LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXIII. • BROJ 271 • SRPANJ 2017.
9 771 512 81 300 6
ISSN 1512-813X
Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
UVODNIK
V
ruće, vruće... Posebno je žarilo na ulicama Hamburga gdje se početkom srpnja održavao samit G20 i pokrenuo dosad najveće prosvjede protiv čelnika najmoćnijih zemalja svijeta. Njemačka je za osiguranje toga događaja angažirala 20 tisuća policajaca, suočenih s oko 100 tisuća antiglobalista i anarhista. I kako ih se nije moglo držati pod kontrolom, unatoč potpunoj blokadi grada, svijetom su se širile slike divljanja i paljenja po ulicama, a k tomu su 111 pripadnika snaga reda otpremili u bolnicu. Unutra, iza sigurnih zidova, kao i uvijek prizori namještenih osmijeha, konverzacije uz pomoć ruku i kolutanja očima. A cijeli samit će, eto, ostati upamćen po povijesnom susretu američkog i ruskog predsjednika. No, više se od toga stvorila fama nego što je to za povijest relevantno i za sadašnjost bilo korisno. Naši političari u ovo ljetno vrijeme posakrivali se negdje i planduju, bezbrižni koliko i bešćutni, uzeli debele regrese, naplatili sva beriva, pokupovali skupih a neukusnih naočala za sunce i zametnuli se šlaufima za plažu. Ove godine nema izborâ, ono baš prst u uhu. Kritičari vlasti, umorni od svega, pritisla ih vrućina pa i sami miruju, ne vrijedi im traćiti ljeto kad ni narod ne želi slušati o politici, svatko samo gleda hladovine i kakvog teferiča. Zemlja je i dalje u lošoj situacijii, čak sve lošijoj, ali poznata je osobina Bosanaca i Hercegovaca da se ne sekiraju mnogo. U nekoj drugoj stvarnosti čovjeka bi, pogotovu ako je neki faktor u društvu, grizlo da
Između dva broja je na odmoru i s mozgom na paši dok se svuda okolo vide rezultati njegova doprinosa nazadnosti, ali to se u našem slučaju ne može dogoditi i stranci nam se kod toga iščuđavaju. To je inače manje-više isto kod svih Balkanaca. Još otkako je smartphone pao u svakakve ruke i razgranale se društvene mreže, a žuti portali procvali k'o narcisi, nitko više ne vodi svoju brigu, samo prati tuđu. A nema ljepše stvari od toga što se to još može i komentirati bez ikakve odgovornosti, bez ikakve razine znanja i kućnog odgoja. Ruganje, vrijeđanje, omalovažavanje – omiljene su discipline i što je najgore to postade glavna preokupacija, smisao dana. Započne se s tim prije umivanja. Eto, rečemo, Srbi dobili premijerku Anu Brnabić s tri kardinalna nedostatka: em je žensko, em Hrvatica porijeklom, em "voli žensko". I sad svi imaju stav o tome, popadaše od prepucavanja. U Hrvatskoj se, pak, natječu šaljući portalima rečene boje paparazzo snimke "bogova" palih s trona: Todorić na benzinskoj, Sanader u kupovini, Vidošević u tramvaju. No, ne ljetuju i ne zabavljaju se samo političari, nemojmo se zavaravati. Mnogo je drugih mutikaša iz sjene kojima je nesređeno društvo postalo pravim otkrićem raja. A iza svega, iza cijele industrije pokvarenjaštva, jedna je nevidljiva klasa,
IZ ŽUPNIH MATICA
ŽUPA VAREŠ
Kršteni: Emanuela Tomić (Zorana i Nikoline). Umrli: Ljubo Kasapović (1954.). ŽUPA VIJAKA Umrli: Jelena Andrić (1936.). ŽUPA BOROVICA Vjenčani: Damir Bešlić i Suzana Pendić. Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Fotografija na naslovnici: M. Marijanović
2
BROJ 271
vojska modernih robova. Djeca onih "koji se nisu snašli" idu sezonski rintati duž Jadrana, pa čak i iz plodnih posavskih i slavonskih krajeva. Spavaju u krevetima na katove, mažu jeftinije jetrene paštete i kad pomisle popiti kavu da bi odjutrili radije odustanu jer im, po istoj cijeni kao turistu s kruzera, dođe malo paprena. Pa još gledaj kako nekakvi trendseteri, jetseteri i oni što takve kopiraju oko svega prčkaju i "iznuvijedaju". Dva su to svijeta različita: u jednome oni što ne znaju što bi još perverznoga mogli izmisliti a da im bude zanimljivo, u drugome oni što ne znaju što bi od svoje muke. Malo dalje od slane vode, u hladovini planina, mjesta poput našeg na svoj način žive svoju ljetnu sezonu. Iako Vareš nije ljetovalište on na sličan način živi, napose od polovice srpnja do polovice kolovoza, a to nam razdoblje upravo predstoji. Nekako sve drugo odlazi u sporedni plan, a život u gradu i okolici postaje podređen susretima, druženjima, obljetnicama i posvuda je osjetno frekventnije. Prvo će Vrankovci raširiti grane svojim vjernim posjetiteljima na susretu Potočana, pa onda slijedi u Vijaci patron, s višednevnim druženjima koja uz to idu. Borovica je također pozornicom održavanja nekoliko kulturnih i vjerskih događanja. Likovna kolonija održana je početkom prošlog mjeseca, uz patron će početkom kolovoza biti opet vrlo sadržajno, a iz srpnja ostat će zabilježeno prvo poslijeratno vjenčanje i svadba u ovoj župi. Oćevija se nameće jednako tako počevši s pekijadom, a ondje se kao poseban događaj nakon dugo vremena priprema i mlada misa. I druga će sela po svom programu i kalendaru nastaviti trend zavičajnih susreta. U gradu, pak, održat će se izložba slika vareških slikara, četvrti po redu koncertni show u "Jazzu", plus promocija jedne ili dviju knjiga. Na sve to i veliki sportski događaj – devedeseta obljetnica nogometa u Varešu, uz dolazak splitskoga "Hajduka". Dakle, za svakog ponešto, a tko htjedne ili bi trebao stići na sve – neće mu biti lako.
DONACIJE ZA "BOBOVAC" Generacija maturanata 1967. – 40 € i 40 KM, Mjesna zajednica Pogar – 20 KM, Nenad Josipović, Kanada – 100 CAD, Stjepan Pavlić, Njemačka – 50 KM, Tomislava Thoma, Vareš – 40 KM, N. N., Vareš – 20 €.
Svima hvala lijepa! SRPANJ 2017.
VIJESTI PRIPREME ZA JUBILEJ
OPROŠTAJ S OSNOVNOM
Pripreme za obilježavanje 90. obljetnice nogometa u Varešu ulaze u završnu fazu, a u sklopu toga u Vareš su 19. lipnja 2017. godine doputovali predstavnici B tima nogometnog kluba "Hajduk" iz Splita – tim menadžer Roko Pezelj i pomoćni trener Zdravko Marković. Dočekali su ih članovi Upravnog odbora NK "Vareš" i poveli u obilazak, a zatim su primljeni kod općinskog načelnika Zdravka Maroševića, koji je ujedno i predsjednik Kluba. Cilj posjeta bio je sagledati mogućnosti i dogovoriti aranžman oko prihvata 35 članova NK "Hajduk" na visinske pripreme, a čiji bi igrači pritom odigrali revijalnu utakmicu s vareškim klubom i tako uveličali lokalni jubilej. Hajdukov menadžer kazao je da mu se klimatski i ambijentalni uvjeti čine izvrsnim, što se naročito odnosi na Bijelo Borje gdje bi nogometaši (u Kući susreta) imali smještaj, a za nedostatke oko terena na koje je ukazao rečeno mu je da će u međuvremenu biti ispravljeni. Svoje je zadovoljstvo viđenim obećao prenijeti Upravi "Hajduka" i definitivno je u tome uspio jer je nakon nekoliko dana s Poljuda stigao pozitivan odgovor! Treba istaknuti da se oko dovođenja "bilih" u Vareš zauzeo Darko Rajić, Varešanin s adresom u Splitu, a jubilej, čije je obilježavanje planirano prvih dana kolovoza, već je zaintrigirao sportsku a i širu javnost, zavrijedivši tako prilog na portalu Al Jazeere Balkans.
U Osnovnoj školi Vareš 22. lipnja upriličeno je uručenje svjedodžbi za učenike i učenice devetog razreda, što je ujedno označilo njihov rastanak s ovom školom, a bio je to trenutak i kada se proglašava najbolje učenike u generaciji. U krugu najboljih u IX.1 razredu našli su se Toni Miočević, Andrea Jurkić i Damir Petrović, a u IX.a razredu Reo Čurtić, Una Berberović, Dženita Alajmović, Sanjin Rožajac, Džana Ahmedović, Narcis Operta, Bilal Mešić i Edin Pezo. Između njih nastavničko je vijeće učenicima generacije proglasilo Tonija Miočevića i Edina Pezu te su oni novčano nagrađeni s po 150 KM, a Andrei Jurkić, Bilalu Mesiću i Narcisu Operti, s prosjekom ocjena 5.0 tijekom devetogodišnjeg obrazovanja uručene su posebne diplome i po 50 KM. Vremena za ovu malu svečanost našao je i općinski načelnik Zdravko Marošević, te čestitao učenicima i osobno im uručio novčane nagrade.
