima, neki kroz dolaske a neki kroz logističku pomoć, primjerice naši prijatelji koji rade u prehrambenim tvrtkama uvijek se rado odazovu za darivanje. Ove godine su se uključili i prijatelji iz Tomislavgrada.

Budući da svake godine naše posjete budu sve bolji i veći, nadamo se da ćemo ih kroz naredne godine podići na još veću razinu i od svega napraviti tradicionalno druženje Hrvata iz Hercegovine i Hrvata iz Bosne... Mi jesmo jedna duša i jedno tijelo bez obzira gdje živjeli.

Sve čitatelje lista "Bobovac" srdačno pozdravljamo i na dobro vam došao Božić i Sveto porođenje Isusovo!

U ime Širokobriježana, prijatelja Vijake

Žarko Kvesić

3 i 101,1 M

ul. Čaršija bb

Hz

Trgovinska radnja

Obradovati dijete

95,

tine i razdore čulnog svijeta, to daje snagu, a zalazeće prepustiti ponoru i držati se toga što želi doći.

U adventsko vrijeme moramo naučiti pozdraviti zvijezdu. Kad su izmaglice stare godine prišle potpunom kraju, prostor je slobodan, atmosfera pročišćena i zvijezde počinju rominjati u naše zemaljsko postojanje. Sa zvjezdanim snagama sije nam nebo novi život u krilo zemlje. Nemaju li pahuljice oblik zvijezda? Adventski tjedni su vrijeme začeća majke zemlje. A za Božić će zemlja biti Marija i roditi svoje dijete.

Duboko u utrobi zemlje se kroz zvijezde začela jedna svjetlosna klica. Zato kaže jedna narodna izreka da u zemljinom krilu za Božić sve cvijeće, što će u proljeće nabujati, već pomjera svoje glavice i zvoni zvončićima. Zašto imaju mnogi cvjetovi oblik zvijezda? Zato što su se zvijezde uselile u zemlju u zimskim noćima. Dolje su oblici biljki i cvijeća nadčulno već tu, samo će se u proljeće pokazati našim čulima. Važan je trenutak kad dijete tog novog života tu dolje bude rođeno.

Istina je da dvanaest noći, koje počinju sa Svetom noći, skrivaju u sebi jednu tajnu.

To je tako kao kad djetešce ustaje iz jaslica i počinje se uzdizati; ide kružno ka gore, kao u kružnom stepeništu jednog tornja i prolazi pored dvanaest soba u kojima stanuju zvjezdane snage. Takva je priprema u svetim noćima između Božića i Sveta tri kralja, i raskriljuje se u dvanaest mjeseci nove godine. U visinama otkrivaju se zvijezde, a u zemaljskim dubinama nastaje jedan sveti red. Mir koji nam poklanjaju nadahnjuje nas rajskim sjajem biljnog carstva koji nas uvijek ponovo okrepljuje. Što možemo naučiti iz toga? Moramo početi potpuno duboko, ako želimo krenuti jednim unutarnjim putem, onako kao što i zemlja duboko počinje da bi izrodila jedan novi život. Ne počnemo li iz dubine, onda visimo cijeli naš život u zraku. Samo u jaslicama najdublje nutrine čovjek se može poistovjetiti s Marijom i prihvatiti stvarne božićne darove. A ono što si ljudi obično poklanjaju za Božić može nas samo prelako odvući od stvarnoga dara Kristove noći, koja nam posebice dotječe kroz zimsku prirodu iz zvjezdanog izobilja.

Onda mir u nama nalazi svoje mjesto, onako kako nam božićna poruka i obećava: "I na zemlji mir ljudima dobre volje".

vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179

školski pribor • udžbenici • knjige uredski materijal • suveniri • darovni program čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja PROSINAC 2016.

HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 264

7

PUTOPIS

Svetoj zemlji u po'ođane K

ako god okrenuli na isto vam ga dođe.

Ja l' otvorili Bibliju nakladničke kuće "Stvarnost", ja l' Tajmsov Biblijski atlas, prizor je isti. Između Misira na zapadu i Mezopotamije na istoku i dan danas, samo drukčije srezana, logom leži Palestina.

Ova, sva na starinsku, zemlja može preko Velikog mora svojim jagodicama dobarnut žita iz doline Nila, s jedne, a ponad grada Babilona, polja u dolini Tigrisa i Eufrata s druge strane. Veliki i plodni vodeni pervaz odranio je narode ni u čem nalik na nas. Ovdje se zaljuljala civilizacija, progledala slova, račun i zvjezdoznanstvo.

Lovište na ljude i ratište za popašne, ovaj drevni prostor nema svoga pouzdanog rodnog lista već se iz njegovog uzbibanog i patnjom smūćenog hoda samo sluti nerazgovijetno počelo. U knjigama piše da se u toj najdaljoj lukšiji (oko 10.000 godina prije Krista) najprije razabire Jerihon. Oko 3000. godine prije Krista mira gradu ne daju Kanaanci, a na cijelu jednu, kanaansku, civilizaciju oko 1200. godine prije Krista s obala Velikog mora kidišu Filistejci, zvani Pelištim (pa otuda i ime Palestina), a na njih su opet oko 1000. godine prije Krista nagrnuli Židovi. Kad se svijet, u ovo naše doba, zaujeo, izuzeo se na Židove, žedan na njihovu radinost, bogatstvo, a i marifetluk, takvom okrutnom žestinom da ih se razgonilo, progonilo i na kraju od mržnje i žeglo. 1948. godine isti se, taj svijet, posipa pepelom. Preko Ujedinjenih naroda, nekakve svoje "pepelnice", odlučuje – da bi sve bilo k'o rukom odneseno – dati Židovima državu! Koju? Ovu s početka, Palestinu, što im je bila zajednička. Kako?

Vak: "...i nastadoše krikovi i buka, grmljavina i potres; pometenost na zemlji...". Od tog naroda ostao je samo pās uz Sredozemno, nekoć veliko more, i što je u njeg moglo stat' i ostalo je. Stotine tisuća Arapa otac nacije Ben-Gurion odlučio se riješiti po onom starozavjetnom: "...Da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš...".

Tako i službeno nastala, Država Izrael, ili kako je oni zovu – Medinat Israel, dobila je nove, a stare susjede: već rečeni, svojom rukom stvoreni i neukrotivi pās – Palestinu; kraljevinu Jordan s kojom dijeli

Piše Ivana M. Slugić sjećanja na šarmantnog i vladavini vičnog kralja Hasana, divljenje prema ljepoti kraljice Ranije, lozom Palestinke, i jednak posjed na morima – Crvenim i Mrtvim.

Sjeverno joj za vrat puše Libanon, poznat iz zapadnog tiska po terorizmu – napasti današnjice, a bez ijedne riječi da tu među ostalima živi oko 350.000 Druza, naroda toliko na svoju ruku po uvjerenjima i načinu života da samo što ne lete po zraku i ne hodaju po vodi. Libanonom su se nekad prostirali topovi svile. Nije joj na zaođu ni Palmira u Siriji, al' nje više nema.

E, ja ga dalje o povijesti ne poravila.

Samo se nešto mislim, je li se išta bilo između, mijer, zar! Samo ti kratki krnjotci vremena dati su ljudima da svu svoju umnu snagu "s rosom Duha Svetoga" posvete vječnim i vjekovječnim ručnim radovima.

Na ovome svome hodoljublju želim vidjeti, gledati, čuti, slušati, dodirnuti neprolazno. Beli će me ošinut' svakakav majstorluk, a da ima i takvog od koga bih i vid kabulila, uvjerila sam se.

Zašto baš u Izrael, šta ćeš tam, ubit će te...? Odgovaram da me nije ničeg strah, da me nema tko ubiti, a ako budem pozvana ozgor – to bi već bila privilegija i sjajan biografski podatak: umrijeti u Jeruzalemu! Odlučujem hodoljubiti Svetu zemlju, odškrinuti joj prozore, otkučiti njena mnoga vrata, skinuti zar i bar se očešati o ove ljude koji se ne daju. Uza se nosim najdraže i najvažnije: svoje najdublje ilirsko korijenje, bosanstvo ištopano fratarstvom što će me na moju veliku radost dočekati u Getsemanskom vrtu; belenzuku iz Kopijara u koju će se zagledati jeruzalemske zanačije, ukopne aljine – bezanu dugu košulju za slučaj nagle i nepripravne, a ovo sve opet pomoću hrvatske putovnice.

