LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXIII. • BROJ 272 • KOLOVOZ 2017.
9 771 512 81 300 6
ISSN 1512-813X
Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
UVODNIK
Između dva broja
N
ećemo ovoga puta ni slova o zbivanjima u svijetu i politici, o krizama i teškim temama. Šteta kvariti iluziju da je, dok su se pržili ćevapi i hladilo pivo u potoku, i sve drugo bilo na svom mjestu. Ljeto u Varešu, odnosno onaj njegov udarni dio koji je za nama, uglavnom je bio pritisnut teškim sparinama, za Zvijezdu vrlo netipičnim, ali opet puno podnošljivijim nego u nizinskim predjelima. Za nama je također razdoblje koje bješe zaista nakrcano raznim događanjima, kao one naše "dubrave" nekoć, kad bi kreni voziti radnike iz prve smjene u 15.20 kućama, a unutra toliki krkljanac da se nije moglo ni zatvoriti vrata. E slična je otprilike situacija i sa sadržajima u ovom broju pa smo stoga posegnuli za ovakvom usporedbom. Ali, mnogi će reći, toga smo valjda i željni: domaći koji se tuže da tijekom ostatka godine – izuzevši Miholjdan, Dušni dan, Božić i Uskrs – nema živosti u gradu, kao i iseljeni kojima je ljetni dolazak u Vareš u rubrici "neizostavno" dvaput podvučen. Sad smo to dobili, ali pošto je sve ukratko i hoće se puno toga odjednom nadoknaditi, postavili si prilično zafrkan tempo. (Uzgred rečeno a objašnjenja radi: u trenutku zaključenja ovoga broja još sve nije bilo "protutnjalo", dakle neki će događaji ove vrste pasti vašega čitanja tek u rujanskom broju.) Pri svemu tome, naravno, ne slažu se svi sa svime; netko zaobilazi nešto, netko bi da može ukinuo ovo ili ono, ukusi i afiniteti su različiti, ali kod svega toga najvažnije je da svatko ima pravo ne samo na svoje mišljenje nego i na slobodu izbora. Demokracija je, pa eto makar i s malim prizvukom ironije. Jer nekome su, ako ćemo govoriti pravo, višak kultura i umjetnost.
Međutim, ove dvije grane u Varešu ljeti ipak donose lijepoga roda. To ovaj grad čini različitim, pa i nerazumljivim ponekad, s obzirom na njegovu zabačenost i nerazvijenost, ali utoliko više iznenadi one koji znaju ponešto o pravim i trajnim vrijednostima. Pa i kad su pučka veselja pod lupom, čak i tu se otkriva nešto na čemu mnogi Varešu odaju priznanje, pogotovu kao jednoj složenoj lokalnoj zajednici traumatiziranoj ratom, a to je – nema nekih incidenata. Pritom, popije se itekako, eto kad je tradicija takva, i zapjeva i zasvira i zaigra i poigra... A nekom je u tom trenutku morebit i žalost: izgubio nekog, nema sreće, fali novca, škripe mu kola, krade mu se život, i tješi se još samo dobrim zdravljem, a to bi trebalo biti prvo – što shvatimo tek kad ono ofali. Uglavnom, na površini ljetni se život u Varešu čini poput neke dobro vesele barke što pluta pučinom pod mjesečinom i zvijezdama, bez kompasa i pravca, i nebitno joj kada će i gdje stići.
IZ ŽUPNIH MATICA
ŽUPA VAREŠ
Kršteni: Dražen Burazerović (Denija i Martine), Petra Pogarčić (Slađana i Džane). Vjenčani: Slaven Tomić i Dragana Divković, Dubravko Hinger i Vjerana Dusper, Slađan Pogarčić i Džana Matanović. Umrli: Mara Filipović rođ. Barišić (1936.), Marija Rajković rođ. Pavić (1937.), Ivan Kevešević (1946.), Anica Simić rođ. Krešić (1935.), Vilma Matanović (1935.), Kristina Babić (1936.). ŽUPA VIJAKA Umrli: Janja-Anđa Lukić rođ. Mijatović (1947.), Kata Lukić (1942.). ŽUPA BOROVICA Kršteni: Teodor Matić (Ivankin). Umrli: Mara Knežević (1940.)
Na naslovnici – "Provansa" na Pogari (foto: M. Marijanović)
2
Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske BROJ 272
Kako god tko proživio proteklih mjesec dana i razvrstavao ih sada unutar vlastite duše, emocije tu zauzimaju središnje mjesto. Jer frcale su, na mnogo mjesta i u mnoštvu prilika, vidjelo se to: što bi rekli – golim okom. Onda neka u tom duhu bude shvaćen i ovaj, uvodniku priloženi koloplet od pet slova koja nas drže na okupu, u ovoj uzanoj kotlini. Pa shvatili ga kao neki začarani krug ili pak kao zjenicu oka, kao sunce koje je žarilo ovoga ljeta ili možda kao kolo u Vijaci, Oćeviji, Borovici... eto, kako čijem srcu drago.
DONACIJE ZA "BOBOVAC" Stela Zlović, Hrvatska – 50 €, Jakov Jakić, Oćevija – 50 KM, Borka rođ. Pavlić, Vareš – 20 €, Borka Marković, SAD – 50 USD, Neda Juroš, Njemačka – 40 KM, Vitomir Pejić, Austrija – 100 KM, Zrinka Jotić, Nizozemska – 46 KM, Zoran Jozeljić, Australija – 100 KM, Igor i Žan Božić, Njemačka – 100 €, Darko Terzić, Australija – 100 AUD, Marija Barkić, Nizozemska – 30 KM, Evica i Dubravko, Švedska – 100 KM, Stjepan Milićević, Nizozemska – 50 KM, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €, Jeronim i Katarina Jozić, Njemačka – 50 €, Borislav i Katarina Medenčić, Kanada – 50 KM, Branimir i Tanja Miočević, Nizozemska – 20 KM.
Svima hvala lijepa! KOLOVOZ 2017.
VIJESTI SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA Na devetoj redovitoj sjednici Općinskog vijeća Vareš, održanoj 27. srpnja 2017. godine, razmatrano je 13 točaka dnevnoga reda. Minutaža, uobičajeno dodijeljena općinskom načelniku na početku sjednice da informira vijećnike i javnost o svemu što se događalo od prošloga zasjedanja, nije ovoga puta bila sadržajna kao inače jer, kako je načelnik pojasnio, prešlo se na "ljetnu šemu", manje je aktivnosti u svim institucijama pa tako i u Općini, vrijeme je godišnjih odmora, ali i druženja, susreta i raznih manifestacija. U tom pravcu su i njegove aktivnosti bile mahom podređene podršci turističkim nastojanjima te podizanju razine gostoljubivosti. No, zanimljivije je postalo s prvom točkom dnevnoga reda, prilikom pretresanja Izvješća o izvršenju proračuna Općine Vareš za prvih pola godine. Uz najavu rebalansa, zbog odstupanja između planiranog i stvarnog stanja u pojedinim rashodovnim stavkama, Izvješće je usvojeno, a konstatacije vijećnika uglavnom su se ticale podebljanog utroška na aktivnosti udruga i mladih, te neispunjenih očekivanja po pitanju popravaka u infrastrukturi. Primjerice, od početka rada ovog saziva Vijeća potencira se problem izrovanog platoa naspram same Općine (kod banke i porezne uprave) ili lošeg stanja prometnice za Selište i Prugu, a stoji nedovršen i raskopani krak ulice Tirići. Načelnik Zdravko Marošević u obrazloženju je kazao da sve to ima u vidu i u planu, ali i da u potpunosti stoji iza dosadašnjeg načina utroška javnih sredstava gdje je akcent stavljao na mlade i napose socijalno ugrožene, te na uvećana izdvajanja za sve one koji nešto rade i pokazuju samoinicijativu pa tek onda traže podršku, bile to udruge ili pojedini savjeti mjesnih zajednica. To je putokaz kojim se putem trebaju kretati i zalagati svi, a takve ću uvijek podržati, kazao je on. Izglasane su zatim dvije suglasnosti: prva za zaključivanje Ugovora o zakupu poslovnog objekta u Vareš Majdanu koji dijelom koristi Dom zdravlja Vareš (u svrhu stvaranja preduvjeta za izgradnju staračkog doma) i druga za projekt izgradnje i rekonstrukcije gradske tržnice-zelene pijace (za koju je krajnje vrijeme da uhvati korak s estetskim i naročito higijenskim standardima). Završnica sjednice protekla je u znaku iscrpljujuće rasprave oko Inicijative vijećnikâ SDP-a za poništavanje Zaključka OV-a o deponiranju smeća s područja općine Breza na deponiju "Kota" i zapetljalo se oko toga kako izaći iz ove točke da bi na kraju bilo dogovoreno privremeno povlačenje Inicijative odnosno tromjesečno odgađanje izjašnjavanja o njoj. STOP KUPANJU U JEZERU Iz Federalne uprave za inspekcijske poslove, konkretno od rudarskog inspektora, Općini Vareš upućen je službeni dopis s upozorenjem kako je utvrđeno da je ugrožena sigurnost fizičkih osoba koje neovlašteno ulaze, borave i kupaju se u jezeru formiranom u krateru površinskog kopa "Smreka". Nakon desetak i više godina u kojima je bilo ribarskih aktivnosti i kupanja jednog broja mladih (a koji su na ovom jezeru najčešće imali zamjensko rješenje za nemogućnost odlaska na more), općinskom načelniku i nije preostalo drugo do upućivanjem javne
obavijesti o zabrani pristupa i kupanja u jezeru "Smreka" isključiti sebe odnosno Općinu iz odgovornosti za neželjene posljedice, bude li se netko i dalje kupao bez obzira na zabranu. Stvar je u tome, naime, što onaj tko je iza rata postao vlasnikom cijelog tog područja (u kakvoj privatizaciji izlišno se podsjećati), ni na koji način ne skrbi o tome; dakle nema ograde, nema zaštitarske službe niti ičeg sličnog, pa će se zabrana svesti na postavljanje tabli upozorenja o zabrani pristupa i kupanja u jezeru. MONOPOL NA STRUJU Prvi povratnici na Osredak, o kojima smo već pisali i njihov problem isticali jer on postoji već više od četiri godine – i dalje su bez struje. Uzaludne su uporne molbe i urgencije iz Mjesne zajednice Borovica, kojoj ovaj zaselak pripada, a čak je i općinski načelnik, kao sljedeća instanca, kod ovog pitanja sasvim bez utjecaja. Njegove žučne rasprave s predstavnicima "Elektrodistribucije" završile su ogorčenjem zbog, kako kaže, drskog monopola. Naime, nadležni su otvoreno kazali da, čak i kad bi Općina iznašla vlastita ili sredstva od donatora, a koja je potrebno uplatiti za pružanje linije i postavljanje trafo-stanice, to ne bi značilo da će struja doteći do kuće Matićevih na Osretku, jer distributer električne energije na kraju radi svoju procjenu isplativosti. Pozivanje MZ Borovica na činjenicu da je tu postojala linija i civilizacija, da je postojao trafo dok nije odnesen tko zna kad i kud, ne predstavlja distributeru nikakvu obvezu i jednostavno se odbija. Ne pomaže, kako ističu iz Mjesne zajednice, ni uvjeravanje da bi povratnika bilo još, samo kad bi bilo struje. Dvadeset četvrte godine od rata ovdje se još priča o elementarnim pravima i uvjetima za život. OPREMLJENIJI DOM ZDRAVLJA Dom zdravlja Vareš, uz donatorsku pomoć Crvenog polumjeseca iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, nedavno je opremljen novim ambulantnim vozilom za hitne slučajeve, vrijednosti 66 i pol tisuća KM. Svečana primopredaja ključeva obavljena je 28. srpnja na platou ispred Hitne službe u Varešu, u nazočnosti predstavnika donatora Mahmouda Y. Alyja, generalnog tajnika Crvenog križa Federacije BiH Namika Hodžića, direktora Doma zdravlja Vareš Fikreta Operte i općinskog načelnika Zdravka Maroševića, te medicinskih djelatnika i žena s Budoželja koje su, nakon ceremonije, u narodnim nošnjama izvele par narodnih pjesama i igara. Tri dana kasnije pred vareški Dom zdravlja stigla su i dva nova vozila marke Škoda Fabia, nabavljena vlastitim sredstvima, a u svrhu bolje mobilnosti i poboljšanja usluga u oblasti obiteljske medicine. Četiri tima obiteljske medicine tako će se odsad moći lakše organizirati za odlazak na teren, prvenstveno u vremenu od 7 do 15 sati, a pravilnikom je definirano koje skupine pacijenata mogu biti tretirane u sklopu kućnih posjeta. Ova je ustanova nedavno također nabavila još jednu stomatološku stolicu, a uskoro se očekuje i dopremanje aparata za ultrazvučnu dijagnostiku, za koji je sredstva izdvojila Vlada Zeničko-dobojskog kantona, tako da će i s tim aparatom Dom zdravlja popraviti situaciju u onom segmentu opremljenosti gdje je bio najviše deficitaran. Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš KOLOVOZ 2017.
