Bobovac br. 274 by Midnight Rider

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXIII. • BROJ 274 • LISTOPAD 2017.

9 771 512 81 300 6

ISSN 1512-813X

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

UVODNIK

osna i Hercegovina pokazala je u protekle dvije godine da, kada postoji politička volja, nužne reforme mogu se provesti. Da bi se to i dalje postizalo, potrebno je trajno opredjeljenje. Stoga je od posebne važnosti da se politički lideri BiH ponovo fokusiraju na daljnje provođenje reformi, posebno onih iz Reformske agende, a koje se tiču socioekonomskih pitanja, vladavine zakona i javne uprave. Očekujemo i odgovore na Upitnik – podsjetio je nedavno naše "velike vođe" europski povjerenik za proširenje i politiku susjedstva Johannes Hahn. Iza tog dosadnog diplomatskog rječnika stoji, međutim, bitno drugačija realnost. Nositelji najviših funkcija u BiH, koji (na njezinu i našu nesreću) predstavljaju ovu zemlju pri čemu je ni sami ne doživljavaju kao državu, ne razumiju puno riječi: ne "kontaju" ni posebnu ni važnost, a kamoli da se usredotoče na sintagme poput provođenja reformi i vladavine zakona. Pa još taj Upitnik Europske komisije s 3.242 pitanja što su ga dobili za domaću zadaću lani u prosincu – i imali rok od pola godine da pošalju odgovore, koji naravno nisu ispoštovali – poslan im na engleskom jeziku (kao, uostalom, svim drugim zemljama u regiji, koje su taj posao rješavale najkasnije u roku od četiri mjeseca, a Srbija recimo za rekordnih 45 dana). Svrha je Upitnika da pruži sveobuhvatan i detaljan pregled političkog, pravnog, ekonomskog i administrativnog sustava države koja je podnijela zahtjev za prijem u EU, no svoju "ozbiljnost" naše su vlasti pokazale izgubivši se već kod prijevoda, kao da su ga dobili na kineskom, a gdje su još odgovori... Međutim, šef bh. diplomacije Igor Crnadak nedavno je dao izjavu na jednoj konferenciji u Austriji da se odgovornost za kašnjenje s domaćom zadaćom oko Upitnika ne treba pripisati nikome osim generalno teškoj političkoj situaciji u zemlji, kazavši da je zasad pripremljeno više od 90 posto odgovorâ, te optimistično dodao da će BiH – unatoč pesimistič-

IZME\U DVA BROJA noj situaciji koju je sam prezentirao – dobiti kandidatski status za članstvo u EU do polovice iduće godine. Iako su slobodniji mediji otkrili da je proces u startu usporen zbog pokušaja namještanja natječaja za prijevod Upitnika, suštinski problemi ipak leže u neprijatnim pitanjima odnosno u odgovorima na njih kojima, crno na bijelo s potpisom i pečatom ispod, valja predstaviti najglomazniju i najneučinkovitiju administraciju u Europi, koja tijekom četverogodišnjeg mandata "proguta" oko 50 milijardi KM. (Ova astronomska brojka nije "lupnuta" nego temeljena na egzaktnim pokazateljima javne potrošnje.) Nemoralne mjesečne plaće najviših funkcionara u institucijama BiH kreću se između četiri i sedam tisuća KM, a kao takve oni su ih zaštitili prije više od 20 godina i to ustavnom odredbom koja kaže da "naknada za osobe koje obavljaju funkcije u institucijama BiH ne može biti umanjena za vrijeme trajanja mandata nositelja funkcije". Njenom apsurdnošću nitko se naravno nije ozbiljnije zabavio, ako se izuzme nekoliko pokušaja u Parlamentu BiH da se otvori ta tema, ali koji su se uvijek svodili na igrokaz. Jer kome bi palo

IZ ŽUPNIH MATICA

DONACIJE ZA "BOBOVAC"

ŽUPA VAREŠ Kršteni: Slaven Stanić (Dražena i Božidarke). Umrli: Pero Kokor (1926.), Leposava Švarc rođ. Bosanac (1937.), Ankica Bogeljić rođ. Žižak (1934.), Jela Udundžić rođ. Miočević (1935.).