Na put krećem 5777. godine po hebrejskom ili 2016. po gregorijanskom kalendaru; u svibnju ili ijaru, na ivritu kazano, službenom jeziku Izraela. Prethodi mu najznačajniji mjesec u povijesti kršćanstva – nisan – mjesec slave, osude, muke, smrti i uskrsnuća jednog Nazarećanina, ne običnog već pravog, bar po

onome što ga je u tako malo dana trefilo.

Putujem bivšim JAT-om, a danas "Air Srbijom" u vlasništvu bogatih, radinih i otpravnih Arapa. Iz aerodromske zgrade na Butmiru gledam "svoj" avion za Beograd, s oznakom orla u čijem najtoplijem mjestu, pod krilima, odmara najljepše ikad napisano pismo – arapska kaligrafija. Nekoliko sati u Beogradu na Surčinu, a onda drugi avion i pravac u Tel-Aviv.

Uzletit ćemo, kako i priliči vlasniku, na vrijeme – deset minuta iza ponoći. Nakon što smo uzeli fursata, javlja se i kapetan.

Popovski jasnim, a opet malo zaobljenim srpskim, bezgrešnom dikcijom kao da govori u hramu svetog Save, kazuje svoje ime, visinu, brzinu i vreme. Kristali u njegovu glasu probijaju prozore i nestaju u vaseljeni. Nemam uza se nikakve tehnike.

Hoću sve da gledam, hoću da mi se sve ubocka k'o oni maveni križići na rukama Borovički, pa da nema toga "vima" kojim se mogu otrt'. E to 'oću! Nikakvih slika. I od toga ne spavam. Mala je vremenska razlika – nešto više od dva sata i u Tel-Aviv ćemo sletjeti oko 2.30. Kapetan će se javiti još koč i dok mislim kako li sam ovoliko budna, istor me nešto k'o gurnu. Gledam kroz prozor, nisu zvijezde. Na nebesima obješena vlikačka bakrena aranija! Tom crvēni, skroz napunjen, dočijeka me Mjesec, moj zaštitnik.

Sletit ćemo u zračnu luku "Ben-Gurion" koja slovi za najsigurniju na svijetu.

Aerodromska zgrada, kao i sve građevine novog Jeruzalema, hramskog su duha i izvedbe, čemu na ruku ide ljepota jeruzalemskog kamena. U ovom "hramu" trebate znati čitati i držati se pravila ponašanja.

Budaljakat il' čalovat – nipošto! Na ovome mjestu se upoznajete s "militarističkom" državom. Pripadnici snaga sigurnosti – vojske i policije – su svi i nikad ne znate tko će vas zaustaviti i zašto baš vas. Odmah se uoče sa svojim k'o tuč teškim neprobojnim prslucima, dugačkim cijevima i kipama na glavi, ako su muškarci, a žene isto, samo bez pokrivala. Građa im je sitna, snaga neviđena. Toliko će biti prisutni da ih nećete niti primjećivati. Prije nego što i službeno ukoračim u Medinat Israel dobit ću i "osobnu kartu" za po ovdje. Na

Sretne blagdane želi Vam

otvorite vaše oči 8

BREZA, Bosanska 12 00387 (0)62 588 141 BROJ 264

PROSINAC 2016.

njoj su moju fotografiju, ime i prezime na latinici uokvirili znakovi hebrejskog pisma. Baš mi uvišu; jordamit ću svo vrijeme ovim pismenom!

Sad sam u Izraelu, u Svetoj zemlji, kako joj kršćani cijelog svijeta tepaju. Sve mi se sviđa, ostala bih. Do Jeruzalema na pokazanu adresu vozimo se malim busom koga ovdje zovu šerut. Vozač zapreda, nešto kao ne razumije, ali će pomoći gospođa iz Beograda koja sudjeluje na kongresu sudaca cijelog svijeta. Čista, k'o cela, "vozilica" piči staklenim asfaltom nerazbuđenog grada, rasvijetljenog Teslinom strujom što teče nemilice. Nije ni čudo što sve gori od svjetlosti, jer ovo je zemlja silnih ustaoca, otrešenih u trgovini i baratanju dijamantima, dragim kamenjem i metalima što ih zovemo plemenitim. Zaslužuju ih držati i dirati rukama. Pogledam sad onu moju nebesku araniju – vidim blago okalajisana, što znači da noć uzima mašak, nedirnutost danu i taj se časak zove zora. Put traje sat vremena i pred kućom smo našeg stanodavca. Čeka nas moja po tankoj krvi rodica, čeka nas naš vodič, kažem naš jer ovdje je i njena mati, u mene mi tetka. Otvaramo "studio" koji će nam 15 dana biti dom.

Prvi objed je u subotu, licem na Šabat.

Dan predaha od sveg posla započinje zalaskom sunca u petak, a završava zalaskom sunca u subotu. Sve se pometne i prisloni, a preda molitvi i obitelji. Sve je zgotovljeno pa se i ne kuha. Govorimo tiho da ne pobrkamo i time narušimo svetost dana. Napolju se čuj lijet ptica i lepet krila.

Na stolu je vaza s obavezno kupljenim cvijećem uoči Šabata u petak. Doručkujemo "hljebčiće" iz uzbekistanske pekarnice. Peku se u peći zidanoj od cigle ili kamena ukrug, što sliči na veliki, drvima ložen odžak. "Hljebčić" se pravi tako da se među dlanovima raspleskani komadiljak tijesta naglo baci na zid peći pa se trenutno i zapeče i ispeče. "Hljebčiće" mažemo humusom (nešto kao pire) od leblebija ili susama, kušamo marokansku salatu od slasti mrkve usitile s korijanderom, a iz koje frcaju smaragdno zelene kapi maslinova ulja. Dok mi "puca iza ušiju" gledam u sudoper s više pregrada; jedna za mliječne, druga za mesne proizvode. Židovski zakon o košer hrani ne dopušta miješati meso i mlijeko pa kod njih ne vrijedi naše pravilo: mlijeko na sve, na mlijeko ništa.

PROSINAC 2016.

Kraj kreveta gdje ću spavati – dar! Itinerar – plan putovanja. Dvolist urešen grančicama rosmarina i masline, učvršćen vrpcom svezanom na mašnicu. Ispod, nekoliko riječi ispisanih na ivritu: šalom i toda. Mir ti i hvala. Uspavat će me tišina Šabata, a prenut jasan, tup i dalek bat kojim se završava ova svetkovina u kojoj sam sebe odvedeš na popravak.

Nedjelja je i koračamo prvim jeruzalemskim radnim danom. Na Davidovoj aveniji bude se i beskućnici, jedni se popriječili i otegnuli svoje čangalaste noge do pō pločnika; drugi ležeći na kartonskim dušecima okrenuli glave jedni spram drugih i poisti'a pripliješću. Jutro se diglo. Ulicom Yafo posrću istrošeni prosjaci. K'o da će im tko otet', stišću suske u kojima se uskaču već isprošeni škudi. Dršću svim svojim mučnim životom.

Sve je na nogama, čak i konji. Iz sporedne ulice nad komad Yafo avenije nadvela se sjena zift crnog arapskog konja.

Koja li je to češagija, koja li je to ruka zacaklila dlaku površinom tek otvorene crne kreme od cipela. Dan je odskočio i polio svjetlo po sapima, višak se cijedi niz rep i štrca korake prolaznika. Između arapskog konja i jahača Židova, sedlo – safijan, Bog dao. Iako je to koža za oblaganje knjiga, ipak kažem safijan jer se ova izrada mora s nečim usporediti. Ponekad jahačeva ruka, samo promiješa zrak oko vrata životinje i s toliko ljubavi je malo razladi. Kakve su to potkove, koji ih je to kovač, koji ih je to Gojko Erić okalio da se konj i propet i u letu ne rasprsne na asfaltu k'o srča. Krenem pa se obazdrem i upitam: da li ovo biće, zaleđene raskoši, nosi titulu konj ili arapski!?