www.fondacija.vares.info BROJ 272
3
DRUGI UMJETNIČKI SALON
N
akon što su vareški likovni umjetnici s raznih strana svijeta kroz spontane susrete i razgovore, prošle godine tijekom ljetnog odmora u Varešu, ad hoc organizirali vrlo uspješnu izložbu slika, to nije bio tek trenutni zanos nego se rodila i zaživjela zamisao da takva izložba postane redovita kao kulturni doprinos ljetnim manifestacijama u gradu. Stoga je ove godine primjereno organiziran i održan Drugi salon vareških umjetnika u razdoblju od 2. do 12. kolovoza, u dvorani bivše "Soce", pretvorenoj za ovu prigodu u galeriju. Štoviše, ovoga puta izložba je imala i dogovorenu temu – željezo, koje je uzeto za motiv temeljem činjenice da je na toj rudi zapravo i nastao i rastao grad Vareš. Upravo se na to osvrnuo urednik lista "Bobovac" Mladenko Marijanović kojemu su likovnjaci, kao kolegi iz oblasti književnosti, ukazali čast i povjerili pozdravno obraćanje pred lijepim brojem okupljenih na otvorenju izložbe. Marijanović je, između ostalog, kazao: "Mi iz srednje i starije generacije vrlo dobro razumijemo zašto je željezo predmet interesa i tema jedne ovakve izložbe. Jasno je da bez rudače i tog metala ovakve zajednice kao što je naš Vareš u jednoj prilično nepristupačnoj i zabačenoj kotlini vjerojatno ne bi ni bilo. Ali, eto, nastao je grad po mnogo čemu neobičan, nezamjenjiv i očito nezaboravljen. Ovo nije prilika da se prisjećamo njegove prošlosti i perioda procvata, i nažalost nedavno doživljenog sunovrata koji je na određen način poremetio tokove kulturnih zbivanja, pa tako i oblast slikarstva u širem smislu tog značenja. Ipak, zahvaljujući entuzijastima večeras smo prisutni otvorenju ove izložbe koja na određeni način zadužuje žitelje ovog mjesta i nastavlja jednu priču koja još uvijek nema svoj kraj. Nažalost, najmanje je autora iz samoga Vareša, a više od deset radova je došlo iz inozemstva, čak i iz Amerike. To nesumnjivo pokazuje ljubav naših sugrađana u svijetu prema svom zavičaju, u kom su rođeni i u koji se vraćaju. Nadati se da će njihov primjer utjecati i na domaće autore da se ubuduće aktivnije uključe u ovakvu manifestaciju, koja treba pobuditi osjećaj ponosa i poštovanja. Slikar, naime, vidi svijet drugačijim očima i u stanju je da iz naoko nevažnih stvari, kao što su ovi kistom predočeni predmeti iz naše industrijske prošlosti, izvuče ljepotu i dovede promatrača do ushićenja. Vjerujem da će emocije koje evidentno izviru iz ovih djela pokrenuti pozitivne vibracije kod posjetitelja i u to ime hvala svim slikarima u ime građana Vareša".
4
U dolini željeza Posjetiteljima izložbe obratio se potom općinski načelnik Zdravko Marošević, pozdravivši ih sve kao Varešane, jednako domicilne kako i one pristigle na odmor iz iseljeništva. "Kada sam se upisivao prvi u knjigu utisaka, napisao sam – hvala vam, poklonili ste ljubav i znanje svom gradu. Ja, kao načelnik općine Vareš, svaki dan poklanjam ljubav svom gradu, pokušavam da postavim ovaj grad tamo gdje mu je nekad mjesto bilo. Vi ste upriličili ovu izložbu našim građanima da mogu pogledati ove prelijepe radove, da pokažemo da Vareš i dalje živi u umjetnosti", rekao je načelnik Marošević te uzgred najavio dovršetak obnove i otvaranje kultnog Radničkog doma u Varešu koncem ove godine, što je vijest koju su nazočni s radošću pozdravili. Umjetnike su podržali i kolege muzičari Rus i Hinger, izvodeći prigodne instrumentale, dok su posjetitelji razgledali 13 izloženih radova u različitim likovnim tehnikama. Na izložbi je bilo zastupljeno osmoro autora, a petoro njih i nazočno. To su (redom kao na fotografiji, slijeva nadesno): Dubravko Tokmačić, Sanja Hoenicke-Boras, Stjepan Šimić Pepi, Monika Malbašić i Mišo Zlović, a radove su poslali Dajana Malešević, Mario Parić i Snježana Pehar-Božić. Po jedan rad svakog autora predstavljen je otraga na omotu ovoga broja, a između svih njih zanimalo nas je čuti kakve su dojmove s izložbe ponijele sudionice koje su izlagale u Varešu prvi put. Sanja Hoenicke-Boras, grafička dizajnerica iz Berlina, kazala je: "Prije svega želim reći da svaki moj dolazak u rodni grad donese jedan poseban osjećaj koji je ovaj put upotpunjen i mojim sudjelovanjem na ovogodišnjoj izložbi vareških liBROJ 272
kovnih umjetnika. Cijenim njihov entuzijazam i bila sam počašćena da i ja sudjelujem ove godine, posebno što sam imala priliku da izlažem s mojim ujakom Mišom Zlovićem koji je utjecao na moj slikarski razvoj. Ovogodišnja likovna tema 'željezo' jako je inspirativna jer omogućava slikaru širok dijapazon mogućnosti. Stara postrojenja željezare kao i mnoge davno upotrebljavane mašine prilika su da slikar iskaže svoje umjetničke sposobnosti. Zadovoljna sam organizacijom izložbe i velikim odzivom naših sugrađana, što je i ovaj put potvrdilo da je Vareš ne samo bio nego i ostao jedna kulturna sredina. Nadam se da će ova manifestacija postati tradicionalna, uključujući u budućnosti sve veći broj mladih slikara." Monika Malbašić, dipl. ing. arh., izložbi se odazvala iz Kiseljaka gdje danas živi i također nije tajila s koliko je respekta prihvatila dobrodošlicu u vareški umjetnički krug: "Priliku da sudjelujem na Drugom salonu vareških umjetnika smatram za veliku čast, ali i potvrdu vareške otvorenosti i dobronamjernosti o kojoj već dugo slušam od obitelji i prijatelja. Nažalost, Vareš sam napustila u ranom djetinjstvu i moram reći da je izlaganje zajedno sa starijim umjetnicima koje je ovaj kraj odgojio i oblikovao predstavljalo veliku odgovornost. Stoga se iskreno zahvaljujem i organizatorima i posjetiteljima na ukazanoj prilici i podršci i nama mladima, koji pripadnost Varešu zasad osjećamo samo intuitivno. Raduju me planirane aktivnosti na društveno-kulturnom planu o kojima je na otvorenju Salona govorio općinski načelnik, gospodin Marošević, te se svakako nadam kako će biti prilike da doprinesem njihovu ostvarenju." S. P. KOLOVOZ 2017.
PROMOCIJE
Zbornik o fra Matiji i Jelaškama
Župa Jelaške, pomalo ni na nebu ni na zemlji, u ovo današnje vrijeme pogotovu, još jednom je ponosno dignula glavu i u njoj je 18. srpnja 2017., u sklopu obilježavanja patrona – sv. Ilije proroka, promovirana knjiga, a kojoj dajemo prostora kroz riječi predstavljača (u nastavku). Priređivač knjige Nikola Kamenčić (iako danas živi u Rijeci) istodobno se istinski potrudio i oko dviju dokumentarnih izložaba: Živo vrelo fra Matije Divkovića i Župa Jelaške. Obuzet emocijama podijelio je mnoge pisane zahvalnice, ali i usmene zahvale rijetkim uglednicima koji su svojim dolaskom uveličali skup, ističući među njima vareškog književnika Željka Ivankovića, te završio s prizvukom razočaranja zbog pozvanih koji ne dođoše. Nazočili su načelnici općina Olovo i Vareš, a među nekoliko svećenika posebno treba istaći dolazak bivšeg provincijala fra Lovre Gavrana s Kosova. Druženje je nastavljeno u domu kulture, uz domjenak i primjeren glazbeni program.
