Bobovac br. 269 by Midnight Rider

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXIII. • BROJ 269 • SVIBANJ 2017.

9 771 512 81 300 6

ISSN 1512-813X

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

UVODNIK

uropa može odahnuti. Pitanje je bilo kojim će smjerom krenuti nakon predsjedničkih izbora u Francuskoj otkako je desničarenje po starom kontinentu opasno uzelo maha. No, Francuska se još jednom pokazala zrelom i Francuska ostaje europskim faktorom. Nema tu više ni izbliza one čvrstine kao u vrijeme Charlesa de Gaullea, a osim toga današnji su Gali sve ranjiviji na napade terorista, pa je stoga pobjeda Emanuella Marcona pozdravljena kao utješni dobitak. Relativno mladi predsjednik, koji uz to potječe iz bankarskog sektora, ne ostavlja puno prostora nadi da je čuo za sintagmu "socijalna osjetljivost", ali on tvrdi da je takav njegov pedigre dapače prednost u boljem razumijevanju bezmalo zatrte srednje klase. Velika se Britanija dotle priprema za iseljenje iz Europske unije i neku gordu distancu na svom otoku, a njezina premijerka Theresa May obećala je Uniji da će u njoj spoznati "prokleto teškog" pregovarača. Europski birokrati poručuju: bit ćete primjer da se odcjepljenje ne isplati. No, svijet u ovom času ima i gorih briga od europskih. Američka se vojna sila poput naoblačenja primakla korejskom poluotoku, da bi mesnatoj i usijanoj glavi "Velikog vođe" u Pjongjangu pokazala tko je gazda na planeti, ali mnogi se boje da bi u tom kolu mogao zaigrati i sam vrag ako se u njega pohvataju svi podupirači smrtno zavađenih Korejanaca – na strani južnih SAD i Japan, a na strani sjevernjaka Rusija i Kina. U Hrvatskoj, pa gotovo svaki dan, neke izvanredne vijesti. Kriza u "Agrokoru" i kriza u državnoj Vladi naprosto se nadmeću po svojoj težini i posljedicama za zemlju. Obični građanin ipak zna da će vladâ i popunjenih stolica u njima uvijek biti, njemu je veća briga hoće li se on s kombajnom na njivi ili njegova žena u

Između dva broja "Konzumu" na kasi zateći među onima koji će gubitkom posla platiti danak poslovnoj i privatnoj lakomosti Ivice Todorića. U našoj zemlji traje natezanje oko uvođenja dodatnih trošarina na gorivo ili tzv. akciza. Političari lamentiraju da će bez tih sredstava, odnosno bez novog posezanja u džep građana te ionako ugroženih zemljoradnika, izgradnja modernih cesta u BiH doći u ozbiljan zastoj. Međutim, građanima se na to otprilike fućka jer sve i da se sredstva od novog nameta namjenski utroše, oni niti će imati novca za cestarine (nego se i dalje taljigati starim obilaznim cestama), niti će imati novca za gorivo, niti će njihove krntije s godinom proizvodnje u prošlom stoljeću uskoro moći na registraciju zbog katastrofe na eko-testu. Zato i ne čudi njihov stav: dabogda se (autoput) nikad ne izgradio, kad služi samo za džipove i limuzine političara, tajkuna i estradnjaka.

DONACIJE ZA "BOBOVAC"

IZ ŽUPNIH MATICA

ŽUPA VAREŠ Kršteni: Ingrid Anđelić i Iris Anđelić (Igora i Mirande). Umrli: Ivo Dodik (1943.), Jelena Bjekić rođ. Franjković (1931.), Marija Andrić (1954.), Jelena Ćuraković (1942.), Vladimir Brkan (1937.), Tomislav Franjković (1950.), Ivan Adašević (1937.), Ana Kokor rođ. Suljuzović (1928.).

ŽUPA VIJAKA Umrli: Mato Marošević (1935.). ŽUPA BOROVICA Umrli: Jozo Martinović (1950.).

Mirjana Barkić, Nizozemska – 80 KM, Neda Juroš, Njemačka – 110 KM, Blaženka Jakić, Njemačka – 15 €, Jadranka Bjekić, Vareš – 20 KM, Jozefina Ćuk, Sarajevo – 10 KM, Matilda Kalas, SAD – 100 USD, D. J., Nizozemska – 30 KM, V. M., Hrvatska – 50 KM.

Svima hvala lijepa!

Naslovnica: M. Marijanović

Sad smo kod našega Vareša. Ali prvo ćemo o virtualnom koji je doživio modernizaciju i okupljalište s ljepšim sučeljem. Redizajn vareške internetske stranice broj jedan bio je najavljen još lani o Miholjdanu i dvadesetoj obljetnici, ali na taj dar koji nije s neba nego od nekoga tko se zove (volonterski!) administrator trebalo je počekati do 1. svibnja, kada je službeno startao novi Vareš Home Page. Na to se u svojoj prvoj kolumni na novoj vareškoj stranici ovako osvrnuo naš književnik Željko Ivanković: "Postojanje VHP-a danas svi doživljavamo kao nešto normalno, podrazumijevajuće, baš kao i činjenicu da imamo list 'Bobovac', da imamo staru varešku crkvu, da sad živimo razbacani od Australije do Kanade... Ma, ljudi moji, ništa od toga nije normalno, ništa se ne podrazumijeva, osim što je valjda normalno da smo se na sve to naviknuli. To vam je kao što mislimo da je normalno da imamo bubrege, da su zdravi, da imamo dva oka i da su zdrava... Ma sve je normalno dok se ne dogodi da nešto nemamo ili da to što imamo i ne funkcionira baš u najboljem redu, jer tek se onda zamislimo i spoznamo kako sve može i ne biti ili biti bitno drukčije". Uglavnom, s naše strane idu čestitke dizajneru Mladenu Divkoviću. U stvarnom Varešu također se krči i nešto raščišćava, ali ponegdje to izgleda stihijski i aljkavo. Tomu je tako jer se općinski načelnik Zdravko Marošević kao pokretač akcija trudi što većem broju ljudi pružiti šansu za kakav-takav rad i pripadajuću naknadu. Na drugoj strani, njega još uvijek love mediji koji su dočuli za senzaciju da negdje ima netko tko ne potkrada svoju kasu i tko jednako uvažava građane svih nacija, a tako i oni njega. Na kulturnom planu: priloženim plakatom najavljujemo međunarodnu likovnu koloniju.

BROJ 269

SVIBANJ 2017.

VIJESTI nagovještaji zaista postoje. Zapravo se čini kako je Vareš među SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA potencijalnim ulagačima donedavna bio terra incognita, a sada Šesta sjednica Općinskog vijeća Vareš, s osam točaka na predstavlja otkrivenje. Tako barem kažu oni koji su čuli za novu dnevnom redu, održana je 27. travnja 2017. godine. Pola godine klimu ovdje. Načelnik ističe da su s takvima otvoreni razni raznakon konstituiranja ovog tijela sveukupno se može reći da govori i njegova je poruka svima njima: "Vareš je odsada otvonjegov rad odlikuje visok stupanj usuglašenosti odnosno vrlo ren, pa tko to prije prepozna i shvati bolje će se pozicionirati. Jer dobar postotak usvojenih predmetâ. Tako ni na ovoj sjednici, dogodine možda potražnja bude veća, a ponuda prostora i radprimjerice, ništa nije ostalo neusvojeno, a posebno se ne pamti ne snage manja". kad je neko izvješće o izvršenju proračuna dobilo apsolutnu Na ovoj sjednici je pretresano Izvješće Javnoga komunalnog potporu. poduzeća za proteklu godinu, a u kasnijoj fazi i Informacija o Da stvar bude zanimljivija, kod usvajanja proračunskog zimskom održavanju lokalnih i regionalnih puteva i gradskih izvješća za prvi kvartal ove godine, vijećnici su (neovisno o ulica, pa se tematika ovih dviju točaka dijelom preklapala butome iz koje stranke dolaze) općinskom načelniku Zdravku dući da su lokalne ceste kao i ulice u nadležnosti JKP-a. Tijekom Maroševiću listom odavali priznanje za njegov odnos prema rasprave vijećnici su iznijeli na vidjelo zapažanje da se dolasjavnim financijama. Politika inače ne predviđa tako idiličnu kokom Maroševića na mjesto načelnika popravila situaegzistenciju i konsenzus pozicije i opozicije, ali u VaNačelnik općine Vareš, cija i u ovom segmentu. No, netko od vijećnika iz rešu očito vrijede neka druga pravila. No, ako ih je nanominacijom novinarâ oporbe reče: "Nije dobro ni da ovoliko hvalimo načelčelnik i doveo dotle da mu nemaju što prigovoriti, ipak i vijećnicima treba priznati da razmišljaju lokal- "Večernjeg lista", uvršten je nika, da ne bismo pretjerali", ali s druge strane načelu konkurenciju od 150 nik je učinio samo ono što je normalna stvar – sve no, istupaju pošteno i ne kontriraju onako po defaulnovce koji pripadaju JKP-u, a pritom prolaze kroz oposoba za dodjelu tu. U svakom slučaju, tako stabilna, plebiscitarna ćinski proračun, odmah prosljeđivao bez "obrtanja" i godišnjeg priznanja podrška san je svakog načelnika. bilo kakvog manipuliranja. Inače, takve su nepravil"Večernjakov pečat", Međutim, uvijek postoji ono neko 'ali'. U varešnosti za mandata prošlog načelnika počele ozbiljno kom slučaju ono dolazi sa strane u vidu nedovoljne i koja će biti održana 18. potkopavati rad ovog poduzeća i pritom poimanje neiskrene podrške viših političkih instanci. Potvrdilo svibnja 2017. u Mostaru. ljudi zakrivile toliko da se ispravno baratanje s se to načelnikovom objavom da su i njegova odluka i novcem sada smatra nekom nesvakidašnjom viješću. bezrezervna podrška Vijeća o kreditnom zaduženju Vijećnici su isticali da je i samo čišćenje snijega, u Općine Vareš, u svrhu vraćanja poreznih dugova, bile sezoni koja je za nama, bilo bolje nego ranijih godina. uzaludne jer su se, kako navodna politička pripomoć, U tu se problematiku, činjenica je, sam načelnik iza tako i raspoloženje banke za dodjelu kredita istopili govornice kadšto unosio poput poslovođe, grdeći poput snijega što je koncem travnja bio zatrpao Varadnike na strojevima da ili nisu dovoljno sposobni ili reš. U sklopu svoga redovitog obraćanja na početku nisu posvećeni svom poslu, te se zalagao da bude sjednice načelnik je stoga dometnuo da će Općina udovoljeno svakom pozivu s terena, što je sve skupa preživjeti i bez tog kredita te da će dugove već nekako zacijelo dalo rezultata. Na krilima takva optimizma servisirati iz tekućih prihoda, ali poručivši pritom počelo se potezati pitanje osnaživanja voznog parka višim organi-ma da Vareš ne zaslužuje biti sapleten u JKP-a, posebice u smislu specijaliziranih strojeva za pokušajima financijskog ozdravljenja dok se gigantzimsko održavanje ulica, pločnika i sličnih površina, skim poduzećima kao još većim dužnicima progleali nije donesena nikakva odluka niti zaključak o dava kroz prste. tome, jer zima je već spakirala kofere i sad valja preNa isti je način načelnik nastupio i po pitanju fagrupirati snage te krpariti loše makadame. moznog milijuna maraka koji bi odlukom Vlade FedeNa raspravu je došla i redovita godišnja informaracije BiH trebao biti isplaćen Varešu kao pomoć izcija o stanju u oblasti gospodarstva te o nezaposlerazito nerazvijenoj općini. Ali milijun je velik i ne da nim osobama (koje se barem vode kao takve) kod se otkinuti tako lako, iako ga (u svojim glavama) već lokalnog Biroa za zapošljavanje. No, njihovo prebrajanje i raspoređuju neki drugi prije samog načelnika. Oni bi to, vele, razvrstavanje po kvalifikacijskoj, dobnoj i spolnoj strukturi – tako i tako... Ponukan tim potkuhavanjem načelnik je kazao: napokon je i to javno rečeno – predstavlja evidenciju koja daje "Ovih ću dana zatražiti prijem i otići u Vladu Federacije, ne da iskrivljenu sliku i ne postiže svrhu. To iz razloga što se veliki bih kukao i molio za taj novac nego s jasnom porukom: ako broj evidentiranih na Birou nalazi samo zbog zdravstvenog govorite da ćete pomoći, onda pomognite, ako nećete pomoći osiguranja. Načelnik je na to kazao: "Mi ćemo koliko sutra, kada onda nam nemojte ni odmagati obećanjima kojima nema mjese pojavi neki ozbiljan poslodavac imati problem, jer se među sta i koja nas zavaravaju!" tisuću i nešto prijavljenih, kad sve prevrneš, ne može iskopati Kao pozitivne pomake između dvije sjednice, načelnik je par stotina radnika odnosno onih koji bi to stvarno htjeli poapostrofirao pojačan interes poduzetnika koji traže lokacije i stati, još pogotovu ako im se kao preduvjet zaposlenja spomene važu poslovne prilike na vareškom području. No, pojačan ne neku obuku ili prekvalifikaciju". znači automatski i ozbiljan, toga je svjestan i načelnik, i zato je U prijevodu i lakonski rečeno: posao traže, a Boga mole da ga istaknuo da ne želi iznositi ishitrene najave o otvaranju novih ne nađu. pogona te licitirati s brojem novih radnih mjesta, iako neki Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš SVIBANJ 2017.