Prolaze žene otkrivena i zakrivena lica, ali ono što je ovdje trajanje učinilo toliko moćnim je pokrivalo za glavu. Nose ga i muškarci i žene. Koliko je nezamisliva pustinja Negev bez svog pijeska, Galilejsko jezero bez svoje vode, tako je ovdje nezamislivo disati bez pokrova na glavi. Žene virtuozno vežu svoje marame, jagluke, rupce, šamije, jemenije. Samo im je ruka drukčija pa se po njoj, toj ruci, razlikuju Židovke od muslimanki ili vesele štovateljice abesinske pravoslavne crkve od, recimo, katoličkih časnih sestara. Marama je ovdje i svetinja i znak. Nije li i u nas viš' kreveta visila slika Gospe Marije s paučinasto tanjušnim i prozračnim, a opet velikim rupcem na glavi čiji krajevi bolno BROJ 264

nježno padaju po koljenima joj. I nikako ne znam što naš vareški svijet danas maramu priječa i o njoj zja k'o nekršćen. Marama je ures! Rubac je neprebol.

Muški dekor za glavu, osobito kod Židova muškaraca, govori o "mekoći" ili "tvrdoći" njihovih vjerskih uvjerenja.

Svaka ova raznolikost ima neku svoju šaru (mal ne reko – izroda) koja opet nešto poposebni i učini ovaj svijet ovde toliko izdvojenim.

Grad ima i voli drago kamenje. Trepću mi oči dok se po rubovima, samo židovskom rukom vješto titranih dijamanata igraju, gurkaju pa i pobodu igle svjetlosti.

Sve oznake u gradu ispisane su hebrejskim, više geometrijski pravilno složenim pismom, pa toliko lijepim arapskim da je s njim i ruka podesila i uskladila svoju anatomiju, te engleskim latiničnim. Nedilja je i podne je. Sad će u Jeruzalemu zazvoniti zvona podnevnog Angelusa sa svih kršćanskih crkava, s vremenskim otklonom i različitim tonom dok ne "ufate" i zakucaju skladno, zajedno i vječno. Sat iza njih oglasit će se i "kožno zvono", kako je mujezina, u Varcaru, zvao pokojni djed Ivana Lovrenovića. Svaki će od mujezina, da bi se čuo samo njegov vaz, časak k'o okasnit' na munaru, a opet će svi na vakat prispjet' na podne namaz.

Do naše današnje odrednice proći ćemo pored Knesseta, izraelskog Sabora. U ogradi Knesseta je menora – sedmerokraki svijećnjak. Teško je odrediti od čega je, ali po boji i veličini djeluje granitno. Njom je, 1956. godine, Državu Izrael obdarilo Ujedinjeno malo kraljevstvo. Treba o darovateljima – Englezima, koji su gospodarili Palestinom od 1918. do 1948., reći ovo: na sve su načine priječili povratak Židova na ove, njima znane drage prostore njihove postojbine. Šta su im uradili?

Brod "Exodus" – sa stotinama Židova spašenih iz konc-logora i onih koje su svojim životima spasili drugi ljudi – kanio je kriomice uploviti u Haifu. Nisu im dali!

Zažegli su brod!

Evo i našega cilja. Tayelet-Bar – šetnica. Borovina i masline. Kap po kap svako maslinovo drvo zadaja Galilejsko jezero.

Maslinu porede s majkom. Šta mu drago joj donesi; dođi kad 'oćeš, otiđi kad 'oćeš, kad god izbiješ ona se obraduje, kad te Bog zna za otkad nema, ona čeka... Jesu li masline možda toliko lijepe zato što nikad ne piju istu vodu!?

Masline, nebo, poneki mladi par na klupi. Ne cmaču se i ne drpaju. Nježnost svijaju u zraku i ona dršće među njima.

Ovdje je još uvijek na cijeni ispravna cura!

"A sada, zatvorite oči! Nemojte ih otvarati dok vam ne kažem! Ne varajte", kaže naš vodič. A kad to ona kaže ne bi ih otvorili nipošto na svijetu. (nastavit će se)

9

ČOVIĆ I VAREŠ

ČEKAMO PROJEKTE Nakon što je posjetio općinu Vareš u veljači, pa zatim i u svibnju ove godine, hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović obećao se vratiti najesen – i svoje obećanje ispunio!

Dana 7. prosinca 2016. došao je i službeno čestitati Zdravku Maroševiću, novoizabranom načelniku općine Vareš, u pratnji nekoliko ministara, a koji su primili na sebe obvezu osigurati podršku projektima iz dugo zapostavljanog Vareša. No, projekti tek trebaju biti pripremljeni, iako se očekivalo da budu dostavljeni još nakon posjeta istog izaslanstva u svibnju, ali bivši načelnik Avdija Kovačević nije ispunio svoj dio dogovora. Ovo je zacijelo prilika za "popravni".

Na kraju posjeta hrvatski član Predsjedništva BiH, kao i dosad, u diktafone vareškoga lista i radija spremno je dao opširnu izjavu.

"Ovdje sam danas", podsjetio je Čović, "sukladno obećanju danom prije nekoliko mjeseci da ćemo poslije izbora doći i obići, između ostalog, Vareš, a takvo sam obećanje dao i u drugim sredinama. Međutim, Vareš je napravio jedan poseban, ja bih rekao, iskorak izborom načelnika u osobi Zdravka Maroševića i to je bio dodatni povod da sam želio razgovarati s novim načelnikom i predsjedavajućim Općinskog vijeća, kao i većinom vijećnika. Želim im dati ohrabrenje i vrlo jasno kazati da ovoga puta želim iznova motivirati sve, sa svih razina vlasti – kako županijske, tako i federalne i državne razine – da Vareš ne smije ostati u sjeni u kakvoj je bio zadnjih dvadesetak godina, te da ćemo na jedan vrlo praktičan način stati iza svih projekata koje je općinska vlast u stanju napraviti i da to već pokažemo u 2017. godini. Želimo ove projekte ne razvlačiti nego u proračunima svih ovih razi-

10

na vlasti iznaći mogućnosti da budu uvršteni, bilo da su oni infrastrukturni, kulturni, sportski ili bilo koji drugi i, naravno, sve one koji žele biti gospodarski ohrabreni, ujedno motivirati da ovdje investiraju."

Na upit je li se razgovaralo o nekim konkretnim projektima, odnosno ima li Općina Vareš takvih već na stolu, Čović je odgovorio: "Načelnik je tu tek mjesec dana sa svojim suradnicima, on mora sad ostvariti temeljit uvid u sve što je netko dosad radio. Projekti moraju biti pisani po standardima i procedurama kako se to predviđa, a dogovorili smo ako neki projekti budu imali nedostatke da se uključe stručni ljudi koji mogu pomoći i dođu ovdje, to se sve može uraditi za mjesecdva dana. Bez obzira na financijske poteškoće u svim institucijama mislim da ipak ima dovoljno prostora da sve ono što se kvalitetno osmisli u Varešu bude u velikoj

BROJ 264

mjeri podržano. Ali mogu istaknuti da smo primarno razgovarali o cestogradnji odnosno infrastrukturi koju treba rješavati i ja se nadam, dok traje zimska sezona kad neće biti mogućnosti za rad na terenu, da će to vrijeme biti iskorišteno za kompletiranje projekata kako bi oni na proljeće postali operativni. Zato mi je drago da sam danas ovdje s Borjanom Krišto, našom supredsjedateljicom u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, a tu su bili i resorni ministri s federalne razine Josip Martić i Denis Lasić kao ministar prometa jer nam je on jako bitan zbog infrastrukture i komunikacija.

Osobno mislim da na tom planu moramo mnogo više investirati. Pridružili su se naravno i ministri s razine županije koji također imaju jedno vrlo jasno opredjeljenje da se na neki način malo izraženije vežu za vareški kraj. Dakle, vrlo je jasno kazano da svi projekti koji budu napra-

PROSINAC 2016.

vljeni trebaju biti odmah dostavljeni u ova resorna ministarstva kako bi što prije bili uvršteni u proračune i da se krene u realizaciju istih."

Nakon sastanka u Općini izaslanstvo predvođeno hrvatskim članom Predsjedništva BiH imalo je u Varešu još tri susreta, a Čović je o tome kazao: "Naravno, svaki put održim sastanak i s Općinskim odborom HDZ-a BiH jer bez njih danas ne bismo imali poziciju u općinskoj vlasti koju imamo. Da HDZ-a nema organiziranog ovdje, ne bi, vjerujem, ni Zdravko bio u mogućnosti ravnopravno se boriti i izboriti za načelnika, a mi želimo našu stranku na svim razinama i diljem Bosne i Hercegovine do kraja podrediti i staviti u službu našeg naroda i građanstva uopće.