K
njigu "Fra Matija Divković i Jelaške" nije baš lako žanrovski definirati, ali je sigurno da je to zbornik mnoštva radova više autora o dvije teme: fra Matiji Divkoviću i Jelaškama. Riječ je ponajprije o radovima koji su nastali u prigodi obilježavanja 400. obljetnice od tiskanja prve knjige na narodnom jeziku u Bosni i Hercegovini – čiji je autor, tipograf, urednik i nakladnik upravo njihov sumještanin fra Matija – a upriličene u srpnju 2011. godine u Jelaškama kroz dvodnevna kulturno-vjerska događanja "Dani fra Matije Divkovića", kao i o radovima koji dosad uopće nisu bili objavljivani, ali i o onim koji su nastali prije više ili manje godina, te objavljivani u različitim prigodama i u različitim publikacijama. (...) Osim predgovora koji je napisao provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran i uvoda čiji je autor priređivač knjige Nikola Kamenčić knjiga je razdijeljena na sedam cjelina. (...) Budući da su mnogi Jelaščani nakon nedavnog okrutnog rata iz svoga rodnog zavičaja nasilno rasuti diljem svijeta, a mnogi su od njih i rođeni u tuđini, smijemo pretpostaviti da je knjiga ponajprije namijenjena njima i oni bi od nje mogli imati najveću korist, da nikad ne zaborave svoje obiteljske korijene u starom i lijepom vareško-olovskom kraju. Upravo zbog toga bismo mogli očekivati da će oni prema knjizi zauzeti svoju, sasvim osobnu čitalačku poziciju jer će u gustome tkanju njezinih stranica i redaka osjetiti miris zemlje koja je porodila njihove pretke, a onda i njih, osjetit će miris zelenih livada i šuma, miris svježeg kruha iz sada već gotovo zaboravljenih pećnica i tugaljive zvuke zavičajnih glazbala... Knjiga "Fra Matija Divković i Jelaške" pojavljuje se u javnosti punih šest godina nakon što je održan znanstveni skup. No, rekao bih, vrijedilo ju je čekati. Jer, kako god da povijesni stručnjaci budu vrednovali i ocjenjivali ovu knjigu, gotovo je sigurno da će ona, sa svim tekstovima i mnogobrojnim podacima sakupljenim u njoj, biti nezaobilazni izvor za pisanje svih novih knjiga, bilo o fra Matiji Divkoviću bilo o njegovim Jelaškama. Fra Marijan Karaula
fra Stjepan Duvnjak
Nikola Kamenčić
K
njigu koja je pred nama mogli bismo slikovito nazvati jednim prelijepim mozaikom. Veličina Divkovićeve jednostavnosti postavljena je na pozadini prirodne ljepote Jelašaka. To nam dočaravaju brojne fotografije i prikazi povijesti i sadašnjosti Jelašaka. Za buduću povijest Crkve u Bosni i Hercegovini smatram veoma važnim ono što je kazano o povijesti Župe Jelaške i kratkim predstavljanjem župnika koji su Jelaške služili. Nijedan kamenčić u mozaiku nije suvišan. I najveća muka s fra Matijom upravo ovdje počinje. Opće je mjesto u predstavljanju Divkovića da su podaci o njegovu životu škrti da ne mogu biti škrtiji. Ni on niti njegovi neposredni i bliži suvremenici ništa nam o njemu ne govore. Znamo samo onih nekoliko podataka iz Divkovićevih djela. Kako bi nam bilo drago i dragocjeno da je fra Matija zapisao koju riječ o svojim Jelaškama i svome Olovu. Možda ne bi bilo ništa više i drugačije od onoga što nam opći povijesni podaci govore, ali bi iz njegova pera sve to imalo posebnu težinu. Stoga nam se literarna fikcija u prozi Ivana Lovrenovića (Iskušenje fra Matije Divkovića u Mlecima) i poeziji Nikole Milićevića (Fra Matija Divković 1611.) nameće kao realnost. Dakle, život s brojnim fizičkim mukama, unutarnjim dvojbama i iskušenjima. No sve to fra Matiju nije odvratilo od njegova, kako kaže književnik Željko Ivanković, strukovnog utilitarizma – biti koristan onima zbog kojih si to što jesi (str. 41). Svoj puk bosanski stavio je ispred svega. (...) Knjiga nosi snažni pečat zavičajnosti. Ona je, smijem tako vjerovati, plod ljubavi prema zavičaju i ponosa što je iz njega ponikao višestruki velikan fra Matija Divković. Ta ljubav je sjedinila Divkovićevu veličinu i ljepotu Jelašaka. Zato svako poštovanje i zahvalnost pripada gospodinu Nikoli Kamenčiću koji je ovu knjigu priredio. Iza nje stoji njegov veliki trud i strpljivost. Knjiga pred nama mu je za sve to vrijedna nagrada. Nadam se da ona, posebno Jelaščanima, neće biti zavičaj u knjizi, već putokaz u zavičaj. Fra Stjepan Duvnjak
AMI
TR
KOLOVOZ 2017.
fra Marijan Karaula
BROJ 272
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 5
NA LICU MJESTA
Proslava patrona u Vijaci
S
rpnja 26-og, kao godine svake, pribivali smo proslavi drugog, ljetnog zaštitnika župe Vijaka, a u crkvenom kalendaru to je spomendan na sv. Joakima i Anu. Procjene broja okupljenih vjernika nezahvalne su, ali oni koji to prate i važu ipak kažu da je "lani bilo više". Poslije mise, pod kojom je pjevanje predvodio vareški župnik fra Mirko Majdandžić, zasvirano je i kolo, kako već običaj nalaže, a mjesta u njemu nađoše jedine dvije domaće žene u narodnoj nošnji. Jednu od njih u spašavanju te tradicije i odolijevanju godinama zabilježili smo i objektivom. A ponajviše na tom tragu bila je i propovijed predvodnika misnog slavlja fra Damira Pavića, sina ove župe, danas na dužnosti tajnika Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Treba spomenuti kako je riječ o relativno mladom franjevcu kojemu je ukazano povjerenje održati homiliju na središnjemu, jednom tako velikom misnom slavlju, o ovogodišnjoj 36. obljetnici ukazanja u Međugorju. Stoga se na poseban način iščekivalo i njegovu riječ u rodnom kraju, a ključni segment iz propovijedi pred vijačkim vjernicima, može se kazati i zavičajni, prenosimo u nastavku. "Pitam sebe, a zapitajte i vi sami sebe – što je Vijaka danas? Ne samo Vijaka nego i mnoge župe u našoj zemlji, pa i u svijetu. Mnoge župe su postale suha utroba, tvrda zemlja koja ništa ne rađa. Ne što Bog ne bi htio da se nešto rađa, nego naša su srca otvrdnula i mi se više ne otvaramo za život. I ako mene pitate hoće li Vijaka ponovno nekada biti što je bila, ja ću vam malo drsko i bezobrazno reći: neće! Zato što je to normalno, zato što nikada više ništa ne može biti ono što je bilo, ne samo ovdje nego i u cijelom svijetu jer kaže Sveto pismo: Sve dolazi, sve prolazi, jedino Bog ostaje isti, dovijeka. Mi ne trebamo živjeti u iluziji, u nekom zavaravanju da će Vijaka biti što je nekada bila, to nije ni moguće. I ne treba biti. Ali Bog može od suhe Vijake, od ovih
oronulih kostiju, od ovo malo starosti što je ostalo i od onih koji se ne boje života, Bog može to uskrsnuti ako hoće. Jer njemu je sve moguće. Nego, ja vam želim staviti na srce jednu veoma važnu stvar, i sebi, a i vama. Što je danas važno, puno važnije od uskrsnuća Vijake u materijalnom smislu? Puno je važnije da mi sačuvamo vjeru. Nije grijeh otići iz rodne grude i ne možeš osuditi čovjeka koji je poradi dobrobiti svoga djeteta otišao. Jest teško, jest boli, ali nemaš pravo nikoga osuditi. Ali je veliki grijeh i patnja, i mene u srcu boli kao svećenika, kad odeš iz svoje Vijake, kad poneseš ono što ti je dao otac ili majka, djed ili baka, odeš u bijeli svijet i to zaboraviš, a što je to: to je vjera koju su ti tvoji pradjedovi ostavili. E to je zlo za svakog Vijačanina. Kad odeš u bolji svijet, u potrazi za boljim, a izgubiš ono što je najvažnije, kada se utrne plamen vjere u tvome srcu i u tvojoj obitelji! Zato vas molim, dragi Vijačani, gdjegod ste u bijelome svijetu, ne dozvolite to: Vijaku možete nositi u srcu i sjećanje kako je nekada bilo i ne znamo kako će biti, ali imaš jednu odgovornost i za sebe i za svoje dijete. Jer može čovjek zadobiti sve u životu, ali uzalud mu to sve ako će svoju dušu izgubiti. Čuvajmo svoju vjeru. Imajmo pouzdanja u Boga gdjegod živjeli, ovdje ili u svijetu, jer kako ovi starci cijeloga života nisu gubili nadu da ih Bog neće ostaviti, pa nemoj se bojati ni ti. Imaj pouzdanja u Boga, Bog će se pobrinuti i za tebe i tvoju obitelj, ne dozvolimo da nam duh ovoga svijeta ukrade radost života pa da postanemo nezadovoljni ljudi. Znam ih koliko hoćete i iz ove župe i iz mnoštva župa, jer srećem ljude po bijelome svijetu; otišao, ima svega, 'natukao' – ono što se kaže. Ali srce mu nezadovoljno. Uzeo jedan kredit, drugi, ima jednu kuću, drugu kuću, svega ima, ali obitelj se raspada. Zašto? Zato što nema ono što je najvažnije; Boga je istjerao iz svoga srca!" M. M.
Malo više samodoprinosa Dan uoči proslave patrona župe u Vijaci je organiziran lokalni (malo)nogometni turnir, na kome su snage odmjerile momčadi Ivančeva, Radoševića, Gornje Vijake i Donje Vijake, a pobijedili su Donjovijačani. Turnir je odigran na terenu kod područne osnovne škole, no Vijačani imaju i boljih uvjeta za igru, što dokazuje i ova fotografija, s Brda iznad Donje Vijake. Novi savjet Mjesne zajednice otkako je nedavno preuzeo mandat, između ostalog, planira raditi na popularizaciji i boljem iskorištenju ovog izletišta. Na njemu je pet kontejnera, jedan adaptiran kao bife, dok se ostale može koristiti u svrhu kampiranja.
Mala visoravan kao ispeglana, idealna je za razna sportsko-rekreativna sportska natjecanja, a o ljepoti i čistoći prirodnog okružja izlišno je trošiti riječi. Mountain bikeri ili motocrosseri ovdje bi svakako mogli pronaći jednu od svojih postaja. Prilazni put čak i jest pogodniji pustolovnim vozačima nego onim cestovnim, a i obje ceste što vode do ovog padinskog sela uistinu su konfiguracijski zahtjevne, no u tijeku su akcije da se stanje na njima poboljša. Nedavno su, kako kaže jedan od mjesnih aktivista Stjepan Franjkić, domaći ali i iseljeni udružili snage i sredstva pa konačno propisno uredili i pristup seoskom groblju. M. M.
6
BROJ 272
KOLOVOZ 2017.
U
z blagdan Preobraženja Gospodinova (6. kolovoza) – zaštitnika župe Borovica potpuno se promijeni slika života u ovom selu. Kao da su svi došli natrag. Posebno je uočljiv veliki broj djece i duhovnih zvanja. U tom duhu je započela i proslava ovogodišnjeg patrona, još jednom mladom misom koja je služena 5. kolovoza 2017. u obnovljenoj župnoj crkvi. Vlč. Dejvis Martinović svoju je mladu misu inače proslavio još 8. srpnja u Plaškom (Gospićko-senjska biskupija) u tamošnjoj župi sv. Ane gdje danas žive njegovi roditelji, ali je želio to učiniti i u svom rodnom mjestu odnosno župi gdje je kršten. Tako da je ovdje zapravo riječ o mladoj misi – sekundiciji. Započela je svečanim ulaskom mladomisnika u crkvu kroz narod, na začelju ostalih svećenika i uz doček pjesmom sv. Ivana Pavla Drugoga "Krist na žalu". Pod misom je propovijedao vlč. Gordan Božić, župnik iz Domanovića, i njemu izravno ovako kazao: "Dragi mladomisniče, reći ću nešto što će možda zaparati profinjene uši, one koji malo više uče i razmišljaju. Puno puta ćeš, naime, čuti da si poslan služiti narodu, da si svećenik 24 sata, a rijetko će se netko sjetiti kazati da si poslan služiti Bogu. Ja ti to prvo kažem. Ispuni svoju zadaću u služenju Bogu, On te pozvao i ti se odazvao. Odgovorio si na Njegov poziv, a kad kažemo 'služimo narodu' to može svašta značiti. Ne kažem da to ne treba, nego stavljam naglasak na redoslijed: Bogu i narodu!" Dejvis Martinović je rođen 11. svibnja 1993. u Varešu, a kršten je dakle u župi Borovica. Prva dva razreda škole pohađao je u Drvaru, druga dva u Švedskoj, više razrede osnovne škole u Stocu. Zatim se odlučio za svećeništvo i završio klasičnu gimnaziju u Pazinu. Maturirao je 2011. godine i upisao Filozofsko-teološki studij u Rijeci. Godine 2013. nastavio je studij u Rimu na papinskom Sveučilištu sv. Križa. Diplomirao je 2016. i iste godine zaređen za đakona, 26. studenog, u pulskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, po rukama porečkog i pulskog ordinarija Dražena Kutleše, a koji ga je, ove godine 10. lipnja, zaredio i za svećenika Porečke i Pulske biskupije. Mladomisnik je dan poslije patrona, 7. kolovoza, predslavio misu ispred grobljanske kapele u Borovičkim Njivama, jednome od tri zaselka ove župe. A središnji je događaj svakako bila misa na sam blagdan Preobraženja, koju je ove godine predvodio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Koncelebriralo je 13 svećenika, među njima najstariji svećenik kojeg je Borovica dala vlč. Mijo KOLOVOZ 2017.