www.fondacija.vares.info BROJ 269

PROMOCIJE

Roman Željka Ivankovića "Rat i sjećanje" konačno je predstavljen i u Zagrebu, 25. travnja 2017., a promotori bijahu susretljivi da dio svojih dojmova o knjizi naknadno podijele i s čitateljima "Bobovca"

S promocije u Preradovićevoj

Pisac na duge staze

misao "Rata i sjećanja", višekratno hvaljenog i nagrađivanog romana sarajevskog autora Željka Ivankovića, sažet je u epiloškoj sekvenci. I kao što penjači na duge staze prolaze sva moguća iskušenja da bi dospjeli na vrh i u ljepoti panorame osjetili užitak bratimljenja s prirodom, tako čitatelj mora dospjeti do zadnje stranice da bi u gustišu asocijacija, privatnih i javnih referencija, u paralelizmu narativnih tokova, s jedne strane okrenutih prema sadašnjosti, a s druge prema prošlosti, dospio do bitnog. Do motiva koji su autora naveli da poslije tolikih knjiga, a iskušavao se u svim mogućim žanrovima, kreira takav roman. Si licet parva componere magnis, sva je prilika da je Ivanković napisao svoj "Rat i mir". Doduše, veliki ruski klasik koristio se historijskim izvorima, dok našem pripovjedaču rat služi kao pozadina, ili kao negativ, na kojem će još jasnije filtrirati ljudske vrline. Ili mane, ovisno o prilici. Za razliku od Tolstoja, koji u epiloškoj sekvenciji beletrizira na temu vlasti i povijesti, Ivanković je orijentiran isključivo na pisanje, svjestan da je to najmanje ili najviše čime u danim okolnostima raspolaže. Nije to samo pitanje afiniteta ili individualnog izbora. Jer prvi piše iz srca 19. stoljeća, zakriljen ulogom nacionalnog, makar i krivovjernog barda, drugi iz bespuća 3. milenija, usidren u mrtvo more lišeno svih iluzija u kojem je čovjek (p)ostao biće tehnike ili je već tehnika sama. S neizbježnom dozom kritičarskog pretjerivanja, moglo bi se isto tako zaključiti da je Ivanković napisao svoje "Gole i mrtve". I kao što Norman Mailer prikazuje invaziju na neki pacifički otok, uranjajući u pro-

Zdravko Zima šlost i služeći se flashbackovima, da bi čim jasnije portretirao svoje junake, naš autor oslikava invaziju na Sarajevo, vraćajući se paralelno u prošlost, da bi objasnio postupke svog središnjeg junaka ili naratora Borisa. Smišljajući svoje petotomne "Zastave", s Kamilom Emeričkim, Jojom i galerijom drugih likova, Krleža je iz historijski fiksirane perspektive romansirao sudbine hrvatskih, srpskih i mađarskih naraštaja, rođenih u zadnjima dekadama 19. stoljeća. To će reći da je koristio autobiografske elemente, koje u "Ratu i sjećanju" nije mogao izbjeći ni Ivanković. U jednostavnom i do ogoljelosti egzaktnom naslovu "Rat i sjećanje" komprimirani su osnovni razlozi romana. Dvije imenice, a između njih sastavni ili rastavni veznik "i". Imenica "rat" odnosi se ponajprije na sadašnjost, a "sjećanje", dakako, na prošlost. Rat je lociran za Sarajevo, sjećanje za Vareš – zavičajni grad glavnog

junaka koji u okolnostima sarajevske opsade dobiva posebne dimenzije. Kad se imaginacija naratora, ujedno i glavnog lika, spoji s ratnom stvarnošću i nemogućnošću da fizički dopre do rodnoga grada, Vareš prerasta u svojevrsnu utopiju. Jer kako je svojedobno primijetio Günter Grass, da bi se o zavičaju moglo pisati, treba ga najprije izgubiti. Zavičajne reminiscencije najviše se dotiču lika majke, klasične Doloroze, kako navodi pisac, talentirane za crnu percepciju svijeta. Osim majke, i oca koji je poginuo u rudniku, poimence se apostrofiraju mnoge znamenite ličnosti iz Vareša i njegove okolice: Matija Divković, Filip Lastrić, Novak Simić, Milo Cipra, fra Lujo Zloušić i drugi. Ratna drama jednako je tako i obiteljska drama. Jer Boris ima dva brata i sestru i možda nije teško pretpostaviti da su se spletom okolnosti u ratnom vihoru sve troje našli na različitim ili međusobno zavađenim stranama. Kao da je nošen kakvim fatalizmom (koji nije ništa drugo nego ludilo povijesti), Boris je svjestan da sudbinu ne može izbjeći. Početkom 20. stoljeća djed je imao svoj rat, četrdesetih godina imao ga je otac, a devedesetih je isto tako zatekao Borisa. Posebna je pak priča, ili priča u priči, da je otac za vrijeme Drugog svjetskog rata zazivao Rafaela Bobana, a stric Josipa Broza. Sve u skladu s Nietzscheom i tezom o vječnom vraćanju istog. S obzirom na sarajevska poglavlja, "Rat i sjećanje" može se odrediti kao obiteljski roman. Ali roman isto tako ima obilježja dnevnika, kronike, romana o romanu, pa i svojevrsnog testamenta. Budući da je središnji junak pisac, uz ratne opservacije ravnopravno participiraju autoreferencijalni fragmenti. Razloge pisanja glavni junak najčešće iznosi u neobaveznim dijalozima sa suprugom i kćerkom. I konstatira na kraju: "Jer, ako nema teksta nema ni nas. Ni mene. Nema ni povijesti." Štošta se može zaključiti poslije romana "Rat i sjećanje", samo ne da Ivankovića nema. Ima ga itekako!

Na promociji Željka Ivankovića u Knjižnici "Bogdan Ogrizović" u Zagrebu nije se okupilo nikakvo mnoštvo. Došao je neki probran svijet, ljudi koji čitaju, razumiju književnost, ali razumiju i ono o čemu Ivanković u svome novom romanu piše. A to je, pogotovu u ovom slučaju, silno važno. Roman "Rat i sjećanje" sarajevski je roman o opsadi, u koji je upisan još jedan, važniji, veći i potresniji, roman o nestajanju, o osvajanju, o oslobađanju – kako iz čije perspektive – jednoga Vareša, a s Varešom i svih privatnih, porodičnih i društvenih sjećanja upisivanih kroz stoljeća života ovoga malenog bosanskog grada. Netko je na toj promociji rekao da je Željko Ivanković napisao najvažniji ili najbolji hrvatski ratni roman. Mislim da je to bio Zdravko Zima. Meni je zbog tih njegovih riječi bilo drago, osjećao sam se kao da mi netko hvali bliskog rođaka, ali još mnogo više od toga, osjećao sam se kao da netko sa strane razumije jezik za koji sam mislio da ga više nitko ne razumije i da smo ostali sami s našim nestajanjima, osvajanjima, oslobađanjima... Miljenko Jergović BROJ 269

SVIBANJ 2017.