Mislim da smo u tome uvelike uspjeli i meni je cilj da što više mladih ljudi na neki način politički vežemo, ne radi same politike, nego da ih pripremimo za jedan realan život. Drugim riječima, kad se otvaraju radna mjesta ti ljudi moraju već biti pripremljeni, bez obzira na to koju diplomu imaju, da mogu odmah uskočiti u posao, što je također jedno od obećanja koje smo preuzeli da bar jednom mjesečno možemo jednu-dvije osobe riješiti kroz neke institucije viših razina vlasti, kako bismo ublažili nezaposlenost ovdje, a time bi se doprinijelo rješavanju dubioze u proračunu Vareša jer upoznat sam koliko doprinosa nije plaćeno i kakvo opterećenje postoji od institucija Porezne uprave. Tu ćemo biti na dispoziciji kako bi se s jedne strane ispoštovao zakon, a s druge strane pomoglo samom Varešu i rasteretio proračun koji se treba fokusirati na svakodnevno funkcioniranje života u gradu i financiranje tekućih potreba prije svega.

Posjetili smo i pogon tekstilne tvrtke 'Alma Ras' koja ovdje uspješno radi, proizvodi, izvozi i upošljava veći broj žena, te sam saznao za probleme s kojima se oni susreću i pružio im potporu. A svakako moram istaknuti i sastanak sa župnikom fra Mirkom Majdandžićem, želio sam doznati kako on s pozicije duhovnog predvodnika vidi situaciju ovdje, pa i tu ćemo se naći zajedno oko aktualnih crkvenih projekata.

Uglavnom, nakon ovog posjeta imam dojam da se klima u Varešu lagano mijenja i očekujte me već u naredna dva mjeseca ponovno ovdje, ali ne samo da bismo se našli nego da provjerimo koliko je projekata zaista došlo do viših razina vlasti i koliko je njih krenulo u realizaciju", podcrtao je Čović.

M. M. PROSINAC 2016.

Pripadnicima katolicke i pravoslavne vjeroispovijesti želim sretne i radosne božicne blagdane, a ujedno svim gradanima sretnu novu 2017. godinu, da u njoj zajednickim snagama krocimo stazom prosperiteta i bolje buducnosti za naš Vareš!

Opcinski nacelnik Zdravko Maroševic

BROJ 264

11

GOSTOVANJA I NASTUPI

Zašto vam ovo pišem?

S

ubota, 12. studeni. Za neke kao i svaka druga, ali ne i za vareški župni zbor, hodočasnike i župljane župe sv.

Nikole Tavelića u Sarajevu na Kovačićima, kao i slušatelje Radio Marije. Susret vjernika i župnog zbora dogodio se na inicijativu tamošnjeg župnika fra Damira Pavića i blagoslova našeg župnika fra Mirka u vrijeme trodnevnice povodom proslave patrona istoimene župe 14. studenog.

Zbor je pjevao na večernjoj sv. misi koju je predvodio fra Joso Oršolić u koncelebraciji fra Nikice Vujice i fra Damira Pavića.

Zašto vam ovo pišem?

Nadahnuti proslavom prvog hrvatskog sveca i mučenika Nikole Tavelića, srdačnošću domaćina, vođeni rukom

S nastupa župnog zbora u Sarajevu

sestre Ružice i Željkovim sviranjem, zbor je pjevanjem oduševio vjernike na misi pa su ga na kraju nagradili zajedničkim pjevanjem i pljeskom. I nakon mise druženje se nastavilo uz pjesmu i radosno ozračje.

Nadahnuće i dobra volja jednog čovjeka dala je priliku mnogima da ova subotnja večer ne bude kao i svaka druga, zato vam ovo pišem.

Tereza Pavić

Vareški izviđači u Osijeku: bez premca!

I prvo i drugo mjesto!

D

ružina od 14 članova izviđačkog odreda "Zvijezda" Vareš, a koji su istodobno članovi glazbenih bendova u Osnovnoj školi "Vareš", predstavila se u dane 26. i 27. studenog na Festivalu izviđačkih pjesama u Osijeku (FIPO). Riječ je o međunarodnoj i humanitarnoj manifestaciji koju organizira tamošnji izviđački klub "Javor" i ove je godine održana 15. put, a njezin je cilj, između ostalog, očuvanje starih i kreiranje novih izviđačkih pjesama.

S temom "Panonsko more" sudionici ovogodišnjeg festivala dobili su u zadatak

12

izabrati neku od pjesama Đorđa Balaševića, te na njenu melodiju uraditi parodiju izviđačkog sadržaja. Profesor Igor Hinger, koji je prevodio vareške mlade glazbenike i izviđače, napisao je dva teksta, oba usklađena s melodijom "Panonskog mornara" (Balaševićev singl iz 1978.). I, što se dogodilo? Vareški izviđači su na natjecanju osvojili i prvo i drugo mjesto!

Dakle, dalje se o tome nema što pričati. Treba samo još dodati da su se dobro proveli u obilasku Osijeka kao najvećeg grada u Slavoniji, gdje su se susreli i s dvojicom Varešana. (Kakav bi to grad bio, BROJ 264

a da u njemu ne živi netko naš...) Riječ je o Srđanu Bučmi i Oliveru Grabovcu, koji su se prema svojim sugrađanima ponijeli tipično domaćinski.

Sređujući više nego lijepe dojmove s uspješnog nastupa i doživljenog gostoprimstva profesor Hinger nije zaboravio ni one koji su vareškim izviđačima omogućili ovo gostovanje: "Što se tiče naših domaćina nadam se da je ovo početak jedne nove suradnje između naša dva odreda, ali hvala i sponzorima našeg putovanja, gosp. Zdravku Barkiću, općinskom načelniku gosp. Zdravku Maroševiću i naravno našem izviđačkom odredu Zvijezda", kazao je Hinger.

S. P. PROSINAC 2016.

NA ŠKOLSKOM SATU

Ovom odjeljenju rudarskih tehničara, prve generacije, u Srednjoškolskom centru "Ivan Goran Kovačić" Vareš, bio sam razredni starješina u prvom razredu školske godine 1976/77. Ovo je fotografija kada su bili drugi razred. S njima je Mladen Klarić koji je predavao mašinsku grupu predmeta i Darjana Likić, njemački jezik.

Sve ih pozdravljam uz jednu pjesmicu koja opisuje jednu dogodovštinu na času geologije, kod profesora Poldija Vojčuha, kada su bili četvrti razred.

GEOLOŠKO KOLO

Bogdan Kalas na sred časa Igrao je jednom kolo Kod Poldija to je bilo Il' užičko ili oro

Gleda Bogdan u Poldija Ne zna ništa na tu temu Ispod ruke zgrabi profu I užičko kolo krenu

Zemljotres je im'o mjeru Šest stepeni po Rihteru Dok je igr'o i kec bio To je Poldi izmjerio

Monotono nije bilo U njegovom odjeljenju Zbog njega su profesori Mijenjali često temu

Podvriskuje i zapleće Iz Pajtova lola ova Ne znam gdje je naučio Da narodna igra kola

Kolovođa ritam daje K'o glamočko kolo da je 'Mjesto frule i šargije Stoji vriska mlađarije

Nestašan je Bogdan bio Pun provala izvornije Posle čet'ri decenije Ost'o isti k'o i prije

Iznenadi on Poldija Zbunjen Poldi ne zna kud će Pa zaigra i on sa njim A aplauz vel'ki puče

Sve što kolo cuca više Na Selištu osjetiše Geološka pomjeranja Toga časa, toga dana

Srednjoškolskim u Varešu Vareš se je ponosio Ivan Goran Kovačić je Tada ime on nosio

Ostali se pohvataše Lusteri se zaljuljaše Geološko tlo se stresa Zbog folklornog zemljotresa

Trides't i šest odjeljenja I šesnaest zanimanja Po trideset učenika Neka veća, neka manja

Sve od Klare do Zdravljaka Zatrese se zgrada svaka A opštinski službenici Nađoše se na ulici

Franco mi je to pričao Dok mi Škodu popravljao Sa polica sve mu spalo Kad se kolo zacucalo Vr'jeme bilo pa i prošlo Bilo kolo geološko To snimio niko nije Nije bilo mobilnije Zdravo Stanišić

Sedamdeset i deveta Ostalo je samo malo Geološko kad je kolo C'jeli Vareš zacucalo U Četvrtom A razredu Tehničari tada bješe Što na praksu u čizmama Na Smreku su išli pješe Geološke sve predmete Predav'o je Poldi njima Geolog po profesiji I omiljen svim đacima Kad Bogdana jednom prozva Da mu nešto odgovori Pred tablu ga on izvede I šou se tada stvori PROSINAC 2016.