ŽUPA VIJAKA Umrli: Nada Ilić (1946.), Jozo Matanović (1962.), Anto Šimić (1940.). Fotografija na naslovnici: M. Marijanović

na pamet da sam sebi potkreše primanja, koja dobiva čak i onda kad evidentno ne radi ništa, kao što je slučaj u našim parlamentarnim klupama, pardon kožnim foteljama. Svakome je, iole normalnom, jasno da ni međunarodna zajednica, ni europska politika, u cijeloj ovoj priči nisu čistih ruku. Tako je bilo u ratu i tako je nakon rata otkad se BiH pretvorilo u eldorado za trećerazredne diplomate i mešetare svih vrsta. Nema kakvih tu misija nema, sve tobože na dobrobit građana u BiH, a u pozadini svega samo zakulisni interesi. Naši su oportunisti na vlasti stoga samo prepoznali sretan trenutak, koji traje već 20 i više godina, i briga ih što se ovom zemljom upravlja iz stranih ambasada umjesto iz njihovih kabineta, samo neka se ne dira u njih i njihove oligarhije. A igre su da se igraju, pa su tako i shvatili svoj "državnički" kapacitet i neslavne uloge za koje ih je, kako vole cinično naglasiti povrh svega, izabrao narod. Dotle, stvarni se život žitelja ove zemlje odvija kao u nekom drugom svijetu. U procjepu sive ekonomije i zapuštenosti koja rezultira konstantnim slabljenjem društva i depopulacijom. Pa i koji ostaju i koji bi vukli, nešto pošteno radili, trnovit je njihov put, na njemu puno destrukcije. Tako i iz Vareša ovoga puta imamo dvije priče s ne baš sretnim krajem. Jedna proizvodna, druga uslužna. Naime, Tvornica rezervnih dijelova, nakon 33 godine, došla je u prijelomnu fazu, pala pod stečaj, i pitanje je što će o njenoj daljnjoj sudbini odlučiti skupština vjerovnika odnosno stečajni sud. A okupljalište Varešana, posebno ljeti, "Jazz in the House" – gdje se odvilo i toliko umjetničkih manifestacija proteklih godina, obavijestio je svoje posjetitelje da zatvara vrata, zbog nemogućnosti produženja ugovora o zakupu prostora. Netko će reći – što je jedna kavana, ali bio je ipak više od toga. I tako, s priloženom grafikom, kolažom od papira u vedrim jesenjim bojama, poruka je –idemo dalje. Strpljivo sklapati neke nove mozaike i ne dozvoliti pucanje po šavovima.

Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske BROJ 274

Hedviga Tomić, Srbija – 50 €, Ljubica Pavlić, Austrija – 50 KM, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €, Zlatko i Dajana Glavaš, Švedska – 100 KM, Anto Pejčinović, Kanada – 50 KM, Kata Miočević, SAD – 100 KM.

Svima hvala lijepa! LISTOPAD 2017.

VIJESTI

PROJEKT "VIA DINARICA" Povodom Svjetskog dana turizma i završetka projekta "Via Dinarica", 27. rujna 2017. godine općinu Vareš posjetila je federalna ministrica turizma i okoliša Edita Đapo i zamjenik rezidentne predstavnice UNDP-a Sukhrob Khoshmukhamedov. "Via Dinarica" je platforma s prioritetnom svrhom promocije i razvoja lokalnih zajednica i mikro-poduzeća aktivnih na lokalnom, državnom i međunarodnom planu u oblasti ugostiteljstva, turizma i usluga, kao i poljoprivrede i kulturnog naslijeđa, a ovim projektom uvezuje sedam država, od Albanije preko BiH do Slovenije. U sklopu posjeta delegacija je obišla korisnike sredstava odobrenih u sklopu ovog projekta, a u Varešu su to Gordana Berberović, Slavica Deanović i Šeherzada Hasagić.

