Bobovac br. 268

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXIII. • BROJ 268 • TRAVANJ 2017.

9 771 512 81 300 6

! s r k s U n a t Sre

ISSN 1512-813X

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

UVODNIK

B

uran je mjesec iza nas, a i Korizma je iza nas, ali nekima će korizma i ostati dalje.

Ima, naime, ona jedna spoznaja za kojom u muci svoje svakodnevice, u nepravdi i neimaštini, nasušno posegnemo da bismo se donekle utješili, a to je da smo u jednome svi jednaki, a to je pak odlazak s ovoga svijeta. Pa eto, ode tako nedavno i jedan Rockefeller, imenom David, bogatun koji je sebi kupovao kucajuća srca i bila mu presađivana češće nego što bi netko siromašan mijenjao zakrpane čarape.

Posljednji olinjali izdanak jedne od najmoćnijih kapitalističkih dinastija u povijesti svijeta sebi je, dakle, doplaćivao život – kao prepaid korisnici bonove za mobitel, i uspio sabrati 101. godinu. Džaba mu, toliko poživi neka otporna baba na Kavkazu, a ima takvih i u našim gorama, koje svitanja načetog drugog stoljeća započinju lucidne, rasterećene i još na uranku zviznu čašicu ljute!

Međutim, to što je unuk prvog milijardera na svijetu (iako ekstremno, čak vulgarno bogat i uz sva dostignuća moderne znanosti i medicine) morao poći sa Zemlje praznih prekriženih ruku nije vrijedno našeg lamentiranja, a još manje likovanja.

Jednako tako nije u našem metafizičkom dosegu kamo je pošao, tj. otišao, ali rado ipak špekuliramo o tome. Malo radi oduška. No, ono čega se treba prisjetiti kada se spomene cijela ta američka familija čije je prezime postalo sinonim trulog bogatstva jest zapravo njihova vještina spajanja financijske i političke moći, njihov utjecaj na svjetska kretanja – od primoravanja ljudi da proizvode i kao stoka jedu soju u porobljenoj Argentini do otimačine naftnih polja u poharanom Iraku, to ako ćemo specificirati par primjera od kontinenta do kontinenta, a ako ćemo globalno dovoljno je spomenuti financiranje brojnih programa depopulacije stanovništva na planetu, kako bi ono što manje traćilo resurse bogatima.

Humanoidi poput rečenog Rockefellera u svojim tajnim kuhinjama dijelili su pregače s pristupnicom Bilderberškoj grupi ili Trilateralnoj komisiji i mijesili

Između dva broja sudbine onih ljudi i naroda koje su u svojoj igri bogova proglasili mizernim. A baksuzni Balkan u toj geopolitičkoj slagalici vazda bio zgodno mjesto za čačkanje. I onda su, da pojednostavimo kad je recimo rasturanje zadnje Jugoslavije u pitanju, planove tih likova ispunjavali lauferi u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu, a negdje u dubini bosanske zabiti, uzmimo oko Peruna i Zvijezde, s čakijama u rukama istoj svrsi bijedno (po)služili pijunčići kakvi su bili Vaske, Rajić, Kubura i slični, čak misleći za sebe da su revni borci za slobodu i nacionalni ponos svog naroda tako što puštaju krv drugom!

U Siriji, trenutno glavnom ratnom požarištu svijeta, luđak čiji režim podržava Putinova Rusija uništava vlastite civile kemijskim oružjem, na što je Trumpova Amerika ispalila (još od Zaljevskog rata svijetu znane) "kažnjeničke" projektile da sravni vojnu bazu odakle je navodno izvršen kemijski napad, a na što su dežurni senzacionalisti jedva dočekali istaknuti naslove "početak trećeg svjetskog rata" i iza tobože stavili upitnik.

IZ ŽUPNIH MATICA

ŽUPA VAREŠ Umrli: Terezija Kasparek rođ. Čingel (1930.), Vesna Mijić rođ. Šimičević (1937.), Goran Pavlić (1964.), Radosavka Tomić rođ. Mirković (1939.), Jozefina Peštić rođ. Marjanović (1936.), Darko Kentrić (1952.).

ŽUPA VIJAKA Umrli: Kata Filipović (1931.), Zdravko Lekić (1954.), Jozo Pavić (1964.). ŽUPA BOROVICA Umrli: Stjepan Kostić (1937.).

DONACIJE ZA "BOBOVAC"

N. N., Vareš – 50 KM, Mjesna zajednica Oćevija – 50 KM, Borka rođ. Pavlić, Vareš – 50 KM, Željka Petrović, Hrvatska – 70 Kn, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €.

Svima hvala lijepa!

Naslovnica: M. Marijanović

2

I opet se veliki (gadovi) igraju preko leđa malih, kao uvijek, za dnevnu dozu taštine sebi i gladijatorske priredbe ostalom planetu.

Ali da ne bi samo najveći silnici ovoga svijeta bili "face" večernjih tv dnevnika, Erdoganova Turska zategnula odnose s Nizozemskom, retorika se zaoštrila, a sve to jer njegovim pristalicama nije bilo dopušteno provoditi kampanju u zemlji tulipana da mu se prošire predsjedničke ovlasti.

Vidjeli i teroristi spavači da će izgubiti na pažnji pa se po europskim centrima odlučili trgnuti iz zimskog sna. Sad im je trendovski dočepati se kakvog teretnjaka i njime trati ljude koji se u nesretnu času zateknu na šetalištu uz cestu. Prvo smo taj scenarij vidjeli u administrativnom centru Londona, a onda i usred Stockholma. Pa ti više igdje budi siguran.

Ispade zapravo najsigurnije na Balkanu (ako izuzmemo tatine i mamine sinove kojima se gdjekad na ulici otme bijesan mercedes ili friziran golf). Jest da se i ovi naši što su u sedlu stalno nešto glože, jest da su narode ekonomski doveli do toga da glođu vlastito tkivo, ali da mi ipak stavimo kamen u cipelu i budemo pravi oni zaglupljeni fatalisti, povičimo: ne daj, Bože, gore!

Eto, vidi ti toga belaja u susjednoj Hrvatskoj, a još članica Europske unije. Vidiš muke s "Agrokorom", sažali se, čovječe, nad Todorićem i potomstvom njegovim, ako srca imaš. Dvorac, jahta, helikopter, život iz "sapunice"..., a onda i prsnu kao balon od sapunice. Ali lako će takvi tajkuni dalje, žalibože onih dobavljača s njiva pod zvizdanom i onih paćenica za blagajnama za kojima provode i nedjeljnu večer.

I evo nas u Varešu. Nešto se čistilo i rastrijebilo zadnjih mjesec dana, otkako je proljeće granulo. Netko je u tome dragovoljno, netko se ne bi sagnuo ni da ga se pucne kandžijom. Neka čisti tko je i prznio. Dobro, ima logike. Ali izviđači nisu bacali, a oni ipak počistiše najviše. I to je bio lakši dio posla, no teži je, kudikamo teži: kako naučiti gursuze da nekad pogode i u kontejner!

BROJ 268

TRAVANJ 2017.

VIJESTI KANTONALNE STIPENDIJE Pedeset devet studenata prijavljenih na području općine Vareš ostvarilo je uvjete za dobivanje stipendije koju je raspisalo Ministarstvo za pitanja branitelja Zeničko-dobojskog kantona. Nazočne studente i njihove bližnje, 6. travnja 2017. godine, u velikoj dvorani Općine prvo je pozdravio općinski načelnik Zdravko Marošević, koji je nekoliko puta ponovio da je "ulaganje u mladost najbolja investicija", dok je rješenja o dodjeli stipendija uručio ministar Fahrudin Čolaković. Budući da dolazi iz nama susjednog Olova, ministar se u svom kratkom obraćanju osvrnuo na potencijale vareško-olovske mikroregije te se ujedno prisjetio vremena kada je bio zaposlen u Varešu.

Također je istaknuo da ako u Varešu postoje studenti koji nisu dobili ovu stipendiju, a čija su oba roditelja na Birou za zapošljavanje, za njih postoji mogućnost jednokratne novčane pomoći, kako bi im se barem tako olakšala financijska situacija.

Svoje je izlaganje završio onim s čime su se svi složili, a to je da Vareš svjetliju budućnost ima upravo sa sadašnjim studentima, koji će u nadolazećem vremenu preuzeti pozicije na lokalnim i višim razinama vlasti, kao i u društvu.

Stipendije se kreću od 800 KM za prvu godinu studija, do 1.200 KM za drugu, treću i četvrtu. Apsolventi nemaju pravo na ovu stipendiju, a isplata se vrši u mjesečnim anuitetima od po 100 odnosno 150 KM. ME\URELIGIJSKA DEBATA U okviru projekta "PRO–Budućnost", kojega organizira Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) a realizira Catholic Relief Services (CRS) u suradnji s brojnim nevladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini, u Varešu je 14. ožujka upriličena javna tribina pod nazivom "Moj doprinos trajnom miru". Tribina je održana u velikoj dvorani Općine Vareš, uz dosta dobar odziv građana, a bila je osmišljena kao debata u kojoj su predstavnici vjerskih zajednica uz ostale sudionike dali vlastiti osvrt na važnost izgradnje trajnog mira iz religijske perspektive. Uvodničari u raspravi bili su paroh novosarajevski, jerej Mladen Drobnjak, vareški imam Sadžid ef. Ramić, te vareški župnik fra Mirko Majdandžić. Moderatorica diskusije bila je Amra Pandžo, a tribini je nazočio i predstavnik Međureligijskog vijeća BiH Emir Kovačević.

Kratak pozdravni govor kao domaćin održao je općinski načelnik Zdravko Marošević, koji je natuknuo neke stvari o kojima je bilo govora – o očuvanju mira te našem osobnom doprinosu tome. Vareški imam ef. Ramić objasnio je pojam vjere te načinio nekoliko usporedbi islama s drugim vjerama, predstavnik pravoslavne crkve jerej Drobnjak istaknuo je osnovne karakteristike vjere te doprinos ljubavi i vjerovanja trajnom miru, dok je vareški župnik fra Mirko izložio način kako se, bez obzira na vjersku pripadnost, može doprinijeti trajnom miru njegujući temeljne postulate vjere.

Nakon uvodnih referata uslijedila je diskusija u koju su se uključili brojni građani s mišljenjima i pitanjima, a važno je istaknuti kako su ovom zaista uspjelom skupu nazočili predstavnici lokalnih obrazovnih ustanova, policije te javnog i političkog života Vareša.

TRAVANJ 2017.

Počast u povodu 25. obljetnice HVO-a

NOVE I STARE OBLJETNICE Predstavnici Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine (HNS BiH), krovne organizacije hrvatskih političkih stranaka u BiH, dogovorom na 18. sjednici Glavnog vijeća odlučili su da će se 25. obljetnica osnutka Hrvatskog vijeća obrane (HVO) obilježiti u 40 općina Federacije BiH, sve u suradnji s udrugama proisteklima iz Domovinskog rata. Jedna od tih općina svakako je i Vareš.

Tim je povodom 3. travnja u 15 sati upriličeno polaganje vijenca i paljenje svijeća za sve poginule i preminule pripadnike vareškog HVO-a, prvotno ustrojenog u brigadu, a zatim u 96. domobransku pukovniju "Bobovac". Vijenac su uz zvuke trube položili aktivni pripadnici hrvatske komponente Oružanih snaga Bosne i Hercegovine ispred spomen-obilježja pored župne crkve, podignutog pripadnicima vojske koja je prva branila Vareš, a polaganju su prisustvovali predstavnici HNS-a i braniteljskih udruga te članovi obitelji poginulih i građani. Kratku molitvu za stradale predvodio je vareški župnik fra Mirko Majdandžić, a ceremoniji se priključio i općinski načelnik Zdravko Marošević.