PROSVJED ZBOG SMEĆA Pred zgradom Općine Vareš dana 22. lipnja održano je prosvjedno okupljanje pod motom "Zaustavimo dovoz smeća iz drugih općina u Vareš", potaknuto prihvatom kućnoga otpada iz susjedne općine Breza koja nema riješeno pitanje deponije pa je izlaz našla u dogovoru s Općinom Vareš i sklapanju komercijalnog ugovora s vareškim Javnim komunalnim poduzećem za odlaganje na deponiju "Kota". Inicijativu je putem društvenih mreža pokrenula grupa građana čiji su predvodnici bili oporbeni vijećnici Općinskog vijeća Vareš iz Socijaldemokratske partije i Naše stranke. Oni su prethodno organizirali i peticiju među građanima Vareša za koju su, po njihovim riječima, tijekom četiri dana prikupili oko 500 potpisa, dok se na prosvjedni skup, uz medije i ozbiljno policijsko osiguranje, odazvalo pedesetak njih. Jedan od organizatora prosvjeda Mirnes Ajanović u diktafone je četiriju medijskih kuća izgovorio: "Cilj ovog našeg okupljanja nema nikakve političke konotacije i nije usmjeren niti protiv koga nego da se ukaže na problem koji se provlači dugi niz godina, a to je da se zaustavi dovoz smeća iz drugih općina u naš Vareš. Zahvaljujem se svima koji su potpisali peticiju po ovom pitanju, a Inicijativu i peticiju uputit ćemo Općinskom vijeću na razmatranje jer smatramo da je to jedini pravi put za rješavanje ovog problema. Želimo ukazati na probleme koji nas pritišću i poručujemo da ćemo i ubuduće na ovakav način iskazivati svoje nezadovoljstvo po bilo kom pitanju, da li je to smeće, sječa šume ili bilo što drugo".
OD IVANA ŽILIĆA VAREŠU Ivan Žilić, naš sugrađanin s prebivalištem u Luksemburgu, o kome se pisalo u mnogim medijima no najkonzistentnije u "Bobovcu", nastavlja slati donacije i novčanu pomoć u Vareš. Posljednja je uplata u iznosu od 2.000 eura stigla prije par mjeseci i ispoštovana je Žilićeva želja da taj novac bude podijeljen ljudima u životnoj dobi preko 90 godina, s tim da je donaciju uzgred dobio i nogometni klub "Vareš", a u svrhu pripreme za veliki jubilej ovoga ljeta. Žilić se pritom podsjetio kako je i sam svojedobno igrao nogomet na vareškom, točnije majdanskom travnjaku. Prilikom distribucije novca, a koju je kao i svaki put dosad revno obavila Valentina Malbašić, kako sama kaže, naišla je na ganutost ljudi u toj poznoj dobi kojima je značilo doživjeti takvu gestu i znak da još netko misli na njih. Donaciju je primilo 28 osoba i time se brojka onih koji su pojedinačno potpomognuti ili darovani od strane Žilića popela na oko 500. Stoga je ovo zgodna prilika da se napravi i ukupna rekapitulacija novčanih sredstava koja je Žilić dosad plasirao u Vareš. Prvo ipak treba napomenuti da su pritom potpomognute razne kategorije populacije u potrebi (socijalno ugroženi, osobe bez ikakvih primanja, bolesnici i sl.), ali isto tako nisu zaboravljeni ni mladi (studenti i sportaši). Novac je pojedincima obično dijeljen u iznosima od po 50 i 100 eura, ovisno o potrebi ili broju članova domaćinstva, a pri izradi popisa za raspodjelu novca uvijek je konzultiran Centar za socijalni rad Vareš, pa treba imati na umu da su Žilićeva interventna sredstva u konačnici indirektno pridonijela ovoj ustanovi na njezinom polju djelovanja. Kad je riječ o novčanoj podršci udrugama, klubovima i ostalim subjektima obuhvaćeni su bili slijepi i slabovidni, odred izviđača, karate klub, taekwondo klub, rekosmo i nogometni, pučka kuhinja, župni ured Vareš, glazbena manifestacija VaClaF, pa i vareški mediji. I za kraj ove informacije ostavili smo upravo zbroj, koji svakako mnoge zanima, pa evo i toga podatka: tijekom protekle četiri godine Žilić je u rodni Vareš ubrizgao financijsku injekciju od 23.000 eura.
Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš SRPANJ 2017.
www.fondacija.vares.info BROJ 271
3
AKTUALNOSTI
SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA
K
ako su od početka rada ovog saziva Općinskog vijeća sjednice postajale sve duže i s vrlo aktivnim načelnikom u izlaženju za govornicu, tako i naša izvješća o njima postajaše opsežnija, ali šefovi klubova vijećnika odlučiše da je manje priče uvijek bolje pa od osme sjednice stupiše na snagu mjere štednje (vremena), a koje se, kažu, gubilo posebice kod prvih dviju točaka, obvezatnih iako neupisanih u dnevni red. Zato je na devetoj sjednici održanoj 28. lipnja 2017., s 11 točaka dnevnog reda, i spomenute dvije ispred, načelnik Zdravko Marošević pružio vijećnicima ono što su tražili, a to je pliće izvješće o aktualnostima između dvije sjednice. Radi našeg kontinuiteta u praćenju izdvajamo nekoliko naglasaka. Punionica vode na Rajčevcu projekt je u zastoju zbog donošenja imovinskopravnih rješenja: usporilo na višim instancama, a Općina nemoćna i načelnik u strepnji da investitor ne odustane. Starački dom u Vareš Majdanu: investitor razrađuje svoje zamisli, a načelnik planira ishoditi otkup i druge zgrade koja je
odnekud u vlasništvu Sindikata FBiH (uz prvu koja je imovina Doma zdravlja) pa da obje budu za tu svrhu. Potkresavanje stabala u gradu i duž ceste od Vareša do Majdana iznudilo je, pak, načelnikov britak odgovor na opaske da se ne radi po standardu: pitam vas ja tko je dozvolio da nam se raslinje spusti za vrat u gradu okruženom zelenilom toliko da ćemo pocrkati od viška kisika, e je li to bilo po standardu!? Dvije prodaje u koje se Općina uzdala – a u ponudu su stavljeni Tvornica rezervnih dijelova i odmaralište "Doli" – završile neuspjehom. Dva značajna projekta u gradu – rekonstrukcija zelene tržnice i dovršetak obnove Radničkog doma – u fazi su zatvaranja financijske konstrukcije, svakako uz ključnu participaciju međunarodnih organizacija (no, o njima ćemo opširnije nakon potpisivanja ugovora o realizaciji, moguće već u narednom broju). Na području Borovice napokon na red došlo polaganje 1.250 metara asfalta na dionici od Sastavaka prema Križu (Pogar). I na kraju jedan opći pokazatelj: zabilježeno opada-
SUSRETI U SUTJESCI
NIČU KOŠARKAŠI
Već dvije medalje U nastavku serijala o vareškim sportskim talentima ukratko predstavljamo Matea Franjkića, rođenog 2002. godine. Netom je završio osnovnu školu i najesen kreće u varešku gimnaziju, ali za njim su već dvije sezone treniranja košarke i dva kadetska turnira. Kako u Varešu bavljenje ovim sportom i dalje nema nikakav organizacijski oblik, to je Mateo svoje mjesto pronašao u Ilijašu, u klubu "Mladost", gdje igra najčešće na poziciji centra. Taj je klub član lige Kantona Sarajevo i trenutno zauzima četvrto mjesto na ljestvici. Osim ligaškog natjecanja, kadetska selekcija "Mladosti" nastupala je na turnirima na Ilidži osvojivši ondje treće mjesto i u Rijeci s još boljim plasmanom na drugo mjesto. Tako je Mateo s prve dvije medalje počeo formirati buduću riznicu priznanja, a 15 mu je godina tek. Općinski načelnik Zdravko Marošević, kao i druge mlade sportaše prije njega, primio ga je i zaželio mu uspjeh na putu razvijanja košarkaške karijere. M. M.
4
nje broja nezaposlenih na Birou za zapošljavanje. Po načelniku, rezultat je to makar skromnog širenja posla postojećih privatnih poduzeća u Varešu, ali i nalaženja posla u obližnjim mjestima nizvodno (naročito su Podlugovi u ekspanziji), a ima tu i odjava iz Vareša. Uglavnom, stotinjak je imena manje i nastavi li se taj trend brojka će uskoro pasti na tisuću, čak i pored priljeva novih, a to su u ovom trenutku netom svršeni srednjoškolci. Od redovitih točaka na ovoj sjednici su, između ostalog, pretresana godišnja izvješća javnih ustanova (Centar za socijalni rad, Opća biblioteka i Dječje obdanište), te mahom dobivala pohvale i prihvaćena jednoglasno. I tako se ekspeditivno došlo to posljednje točke, tekućih pitanja. Iako su prethodno, na facebook profilima, stvorene prilične tenzije i održan prosvjed u vezi sa zaustavljanjem dovoza smeća iz općine Breza, na Vijeću ih se nije čulo ni osjetilo, a načelnik je primio u razmatranje dopis, najavivši da će inicijatore i mjerodavne posjesti za stol.