Blagoslov Gospine špilje u Borovici: lijevo iza kardinala Puljića borovički župnik vlč. Ivan Butum, a na desnoj strani prvi iza je mladomisnik vlč. Dejvis Martinović
Proslava patrona u Borovici Priredio M. Marijanović Nikolić i najmlađi borovički sin Crkve, već spomenuti mladomisnik. Kako je i red, prije početka mise mnogobrojne vjernike i uzvanike pozdravio je borovički župnik vlč. Ivan Butum (koji je inače na odlasku iz ove župe u kojoj je proveo dvije godine), zahvalio svima na dolasku i pomoći pri obilježavanju ovogodišnjeg patrona. U homiliji koju je održao, kardinal Puljić vjernicima okupljenim u Borovici uputio je ove riječi: "Mi danas, ovdje na ovome brdu u Borovici, trebamo doživjeti preobraženje, jer ne bi nitko trebao otići kući odavde, a da to ne doživi. Zapitajte se svi, kada sjedite u društvu ili u svojoj kući i razgovarate onda najčešće razgovarate o politici, vremenu, sportu i mnogočemu drugome, ali ne razgovarate o Isusu. Želim da doživite ovo preobraženje i razgovarate o Isusu, ali nije dovoljno samo razgovarati i slušati uhom, potrebno je razgovarati i čuti Isusa srcem, tada znajte da ste doživjeli pravo preobraženje. Pozvani smo slušati Božju riječ i po njoj živjeti. Pitam vas i sebe: Koga mi slušamo? Je li Božju riječ slušamo samo ušima i zato se i BROJ 272
ne ponašamo kao Božja djeca? Božju riječ treba slušati srcem, dopustiti da ona oblikuje naš svakodnevni život, da bude svjetiljkama nogama našim. Najopasnije je ako čovjek otvrdne u srcu i ogluši se na sve što mu Isus poručuje. Otvorimo svoje srce Bogu da on nađe svoje mjesto u njemu, jer kad Boga nema u srcu čovjeka, onda čovjek nema mira i zadovoljstva." Misno slavlje pjesmom su uveličali tamburaši iz Vareša u narodnim nošnjama, predvođeni vareškim župnikom fra Mirkom Majdandžićem. Proslavi borovičkog patrona, kao i mladoj misi dan ranije, nazočio je također vareški općinski načelnik Zdravko Marošević. A nakon mise, vjernički se puk premjestio pred novosagrađenu Gospinu špilju pored crkve, koju je ovom prigodom kardinal Puljić blagoslovio. Zatim se moglo posvetiti druženju i zajedničkom ručku. Natprosječno visoke temperature i u tako gorskom području kao što je Borovica nisu se pokazale nimalo otežavajućom okolnošću, napose neumornim igračima kola koji su tome prionuli u žestokom tempu, znojem natapajući travu pod nogama, ali ne odustajući do zadnjeg tona. Istina, "krivac" je tome i odličan glazbeni sastav na čelu s Leonom Dodikom, koji se ni sam u pjevanju nije nimalo štedio tijekom dnevnih i večernjih rundi narodnog veselja. Ovogodišnja proslava patrona u Borovici nadasve je protekla u znaku desete obljetnice postojanja i zaista plodnog rada Zavičajne zajednice Borovičana.
7
KNJIŽEVNA VEČER
U
mirovljeni časnik Hrvatske vojske i napose starijoj generaciji Varešana vrlo dobro poznati Franjo A. Zlović održao je promociju svoje četvrte knjige, u velikoj dvorani Općine Vareš dana 3. kolovoza 2017., zbirke pripovijetki pod nazivom "Priče iz Varevalliuma", a koja je našim čitateljima već predstavljena u broju 267 iz ožujka 2017. Bila je to ujedno prilika za susret Varešana iz svih dijelova svijeta koji su se i odazvali, uz domaće, kako bi poslušali o čemu govori nova Zlovićeva knjiga – o životu u "onome" gradu, koji je u doba autorovog sazrijevanja doživljavao svoje zlatne dane i bio nepresušan izvor raznih životnih priča i anegdota. Voditeljica programa promocije ove knjige bila je Mirjana Šimunović, a promotori Danijela Pavlić i Mladenko Marijanović – sve troje s vareške novinarske scene. Predočeno je literarno djelovanje Franje Zlovića (koje je dijelom već poznato onima koji su pročitali neku od njegovih prethodnih knjiga, posebice "Mornara Merđana", a koje će se produbiti čitanjem ove kolekcije raznih priča) te sama naslovnica knjige (koja je vrhunsko ostvarenje ilustratora, prof. Miše Zlovića, i prikazuje jedinstven spoj otomanskog i austrougarskog graditeljstva i naslijeđa u Varešu). Nakon promotora, nazočnima se obratio sam autor, koji je izjavio sljedeće: "Dobra vam večer, prijatelji moji dragi, dobra večer Varešu moj, Vareščadi i svima vama koji nosite ljubav i prijateljstvo za naš i moj grad, za Vareš! Hvala vam od
Promocija "Priča iz Varevalliuma" sveg srca što mene i moje goste ovako dočekaste, počastiste! Stoga, nek' pričaju, da smo 'vaki-naki, zatvoreni, sami sebi dovoljni, slijepo crijevo... ali jedno nam svi moraju priznati – da smo ljudi, dobri ljudi iz Vareša, uzajamno vezani poštovanjem, uvažavanjem, kulturom i ljubavlju spram svoga grada!" Autor je uzgred odlučio publiku počastiti stihovima svoje pjesme "Moj grad", a iz knjige je odabrao fragmente o nebrojenim vareškim nadimcima. Prigodan glazbeni nastup izveli su Željko Sertić, Mišo Zlović, Rusmir Berberović, te Ivan Štambak. Uz gore navedene promotore, autor je predstavio i dva posebna gosta promocije. Prvi od njih bio je Vladimir Ruf, student informacijskih znanosti Sveučilišta u Mostaru, po autorovim riječima veliki vareški potencijal i talent, što je publika prihvatila i podržala pljeskom. Drugi gost bio je dugogodišnji Zlovićev
prijatelj – Dževad Kučukalić, novinar, pisac i bivši urednik RTV FBiH, koji je po vlastitim riječima neraskidivo vezan za Vareš već pedeset godina, te koji je publici predstavio komentar prikaza Gorana Duke, recenzenta knjige, ali i svoju zbirku proze "Vrelo ljeto u Vienni", pjesmu "Vjetar je šaputao Szeretlek" te humoresku "Kućni buregdžija". Promociji su nazočili i načelnici općina Vareš i Breza, Zdravko Marošević i Munib Zaimović, koje je autor također pozdravio, a poseban pozdrav uputio je nazočnome prijatelju Tvrtku Gavranu – "dijaku bosanskome". Sve u svemu, bila je to (u svakom smislu te riječi) topla književna večer, a Franjina knjiga ostaje kao spomenar za starije da ih podsjeti na prošle dane, ali i kao izvor građe za mlađe da prodube spoznaje o vareškim antologijskim likovima iz priča svojih roditelja, baka i djedova. V. R.
MATURANTI 1977. "Virili smo u daljinu, puni nade", reče Balašević u jednoj od svojih generacijskih pjesama. Završetak srednje škole je poseban događaj u životu. Stječe se diploma, postaje se punoljetan, stupa se u novo životno doba koje donosi niz mogućnosti i izazova. Svatko tada polazi svojom životnom stazom, gradi životnu priču, neponovljivu i jedinstvenu u svakom pogledu. A onda dolaze godišnjice mature: 10 godina, 20, 30… Ovog ljeta, 5. kolovoza, okupio se (među ostalim generacijama) dio maturanata koji su završili srednju školu davne 1977., u jednom sasvim drugačijem svijetu i s očekivanjima koja su bila opravdana i realna. Dvadesetak dobrih prijatelja evociralo je uspomene na doba mladosti. Došli su iz svih krajeva svijeta; Europe, SAD-a, čak iz Australije. Bilo je smijeha, suza, zezancije, starih štosova, kao da se ne radi o ljudima koji su pregrmjeli dosta toga u životu i kao da druženja nisu nikad ni prestajala.
8
Obavljena je prozivka u prostorijama bivšeg SŠC-a, uslijedila neizostavna šetnja kroz grad do poznatog spomenika vareškom rudaru, a onda večera i druženje u jednom od restorana nadomak grada. Momci su pozvali dame na ples, igrao se rock and roll, smijalo se i zezalo do kasnih sati. Rastali su se dobri drugovi pred zoru uz obećanje da se opet okupe kroz pet godina. Vidimo se opet i čuvajte se, bile su oproštajne riječi. S. P.
BROJ 272
KOLOVOZ 2017.
JUBILEJI
O
počecima igranja nogometa u Varešu oduvijek se tvrdilo (jer pisanih dokumenata nema) da je prvu loptu u grad donio Jozo Antičević. Međutim, Jozo je imao svoju istinu, ali Varešani ga svejedno poznaju kao osnivača i velikog igrača NK "Zrinjskog", a do kraja života bio je i povjerenik zagrebačkog "Dinama". Jozo je kazivao kako je kao dječak 1917. godine svoje slobodno vrijeme i školski raspust provodio kod svog djeda na Zabrezju. Pošto je te godine u Sarajevu zavladala tzv. španjolska groznica mnoge imućnije obitelji sklonile su se u provin-cije. Tako se i jedan Austrijanac, sa svojim sinom Ernestom, sklonio kod prijatelja na Zabrezju. Ernest se brzo sprijateljio s Jozom. Sobom je Ernest donio na Zabrezje pravu kožnu loptu, te Jozi objašnjavao pravila igre i s njime igrao po cijeli dan. A Jozo je često silazio u Vareš da roditeljima odnese mlijeko. Jedne prilike i Ernest je pošao da upozna Jozine roditelje, a Jozo je ponio i loptu pa je odatle potekla priča da je Jozo prvi donio loptu u Vareš. Tako je, zapravo, Vareš prvi put ugledao nogometnu loptu prije točno 100 godina! No, Jozo je smatrao da je važnija ona lopta koju je donio iz Hrvatske Kostajnice gdje je naukovao električarski zanat 1925. No, isto tako, godine 1925. grupa mladića iz Vareša našla se na radu u Sarajevu gdje su prvi put gledali nogometne utakmice. Pavo Miketin i Drago Čorić zvani Čorina bili su toliko oduševljeni nogometnom igrom da su ubrzo (1926.) zaigrali u pomlatku sarajevskog "Hajduka". Po povratku u Vareš, i oni su donijeli pravu kožnu loptu tako da se ti stasiti mladići također smatraju pionirima nogometa, što je i sam Jozo Antičević tvrdio. A presudan moment za formiranje športskih društava dogodio se 1927. godine s posjetom hrvatskog političara Stjepana Radića Varešu, tadašnjeg poslanika u skupštini Jugoslavije. Radić je bio oduševljen dočekom, limenom glazbom i kulturnim zbivanjima u Varešu. Ali natuknuo je domaćinima da im samo nedostaje okupljanje mladeži kroz sportska društva, a pogotovu nogomet. Takvu sugestiju dao je već ranije (1921.) također hrvatski političar Đuro Đaković. A da je gornja tvrdnja sasvim točna svjedoči činje-
Prvi tim NK "Metalac" iz 1928. godine. Stoje, slijeva nadesno: Blaž Mlivončić (predsjednik kluba), Jozo Dunđerović, Franjo Čupka, Ernest Adamić, Mijo Poljaković, Anto Šurić, Ferdo Zlobec (blagajnik kluba). U drugom redu: Pero Selak, Jerko Tomić, Dušan Petrović. Sjede: Stjepan Žuk, Miško Kohut i Pavo Miketin.