Ministrica Đapo izrazila je zadovoljstvo posjetom Varešu, navodeći da je u ovaj projekt ukupno uloženo 100 tisuća KM od strane ministarstva na čijem je ona čelu te da je Vareš pravi primjer lokalnog uvezivanja domaćih proizvođača, poručivši na kraju svima koji su zainteresirani za ovakve projekte da se bez zadrške prijave. Khoshmukhamedov je, pak, rekao kako je ovo njegov prvi posjet Varešu te da je zadovoljan suradnjom s lokalnim vlastima i tranzicijom Vareša iz industrijskog u turističko područje. Na kraju posjeta delegacija se susrela na ručku, na sve popularnijem vareškom izletištu "Wigwam", s općinskim načelnikom Zdravkom Maroševićem te kantonalnim ministrom za prostorno uređenje, promet, komunikacije i zaštitu okoliša Fahrudinom Brkićem, inače Varešaninom.

PRIMJER SUŽIVOTA U programu sarajevske komercijalne televizije TV1, u dijaloškoj emisiji "Ja biram goste" koncipiranoj na način da se prostor u cijelosti ustupi gostu-voditelju koji nije novinar i gostima koje on pozove na debatu, nastupili su 1. listopada vareški župnik fra Mirko Majdandžić, a uz njega vareški imam Sadžid ef. Ramić i književnik Željko Ivanković. Ako je postojalo gledateljstvo s očekivanjima da će, s obzirom na traume koje je Vareš ponio iz prošlog rata, biti govora o netoleranciji kao u sličnim mjestima po Bosni, u ovoj emisiji ostao je iznevjeren i moguće iznenađen paradigmom koju Vareš danas živi i promovira. Za primjer je fra Mirko uzeo svoje sudjelovanje na iftaru u Stupnom Dolu, a efendija Ramić vlastitu nazočnost na uskrsno-vaskršnjem koncertu u Varešu. Zajednički su zaključili, a u čemu ih je podržao i Ivanković, da je to pravi način življenja vjere u bazi, za razliku od onoga što se, kako je dometnuo Ivanković, mahom licemjerno deklarira s viših religijskih instanci. U ostalom dijelu emisije diskutirali su LISTOPAD 2017.

o zloupotrebi vjere, njezinu utjecaju i drugim općim pitanjima, a da nije izostao najavljeni vareški jerej Božidar Tanović slika odnosâ u Varešu vjerojatno bi se i upotpunila.