BROJ 271
U župi Kraljeva Sutjeska, naslonjenoj na naše krajeve, u velebnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja dana 22. lipnja 2017. upriličen je svečani koncert povodom proslave patrona te župe, kao i 110. obljetnice osnutka povjerenstva HKD "Napredak" u tom mjestu. Nastupili su mladi glazbenici, učenici područne škole iz Čatića koja je u sastavu Glazbene škole "Katarina Kosača Kotromanić" Žepče, kao i dvije darovite vokalistice, a među uzvanicama bili su i napretkovci iz Ilijaša i Vareša. Pored susreta s kolegama iz "Napretka" koji se i u ovim sredinama – gdje Hrvata ima još donekle u tragovima – na kulturnom polju suprotstavljaju namijenjenoj sudbini, odvio se i srdačan susret sa sutješkim fratrima, gvardijanom fra Željkom i vikarom fra Stjepanom, koji su nekoć službovali i u vareškoj župi. Temâ za razgovor uvijek se nakupi, a stvarnost je podjednako zabrinjavajuća u ova dva kutka nekadašnjih "kraljevskih zemalja" oko Bobovca. I samo je još "Bobovac" bilježi... S. P.
SRPANJ 2017.
NOVOSTI IZ KNJIŽEVNOSTI
Vladika Grigorije prije dva mjeseca objavio je svoje peto književno djelo, zbirku pripovijetki "Preko praga". Imala je tek dva predstavljanja, u Beogradu i Mostaru, a već doživjela četvrto izdanje! Nakon mostarske promocije portal klix.ba prenio je vladikinu izjavu da bi volio knjigu predstaviti i u rodnom gradu, a iz Općine Vareš promptno se reagiralo i već sutradan upućena je načelnikova čestitka te službeni poziv da se promocija i upriliči. Dalje je stvar dogovora, volja s obje strane sasvim neupitna. A dok to ne bude, prenosimo isječke dosad izrečenog o knjizi i prilažemo vladikinu bio- i bibliografiju.
VLADIKINA PETA KNJIGA
Z
birku pripovijetki "Preko praga" objavila je beogradska nakladnička kuća "Laguna". Ocijenivši vladikinu prozu u ovoj knjizi melankoličnom, nakladnik naglašava: "Izvanredan psihološki portretista, autorski glas u ovoj knjizi uzdiže se iznad zlosrećnih podjela u narodu, prelazeći preko uskog i sebičnog praga svoje kuće, vjere i nacije, i daje nam svakim retkom svoje proze na znanje da će se ugledati na Andrićevu misao: 'Najveća planina koju čovjek mora preći je prag njegove sopstvene kuće'". Na to se, kao jedan od predstavljača na mostarskoj promociji, referirao i akademik Enes Karić, kazavši: "Ova knjiga, iako ima pradavni naslov 'Preko praga', je ispovjedna književnost; u svim poglavljima koje je vladika svojim perom zapisao riječ je o susretima sa ljudima, sa institucijama, gradovima i naravno sa različitim sudbinama. Veoma je važno da vladika u ovoj knjizi nudi jednu duboku humanis-
Trgovinska radnja
tičku poruku, on ljude ne dijeli po nacionalnosti, vjerama ili različitim drugim određenjima", podcrtao je Karić. Nadahnuto je pred mostarskom publikom govorio i Dragan Kovač, liječnik i književnik iz Trebinja, naglasivši da knjiga ima dva segmenta – u prvom dijelu melankolična je proza koja se lako čita, sjećanje vladike na djetinjstvo, a kako vrijeme protječe tako i knjiga sadržajno zapada u turobnije dijelove. "Impresionirale su me tri pripovijetke – Zavala, Živa voda i Sakib – u kojima vladika pokazuje veliku hrabrost i spremnost da govori o temama koje su bolne za sva tri naroda u Bosni i Hercegovini koji su prošli ratnu kataklizmu. Govori što misli čak i onda kada to ne ide u prilog njegovog naroda, posebno jer je on visoko pozicionirana ličnost u Srpskoj pravoslavnoj crkvi", istaknuo je Kovač. Autor je iznio kako je knjiga nastala kao iskonska potreba da kaže nešto o tome što je vidio i čuo, a što je na njega os-
N na
Episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije (Durić) rođen je 1967. godine u Varešu, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Srpsku pravoslavnu bogosloviju "Sveti Sava" upisuje 1985. godine u Beogradu, a završava 1989., kada postaje student Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Zamonašen je 1992. godine u manastiru Ostrog, a potom s tadašnjim episkopom zahumskohercegovačkim i primorskim Atanasijem (Jevtićem) odlazi u obnovljeni manastir Uspenja Presvete Bogorodice – Tvrdoš kod Trebinja. Na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1994., nakon čega od 1995. do 1997. boravi na postdiplomskim studijama u Ateni. Iguman manastira Tvrdoš postaje 1996., a zatim i arhimandrit 1997. godine. U tron episkopa zahumsko-hercegovačkih i primorskih uveden je 1999. godine. Na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu obranio je 2014. godine doktorsku disertaciju pod naslovom Relaciona ontologija Jovana Zizjulasa i time stekao zvanje doktora teologije. Pored arhipastirskog rada, bavi se i pisanjem. Autor je knjiga: "Dolazi čas i već je nastao" (besede i razgovori, 2004.), "Lazar" (novela, 2008.), "Priča o starom kralju" (novela, 2009.) i "Radost života" (kolumne, 2010.).
tavilo dubok trag, o ljudskim sudbinama i životima, pa i o nekim mjestima, događajima i ljudima koji iz njega nisu mogli da izađu, a nije mogao više da ih nosi. "Kad je to došlo na papir, neko mi je rekao da to objavim, ali ono što ova knjiga nosi je riječ koja je meni još uvijek nedohvatljiva, ta riječ glasi – emocija. Neko ljepše pjeva, neko malo slabije, neko ljepše piše, neko slabije, ali svi imamo tu emociju", kazao je vladika, dodajući: "Ova knjiga na jedan način predstavlja moj vapaj da se ispoštuju različitosti naroda u Hercegovini, koje su dobre i koje ne treba potirati". R. R.
Vareš
školski pribor • udžbenici • knjige • uredski materijal • suveniri ul. Čaršija bb darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja
vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179
otvorite vaše oči SRPANJ 2017.
BREZA, Bosanska 12 0387 (0)62 588 141 BROJ 271
5
NA VISINAMA PLANINICE DOK PIJEŠ, ČITAJ: "NAŠA VODA, NAŠA, JER SI SVJEDOK NAŠEG ODLASKA I NAŠEG DOLASKA, NAŠEG VESELJA I NAŠE ŽALOSTI, NAŠE MLADOSTI I NAŠE STAROSTI"
DRAGULJ U KRUNI PERUNOVOJ J. Klarić
N
ekako u zadnje vrijeme osjećam da sam obolio od staračke čangrizavosti, gramzivosti, zavisti, postao sam kao naši političari: stalno nešto obećavam, a ne činim ništa. Nikako da "utuvim" da je moje vrijeme prošlo. Imam grupu "turista", nedjelja je, kontam kuda da ih upravim, gdje da odemo, da ispunimo dan. Svima u Varešu puna usta turizma, međutim kada hoćeš kud da pođeš, zabrineš se. Sve već viđeno, svačija ponuda napamet naučena, nema iskoraka ni pomaka. Od svih turističkih mogućnosti Vareša dođe ti da prostreš deku pored zamućena potoka, jer brsti se šuma i ne gleda kud će se i kako će se balvani izvući, i uz tanak roštilj i mlaku pivu uzdišeš kako nam je lijepo. Nego, odavno nisam bio na Perunu, pa ni Planinici, selu kojeg za posljednjeg rata nesta s lica zemlje. Od Vareš Majdana pa gore nekud pravo uvis vodi uska, vijugava, u šiblje zarasla cesta. Dole strmen, provalija, gore stijene dodiruju nebo. Kako se voziš uz brdo dobiješ osjećaj da ti se jabuka penje u grlo. Moliš Boga da ti kakav "balvandžija" ne ide u susret. Nemaš kud, suputnica se grčevito drži za sjedište i kroz molitvu ponavlja: ovuda nikad više. Ali Planinica, dragulj u kruni Perunovoj, dočekuje prizorom koji zaustavi dah. Dok skamenjeno zuriš u prostranstvo koje ti se podastrlo pod noge, u glavi je ko-