Velika nogometna obljetnica Priredio Jozo Drijenčić
nica da su mnogi iz odbora za doček poslanika Radića bili i osnivači prvog nogometnog kluba, kojem su dali ime NK "Perun". Stoga se 1927. godina uzima kao ona u kojoj se u Varešu organizirano počelo baviti nogometom. Prvi predsjednik kluba bio je Blaž Mlivončić, a osnivači su bili i Ferdo Zlobec, Anton Vojčuh, Josip Čupka, Maks Košar, Ivo Sprečkić, Drago Čorić i Pavo Miketin. U gornjem dijelu grada prve utakmice igrane su na Omeragića Luci u Ljepovićima. Od 1928. godine nogometni klub mijenja naziv u "Metalac", dok i dalje ostaje sportsko društvo "Perun". Par godina kasnije (1930. ) u donjem dijelu grada osnovan je nogometni klub "Zrinjski". Prve utakmice igrane su na Lukama u Prnjavoru, zatim na Šijakovu na terenu od šljake, a onda je 1953. počela gradnja igrališta na Trifkovića Njivama. Uz pionire nogometa Pavu Miketina i Dragu Čorića okosnicu prvog nogometnog kluba sačinjavali su braća Jazići – Momčilo, Svetislav i Čedo, Jozo Dunđe-
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ KOLOVOZ 2017.
| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI BROJ 272
rović, Franjo Čupka, Ernest Adamić, Zdenko Ćurčić, Vili Friškić, Mijo Poljaković, Anto Šurić, Miško Riđić, Zvonko Selak, Jerko Tomić, Dušan Petrović, Stjepan Žuk, Miško Kohut, Franjo Krajlih, Mijo Grgić, Mirko Ilić, Vlado i Borko Milanović, Petar Kohut i drugi. Okosnicu NK "Zrinjskog" sačinjavali su braća Antičević – Jozo, Alojzija i Tomislav, zatim Mato Grgić, Ivo Čorić, Jozo Brđanović, Marko Zovko, Franjo Prkić, Ivo Klicić, Mijo Lekić, Ljubo Mutić, braća Mijatovići – Jozo, Mijo i Franjo, Stjepan Turić, Filip Pejčinović, Vinko Varešković, Anto Zloušić. Pošto nisu mogli igrati pod imenom NK "Zrinjski", od 1945. nastupaju pod imenom Fiskulturna sekcija Jedinstva – Zvijezda, a 1951. formiran je samostalni klub pod imenom "Mladi Radnik", čiji je predsjednik bio Muhamed Mulić. Najstariji živući nogometaši u Varešu danas, iz tih vremena, su: Berislav Petrović Berko iz NK "Metalac", a iz "Mladog Radnika" Miroslav Idžaković Mirun (koji je također nastupao i za NK "Metalac").
| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032
9
NOGOMET OŽIVIO
D
olazak hrvatskog nogometnog giganta, splitskoga "Hajduka" u Vareš prije recimo godinu dana spadao je u domenu znanstvene fantastike, a ono o čemu se do prije pola godine pričalo samo u kuloarima doživjelo je ipak svoju konkretizaciju ovog ljeta. Naime, suradnja lokalnog NK "Vareš" i HNK "Hajduk" Split zaživjela je kada su predstavnici uprave popularnih "majstora s mora" vareškom klubu odlučili donirati određenu količinu sportske opreme u sklopu obilježavanja devedesete obljetnice igranja nogometa u Varešu. Naš nekadašnji sugrađanin Darko Rajić, koji trenutno živi u Splitu, bio je ključna spona između vareških sportskih entuzijasta i splitskog kluba. Tako se začela i ideja o odigravanju međunarodne prijateljske utakmice između momčadi "Hajduka" i "Vareša" na terenu u Vareš Majdanu. Zeleno svjetlo tomu dali su predstavnici rezervne momčadi "Bilih", Roko Pezelj i Zdravko Marković, koji su u lipnju ove godine posjetili Vareš, stadion i klupske prostorije u Majdanu, te "Kuću susreta" na Bijelom Borju kao mjesto gdje bi mladi splitski talenti bili smješteni. Naravno, razgovor s općinskim načelnikom i predsjednikom Upravnog odbora NK "Vareš" Zdravkom Maroševićem bio je kruna sastanaka koji su doveli do gostovanja Splićana kod nas. Kod ovdašnjih ljubitelja nogometa, i napose navijača "Hajduka", s nestrpljenjem se čekao dolazak mladih Splićana zakazan za 31. srpnja, kada oni i stižu sa svojim stručnim stožerom koji je predvođen trenerima Sinišom Oreščaninom i Marijanom Budimirom.
"Hajduk" u Varešu Tekst Vladimir Ruf • Fotografije M. Marijanović Brojni bosanskohercegovački i hrvatski portali (mnogi sa čuđenjem) prenijeli su vijest o dolasku hajdukovaca, a društvene mreže su, internetskim žargonom rečeno, "eksplodirale". Mnoštvo "lajkova", komentara i dijeljenja bili su očit dokaz kako je Vareš "pogodio" u odabiru kluba s kojim će uspostaviti suradnju i njegovati dobre odnose, međutim jedna je stvar donekle bacila sjenu na sve pozitivno što je učinjeno povodom obilježavanja obljetnice. Nažalost, zbog ne baš najboljeg stanja majdanskog terena, glavni trener rezervne momčadi "Hajduka" – koja se od ove sezone (2017/2018) natječe u Drugoj HNL – već spomenuti Siniša Oreščanin, odlučuje kako se prva pripremna utakmica mora odigrati na stadionu čiji su uvjeti bolji od onih koje pruža vareško igralište, a izbor pada na stadion brezanskog FK "Rudara". Objava te vijesti kod nekih je ljudi i na pojedinim stranicama primljena s negodovanjem, pa bilo je i brojnih poruka neprimjerenog sadržaja. Osim toga, dosta ljudi (posebno onih koji se ne informiraju preko interneta) nije bilo upućeno u to da će se prva pripremna utakmica odigrati u Brezi – i to ona između "Hajduka" i "Mladosti" iz Doboja kod Kaknja (momčad je to koja se natječe u Premijer ligi Bosne i
Hercegovine), a ne protiv Varešana – pa su, primjerice, s ljutnjom tvrdili da "nam Breza krade i ovih devedeset godina nogometa", što je ipak bilo pretenciozno kazati. Utakmica između "Mladosti" i "Hajduka" odigrana je pred skromnih 250 gledatelja (mahom iz Kaknja, ali i Vareša – za koje je bio osiguran besplatan prijevoz), te nekolicine iz Breze, a završila je jakim trijumfom Splićana od 5:0. Strijelci za "Hajduk" bili su: Ivan Prtajin (postigao tri pogotka, inače bivši igrač talijanskog velikana Udinesea), Josip Bašić, te Ivan Mastelić. Zatim je Breza pala u drugi plan, a dan uoči odigravanja utakmice protiv vareške odabrane vrste, treneri hajdukovaca Marijan Budimir i Ivica Roguljić napravili su lijepu humanitarnu gestu uručivši donaciju vareškoj "Maloj školi", za što su se odlučili večer prije kada su saznali da u Varešu djeluje ustanova koja brine o djeci zapuštenog socijalnog i odgojnog stanja. U sklopu donacije uručen je određeni novčani iznos i monografija koju je HNK "Hajduk" Split izdao u povodu stote obljetnice kluba, 2011. godine. Time je "Hajduk" po tko zna koji put dokazao svoj imidž i slogan da je "dite puka", manifestirajući senzibilnost prema humanim i socijalnim projektima.
Jedna od izglednih situacija pred vratima "Hajduka"
10
BROJ 272
KOLOVOZ 2017.
Prije početka utakmice odana je počast svim preminulim igračima i članovima uprave kluba od 1927. godine do danas i zatim je upućen pozdrav aktualnom dopredsjedniku kluba Mugdinu Imamagiću, koji je uložio puno truda i energije u pripremnim aktivnostima za ovu utakmicu, ali ga je bolest spriječila da joj prisustvuje. A predsjednik Uprave NK "Vareš" i općinski načelnik Zdravko Marošević srdačno se obratio svima okupljenima, napose igračima, te se na koncu uputio k sredini terena da izvede početni udarac na ovoj revijalnoj utakmici. Nakon prvog sudačkog zvižduka trebalo je čekati deset minuta da se zatrese mreža na nekoj strani, a dogodilo se da su Varešani načeli Splićane pogotkom Nedžada Hodžića i činilo se to kao euforičan početak. Ali radost će se istopiti šest minuta kasnije kad je Ardit Deliu izjednačio. I onda, tri minute prije isteka prvog poluvremena, dosuđen je jedanaesterac u korist "Hajduka", a koji je Ivan Mastelić iskoristio da gostujuće igrače dovede u vodstvo. Naravno, uslijedila je salva dobacivanja arbitru Arminu Šehoviću; tako je to inače u sportu, ali kod Bosanaca posebno jer sudac je vazda glavni krivac. Bez obzira na razliku u pripremljenosti i uigranosti, Varešani su uspješno odolijevali većinu drugog poluvremena, iako se uglavnom igralo na sredini ili pred domaćim golom, ali gosti su svoju pobjedu učinili sigurnom petnaest minuta prije kraja, kada je Ivan Prtajin postavio konačan rezultat utakmice Vareš–Hajduk 1:3. Na kraju, u gledalištu netko zapali i "bengalku"; nije to bio incident nego malo "pravoga štimunga", pogotovu u suton koji se već bližio i spuštao zavjesu na ovaj događaj. (MM)
Radost domaćih igrača nakon pogotka za početno vodstvo
Nakon nogometne priredbe na majdanskom stadionu upriličena je svečana oproštajna večera i druženje rezervne momčadi "Hajduka" s vareškim nogometnim domaćinima ispred "Kuće susreta" na Bijelom Borju. Zbrajali su se dojmovi nakon odrađenih tjedan dana priprema u Varešu, a gosti su posebno istaknuli mir, ugodnu atmosferu i dobre uvjete koji su im pruženi. "Bili" su velikodušno davali savjete o unapređenju nogometa u Varešu te se diskutiralo i o nastavku suradnje. Upriličena je i razmjena darova – općinski načelnik i predsjednik vareškoga nogometnog kluba "Hajduku" je darovao statuu vareškog livca za klupske prostorije, a umjetničke slike vareških akademskih slikara darovao je treneru Siniši Oreščaninu i zamjeniku sportskog direktora "Hajduka", bivšem nogometašu Saši Bjelanoviću. Svim članovima uprave splitskog kluba uručene su košarice s vareškim domaćim proizvodima, a Varešaninu sa splitskom adresom, Darku Rajiću, također je uručen dar zahvale. S druge strane, Bjelanović je Maroševiću uručio dres s potpisima svih igrača te monografiju "Hajduka". Potpredsjedniku kluba, Mugdinu Imamagiću, koji je jedan od prvih reformatora nogometnog kluba "Vareš" (i kojeg su, uzgred budi rečeno, hajdukovci posjetili doma, gdje se oporavlja), uručen je dres internacionalca
95,
KOLOVOZ 2017.