ZAVIČAJNI SUSRET

BEČKA ŠKOLA, ODJEL BOROVICA Dugo najavljivani događaj obilježavanja desetogodišnjice osnivanja Zavičajne zajednice Borovičana (ZZB) u Beču, bio je dobro planiran i još bolje realiziran, dana 22. travnja 2017. Kako i priliči takvom jubileju slobodno se može reći da je on kruna svih aktivnosti sadašnjeg vodstva ZZB-a i ove generacije koja je cijelo vrijeme radila na projektu ZZB-a. Sve to organizirati, okupiti toliki broj Borovičana i prijatelja Borovice nije nimalo lagan zadatak, ali kad se radi srcem i s vjerom u svog čovjeka sve se može. Sadašnje vodstvo ZZB-a na čelu sa Stankom Nikolićem i njegovom desnom rukom u Beču, Zorislavom Nikolićem, te ostalim pomagateljima doista je pokazalo pravu i ljepšu stranu svih naših aktivnosti i nastojanja da Borovica živi svugdje gdje žive Borovičani. Tradicija, naša narodna nošnja i borovička pjesma orila se u "Grand sali" u (nekadašnjem nam glavnom gradu) Beču.

usret je počeo svetom misom koju je predvodio naš župnik don Ivan Butum u koncelebraciji s patrom Perom Nikolićem u crkvi sv. Martina. Poslije mise odlazak u "Grand salu" i blaga nevjerica da će tako velika i uređena dvorana biti puna, ali naši organizatori ništa nisu prepustili slučaju. Lagano smo se skupljali, pozdravljali i u nadolazećim satima postalo je jasno da će se dvorana ispuniti, kad se vidjelo da dolaze naši ljudi iz Švicarske, Njemačke, Hrvatske, kao i nas nekoliko (na čelu s našim župnikom i općinskim načelnikom Zdravkom Maroševićem) iz rodnog kraja zbog koga se sve ovo i radi. Program je počeo u 21 sat borovičkom pjesmom i s prelijepim voditeljicama, Andreom Nikolić i Terezom Šimić. Uz njihove pozdrave i obraćanje Zorislava Nikolića u ime organizatora, istupio je predsjednik ZZB-a Stanko Nikolić koji je u svom izlaganju iznio aktivnosti ZZB-a u proteklih deset godina. Stanko se posebno zahvalio svim borovičkim župnicima, dvojici predsjednika ZZB-a, Tomislavu Matoševiću i Borisu Kojiću, te svim donatorima i podupirateljima ZZB-a. Govorio je o svim projektima koji su realizirani u Borovici i predstavio brošuru "Borovica živi" u kojoj je prezentirano sve što je urađeno i što se planira uraditi u skorijoj budućnosti. Poslije Stankovog izlaganja prisutne je pozdravio naš župnik don Ivan te u svom kratkom, ali jasnom obraćanju upozorio prisutne da sve ovo ima smisla ukoliko bude novih povratnika i novih ljudi koji će zamijeniti one čiji biološki sat kuca posljednje otkucaje! Uz blagoslov i kratki zagovor za one koji su sve organizirali i pripremili, te na koncu

SVIBANJ 2017.

N. Šimić poziv za nedjeljnu misu (sutradan), župnik je zaželio dobar tek te se pridružio blagovanju u sklopu kog je poslužena čuvena bečka šnicla i pored nje druge delicije uz neizostavnu ormašicu koju su pripremile vrijedne Borovičke iz Beča po receptima svojih baka. Uz laganu večeru i glazbu grupe "Spomenar" prisutnima su se obratio i Nikola Šimić, koji je zahvalio ZZB-u na potpori pruženoj svim projektima u Borovici te pozvao općinskog načelnika gosp. Zdravka Maroševića, kojemu je uručio brošuru "Borovica živi" i zamolio ga da se obrati nazočnima. Načelnik, vidno uzbuđen, pozdravio je nazočne u svoje osobno ime i u ime cijele općinske administracije te zahvalio na pozivu u Beč, na ovaj susret koji je nazvao "veličanstvenim" i pozvao sve, a posebno Borovičane, da ne zaborave rodni kraj i da u novim okolnostima ulože svoj kapital u vareški kraj. Poslije načelnikovog obraćanja na pozornicu je izašao gost večeri Duško Kuliš, te uz pozdrav i kratko obraćanje najavio dobru zabavu do sitnih jutarnjih sati. Tijekom nastupa smjenjivali su se hitovi našeg popularnog Kuliša uz neizostavno kolo. Bila je tu i tombola uz vrijedne nagrade svih sponzora bez kojih se ovako nešto ne bi moglo ni organizirati. Svim sponzorima doista želimo zahvaliti na prilozima i dobroj volji da podrže ovakve susrete te ih sve pozivamo na naš patron 6. kolovoza u Borovici, da im se još jednom možemo zahvaliti i na našem Požeblju. Prenijeti sve emocije i veselje koje je te noći bilo u Beču na Borovičkoj večeri nije

BROJ 269

U povodu obljetnice ZZB je objavio vrlo kvalitetnu i sadržajnu brošuru, sa zastupljenošću 12 autora i aktivnostima koje ovu župu održavaju začuđujuće vitalnom

lako, stoga preporučamo našu web i facebook stranicu da se pregledaju i vidi dio atmosfere koja je vladala te noći. Jutro je brzo došlo i, kako kažu, sve što je slatko – kratko traje, pa tako i ova nezaboravna večer. U sitne sate smo se lagano počeli razilazili, neki u hotel, neki kod rodbine, a neki i u jutarnje razgledavanje Beča s malo više promila u krvi, ali sve mirno i dostojanstveno kako i priliči bečkoj školi s odjeljenjem u našoj Borovici. Zbog održavanja tradicionalnog Bečkog maratona, do crkve "Am Hof" nismo mogli doći autom nego U-bahnom, te je nas nekolicina uspjela stići u zadnji trenutak. Misu je predvodio naš župnik don Ivan s patrom Perom uz izravan prijenos Hrvatskog radija "Bobovac" iz Vareša. Uredniku HR "Bobovac" Vareš gosp. Ivanu Lovriću trebamo doista zahvaliti i čestitati jer je u kratkom roku uz pomoć sestara franjevki u crkvi uspio instalirati svu opremu i omogućiti izravni prijenos svete mise na radiovalovima našeg "Bobovca". Uz prepunu crkvu i nadahnutu propovijed našeg župnika, te kratki susret Borovičana poslije mise u pastoralnom centru Hrvatske katoličke misije u Beču naše druženje se privelo kraju. Sa željama za sretan put i do skorog viđenja svi se uputismo u svoju svakidašnjicu. Na kraju samo riječi hvale organizatorima, te iščekivanje susreta u našoj Borovici za naš patron!

NAŠI SPORTAŠI

PRESTROJAVANJE PČELARA

Naš ultimate fighter (desno) na pobjedničkom postolju

Mirčić – treći u Europi! Vladimir Ruf

arešani, kako oni nastanjeni u Varešu, tako i oni van granica naše općine ne prestaju oduševljavati svojim uspjesima svih vrsta, pa tako i sportskim. Tako nas priča dovodi i do Marija Mirčića, diplomiranog inženjera arhitekture, koji je početkom travnja nastupio na poznatom i priznatom međunarodnom turniru MMA (Mixed Martial Arts ili: mješovite borilačke vještine), gdje se okupila masa boraca i zagriženih fanatika ovog sporta. Mirčić se, inače, devet godina bavi brazilskom borilačkom vještinom jiu-jitsu, "dominantnom borilačkom vještinom danas", koja doživljava ekspanziju u svijetu i kod nas, a jedan od popularizatora jiujitsua na našim prostorima je svima poznati Mirko Filipović – "Cro Cop", uz čije su nastupe mnogi i počeli trenirati ultimate fight. Danas je ovaj uspješni 35-godišnjak, inače nastanjen i zaposlen u Mostaru, član kluba "Slava MMA", koga vodi Slaven Planinić, bosanskohercegovačka legenda mješovitih borilačkih vještina ili kako ga mediji nazivaju "mostarska enciklopedija za borilačke vještine". Europsko jiu-jitsu prvenstvo, u inačici No-Gi (bez kimona), ove godine održano je u Rimu te je na njemu sudjelovalo čak tri tisuće natjecatelja u nekoliko kategorija, a sam trener Planinić nije mogao skriti oduševljenje rezultatima koje su postigli njegovi momci, koji spadaju u

Trgovinska radnja

sami vrh timskih rezultata u Bosni i Hercegovini. Naime, u tri dana natjecanja u Rimu momčad "Slava MMA" ostvarila je trinaest pobjeda i pet poraza, što je izuzetan rezultat. Dan prije EP-a, član momčadi Mario Martinović osvojio je drugo mjesto na natjecanju Rome Open, a na samom EPu David Pušić i Domagoj Soldo postali su viceprvaci Europe u svojim kategorijama i klasama, dok je naš Mario Mirčić, nositelj ljubičastog pojasa, nastupio u kategoriji Master 1. Tu je prošao dva kola, a u trećem izgubio na bodove, te tako osvojio treće mjesto na Europskom prvenstvu. Dakako, Mario ne namjerava stati. Već 13. svibnja u Zagrebu održava se izuzetno jak turnir – "Zagreb International Pro JiuJitsu Championship – GI" na kojemu je sudjelovanje prijavilo mnoštvo boraca iz čak dvadeset i osam zemalja (među njima i Poljak Adam Wardzinski, jedna od ikona ovog sporta), a pretpostavlja se da će BiH predstavljati samo momčad Slavena Planinića. Mirčić ističe kako su sponzori koji su pomogli momčad isključivo iz Mostara i Hercegovine, te da je prije prvenstva poslao zamolbu za sponzorstvo i općinskom organu uprave u Varešu, koji mu nažalost nije odgovorio. Mi Mariju možemo poželjeti samo sreću i još puno uspjeha na idućim natjecanjima – jer je to nesumnjivo zaslužio!