mešanje. Istovremena opčinjenost ljepotom i horizontom izaziva pitanje: zašto, zbog čega nakon potpisana mira selo bi spaljeno i smrvljeno sa zemljom. Sablasni ostaci kuća nekada punih čeljadi zarasli u drač. Prvo što bi djeca ovdje rađana ugledaj po dolasku na svijet bila je ta širina i ljepote prirode, vrhovi brda nanizani sve dokle oko hvata, slika koja se utisne i nosi u duši ma gdje poslije završili. Vraćam malo sjećanje unazad, doseliše se ovdje i poodavno nastaniše gorštaci, odnekud iz krševitog jadranskog zaleđa. Široka Perunova pleća obrasla šumom i sočnim pašnjacima dadoše im osnovu za život, a planinska vrletnost bistrinu duha i uma. Prema preostalim temeljima vidi se da je selo bilo bogato, kuće dostojne grada. Ovdje se prije podosta decenija rodio i danas aktivni glumac koji je kroz sve yufilmove i tv-serije prošao i ostavio trag, Boro Stjepanović. Par decenija kasnije ovdje se rodio i odrastao vladika Grigorije, borac sa ciljem da vrati vjeru među ljude i u ljude. Oba s ponosom ističu da su iz Vareša, a Vareš ih manje ili više zanemaruje, ne hvali se sa njima. Lutam po razvalinama sela, po ruinama sjećanja, i najposlije "hvatam se" hladovine ispod uredno potkresane lipe, hladim umorne noge u koritu i pijem vodu koju odavno ne okusih ovako bistru i stu-
denu. Iznad česme i korita robusna drvena nadstrešnica, da čovjek odmori tijelo, skloni se od nevremena koje se ponekad pomalja na Pomolu. U prikrajku ovoga što me okružuje vrti se na ražnju bosanski kulinarski specijalitet, kožica rumeni i pomalo se odvaja, zbog nje cijedi voda na usta. Držim na oku toga "rogonju" da mi ne zagori jer valja dočekati i počastiti najavljene goste koji ovdje dolaze tražeći Bosnu punu adrenalina i avanture. Dotle mi jedan od njih, rođen ovdje, Srpko od loze Nemanjića, objašnjava gdje se što nalazi u prostoru kojim pogled krstari. Zapitkujem ga gdje danas živi, čime se bavi, zašto dolazi ovdje? Kroz grlo koje stišću emocije kaže da odavno živi u Sloveniji, ima privatnu firmu, nema materijalnih briga, a na Planinici ima punjač za "baterije", dođe da se na njega prikopča i da nesputanom prirodom zamijeni sterilnost ljubljanskih ulica, da razgovara s Grigorijem, da jača duh i vjeru u ljude, u novi zajednički početak. Ma možeš ti čovjeka istjerati iz Bosne, spaliti mu selo, zatirati evo k'o Planinicu, ali ako ih on voli – džaba ti je sve: ne možeš njih istjerati iz njegove duše! Puna stomaka, a i glave pune dojmova, opet malo napuštam društvo i lunjam ovim utihlim selom koje se pomalo ipak otima. Kod jedne obnovljene i propisno njegovane kuće i okućnice zatičem Stanoju i seoskog cuku Garija. Stanoja, nekadašnji seoski učitelj bijel kao perunski snijeg, a Garo, kako mu i ime veli, crni se k'o noć. U selu stalno živimo nas dvojica i još jedan susjed... ne govorimo, za današnji "vakat" ništa čudno (komšije su prijatelji, a susjedi se uglavnom i viđaju samo na sudu). Bez obzira na sve često se nađemo kod otpravne i simpatične komšinice Džane, okružene "jatom" koza, educirala se i svještila spravljanje kozjeg sira. Kaže da je iz Sarajeva i da je za Sarajevo veže samo pogled niz dolinu Stavnje i rijeke Bosne. Radi ovog pogleda s kamenite grede koja se uzdiže iznad sela, pogleda iz božanske perspektive od kog se i spozna zašto je gromovnik Perun baš tu gore stolovao, radi hladne gorske vode, pa i toga kozjeg sira začinjenog planinskim travama i dušom bosanskom... vrijedi doći na Planinicu, makar na jedan dan. Utisak ostaje za cijeli život.
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU tel. +387 (0)32/ 843-083 BUKETI • SVADBENI BUKETI 061/ 753-522 LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE 061/ 783-326 POGREBNI VIJENCI
6
BROJ 271
SRPANJ 2017.
U NIZINAMA DUBOŠTICE
Obilje je bilja, ali ruku fali Vladimir Ruf
N
ije Duboštica toliko blizu grada da bi je čovjek stalno posjećivao bez neke osobite namjere te je stoga možda nepravedno zapostavljena od strane mnogih, pa i nas. Od ovog pitomog sela (koje je danas na zahođu, a nekoć nije tako bilo) namjernik unaprijed odustane jer pomisli da nema što vidjeti osim prirode, par očuvanih primjeraka austro-ugarske gradnje, spomenika dvojici partizana (ako bi za time netko još tragao) i – prašnjava puta. Međutim, postoje ljudi koji ovu predrasudu razbiju. Jedan od njih je Slobodan Đurić sa svojom "Ekofarmom", čije proizvode možemo vidjeti svake subote na vareškoj tržnici. Već na ulasku u njegovu kuću čovjeka preplavi val opojnih mirisa koji dolaze od svakovrsnih trava. Odmah pada u oči i velik broj diploma, uvjerenja i pohvalnica koje su okačene po zidovima, potvrđujući da ovdje nije riječ o nadritravaru. S takvima se Đurić inače "sudara", čak i po sajmovima, i trpi posljedice jer dezavuiraju ozbiljno bavljenje ljekovitim biljem i varaju kupce, uključivši bolesne u potrazi za istinski prirodnim pripravcima. Prošle godine Slobodan je obilježio 20 godina od povratka iz progonstva, te nam pripovijeda kako je njegova obitelj već generacijama uzgajala pčele i uzgred se bavila proizvodnjom hrane iz prirode. Okolni prostor, pitome ravni i padinske livade, predstavljaju bogomdano područje za prirodni rast i isti takav uzgoj ljekobilja, naglašava Slobodan, a načini priprave su razvijani i prenošeni sa starijih generacija na mlađe. Projekt "Ekofarme", odnosno komercijalno bavljenje ovim poslom, započinje slučajno kada je, godine 1998., prof. dr. Zdravko Devetak s kćerkom i zetom posjetio Dubošticu i slučajno nabasao na Đurića – ispostavit će se u budućnosti: svojeg vjernog učenika. Prispodobu o profesoru, za vanjskim stolom u hladovini, nekoliko puta prekidaju kamioni koji nemilice izvlače vareško najveće bogatstvo – šume, a svojim prolaskom stvaraju svojevrsnu "pješčanu oluju". Uglavnom, profesor Devetak ostavio mu je svoje kontakt podatke, a nedugo poslije toga Slobodan je slučajno pronašao ujakove, originalne "Recepte prabake Jelke – Ćurakuše" i to u krasopisu. Zaputio se zatim Slobodan profesoru u Sarajevo, koji mu je davao i vlastite originalne recepte. Neprestance hvali profesora, njeSRPANJ 2017.
BROJ 271
gov doprinos i savjete kojih se i dandanas drži, a sebe smatra osobom "koja cijeli život uči, a ipak nije ponavljač". Osnovni postulat koji Slobodan ponavlja jest da se može ostati na svojoj zemlji i egzistirati od vlastitog rada, a proizvodi vareškobobovačkog kraja iz čiste prirode, njegovo iskustvo to dokazuje, nalaze svoj put do tržišta organske hrane. Uostalom, Slobodanovi proizvodi već se mogu nabaviti u specijaliziranoj trgovini "Špajz" u Sarajevu. Natuknuo je i kako je voljan pomoći svima koji su uistinu zainteresirani da se bave ovim poslom, koji jest zahtjevan i odgovoran, ali definitivno donosi satisfakciju. To i nije baš svakidašnje čuti jer svatko manje-više ljubomorno čuva svoje recepture i dostignuta znanja. Međutim, unatoč stalnim pozivima i za naše prilike više nego pristojnoj dnevnici koju nudi (50 KM), Slobodan Đurić ne može pronaći radnu snagu na koju bi se stalno oslonio i proširio posao. Zbog čega, pitamo se svjesni situacije u kojoj se dosta građana naše općine nalazi!? Od institucija dosad nije imao nikakvu podršku, te čak i nakon poplava prije par godina u kojima je dosta njegove imovine stradalo, što je komisijski evidentirano, preostalo mu je sve obnoviti o vlastitom trošku. Povratni glasovi na njegove biljne produkte od, ponekad i skeptičnih, kupaca – a nakon tretmana – odreda su pozitivni. I kako se dobar glas daleko čuje tako su i ljekoviti pripravci stizali i do Novog Zelanda, a da ne govorimo o drugim zemljama gdje su nastanjeni vareški iseljenici, koji stoga pri dolasku u Vareš ljeti redovito obnavljaju zalihe. Inače, asortiman "Ekofarme" sastoji se od preko 120 proizvoda, od kojih je glavni postao sirup za pluća "Bronho-med", no tu su i drugi sirupi, melemi, tinkture, čajevi, a kao novi proizvod izdvaja se planinski čaj (jedinstvena mješavina 17 biljaka – oproban, izvrstan), te više vrsta gustih sokova (zoba, majčina dušica, kopriva, malina i menta – i oni degustirani, svaki bolji od boljeg), što potvrđuju i uspjesi na brojnim sajmovima. Raspolaganje vlastitim zemljištem, višedesetljetno iskustvo u radu, znanje i želja definirali su razvojni put "Ekofarme" koja je danas već pravi vareški brand. Držanje koraka s tržištem i potražnjom odanih kupaca sada je neizbježno, a ostanak na svojoj zemlji unatoč svim opstrukcijama i poteškoćama izgleda tako odvažno i moguće.