Hz
3 i 101,1 M
prve momčadi "Hajduka", Ardiana Ismajlija, s potpisima svih igrača. Prigodne darove su također dobili Nermin Hrvat (trener kluba), Malik Likić (tajnik kluba), Jelena i Matthias Odenwald (domaćini u "Kući susreta"), te članovi redakcije HR "Bobovac" Vareš, koji su revno popratili sva događanja oko gostovanja "majstora s mora" u našem gradu. Sve nazočne na Bijelom Borju dobrom su glazbom zabavljali vareški župnik fra Mirko Majdandžić, Gordana Erkić (kontrabas), Ivana Đurić (violina), te Nenad Kuhač (gitara). Vareški nogomet, nakon nekoliko godina mrtvila i apatije, ovime je zasigurno dobio zamah. Gostovanje "Hajduka" nije mala stvar, a dokaz da se ide naprijed je i žrijeb nogometne lige Zeničko-dobojskog kantona, u kojem je svoje mjesto našao NK "Vareš" i koji svoju prvu ligašku utakmicu igra već krajem kolovoza. Kakav će početak ligaškog natjecanja imati klub sa "Sprečkića njive", ostaje nam za vidjeti. Ipak želimo biti optimistični jer – nakon 90 godina (istina, ratom poremećene) tradicije – našem klubu, stadionu, pa i samom gradu pod Perunom pripada povratak na mjesto kakvo zaslužuju. A ovaj lokalni praznik nogometa i tjedan dana s "Hajdukom", kojim je oplemenjen sportski život u Varešu, odlična su startna pozicija za "povratak otpisanih".
HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 272
11
SUSRETI
Zavičajna okupljanja u vareškoj okolici i ovog su se ljeta nizala prema već uvriježenom rasporedu, a sve je to manje ili više zgusnuto u četiri vikenda. Naravno, održavaju se neovisno jedno o drugome, ali nekome se svejedno dogodi da bi htio ili iz nekog razloga trebao biti na dva mjesta istodobno. A u cilju jednakog tretmana svih, kao i zbog sugrađana koji žele osjetiti takvu vrstu podrške, "Bobovac" je stizao i na tri kraja općine u istom danu, te stoga donosimo kratku kronologiju s ophodnje po destinacijama gdje su se ti susreti odvijali (do zaključenja ovog broja). Treba kazati, sličnu je misiju sebi zadao i općinski načelnik, obilazeći zavičajne susrete – ali samo ondje gdje je bio pozvan. Prva su postaja na mapi godišnjih susreta, uobičajeno, Vrankovci. Potočani u tome imaju i najdužu tradiciju, jer su još daleko prije rata ostali bez svog sela, ali nisu ostali i bez uspomene na njega. Nju svake godine o svom nekadašnjem patronu, Ilindanu, ponesu na ovu visoravan i prvi im se pridruže susjedi iz Semizove Ponikve i s Pogari. Prije rata, a i prvih godina poslije rata, u velikom su broju pristizali i stanovnici grada, kao i mještani drugih mjesnih zajednica, budući da Vrankovci imaju dovoljno izletničkog kapaciteta, pa je drugovanje uz glazbu, igru, pjesmu i miris mesa sa svih strana tada uvelike poprimalo dimenziju općeg vareškog susreta. Međutim, posljednjih se godina to počelo rasplinjavati, jer svatko se pomalo okrenuo sebi, a ne treba zanemariti da i mortalitet čini svoje, kao ni činjenicu da djeca (koja su to bila prije desetak godina) danas već jure neki svoj film i traže druge oblike zabave, pretežito one noćne. Tako sada roditelji ostaju bez pravca, te se mijenjaju i njihove navike ili im je palo u obvezu čuvati unučad. Nadasve, ni vremenske prilike u protekle tri-četiri godine nikako nisu išle na ruku potočkom susretu (osobito s onom nepogodom lani) pa, kad se sve sumira, dobilo se rezultat da su Vrankovci i ove godine ostali, tako reći, slabo iskorišteni. Šteta, ali tko je ovom susretu vjeran – došao je. Ove je godine održan 23. srpnja. I bila je u groblju misa, i glazba uživo uz ugostiteljsku ponudu, i tombola, a nakupilo se nekako i mladića za dva nogometna tima da odigraju utakmicu, makar bez publike. Bez obzira na ove trendove Potočani ipak ne pokazuju znake odustajanja, a što se u međuvremenu (kad je riječ o susretima ovakve vrste) desilo nekim drugim, još živućim našim selima. Točka na 'i' crtici s Vrankovaca za ovu godinu je otmjena baka Marica Petković (na fotografiji), najstarija Potočka i jedna od najstarijih Vareški danas, našavši se na susretu kao uzor kako se i s 95 godina nosi uloga čuvarice tradicije.
12
Zov rodnog sela Priredio M. Marijanović
Na groblju u Kopijarima
Svoj susret imaju i nekadašnji stanovnici Kopijara i Kučukovića, u pograničnom dijelu vareške općine, a koja je iz popisa naseljenih mjesta izbrisao posljednji rat. Ali, dok u selu nema žive duše, potpuno drugačiji dojam ostavlja slika groblja navrh sela; nedvojbeno jednoga od najuređenijih u okolici Vareša iako, zapravo, po crkvenoj jurisdikciji Kopijari pripadaju župi Kraljeva Sutjeska. Stoga su i četvorica svećenika, da održe misno slavlje, a koje prethodi susretu, došli s te strane. S vareške je došao tek općinski načelnik, upalio svijeću kod spomen-obilježja petorici poginulih branitelja ovog sela i, dok je većina tražila zaklona, stoički izdržao na suncu. Susret je upriličen 29. srpnja i bijaše jubilarni – deseti. U selu su iza rata izgrađene samo dvije kuće: prva, preko puta groblja, ostade ipak neuseljena i kako se nalazi na osami blizu ceste ponovno je poharana, a druga je pak ostala uzgor i u svojim živim bojama djeluje prilično nestvarno usred preostalih zidina i okljaštrenih voćnjaka. To je zapravo vikendica u koju se dođe koji put godišnje i upali barem to jedno svjetlo u selu. A njezin je vlasnik jedan od braće Subašića, koji su nositelji organizacije ovih susreta, kao i pokretači akcija što su rezultirale uređenjem groblja do posljednjeg detalja. Nakon mise, okupljeni se premjestiše na obližnje izletište gdje djeca imaju teren za nogomet, a odrasli zajedno posjedaše u dva reda duž golemog šatora i bijahu služeni pićima iz hladnjače da zaliju meso tek skinuto s užarena ražnja. Vjerni svojoj tradiciji, dohvatiše se potom šargije i violine, i to mlade snage, a ispraćeni tim zvucima i izvornom pjesmom sutješkog kraja mi pođosmo dalje. BROJ 272
KOLOVOZ 2017.
Zabilježeno na Javorniku Istoga su dana (29. srpnja) održana još dva zavičajna susreta. Mještani sela Mir također su u svom groblju započeli misom, a završili večernjom igrankom u domu kulture koja je, rekoše, trajala ne do zore nego i par sati poslije svitanja. No, kako se Mirjani druže i dan poslije, to je pomoglo da odlazak ondje ostavimo za to "finale". Drugi je susret bio na Javorniku. Ondje još nije zaživjelo da se započne molitvom u groblju (kako se moglo čuti od pojedinih koji jesu zagovornici toga), pa ako bi se mještani i dogovorili preostaje sa župnim uredom
tražiti termin, odnosno satnicu, jer i crkvene su aktivnosti tijekom ljetnih vikenda, pokazuje se, udvostručene. Ranijih godina na Javornik smo stizali u večernje sate, dok sunce zalazi a raspoloženje i sve drugo tek dostiže zenit, ali ovoga puta nije moglo tako pa se mještani, još u okupljanju, osjetiše malo nespremnim. To ipak ne mijenja stvar jer bolje je i tako nego preskočiti. Ne svojevoljno već zato što se zbog principijelnosti moralo produžiti dalje. Uglavnom, i ovaj je lokalni susret protekao uz muziku uživo i možda je stizao poneki ton na krilima vjetra do Strice na jednoj ili Osoja na susjednim padinama. Kratka smotra i uzajamno čašćenje komplimentima po pitanju dobroga izgleda i držanja između onih koji se nisu godinama vidjeli (nekad ih dijelilo tek "slupotje", a danas Pacifik ili Atlantik) posluži kao slamka utjehe da se ne ide prebrzo u starost, iako je stvarnost češće drugačija. Da, premalo je od nekadašnjeg života ostalo, ali ovi susreti zacijelo tomu i služe, da se duša nekako vrati u stara vremena, barem na jedan dan. Javorničani nemaju sportskih aktivnosti tijekom susreta, valjda stoga što nemaju ni dovoljno ravnoga terena u selu za takvo što. Susret su, dostupnosti radi, locirali na livadi u središtu sela, gdje je djeci preostalo malo pokušati s odbojkom.
Mnoštvo djece na mirskom izletištu Brdo iznad Mira, 30. srpnja. Pristup do njega sve je drugo samo ne lak, a vožnja postoji kao opcija, no samo za one pustolovnog duha i opremljene vozilima za najteže terene. Pa ipak, to ne ostavlja nikakva utjecaja na organizaciju i odanost ovom susretu jer je izletište kao bogomdano i otplati svaki dug napornom penjanju. Tereni za nogomet i odbojku podšišani i opremljeni mrežama, lopte sijevaju na sve strane, djecu vriska stoji. Mirjani svojem potomstvu na taj način nastoje ukorijeniti vezanost za zavičaj i selo u kojemu trenutno nema takvoga života, ali činjenica je da se ono "otima" i ulaže u svoju budućnost. Dokaz je tome nekoliko
Trgovinska radnja
N na
novih kuća i moderan dom kulture. U ostatku godine živim ga čine domicilni pojedinci koji tu sade ili nešto drugo rade, uglavnom privređuju sebi. Mirjani su jednako poduzetni i kod ovakvog ljetnog feštanja koje nije samo jedan dan, pa otuda i množina – mirski susreti. Karakteristično je, pokušavaju od godine do godine s ovom ili onom muzikom (a kvalitetne i slobodne muzičare usred ljetnih angažmana nije ni moguće lako naći) da bi na kraju dušu ipak najbolje ispunili vlastitim, dobro uvježbanim pjevanjem u hladovini, kako s harmonikom tako i bez, vadeći one najbolje iz "naftalina".
Vareš školski pribor • udžbenici • knjige • uredski materijal • suveniri
ul. Čaršija bb
darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja
vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179
KOLOVOZ 2017.
BROJ 272
13
S KONCERTA U JAZZU
Dio atmosfere s ovogodišnjeg koncerta
Nepoderivi kremen Vareša
I
četvrtu godinu zaredom užariše se tri akustične gitare u rukama Srđana i Vukana, a svakako i Miše, pokretača jedinstvene muzičke noći u "Jazz" klubu u Varešu. Točnije, ovoga puta, glazbena je pozornica bila postavljena vani, u ljetnoj bašti ovog popularnog okupljališta Varešana iz iseljeništva, gdje je i baza domaćima koji svoje stare prijatelje ondje očekuju i dočekuju. Bila je to dobra odluka, montirati sve vani, koja je u isti mah otklonila tri problema iz ranijih godina:
gužvu, dim i sparinu. I bila je to topla, a od silnih emocija još toplija, četvrta u mjesecu, kolovoška noć. Toliko susretâ i zagrljaja na jednome mjestu, toliko osjećaja one stare bliskosti s nekim s kime se živjelo, uzmimo, vrata do vrata, a nije se čulo i kamoli vidjelo s njim godinama... I svaki put netko nekog sretne prvi put, a i da nema takvih prijatnih iznenađenja i neočekivane radosti dovoljno je što se nakupi želje za ovakvim susretanjem od godine do godine.