TRD U STEČAJU Tvornica rezervnih dijelova u Vareš Majdanu postala je predmetom stečajnog postupka. Iskoristivši zakonsku mogućnost, zahtjev za njegovim pokretanjem podnijela je nekolicina vjerovnika i, slijedom procedure, Porezna je uprava 28. kolovoza imenovala stečajnog upravitelja – Mehmeda Vranca iz Visokog. Iza njega je, kako sam kaže, petnaestak godina iskustva u stečajnim postupcima, a u TRD je stupio prije mjesec dana, 15. rujna. Susretljivo se pristao odgovoriti na nekoliko upita za list "Bobovac" o tome gdje su radnici, što će biti s imovinom i kakav će biti njegov prijedlog skupštini vjerovnika i stečajnom sudu. Štoviše, pozvao je na razgovor u TRD. Iako tišina pritiska i u portirnici ne dočekuje stražar stečajni upravitelj na početku je kazao da se u hali ipak radi. "Moja intencija je bila da se privremeno nastavi proizvodni proces u ovoj firmi putem zakupa nekretnina i proizvodnih postrojenja trećem licu do izvještajnog ročišta. Izdavanje firme u zakup u ovom trenutku je bilo najbolje rješenje za ono što zovemo stečajnom masom, postiže se očuvanje i nekretnina i strojeva, i barem jednoga dijela radnih mjesta, a to je i u interesu povjerilaca. Ovo prijelazno rješenje može potrajati nekoliko mjeseci i nadam se zapravo da će potrajati što kraće odnosno završiti na način da se pojavi kvalitetan kupac koji bi kupio kompletnu tehničko-tehnološku cjelinu da nastavi s radom u svom vlasništvu", obrazložio je Vranac, dodavši pak da je zatekao zastarjela sredstva proizvodnje kojima je potrebna temeljita reparacija i osuvremenjivanje. "U svom izvještaju o ekonomskom stanju koji je dostavljen skupštini povjerilaca i stečajnom sudu predložio sam već da se imovina firme koja je potrebna za nastavak proizvodnog procesa u stečajnom dužniku prodaje kao jedna cjelina, a ne partikularno jer se tako postiže puno bolja vrijednost stečajne mase", podcrtao je Vranac, okvirno procjenjujući da bi se na taj način namirenje vjerovnika kretalo između 50 i 70 posto. A među njima najveće potraživanje ima Kantonalni porezni ured Zenica po osnovu raznih doprinosa. "To potraživanje iznosi oko sedam miliona maraka", otkrio je Vranac, "a onda su tu dobavljači, uprava za indirektno oporezivanje, radnici, pa Općina Vareš u kojoj sam zaista našao partnera. Što se tiče radnika, oni koji su ostali bez posla bit će zbrinuti putem Zavoda za zapošljavanje, njih je oko četrdeset, a tridesetak onih koji su prešli kod zakupoprimca zasnovalo je s njime radni odnos tako da mogu reći da nijedan radnik nije ostao na ulici, što je meni kao stečajnom upravitelju jako bitno." Posljednje je pitanje bilo – ima li kupaca na vidiku, onih koji bi htjeli kompletnu tvornicu? "Bila su već dva potencijalna kupca", odgovara Vranac, "ali radi samog stečajnog postupka ne bih da otkrivam o kome se radi. Obilazili su postrojenja i proizvodne pogone tako da će se nakon izvještajnog ročišta, kada bude objavljena licitacija, pojaviti minimalno ta dva kupca, a ja ću nastojati da prodaju oglasim u regionalnim okvirima. Još jednom ponavljam da bi komadanje tvornice i pojedinačna prodaja strojeva bila najlošija opcija", smatra Vranac, dodajući da bi prodaja tvornice kao cjeline ostavila nadu i samom Varešu za nova/stara radna mjesta.

BROJ 274

PRUGA VAREŠ–BANOVIĆI

KINEZI ŽELE BITI IZVOĐAČI

ovaj projekt zahtijevati izgradnju tunela, mostova i nadvožnjaka s obzirom na raznolikost terena te da će investitoru biti ponuđene dvije varijante trase. O tome je on u Varešu govorio još prilikom prezentacije u prosincu 2015. kada je ovaj projekt prvi put aktualiziran nakon pedesetak godina, ali je pred potencijalnim investitorom bilo važno ponoviti ključne