7
IZ RIZNICE SJEĆANJA Prema preciznim sjećanjima, ovog mjeseca zaokružuje se šezdeseta obljetnica otkako je u Varešu izgrađen odnosno stavljen u funkciju bazen za kupače, što je onomad bilo pojam prestiža jedne sredine, ali pritom budilo i sablazan kod starih Vareški jer gdje ima smisla "tako se zgolinjati prid svijetom i budaljakati po vodi, Bože mi prosti". Od te je građevine danas ostala samo ljuštura i praćakanje po vodi hladnjikavog Bukovog potoka čuje se još samo u sjećanjima sve rjeđih svjedoka toga vremena, ali se dogodilo (slučajno i neovisno o obljetnici) da je jednom našem iseljeniku koji je "navratio" iz Sydneyja sinula ideja da bazen možda pokuša vratiti u život, ukoliko mu informacije koje dobije od Općine budu izgledale kao dovoljno raskrčen put za ulaganje. No, čekajući te vijesti iz budućnosti, zasad nam ostaje osvrnuti se na prošlost i par nostalgičnih reminiscencija kako je to nekad bilo.
BIO JEDNOM JEDAN BAZEN Jozo Drijenčić
S
tojkovići su uska ulica, kuće u njoj poredane i s jedne i s druge strane, većinom naslonjene jedna na drugu. A navrh ulice počinjala je Grabovčeva, Hasagića i Stjepanovića luka, na čijem su prostoru bili locirani lageri šumske manipulacije Bukovi potok. Glavni manipulant sječe i izvoza bio je Ekrem Šišić. Na lokalitet lagera 1952-53. stalno su dolazile neke komisije vršeći premjere i analizu vode. Nitko nije znao pravi razlog tome, a stara Kata Suljuzović – Suljuska, sjedeći pod ogromnom trešnjom, glasno je razmišljala: "Hoće da ruše Stojkoviće, ja nedam odozgor, a vi odozdo!" Stručni i rukovodeći ljudi iz GP "Neimar" Sarajevo i GP "Kablar" Kraljevo izviđali su terene i oko lagera. Nedugo, počela je gradnja dviju baraka na Stjepanovića luci, naspram pravoslavnog groblja. Taj teren nije bio pod lagerima, pa se izgradnja mogla odvijati paralelno s poslovima na manipulaciji. U Erića luci (naspram Grabovčeve) uz potok je bilo gusto crnogorično drveće, pa je ono iskrčeno. A uz Stojkoviće je viđana trojka: Vinko Lekki, građevinski tehničar Predrag Peštić (Pecoja) i doajen vareškog mjeriteljstva Helena Paleskić. A u narodu se govorilo: gdje ta trojka dođe, nešto će se graditi. Komisije su dugo ispitivale Grabovčevu luku jer je bila barovita pa se pristupilo iskopu dubokog i širokog kanala u koji je
nasut kamen i krupni šljunak. Dreniranje je izvedeno uspješno i tako je mehanizacija mogla bolje pristupiti, čime se izvoz oblovine, celulozne i jamske građe i tesanih greda za mostove ubrzao. Manipulacija je svoje poslove usklađivala s potrebama novootvorenog gradilišta, ali je teže bilo uskladiti promet kroz usku i strmenu ulicu. Mali fergusoni stenjali su pod teretom uz Stojkoviće, a nisu mogli voziti više od dva kubika šljunka. Niz ulicu je također bilo problematično, a škripa kočnica daleko se čula. Naposljetku se ugledaše rezultati gradnje... Prvo je izgrađena mala brana s akumulacijom vode za zagrijavanje, a potom velika za napajanje bazena vodom. Gradnja bazena i pratećih objekata trajala je sve do 1957. Uređenje okoliša, sanitarnog čvora i popločavanje oko bazena trajalo je veoma kratko. Bazen je potom ispitivan, nekoliko puta punjen pa pražnjen, a među građanima je raslo nestrpljenje. Nije bilo nikakvih manjkavosti, ali čekao se "dan D" za otvorenje. Bilo je to 27. srpnja 1957., na Dan ustanka naroda BiH. Svečani čin otvorenja obavio je Vinko Lekki, skokom s velike trambuline. I od tada Stojkovići postadoše najprometnija ulica tog vremena. Na bazenu je vrvjelo, ali ne samo od Varešana; dolazila je mladež iz Ilijaša, Visokog i Breze, pretežno na biciklima. Vareš je inače bio grad neplivača sve do otvaranja bazena, a onda su vareški mla-
AMI
TR
8
BROJ 271
Na bazenu potkraj pedesetih
dići počeli sami tražiti da ih se pošalje u mornaricu na odsluženje vojnog roka. Kad se ovladalo tim vještinama s vodom, u sjećanju su ostali najbolji skakač s velike trambuline Rudo Dodik, najbolji ronilac Anto Zlović (bazen bi preroni dva puta dijagonalno) i najbolji plivač Ivica Jelić s Bijeloga Borja. I baš nedavno na vrata mi pokucaše dvije djevojke, traže podatke o bazenu: sve sam im objasnio osim jednog – zašto je kratko trajala ta nadaleko poznata vareška destinacija i ljepota.
Šezdeset lje
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor SRPANJ 2017.
N
e znam kako je vama, al' meni se desi da se sjetim nekih crtica iz djetinjstva iz doba kada sam imao svega tri-četiri godine, a pitajte me što mi se jučer desilo, ne mogu se sjetiti. Ne, nisam ostario. Tako je oduvijek bilo sa mnom. Moja mama je više puta ostala zaprepaštena kada joj u detalje ispričam neki davni događaj, kada sam imao svega tri godine. Evo npr. prije par dana pročitao sam jednu knjigu koju je napisao neki poznati finski pisac (znam samo da se zvao Mika), al' ubij me ne znam koja je to knjiga bila, ne znam prezime pisca, niti ime glavnog junaka, ali se zato u detalje sjećam radnje, svih opisa i onoga što je u biti meni važno. Takav sam bio oduvijek. Bog mi je vjerojatno podario više emocija nego pameti pa ja, idući kroz život, kao Mali princ, upijam samo važne stvari: crte lica, karaktere, mirise, okuse..., a imena, brojeve, marke auta i slično zaboravljam, odnosno ne pamtim. Recimo to Borisovim rječnikom: ja se naumačem safta, mirisa i okusa, a pitaj me za recept... ništa: nula, zero. K'o da nisam ništa u rodu s mojim pokojnim djedom i mojom mamom koji funkcioniraju na sasvim drugi način. Kada smo bili mali, pa bi nas mati pošalji da obavimo fasungu, a mi djeca, misleći da ćemo se "ogrebati" za kusur, na kraju skontamo da nam je ostalo samo za sladoled ili kino, jer mati je već unaprijed znala sve cijene u banku, tj. u paru.
eta kasnije...
SRPANJ 2017.
Skakači su radili i parade
Iz još jednog kuta... Ali vratimo se na ono što sam htio ispripovjediti – na bazen. Vareški je bazen bio smješten na ovećoj (za vareške prilike ovećoj) livadi između dva brda – Glavice i Lokvenice. E sad, koliko se nas sjeća kada je bazen bio pun vode i kada su se Varešani kupali u svom bazenu? Da, malo nas je, al' što bi rek'o Zela: jest nas malo, al' smo odabrani. Sagrađen je negdje 1957., toga se ne sjećam, ali sjećam se kada sam imao četiri-pet godina da me otac vodio na bazen koji je u to doba bio ograđen drvenom ogradom, naplaćivao se ulaz, a radnička klasa nakon napornog rada u Željezari odlazila da se malo osvježi i zabavi. Skoro da si na prste mogao nabrojati Varešane koji su u to doba znali plivati. Ja sam jedan od rijetkih koji se mogu pohvaliti da sam naučio plivati na bazenu, a ne u Srebrenom. Doduše, to je bio onaj mali, dječji bazen, ali ipak... U to doba, ranih šezdesetih, kada je bazen još bio u funkciji, Vareš je u svakom pogledu bio jedan od najrazvijenijih gradova u SFRJ. Iz okolnih gradića, pa čak i iz Sarajeva, u Vareš su dolazili mladi da se zabave na bazenu, a navečer su odlazili u Radnički dom gdje su naši gimnazijalci (Điđa, Dado, Čavar, Mutija... onaj iz Majdana) svirali na nadaleko čuvenim plesnjacima. I danas, iako odavno uništen i prepušten zubu vremena, možemo vidjeti da je naš bazen nekad bio impozantna građevina. Dva podzemna ka-
BROJ 271
nala dovodila su vodu iz Bukovog potoka, prvo do sistema za zagrijavanje (ona građevina ispod Zakarijine kuće), a zatim do dječjeg i onog velikog bazena. Okolo je bio uređen kanal s vodom za oprati noge, a na samom početku rada bazena bilo je i nekoliko uređenih tuševa. Lako mi je zamisliti vareške dame s pletivom u rukama, obučene u jednodijelne kupaće kostime, kako "priprduju" i gledaju na svoje obnažene sugrađane koji izvode "laste" bacajući se s trambuline u bazen. Zamislite te rane šezdesete kada mnogi bosanski gradići još nisu imali ceste, struju i vodu, a Varešani se bućkaju u bazenu i slušaju svjetske hitove na plesnjacima. Nažalost, bazen nije dugo radio. Čini mi se da je prestao s radom negdje 196364. godine. Gradski oci su ga nemilosrdno prepustili zubu vremena. Ne znam zašto. Stojkovićani su u njemu "šutali lopte", a okolo su pasle ovce. Mi "ce-bločani" pravili smo lađe u Bukovom potoku i tamo se kupali pored samog bazena. Pomalo tužno. Ipak, jedne godine (moglo je to biti na mome raspustu nakon petog razreda) bazen je još jedanput zasjao starim sjajem. Tog ljeta su se u Varešu skupili Čorba, Musa (srednji), Bučma Anto, Turić i još par njih razasutih po svijetu, te na svoju inicijativu i u vlastitoj režiji obavili potrebne radove da bi još jednom stavili bazen u funkciju. I mi dječurlija, da bismo "zaradili" kupanje, sudjelovali smo u radovima pa je, za divno čudo, od nogometnog igrališta bazen ponovo postao ono što jest. Voda je dovedena iz Bukovog potoka, a budući da sistem za ispuštanje vode iz bazena nije bio osposobljen, oni snažniji (Bučma ili Čorba) morali su zaroniti i pomaći ogromnu kamenu ploču zamotanu u ponjave, kojom je odvod bio začepljen, i tako ispustiti vodu te preko noći omogućiti dotok svježe. To ljeto sam "visio" na bazenu. Baš nekako u to vrijeme moji su pravili kuću i sjećam se da me Čorba i Turić nisu puštali na kupanje dok na potoku ne sperem kreč i maltu s nogu. Nama djeci doživljaj je bio kada se voda iz bazena ispuštala i kada nam je dosezala do pasa. Unutra je vrvjelo od cike i prskanja, kao od zaigranih krokodilčića... Eh, da. To je bilo posljednji put kada se netko okupao na vareškom bazenu. Šteta.