N na

Udruga građana pčelara "Polen" Vareš, dana 31. marta 2017. održala je izbornu skupštinu na kojoj je izabrano predsjedništvo udruge, nadzorni odbor i komisije za unapređenje pčelarstva, zaštitu pčela i normativne akte. Predsjedništvo je zatim za svoga predsjednika izabralo mr. Krunu Riđića, za njegova zamjenika Šabana Ibrišimovića i za tajnicu udruge Vedranu Mirčić. Pred udrugom, nakon godine skromnog rada, stoje ozbiljni zadaci. Udruga trenutačno broji 35 članova koji imaju 1.050 košnica. Izuzetno hladna zima 2016/17. ostavila je traga i na pčelinja društva. Prema podacima s terena udruženje je ostalo bez 330 košnica! Razlozi ovako velikih gubitaka su višestruki: topla i duga jesen i s tim u vezi veći utrošak hrane za njegu pčelinjeg legla, bolesti pčela i loše pčelarske prakse. Cilj udruge je da male pčelare, a takvih je u udruzi najviše, primjenom nauke i modernog načina pčelarenja učini "velikim" – poveća broj košnica, smanji gubitke i poveća prinose po košnici. U tom cilju udruga je 25. aprila 2017. održala predavanje s temom "Izimljavanje i priprema pčelinjih društva za proljetnu pašu". U sali općine Vareš okupilo se 30-ak zainteresiranih pčelara, a predavač je bio istaknuti pčelar-praktičar prof. Bašić Fahrudin. Pčele i pčelari danas trebaju pomoć društva. Zagađivanje okoline, prskanje pesticidima voća i povrća, a posebno intenzivno prskanje malinjaka, truje pčele koje nisu u stanju izdržati borbu sa sve agresivnijim insekticidima. Stoga je predsjedništvo udruge pokrenulo inicijativu da se uvede više reda kod prskanja kultura, ali i selećeg pčelarenja, i nju je podržalo Općinsko vijeće. Udruga ujedno poziva sve bivše članove, simpatizere i zainteresirane da pristupe udruzi i do kraja juna uplate članarine, a sredstva će, uz ostale prihode, biti namjenski uložena. K. Riđić

Vareš

školski pribor • udžbenici • knjige • uredski materijal • suveniri ul. Čaršija bb darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja

vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179

BROJ 269

SVIBANJ 2017.

USKRSNO-VASKRSNI KONCERT

rekrasnim koncertom sjajne banjolučke etno grupe "Trag" održanim 17. travnja 2017. u vareškoj kino dvorani, veličanstveno je proslavljen najveći i najradosniji kršćanski blagdan Uskrs – koji se ove godine slavio istog dana po gregorijanskom i po julijanskom kalendaru. Ideja o zajedničkoj proslavi Uskrsa i Vaskrsa potekla je od vareškog župnika fra Mirka Majdandžića i jereja Božidara Tanovića iz Ilijaša, koji opslužuje pravoslavni hram Pokrova presvete Bogorodice u Varešu, a realizirana je pod pokroviteljstvom i uz materijalnu potporu načelnika općine Vareš Zdravka Maroševića. Nakon pozdravnih riječi gradonačelnika publici su se obratili fra Mirko i jerej Božidar u govorima prožetim duhom ekumenizma, pozivajući na jedinstvo ne samo kršćana nego svih ljudi jer smo svi djeca istog Stvoritelja. Koncertu je prisustvovao i vareški imam, efendija Sadžid Ramić i u tom kontekstu Vareš bi zaista mogao biti paradigma suživota, tolerancije i zajedništva ne samo u BiH, nego i u cijelom svijetu. Blagdan je dakle proslavljen na najbolji mogući način – koncertom, jer muzika (čiji univerzalni govor svi razumijemo) daje snagu i oplemenjuje ljude koji preko nje postaju prijatelji. Etno grupa "Trag" njeguje tradicionalnu muziku Balkana: Bugarske, Makedonije, Kosova, Srbije, Crne Gore, BiH i Hrvatske. Balkan je prostor na kojem se susreću i međusobno prepliću kulture Istoka i Zapada, te prožimajući i obogaćujući jedna drugu tvore specifičnu civilizacijsku tekovinu. U muzičkoj umjetnosti se osjeti dah Bizanta s osebujnom melizmatičkom melodijom, a Bizantija je sama po sebi simbioza helenističke tradicije i orijentalnih kultura Antiohije (današnje Sirije) i Perzije. S druge strane, temperamentni orijentalni ritmovi u ⅞ i sličnim taktovima etno muzici Balkana daju specifičnu "fizionomiju", po čemu je prepoznatljiva i popularna poput soula i bluesa afroameričkih crnaca. Etno grupa "Trag" je vokalno-instrumentalni sastav koji broji 10 članova: četiri ženska vokala, koje odlikuje ujednačenost timbra u širokim rasponima bogato iznijansirane dinamike, stabilnost intonacije, dobra dikcija i logično fraziranje, i šest izvrsnih instrumentalista s izvanrednom muzičkom kulturom i inteligencijom te bravuroznim majstorstvom u tehničko-reproduktivnom smislu. Akcent je na tradicionalnim glasovima i instru-

"Trag" je ostavio traga u srcima vareške publike

DUŠA NARODNA prof. Željko Sertić mentima: frule, gajde, kaval, tarabuk i tapan, a pored njih u sastavu su i klasična violina i gitara, te moderni elektronski stage piano klavir i bas gitara. Članove okuplja ljubav prema narodnom stvaralaštvu i želja da izvornu narodnu muziku otrgnu od zaborava, ali i da je približe uhu današnje publike. Tradicionalne ritmove i melos odjenuli su i utkali u vlastite veoma inventivne aranžmane. Ove pjesme su dio narodne baštine, stoljećima su se prenosile s koljena na koljeno i živjele u narodu. Slijedeći trag te baštine etno grupa "Trag" je u ove pjesme udahnula svoj osobni izraz, kao i duh sadašnjeg vremena. Većina njih, pored zvanja i zanimanja kojima se redovito bave, ima i solidno muzičko obrazovanje, neki i završenu muzičku akademiju. Grupu sačinjavaju profesori, arhitekti i ekonomisti, a umjetnička voditeljica Valentina Milekić je pored završene muzičke akademije i magistra književnosti, te predaje na filološkom fakultetu u Banjoj Luci. Posebno su impresivni ženski vokali. Njihova specifičnost je između ostalog i to što su djevojke veoma različitih boja glasova i ne teže uniformnosti, svaka od njih pjeva svojim stilom pjesme koje njenom glasu i temperamentu najviše odgovaraju. Teško bi bilo izdvojiti bilo koju jer svaka ima svoju zdravu boju i ornamentiku. Pjevajući grupno, responzorijalno ili solistički, primjenjivale su različite vokalne tehnike, od rustikalnog stila do grleno alikvotnog pjevanja u slobodnom rubato

AMI

SVIBANJ 2017.

BROJ 269

ritmu s obzirom na silabičko bogatstvo melodije. Pri tome su i plesale, ali to nije bila šablonski uvježbana koreografija koja prati estradne nastupe nego spontana ponesenost pjesmom, jednostavno pjevale su srcem, tijelom i dušom jer je u tim pjesmama i satkana duša narodna. A to pjevanje srcem i dušom se ne uči niti se može naučiti, s time se rađa i dolazi na ovaj svijet i to ne može svatko jer nije svima od Boga dano. Sjajni instrumentalisti su se samo nadovezali na imaginaciju raspjevanih djevojaka, tako da se kompletna etno grupa "Trag" nadahnuto, sugestivno, emocionalno i kreativno razigrana stopila u jedinstven zvuk, dah i ideju. Bila je to ona vrsta kreativnosti kada se zamisao izvođača neodoljivo prelijeva na publiku, da bi se doživljaj odatle vraćao izvođačima motivirajući ih na najviše stvaralačke uspone i izuzetno homogen zvuk s preciznošću dovedenom do savršenstva. I što još reći na kraju? Pored ženske vokalne grupe "Corona" iz Sarajeva i jednog od tradicionalnih miholjskih koncerata koje smo do sada slušali, koncert banjolučke etno grupe "Trag" ostat će u analima "vareške glazbene povijesti" kao senzacija koju je bilo vrijedno doživjeti. Osobno se zahvaljujem svećeniku fra Mirku i svešteniku jereju Božidaru koji su to osmislili, našem gradonačelniku Zdravku Maroševiću koji je to podržao i omogućio te, naravno, Banjolučanima koji su između brojnih nastupa (40 koncerata godišnje) diljem svijeta, od Moskve do SAD-a, izdvojili vrijeme i za nas u Varešu.