Zato je ovaj koncert, pored toga što je redovito izvrstan u izvedbi, postao događajem koji se ne propušta. I raspamete se čovjekova uha: jedno bi slušalo razigrane akorde, drugo bi da koju riječ starog znanca, prijatelja, susjeda, rođaka, školskog druga, kolege s posla ili iz kavane... ne propusti. Ta čudesna čvrsta vezanost, koja se u sekundi obnovi, koja kvrcne kao iskra iz kremena fajercaga između ljudi koji više ne dijele ništa osim naziva mjesta u rodnom listu, i dalje zapanjuje. Mislilo se, izgledalo je, da to može biti slučaj poneki put, ali da se ponavlja iz godine u godinu i dobiva na intenzitetu – to već postaje činjenicom bez objašnjenja. Posebno sentimentalan moment, koji s ovoga koncerta treba izdvojiti, bio je kad su u znak sjećanja na u dalekom svijetu nedavno preminule kolege – Predraga Prodanovića Pelu i Željka Kokora – glazbenici zasvirali nekoliko sentiš instrumentala, a publika to popratila plamičcima upaljača i svjetlima svojih mobitela na nakrcanom platou pred "Jazzom". No, jutro svanu, pakiraj dojmove u kofer sve tješnji i kreni, druže stari, za životom dalje. M. M.
DOŽIVLJAJ VAREŠA
NAKON 20 GODINA
U
potrazi za nekim tko je, nepitan, morao ostaviti svoj rodni grad prije par desetljeća i više, i tko je možda prvi put poslije toliko vremena došao vidjeti je li Vareš još na starom mjestu, imali smo uspjeha. Goran Kalas imao je svega 11 godinica kad je Varešu stezana omča rata oko vrata i nakon pet izbjegličkih godina koraknuo u nj još samo jedanput, oprostiti se s bakom i djedom pa s roditeljima pošao preko oceana. Bilo je to prije 20 godina. No, ovog ljeta javila se iz nutrine ta želja vidjeti rodni grad ponovno i unatoč dostupnosti svih informacija preko interneta iskusiti ga iz prve ruke. Goran je danas građanin San Francisca i zamjenik upravitelja u sustavu tamošnjih bolnica. S našim jezikom ima tek poneki sitni problem, ali ga je nekoliko doživljenih dana, ispunjenih raznim sadržajima, često ostavljalo bez teksta. Grad k'o grad, nije se bogzna promijenio od onda
kakvim ga Goran pamti, to nije bilo teško uvidjeti, a priroda ga je i konfiguracija poslije toliko izbivanja, priznaje, iznova fascinirala. I stigao je Goran u nekoliko dana, slijedeći dobre sugestije, ali i sam želeći doživjeti više od prijateljskog čavrljanja po kafićima i ljetnim baštama, vidjeti i grad Bobovac i oćevske majdane i skoknuti do Sarajeva, te u Varešu biti na slikarskoj izložbi, na gitarskom koncertu, na nogometnoj utakmici i još zaći u ruralno područje gdje nikad nije bio niti se nadao biti, kao što je Borovica, koja je upravo tih dana živjela one svijetle ljetne trenutke trodnevnih misnih slavlja i narodnog veselja uz proslavu zaštitnika župe. Kako mu se sve to činilo, bijaše upitan. Wow – otela se prva reakcija – emocije su mi ono skroz pomiješane. Prvo, značili su mi susreti s rodbinom koja je istovremeno došla u Vareš iz drugih dijelova svijeta,
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
pa onda upoznavanje s drugim ljudima koje nikad nisam sreo, a s kojima se ovdje prijateljstvo tako naglo razvija. To me ustvari najviše osvojilo, ta veselost i toplina među ljudima koju sam sa strane gledao, a i sam doživio. I odlazim pun tog utiska da mogu kazati: sigurno neće proći 20 godina dok ponovo dođem. M. M.
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI
14
U obilasku ostataka Bobovca
BROJ 272
KOLOVOZ 2017.
PEKIJADA 2017.
U SVAKOM POGLEDU – SKOK UVIS M. Marijanović
N
akon višemjesečnih akcija i priprema, dodatnog kultiviranja terena i izgradnje prikladne infrastrukture na lokalitetu Banje, dana 29. srpnja 2017. godine Oćevija je bila domaćinom drugog natjecanja u pripremi jela ispod peke koje je još lani poprimilo međunarodni karakter. Naime, na ovogodišnju oćevsku "Pekijadu" došlo je ukupno 30 ekipa iz Slovenije, Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Prije početka natjecanja, onima koji su to željeli, omogućeno je posjetiti kovačke majdane u Oćeviji i upoznati se s jednom tako autentičnom djelatnošću koja se u ovom selu nije bitno mijenjala od srednjega vijeka, te zaista predstavlja atrakciju svakome tko to vidi i doživi prvi put. Dobrodošlicu svima uz pozdravni govor izrazio je predsjednik organizacijskog odbora Zdravko Barkić. Zatim su, oni koji su se došli natjecati, službeno upoznati s propozicijama od strane Hamida Kurjakovića, člana Udruženja kuhara BiH i predstavnika tročlanog žirija u kome su još bili Jasmina Maličević i Čedo Pavlić. Ekipe su imale na raspolaganju ložište, ugljen, po tri kilograma krumpira i teletine, te sol, a dalje im je bilo dozvoljeno dodavati vlastite sastojke. I nakon dva sata vremena tanjuri su počeli stizati pred žiri da vrednuje miris, okus i izgled jela. U međuvremenu su majstori iz kovačije Jozeljić i sami demonstrirali umješ-
nost ne samo kovanja peke, nego i spravljanja jela u njoj, te izvan konkurencije pripremili pečenje u najvećoj dosad viđenoj, gdje su stavili 25 kilograma krumpira i isto toliko mesa. Imali smo priliku kušati jelo upravo iz nje, a ispala je takva da se i meso i krumpir naprosto tope u ustima. Mnogim je gostima to bilo na čuđenje i fasciniralo ih. A gostiju je do polovice dana pristiglo toliko da se "Pekijada" jednostavno ispostavila "dernekom svih derneka" u vareškoj okolici za ovu godinu. Malo je problematično bilo s prostorom za parkiranje, ali svi su na kraju našli mjesta i za svoje auto i za sebe u hladovini ili pod nadstrešnicama uz Oćevicu, i zametnulo se pravo narodno veselje. No, kad je žiri dao znak glazbeni je program obustavljen kako bi se obavilo ono zbog čega se manifestacija i održava. U proglašenju se krenulo od najbolje dekoriranog jela, a pobjednikom u tom segmentu proglašena je ekipa "Vodice" iz Hrvatske. Zatim su nagradu za najbolje dekorirani stol primili "Živinički sokolovi". A kad je riječ o najukusnije spravljenom jelu sve su nagrade odnijeli Varešani i dokazali da su bez premca: treće mjesto pripalo je "Ćevabdžinici Parić", drugo mjesto zauzela je "Udruga žena za ruralni razvoj Zvijezda Vareš", a nagradu za prvo mjesto ekipa "Vrovine" doživjela je zaista euforično. Nagrade za natjecatelje u vidu
Zlatni pir U Oćeviji su, 5. kolovoza, na dan svoga vjenčanja prije 50 godina, zlatni pir proslavili Jakov Jakić (rođen 1941.) i njegova životna suputnica Zdravka (rođena 1947. u župi Čemerno). S kućnoga ih je ognjišta pomjerio protekli rat pa su kao izbjeglice bili u Kiseljaku i zatim Drvaru, da bi se 2002. godine vratili svom domu gdje i danas žive. Imaju troje djece, sinove Blaženka i Božidara te kćer Biljanu, i sedmoro unučadi.
OGLAS KOLOVOZ 2017.
Prodaje se stan u Varešu, u ulici Put mira 0-6, lokalitet stara pijaca (iznad "Izvornog vareškog"). Stan je na prvom katu, dvosoban, veličine 62,50 m². Sve informacije mogu se dobiti na telefon: +387 (0)63 327 613. BROJ 272
Član pobjedničke ekipe Artur Miketin (u pozadini Zdravko Barkić)
kompletnih peka osigurali su, naravno, oćevski kovači. Treba spomenuti da su osim uživanja u prirodi, pićima i pikniku posjetitelji na štandovima uz glavni plato mogli kupiti svega i svačega, a isključivo domaćega: od oćevskih kovačkih proizvoda, do ljekovitih pripravaka i kozmetičkih preparata, zatim likera, sokova, kolača... Sponzori ovogodišnje "Pekijade" bili su: Općina Vareš, Vlada ZDK, "Profitex" Vareš, "MPM" Vareš, "Edi control" Vareš, TR "Mrkva", pilane "Kran", "Brenta" i "Ex prom", "Šimić-prom" Vareš, "Naha" Dabravine, "Alma-Ras", Općina Olovo, Fondacija za obnovu i razvoj regije Vareš te mnogobrojni donatori-pojedinci. Zabavljači su bili glazbenici iz Vareša i Breze. Na kraju, uspješnost "Pekijade" sumirali smo s glavnim nositeljem svih aktivnosti Zdravkom Barkićem, koji je za list "Bobovac" kazao: "U principu vrlo smo zadovoljni manifestacijom; odziv takmičara a i gostiju bio je veliki, sve je prošlo bez ikakvog incidenta, zamjerka jedino malo preglasnoj muzici i nekim sitnim organizacijskim nedostacima, koji ipak nisu bitno uticali na tok manifestacije. Posebno nas raduje da su ekipe iz drugih država bile oduševljene ambijentom i prijemom. Pravac u kom se pekijada razvija obavezuje nas da dogodine još proširimo kapacitete, možda još malo prilagodimo datum i približimo ga 'Ljetu u Oćeviji', a za ovu godinu želim zahvaliti u prvom redu općinskom načelniku na maksimalnoj logističkoj podršci, zatim Bošku Andriću iz organizacijskog odbora koji je odradio marketinški posao, te aktivnim mještanima Oćevije, na čelu s predsjednikom Mjesne zajednice Zdravkom Višnjićem."
15
IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
Dana 11. srpnja u 77. godini života preminula je naša draga
Dana 13. srpnja preminula je naša draga
MARA KNEŽEVIĆ
MARIJA RAJKOVIĆ (1937. – 2017.)
(1940. – 2017.) Ostaje živjeti u našim srcima i sjećanjima. Počivala u miru! Sestra Kata, brat Marko, zet Krešimir, nevjesta Bernada, bratići i sestrične s obiteljima
SJEĆANJE Dana 28. srpnja navršile su se tri godine otkako s nama nije naš voljeni suprug, otac, svekar i djed
PERO ILIČIĆ (2014. – 2017.) S bolom u srcu i suzama u očima prođe još jedna godina bez tebe, naš voljeni. Proći će ih još tko zna koliko, ali bol i suze ostat će vječno. Neka ti dragi Bog podari vječiti mir koji si zaslužio. Tvoji najmiliji: supruga, sinovi, nevjesta i unuka
IN MEMORIAM Dana 1. kolovoza navršila se godina dana otkako je preminuo
LJUBOMIR JAKIĆ (1939. – 2016.) Počivao u miru!