9
I NAKON 50 GODINA...
"HARFA" U DEŽEVICAMA
Smotra dječjih zborova Ana Popović
P
Okupljeni maturanti iz 1967.
GENERACIJA NA OKUPU
S
vake se godine u vrijeme ljetno u Varešu generacijskim okupljanjem obilježi po nekoliko obljetnica mature. Bude to i malo sjetno, jerbo godine na brojčaniku neumitno motaju i nekih već nema među živima, ali se tako održavaju, gdjekad i obnove, pokidane prijateljske veze i pritom razdragano obavi smotra; ono, koliko je tko dobio ili "ofalio" u fizičkom smislu, ali i koliko je, rečemo, dobacio u životu. Takvim je povodom 24. lipnja ove godine u Vareš s raznih strana svijeta pristiglo 26 pripadnika generacije koja je iz školskih klupa izašla dosta daleke 1967., što je u prijevodu lijepih pola stoljeća. Da bi to uspjelo, jer neće se desiti
samo od sebe, potrebno je uvijek da netko organizacijski "potegne", a u ovom slučaju uspješno su se koordinirali Srpko Pantić (iz Ljubljane) i Bernarda Čulić (na domaćem terenu). I nije to bilo samo da se održi već se pretvorilo u "trodnevni samit" u Zvijezdi, na Planinici i po gradu. Nakupilo se, jašta, puno za kazivati i slike iz mobitela pokazivati, a na njima unučad vire k'o ptičad iz nekih dalekih gnijezda. Bila je i minuta šutnje u sjećanje na razrednu Alvinu i preminule školske drugove, napose prof. Hingera, kojega ipak zamijeni sin s harmonikom, a onda zapucaše čepovi i poteče pjenušac. M. M.
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ
10
| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI BROJ 271
osebno radosna, puna života, dječje pjesme i žamora dana 10. lipnja 2017. bila je povratnička župa Deževice u općini Kreševo. Po riječima don Marina Marića, mjesnog župnika, ovu vjersku zajednicu koju čini tek nekoliko stotina župljana, uglavnom starijih osoba, "pomladio" je Festival dječjih župnih zborova "Zlatna harfa 2017." U organizaciji Vijeća franjevačkih zajednica u RH i BiH, na ovogodišnjem Festivalu kojemu su Deževice bile domaćin, nastupili su dječji zborovi župa Brestovsko i Gromiljak u općini Kiseljak te zborovi župa Fojnica, Kakanj i Vareš. Prije nastupa u župnoj crkvi Gospe Snježne, sudionici Festivala u procesiji su pohodili svetište sv. Jakova Markijskog po kojemu su Deževice poznate kao hodočasničko mjesto, a potom su slavili zajedničku misu koju je predslavio fra Ivan Nujić, profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. "Ja sam kao župnik zahvalan za ovaj dan i događaj, tako i vi, mali anđeli, zahvalite Bogu za svoje darove, zahvalite svojim roditeljima za ulaganje u talente, voditeljima zborova, ili jednostavno rečeno uvijek zahvaljujte, bit će vam lakše i pjevati i živjeti i plakati i veseliti se", poručio je članovima dječjih župnih zborova deževički župnik u propovijedi, nakon koje je uslijedio prinos darova. Župa Brestovsko darovala je košaru s bombonama, kiseljačke pogačice dar su župe Gromiljak, crno vino župe Kakanj, sir je dar župe Fojnica, a cvijeće župe Vareš. Festivalski dio programa započeo je zbor župe sv. Mihovila Arkanđela, Vareš, kojeg vodi sestra Ružica Marijić. Nakon župe Vareš nastupio je zbor župe sv. Duha Fojnica pod vodstvom sestre Kate Rukavina. Uslijedili su nastupi dječjih zborova župa sv. Petra i Pavla Kakanj na čelu sa sestrom Angelom Bošnjak, župe Gromiljak pod vodstvom sestre Danice Bilić te župe Brestovsko pod vodstvom sestre Dragice Ljubos. Stručni ocjenjivački sud činili su: sestra Ines Vujica, savjetnica u provinciji Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije, Marija Vidović, ravnateljica SŠ Kreševo i fra Ivan Nujić, profesor Franjevačke klasične gimnazije.
| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 SRPANJ 2017.
NA POGARI
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE (8.VII.2006. – 8.VII.2017.) Dana 8. srpnja navršilo se jedanaest godina od prerane smrti našeg voljenog sina i brata
NENADA BOŽIĆA S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na tvoj dragi lik. Počivaj u miru Božjem!
ASFALT DO GROBLJA
Tvoji roditelji i sestre s obiteljima
N
SRPANJ 2017.
TUŽNO SJEĆANJE
GABRIJEL TERZIĆ
TEREZIJA TERZIĆ
ANTO CICO TERZIĆ
(17.VIII.1928. – 14.VIII.1972.)
(15.X.1933. – 21.VI.2016.)
(22.I.1957. – 14.VII.1986.)
Sjećanje na Vas ostat će zauvijek! Vole vas vaši: Željko i Zoran s obiteljima
IN MEMORIAM Švrćo u mom oku Sve što je držalo do sebe k'o do starinskog Vareša, dan po svetom Anti ove godine, našlo se na "Stogiću" da sprovod Malog Kasapa učini velikim i lijepim. To je Onaj što je bio Dadin muž, laz'o kroz Vareš s rukama na leđima pitomo i drago, i s te dvije šare opečatio stil života i kroniku zavičaja. Ivana M. Slugić
HRVATSKI RADIO BOBOVAC
BROJ 271
95,
3 i 101,1 M
Hz
akon što smo u lipnju 2015. asfaltirali jedan dio puta na dionici od Bara prema groblju, u MZ Pogar odlučili smo ponovno pokrenuti akciju te prikupljati sredstva za nastavak radova. Uz materijalnu podršku jednog dijela mještana, donacije su stigle i s raznih strana svijeta: iz SAD-a, Kanade, Švicarske, Njemačke i Hrvatske. Dobrota i osjećaj za rodni kraj i ovog puta su ujedinili ljude sa zajedničkim ciljem, a to je dobrobit našeg sela. Uz više nego lijepo vrijeme i Božju pomoć položeno je novih 270 metara asfalta, a radove je izvelo poduzeće "Nahonal-gas d.o.o." iz Breze. Zato zahvaljujemo svima koji su dali svoj doprinos, a posebnu zahvalu upućujemo načelniku Zdravku Maroševiću, koji je pružio glavnu podršku našoj inicijativi i akciji za metar po metar asfalta do zacrtanog cilja. Slijede imena donatora: Žarko Lovrenović (760 CAD), Kruno Cakani i Agneza Dodik (200 €), Emica Idžaković-Umčević (500 €), Saša Jurić (100 €), Antonija Slugić (100 KM), Gordan Mijatović (200 KM), Mijo Batvić (200 KM), Saša i Tomislava Thoma (200 CHF), David Mojsilović (100 KM), Leon-Ćelo Miletović (10 €), Franjo-Gigo Djaković (10 €), Marica Riđić (70 KM), Vinko Lovrenović (50 €), Tomo Lovrenović (50 KM), Marcel Petrović (800 Kn), Boško Kondić (50 €), Zoran Lovrenović (100 €), Viktor Petrović (50 €), Goran i Dajana Delić (100 KM), Darko Božić (400 Kn), Valerija Božić (400 Kn), Josip i Stanislava Idžaković (500 KM), Ivica i Ana Jović (400 KM), Ivica Miletović (50 KM), Angelina Simon (10 KM), Ivo Mutić (150 KM), Marijan Čelebija (20 KM), Janja Barnjak (50 KM), Zvonimir Djaković (200 KM), Ivan Puh (50 KM), Franciska Marijanović (50 KM), Branko-Žarko Božić (100 KM), Margareta Krh (100 KM), obitelj Radosave Tomić (50 KM), Janja Mutić (50 KM), Mladenka Marković (30 KM), Ljubo i Verka Marković (100 €), Branimir Laješić (100 KM), Josip Božić (50 KM), Katarina i Eugen Mutić (100 KM), Miroslav i Vesna Krištić (30 KM), Dragica Šurkić (30 KM), Adela Vuleta (40 KM), Zvonko Miletović (20 KM), Filip Petrović (70 KM), Jelena Vulić (50 KM), Violeta Babić (100 €), Milijan i Vedrana Pašalić (30 KM), Evica Brđanović (50 KM), Ivo Dodik (50 €), Ivica i Kristina Ilić (100 €), Narcis i Biljana Lovrenović (100 €), Leon Šimić (50 KM), Anto Miletović (100 Kn), Marijan Brkić-Lukić (100 €), Zoran Miletović (50 KM), Stanko Djaković (50 KM), Tomo Dodik (50 KM + 20 €), Jagoda Dodik (100 KM), Josip Šimičević (100 KM), Stjepan Petrović (100 KM) i prihod s igranke za Dan žena (232 KM). Savjet MZ Pogar
11
IN MEMORIAM IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
Dana 24. lipnja 2017. navršilo se 40 dana otkako nije s nama naša draga supruga, majka, baka, prabaka, punica i svekrva
Dana 22. svibnja umrla je
IRENA RUŽIĆ rođ. Zekić (29.X.1939. – 15.V.2017.) Ostaješ živjeti u našim srcima, hvala ti za svu dobrotu i ljubav koju si nam pružila. Počivala u miru! Tvoji: suprug, djeca, unučad i praunučad
ELIZABETA PELKO ZLOBEC naša sestra, majka i baka, u 83. godini, oprostivši se od ovozemaljskog života. Pokojnica je sahranjena 29. svibnja u Ljubljani. Pokoj vječni daruj joj Gospodine i počivala u miru s anđelima nebeskim! Ožalošćene obitelji: Zlobec, Pelko, Milićević i Ban
POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
Dana 13. srpnja navršilo se 40 dana od smrti moga brata
Dana 7. lipnja u 79. godini života preminuo je naš dragi
MARINA KEVEŠEVIĆA
RAFO BARIŠIĆ
(1948. – 2017.) Neka mu dragi Bog daruje mir u njegovoj duši, a on će uvijek ostati u našim mislima i našim životima.