U prethodnom političkom sustavu, 4. travnja slavilo se Dan oslobođenja općine Vareš. Iako obilježavanje tog datuma iz 1945. ni izdaleka nije svečarsko i pompozno kao nekad, on nije zaboravljen i baštini ga mala grupacija građana bliskih SDP-u kao ideološkom reliktu bivše KPJ. No, i službenim vlastima Vareša ipak se mora priznati manje-više pozitivan odnos (barem) prema žrtvama iz "onog" rata. Na koncu, to je ovom prigodom potvrdio načelnik Zdravko Marošević, položivši (sa svojim suradnicima Leonom Pavlovićem, Ibrahimom Spahićem i Rusmirom Berberovićem) vijenac na središnji spomenik palim partizanskim borcima ispred Osnovne škole "Vareš".

A članovi Općinskog odbora Socijaldemokratske partije BiH (SDP BiH) Vareš, na čelu s predsjednikom Brankom Romićem, tradicionalno su organizirali obilježavanje ovog datuma. Položili su cvijeće ispred biste Rešada Saletovića (1921-1970.), narodnog heroja, poslanika u Saveznoj skupštini Jugoslavije i nekadašnjeg direktora Rudnika i željezare Vareš, zatim kod spomenika ispred OŠ "Vareš" te ispred spomen-kosturnice u Vareš-Majdanu (pored nekadašnjeg "Sindikata"). Osim predstavnika SDP-a, cvijeće su kod spomenika u Varešu položili i predstavnici Demokratske fronte (DF), te Udruženja antifašista i boraca narodno-oslobodilačkog rata.

BROJ 268

3

AKTUALNOSTI

S petog zasjedanja Vijeća M. Marijanović

D

atum je 30. ožujka 2017., peta redovita sjednica Općinskog vijeća Vareš, na dnevnom redu 15 točaka. Započinje se, kao uvijek, izvješćem prvoga čovjeka izvršne vlasti o aktualnostima između dvije sjednice. U tom bloku informacija za vijećnike i javnost općinski je načelnik Zdravko Marošević prezentirao da ima pojačanog interesa za investiranjem na području općine Vareš, ali da se još ništa nije konkretiziralo. Razlozi su razni.

Turskoj tvrtki jakih referenci koja se pojavila s idejom da na području Vareša, kao općine bogate drvnom sirovinom, izgradi pogon za proizvodnju prešanih drvenih ploča – bez obzira na najavu ulaganja od 100 milijuna eura i liniju koja bi zapošljavala "vojsku" od 500 radnika! – nije se moglo izaći u susret budući da prvo traži parcelu površine 10 hektara. To u Varešu (pa ni u Ponikvama koje su vareški prostorni maksimum) naprosto nije moguće osigurati. S druge strane, olako spominjanje tako okruglih troznamenkastih brojki uvijek pobuđuje skepsu.

Po pitanju projekta staračkog doma, za koji se osluškuje s raznih strana, planovi se i dalje vrte oko objekta bivšeg stacionara u Vareš Majdanu; Općina s Domom zdravlja traži rješenje za izuzimanje zgrade, a potencijalni investitor već je uputio pismo namjere. No, prema riječima načelnika, otvaranje staračkog doma napokon se može proglasiti izvjesnim. Investitoru koji je, kako saznajemo, iz Žepča, to ne bi bio prvi takav objekt, što sugerira da ima iskustvo na polju ove djelatnosti i to cijelu najavu čini ozbiljnijom. Procjena kapaciteta: 40-ak kreveta.

Tri građevinske parcele koja Općina stavlja na raspolaganje za tzv. greenfield investicije (u Prnjavoru, na Šijakovu i kod benzinske na Rajčevcu) nisu se proteklih godina pokazale nikome primamljivim.

No, ovih dana u tijeku su razgovori da na ovoj posljednjoj nešto ipak "nikne", to nešto je punionica (perunske) vode, a dio prostora ostao bi i dalje u ponudi.

U međuvremenu od strane uprave Terminala Federacije BiH došla je iznenadna inicijativa da se Općini Vareš prepusti na upravljanje dio poslovnih objekata u Maloj Rijeci ispod Pajtova Hana, pogodnih da se odmah "izbace na tržište" pred potencijalne ulagače.

I na koncu, za onoga tko bi htio preuzeti i modernizirati jedan ugostiteljsko-

4

rekreativni kompleks Općina će staviti u ponudu izletište "Doli", na drugom kraju grada usred planine Zvijezde. Ono je u postupku prijenosa sa ŠPD-a pod kojim nikad nije zaživjelo na pravi način.

Sve u svemu, ponuda općinskih prostora i potražnja potencijalnih ulagača, za mandata novog načelnika koji je najavio poduzeti sve da privuče kapital i generira nova radna mjesta, dosad se nisu sreli.

Istina, period je bio prekratak, zima teška i hladna, a nadasve ispod tepiha otkrivena strašna dugovanja, tako da vrijeme za prave gospodarske ispite zapravo tek dolazi.

Kako ovome naučiti odrasle

Nakon načelnikova izvješća otvara se popularna, nazovimo je rubrika umjesto točka: vijećnička pitanja. I njih nema kakvih nema. Netko uz radijski prijenos u šali reče da ga taj dio sjednice podsjeća na emisiju "pozdravi i želje" zbog one nekako odrođene, a omiljene vijećničke formulacije "kad će se uraditi ovo ili ono".

Doista, dio narodnih izabranika kao da nije u dodiru s lokalnim, a ni općim društvenim realnostima, pa ni nadležnostima i normama na koje se njihova pitanja odnose, ali bitno je da su oni pitali i zadovoljilo bi ih da u odgovoru netko iz rukava izvuče neki rok. Njihovo pak legitimiranje da su od strane građana ili sumještana koje zastupaju zaduženi da postave određeno pitanje, što naravno nije provjerljivo, općinskom je načelniku došlo kao dobar "nabačaj" da preko tih vijećnika-medija kanalizira neke svoje povratne poruke BROJ 268

građanima. Posebno kad je u pitanju jedna tako trivijalna stvar – ili možda ipak znanstvena disciplina koju neki nikako da svladaju – poput pravilnog odlaganja smeća. Ma jok, ne radi se o tome da smeće kao u razvijenom svijetu treba razvrstati na razgradivo i reciklažno pa baciti u odvojene kontejnere, nego je u nas nekima mrsko odšetati i do onog jednog. Možda smo postali i takva sredina u kojoj je načelnikova učiteljska kritika mnoge samo zabavila ili nekako mimoišla, ali bi se stanovnik jednoga gradića u Europi u 21. stoljeću ipak trebao preispitati u smislu: pa zar (me) načelnik ili bilo koji autoritet, ma nebitno tko pod ovom kapom nebeskom, treba odgojno prozivati zbog bacanja otpadaka s balkona, po ulici, u korito rijeke...? O tome što je načelnik tako neposredan i što je iza govornice zvučao netaktično i srdito svatko može imati svoje stajalište, međutim činjenica je da ne priča napamet jer neki među nama evidentno i uporno otpatke bacaju gdje im prvo padne na pamet. Kad netko za desetljeće, dva ili pet otvori ovaj list i ovu stranicu, kad na njoj pročita da je svijest dijela Varešana 2017. godine još uvijek bila takva da ih je čelni čovjek komune javno pozivao na čistoću i red, pa to će biti i glupo i smiješno. U tom kontekstu bilo bi bolje nadati se da je putem radijskog prijenosa kritika stigla do ušiju onih koji je zaslužuju i o nečemu ovako banalnom ne ostavljati pisani trag, ali upravo zbog činjenice da u današnje doba nekoga još uvijek treba poučavati osnovnoj građanskoj kulturi – neka ostane zabilježeno.

Ako je to neka utjeha, ima naravno i općina koje s komunalnom higijenom tradicionalno lošije stoje, gdje su nebrojene vrećice zapletene u trnje kraj cesta i gdje pad vodostaja neke rijeke pokazuje koliko je vrećica čestiti narod bosanski (a u svemu ga poslovično sažalijevamo) hitnuo u nju. Takav odnos, sad više nije riječ samo o gradu, prema prirodi i okolišu zaista je u kategoriji nacionalne sramote. Zato načelnikovu ofenzivu za suzbijanje pe(k)sinluka treba podržati jer ona udara i na svijest onih koji stvaraju nelegalne deponije, drugim riječima na prvoj zgodnoj krivini bez imalo grižnje istresu kamion građevinskog ili kakvog drugog otpada. Kod toga je iz načelnika proključao i osobni bunt jer svi znaju da se to događa, kao što znaju – kako je rekao – viriti i baviti se tuđim privatnim životima, a ne znaju biti toliko društveno odgovorni i korisni članovi zajednice pa da to prijave. Još nikad nitko nije nikoga "cinkario" za nanošenje štete prirodi i za stvaranje rugla, a TRAVANJ 2017.

DA NAM ŽIVI, ŽIVI (G)RAD zar je pored svih problema u društvu potrebno još traćiti vrijeme i resurse da se takva legla zaraza u strminama ispod lokalnih cesta uklone. Posebno je neshvatljivo kako nitko živ ne zna tko odvozi tone građevinskog otpada primjerice do obala jezera u Smreci, pa još prođe pokraj zgrade policije. "Ma ja ću mu platiti ili doplatiti za prijevoz do Kote, samo neka se javi onaj kome to treba, a ne da nam istresa kamione smeća pod cestu!" – i grmio je i kumio načelnik.

Zaključujući prilično dug monolog po ovom pitanju deklarirao se kao zagovornik beskompromisnog sankcioniranja svih koji bi bili uhvaćeni na djelu – od bacanja sitnih otpadaka do nelegalnog kamionskog odlaganja otpada – ali to, nakon potrošenih apela, može postići samo bude li imao aktivnog eko-policajca i suradnju građana. U normalnom svijetu, vrlom je Bosancu takvo sankcioniranje sasvim normalno. Uostalom, i policija legitimno najavljuje nemale kazne za prijestup kao što je prelazak ulice mimo označena pješačkog prijelaza – pa tko voli, nek' izvoli.

Naposljetku, neki će svakako kazati čemu toliko prodike oko smeća i otpada pored daleko većih problema kojima bi se načelnik trebao baviti, ali ako se to ne zove čišćenjem dvorišta u punom smislu te riječi, a proljeće i jest, od čega bi onda trebalo krenuti?

U nastavku sjednice razmatrana su dva glavna izvješća iz protekle godine: o izvršenju proračuna i o radu načelnika.

Prvo je dobilo podršku uz napomenu većine vijećnika da je ona razgraničena i vrijedna isključivo mandatnog perioda novog načelnika koji je uveo financijsku disciplinu, a drugo je "oboreno" dobivši glasove jedino od kluba vijećnika SDA kao stranke čiji je eksponent bio bivši načelnik. Stoga se prigodno postavljalo pitanje njegove odgovornosti, na što je aktualni načelnik ponovio vlastiti odnos prema toj situaciji: "Ja nisam došao za načelnika da čačkam po prošlosti, ja sam došao da vodim ovu općinu za budućnost. Za organe koji su zaduženi da otkrivaju prošlost po svim pitanjima bit ću na raspolaganju kako sam po zakonu dužan i ne pada mi na pamet ništa zataškavati jer bih ispao suučesnik, a sve što nisam dužan ne želim da se na tome iscrpljujem!".

Nema više Cvrkinice kuće...

Vareško proljeće

P

osljednja subota u ožujku i prva u travnju bile su obilježene brojnim akcijama proljetnog čišćenja i one u Varešu nisu novost, ali su ove godine dobile značajniju podršku općinskog načelnika. Dodatnu je motivaciju pružio obilaskom građana koji su izašli na akcije i uzgred osobno upozorio trgovce iz drugih općina na vareškom buvljaku da ne ostavljaju nered za sobom.

Prve je subote očišćeno područje uz regionalnu cestu R-444 na potezu od Dabravina do Vareš Majdana, a prikupljene su neočekivane količine smeća kroz nenaseljena područja, što znači da je ono izbacivano iz vozila u prolazu. Načelnik Zdravko Marošević na to je kazao: "Nama su obično krivi neki drugi, a baca tko stigne. Ja ne mogu shvatiti odrasloga čovjeka, zreloga, koji baca smeće. Eto neka mi to netko objasni. I nije problem to smeće jednom pokupiti, problem je kako utjecati na sve koji ga bacaju da to više ne čine. Hajdemo se promijeniti", pozvao je on.