BROJ 264

13

NEGDA BILA SEOSKA IDILA

T

aman dok se malo navikne na kape i rukavice i dok prtina pukne pod rudarskom i čizmom školaraca krenut će stara Pogarčićka na Daštansko. Još rano s jutra krenut će ona polako u pratnji Katke i Danice. I oni što se ne razumiju u kalendar i svece znali bi da je taj dan Sveta Lucija.

Na glavi joj crna marama, prošarana s malo cvjetića, ispod koje viri pramičak snježno bijele kose. Nije ti ona išla dalje od kuće bez crnih dimija, a pomogoše joj ćeri i da se zaogrne toplom tamno braon dolamom. Na nogama vunene čarape i nove crne zepe, a na rukama lijepe rukavice od braon vunice, što ih Danica skoro isplete. U desnoj ruci mali štap s kojim se potpomagala u laganu hodu.

Razlikovala se od drugih starica po tome što je bila prava k'o svijeća, nimalo pogurena. Teško breme godina ne savi joj leđa pa se doimalo da joj štap i nije potreban.

Dok su od Lekića kuća nagele strmu kiridžijskim putem, Danica je išla prva, polako i odmjereno. Nosila je osrednji kožni ceker. Taj ceker zna i obišao je svu bližu i daljnju Pogarčića familiju, obišao svu Vrovinu i tko zna dokle sve stizao. Zna on za sve imendane, rođendane, svekrve i bokaruše, svadbena slavlja, pa i sahrane. Mirisao na paprenike, razne đakonije i šljivu rakiju. Godinama raznosio ljubav i poštovanje. Davno ga je napravio djedu Pogarčiću poznati šuster Rodo. Išla je Danica polako i obazrivo pipajući prtinu da se mati negdje, ne daj Bože, ne posklizne. Pogarčićka u sredini, a Katka opet iza da joj po potrebi dâ ruku. Cijeli put, hod i priču prilagođavale su njenim mogućnostima.

Zastani bi na kršiću odakle puca pogled na Sječu i Jaglenac, te im je ona, upirući svojim štapom, kazivala gdje je sve curom bila u žetelicama. Sve vam je to pod žitom bilo, drage moje – tumačila je ona.

Cijela Zapada već ih je ugledala, kako Katuša tako i sve četiri Janje, te su mlađim naređivale: der, da ne prođu, trebale bi se uvratit da se malo odmore.

Nije se čuditi jer sve su one svoje, rođene Pržićke, kao i ove tri što polako idu niz kiridžijski. Na potoku je bilo malo teže, potok i uska ćuprija bili su zaleđeni pa im je tu bilo polako i držati se za ruke.

Od potoka brdu kroz jasle do pod Antićevu kuću, brate uspon golem pa su svako malo zastajkivale jer golemo je breme godina Pogarčićki na leđima.

Antičevica bi izađi do slupotja pa ako neće uvratiti da se bar koja progovori. Onako s nogu, dok stanu i malo odanu. Imale bi one dosta toga kazivati jedne drugima jer znaju se od rođenja. Ma ostat ćemo, a pošle smo – pravdaju se putnice i polako kreću poslije desetak minuta eglene s Antičevicom.

Poslije stotinjak metara puta uzbrdo ponovit će se odmor i priča s Katušom.

14

Sveta Lucija Kada čestite ruke domaćina napune pušnice i šupe, podrume i magaze, pa kad se još krajolici zaogrnu snježnom bjelinom i ušuškaju u tišinu... Evo još malo priče da me sjećanja minu.

Piše Josip Josipović Otegla se Zapada, a brdo, Bože obrani, al' valja Pogarčićki ić' polako. Ma čeka njih još jedan odmor s još jednom Janjom.

Alojzinica je žena vesele naravi, a priča joj melem za dušu, plus ona je Finkina. Pogarčićka i Finka su sestre, u jednom su selu pa je to k'o jedna kuća. I jutros su kavenisale skupa. Ma tetka, bona, nećeš me valjda proć, evo mi džezva igra po šporetu, ajde samo malo – zvala bi Janja tetku i rodice.

– Ma, moja Janjo, ostale bi a Lucija nam se nada, kratak je dan pa će nam se ukrast, a rado bi...

Ipak, morale su tu malo bolje zastati jer valjalo joj je ispričati kako je majka Finka i ostali, i mnogo toga.

I dok su putnice privodile kraju priču s Janjom, slavljenica je pogledala na zid gdje je u crnoj kutiji stajala oveća kućna vekeri-

ca, čije se kucanje čulo do napritkuću. Ma lijepo je vrijeme, trebale bi već stignut...

Rekle su i mater povest, ma sad će, sigurno su s kime zastale – stalno je mislila.

Već dva dana ona se polako priprema kako bi što ljepše dočekala svoje goste. Kuća joj uredna i nekako drugačije miriše nego drugim, običnim danima. Miriše na neki ispečeni kolač, jutros razvijenu i već pečenu pitu, sutliju i tko zna još na što. Još se u velikoj relni zidanog šporeta polako peku dvije polutke velike i zrele tikve.

Sve je ona već dovela u red, al' eto potrefila se subota pa djeca nisu u školi. Dobro je, curica k'o curica, želi da bude od koristi i da pomogne mami, ona makar zabavlja mlađeg bracu. Muka je s ovim srednjim navoditeljem što nema mira i što mu sve za ruke zakuča. Jutros je za doručkom prevrnuo i prosuo šolju bijele kave, sve nešto izvodeći i nasmijavajući sestru. Kad je sreća pa ne ode po čistoj, svježe prostrtoj ponja-

POSLJEDNJI POZDRAV LUCIJA JOSIPOVIĆ (25.I.1924. – 3.XI.2016.)

I dođe dan kad riječi utihnuše, kad se misli izlomiše u košmar, a suze krenuše niz obraz. I dođe dan kad te izgubismo, Kraljice naša.

Polako i strpljivo pripremala si nas i znali smo da taj dan dolazi. I znali smo da je to sve volja Božja. Gorjela si i gasila se polako kao svijeća kad dogorijeva.

I kad je taj plamen postajao lelujav, tanašan i slab, i tada si pokazivala snagu molitve i vjere u Boga. I tada si odnekud crpila snagu i molila, molila za radnike i putnike, i samo dragi Bog zna za koga sve. Za sve one kojima je potrebno Božje milosrđe.

Otišla si, a životom svojim ostavila nam primjer koji bismo trebali slijediti. Ostavila nam životnu knjigu iz koje ćemo učiti o svemu dobrom i plemenitom, o svemu onom što te je krasilo kroz život.

A mi, koji smo ožalošćeni, zahvalni smo dragom Bogu što smo te imali takvu plemenitu kakva si bila. Što si nam bila majka, baka, punica, svekrva i šire, sve što si nam bila.

Zahvalni smo velikom broju ljudi; rodbini, kumovima, dobrim našim prijateljima koji iz poštovanja prema tebi dođoše u onolikom broju da te ispratimo onako lijepo i dostojanstveno kako si i zaslužila. Počivaj nam u miru Božjem, draga naša.

Tvoji najmiliji, tvoja velika obitelj BROJ 264

PROSINAC 2016.

vi. Zato je Lucija od jutros stroga jer začas bi joj mogao zadati kakav dodatni posao.

I taj što navodi ima svoju brigu, samo što njega nitko ne shvaća. Cijelo jutro on hvata saonice ili skije i trči u izvidnicu, čak do na Han gore. On nikako ne smije dozvoliti da netko drugi prije njega ugleda tetke i baku Pogarčićku. Tek kad mu se, dok čeka, smrznu uši, on se spušta kao metak niz voznicu gotov' do pred kućna vrata. Iskače hitro iz svog prijevoza i trči prisloniti se uz vruć šporet da bi se ugrijao jer valja ponovo u izvidnicu. Al' džaba, na njega samo viču: sklanjaj ovaj svoj vratolom ispred vrata, oćeš da mi noge polome na kućnom pragu. Navoditelju i dabili!