(1938. – 2017.) U našim srcima trajno živi uspomena na tebe. Počivao u miru!
Njegova sestra Terezija s obitelji
Zahvalna djeca s obiteljima
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
Dana 10. lipnja u 71. godini života blago u Gospodinu preminu
Dana 1. srpnja navršilo se 6 mjeseci otkako nas je napustila naša draga
FRANJO LEKIĆ
JELENA PILJIĆ
Pokopan je na groblju u Varaždinu.
(1933. – 2017.) Uspomena na tebe ostaje vječno u našim srcima. Počivaj u miru Božjem.
Počivao u miru! Sin Zoran s obitelji
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
na našu dragu majku i suprugu
JELENU PILJIĆ
AUGUST JOZELJIĆ
(1933. – 2017.) S tugom i prazninom u duši, s ljubavlju u srcu, čuvat ćemo sjećanje na tebe, tvoju dobrotu, ljubav i plemenitost. Draga naša majko, počivaj u miru Božjem!
Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe i tvoju dobrotu neće proći nikada.
Tvoji najmiliji: Josip, Ilija, Julija i Ljiljana
(1955. – 2013.)
Počivao u miru! Tvoji najmiliji
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
Navršile su se dvije godine otkako nije s nama naš dragi
LJUBICA ĐURIĆ
MARIO POGARČIĆ (1955. – 2015.)
Zauvijek ostaješ u našim srcima, hvala ti za svu dobrotu i ljubav koju si nam pružila.
Ostaje živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru!
Počivala u miru!
(1931. – 2014.)
Tvoji: sin Slobodan i unuka Ankica
Jasna, Bojan i Boris
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
Na naše drage roditelje
STIJEPO MIŠO POGARČIĆ
DARINKA KVESIĆ (2010. – 2017.)
JOZO KVESIĆ (1997. – 2017.) Vas nam ne može vrijeme odnijeti jer vi živite i postojite u našim mislima, sjećanjima i djelima.
(8.VII.2012. – 8.VII.2017.) Vrijeme koje je prošlo nije ublažilo tugu, niti izbrisalo sjećanje na tebe. U tišini vječnog doma neka te prate naše misli i molitve. Zauvijek u našim srcima. Tvoja obitelj
Vaša djeca: Mladen, Mladenka i Ankica, s obiteljima
12
Tvoji najmiliji
BROJ 271
SRPANJ 2017.
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
Dana 8. srpnja navršila se godina dana od smrti našeg dragog supruga i oca
Na našeg dragog brata
TOMISLAVA RAJIĆA
TOMISLAVA RAJIĆA
(1957. – 2016.)
(14.II.1957. – 8.VII.2016.)
Ostaješ dio naših najljepših sjećanja i uspomena. Počivaj u miru!
Zauvijek ćeš biti naša ljubav i naš najveći ponos. Počivaj u miru!
Tvoji: brat i sestre s obiteljima
Barbara i Ana
TUŽNO SJEĆANJE
U SPOMEN
(8.VII.2016. – 8.VII.2017.) Dana 8. srpnja navršila se godina dana otkako nije s nama
Dana 9. srpnja navršile su se tri godine od smrti naše drage supruge, mame, bake i punice
BARBARE DUŽNOVIĆ rođ. Kokorović (1947. – 2014.) Draga naša, zauvijek si u našem sjećanju i našim srcima. Počivaj u miru Božjem! S ljubavlju, tvoji najmiliji: suprug Zdravko, kćerke Mirjana i Irena, unučad Mio, Luka i Andrea, zetovi Ivica i Erwin
TOMISLAV RAJIĆ S poštovanjem čuvamo sjećanje na tebe. Počivao u miru Božjem! Zvonko, Ifeta i Dario
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
Našem dragom
(19.VII.2008. – 19.VII.2017.) Dana 19. srpnja navršava se devet godina otkako s nama nije naš dragi
MARCELU VAROŠČIĆU (18.VII.2014. – 18.VII.2017.)
SLAVKO MIOČEVIĆ
Zauvijek ostaješ u našim srcima i mislima. Počivao u miru!
Dragi naš! U tišini vječnog doma neka te prate naše misli i molitve. Počivao u miru! Tvoje kćerke: Ljerka, Smiljka i Svjetlana s obiteljima, te obitelj pok. kćerke Željke
Supruga Mladenka, sinovi Goran, Dinko i Danijel, brat Marin s obitelji
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(20.VII.2009. – 20.VII.2017.)
(20.VII.2015. – 20.VII.2017.)
JELENA VIDOVIĆ
Navršavaju se dvije godine otkako je preminula naša draga
Navršava se osam godina otkako nisi s nama. Ali iz naših srca i misli nećeš otići nikada. Počivaj u miru Božjem!
JANJA PAVIĆ rođ. Filipović
Tvoji najmiliji: suprug Krešimir, djeca Dijana, Mario i Dario, zet, nevjesta i unuci
Suprug Mišo, kćeri Borka i Slavica
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
(23.VII.2001. – 23.VII.2017.) Dana 23. srpnja navršit će se 16 godina otkako nije s nama naš voljeni otac, djed, punac i svekar
(28.VII.2007. – 28.VII.2017.) Deset godina je prošlo otkad nije s nama naš voljeni suprug i otac
PETAR KOKOR
VINKO STOJČIĆ
S ljubavlju i poštovanjem čuvamo te u srcima i mislima. Počivao u miru Božjem!
Svaki dan bez tebe je prazan i nedostaješ nam, ali si svaki dan u našim mislima i srcima i bit ćeš dok se opet ne sretnemo u vječnosti.
Ljerka i Dario s obiteljima
Tvoji: supruga Kristina, sin Ivan i kći Ana
TUŽNO SJEĆANJE DANKO DOVADŽIJA
IN MEMORIAM PETAR KLARIĆ
(23.VII.2013. – 23.VII.2017.)
(1.VI.1926. – 30.VII.1994.)
VESNA SIMIĆ rođ. Dovadžija
BISERKA KLARIĆ rođ. Stipić
(26.VII.2011. – 26.VII.2017.) Sjećanja na vas žive u našim srcima i mislima. Počivali u miru!
(1.II.1932. – 18.VI.2014.) Vrijeme prolazi, a mi s ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na Vas. Kćerke Helja i Alma, zet Drago, unučad Lidija i Nikola
Majka Anđa, sestre i brat SRPANJ 2017.
Zauvijek ostaješ živjeti u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem!