Druge subote slijedila je akcija čišćenja urbanih područja. U Varešu su se, opet na čelu s izviđačima, odazvali predstavnici Crvenog križa Vareš, Foruma SDP-a i Udruženja žena Stupnog Dola te malobrojni građani. Veći dio njih pustio

Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš TRAVANJ 2017.

je druge da očiste oko njihovih zgrada.

Pitali smo jednu građanku pod zgradom kod gradske biblioteke što o tome misli: "Nema se što misliti, uvijek su na akciji isti pojedinci, a oni će drugi opet s prvim mrakom bacati kese s balkona".

Jednoga od onih što su zasukali rukave i čistili redom, daleko od svoje zgrade i ulice, također smo zatražili da dâ komentar: "Ovo nam je prilika da iskoristimo elan i stvarnu želju ovog načelnika da se počne mijenjati slika grada i utisak koji ostavljamo kad nam neko dođe. Ja sam i zato da se kažnjava k'o na Zapadu pa se ne bi prolazilo pored korpe i namjerno bacalo na cestu, jer svijet je svugdje takav: dok ga ne udariš po džepu neće se opametit".

U Vareš Majdanu odziv je bio bolji, zasluga je to aktivnog vodstva Mjesne zajednice, ali i drugačijeg, kažu manje umišljenog, odnosa samih građana.

Zbog volje koju Majdančani pokazuju u nastojanju da se iščupaju iz dugogodišnje zapuštenosti i osjećaja sporednosti, načelnik im je obećao podršku koja će odsad biti adekvatna njihovom radu. U Varešu su, treba i to istaknuti, sličan stupanj samoorganiziranja demonstrirali stanovnici prigradske zone Selište.

Od početka svoga mandata načelnik Marošević agilno je pristupio i uklanjanju ruševnih objekata. Kod nekih "docenata" to izaziva prijepore i sentimentalnost prema kućama (ili njihovim vlasnicima) koji su ostavili pečata u neka prijašnja vareška vremena, ali što je realnost? Općina nema sredstava za obnovu i održavanje takvih objekata samo da sačuva nekadašnji izgled grada, a ni sami vlasnici ne pokazuju interesa ili naprosto nemaju snage da skrbe o toj imovini.

Bilo kako bilo, one koji periodično dolaze u Vareš dočekat će ove sezone upadljivo drugačija slika primjerice u području Nikovca. A dodatne bi promjene u vizuri grada trebalo donijeti i pročešljavanje svih stabala, kakvo je načelnik najavio u istupu na sjednici Općinskog vijeća. "Vršit će se selekcija stabala koja ćemo zadržati, ali i njih moramo urediti, a ona čiji je vijek prošao trebaju ustupiti mjesta mladicama", kazao je slično kao i kod svoje politike o radu.

S. P.

www.fondacija.vares.info BROJ 268

5

PO(R)UKE XIII. POSTAJE

O

vih dana molili smo i prolazili kroz Križni put Isusov. Jedan od tih "Kristovih putova" opisao je i svojim riječima predao nama i naš fra Vitomir Slugić.

U jednoj postaji postavlja važno pitanje za opstanak: kada ćemo se početi otimati za križeve jedni drugih i kada ćemo prestati svoje križeve nabacivati jedni drugima na ramena? U ta dva pitanja, stopljena u jedno pitanje, sakriven je i odgovor za kvalitetan život čovjeka vjernika.

Naša župna zajednica može se promatrati kao slika društva u Bosni i Hercegovini i kao slika društva općenito. Sve ljepote i težine življenja tu se nalaze. Sve potrebe osobe-pojedinca i zajednice-društva tu se mogu iščitati. I sve to mogu gledati i mjeriti kroz rečenicu: moj križ i ja.

Svoj križ čuvam za sebe. Nekad smo bili otvoreniji jedni prema drugima, pa smo i terete, probleme, pitanja i strahove lakše dijelili. A sada, kao da se povlačimo i zatvaramo u sebe, u svoj mali svijet. Samoća, teška sama po sebi, još više nas čini nepovjerljivima. Rane koje su nam načinili drugi, drugačije peku i bole i zato svoj križ krijemo od drugih i povlačimo se u svoju samoću. Na neki način ljubomorno čuvam svoju patnju i ne vjerujem da će drugi priskočiti meni u pomoć i pomoći mi nositi moj teret.

Svoj križ podvaljujem drugome. Vjerojatno iz nedostatka želje uzeti teret brata i sestre i ponijeti djelić tuđeg križa, ne možemo vjerovati da bi netko drugi nama priskočio u pomoć. I onda potajno dio svoga križa nabacimo onomu pokraj nas. I često svoju neprilagođenost pripišemo "teškoj naravi" onog drugog.

Plačem nad križem drugoga. Da bih skrenuo pažnju sa sebe i svoje ranjivosti, počinjem plakati (što jače) nad slabostima drugih. Čudno je kako mogu povjerovati da će moj križ biti lakši ako budem "cmizdrio" (fra Vitomir) nad tuđim križem, nad tuđim ranama, nad tuđim grijesima. I nije to želja da ih očistim, zalijem uljem, zavijem i zaliječim. Radije bih da ih, upirući prstom na njih, opet otvorim.

A mogao bih se upitati koliki je moj dio u križu bratovom? Jesam li mogao njegov križ učiniti manje teškim? Jesam li mogao svojom pažnjom ublažiti oštrinu križa bratova, da se manje usijeca u tijelo i da pravi manje rane? Jesam li...?

A mogao bih početi skidati brata, sestru, bližnjega s križa. Možda sam pomislio, moleći pred trinaestom postajom, kako i ja spadam u te pobožne ljude. I ja sam neki Josip, ne iz Arimateje nego iz Vareša, i neki Nikodem vareški. I ja želim skinuti Isusa s križa. Ali postoji jedan problem: jedina mogućnost je preko čovjeka.

Isusa s križa mogu skinuti samo ako s križa skidam brata i sestru, čovjeka. Drugog puta nema!

Vitraj u vareškoj župnoj crkvi

BUDI UZ BRATA ČOVJEKA Piše fra Mirko Majdandžić A mogao bih svojim križem poduprijeti križ brata ili sestre. Ja, koji imam istu patnju i nevolju, isti ili barem sličan križ, mogu razumjeti isto takvo stanje drugoga. Moj križ može biti moćna poluga, koja podiže preteški teret s tuđih ramena. Ja samac najbolje razumijem tvoju samoću.

Ja slab najbolje shvaćam tvoju slabost. Ja grešnik najbolje ću shvatiti tvoje propuste i padove.

A mogao bih pomoći nositi križ bližnjega. I nadalje će to biti dva križa, ali osjećaj će biti drugačiji. On će osjetiti da je netko tu. A i ja nisam više sam. I nova snaga će biti tu, jer "gdje su dvojica u moje ime sabrana i ja sam tu", obećao je Isus. To je čudesna promjena.

OBAVIJEST Hrvatsko kulturno društvo "Napredak" – Podružnica Vareš u prvoj će polovici svibnja, pod pokroviteljstvom općinskog načelnika, u Varešu organizirati javnu tribinu na temu: "Bobovački korijeni svete Jadvige". Predavači, koji će za ovu prigodu doći iz Napretkove podružnice Zagreb, imaju za cilj približiti našoj javnosti dosad slabo poznate i nedovoljno vrednovane povijesne činjenice koje se tiču veza Jadvige Anžuvinske s Kraljevstvom Bosanskim. Jadviga je za kratkih 26 godina života (1373-1399) među katolicima Poljske, čijom je kraljicom bila, ostavila takva traga da je proglašena nacionalnom sveticom i službeno je kanonizirana od strane pape Ivana Pavla Drugog 8. lipnja 1997., a uskoro će tomu 20. obljetnica. Njezin je spomendan inače dan njezine smrti, 17. srpnja, i obilježava se napose u Krakowu.

6

BROJ 268

Prije četrdeset godina ova župna zajednica započela je projekt utopljavanja crkve, da vareške zime budu podnošljivije, barem u crkvi. I urađeno je 20 posto radova. A onda je projekt zaustavljen. Zašto – ne znam. Na jednom susretu naših župnih vijeća dogovarali smo da pokušamo, uz svo naše siromaštvo i teškoće, nastaviti i završiti taj projekt. Htjeli smo uraditi anketu u župi, pitati župljane žele li to i kako mogu sudjelovati u tom projektu. Ali tek što smo fra Anto i ja napomenuli tu ideju u župnim obavijestima, u dva dana smo skupili 1 posto sredstava, bez anketa i papira. I već smo četvrte nedjelje Adventa pustili grijanje u rad te nastavili postavljati kameni pod. S krajem godine bili je gotovo sve završeno. Ostalo nam je postaviti toplotnu izolaciju na prozore. I to će, ako Bog da, uskoro biti gotovo.

U proteklom vremenu slično smo uradili i s kapelom na Pogari, s ogradom na grobljima Pogar i Duboštica. I sada teče projekt postavljanja nove ograde na groblju Diknjići. Čini mi se da smo mi, kroz ovaj i slične projekte, na ispravan način "uprtili" svoje križeve i povezali ih u jedan križ, u "naš vareški križ". Naši križevi siromaštva i niskih mirovina nisu bili prepreka, uvezali smo ih u jedan. Naše križeve različitih ideja poredali smo jedan uz drugi i ponijeli teret zajedno. Križeve naših obveza skidali smo i olakšavali svojim darovima i svojim sudjelovanjem i tako smo ih umanjivali. Križ podnošenja hladnoće također smo zajedno rješavali. Tako bismo trebali nastaviti i s križevima samoće, bolesti, tuge, udaljenosti djece i unučadi, straha od budućnosti...

Lako je s križevima: samo ih počnimo skidati jedni s drugih. Ili još bolje: skidajmo jedni druge s križa. Neka trinaesta (XIII.) postaja bude pravilo života. Sretan Vam Uskrs!

TRAVANJ 2017.

PUTOPIS

Tisućljetne masline u Getsemanskom vrtu

Svetoj zemlji u po'ođane (V)

S

astavljamo plan za sutra i šalimo se na moj račun. U arapskom predgrađu provest ćemo skoro pa cijeli dan.

Vozit ćemo se autobusom, a onda pješke.

Proći ćemo pored kuća koje su više svratnjaci nego kuće, okolo kuća vrag bi nogu slomio. U jednoj avlijici žena pere, na onoj istoj "mašini" naših matera; u bukov okvir uglavljen brenovani tanki pocinčani lim. Do nje curica – zavitak, Bog dao – manjiždra nešto 'aljinice u velikom ulupljenom legenju.

Idemo, dakle, na Maslinsku goru, čuti: "a ja vam kažem...", idemo da po'odimo Kupolu na stijeni ili Omarovu džamiju, samo lice Al-Aqsa džamije, Getsemanski vrt, Baziliku svih naroda, Crkvu Marijina groba i uznesenja, rusku Crkvu Svete Marije Magdalene... Idemo ususret hramovima u kojima je svaki neimar ostavio svoju "liniju života".

Na velikoj upini uzvisine Moria stoluje danas Omarova džamija ili Kupola na stijeni. Nekoć je tu bio Hram u čast Jahvi; u njemu je molila i Sveta obitelj.

Sedamdesete godine po Kristu Rimljani su ga sasuli u prah, a krajem sedmoga stoljeća (691. godine) po Kristu podignuta je ova džamija-vidikovac, čudo i čistokrvna islamska kultura umjetnosti.

Osmerokutna, unutar vanjskog zida, ima još dva reda stupova u obliku osmerokuta. Iznad središnjih stupova uzdiže se pozlaćena kupola koja osvjetljava Jeruza-

TRAVANJ 2017.