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 7

BITKA ZA PRUGU U Zagrebu je, u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) a pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, 25. travnja 2017. godine održan znanstveni skup "Valorizacija intermodalnoga logističkog koridora Ploče–Mostar–Sarajevo–Vukovar". Time je HAZU (150 godina nakon što je njegov utemeljitelj biskup Josip Juraj Strossmayer pokrenuo tu inicijativu) aktualizirao sjedinjenje Slavonije i Dalmacije, odnosno srednjeg Jadrana i Podunavlja. No, u projekciji željezničkog povezivanja istočne i južne Hrvatske svaka prečica vodi kroz Bosnu i Hercegovinu za koju se također očekuje da prepozna svoj interes, pa su tako na skup pozvani i brojni politički i ekspertni dionici izvršne vlasti iz naše zemlje. Organizatori su u najavi iznijeli očekivanja da će skup svojim prijedlozima i znanstvenim i stručnim radovima pridonijeti rješavanju razvojne problematike za spomenuta rubna i alocirana područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Rasprava je i okončana usvajanjem Deklaracije o tzv. domovinskom koridoru Jadran–Podunavlje, a tema je ovoga skupa nama zanimljiva stoga što bi spomenuta željeznička trasa u jednoj varijanti mogla prolaziti i kroz Vareš.

ajviša znanstvena ustanova u Hrvatskoj, odnosno njezino Znanstveno vijeće za promet, kroz ovu je znanstvenu raspravu vladajućem establishmentu svoje zemlje skrenula pozornost na stratešku važnost ovog pitanja, kako s aspekta povezivanja Slavonije i Dalmacije, tako i s aspekta uključenja u paneuropski koridor Baltik-Adriatik. O prvom aspektu, dakle nacionalnom značaju takva projekta, citiramo prof. dr. sc. Sanju Steiner, s Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu: "Ne postoji pozvanije, mjerodavnije i zaslužnije mjesto od najviše znanstvene ustanove u Hrvatskoj s kojeg bi se pozvalo na raspravu o funkcionalnoj integraciji hrvatskih područja, kao preduvjeta ekonomske i socijalne kohezije. (...) Danas, u kontekstu novih geopolitičkih i geoekonomskih relacija u regionalnom okruženju, prepoznaje se nužnost artikulacije strategijske važnosti trasiranja koridora Jadran–Podunavlje, od luke Ploče preko Bosne i Hercegovine do luke Vukovar, koji bi povezao i funkcionalno integrirao područja Slavonije i Dalmacije, omogućio demografsku revitalizaciju, gospodarsku regeneraciju i društveni napredak, te opstojnost življenja hrvatskoga naroda u tim krajevima. Atribucija 'domovinski' tom koridoru pripada stoga što u Bosni i Hercegovini prolazi kroz područja tradicionalnog obitavanja hrvatske populacije. U tim po-

Prikaz koridora (s obje varijante)

Domovinski koridor M. Marijanović dručjima prije rata živjelo je 400 tisuća Hrvata, a danas ih je samo nešto više od 100 tisuća." Drugi je aspekt međunarodni i na tom se polju oko željezničkog koridora sudaraju interesi zemalja u regiji. O tome je predsjednik Znanstvenog vijeća za promet akademik Josip Božičević u uvodnom obraćanju ovako naznačio: "(...) Zbog sustavnog zanemarivanja prometnog, ekonomskog i društvenog razvoja regija istočne i južne Hrvatske, kao i Bosne i Hercegovine, te zbog dosadašnjeg nedostatnog diplomatskog angažmana na Bečkom samitu u rujnu 2015., od Vc koridora ostala je u razvojnom planu samo dionica Ploče–Sarajevo. U prethodnom razdoblju, zbog izrazito usloženih diplomatskih odnosa između Hrvatske i Mađarske, u Mađarskoj su redefinirani nacionalni strategijski planovi kojima se odgađa modernizacija dionice željezničke pruge od Budimpešte prema Osijeku, kao važnog integralnog dijela Vc koridora, a dinamički se modernizira i razvija alternativna željeznička pruga Budimpešta–Subotica (Novi Sad), koja u potpunosti obilazi područje Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Također, mijenja se vlasnička struktura u operativi mađarskih željeznica i njih u cijelosti preuzimaju austrijske željeznice. Može se BROJ 269

stoga simulirati da Austrija, Mađarska i Srbija trilateralnim sporazumom preusmjeravaju tokove teretnog prometa, a Hrvatska i Bosna i Hercegovina zbog toga ostaju dugoročno prometno izolirane." Kao nositelji organizacije ovog znanstvenog skupa Steinerova i Božičević bez rukavica su upozorili da po pitanju prometnog pozicioniranja Hrvatske u središnjoj i istočnoj Europi stvari zasad uopće ne stoje dobro (a što bi se tek imalo reći za Bosnu i Hercegovinu!?). "Višegodišnje razdoblje inertne hrvatske politike u postavljanju nacionalnih strategijskih prioriteta prometnog razvoja, susjedne države iskoristile su za afirmaciju konkurentskih pravaca u svojim zemljama, provele intenzivnu modernizaciju postojećih željezničkih pruga te inicirale nove investicije u prometnu infrastrukturu putem zajmova europskih i ostalih financijskih institucija", kazali su Steinerova i Božičević Večernjem listu još u pripremi ovog skupa. U igri je, kao što vidimo, jako puno interesa pa kako se države nadmudruju između sebe, tako to čine i regije unutar jedne države, a onda i gradovi odnosno općine unutar tih regija. Tu nas već priča dovodi i do Vareša. Za one koji su to propustili, a da bi bolje razumjeli kontekst kao i značaj (zamišljene) pruge Vareš–Banovići, podsjećamo na opširan tematski osvrt koji smo objavili u "Bobovcu" broj 253 od siječnja 2016. Našem je tadašnjem pisanju prethodila prezentacija što su je, s ciljem aktualiziranja izgradnje ove pružne trase, u vareškoj općinskoj dvorani održali stručnjaci s Fakulteta za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu. Tom su prilikom predočeni svi benefiti što bi ih donijela izgradnja tih 50 kilometara potpuno nove pruge između ova dva grada, a koja su, istini za volju, u smislu međusobnog povezivanja najmanje bitna, pogotovu se to odnosi na Vareš koji više nije ni sjena industrijskog mjesta. Naime, trasa preko Vareša i Banovića (kao alternativa postojećoj pruzi preko Zenice i Doboja) bila bi cijelih stotinu kilometara kraća i stoga je ulaganje u izgradnju ove pružne dionice ocijenjeno dugoročno isplativijim. Također smo pisali o njezinu značaju glede direktnog spajanja Sarajeva i Tuzle, kao i kraćeg spajanja Sarajeva i Beograda. A konačna potvrda njezine opravdanosti bilo je uvrštavanje u Okvirnu strategiju transporta BiH. No, onda se u prikupljanju i pripremi materijala za znanstveni skup u Zagrebu dogodilo da unutra uopće nema spomena trasi Vareš–Banovići, niti je ista bila predočena u prvobitnom grafičkom prikazu! To je dalo naslutiti da su veće i razvijenije općine kroz koje prolazi postojeći željezSVIBANJ 2017.

NA MARGINAMA TRIBINE Intermodalni koridor Vc prolazi područjem Hrvatske i BiH. U Hrvatskoj, na njegovoj trasi nalazi se 16 općina i gradova, a na području BiH 18. U širem smislu, glavna prednost koridora od Ploča do Vukovara preko BiH je u tome što bi omogućio skraćenje puta iz Azije do europskih kontinentalnih luka na Sjevernom moru te donio znatno smanjenje operativnih troškova prijevoznicima, kao i ekološki prihvatljiviji način transporta u odnosu na alternativne europske prometne pravce. U projekcijama, dakle, ovaj koridor jako dobro kotira, no u praksi sve je još daleko od toga da se kotači europskih vlakova zakotrljaju ovdašnjim zastarjelim prugama. nički pravac (Kakanj, Zenica, Žepče, Doboj) zakulisno uspjele istisnuti ono što je zacrtano Strategijom, a za račun očuvanja svojih parcijalnih interesa. Nekome tu nije išlo u prilog da se u materijalima za raspravu nađe ono što se na kraju ipak našlo, a riječ je o usporedbi udaljenosti: Sarajevo–Vukovar, preko Doboja – 307,4 km, a preko Brčkog – 205,1 km. To znači, trasa koja bi podrazumijevala izgradnju dionice Vareš–Banovići kraća je za više od golemih 30 posto! Slijedom toga, a za razliku od načelnikâ općinâ uz (nazovimo je) zeničko-dobojsku trasu pruge, načelnik općine Vareš nije bio dobio ni pozivnicu za znanstveni skup. No, došlo je napokon vrijeme da se počne stajati na kraj takvim marifetlucima pa je pravodobnom intervencijom, koju je inicirao (ponosno rečeno: naš) akademik Anto Markotić – a nakon primljenog dopisa Općine Vareš vezanog za ovaj međunarodni skup HAZU-a – najprije preko čelnika Znanstvenog vijeća odbora HAZU-a za tehničke znanosti akademika Stjepana Jecića, pa zatim predsjednika HAZU-a akademika Zvonka Kusića, predmet ispravke dospio na Znanstveno vijeće za promet HAZU-a. Tada su akademici Božičević i Markotić usuglasili stajališta, a sukladno primjedbama Općine Vareš o uvrštavanju željezničkog pravca Vareš– Banovići kao ravnopravnog prijedloga. Nakon toga ovaj prijedlog konačno postaje oficijelnim prijedlogom HAZU-a i konferencije za raspravu i usvajanje, a na koncu je usuglašeno i to da načelnik općine Vareš bude službeno pozvan na skup. Tako je, dakle, potencijalni koridor kroz Vareš ipak "vraćen u život", za što je potrebno izraziti zahvalu akademiku Markotiću, te navlastito profesorici Steiner i akademiku Božičeviću. A bitka za koridor, kako možemo zaključiti, tek se ima odigrati – i to na više razina. SVIBANJ 2017.