I tek posle pete, šeste izvidnice on će donijeti važnu vijest. Iduuu! To njegovo 'idu' za slavljenicu će značiti da njima treba još frtalj sata da bi stigle. I točno poslije toliko vremena čuje ona gdje se one pitaju s babom Kamenkom i gdje joj čestitaju imendan jer i Kamenka je Lucija. Neće se one zadržavati s njom, nemaju potrebe jer znaju čim se smjeste i sjednu kod slavljenice Kamenka će i sama biti pozvana. U ovakvim njihovim slavljima i druženjima i ona je neizostavan sudionik. Poziv babi Kamenki šalje se kucanjem u dio pregradnog

zida, što je već razrađena taktika. Ona je inače najveći zaštitnik ovog brunjavog što navodi. Sakrila ga je stotinu puta u svom krilu od ljuta materina pruta, pravdajući ga: nije on to tio, samo se prevrnulo...

Zna on da će one sad pričati svoje priče i da se komotno može pridružiti ostaloj seoskoj djeci koja su na saonicama, a plus u njegovom džepu je par slatkih bombona koje je dobio.

Lijep je zimski dan pa se ne zna kome je vrijeme brže prolazilo; seoskoj djeci u lijepoj igri ili slavljenici i njenim gošćama u lijepom druženju, dok je ona iznosila pred njih sve spremljene časti.

I kao da je znao kad točno treba ponovo doći kući jer on je to strašno volio. Vratio se upravo kad su njegove tetke počinjale pjesmu. Uvukla se ta njihova pjesma u njegovo dječačko srce iako nikad nije upamtio riječi, ali melodiju i te lijepe glasove upamtio je, ma kao da ih čuje i danas.

Poslije nekoliko pjesama Pogarčićka će zatražiti svoj štap, što bi bio znak da je vrijeme da se polako spreme i krenu nazad kući. U međuvremenu i onaj ceker je promijenio sadržaj, ne ide on prazan ni u drugom pravcu. Slavljenica će ispratiti svoje gošće do vode jer nije imendan svaki dan, a,

bome, ni vaki gosta joj nema svaki dan.

Zima k'o zima, nekako na brzinu noć zamijeni dan pa se sve povuče u tople odaje, ali je to i prilika za lijepa kućna sijela i druženja do kasno. Vedra noć i pun mjesec ugoda su putniku namjerniku jer je vidljivost takva da ni baterija nije potrebna. I neće dugo s večeri, zaškripat će prtina niz Potrešnje; Džamonja i Terezija vraćaju se iz Stanova. Bili su neizostavno majki Luciji na imendanu, a, bome, reda je i sestri se navratiti jer zna on da se ona njemu nada.

Džamonja je čovjek veseljak, pa gdje on dođe puna je kuća dobrog raspoloženja, a kad je u pitanju slavlje kao što je imendan, tu mu nema ravna.

Ispričat će on sve brezičke zgode i nezgode. U njegovim pričama Brezik postaje centar svijeta i svi teški rudnički poslovi postaju puno lakši i zabavniji. Tek, u neko doba, kad selo počne tonuti u san i kad se polagano počnu gasiti ionako žmirava kućna svjetla, ispratit će slavljenica i posljednje svoje goste.

P. S. Uvijek si voljela da pričamo neke naše priče. Ovu priču želio sam ti pokloniti za tvoj imendan. A ti, ti ne dočeka ovaj svoj imendan, ne dočeka ovu moju priču, Kraljice moja.

IN MEMORIAM Bez obzira na to koliko bili pripravni na čudne Božje puteve, ili nam se samo tako čini, i svjesni da ćemo i mi kročiti istim putem, neka nas dešavanja sablasnu, zaprepaste i užasnu, iznova nam pokažu koliko smo krhki i ipak nespremni.

Po tajnovitoj i nama nedokučivoj logici smrt naše premile majke Janje Lekić rođ. Pavić i isto nam toliko voljene sestre Marije Jadrić rođ. Lekić po Božjoj volji desila se baš u isti dan, od toliko dana u godini – 21. prosinca.

Doduše, naša je majka umrla u prosincu pretprošle, a JANJA (ud. Slavka) LEKIĆ MARIJA JADRIĆ rođ. Lekić neumitna smrt našu sestru Mariju zatekla je godinu dana kasnije, ali, Bože, zašto baš obje tog istog, kobnog 21.

(8.II.1932. – 21.XII.2014.)

(4.XII.1953. – 21.XII.2015.) prosinca.

U ovim dešavanjima, spremni smo povjerovati, posve sigurno ima neke simbolike ili možda poruke, ali niti je na nama da odgonetamo niti ćemo ikad dokučiti. Naša majka, prisjetimo se ovog tužnog dana kad ćemo je ponovno mislima ispratiti i dostojanstveno joj se zahvaliti baš na svemu što je za nas uradila, prije svega što je cijeli život živjela pošteno, gordo i, što bi se u narodu reklo, onako baš ljudski i čojski, bila je čestita, radina žena iz Vijake kod Vareša koja je izrodila i na pravi put, izvela troje djece: sinove Milenka – Leku, Petra i kćerku Mariju.

Skromna, veoma radina i uz pomoć Božje volje u kog je beskrajno vjerovala i stalno mu se molila naša blago pokojna Janja uspjela je nekom nevidljivom upornošću i mnogim životnim odricanjima do fakultetskih diploma i pravih ljudi odgojiti sve troje djece, a susjedi će je se, osim po tome, rado sjećati i kao osobe koja je odlično znala svirati crkveni harmonij, a ovaj svirački "zanat" naučila je u crkvi u Olovu.

Po nekoj isprepletenoj logici koja se kao paukova mreža stalno plete između majke i kćerke, i njena kćerka a naša sestra Marija, koja je desetljeća provela živeći u Segetu Donjem kod Trogira, pa uistinu pola bila Bosanka, a drugu polovicu srca poklonila Hrvatskoj, također je izrodila i na pravi put, kao i njena majka izvela troje djece: dva sina i kćerku – Petra, Marka i Barbaru, koji su u "bolji" svijet krenuli s fakultetskim diplomama.

Analogijom životnog puta majke, i Marija, koja je sa svojim frizerajem i ljudskim pečatom bila zaštitni znak Trogira i vječito upisana u gradski inventar, svoju je djecu na životni put vodila poštenjem, nesebičnim i mukotrpnim radom i samo ona zna uz koja odricanja.

Osim po nezapamćenoj koloni onih koji su u Seget Donji došli na posljednji ispraćaj, a riječ je o tisućama susjeda, prijatelja i poznanika – kažu, takva se pogrebna povorka ne pamti u ovom kraju – smrt Marije pamtit će se i po jedinstvenom događaju i posljednjoj želji pokojnice da je na vječni smiraj na mjesnom groblju isprate s pjesmama trogirske klape i omiljenom sevdalinkom: "Tebi majko misli lete, preko polja i planina, iz daleka primi pozdrav..."

I zato danas, bez velikih riječi, skromno kao što ste obje bile, želimo vam vječni pokoj i zahvalnost za velika djela vaših plemenitih duša.

PROSINAC 2016.

BROJ 264

15

IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE

ZAHVALNICA

(26.X.2016. – 6.XII.2016.)

povodom smrti našeg dragog i nikad prežaljenog supruga, oca, djeda i brata

JURO ŠIMIĆ – JURIKA I danas nakon 40 dana osluškujemo tvoj glas, osmijeh i zvuk tvoje harmonike. Teško se mirimo s istinom da te više nema, ali sjećanje na tebe daje nam snagu.

Hvala ti za život koji si dijelio s nama i neka te u raj povedu anđeli uz zvuk tvoje harmonike.

Uvijek ćeš živjeti u našim srcima i mislima.

Tvoja supruga, djeca i unučad, braća i sestre

POSLJEDNJI POZDRAV ILIJA BOGELJIĆ (9.III.1940. – 24.XI.2016.)

Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, već ljubav i sjećanje na tebe. Ostat ćeš voljen i nikad zaboravljen.

JURE ŠIMIĆA koji je preminuo 26. listopada 2016. nakon kratke i teške bolesti u 65. godini života.