Piše Ivana M. Slugić lem. Ispod nje je kamen-pećina. Muslimani vjeruju da je Muhamed s tog kamena uzašao na nebo. U njoj su se molili i Abraham i David, Isus i Muhamed. Zelenim rascvjetalo drvo zobike, Omarova džamija s paučinom keranim prozorima, ne da u se gledat.

U ovu džamiju, danas muzej, jedna ukoljica na vratima nije mi dopustila unić!

Na ovome mjestu ne bih slagala da sam Muslimanka! I to samo zbog laganja! Da se zna! Našla sam podatak da na blagdan Spasova, Uzašašća Gospodinova na nebo, franjevci ovdje drže misu. Nije odavde daleko ni mjesto gdje se nalaze otisci stopala koja se pripisuju Isusu u trenutku Uzašašća na nebo. Dugo ćemo biti ovdje i vidjeti svašta. Očima odmora nema. Pogled klone nad nečijom rukom, pa se dočeka na drugu i digne.

Maslinik s potkrečenim maslinama bez ijedne štrcotke u travi; dvorište AlAqsa džamije u kojem Bajram-namaz klanja oko četiri tisuće ljudi. Vidjet ćemo svijeta koji na ovom mjestu na sedždu pada, ali i alaše kojoj sjelacaju gole noge, što je ovdje svetogrdno. Vidjet ćemo Židove koji ovo mjesto, za njih Veliko brdo hrama, časte kao hodajući tenkovi.

Odem još jednoč do Omarove džamije i poželim da joj jednog Spasova ipak prekoračim prag!

BROJ 268

Slazimo niz Maslinsku goru ulicom – liticom pokraj jeruzalemskog židovskog groblja. Na jedan humak pometnut ćemo po kamenčić. Red je! Neće mi promaknuti crna uzdužna pruga, u što se prometnuo jedan jedini čovjek u groblju.

Prije nego, kroz gvozdeno krilo vrata, ukoračim u Getsemanski vrt, zapravo stazu koja pervazi bašču, na ploči novijeg datuma po prilici pročitam ovo: "Pavao, Antun i Jakov, kršćani iz Sarajeva, vitezovi Svetoga groba jeruzalemskoga, godine Gospodnje 1681., kupiše Getsemanski vrt (ne kaže se od koga, op. aut.) i darovaše ga franjevcima".

Poigraše mi damari: em ovi ljudi čak iz Bosne otkupiše vrt, em ga darovaše ujacima!

Getsemani zgromi u dvije: "Puče moj, što učinih tebi i u čemu ožalostih te!?" i "Bože moj, da me mimoiđe ova čaša!".

Fali mi zraka.

U vrtliću, ograđenom unutar vrta, jedan čovjek nešto metka. Oko njeg: bokvica, čuvarkuća, malvate, đulatme, paparosa, bejturan, masline... Litanijam tako i razaznajem ih sve, rastu i u nas, samo ne bi l' mi se malo razabralo. Jedna stara, dobro stara maslina, napose ograđena i sama. Što li je sama i što li se ograđena? Da još više bude sama? Ili je to ona maslina pod kojom Mu se, oćutivši dah i razaznavši Judin korak, satrla duša i rasuo život!?

Ne znam šta mi je. U propinjke bi skakala gledajući ljude kako se, običnim škljocanjem, samoizopćuju iz getsemanskog događaja. Zar se ni privirit' ne može u toliku samoću Getsemanija!? Samoću koju cika stoji, doduše valja čut'! Valja osjetit' da ostavljenost gurka! Dati se sav, a onda jednim okom sresti Judu, a drugim ostale kako drinjaju – to je bol koja se podnosi samo za sebe.

To bi se samo pigurilo – ćorota u meni baba iz gornjeg Vareša! Vidim ja, ciknula sam, 'aljine me moje vrijeđaju i valja mi sjest'!

'Ladim se u Bazilici sviju nacija, al' se ne smjerujem. Baš se tu, pred središnjim oltarom, gdje se na slici vidi ulomak stijene na kojoj Isus moli noć uoči Pasije, baš tu, usred klonuća, upitam posve slobodno: ako će "odonud doći u slavi s u d i t i žive i mrtve", čemu onda Getsemani, Lithostrotos, Golgota? Čemu, ako će suditi... (nastavit će se)

7

DAN SREDNJE ŠKOLE

Sekcije se iskazale M

ješovita srednja škola "Nordbat 2" u Varešu obilježila je 17. ožujka svoj dan. Proslavu, koja se sastojala od izložbe u predvorju škole i priredbe u velikoj općinskoj dvorani, svojim je odzivom podržao priličan broj gostiju i čelnih ljudi gradskih ustanova i institucija.

Otvorenje izložbe upriličeno je sat vremena prije priredbe i posjetitelji su imali dovoljno vremena ne samo razgledati uratke članica umjetničke sekcije, nego i kupiti neke od njih. Ovu školsku sekciju vodi profesorica Lara Brđanović i tu zaista nema omaške; iz godine u godinu izlaže se cijela paleta darovnih, kao i upotrebnih predmeta, primjerice slika i satova oslikanih tzv. dekupaž tehnikom, ali i posudica i pladnjeva, zatim unikatnog nakita. Razgledanja je bilo, ali kupovine... čini se da publika nema taj običaj. Još jedan segment ove izložbe bile su fotogra-

fije dvojice učenika – Gregora Dodika i Gorana Praje, koji su se već dobrano izvještili s objektivom.

Priredba je ponudila raznolik kulturno-umjetnički program. Prije njezina početka, nazočne je pozdravio profesor Damir Petrović, ravnatelj škole čiji je mandat pred istekom. Uslijedili su recitali, interpretacije sevdalinki, nastupi mladih svirača, ulomak iz monodrame Josipa Pejakovića, a nazočne je posebno zabavio humoristični kazališni komad iz svakodnevice bračnog para, iza kojeg je redateljski stala profesorica Berina Fatić. Na koncu je spontano zaigrano narodno kolo, za koje su bile dovoljne jedna učenica i dvije profesorice, a onda je uslijedio povratak nastavi uz jedinu opasku: šteta što nije još malo potrajalo...

M. M.

Svestrani Gregor Dodik, kao izvođač monodrame

SPORTSKE NADE

Košarkaš Kamenjaš

P

S nastupa za reprezentaciju

itome su Dabravine definitivno rasadnik sportskih talenata. Nakon nogometašice koja nosi državni dres, što smo je predstavili u prošlom broju, u tom selu na vareškom jugu otkrivamo i košarkaša koji je kadetski reprezentativac BiH. Riječ je o Kenanu Kamenjašu, rođenom 2000. godine, dakle mladić se zove i preziva kao aktualni predsjedatelj Općinskog vijeća, Kenan stariji, koji je također iz tog kraja.

Košarku je počeo trenirati s 15 godina u susjednoj Brezi, gdje pohađa srednju elektrotehničku školu. Nekoliko mjeseci poslije stiže mu poziv iz Sarajeva te se priključuje klubu "Koš" i počinje igrati na poziciji centra. Usput rečeno, prošao je istovjetan razvojni put kao i nogometašica koju spomenusmo. A krase ih i jednaki klupski uspjesi; Kamenjašev klub također se nalazi na vrhu tablice unutar Kantonalne lige. No, upravo se pokreće državna košarkaška liga za mlade, te će "Koš" prijaviti tim za natjecanje i u njoj.

Najveći dosadašnji domet ovog mladića bio je nastup za reprezentaciju BiH na Europskom kadetskom prvenstvu prošle godine u Poljskoj.

Iako bh. selekcija tom prilikom nije postigla sjajan rezultat, ovaj nastup Kamenjaš je doživio kao stjecanje iskustva i priliku za sportski razvoj.

Kamenjaša je u svom kabinetu primio i općinski načelnik Zdravko Marošević, te mu izrazio potporu i zaželio daljnje uspjehe. "Iako Vareš danas, nažalost, nema vlastite klubove iz kojih bi ponikli i u njima stasavali ovakvi talenti, podrška sportu i uspješnim sportašima koji su djeca Vareša dok ja vodim ovu instituciju zasigurno neće izostati", naznačio je načelnik.

S. P.

AMI

TR

8

BROJ 268

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor TRAVANJ 2017.

PUNIONICA IZGLEDNA

Napokon koncesija U

našem listu, u broju 240, objavili smo reportažu o tome kako je voda s glasovitog izvora u dalekoj gori, po prilici nekih sedam brda od Vareša, od mjerodavnog Zavoda dobila "crno na bijelo" potvrdu o vrhunskoj kvaliteti i počela dolaziti do prvih konzumenata, isključivo u ambalaži prilagođenoj za vodomate. Uz općinsku dozvolu za eksperimentalnu eksploataciju, uz avanturistički prilaz do izvora i s mobilnom punionicom umjesto prave, drugačije nije niti bilo moguće. Da cijela priča bude netipična, za vodu ispod Radakove stijene vezao se i emotivno i poslovno, profesionalni operni pjevač koji tek postaje poduzetnik, Majo Marilović iz Sarajeva.

Sasvim uvjeren u posebnost Radakovice, on je shvatio da se zbog nje vrijedi pomučiti, ali samo ako joj osigura pripadajuće mjesto na tržištu, tj. da bude etablirana kao premium brand. Put do postizanja toga statusa je dug, jer certifikat s pet zvjezdica sam po sebi ne otvara tržišna vrata. Zbog potrošačke svijesti u nas uvijek će se bolje prodati flaširana voda iz gradskog vodovoda s lukavom reklamom, nego obrnuto – voda koju krasi potvrđena izvrsnost, ali ne prati marketinški presing. I ne kaže se bez razloga: "istinit k'o tv reklama", međutim mi opet nasjedamo.

No, Marilović i ne ide po svaku cijenu u utrku s velikima, a "Kraljevska" svoje ime nosi s razlogom.

Iako je postala brendom i našla put do grla probranih kupaca, sve vrijeme je nad "Kraljevskom" visilo otvoreno pitanje – da li će ući u proizvodnju ili će na nju sjećati samo logotip s odbačenih, praznih galona? Više od tri godine trebale su kantonalnoj administraciji u Zenici da donese odluku o dodjeli koncesije i još mjesec dana od donošenja odluke do službenog izdavanja rješenja! Je li to poticanje na ulaganje ili neko nerazumno usporavanje – neka svatko sam prosudi. Uglavnom, Marilović napokon ima u rukama ključni papir s kojim se može okrenuti izgradnji punionice i to znači da ćemo doista imati na tržištu ekstra vodu s vareških prostora.

TRAVANJ 2017.

Marilović kod čuvenog izvora

Strpljen-spašen i zadovoljan dobivanjem koncesije investitor Marilović želi u ovom času zahvaliti prvo susretljivosti Mjesne zajednice Borovica na čijem se području nalazi izvor, a zatim i Općini Vareš gdje je od početka nailazio na dobrodošlicu, uz koju se nada poslove gradnje početi i završiti tijekom ove godine. Objekt unutar kog će biti instalirana linija za flaširanje vode bit će lociran uz prometnicu između Donje Borovice i Lukâ, što znači da će se voda spuštati cijevima, ali će zato punionica biti u daleko povoljnijem prometnom položaju od izvorišta.

Na kraju, sam Marilović naglašava: "Ja ovdje ne pravim nikakvu priču oko izvora Radakovice jer ona je davno ispričana i na meni je da tu priču sada čuje što veći broj ljudi. Što se tiče samog brenda i svega što ide uz to ja bih volio da proizvod govori sam za sebe, svojim kvalitetom i dizajnom pakovanja, da bude ono što i jest – jedinstvena voda među vodama, a oni koji je budu pili sami će vidjeti tu razliku. Od župe Borovica i od grada Vareša nadam se daljnjoj podršci i povjerenju, a ja ću dati sve od sebe da ovaj proizvod bude naš ponos", kazao je.