O svetoj Jadvigi govorio je profesor Andrija Lovrić

Poljska svetica

kao moguća poveznica M. Marijanović

organizaciji Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak" – Podružnice Vareš dana 6. svibnja 2017. godine u velikoj dvorani Općine Vareš upriličena je javna tribina "Bobovački korijeni svete Jadvige". Realizacija ove teme u cijelosti je pripala gostima iz zagrebačke Glavne podružnice "Napretka", a sve je ugovoreno na inicijativu Mladena Miletovića, nekoć Varešanina, čija je finalna zamisao da štovanje ove svetice – zbog njezina porijekla – zaživi i u nas. O svetoj Jadvigi, koju se slavi kao zaštitnicu Poljske i ujedinjene Europe, upućujemo na tekst objavljen u našem listu broj 258 od lipnja 2016., s gotovo identične tribine održane tada u Zagrebu, s istim glavnim predavačem. To iz razloga da se ne bismo ponavljali kada je riječ o, istina, kratkom životu (1373-1399), ali iznimnoj biografiji sv. Jadvige. Vrhunski kompetentan mr. sc. Andrija Lovrić, uz to i vješt orator, svejedno je morao kratiti neke dijelove svoga izlaganja jer je povijesni kontekst iz razdoblja života i vladanja Jadvige Anžuvinske složen i višeslojan. Od svega što je govorio i putem videoprojektora slikovno i grafički predočio mogla bi se sklopiti cijela brošura, tako da je to bila rijetko dobra prilika za produbljivanje znanja o povijesnim gibanjima i životnim "mukama" europskih odličnika u doba poznog srednjeg vijeka. BROJ 269

Solidan broj Varešana u publici mogao je dakako biti i veći, a još bi značajnije bilo da se može teme poput ove nekako učiniti privlačnim i mladima, barem ponekom darovitom školarcu, no kako kad među znatiželjnima nisu bili ni njihovi prenositelji znanja (čast izuzetku). Zagrebački gosti od ugleda i znanja na tribini su bili počašćeni prisutnošću vareških župnih svećenika fra Mirka Majdandžića i fra Ante Cvitkovića, kao i općinskog načelnika Zdravka Maroševića, pod čijim je pokroviteljstvom ona i održana. A u pozadini same tribine odvio se prijatan i ničim opterećen susret čelnih ljudi dviju podružnica, te razmjena sasvim različitih iskustava određenih mjestom djelovanja. Na razini predsjednika dipl. ing. Mario Mirčić srdačno je dočekao prof. dr. sc. Tomislava Dubravca, a susreli su se i kolege tajnici. Jutro poslije, a s obzirom na njihov renome, vrijedno je bilo oslušnuti misli gostiju na odlasku iz Vareša. Profesor povijesti Lovrić i doktor šumarskih znanosti Dubravac bili su svaki na svoj način očarani Varešom, u skladu sa svojim oblastima zanimanja, iako im Bosna zapravo i nije strana jer su rodom iz Kupresa i Gradačca. Dojmu je zacijelo doprinijelo što su osvanuli u okružju crnogorice na Strici, u motelu na proplanku, i u društvu Tonija Petkovića, a on je pokretna vareška enciklopedija. "Ovo mjesto vrvi poviješću", zaključno je kazao profesor Lovrić, kojemu je susret s Varešom bezmalo predstavljao otkriće raja. Sastanak za rastanak upriličen je uz razmatranje: kojim pravcem nastaviti kad je u pitanju započeta inicijativa. Gorljivi Miletović ostaje uz svoju ambicioznu ideju, uvjeren da će jednoga skorog dana Poljaci dolaziti u turistički i hodočasnički posjet djedovini svoje nacionalne svetice, pa stoga zagovara da se u Varešu o jednome od prigodnih datuma uvede u praksu služenje misnog slavlja svetoj Jadvigi na spomen i čast. Povjesničar Lovrić, pak, sa stručnog je aspekta zapazio kako Varešu odnosno Bobovcu puno prije nedostaje galerija povijesnih ličnosti iz dinastije Kotromanića, predočena u bilo kojoj umjetničkoj formi ali s vjerodostojnošću prikaza, među kojima bi mjesto trebala naći i kraljica Jadviga, a po svojoj majci Elizabeti i djedu banu Stjepanu II., jer ona zapravo nikada i nije živjela u Bosni. I samo će vrijeme pokazati hoće li sveticom priznata Jadviga, osim u našem listu, doista uhvatiti korijena oko danas oronula Bobovca, koji tešku muku muči i s vlastitim bitkom.

PUTOPIS

Crkva u Getsemanskoj špilji

Svetoj zemlji u po'ođane (VI) BAZILIKA SVIH NACIJA U pastoralnom ozračju Getsemanija, koji čini jedan od najupečatljivijih kutnih kamenica svetog Jeruzalema, uzdiže se Bazilika svih nacija, izgrađena između 919. i 924. godine po planu talijanskog arhitekte Berluzzija. Crkva, poznata i pod imenom Bazilika Agonije, kao sjećanje na noć koju Isus provodi uoči Muke, u svojoj arhitektonskoj strukturi i izvedbi mješavina je onoga što je tipična kršćanska bazilika (pročelje, brodovi, temelji) i onog što je crta islamskog arhitektonskog izraza (bočne strane i krov s mnogobrojnim malim kupolama). Ime Bazilika svih nacija dobila je po nebrojenim prilozima za njenu gradnju koje darovaše vjernici cijelog svijeta, pa tako otkupljeno zemljište s ruševinama prilaže i kršćanska obitelj Brankovića iz Sarajeva. S ruševinama!? Primivši kršćanstvo rimski car Teodozije pod konac IV. stoljeća gradi baziliku za kršćane koji posjećuju Getsemani. Perzijanci je ruše početkom VII. stoljeća, a kršćani obnavljaju. Muslimani pod konac istog stoljeća ruše, a onda križari kraj temelja Teodozijeve bazilike grade Baziliku Presvetog Otkupitelja. Opet se ruši! Potkraj prošlog i početkom ovog stoljeća iskapaju se ostaci Teodozijeve i križarske bazilike i gradi ova sjajna moderna bazilika Agonije – Krvava znoja Isusova ili Bazilika svih nacija. Pročelje koje izgleda kao zasebno i opasano nježnom mrežastom ogradom od kovanog željeza uzdiže se iznad stepeništa, srezanog za – ni posrnut', ni zagrancat'. Strukovi stupova svojom brojnosti čine tri velika luka koji omeđuju atrij

Piše Ivana M. Slugić (natkriveni ulaz) i drže središnju plohu pročelja s mozaikom Krista u prikazu kako se kod svoga Oca zalaže i moli za ljude. Postranični dijelovi mozaika pokazuju tu svjetinu. Krov s brojnim malim kupolama, koje sunce oboji "konjogrizno" plavom, daje crkvi orijentalnu draž. Prozori od alabastra boje unutrašnjost bazilike mliječno bijelim i tako joj daju mek, sjetan i prigušen ton. Ovo će svjetlo pomoći da nas ne "udavi" komad stijene gdje Isus moli uoči Muke. Ovu hrid uokviruje kruna od kovanog željeza, sa šiljcima u obliku trnja od iste kovine. Unutrašnjost crkve obložena je mozaicima tamnoplave boje. U postranim apsidama dva mozaika govore o dva dijela Muke: Judin poljubac i Isusovo uhićenje. Bizantski štih crkvi daje podni mozaik u vidu linija koje se lome pod pravim kutom ili spirala koje nastavljaju put prema prošlosti kao meandri. CRKVA MARIJINA GROBA Poznata je i kao crkva Uznesenja. Kamen, po ruci majstora složen tako da njenoj vanjskoj arhitekturi daje strog, ali ne i hladan dojam. Sviđa mi se njen skromni portal s nekoliko lukova i "kamenih greda" koje proviruju ispod krova. Kad se vrata otvore i na, širokih pod nogu i za ne svratat', 47 stepenica pane svjetlo prvih svijeća, onda vidite gdje ste došli. Brojnost stepenica, svijećâ i vrijeme silaska pripremaju vas za susret s Njenim grobom. Ovom crkvom danas upravlja armenska i grkopravoslavna Patrijaršija. Iako su je među ostalima gradili i križari, BROJ 269

među ostalim rušili muslimani, kripta odnosno Marijin grob nije diran. Ukrasi u crkvi, a napose njena osvijetljenost svijećama i ikone ukazuju na njene upravitelje. Oči se odmaraju u ovoj svjetlosti. Središnje kandilo, od srebrom necanog ruba, propušta svjetlost tako da osvjetljava Marijin grob najsitnijom cvasti kunice. Silazeći niz stepenište do kripte zdesna se nalazi grobnica kraljice Melisande, žene Boduena II., kralja jeruzalemskog, ali je ona danas preinačena u kapelu sv. Joakima i Ane, Marijinih roditelja. Nenađiđana središnja kripta stilski je dogonjena slikama, umirujućim ikonama, kandilima s crvenim i tirkiznim staklenim cilindrima, a svod i zidovi od na mjeru rezanog kamena daju Grobu mir i Uznesenju stvarnost. Svatko se na svoj način obraća ovome mjestu! Svjetlost koju kandilo cvjetasto cijedi kroz sitnu sitku ruba pada na kamen Marijina groba tako da zapamtim samo očima. Ivanovo evanđelje koje govori o Marijinom životu i smrti u Efesu, najmoćnijem i glavnom gradu tadašnje Istočne rimske provincije Male Azije, danas je odbačeno. Smirene su želje i Marijin je grob ispod glavnog oltara u kripti kao istina. Izađem, okrenem se još jednom prema tako "križarskom" licu crkve. GETSEMANSKA ŠPILJA (GROB U VRTU) Špilja, mjesto gdje Isus izdan od Jude biva uhićen, otkrivena je u blizini crkve Marijina groba. Unatoč nekim učinjenim popravcima Getsemanska špilja je među najsvetijim mjestima Jeruzalema, onim koja su najbolje sačuvala ozračje i vjerodostojnost pogleda na vrijeme i događaje koji su obilježili Isusov život. Počevši od VI. stoljeća ovo mjesto, prije toga korišteno kao tavan ili spremište za žito, služilo je kao refektorij – blagovaonica za neke kršćanske zajednice. Unutrašnjost špilje čiji je svod ispupčena živa stijena djeluje toliko snažno da lebdite. Zamislite ovako: sjednete u tunelu prema Ponikvi, upalite fajercag i pogledate svod. Crkva je ukrašena muralima – zidnim slikama. Iznad glavnog oltara je mural gdje se jasno raspoznaje Isus dok moli među svojim sljedbenicima. Slika je toliko dojmljiva da ako se potpuno predate trenutku, koji vam je možda samo sada dat, možete čuti molitvu. A murali iznad postraničnih oltara pokazuju Uznesenje Blažene Djevice i Judin poljubac. (nastavit će se) SVIBANJ 2017.