Zauvijek ostaješ u našim srcima, hvala ti za svu dobrotu i ljubav koju si nam pružila. Počivaj u miru! Sin Krešo i kćerka Renata s obiteljima
IN MEMORIAM Neprežaljenom suprugu i tati
LJUBOMIRU JAKIĆU (1939. – 2016.) Prebroji dane, sate, minute... prebroji misli, čežnje i trenutke... i lutnje i slutnje i ljutnje... prebroji sumnje da sam mogla bolje... Prebroji noći, i more i bore, kapljice tuge iza svake pore, bujice rijeke, na licu kiše, prebroji krivnje da mogla sam više. Nije ljubav crno pod noktom pa da vrijeme kao voda ispere sve, nit su uspomene list; istrgni, baci, spali, kome će da fali...? Prebroji... baš mi taj najviše fali! Čekat ćeš me ti, doći ću ti ja... Prebroji dane, sate, minute... prebroji! Supruga i djeca
Čedo SJEĆANJE (3.VIII.2015. – 3.VIII.2017.)
TUŽNO SJEĆANJE (6.VIII.1994. – 6.VIII.2017.) Dana 6. kolovoza navršile su se 23 godine od smrti našeg dragog
VINKO GRABOVAC S ljubavlju i ponosom čuvamo uspomenu na tebe. Zauvijek si u našim mislima i molitvama. Supruga Ana, sinovi Vjekoslav, Mijo i Goran s obiteljima
Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe ostaje u nama. Počivaj u miru! Supruga Anđa i sinovi Dragan i Zoran s obiteljima
SJEĆANJE
IN MEMORIAM
Na naše drage roditelje
JASENKA ČUPKA rođ. Jarčević
JANJU BARKIĆ
(20.III.1953. – 9.VIII.2016.) Prošla je tužna godina od kada si nas napustila, naša voljena sestro. S Tobom je otišlo veliko srce Tvoje u kojem je bilo mjesta za sve. Otišla si tiho, kao što si i živjela. Voljena naša, bol nije u suzama već u našim srcima gdje će ostati zauvijek i nikada zaboravljena.
(12.VII.1928. – 10.VIII.2013.)
MIJU BARKIĆA (29.IX.1928. – 10.X.1993.) Uvijek u našim srcima. Počivali u miru Božjem!
Tvoje sestre Seka i Neda i brat Franjo
Vaša zahvalna djeca
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
SLAVKO PENDIĆ
Dana 10. kolovoza navršile su se dvije godina od smrti naše drage
(14.III.1953. – 10.II.2017.)
MARIJE DUŽNOVIĆ rođ. Adašević
Prođe pola godine otkako nisi s nama; vrijeme prolazi, a tuga i bol ne prestaje. Živiš u srcu i mislima uvijek s nama. Tvoji najmiliji: supruga Zdenka s djecom
16
FILIPA JOZELJIĆA
BROJ 272
(31.I.1936. – 10.VIII.2015.) Ljubav ne prestaje odlaskom, niti sjećanja blijede vremenom. Počivala u miru Božjem! Tvoji: suprug, kćerke, sinovi, unučad, zet i nevjeste KOLOVOZ 2017.
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE (13.VIII.2011. – 13.VIII.2017.)
DARIO ANDRIJEVIĆ
Dana 13. kolovoza navršava se šest godina od smrti našega dragog
(11.VIII.2014. – 11.VIII.2017.)
ANTE OBRDALJA
Vrijeme ne može ublažiti bol. Nosimo te u srcu i svaki dan si u našim mislima.
Iako te nema, sjećanje na tebe nikada ne umire. Počivaj u miru!
Tvoji najdraži
Tvoji najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
MARKO ARSENIĆ BOŽIĆ
(16.VIII.2015. – 16.VIII.2017.) na mog dragog supruga
(17.IX.1930. – 14.II.2017.)
MARKA ŠIMIČEVIĆA
Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe zauvijek ostaje u nama. Počivaj u miru Božjem!
Sjećanje na tebe ostaje živjeti u meni. Počivaj u miru!
Tvoja supruga Kata i sinovi Boris i Brano s obiteljima
Tvoja supruga Dragica
SJEĆANJE
IN MEMORIAM
Na drage roditelje
LENKA ČULJAK
RAJMUND MONDI RAJKOVIĆ (1924. – 2000.)
(2013. – 2017.)
ELIZABETA RAJKOVIĆ rođ. Andrijević
KARLO ČULJAK
(1929. – 2011.) Uvijek ste u našim mislima i srcima.
Jako nam nedostajete, mislimo na vas.
(2015. – 2017.)
Vaša djeca
Vaše kćerke s obiteljima
TUŽNO SJEĆANJE IRENA ĆURČIĆ
U SPOMEN Dana 19. kolovoza navršava se pet godina otkako nije s nama naš dragi
S ponosom te čuvamo od zaborava. Uvijek ćeš biti u mom srcu, mislima i sjećanjima, i posebno tvojim unucima Bojanu i Dejanu.
DUNJA ANDRIJEVIĆ rođ. Ćurčić Zauvijek ostaješ u našim srcima i tvoje mjesto ispunjava tvoj duh koji lebdi među nama. Darko, Nada, Kaća, Ljerka
SJEĆANJE
ILIJA BARIŠIĆ
(20.VIII.2016. – 20.VIII.2017.) Na našeg dragog
(1936. – 2012.)
ILIJU MALBAŠIĆA Hvala ti za sve što si učinio za nas. Tvoj plemeniti lik i ljubav koju si nam nesebično pružao, ostat će vječna uspomena na tebe. Počivaj u miru Božjem! Tvoji ožalošćeni: supruga Jelena, sin Jasenko, nevjesta Sanja, unuci Ivan i Mario
Usamljenost rađa misao, misao rađa tugu, pet godina bez tvoje ljubavi i tvoje prisutnosti rađaju uspomene.
Tvoje: Ana, Ljilja i Jasna
IN MEMORIAM
SJEĆANJE
MARICA ANTIČEVIĆ
Navršavaju se 24 godine od kada nas je napustio naš voljeni
(19.VIII.2014. – 19.VIII.2017.)
MIHOVIL DODIK Joze
TOMISLAV ANTIČEVIĆ (7.VII.1994. – 7.VII.2017.) Kada se ugasi svjetlost života i zvijezda izgubi svoj sjaj, samo zvona zvone u sjećanje na vas. Počivali u miru! Vaši najmiliji KOLOVOZ 2017.
U našim si mislima i srcima, tu ćeš ostati zauvijek.
BROJ 272
(9.IX.1930. – 23.VIII.1993.) Pamtimo te po neizmjernoj ljubavi i dobroti koju si nam pružao. Počivaj u miru! Tvoji: supruga Genoveva, kćeri Dinka, Marina i Ljilja s obiteljima
17
IN MEMORIAM SJEĆANJE
SJEĆANJE
Na moje drage roditelje
Na moju dragu braću
MATO DODIK
ZORKA DODIK
(1901. – 1944.)
(1908. – 1988.) Vaša kćerka Borka
VLADO DODIK
TVRTKO DODIK
(1926. – 1951.)
(1932. – 2002.)
ŠIMO DODIK
RUDOLF DODIK
SJEĆANJE Na našu dragu baku
EMILIJU BRĐANOVIĆ (2015. – 2017.) U srcu tuga, na grobu tišina, a u domu našem velika praznina. Ne vidimo ti oči i ne čujemo glas, ali osjećamo da si tu – između nas. Počivala u miru!
(1936. – 2008.) (1937. – 2005.) Uvijek ste sa mnom, dok god sam ja živa. Voli vas vaša sestra Borka
Dalibor i Danijel
SJEĆANJE
SJEĆANJE
na našeg dragog
Na naše drage
ZORANA STJEPANOVIĆA
PERO TURBIĆ
MARICA TURBIĆ
(1912. – 1963.)
(1920. – 1992.)
(25.VIII.1962. – 23.VIII.2014.) Zauvijek ćeš ostati u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji
NADA MILORADOVIĆ rođ. Turbić (1938. – 2006.) Kada se ugasi svjetlost života i zvijezda izgubi svoj sjaj, samo zvona zvone u sjećanje na vas. Vaši najmiliji
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE (25.VIII.1992. – 25.VIII.2017.)
Na drage roditelje
MIROSLAV TERZIĆ
LADISLAV PETROVIĆ Pere (1915. – 1943.)
U našim srcima i mislima žive trajne uspomene na tebe, tvoj dragi lik i dobrotu.
JELENA PREUS rođ. Kajić (1917. – 1995.)
Počivao u miru Božjem!
Filip Petrović s obitelji
Tvoji: majka, brat, sestre
SJEĆANJE
SJEĆANJE (31.VIII.2016. – 31.VIII.2017.)
Na našeg dragog supruga, oca, djeda i pradjeda
TEREZIJA MIRČIĆ
MIJU LEKIĆA (19.VII.1937. – 31.VIII.2013.)
...I nema dana kad nisi tu... u molitvi, priči, snu... Nedostaješ.
Već četiri godine čuvamo uspomenu na tebe.
Svjetlana, Vedrana, Goran, Toni, Mateo, Gogo, Matea, Marko, Gloria i Elena
U vječnom sjećanju, tvoji najmiliji
18
BROJ 272
KOLOVOZ 2017.
IZ STARIH ALBUMA
Hotel "Central" U prošlom broju na 14. stranici objavili smo priču "Kako su umirali stari Varešani", a jedan je naš čitatelj na to dostavio u redakciju fotografiju "Crvenkovića kuće" (kako je mi danas zovemo; napuštenu, zapuštenu, ali ipak još uspravnu) iz vremena kad je u njoj bio, u rečenoj priči zapisani, hotel "Central".
A prigodno uz nju prilažemo i panoramu Vareša iz otprilike istog razdoblja. P. S. Uzgred izaći s podatkom da Vareš danas – 17. godine 21. stoljeća – nema hotela, pa čak ni motela, zvuči kao blesava šala... zar ne!?
IN MEMORIAM IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
Dana 5. kolovoza navršilo se šest godina od smrti naše drage
KRISTINE ZLOVIĆ rođ. Varoščić (1933. – 2011.) Ljubav ne prestaje odlaskom, niti sjećanja blijede vremenom. Počivaj u miru! Suprug Vjekoslav, djeca Smiljka, Matilda i Mišo, unučad Sanja, Goran, Tanja, Lana i Errol, nevjesta Dina, zet Milan
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
KOLOVOZ 2017.
NENAD KALAS (1950. – 2015.) S ponosom i ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe. Život se nastavlja, ali bez tebe nikada neće biti isti. Obitelj Kalas
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 272
19
RADOVI NA TEMU 'ŽELJEZO'
Priredio M. Marijanović
GRADU POKLONJENA LJUBAV Sasvim posigurno mnogima ostaje nedokučivo što je to što ljude motivira i pogoni u "taj Vareš", za "taj Vareš"... Razloga ima raznih, dok recimo umjetnici nemaju problem s razumijevanjem toga jer u Varešu očito iznova i iznova pronalaze vrelo inspiracije. Tako su se i ovog ljeta vareški slikari s raznih meridijana mobilizirali i gradu poklonili novu izložbu. Sve na bazi entuzijazma i dobre volje, pa dijelom možda i iz osjećaja duga prema zavičaju kod onih starijih koji pamte Vareš iz zlatnog doba. Zašto li su to uradili, možda se i pored toga iščuđava i propituje netko. Mogli su oni i sami ipak odustati prije prvog poteza kistom, pitajući se: ma za koji Vareš, ili žargonski rečeno – od šta mi je to!? Ma za onaj koji te svaku večer začudi brojem posjetitelja izložbe i koji te pita: pošto su ti obje ove slike, iako možda nijednu ne prodaješ.