M. M.

Stijena (Radakova) iz legende BROJ 268

9

VLADA ZDK-a U VAREŠU

Na pitanje o konstantnom iseljavanju mladih, sa čime je općina Vareš naročito suočena jer ostaje bez radne snage, premijer Galijašević je kazao: "U okviru brige o mladima mi imamo program za stambeno zbrinjavanje, međutim očito da je prioritetnija potreba mladih zapošljavanje. Mislim da se država mora pozabaviti tim problemom na jedan sistemski način i da izdvoji dio budžetskih sredstava za stimuliranje zapošljavanja mladih na transparentan način."

Srdačan susret načelnika i premijera

Kolektivni cjelodnevni posjet O

pćinu Vareš dana 20. ožujka 2017. godine posjetila je kompletna Vlada Zeničko-dobojskog kantona (izuzev ministra unutarnjih poslova), a uz premijera Miralema Galijaševića našu su općinu dakle pohodili ministar financija Andrej Kajić, ministar gospodarstva Zlatko Jelić, ministar za pravosuđe i upravu Mirnes Bašić, ministar za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Himzo Smajić, ministar za obrazovanje, znanost, kulturu i sport Mensur Sinanović, ministar za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Fahrudin Brkić, ministar zdravstva Dragoljub Brenjo, ministar za pitanja branitelja Fahrudin Čolaković te direktor Kantonalne uprave civilne zaštite Džavid Aličić. Domaćin sastanka, načelnik Zdravko Marošević, dočekao je goste zajedno s predsjedateljem Općinskog vijeća Kenanom Kamenjašem i pomoćnicima.

Uvodni je sastanak održan u velikoj dvorani općine Vareš, a potom se krenulo u obilazak gospodarskih subjekata. Prva stanica bila je Kota gdje je održan sastanak u upravnoj zgradi poduzeća BBM "Amfibolit" Vareš. Kako je radilište bilo pritisnuto tišinom, gotovi proizvodi na hrpama, a svi strojevi u mirovanju, zacijelo se imalo o čemu razgovarati na zatvorenom sastanku. Čini se da je posrijedi plasman.

S Kote se povorka vozila uputila na Zarudje gdje je prvi domaćin izaslanstvu

bio proizvođač vrlo traženoga sira Josip Babić sa suprugom. Oni su oboje odjenuli narodne nošnje, a za premijera osigurali specijalnu vožnju – kočijom. Sljedeći je domaćin bio Mladen Franjić sa suprugom, sinom i nevjestom, gdje još jedanput na ulazu u dvorište dočekuje narodna nošnja. Tu slijedi obilazak farme koka, a onda izaslanstvo zastaje kod trećega gazdinstva u nizu, kod Josipa Franjića i njegova sina Dražena, oni su razvili obiteljski biznis baziran na preradi i sušenju mesa.

Na svakoj od tih destinacija vladini su dužnosnici dočekani s pladnjevima hrane i pića, sve domaći produkti, a tek ih je čekao bogat ručak u prostorijama mjesnog doma kulture. Žene Strice i Zarudja, koje su se već specijalizirale za catering kad treba osvjetlati obraz i samom gradu, naprosto su zatrpale stolove tradicionalnim jelima. Premijer će na to izjaviti da ne pamti ugodnijeg radnog dana i radnog posjeta, te načelno obećati bolji pristupni put ovim poduzetnicima. U ime domaćina na posjetu su zahvalili predsjednik MZ Ivica Babić i predsjednica Foruma žena Olivera Franjić.

I posljednja je stanica ovog obuhvatnog boravka kantonalne Vlade u Varešu bio pogon za primarnu i finalnu preradu drveta "Naha" u Dabravinama, uz koji se nalazi i proizvodnja peleta (ograničena na vlastite potrebe i ugovorene kupce).

Boravak ondje, nakon obilaska bučnih

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ

10

| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI BROJ 268

proizvodnih pogona, izaslanstvo je zaokružilo kavom s domaćinima iz menadžmenta poduzeća.

A prije rastanka pod ugodnim proljetnim suncem premijer i načelnik dali su izjave za lokalne medije, kao i novinare pristigle iz javnih TV servisa jer nije svakidašnja vijest da ministri listom napuste svoje urede i svi zajedno odluče posjetiti jednu općinu, pogotovu općinu kao što je Vareš koja se, gledano u cijelosti od rata do danas, baš i ne može pohvaliti značajnim i blagorodnim odnosima s Kantonom.

Stoga je načelnik u svojoj izjavi naglasio upravo to da općina Vareš mora stizati zaostatke, implicirajući da i Kanton sa svoje strane treba ispraviti propuste tako što će općinu Vareš uvrstiti za stol adekvatne raspodjele kantonalnih proračunskih sredstava. Dodao je da Općinu sada čeka neodložan posao izrade projekata i dokazivanje sposobnosti u njihovoj realizaciji.

Premijer se pred diktafonima nije mnogo otvorio najavivši tek da bi se u Varešu moglo djelovati kroz poljoprivredne poticaje i prometnu infrastrukturu kao okosnicu razvoja turizma i drugih gospodarskih potencijala. Na strateškom planu istaknuo je aktivnu uključenost Vlade u procese transformacije i opstanka posrnulih vareških poduzeća.

| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 TRAVANJ 2017.

"Fronta" vladinih dužnosnika (desno)

U nastavku slijede izjave.

Premijer Miralem Galijašević: U Vareš smo došli u radnu posjetu kao što vidite u punom sastavu, osim ministra MUP-a. S načelnikom i njegovom administracijom održali smo radni sastanak u Općini gdje smo razgovarali o postojećoj situaciji i problemima koje ima općina Vareš, s naglaskom na privredne potencijale, dakle razmotrili smo sve te tačke i donijeli određene zaključke u smislu daljnjeg djelovanja.

Zatim smo obišli poduzeće "BBM", upoznali njegovu problematiku i mislim da Vlada treba da uradi konkretne poteze po pitanju eksploatacije i oživljavanja tog poduzeća, a svakako upoznati smo i s problematikom uopšte u privredi. Mi smo već uključeni oko traženja strateškog partnera za Tvornicu rezervnih dijelova, mislimo da tu ima dobar potencijal, pa bi se i na taj način stvari pokrenulo s mrtve tačke. A upoznat sam i sa situacijom u pilani, ja se nadam da ćemo naći strateškog partnera kako bismo se oslobodili kineskog vlasnika.

U Zarudju smo svi zajedno obišli poljoprivredna gazdinstva, porodicu Babić koji se bavi proizvodnjom sira i porodice Franjić koje se bave peradarstvom i mesnom industrijom, a posebno me impresioniralo da su ljudi ostali kod svojih kuća i da nastoje sami ostvariti svoju egzistenciju, pa je očito da smo im dužni priuštiti dobru komunikaciju, dobru infrastrukturu, da bismo i tako rješavali nezaposlenost na području Vareša. Mi ćemo kroz poljoprivredne poticaje nastojati da pospješimo ovakvu proizvodnju na podru-

Trgovinska radnja

čju općine Vareš i da kroz infrastrukturne projekte život u Varešu učinimo komfornijim. Ja sam ubijeđen da je turizam jedna od grana koja je budućnost Vareša i dokaz tome sam vidio na Zarudju.

U pogonima preduzeća "Naha" upoznat sam da zapošljava oko 70 radnika, prerađuje oko 8 do 9 hiljada kubika drveta i 95 posto je izvozno orijentisana firma, po čemu ona predstavlja primjer uspješnog poslovanja na području ove općine, kazao je na novinarima na koncu Vladina posjeta premijer Galijašević.

Kad je u svojoj izjavi govorio o projektima, pripremajući članove Vlade na to da će im biti poslani, načelniku je upravljeno potpitanje ima li Općina ljude koji će znati odgovoriti zadaći pisanja projekata, na što je on kazao: "Mi takvih kapaciteta imamo, a ono što nemamo – platit ćemo! U državi postoje razne agencije i stručni konzultanti pa sve što mi ne možemo povjerit ćemo nekom drugom, ali samo Načelnik Zdravko Marošević: Najznam da moramo raditi. I znam da prije zahvaljujem na dolasku kompletne kantonalne Vlade na čelu s premijerom, a mora biti novaca za te stvari." mislim da općina Vareš to svakako zaslužuje. Meni osobno kao načelniku ovakav pristup daje nadu da ćemo zajedno s Vladom nešto promijeniti. Razgovarali smo o uspjesima onih ljudi koji rade, kao i o problemima s kojima se oni susreću, a sve su to premijer i ministri mogli vidjeti na terenu i kod malih i velikih privrednih subjekata koje smo obišli. Razgovarali smo svakako i o drugim subjektima koje nismo obišli i razmatrali moguća rješenja za njihove probleme.

Sada nakon što su premijer i svi ministri upoznati sa situacijom u Varešu i to na licu mjesta, nadam se da će biti sluha za podršku projektima koje ćemo mi pripremiti i mi ih sada moramo zaista poslati.

Mislim da su članovi Vlade otišli zadovoljni i mislim da – makar će mi neki za to prigovoriti – Varešani zaista znaju biti domaćini i teško nam je parirati. Ovom prilikom su to bili Strica i Zarudje, zaista su

N na

se potrudili i uljepšali dolazak premijera koji je sam rekao da mu je ovo bio više rekreativni i izletnički, a ne radni dolazak.

I vrijedilo im je svima doći jer su uz poduzetnost i gostoprimstvo mogli sagledati potencijale koje treba podržati. Mi smo im kao domaćini pružili maksimalno od sebe i pritom nismo bili napadni, nismo kukali, ali smo jasno rekli potrebe, jasno dali do znanja da imamo pravo na proračun Kantona i mislim da je to bio najbolji način kako će nas ljudi shvatiti i uvidjeti da smo s iskrenim namjerama, da govorimo o realnim stvarima. Dakle, za naše projekte očekujem samo ravnopravan tretman među ostalim općinama u kantonu i ništa nama više ne treba, pa da počnemo sustizati zaostatak koji smo imali u prošlosti, podcrtao je načelnik Marošević.

M.M.

Vareš

školski pribor • udžbenici • knjige • uredski materijal • suveniri ul. Čaršija bb darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja

vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179

TRAVANJ 2017.

BROJ 268

11

U ČAST ŽENAMA

Ugodno s korisnim

M

jesna zajednica Pogar ove je godine organizirala proslavu Dana žena, koja je iz praktičnih razloga održana dva dana kasnije, no u svakom slučaju datum je u odnosu na povod bio manje bitan. Održavanje ovog druženja inicirala je Violeta Babić koja već odavno ne živi na području mjesne zajednice, ali jedna je od onih kod kojih još uvijek postoji sentimentalnost i spremnost da se pomogne rodnom kraju. Osim toga treba napomenuti kako ovo nije prvi put da Violeta financijskim sredstvima pomaže rad MZ Pogar. Tako je i ovo druženje, umjesto stjecanja vlastite dobiti, zapravo u pozadini imalo prikupljanje novčane podrške za nastavak asfaltiranja ceste iz pravca Bara prema mjesnom groblju na Pogari.

Okupljeni gosti i napose gošće s raznih strana općine fino su se i propisno zabavili uz domaćinski doček i švedski stol.

Upriličen je izbor najljepše haljine, najbolje frizure, najvećeg papučara, a dodijeljena je nagrada i za najbolji ples. Podršku organizatorima oko osiguravanja nagrada i druge logistike pružili su Forum žena SDP-a Vareš, fotostudio "Barnjak", Slobodan Đurić, Miralem Likić, Andrea Dodik, frizerski salon "Belma", Kornelija Bihorac, Rusmir Berberović i Vinko Semunović, a uključio se i općinski načelnik Zdravko Marošević osiguravši da sve žene okupljene na Pogari te večeri dobiju karanfil na dar.

Na koncu, svakako želimo spomenuti i donatore sredstava za asfaltiranje puta, a to su Udruženje žena mjesne zajednice Stupni Do, Forum žena Pogar, Tomo Franjkić iz Vijake, te Sofija Franjić, Krešimir Ružić i Violeta Babić s Pogari. Ukupno je prikupljeno 100 KM, 100 Kn i 55 eura (plus 80 KM doniranih kroz nabavu pića).