Otišao si tiho i nečujno, a nas ostavio da tugujemo za tobom.

Ovim putem želimo zahvaliti svim susjedima, familiji i prijateljima koji su nam pomogli na bilo koji način u ovim teškim trenucima i svima koji dođoše izdaleka da isprate našega dragog Juru na vječni počinak. Posebno hvala plaškom župniku Draženu na dirljivom oproštajnom govoru.

Dragi Juro, tvoja plemenitost i dobrota koja je zračila na tvome licu daje nam snage da nastavimo živjeti bez tebe.

Neka ti je laka zemlja i počivaj u miru Božjem!

Tvoja supruga Bernadica, sinovi Valentin i Igor, kćerka Violeta, nevjeste Alessandra i Suzana, zet Mladen, unučad Josip, Giulia i Antonella, braća i sestre s obiteljima te ostala rodbina

Tvoji ožalošćeni: supruga Nevenka, kćerka Olivera s obitelji, sin Vlatko s obitelji, braća i sestre

POSLJEDNJI POZDRAV

IN MEMORIAM

Dana 30. studenog 2016. u 92. godini života preminula je naša draga

TEREZIJA MIRČIĆ Najdraža naša,

SOFIJA KOVAČEVIĆ Vječno ćemo te pamtiti i s ljubavlju spominjati.

Počivaj u miru!

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE (23.XI.1993. – 23.XI.2016.)

Dana 23. studenog navršile su se 23 godine otkako nas je napustila naša draga

MARIJA BRĐANOVIĆ Uspomena na tebe živi u nama. Hvala ti za svu ljubav i dobrotu koju si nam za života podarila.

Počivala u miru Božjem!

Morao je valjda doći i taj dan kada ću ti umjesto zagrljajima, poljupcima i osmjesima najljepši blagdan čestitati odlaskom na tvoje vječno počivalište, prizivajući slike naših najposebnijih uspomena. Ove godine ostajem bez svoje najmilije čestitke i najtoplijeg zagrljaja. Vremenom ćemo naučiti da živimo s osjećajem čežnje da te još zagrlimo, osjećanjem nedostajanja kada uđemo u praznu kuću, ali s vječnim ponosom na tvoj lik, tvoju ulogu u našim životima, tvoju posebnost zbog koje ti nitko neće biti ravan. Zauvijek ćeš biti najvoljenije biće, najdivnija osoba i srcu najdraža. S ponosom u srcima čuvamo sjećanje na tebe i djeda.

Obitelj Brđanović

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 2. prosinca navršile su se dvije godine otkako nije s nama naš dragi

(1.XII.1999. – 1.XII.2016.)

Navršilo se 17 godina otkako nije s nama naša draga

IVO BOGELJIĆ

LUCIJA RADOŠ Sjećanja na tebe zauvijek ostaju u našim srcima.

Počivala u miru!

Tvoji najmiliji

(1938. – 2014.) Živjeti s tobom bila je sreća, ostati bez tebe tuga je najveća. Teško je bez tebe biti, a u srcu nijemi bol kriti, u duši plakati a nasmijan biti. Hvala svima iz familije koji te se sjete.

Tvoja supruga Barbara

IN MEMORIAM

SJEĆANJE

ALFONZ VIŠNJIĆ

Dana 3. prosinca navršila se godina dana otkako je preminula naša draga

(1.V.1933. – 3.XII.2015.)

RUŽA GOGIĆ

Sjećanje na tebe ostaje živjeti u nama.

(1930. – 2015.)

Počivaj u miru Božjem!

Počivala u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

16

Zauvijek vaši: Svjetlana, Vedrana, Goran, Toni, Katica, Dajana, Marko, Matea, Mateo i Goran

Tvoji najmiliji

BROJ 264

PROSINAC 2016.

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE

(6.XII.2002. – 6.XII.2016.)

IGNAC KRIVOŠIĆ

Dana 6. prosinca navršilo se 14 godina od smrti naše kćerke, sestre i unuke

(25.VI.1941. – 5.XII.2014.)

Godine prolaze, ali uspomene ostaju na tvoju ljubav i dobrotu.

NIKOLINE PAŠALIĆ

Počivaj u miru!

Tvoji: supruga i djeca s obiteljima

Četrnaest godina radosti dok smo te imali, zamijenilo je 14 godina tuge – koliko se već navršilo od tvoga odlaska. U srcu ostade duboka bol jer u njemu je još dublja ljubav koja ti ostade nepoklonjena.

Tvoje najmilije

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

DRAGAN DUSPER

RANKO BAJTELA Mate

(4.II.1953. – 8.XII.2010.)

(4.XI.2012. – 4.XI.2016.)

Godine idu, dani lete, sve češće pogledi k nebu lete…

Iako te nema znamo da si tu, da moliš za nas, da nas pratiš i čuvaš i u dobru i u zlu…

ZLATKO MATIĆ Ratka (19.X.2014. – 19.X.2016.)

Počivali u miru!

S ljubavlju i tugom,

Počivaj u miru Božjem!

Tvoje: Marijana, Danijela, Darija, Davorka

vaše obitelji

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

na drage roditelje

IVU MARKANOVIĆA (8.XII.1914. – 4.XII.1986.)

LJUBICU MARKANOVIĆ rođ. Trgovčević

JOSIP RAJIĆ

ANA RAJIĆ

(27.IX.1909.

– 25.XII.1989.)

(2.V.1920.

– 8.XII.1993.)

(4.XII.1919. – 15.XII.2009.)

Počivajte u miru Božjem!

Draženka, Vjerana i Renata s obitelji

SJEĆANJE na moje drage roditelje

TOMISLAV RAJIĆ

IVU MARKANOVIĆA

(14.II.1957. – 8.VII.2016.)

(4.XII.1986. – 4.XII.2016.)

LJUBU MARKANOVIĆ rođ. Trgovčević

Uspomena na vas živi vječno. S ljubavlju vas se sjećamo i u srcima nosimo.

Počivajte u miru Božjem!

(15.XII.2009. – 15.XII.2016.)

Počivali u miru Božjem!

Vaši najmiliji

Vaša kćerka Zrinka s obitelji

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE

Prošlo je 30 godina od smrti moje majke

Na drage roditelje

LEOPOLD LIKIĆ

MARE TURIĆ i 20 godina od smrti oca

(1930. – 1981.)

STJEPANA TURIĆA

NADA LIKIĆ rođ. Vasilik

Ljubav prema vama je vječna.

Počivali u miru Božjem!

Uvijek u našim mislima i srcima!

Zdravko, Marija i Marinela

Vaše kćerke Darijana i Gordana s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

U SPOMEN I SJEĆANJE

ALBERTO PAVLIĆ

ANTONIJU MALBAŠIĆ rođ. Mirčić

(1932. – 1991.)

na naše drage roditelje

(1980. – 2016.)

(1.XI.1936. – 11.III.1973.)

ANTONIJA PAVLIĆ

JOZU MALBAŠIĆA

(2001. – 2016.)

Dragi naši roditelji, s ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na vas. Počivali u miru!

Zahvalna djeca: Alfonzo, Zdenka, Zoran i Goran s obiteljima PROSINAC 2016.

(28.VIII.1936. – 8.XII.1996.)

Vrijeme prolazi i ne donosi zaborav, donosi ponos što smo vas imali.

Snivajte spokojno u prostranstvima vječnosti, čuvamo vas u našim srcima i mislima. Počivajte u miru Božjem!

Vaša djeca

BROJ 264

17

IN MEMORIAM SJEĆANJE

SJEĆANJE (10.XII.2015. – 10.XII.2016.)

(11.XII.2006. – 11.XII.2016.)

DOMINIK ZLOUŠIĆ

Draga naša, tvoja ljubav, tvoja snaga, tvoja plemenitost, tvoj osmijeh, uz nas su svakog dana, da nas bodre i vode pravim putem. Divne uspomene na tebe kao sjajne zvijezde daju nam utjehu, nadu i svjetlo u tami. Neka je vječni mir tvojoj dobroj duši.

Tvoji najmiliji: Andrija, Bono, Tomo, Velimir, Jadranka, Elena i Magdalena

MARIJA GAVRAN

S ljubavlju i poštovanjem uvijek se rado sjećamo tebe iako je prošla godina dana. Ostaješ uvijek u našim srcima.

Počivao u miru!