BROJ 271
13
NAŠA PRIČA
R
azbolio se stari Ilija Dunđer, špengler iz Novakovića. Lego i ne ustaje. Suši se ko čorapi kraj ognjišća. I uvrno se tako. Nema više. Došo tanak ko vreteno. Sav za Rude (tako se zvalo jedno od grobalja), a Bog ga neće. Dodijo i djeci i susjedima, a da ženi neće. Parok ga ispovidio i pomazo. Spremile se i mrtvačke haljine, ma njega baš briga. Svi svoje uradili, samo Ilija svoje neće. Dokopo se kreveta ko budala svastike. Svi što su se sa smrtnikom imali oprostit jur se izredali. Neki i po dvaput. Sramota, brate. Taman da je prakanatur, a ne špengler (limar). Što ako je i bio najbolji. To je prošlo. Ono što jest jest, i Iliji jurve dodijalo. Leži i duma. Svi su bili, ma mi nema Ivana Malića – Roditelja, Mate Idžakovića – Demira, Mije Dugonjića – Barke, Pere Rodića – Keruše, Frane Kokora. Jebeni kerovi. Frano svaki dan prođe, a Keruši kuća pod nosom. I nema men otić dok oni ne dođu oprostiti se. To je tako. Njekako baš u ti čas sjeti se i Frano Kokor Ilije. Ja otkad ga nema u Centrali (tako se zvao Crvenkovića hotel preko puta konaka). Kerina stara. Omilio mu se krevet ko mladi po prvoj bračnoj noći. I tamam on pritjero prvi čokalj kraju, a na vrata Demir i Barko. – Baš mi vi trebate, ajdemo obići Iliju Dunđera, more nalet umrijet, a sramota nam je ne oprostit se s njim. – Da samo s po jednom saperemo grlo – veli Barko. Nisu čestito ni naručili, a eto ti Pere Rode. – Šta je, pasji sinovi, nikom ne rekav, što niste i men poručili rakiju... dvije, evo iđe i Roditelj. Jednu po jednu i tu se zdogovore. Dosta je pletarica od pet litara za obraza. Pa Iliji u vizitu. Jal nek se diže, ja ga živa na Rudu odnijet nek tam njija zajebaje. Nema se tu što duljiti. Samo još po jednu pa pletaricu u ruke i put pod noge Ilijinoj kući u Novakoviće, nije nakraj svijeta. Tako s tom pletarom i dobrom voljom banu Dunđerki na vrata. Žena se zabezeknu. Otkle sad ovi vako kasno. Ima i dva sata od Zdravomarije. U kom je išta ljudsko, dosad je zaspo. Al šta ćeš, valja in trpjet. I sjedoše oni pa okolo naokolo (pletaru nisu dali Dunđerki, ko što je inače red) nego ajde se Ilija i ti malo okrijepi. Čista je
Kako su umirali stari Varešani Tvrtko Gavran šljivovica, oni pasji sin Crvenković baš ko da je sebi peko. Drž-ne daj, potegni ovaj potegni onaj, pokuče Iliji te i on malo okvasi usta. Dok se dvač-trič obredaše, poče se Ilija rumenit. Vratila mu se boja. Onda ga nakon još kojeg gutljaja i ona mrtvost popusti. Nisu ni pola pletarice iskapili, a Ilija se jur počeo uspravljat. Do pola pletare je teklo sporo, ko život do pedesete, al kako priko pola prikinuše druga se polovica otisnu niz grlo ko saone niz Uvraćanje kad rajz popusti. Isprazni se pletara ko da bi šuplja. Nisu propjevali, ma se jezik razvezo ko u pjane svekrve. – Samo vi sjedite tu, odo ja po rakiju – veli im Frano pa zgrabi pletaru i u Centralu. A u Centrali Mijo Čelebija, Juro Čelebija, Mijo Marijančević Vukov, Franjković zvani Babo i oba Suljuza, ne bi im se mladomisnik oteo a da se otme Frano Kokor. I tu on sjede s njima pa zaboravi i da je došo, a kamoli krenut nazad. U Ilijinoj kući razgovor zapeo. Nema rakije. Kud li je Frano nageo? I đe je zapeo? – Iđem vidjet što je s njim – veli Pero Rodo. – Iđem i ja, na to će Demir. – I ja, i ja... – i osta Ilija sam, a rakije nema. Nijednog nazad. Dunđerka zaspala, ne bi je lagumi u Stjenama probudili. Nema druge, skoči Ilija pa nako u gaćama i košulji kroz Novakoviće, pravac Franinoj kući. Lupa Dunđer po vratima ko da je došo prosit curu sinu Jozi. U kući čeljad pospala. Franinica (Manda), jadna, misli Frano je, otvori vrata pa kad ugleda Iliju ko prikazu (i brez prepada su ga bili već u mrtve strpali) vrisnu i sruši se ko klada. Šta joj bi, čudi se
IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ
Ilija, ma ima on prečeg posla. Đe su ona četvorica? Mora da su kerine u Centrali! Ostavi Mandu bailisanu, neka joj Bog pomogne i probuđena djeca, pa zaždi put Centrale i ne obazrijevši se na svoju kuću pored koje minu nako opremljen, ko da nema ništa preče. Da se makar čim prigrnu. Jok! Banu u Centralu ko ajduk. Vrisnu na one što ga zaboraviše. Kako on vrisnu tako tko ga ugleda a mogade skočit, skoči pa nadade bježat. Komu se noge oduzeše, osta. Komu se jezik ne zaveza, poče dozivat ime Isusovo. Komu se i jezik sveza, ako nije upo sa stolice ukipio se ko na prvoj pričesti, ni diše ni vidi ni čuje. I...? Ma pusti! Samo Demir, Roditelj, Keruša i njihovo društvo sjede mirno ko da nije Ilija Dunđer usto iz mrtvih i bano iza pola noći u Centralu. – Sjedi, budalo stara, nije te sram i stid svijet plašit – veli mu Mijo Čelebija. Ilija sjede pa se tek ogradi veselje. Povratiše se oni što su poiskakali. Otkraviše se oni što su odrvenili. Ustadoše koji su popadali. Sve je vako bilo ko da sad gledaš. I što je zapisano, zapisano je ko u carski tefter, u koji se šala ni maskara ne turaju. A ti što pitaš koji je od njih umro, sram te bilo: nije ni jedan! I sad još sjede. Šeširi sad s kalufa, bijele košulje, kravate na dupli čvor, neskuvljane hlače od engleskog kangara, taki i prsluci i kaputi, a na cipelam taki glanc da se ćorav ogleda. Što se, pače, tiče Ilije Dunđera i njegove neprikladne oprave, tko razumije izvinut će ga. More mu tek budala zamjerit. * Ova je priča, u svojoj prvoj verziji, prvi put objavljena 1956. godine
ORGANIZIRAMO:
IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ
14
BROJ 271
SRPANJ 2017.
IZ STARIH ALBUMA
Radnička odmara se klasa
Zapisano je, godine 1960. Radnički savjet Rudnika i željezare Vareš donese odluku da se nabavi turistički autobus. Služio je isključivo za prijevoz radnika na izlete i ekskurzije, na koje se gdjekad moglo povesti i nekoga iz obitelji. Otići u ono doba u Željezarino odmaralište u Srebrenom na dvotjedno ljetovanje, pa još putovati modernim autobusom koji je mamio poglede, bilo je kao san – koji se ipak ostvarivao i običnom težaku...
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
SRPANJ 2017.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 271
15
TURISTIČKA RAZGLEDNICA VAREŠA
Priredio M. Marijanović
WIGWAM – ZARUDJE Znate ono kad dođete negdje da jedete, u neki restoran dalje od asfalta i betonskih zidova, a tuđa vam se djeca promeću oko stola, dižući prašinu i graju. Pa odu malo i do svojih: mama, nama je dosadno, a tata im na to zapovidi: de, igrajte se tam negdje. I time je stvar riješena, možda na jednu minutu, istom ponovo čujete: a mamaa... Odnedavna, u vareškom kraju, ima jedno mjesto gdje toga nema. Zamišljeno za obiteljsko ladanje u kom i djeca imaju ono "tam negdje", pa kad im dodije i viseća ležaljka i ljuljačka i bijela kočija i konjko – ostane livada k'o tepih glatka i, da ništa drugo, mogu do mile volje valjati se po njoj, mlatarati od sreće i nogama i glavom. Mjesto je primamljivo već po izvrsnoj lokaciji s koje pogled puca sve do gorja susjednih općina, preko pučine od raznovrsnih šuma. A bonus je izletišta unikatna scenografija, ambijent uređen u indijanskom stilu, s wigwamom u pozadini kao nečim što odmah postaje must have u kolekciji selfija. No, i bez wigwama izletište je zbog svoje urednosti i okolne prirode podesno za razna snimanja. Kako po uzrastima idemo dalje, neka znaju i vremešni i slabi da će im ovdje biti dobro. Parkiralište na koji metar, a nadstrešnica za sjedenje poluotvorena, da se diše svježi zrak, da oči odmaraju na zelenilu, a opet da koga s leđa ne "ubije propuh". Pogriješio bi tko misli da nedostaje nešto kao šank, ima se gdje i nalaktiti. Objekti su neveliki, ali ujednačenog stila, bez priljepaka i kičeraja. Kad je u pitanju ponuda hrane i pića, a kakva bi bila nego domaća. Vlasnici Josip i Sandra već su poznati i priznati kao proizvođači svježeg i suhog sira kojeg ne mogu nanijeti koliko ga tržište traži. Uz najavu i telefonski dogovor oko menija organiziraju prijeme za grupe gostiju prigodom raznih proslava. U svakom slučaju s ovim izletištem Vareš je dobio nešto i novo i drugačije.