PRIČE IZ VAREVALLIUMA (III)

Unuk posro Franjo A. Zlović

egendarni Miško Zlović, majstor i po, ljudina još veća, vareški 'šiša ljubac' od formata i tradicije, nažalost pretjerao pa mu jetra otkazala poslušnost. Doktori se ustrčali, drž' vam'-drž' tam', pa ga naposljetku pod hitno poslali u Sarajevo u bolnicu, ne bi l' ga, kao prvo, odvojili od 'šiše', tj. boce, a onda i podvrgli mogućem liječenju. Al' jok! Naime, Miško je bio jedan od onih nepopravljivih, jedan od onih vareških 'junaka' iz poznate priče o 'šiša-domaćinima' što se svakog mjeseca trudiše nabaviti 'gibiru' nastojeći pritom što 'pravilnije' rasporediti zarađenu 'crkavicu', po vareški plaću ili 'pemziju', svejedno: 300 za rakiju, 200 za mlivo, 150 za mast i ulje, 130 za krompir, 100 za mlijeko, za odjeću... struja, voda... jok, ne mere! Idemo ispočetka: 300 za rakiju, 150 za 'ranu, mlivo... I tako unedogled. A žena k'o i svaka žena, što će jadna nego šutjet' i trpjet', gutat' u se, kolutat' očima od muke, baš k'o i mnoge druge Vareške u to doba. Sirote 'sretnice' računale, dobro je da je i to donio poštar, jer ne d'o Bog da je njega tko slučajno sreo na putu. Kontale jadne da će već nekako same samcate lakše sastavit kraj s krajem, al' jera to Muko Isukrstova, jera to Bože uvijek i na isti način, tol'ke godine – vapile su. Sve su, bezbeli, znale dok il' njih il' njeg' ne prikine muka, dok jedno od njih 'vrag ne odnese', Bože 'prosti! U bolnicu, u Sarajevo, u posjetu dolazili mu mnogi, od šegrta do rođaka i prijatelja, 'pravih ljudi', redajuć' se na smjenu,

al' unuk više od svih i više nego često. Svi dolaze, al' ne donose ono što on najviše voli i treba. Svi se pravdaju da se alko'ol ne smije unosit', da im ga oduzimaju na kapiji, kako mu žele dobro, ovo-ono. Elem, što će Miško neg' tražit' uslugu od najboljeg i najpouzdanijeg, od vlastitog unuka. A unuk, volio djeda više neg' ikog, što će, stjeran u kut, pristane konačno na Miškov nagovor, pa mu onako mladom svako malo uspijevalo kroz kapiju prošvercati nekad litar, nekad samo frtalj brlje, znajući da djed nit' more nit' 'oće bit bez nje. Makar i u tako teškoj situaciji znao je malome spočitnut': di si je naš'o vako meku, što mi ne donese od Kikića ili Batve... Budući da s bocom nije mogao ulazit' u bolnicu, unuk bi istu uz pomoć špage spretno doturao djedu kroz prozor, mudro, k'o biva, djed ozgor spusti špagu, unuk je sveže oko boce, a onda je djed polako podigne pa pod krevet sakrije. Šuti, šišo – šapni bi joj, kažu. I išlo to tako danima, sve do jednom kad ih bolničari uhvatiše na djelu. Doktori odmah javili njegovima kući, u Vareš, žalili se. Vele: il' to spriječite il' ga vodite sobom! Ćaća unuku zaprijetio i zabranio švercanje, obustavio njegove posjete djedu, i tako djedu prestala pristizati brlja. Miško trpio nekoliko dana, onda vidio da je vrag odnio šalu, pa zaigrao na sve ili ništa. Kad mu je unuk napokon došao prvi sljedeći put, Miško ga posadio preda se i ukorio žestoko: Jebeni posro, i tebe su okrenuli protiv mene... Pa šta će mi onda'vaki pasji život!? A unuk k'o unuk, kad je već tak', skonta: ma, za svog djeda sve! I opet krenuo šverc, i sve dok je trajalo, a i nije duralo još bogzna kol'ko. Znali su to oni, oba... Jakako, i doktori.

IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ

Voljenoj sestri Slavici (za osamdeseti rođendan) Vidite samo kako je slatka bila, danas je 80 godina napunila. Naša je sestra uvijek dobro dijete bila, sve životne zadatke savjesno i punim srcem ispunila. Danas ćemo proslaviti, pa ćemo joj čestitati, pjesmu ćemo zapjevati, tortu ćemo izrezati, kolo ćemo zaigrati, u djetinjstvo prošetati, vragoluke prepričati... Pričat ćemo i o sreći, te Slavici lijepog reći. Sestro naša, šta nam značiš to svi mi znamo, iako o tome često ne pričamo. Čuvaj nam se jer te mi trebamo, jer šta bi mi bez tebe bili i koga bi tako volili. S 80 godina ima dana kada čovjek živi od lijepih sjećanja. Sjeti se mladosti, igranki, i lijepih momaka. ah, toga se vazda rado sjeća tvoja sestra, koja je uvijek bila vragolanka. Lijepo je sa sjećanjima sretan biti jer sjećanja ne mogu ostariti. Danas proslavi, sestro, s najmilijim svojim, sve od Ante do Nikole, jer te svi tvoji beskrajno vole. Još puno zdravlja i života fina, to ti od srca želi tvoja sestra Katarina.

ORGANIZIRAMO:

IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ

SVIBANJ 2017.

BROJ 269

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV Dana 28. veljače 2017. u 60. godini života nas je napustila naša draga majka, baka i sestra

ZORICA KREŠIĆ KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU tel. +387 (0)32/ 843-083 BUKETI • SVADBENI BUKETI 061/ 753-522 LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE 061/ 783-326 POGREBNI VIJENCI

(22.III.1957. – 28.II.2017.) Trajno ćeš živjeti u našim mislima i srcima. Vjerujemo da si sada na mnogo ljepšem i mirnijem mjestu. Počivala u miru Božjem! Sinovi Zoran i Boris, sestre Ruža i Olga, brat Željko, unučad, te brojna rodbina i prijatelji

POSLJEDNJI POZDRAV

dragoj mami

JOZO PAVIĆ (27.V.1964. – 7.IV.2017.) Ostaješ živjeti u našim srcima i sjećanjima. Počivaj u miru Božjem! Supruga Jelena, sinovi Dragan i Bojan, nevjesta Nisveta i unuka Sara

JOZEFINI PEŠTIĆ (19.III.1936. – 4.IV.2017.)

POSLJEDNJI POZDRAV

SJEĆANJE

Našem dragom bratu

na tatu i brata

JOZI PAVIĆU (27.V.1964. – 7.IV.2017.)

JOZU PEŠTIĆA

ŽELJKA PEŠTIĆA

(1934. – 2000.)

(1957. – 2004.)

Tvoji: sestre i braća

Vaše: Vesna i Jasna s obiteljima

POSLJEDNJI POZDRAV DARKO KENTRIĆ

IN MEMORIAM

(19.VI.1952. – 10.IV.2017.) Ljubav ne prestaje odlaskom niti će sjećanja izblijedjeti vremenom. Počivaj u miru Božjem!

GORAN PAVLIĆ

S ljubavlju: supruga Jelena, kćerka Renata i sin Ivan s obitelji, sestre Darjana i Vlasta s obiteljima, Ivo i Zdravko s obiteljima

(1964. – 2017.) Dana 17. svibnja navršava se 40 tužnih dana kako me je napustio moj dragi sin. Počivaj u miru Božjem! Tvoja mama

U SPOMEN

IN MEMORIAM

Dana 18. travnja u 86. godini života preminula je naša draga majka, sestra i baka

Dana 21. travnja u 78. godini života preminula je naša draga

BLAŽENKA BAKALAR rođ. Krivošić

JELENA BJEKIĆ rođ. Franjković (1931. – 2017.) Kad ti nešto nedostaje, naučiš živjeti bez toga... Kad ti netko nedostaje, ne naučiš nikad! Počivaj u miru Božjem! Jadranka, Jozo, Ivan i Davor

(1940. – 2017.) Pokopana je na katoličkom groblju u Trebižatu. Počivala u miru Božjem! Ožalošćeni: suprug Drago, sin Slavko, kćeri Martina i Vjerana, brat Zoran s obitelji, nevjesta Julita, zetovi Ivica i Perica, unučad Nikola, Katarina s obitelji, Dominik Blaž, Iva Neda, Benjamin i Annabella

SJEĆANJE

SELIM TURKI

Dana 1. svibnja navršilo se sedam godina od smrti našeg dragog supruga, tate, punca, svekra i djeda

(1.V.1949. – 21.IV.2017.) Dragi brate, zauvijek ćeš ostati u našim srcima i uspomene na tebe su vječne. Molimo Allaha dž.š. da ti podari lijepi dženet. Neka ti je vječni rahmet, El-fatiha.

BOŽE PAVLIĆA (1932. – 2010.) Uvijek ostaješ u našim srcima i mislima. Počivaj u miru! Supruga, sinovi, kćeri, zetovi, nevjeste, unučad

Atif i Fadila

Odmori se, anđele naš. Počivaj u miru Božjem!

BROJ 269

SVIBANJ 2017.

SJEĆANJE

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA

na našeg dragog

VAREŠ

RATIMIRA JARČEVIĆA (1944. – 2005.) S ljubavlju, tvoji najmiliji: Draženka, Vjerana, Renata, Michael, Elena, Nikka, Slavenko i Saša

| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI

| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

SJEĆANJE

vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

IN MEMORIAM

Dana 5. svibnja navršilo se šest godina od kada nije s nama

ELIZABETA MALBAŠIĆ

NIKO MALBAŠIĆ (1939. – 2011.) Godine prolaze, ali sjećanje i uspomene na tebe zauvijek ostaju u našim srcima. Počivaj u miru Božjem!

Tuga za tobom ne prolazi… Jako nam fališ! Tvoji: Leon, Ivana i Bojan

Supruga Filomena, sinovi Anto i Kornelij s obiteljima

SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(5.V.2015. – 5.V.2017.) Navršile su se dvije godine otkako nije s nama naša draga

TURIĆ

ANĐA MIOČEVIĆ Svaki tvoj korak bio je jasan, pouzdan kao korak najdivnije osobe na svijetu. Hvala ti na svemu što si učinila za nas. Hvala ti što je život s tobom bio prekrasan. Tvoji sinovi i nevjeste s djecom

TUŽNO SJEĆANJE

FRANJO

DRAGICA

TOMISLAV

(14.V.1980. – 14.V.2017.) Dana 14. svibnja navršilo se 37 godina otkako nije s nama naš dragi

(12.V.1983. – 12.V.2017.)