Tvoja djeca

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE Na naše drage roditelje

BOŽO KALFIĆ

JANJU ŠIMIĆ

(24.XII.1935. – 10.XII.2012.)

(4.XI.2011. – 4.XI.2016.)

BERNARDICA KALFIĆ

MARIJANA ŠIMIĆA

(21.XII.1929. – 11.X.2014.)

(14.XII.2008. – 14.XII.2016.)

Niste s nama, ali ste zauvijek u našim srcima.

S ljubavlju i poštovanjem, zahvalna djeca

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na vas.

Počivali u miru Božjem!

Vaši najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM ZORAN LJEVAK

TOMISLAV PLEJIĆ

(1956. – 2015.)

Navršila se godina dana od tvoje smrti. Neka te prate svjetlost i pokoj vječni, anđele naš. Srest ćemo se opet, najdraži tata, suprugu, sine, prijatelju.

Nedostaješ, zauvijek.

(10.I.1931. – 12.XII.2012.)

Ponosno čuvamo uspomenu na tebe.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja obitelj

Tvoji: supruga Jagoda, sin don Boris, kćerke Andrea i Suzana, zet Ivan, majka Genoveva, sestre Jasna i Tonkica s obiteljima, te ostala rodbina i prijatelji

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

(17.XII.2007. – 17.XII.2016.)

(17.XII.2007. – 17.XII.2016.)

BERNARD BARKIĆ

BERNARD BARKIĆ

Uvijek ćemo se sjećati tvoje dobrote i duhovitosti.

Počivao u miru!

Iako te nema među nama, uvijek si dio naših prisjećanja.

Neka ti je laka zemlja!

Zdravko Barkić

Mjesna zajednica Oćevija

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(18.XII.2011. – 18.XII.2016.)

Na našeg dragog

(28.XII.2012. – 28.XII.2016.)

Dana 28. prosinca navršit će se četiri godine otkako nije s nama naš dragi

MIROSLAVA BRKOVIĆA U našim srcima trajno živi uspomena na tvoju beskrajnu ljubav i dobrotu.

Počivao u miru!

Tvoje: supruga Jelena, kćerka Maja i unuka Sonja

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

ŠTEFICA MUNĐER

ANTONIJA LUČIĆ

(18.VII.1953. – 29.XII.2014.)

(3.VI.2014. – 3.VI.2016.)

Uvijek ćeš biti u našim srcima i dio naših najdražih uspomena.

Počivala u miru!

(30.XII.2012. – 30.XII.2016.)

Majka Manda, sin Antonio s obitelji i braća Mladen i Franjo s obiteljima

18

PERO KOLAKOVIĆ Tvoj dragi i plemeniti lik vječno ostaje u našim srcima i mislima.

Počivao u miru!

Sinovi Dubravko i Darko, kćerka Dubravka, s obiteljima

BROJ 264

RUDOLF LUČIĆ S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na Vas. Počivali u miru!

Vaši najmiliji PROSINAC 2016.

IZ STARIH ALBUMA

KORITO STAVNJE Regulacija toka rijeke Stavnje i izgradnja kamenog korita ubraja se u jedan od prvih graditeljskih zahvata tijekom urbanizacije grada Vareša pedesetih godina prošlog stoljeća.

Za taj posao, opet po sjećanju Vjeke Zlovića (koga smo u prošlom broju konzultirali za vareške majdane i kovačnice), bila su angažirana poduzeća "Graditelj" i "Neimar". Bila su to vremena kad su se ručno slagale i kocke na kolnike, da bi grad bio gradom.

S obzirom na dimenzije i dužinu ozidanog korita (od Franjića do Korovinjića) realizacija tog projekta zasigurno nije bila ni kratkotrajna ni laka. Uglavnom, dobili smo u naslijeđe nešto što danas ne uspijevamo ni održavati u smislu sezonskog čišćenja korova. Pa kad jugonostalgičari hoće tuširati skorojeviće na vlasti onda s pravom posegnu za sarkazmom: što smo mi izgradili, vi ne možete ni okrečiti! Doista, i fasade na zgradama s ovih fotografija traju od pedesetih...

ISPRAVAK U prošlom broju "Bobovca", u zadnjem pasusu teksta na 14. stranici (Priča o nestanku) pogrešno smo naveli ime: trebalo je, umjesto Stjepan Marković, stajati – Tomislav Marković.

Ispričavamo se čitateljstvu i prije svega spomenutom gospodinu.

IZLETIŠTE ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802

ORGANIZIRAMO: IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

PROSINAC 2016.

Vijaka b.b., 71330 Vareš, Bosna i Hercegovina tel. +387 62 235 808 info@krcma-fm.com

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 264

19

Priredio M. Marijanović

SAKRALNI OBJEKTI

NEKOLIKO OBLJETNICA Ove godine navršila se 110. obljetnica obnove velike katoličke crkve u Varešu koja je u ono vrijeme bila izvanvremenska građevina. Unutar crkve postoji spomen-ploča koja svjedočenje o izgradnji i obnovi čuva zapisom: "Godine 1854-56. ova crkva načinjena, 1904-06. posve bješe popravljena, pet metara produljena, obličnije udešena, sa dva tornja okićena, sakristijom proviđena."

O obnovi iz 1906. vareški uglednik dr. fra Ignacije Gavran ovako je napisao: "Tada je crkva, u pravom smislu, dobila monumentalni vanjski izgled i znatno je povećana. Otkako je nastala, ona je najznačajnija i najljepša zgrada u Varešu, a u nizu bosanskih crkava (po ljepoti prostora) pripada među pet, ili barem deset, najuspješnijih i najistaknutijih".

Izgrađena je pod vodstvom arhitekta Josipa Vancaša, a oslikavanje interijera uradio je Marko Antonini. Prije 40 godina (1976.) interijer je preuređen, a započelo se i s uvođenjem podnoga grijanja, no projekt je tada stao da bi se konačno realizirao upravo ovih dana.

Mala ili stara crkva sv. Mihovila u Varešu, u podnožju velike, danas predstavlja povijesni raritet kao jedina iz razdoblja osmanske vladavine u Bosni kada katolicima nije bilo dopušteno graditi bogomolje, ali u Varešu su Turci morali načiniti ustupak jer su im lokalni rudari i kovači postavili ultimatum: ako nema crkve, nema ni proizvodnje. Vareški su se majstori katolici nadasve uspjeli izboriti i za "privilegij" da u crkvi zvoni zvono.

Prema povjesničaru Hamdiji Kreševljakoviću, sagrađena je prvih desetljeća 16. stoljeća, o čemu postoji pouzdan podatak iz 1516.

Dakle, u ovom trenutku to je 500 godina postojanja! Stradala je u požaru potkraj Bečkog rata (1697.), ali se spominje da je do 1716. ponovno izgrađena. I onda je opet spaljena početkom 19. stoljeća (1819.), ali i opet obnovljena, kada je dobila dimenzije i oblik u kome je sačuvana do današnjih dana.

U listu "Naš kolektiv" (broj 27, od 20. srpnja 1960., str. 7) u članku Smaila Tihića pod naslovom "Zanimljiv spomenik kulture" podsjeća se kako je i kapela na groblju "Ruda" jedinstvena kao jedino djelo velikog slovenskog arhitekta Josipa Plečnika u BiH, uz podatak da je izgrađena 1936., dakle s naše distance – prije 80 godina. Osvrt na njezinu vrijednost tom prilikom napisan je u povodu situacije s izmještanjem groblja i kapele na novu lokaciju "Stogić", te se navodi: "S planom i programom Rudnika i Željezare u Varešu o proširenju područja eksploatacije i na lokalitet Rude pojavio se problem prenosa rimokatoličkog groblja lociranog na ovom mjestu. Kao investitor, Željezara će snositi troškove prenosa koji će se obaviti po pozitivnim zakonskim propisima i na način koji će zadovoljiti vlasnika."

To je otvorilo i pitanje prijenosa grobne kapele za koju autor teksta navodi kako "zbog svojih realnih umjetničkih vrijednosti i kvaliteta ulazi u sastav objekata koji nisu bez interesa i za organe za zaštitu spomenika i kulture FNRJ", dodajući da je uz Plečnika kapeli svoj pečat dao i Ivan Meštrović kao "jedna od najistaknutijih jugoslavenskih umjetničkih ličnosti našeg vremena.