"Najbolji papučar" došao je sa Striježeva

Ovim putem MZ Pogar zahvaljuje svima na odzivu ovoj akciji, uz podatak da je za nastavak asfaltiranja navedene dionice dosad prikupljeno oko 5.500 KM. S. P.

PROSLAVA ZLATNOG JUBILEJA

MATURANTI 1967. – ODAZOVITE SE! Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba Od svega što u životu doživimo ostanu nam sjećanja, neostvarene želje, prijateljstva. To nam daje energiju da idemo dalje, nastavimo životni put. A da to u nama osvježimo, potrebno je uraditi i nešto više: žrtvovati dragocjeno vrijeme, pokloniti mu osmijeh i razveseliti ga. Uradimo to 24.6.2017. i dođimo u Vareš!

Za naš susret (s nekima i poslije 50 godina) izabrali smo prirodno okruženje u podnožju Zvijezde, gdje smo nekada kao gimnazijalci imali prve izlete. Ugostit će nas Klara u ambijentu koji svojim interijerom sjeća na dane naše mladosti.

U ime ovog susreta pozivam sve iz naše generacije da se 24.6. u 12 sati okupimo u caffeu "Jazz" u Varešu. Nakon kratkog druženja idemo kod Klare u Zvijezdu, da se uz večeru i ugodnu glazbu družimo do kasno u noć.

Nažalost, nekoliko naših kolegica i kolega nisu više među živima. Takođe je i naša profesorica Alvina, koja je bila razrednica "A" razredu, nedavno preminula u 86. godini života.

Neka svi počivaju u miru!

Srpko Pantić

12

S ekskurzije (Zagreb, rujan 1966.)

BROJ 268

TRAVANJ 2017.

PRIČE IZ ŽIVOTA

N

ekada davno kada ove krajeve opustoši bijela kuga, u zakucima Zvijezde nastaniše se doseljenici iz Crne Gore. Preci ove žene, suha spečena lica, s dubokim borama da suze niz njih lakše otječu...

Prva u roditelja, svojim rođenjem obradova kuću i dobi ime Radosna. I kao najstarija poteci ovdje, poreni ondje, braća odrastoše, rasuše se po svijetu, osta samo jedan slabašan i boležljiv.

Kad poraste, razvi se u povisok i zgodan curetak, prava planinka. Zagleda se u komšiju, stasita momka, obećaše se jedno drugom. Ali on mora u vojsku, a prije se nije moglo oženit dok se vojska ne odsluži ili dok se barem jednom dobro ne pobije.

Dobi raspored negdje oko Makedonije i ne vrati se otud. Ona, nije se udala, nije muško probala. Život pritisnuo, imanje poveliko, treba rintat, nije živjela od Željezare već od svojih ruku i stoke koju je uzgajala i prodavala. Zaimalo se; malo stoka, malo šuma, uglavnom nije se gladno ni siromašno.

Suknju nije imala kad ni odjenut, spadala je sa nje, pantole i danas ne skida, a kaiš je dobra naprava: kada te ne ide, malo pritegni, kada te krene, popusti.

Išlo je to sve nekako dobro dok ne dođe prokletstvo prošlog rata, kada se, da prostite, vrag popiša na sreću. U svoj strci i gunguli zadesi se u Brezovu Polju. Sava mutna i duboka, zemlja glibovita, izjede komarac – naša muha spram njega je mala baja. Sanja Zvijezdu, baza rosnim livadama, plete vijenac od cvijetlja planinskog. Jedno jutro nikom ništa ne govori, prti zavežljaj i hvata se puta ka Zvijezdi, vraća se kući pa šta bude.

Prodade nešto šume, nađe se neka para za početak, obnovi štalu, popravi spaljenu kuću, od posla nema kad razmišljati o normalnom životu. Ali, kad ono neće pa neće, nema ti ko pomoć a posla preko glave, brat leži nepokretan, i šta ostane nego pljuni u šake. Zasija njivu žitom, taman kad će ono uzreti naiđoše divlji krmci, preoraše njivu, propade trud. Dok ju je muka još držala odnekud banuše nakupci, prodade im nešto stoke, ali nikada pare ne vidje! Otima se, šta će, valja dalje, okrenu se na ovce, možda je lakše s njima, janjetina je inače na cijeni i traži se.

Jedno jutro ode u štalu, ispusti ih na škrto martovsko sunce da štogod čupkaju, kad

Radosna. Ili...?

J. Klarić

iz šume zvjezdanske nasrnuše dva vuka, jedan stjerao u štalu i pravi pokolj, drugi po njivi razbija sve što stigne. Otima se s kurjacima, jedva obrani nešto sitneži. Sjeda na drven prag i dok joj se cijede suze niz bore, zavapi: mati moja, što mi dade

'vako ime kad sam ti sav svoj život jadna i žalosna.

Kazuje mi dalje, koji dan iza tog nabasao neki namirisan, bucmast stvor, auto mu sjajno, i on sav usjajio. Gledam njega, gledam sebe – veli – šta sam ja kod Boga kriva da mi nevolju kalemi jednu na drugu, a njemu jedina briga da su nokti podrezani i da žuti lanac oko debelog vrata što bolje isturi.

– Šta ćeš, šta si došo? – pitala ga Radosna.

– Treba mi janje s mlijeka, ide Prvi maj pa da zaručim...

Okrenu mi se zemlja, obuze me čemer – nastavlja mi Radosna muku svoju iz duše iznosit – od pokolja mi ono jada od stada ostalo, a kako ih odpitat, krava zasušila 'oće se telit, malo mlijeka malo vode, deveram kako znam, a on bi mesa s mlijeka da mu se zubi ne umore.

I došao on opet drugi dan pa ovako savjetova Radosnu: bona, što ne pustiš to, digni ruke od svega, prodaj što imaš pa kupi štagod stana u gradu i živi k'o sav "normalan" svijet...

A šta ću onda sa sobom, šta ću ja sa parama, šta da radim i kako dušu da odmorim? A i ti, ako mene ovdje ne zatekneš više, kome ćeš uvratit da se okrijepiš... – nije se dala nagovoriti.

Pa ti sada razaberi: u razna mjesta možeš otić, ali samo se u jedno vratit.

Istjerana sam silom iz zavičaja, al' ne mogu zavičaj istjerat iz mene!

AKCIJA ZA OBNOVU OGRADE GROBLJA Mještani sela Diknjići, u suradnji sa župnim uredom Vareš, pokrenuli su akciju prikupljanja novčanih sredstava za zamjenu dotrajale ograde na mjesnom groblju.

Riječ je o jednom od najstarijih grobalja na župi, za koje je potrebno oko 200 metara nove metalne ograde. Novom ogradom ujedno bi se spojila tri ulaza na kojima se nalaze metalne kapije, napravljene i postavljene 80-ih godina prošlog stoljeća.

Planirani početak radova na pripremi i postavljanju ograde je svibanj ove godine.

Za navedene radove potrebno je osigurati oko 8.000 KM. Diknjićani, kojih baš i nema puno, već su se organizirali i počeli prikupljati novčana sredstva. Svi oni koji su vezani za ovo groblje, a žele se uključiti i pomoći, svoj novčani prilog mogu dati direktno članovima odbora koji vodi ovu akciju.

Također, vaše priloge možete poslati i na račun Župnog ureda Vareš, s naznakom "za groblje Diknjići". Uplate u KM mogu se vršiti na: Župa svetog Mihovila Vareš – za Diknjiće, račun broj: 3385802224118117, UniCredit Bank Mostar, poslovnica Vareš.

Sredstva iz inozemstva mogu se uplatiti na sljedeći način: Župa svetog Mihovila Vareš – za Diknjiće, SWIFT: UNCRBA22, IBAN: BA39 338580 482411 9503, UniCredit Bank Mostar, Poslovnica Vareš KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU tel. +387 (0)32/ 843-083 BUKETI • SVADBENI BUKETI 061/ 753-522 LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE 061/ 783-326 POGREBNI VIJENCI

TRAVANJ 2017.

BROJ 268

13

IN MEMORIAM

P

reminula je u Zagrebu Alvina Grgić, dugogodišnja profesorica vareške gimnazije. Sahranjena u Podgori, gdje je rođena u porodici Vêlā (velikih).

Osoba nesvakidašnje energije i širokog obrazovanja: osim istorije, koja joj je bila uža struka, sa jednakim uspjehom predavala je psihologiju, logiku, sociologiju i filozofiju. Doživjela je duboku starost, što pripada onima koji imaju utvrđene životne ciljeve, koji su se posvetili radu, žive uredno i skromno.

Prema važećim mjerilima vareška gimnazija ubrajala se među najbolje u Bosni i Hercegovini. Može se reći da je to zasluga Milenka Barjaktarevića, njenog po strogoći zapamćenog direktora, i mnogih profesora koji su se kraće ili duže u njoj zadržali. Ali ponajviše, i najviše, zasluga profesorice Alvine. Mlađe kolege mjerili su svoj rad prema njenom i ona je bez sumnje bila standard koji je u mnogome trebalo doseći.

Kao i obično, i kada se bilo gdje govori o izuzetnim ličnostima, profesoricu Alvinu su u Varešu cijenili svi, iako u javnom životu ni na koji način nije učestvovala.

Cijenili su je i oni koji su je u kuloarima ogovarali i kudili – pomalo je mrzili, zazirući od besprijekornog reda na kome je insistirala, i strahujući od njene britke pameti – drugi su je veličali, i voljeli je, treći je tek ćutanjem podnosili, štiteći tako krhko samopoštovanje.

Dolazila je u školu u posljednji minut, ali na čas nikad nije kasnila. I uvijek, uvijek, njenih četrdeset pet minuta prolazilo je samo u radu. Počinjala je sa nekoliko probnih pitanja, za ocjenu. Trebalo je imati junačko srce, samo ako vam je bilo stalo, pa da bi se preživjela neizvjesnost tog ispitivanja. Pitanja su obično bila oblikovana tako da biste morali uložiti napor da ih shvatite: povezivala su istu istorijsku pojavu u više njenih primjera, ili obrnuto: jedan primjer imao bi višeznačne svoje pojavnosti. Pa, ako ste prâvi, onda biste utvrdili kako u vašem oskudnom znanju eventualno možete pronaći mrvicu onoga što bi mogao biti dobar odgovor.

I tako, za čas profesorice Alvine morali ste temeljito da se pripremite, a ako ste upitani, prije odgovora da promislite, a ni tada sigurni da ćete dobiti visoku ocjenu.

Bilo je poznato da je djevojkama postavljala veće zahtjeve nego dječacima, tim prije što su ove vidljivo prije sazrijevale. Od učenica je zahtijevala što i od sebe: besprijekornu radišnost, jednostavnost i skromnost i svim silama se trudila da te osobine kod njih podstakne u

14

Alvina Grgić najvećoj mjeri. Pokazivala je veliko neraspoloženje prema onima koje su odjećom nastojale da istaknu ženstvenost ili na sebe stavljale upadljiv ukras, ili (loše li njihove sreće) ako im je bio primjetan trag šminke na licu. Takvu bi prozvala prezimenom, za tu priliku posebno udešenim glasom, obavezno pridodavši onaj smiješni nastavak za ženski rod: "Aaa, Markovićka... koji su... uzroci rata... crvene i bijele... ruže?" U svakoj riječi ovog pitanja vokali bi bili pomućeni, što je ukazivalo na povišeno profesoričino raspoloženje i pozivalo na krajnji oprez. Prozvana, normalno, "o ružama", kao i o čemu drugom ne bi znala mnogo, ako se tiče školskog gradiva, pobliže rečeno – ništa, i bila je unaprijed sigurna: ne uspije li nešto bitno da promijeni u svojim navikama, može slobodno da se ispiše iz gimnazije.