(1.IV.1993. – 1.IV.2017.)

(10.VI.2015. – 10.VI.2017.)

IVAN HARAH Vječno ćeš ostati u našim srcima i mislima. Počivao u miru! Tvoji najmiliji: supruga Ljubica, sin Emil, kćerka Emilija, snaha Jelena, unuci Alena i Alen i unuka Ivana

Sjećanja na vas ostaju živjeti u nama. Nosimo vas u našim srcima i uvijek ste u našim mislima. Počivali u miru Božjem! Vaši: Jelena, Josipa, Tatjana, Tomo i Edin

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE Na našu dragu i voljenu suprugu, majku, baku i svekrvu

ĆURAKOVIĆ

ANTONIJU-ELVIRU BAGARIĆ (18.V.2010. – 18.V.2017.) Sedam godina prođe otkako si svoj plemeniti život završila, sjećanje na Tebe, Tvoju dobrotu i ljubav svježe je i neprolazno je. Hvala Ti za sve. Počivaj u miru Božjem!

MARKO

TOMISLAV

IVAN

(2008. – 2017.)

(2015. – 2017.)

(2013. – 2017.)

Tvoji najmiliji: suprug Marko, sinovi Viktor i Mario, unučad Jelena, Ivana, Hrvoje, Tomislav i Goran, nevjeste Danica i Franciska SVIBANJ 2017.

BROJ 269

Ponosni smo što smo vas imali. Počivali u miru Božjem! Sestra i tetka Jelena, brat i stric Jozo s obitelji

IN MEMORIAM IN MEMORIAM

SJEĆANJE

Dana 18. svibnja navršavaju se dvije godine otkako nije s nama naša draga

Na dragu majku

ANU JOZELJIĆ rođ. Jakić

MARICA TURBIĆ

(1928. – 2016.) Bol nije u suzama ni u riječima, bol je u mom srcu gdje ćeš zauvijek ostati voljena i nikad zaboravljena.

(1926. – 2015.) Počivala u miru Božjem!

Počivaj u miru Božjem!

Sin Marcel, nevjesta Gordana, unuci Davor i Glorija, praunuk Leon

Neutješna kćerka Vera

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

Na naše najmilije

MATO DODIK (30.III.1931. – 28.V.2002.)

ANDRIJA DODIK (9.VIII.1971. – 2.XI.1993.) Ne postoji utjeha ni zaborav, samo tuga i sjećanje. Zauvijek ćete živjeti u našim srcima i biti dio naših najljepših uspomena. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji

VALENTINA PRAJO

JADRANKA PRAJO

(31.V.2012. – 31.V.2017.)

(23.V.2008. – 23.V.2017.)

SJEĆANJE Na naše drage roditelje

FRANU PAVIĆA

Uvijek ste prisutne u našim životima i kao da nikada niste otišle u zvjezdani beskraj, a mi molimo da Bog bude milostiv i lica vam ozari tišinom rajske svjetlosti.

(23.VII.1931. – 28.V.2005.)

ANU PAVIĆ rođ. Filipović

Nikolina, Tomislav, Goran i Anton, s obiteljima

(15.X.1933. – 18.III.2013.) Vrijeme prolazi, a uspomena na vas ostaje vječna. Počivali u miru Božjem! S ljubavlju i poštovanjem, vaša djeca

TUŽNO SJEĆANJE

ANA ZADRO rođ. Drijenčić

ANA ZADRO

(2003. – 2017.)

TOMISLAV ZADRO

(2006. – 2017.)

Godine koje prolaze ne donose olakšanje, ne ublažavaju tugu, ne umanjuju bol. Uvijek ste u našim srcima i mislima. Počivali u miru Božjem!

Vrijeme prolazi, a sjećanja na Vas uvijek ostaju. S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na Vas! Počivali u miru Božjem!

Vaši najmiliji: kćerka Silvana, unuk Vanja i zet Vlatko

Vaši: brat Ivica, nevjesta Zorica, bratići Zlatko i Zoran s obiteljima

IN MEMORIAM TONČO POGARČIĆ

SJEĆANJE Na naše drage roditelje

MIJU KNEŽEVIĆA

(1931. – 2009.) Dana 26. svibnja navršit će se osam godina od kada je prestalo kucati plemenito srce tvoje. Uvijek si tu, u srcu i duši, u mislima i u snovima. Nikad nećeš biti zaboravljen. Ima toliko nas koji smo vezani za tebe i koji te volimo. Tvoja supruga Pipica, sinovi Goran i Zoran, kćerka Sanja, nevjeste Mica i Violeta, zet Sanjin, unučad Nemanja, Dario, Bruno i Iva

(6.I.1992. – 6.I.2017.)

LJUBICU KNEŽEVIĆ (8.V.2004. – 8.V.2017.) S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na Vas. Počivali u miru Božjem! Sin Zvonko, kćerke Danica, Željka, Vesna i Zdenka s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

(31.V.1992. – 31.V.2017.) Na našeg voljenog

(31.V.2006. – 31.V.2017.) Dana 31. svibnja navršit će se 11 godina otkako nije sa mnom moj dragi

ROBERTA ZEKIĆA S tugom i prazninom u duši, s ljubavlju u srcu, čuvat ću vječno sjećanje na tebe i tvoju plemenitost i dobrotu. Neka te čuvaju anđeli nebeski i dragi Bog. Počivaj u miru Božjem! Tvoja mama, sestra s obitelji i kćerka

BROJ 269

ŽELIMIR DEMETER Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tvoj lik i dalje živi. Počivaj u miru Božjem! Tvoja Jela SVIBANJ 2017.

IZ STARIH ALBUMA

Vremeplov Naravno da ovakav uvod predstavlja digresiju, ovo nije pravo mjesto gdje bi se još nadmudrivali pseudoznanstvenici i skeptici. Na ovoj stranici nas okuplja i zaokuplja "putovanje" u prošlost pomoću fotografije, jer jedino se tako možemo vratiti unazad, "poviriti" u prostore obuhvaćene kadrom i prizore uhvaćene objektivom, u taj dragocjeni dio sekunde zaustavljenog vremena. I pravi će fotoljubac doista poskočiti od sreće kad se dograbi neke požutjele stoljetne. Pade nama tako odnekud u ruke ova gornja, a uz nju podaci na engleskom: Vares (Bosnia) country side postcard 1917. I baš je ruralna. Nalazimo da je amaterska jer ne dočarava ništa osim neki čupav kutak Zvijezde iz još čupavijeg vremena. Siluete dvoje ljudi jedva uočljive između straćare i štale, a u gro planu grla na ispaši ali, zaboga, rat je i ta su dva goveda tada bila kao ove 2017. dva mercedesa. Drugačije nije lako objasniti zašto su na fotografiji ona važnija od ljudi. Ova druga zapravo i nije fotografija, nego neka vizija Vareša na korak od znanstvene fantastike. Objavljeno je to u nekom broju "Našeg Kolektiva" iz šezdesetih godina i opažamo da je autor, zanesen skicama mondenih zdanja, istodobno izgubio kontakt s realnošću i po pitanju konfiguracije terena. No, treba mu svakako odati priznanje za futurizam i ovo bi već moglo zagolicati maštu – a nema se načina da to saznamo – da li će Vareš možda ovako izgledati 2117.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

SVIBANJ 2017.

HRVATSKI RADIO BOBOVAC

3 i 101,1 M

95,

Uz sav napredak koji je naša civilizacija zasad dostigla, putovanje kroz vrijeme ipak ostaje čovjekov neostvareni san. Pa je tako preostalo da se njime i dalje bave scenaristi znanstveno-fantastičnih filmova ili istraživači paranormalnog po dojavi da je netko neobjašnjeno dospio u sasvim drugi vremenski tok – primjerice, dok je s aktovkom u ruci i kravatom oko vrata čekao zeleno na semaforu i raskrižjem šibali auti, samo što je trepnuo okom našao se u preriji usred indijanskog juriša, jasno sav užasnut.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 269

VAREŠ TRAŽI HELP

Priredio J. Klarić

"HELP" JE NAŠAO VAREŠ Na izmaku travnja u Varešu je upriličeno otvaranje Turističko-informativnog centra. U suradnji s Općinom Vareš, lokalnim klubom ekstremnih sportova i grupom entuzijasta Centar je osmislila i financijski poduprla njemačka organizacija simboličnog naziva "HELP".

Prije koju godinu na području vareške općine ova je organizacija odabrala nekoliko seoskih domaćinstava koja je materijalno stimulirala da se upuste u bavljenje seoskim turizmom na principu samozapošljavanja. Još tada je zamišljeno da se posredovanjem turističkog centra svim ljubiteljima aktivnog odmora u prirodi ponudi vožnja biciklima vareškom transverzalom nazvanom "Zvjezdane staze" i u sklopu te vožnje omogući uživanje u netaknutoj prirodi (ako takve, gdje prođe ŠPD, uopće ima), da razgledaju, osluhnu, omirišu i punim plućima udahnu ljepotu vareških krajolika.

Transverzala je dobro mapirana i markirana, tako da biciklistima i drugim turistima pruža orijentaciju na putu upoznavanja gotovo svih prirodnih i kulturno-povijesnih spomenika u okolici. A sve je upotpunjeno bogatom gastronomskom ponudom. "Zvjezdane staze" idealna su prilika za kreiranje višednevnog aktivnog odmora, posebno za ljubitelje brdskog biciklizma, ali i onima koji vole samo šetnju i planinarenje Vareš nudi svoje gorje, Zvijezdu i Perun, na njima mirisne vrletne proplanke i vidikovce koji oduzmu dah. Na koncu, ako biciklizam i planinarenje nisu dovoljni i ako se traži više adrenalina, na izbor je i popularni paragliding.

Kako bi se Vareš doživjelo pustolovnim srcem, a bez tegljenja opreme s nekog drugog kraja svijeta, "HELP" se dakle pobrinuo tako da se u ovome Info centru može iznajmiti istu, u jedan džep staviti mapu, u drugu vodič s informacijama gdje se smjestiti, gdje dobro pojesti i što sve putem vidjeti, pa sretno!