A to njeno ogledavanje vlastite sudbine, nakon što bi namjerno poduže počekala na odgovor, potvrđivala bi profesorica stavom i glasom kao u pozorištu, opet u vidu pitanja: "Ideš li, draga... u gimnaziju... tek da ti prođe vrijeme do udaje... ili ćeš nešto naučiti?" Zapisala bi u dnevnik jedinicu, za ovu priliku upadljivo veliku tako da je mogla biti zapažena i sa veće udaljenosti. A onda bi običnim glasom ponovila pitanje i prozvala sljedećeg. A bude li kod dotične primijetila znake napretka, za početak samo u držanju i ponašanju, na svaki način bi je podsticala trudeći se da je izvede na put koji je smatrala jedino ispravnim. Čim bi bilo završeno ovo probno i uvodno ispitivanje, u pravilu tri učenika, BROJ 268

sve za nekih možda desetak minuta, otpočinjala bi da tumači novo gradivo. I to bi djelovalo opuštajuće, kao da priča bajku, dok bi istovremeno, ne zastajkujući u govoru, ono suštinsko i najvažnije, prelijepim svojim rukopisom ispisivala na tabli.

Kao da je tu istovremeno s njom bila neka druga, magična i nevidljiva osoba i hvatala bilješke izlaganja u vidu sažetih formulacija.

Na malom odmoru nije se zadržavala u zbornici, zamijenila bi dnevnik, koji trenutak postajala, možda usput, kao slučajno, upozorila nekog razrednika o nedavnom izgredu njegovih učenika i ne čekajući znak zvona krenula bi na sljedeći čas.

Na velikom odmoru obavezno i isključivo bi pila čaj, ljeti i zimi; ponekad bi obazrivo grickala sendvič koji bi donijela od kuće. Po svom izboru za zborničkim stolom je sjedila sasvim pri kraju, na svom mjestu u okrajici zbornice, pored Mahire Zečević, izvrsne profesorice njemačkog jezika.

Nije pokazivala nikakav interes za sjednice zbora radnika i slične, mada ih je redovno posjećivala, prihvatajući ih kao radnu obavezu, ali uzdržanost je nadoknađivala u nastavničkom vijeću. Za svoje stavove se srčano zalagala i nastojala druge privoljeti kako bi ih usvojili.

Profesorici Alvini nije dodijeljeno nijedno savezno ni republičko priznanje.

Itekako se o njenom radu znalo u sarajevskim prosvjetnim vrhovima, u Varešu kao mogućem predlagaču za visoka priznanja, pogotovo, ali i tada, još više danas, rad u školskim ustanovama bio je gurnut na rub društvenih zbivanja. Njeni učenici su redovno zauzimali zavidna mjesta na republičkim testiranjima, ali to i nije moralo biti pravo mjerilo uspjeha, jer je rad u razredu mnogo složeniji i delikatniji nego što to može pokazati i najbolje pripremljen test. Najveće priznanje možda je uslijedilo nakon što joj je ponuđeno da bude recenzent udžbenika iz istorije koga je nakon izdavanja krasilo njeno ime.

Ali nešto stoji visoko, visoko iznad službenih priznanja: može li iko, samo ako je prošao kroz varešku gimnaziju, a da trajno ne pamti profesoricu Alvinu?

Povezujući njen rad i njenu osobu sa najboljim što je ta ustanova dala? Usvajajući od njene životne mudrosti, ili ne, povodeći se za njenim primjerom, za svagda?

A trebalo je imati želju i priliku da bi joj se dovoljno približilo. I moglo se tada osjetiti koliko je jednostavna i mila u duši bila ova, u prolazu tiha, a velika žena.

Borislav T. TRAVANJ 2017.

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

ŽELJKO MATIĆ Alojzije

(14.III.1953. – 10.II.2017.)

SLAVKO PENDIĆ

(1951. – 2017.)

Ostaješ dio naših najljepših sjećanja i uspomena.

Počivao u miru!

Ožalošćeni: sestra Danica, zet Mato, Mladenko i Anica

IN MEMORIAM

Tvoje odlazak iz kuće učinio je veliku tugu i bol u našim srcima, ali ti ostaješ uvijek uz nas.

Počivao u miru!

Tvoji najmiliji: supruga Zdenka, kćerke Aleksandra i Lidija, sin Dragan, zet Saša i unučad

IN MEMORIAM VESNA MIJIĆ rođ. Šimičević

VLADO RADEVIĆ

(1937. – 2017.)

Preminula 13. ožujka u 80. godini života.

Počivala u miru Božjem!

(1934. – 2017.)

Preminuo 6.3.2017. u Beogradu.

Neka mu je laka zemlja.

Ožalošćeni: braća Alojz i Vinko, sestre Elza, Marija, Nada, Mira, Jasna i Ilijana, bratići, sestrići, sestrične, snahe Beba i Seka, zetovi, jetrve Sofija i Ruža, obitelji Šimičević, Mijić, Kajić, Miletović i Dodik

Ožalošćena porodica

POSLJEDNJI POZDRAV

IN MEMORIAM

našem dragom

GORANU PAVLIĆU (23.IX.1964. – 27.III.2017.)

Zauvijek ostaješ živjeti u našim srcima i mislima.

Počivaj u miru Božjem!

Hvala obitelji, prijateljima i poznanicima što su u teškim trenucima bili uz nas.

Ožalošćeni: supruga Anela, sinovi Danijel i Luka, otac Mijo, majka Ljubica, sestre Zorica i Kornelija, te ostala mnogobrojna rodbina i prijatelji.

POSLJEDNJI POZDRAV

ZDRAVKO LEKIĆ (1954. – 2017.)

Obitelj Ivanković

IN MEMORIAM

U SAD-u, u 47. godini života, nakon teže bolesti preminu

VESNA KORDIĆ

VESNA KORDIĆ

(7.XI.1970. – 31.III.2017.)

"Znači li to da mi samo sanjamo da živimo, a ne živimo?

Sve što nam se dešava, nije stvarnost, već naš san o stvarnosti. Kakva je onda ta stvarnost, i da li postoji? Ili je sam san stvarnost? Ko nas drži u snu, i ko nas budi? Je li smrt buđenje? Je li život u smrti?" ("Ostrvo", M. Selimović)

(1970. – 2017.)

Neka ti je laka zemlja!

Jasenko

Boris, Tanja i Tin Kordić

IN MEMORIAM

SJEĆANJE Dana 5. ožujka navršila se godina dana od smrti našeg dragog supruga i oca

ALVINA GRGIĆ

ILIJE BRĐANOVIĆA

(1930. – 2017.)

(1938. – 2016.)

Sjećanje na njegov dragi i veseli lik ostat će zauvijek u našim mislima, srcu i molitvama.

Počivao u miru!

Supruga Božana, kćerka Dragojana, zet Nenad, unuk Ivan sa suprugom, praunuka Lina

Čast je bila imati takvu profesoricu.

Počivala u miru!

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(25.III.2009. – 25.III.2017.)

(3.IV.2000. – 3.IV.2017.)

RATKO GRABOVAC

MLADEN MARIJANČEVIĆ

Sjećanje na tebe živi uvijek u našim srcima i mislima.

Počivaj u miru Božjem!

Uvijek u našim srcima i mislima.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja supruga i djeca s obiteljima

TRAVANJ 2017.

BROJ 268

Tvoji: supruga, djeca i obitelj

15

IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE

U SPOMEN

(7.IV.2010. – 7.IV.2017.)

Dana 7. travnja navršilo se sedam godina otkako nije s nama naša voljena supruga, majka i baka

(8.IV.2011. – 8.IV.2017.)

Našoj dragoj

JELENA RAVLIJA rođ. Gavran Bol je ista kao i onoga dana kada si otišla, ali nikada nećeš otići iz naših srca, misli i sjećanja.

Počivala u miru Božjem!

Tvoji: suprug Jozo, sin Ranko, kći Sanja i unučad

SLOBODANKI BABIĆ Ljubav ne prestaje odlaskom, niti sjećanje vremenom.

Počivala u miru!

Brat Bobo, nevjesta Zdenka i nećak Deni

SJEĆANJE

U SPOMEN

(8.IV.2006. – 8.IV.2017.)

Dana 8. travnja navršilo se 11 godina otkako nas je napustila naša draga supruga, majka, svekrva i baka

(8.IV.2008. – 8.IV.2017.)

Na našeg dragog supruga, oca, djeda i punca

MARIJA TROGRLIĆ rođ. Miletović Uspomena na tebe ostaje vječno u našim srcima.

Počivaj u miru Božjem!

ŠIMU DODIKA Danju u našim mislima. Noću u našim snovima. Voljeni ne umiru dok žive oni koji ih vole.

Počivao u miru!

Tvoji najmiliji: suprug Anton-Braco, sin Slaviša, nevjesta Irena, unučad Tina i Dario

SJEĆANJE MARIJAN FRANJIĆ pok. Ilije

SJEĆANJE Na naše drage roditelje

FRANJO DELIĆ

(14.IV.2008. – 14.IV.2017.)

(28.II.1993. – 28.II.2017.)

JOZEFINA FRANJIĆ rođ. Malbašić

KATA DELIĆ (15.IV.2011. – 15.IV.2017.)

Vrijeme prolazi, ali sjećanja na vas ostaju.

Počivali u miru!

(8.IV.2016. – 8.IV.2017.)

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo vas u našim srcima i mislima.

Počivali u miru Božjem!

Kćerka Katica, sinovi Željko, Mladen i Alojzije s obiteljima

Zahvalna djeca

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 9. travnja navršilo se pet godina od smrti moga dragog sina

Dana 9. travnja navršilo se pet godina od smrti našeg dragog

ZDENKA PEŠTIĆA (1959. – 2012.)

Ljubav je prevelika, bol preteška, a tuga za tobom vječna; sjaj svijeća i molitva moja neka te prate, kada ne mogu da mi te vrate.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja majka Jela

ZDENKA PEŠTIĆA (1.IX.1959. – 9.IV.2012.) Živjet ćeš zauvijek u našim srcima i mislima.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja obitelj

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE

(9.IV.2015. – 9.IV.2017.) na voljenog

(14.IV.2006. – 14.IV.2017.)

Na našeg dragog supruga, oca i djeda

JOSIPA ZEKIĆA

MIHOVILA MIJU BRĐANOVIĆA

Sjećanje na tebe živjet će vječno i zauvijek ću ti biti zahvalna za divne trenutke i godine koje smo zajedno proveli. Počivaj u miru Božjem!

S ljubavlju: tvoja supruga Blanka i kćerka Katarina s obitelji

S ljubavlju i poštovanjem sjećamo te se sve ove godine.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji: supruga Evica, kći Nada, sin Zlatko, snaha Ljilja, zet Petar i unuke Ena, Mihaela i Andrea

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

Dana 15. travnja navršavaju se četiri godine otkako je preminula naša draga

(22.IV.1984. – 22.IV.2017.)

ANICA KOKOR rođ. Dugonjić (1928. – 2013.)

Ostaješ dio naših najljepših uspomena.

Počivaj u miru!

Dana 22. travnja navršit će se 33 godine od smrti našeg dragog oca

IVE PETROVIĆA

Kćerka Ljerka, sin Dario, zet Josip, nevjesta Zdenka, braća Miroslav i Ivica s obiteljima, unučad Paula, Ante, Josip i Antonela, te ostala rodbina

16

Tvoji najmiliji

BROJ 268

Stalno si u našim mislima i sjećanjima.

Počivaj u miru!

Tvoja djeca s obiteljima

TRAVANJ 2017.

IN MEMORIAM BRANKO DERONJIĆ (27.I.1973. – 27.I.2017.)

MARIJA DERONJIĆ rođ. Djaković (25.IV.2016. – 25.IV.2017.) Živite u našim najljepšim uspomenama.

Počivali u miru!

Vaša djeca

SJEĆANJE

SJEĆANJE

(22.IV.2007. – 22.IV.2017.)

Dana 22. travnja navršit će se deset godina otkako nije s nama naša draga

(23.IV.2006. – 23.IV.2017.)

FANIKA DIVKOVIĆ

Sjećamo te se s ponosom i ljubavlju.

Neka ti dragi Bog da vječnu slavu za tvoju iskrenost i dobrotu koju si imao za nas.

Počivaj u miru Božjem!

S ponosom i poštovanjem čuvamo uspomenu na Tebe.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji: kći Marijana, sinovi Ivan, Mijo, Vlado i Tomo, s obiteljima, i nevjesta Marija s obitelji

Supruga Anđa i djeca

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

(24.IV.2011. – 24.IV.2017.)

Na našeg voljenog sina, supruga, oca i brata

PERU BARIĆA

ŠIMO BARIĆ Vrijeme neosjetno prolazi, ali sjećanja na tebe ostaju.

Počivao u miru!

Tvoji najmiliji: supruga, sinovi, braća, unuci, nevjeste i mnogobrojna rodbina

(14.I.1964. – 11.IV.2016.)

Prošla je godina dana otkad nisi s nama, ali sjećanja na tvoju dobrotu i ljubav prema bližnjima nikada neće izblijedjeti. Počivao u miru!

Tvoji najmiliji: majka Anđa, supruga Mijana, sinovi Ivan i Toni, braća Stanko i Zdravko s obitelji, te stričevi i mnogobrojna rodbina

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

(25.IV.2009. – 25.IV.2017.)

Dana 25. travnja navršit će se osam godina od smrti našeg dragog supruga, oca, djeda, svekra i punca

KRISTINA ZLOVIĆ rođ. Varoščić

CIPRIJANA BOŽIĆA

Vrijeme prolazi, ali uspomene na tvoju dobrotu i plemeniti lik ostaju živjeti u nama. Počivaj u miru!

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo te od zaborava.

Počivao u miru!

Tvoji: supruga i djeca s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

(1933. – 2011.)

Suprug Vjekoslav, djeca Smiljka, Matilda i Mišo, unučad Sanja, Goran, Tanja, Lana i Errol, nevjesta Dina, zet Milan, i praunučad

IN MEMORIAM

Na naše drage roditelje

JOSIP GRGIĆ

DRAGICA MARTINOVIĆ

(11.I.1979. – 11.I.2017.)

(6.IV.2005. – 6.IV.2017.)

ANA GRGIĆ

LJUBOMIR MARTINOVIĆ

(18.IV.1993. – 18.IV.2017.)

(11.IV.2005. – 11.IV.2017.)

Ostat ćete vječno voljeni i nezaboravljeni u našim srcima. Neka vam je vječna slava!

Počivali u miru Božjem!

Vaša djeca s obiteljima

Vaša djeca s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

SLAVKO DUŽNOVIĆ

Dragim roditeljima

ILIJA KOJIĆ

(1924. – 2014.)

(1993. – 2017.)

ANA DUŽNOVIĆ

MARIJA KOJIĆ

(1934. – 2015.)

(2013. – 2017.)

Trajno živite u našim srcima i mislima. Počivali u miru Božjem!

S ljubavlju: kći Željka, unuk Adrijano sa suprugom Elmom, sin Željko, unuke Valnea i Antonela

Tužni smo što vas nema, ali ćemo se uvijek sjećati.

Počivajte u miru Božjem!

Sin Boško i nevjesta Monika, kćerka Gordana, unuka Dajana i unuk David TRAVANJ 2017.

JOZO MILETOVIĆ

BROJ 268

17

PRIČE IZ VAREVALLIUMA (II)

Franjo A. Zlović

J

edna od najpoznatijih i najposjećenijih vareških gostionica bila je ona u Zlovića kući, a zvali su je "Kod Keveša", prozvana je tako po imenu gazde. Istina, kasnije su je preimenovali u "Stavnja", ali uvijek je za sve bila i ostala gostiona "Kod Keveša". Budući je, manje-više, uvijek bila puna, napose subotom i nedjeljom, blagdanima i praznicima, i radnim danima poslije pet sati, jer se radilo u poduzećima do pet, postala je svojevrsnim kultnim mjestom svih ljubitelja dobre kapljice, slično "Dvici", "Sedmici" i "Samačkoj".

Događaj o kojemu je ovdje riječ zbio se jedne nedjelje oko podneva, dakle u vrijeme kad su jedni pravovjerni bili u crkvi, na velikoj misi, drugi uz svoju obitelj, a treći u svom svetištu zvanom kuća alkohola. U naslovnoj ulozi iznova se pojavio neuništivi Vjeko, zvani Traper Keli.

Već poprilično podgašen upao je u gostionicu i po ustaljenom običaju krenuo od stola do stola, od prijatelja do pozna-

nika, bučan kao uvijek, direktan u komunikaciji, ponekad i pretjerano slobodan u dobacivanju i međusobnim prepucavanjima s drugim posjetiteljima. No, budući su svi znali kakav je i da nikome ne želi učiniti ništa nažao, još manje koga uvrijediti, ljudi su mu takvo ponašanje tolerirali, a neki čak i potencirali isto, kako bi se svi skupa zabavili i imali o čemu pričati narednih dana. Ali na traperovu nesreću, mada je rijetko zalazio u gostione, baš to prijepodne se u "Keveša" zatekao i poznati dugogodišnji gradonačelnik Marko, cijenjen čovjek koji je uspješno vodio Vareš nekih dvanaestak godina, točnije toliko da mu se s vremenom funkcija naprosto stopila s imenom, i obrnuto.

Zašto i kako, nitko ne zna, ali taj dan mu je takvo Traperovo ponašanje zasmetalo, pa ga je u nekoliko navrata pogledao upozoravajuće, štošta prešutio, a onda konačno reagirao onako kako nitko nije očekivao. Inače staložen, iznerviran do-

IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ

bacivanjem i provociranjem skočio je sa svoje stolice i malo se grublje obrušio na Kelija, tražeći od njega da odmah napusti birtiju. Situacija se isti tren zaoštrila do te mjere da je postojala opasnost da se iz smiješno ozbiljne pretvori u skandal, budući se jedan broj prisutnih stavio na Kelijevu stranu. Dakako, uglavnom onih koji su u svojim podnapitim glavama shvatili to kao šansu da konačno kažu gradonačelniku što misle o njemu ili pak da podrškom Traperu kažu ono što nisu smjeli kazati gradonačelniku izrijekom.

Na gradonačelnikovo opetovano inzistiranje da napusti birtiju, Vjeko se, leđima okrenut šanku, poče lagano povlačiti opreznim, mačjim korakom, a kad konačno osjeti da ga je dotakao, raširi noge ukopavši se u klasičnu revolverašku pozu, lagano nagnut u desnu stranu, napregnut k'o struna, ledenog izraza lica i pogleda koji bi trebao protivnika probiti do kosti.

Raširenih ruku, obješenih iznad kukova, spremnih da potegnu nepostojeće oružje a la Vajat Erp svoj bantlajn specijal oli Dok Holidej svoj frontijer, Traper Keli progovori svojim grlenim, ledenim glasom: – Potegni pištolj, ako nisi kukavica, gradonačelniče!

Tren poslije munjevito sune desnicom naniže, ravno u džep, trzne energično rukom i zajedno s njom izvuče veliki šareni džepni rubac, prinese ga nosu pa se iseknu u nj, glasno, snažno i dugo. Obrisavši nos, zaokruži izazovnim pobjedonosnim pogledom po krčmi, sporim pokretima protrlja rubac i spretnim ga potezom spremi natrag u džep.

Brzinom munje uputi još jedan klerkgebelovski pogled put zabezeknuta gradonačelnika, ciničan, podcjenjivački, nadaleko i naširoko poznat, a onda se polagano okrene na petama i sporo, jako sporo zaputi prema izlaznim vratima gostionice. U samim vratima zastane na trenutak, lagano se okrene prema prisutnima, podigne lijevu ruku i stisnutu šaku s ispruženim kažiprstom pa izrekne svoju legendarnu rečenicu: – Kolinda, daš-ne daš? Daš-daš, ne daš-ne daš. Ko te j.be!

Laganim zanošenjem tijela ponovo se okrene na petama cipela i nestane s vrata ove legendarne vareške krčme.

A gradonačelnik Marko, što će nego u smijeh zajedno s cijelom krčmom.

ORGANIZIRAMO:

IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ

18

BROJ 268

TRAVANJ 2017.

IZ STARIH ALBUMA

Na prepoznavanje U prošlom broju na ovoj stranici imali smo žene u prigodi kad proslavljaju svoj dan – Osmi ožujak. Ovoga puta pripadnice ljepšeg spola vidimo i na radnoj akciji, s alatkama koje ipak bolje pristaju u muške ruke, ali tako je bilo onomad: radilo se, nije bilo nimalo čudno izaći na održavanje ceste u šlafruku, ponijeti lopatu, motiku, lajb i – smiješak.

Na drugoj fotografiji jedanaestoro mališana. Ne znaš im kud su pošli ni gdje su došli, što ih je uopće sabralo. Ali fotografija je tako govorljiva o nekim dalekim djetinjstvima, o pustoj oskudici, o "frizurama"... Sav trenutak stao u onaj ubran cvjetak što ga miriše djevojčica. I sve jedno drugom do uha, samo jedan za glavu viši – tobože ih čuva.

P. S. Gospođa Barbara J. iz Vareš Majdana ponudi nam ove fotografije, no bez podataka o tome kad su snimljene, gdje su snimljene i tko bi mogao biti na njima. Ipak, smatrali smo vrijednim objaviti ih zato što imamo vas, poštovani čitatelji, da se neki među vama obvesele kada upru prstom u nekoga svoga ili ugledaju sebe – možda.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

TRAVANJ 2017.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 268

19

VAREŠKE PISANICE

Priredio M. Marijanović

Vareških je tradicija u oblasti rukotvorina i kućne radinosti toliko da bi se samo od toga mogla raditi mala enciklopedija. I vrijedilo bi to pogotovu što su neke, s posljednjim ratom koji iščupa ljude iz korijena, u tom rasulu ugasle. Svjesna te realnosti udruga je "Izvorno vareško" odmah po svom formiranju, a bilo je to prije 12 godina, izgradila tako reći jednu branu i otada stvorila finu akumulaciju ručnih radova odnosno svakovrsne baštine koja može biti i univerzalne naravi, ali svakako s utkanom vareškom autentikom.

U toj lijepoj oblasti, tradicija šaranja uskrsnih jaja dosad nije imala dovoljno naglašenu ulogu i ove je godine udruga odlučila to ispraviti, te organizirala prvo natjecanje u izradi najbolje pisanice, a ujedno i prodajnu izložbu. Prijavilo se 17 natjecatelja. Prostor je ustupila "Mala škola", a s. Ružica za tu je svrhu pripremila nastup dječjeg župnog zbora i mladih glazbenika koje podučava, i tako je tjedan dana uoči Uskrsa održana priredba iznad svih očekivanja, na koju dođoše i predstavnice bošnjačkih ženskih udruga.

Da, to je Vareš! Svi su govornici – predsjednica Udruge Marina Marošević, ravnateljica Male škole s. Snježana Pavić, župnik fra Mirko Majdandžić i načelnik Zdravko Marošević – bili vidno ozareni atmosferom ove, očito nedostajuće, manifestacije na mapi vareških kulturnih (i vjerskih) događanja.

Gospođa Emilija Zloušić, koja o svakom Uskrsu ručno ukrasi na stotine jaja, bila je najpozvanija održati slovo o starinskim tehnikama šaranja, danas sve više potisnutih modernim i profanim.

Ona je iskoristila prigodu spomenuti dvije Varešanke – pok. Finu Dužnović i Anu Andrić (95) – nekoć nadaleko poznate u šaranju jaja voskom, a da je i sama nasljednica te stare škole potvrdilo se prvom nagradom koju je prilikom proglašenja dobila. Novčanih nagrada je bilo šest, po tri u dvije kategorije – tradicionalne i moderne tehnike bojenja i šaranja. Osigurali su ih sponzori: Općina i općinski načelnik, "MPM", "Profitex", "Edi control", caffe "Jazz" i cvjećarne "Palma" i "Orhideja". Pa dogodine opet...