parametre. To je, prije svega, skraćivanje trase za stotinjak kilometara u odnosu na dosadašnju prugu od Sarajeva do sjeverne granice BiH. Dužina same trase Vareš–Banovići ovisit će u konačnici o zahtjevima investitora, a može biti u rasponu od 50 do 60 km. Duža varijanta bi uključivala prolaske kroz naseljena mjesta s tendencijom uspostave (i) putničkog prometa, a kraća pak "hvatala" pravac kroz brda i preko usjekâ što bi opet podrazumijevalo veći broj mostova i nadvožnjaka pa bi na koncu cijena izgradnje kraće trase bila gotovo jednaka izgradnji duže, procjenjuje prof. Salketić, no o samoj cijeni nije se mogao izjasniti. Uglavnom, u obje varijante ispoštovali bi se zahtjevi izvođača da maksimalni nagib ne prelazi 15%, s obzirom na visinsku razliku između Vareša i Banovića, i da tuneli ne budu duži od 5 km, a dva bi se tako duga moralo graditi: jedan ispod Zvijezde, drugi ispod Konjuha. To su predstavnici kineske korporacije najposlije mogli obuhvatiti jednim pogledom na terenu kada ih je načelnik Marošević poveo na lokalitet iznad Zarudja. Ondje je u izjavi za novinare, a posjet su popratile i druge medijske kuće osim naših lokalnih, generalni direktor UTCI-ja Dong Miu podcrtao da je korporacija veoma zainteresirana za ovaj projekt te bi ga realizirala kroz suradnju s domaćom grupacijom "ASA Prevent". Istaknuo je pritom kako je podrška državnih i lokalnih vlasti u BiH veoma bitna, što i bio cilj ovog trodnevnog posjeta. Treba na kraju naglasiti da CRRC grupacija iz Kine ima neupitne reference i iza nje stoji kineska vlada. Uz glavno sjedište u Pekingu, posjeduje ili ima većinski udio u 46 kompanija koje su članovi grupacije i ima preko 180.000 zaposlenih diljem svijeta. Može se pohvaliti i kao vodeći svjetski dobavljač željezničko-transportne opreme te izgradnjom tehnološki najsuvremenijih brzih vlakova i željeznica na svijetu.

društva "Napredak" Marijom Mirčićem i urednikom lista "Bobovac" Mladenkom Marijanovićem. Na sastanku se razgovaralo o uspostavi tješnje suradnje u narednom razdoblju, s posebnim akcentom na izdavanje fotomonografije Vareša za koju se još uvijek prikupljaju sponzorska i donatorska sredstva. Marić je pritom izrazio podršku ovom projektu, kazavši da će se u upravnim tijelima udruga na čijem je čelu založiti za konkretnu pomoć u izdavanju fotomonografije.

Spomenuvši svoju obiteljsku pa i emotivnu vezanost za Vareš, Marić je kazao da je dobro informiran o stanju i zbivanjima u gradu, te se – kao redoviti čitatelj – dotaknuo i kontinuiteta mjesečnika "Bobovac". Mi koji periodično izdajemo glasilo udruge "Prsten" znamo koliko je angažmana potrebno da se takav projekt održi i zadrži na razini, ali uspijevati u tome u skromnoj sredini kao što je Vareš predstavlja činjenicu vrijedna priznanja, podcrtao je Marić. R. R.

Kineska korporacija "Shanghai CRRC Urban Traffic Construction&Investment" koja se bavi gradnjom željezničke infrastrukture zainteresirana je za projekt izgradnje željezničke pruge Vareš-Banovići. To je vijest koja ovu trasu ponovo vraća u fokus premda su u BiH prisutni i lobiji čiji je cilj potisnuti planove njenog razrađivanja i izgradnje, čime bi se promet zadržao na postojećoj (okolnoj) trasi kroz Kakanj, Visoko, Zenicu, Žepče, Zavidoviće, Maglaj i Doboj. Tako se barem pokazalo prilikom održavanja velikog stručnog i znanstvenog skupa u Zagrebu potkraj travnja ove godine koji se bavio strateškim željezničkim koridorom od Jadrana do Podunavlja, ali svakako uključujući njegov prolazak kroz BiH, pa su stoga skupu bili prisutni i brojni predstavnici iz naše zemlje. No, tek zahvaljujući akademiku prof. dr. Anti Markotiću trasa između Vareša i Banovića je uvrštena u materijale i među zaključke skupa (a o čemu smo pisali u "Bobovcu" broj 269). Zanimljivo je pritom spomenuti da je iz-gradnja ove pruge još prije znanstvenog skupa u Zagrebu ugrađena u Strateški plan transportne infrastrukture Federacije BiH do 2030. godine, ali to joj nije pomoglo, iz čega proizlazi da će provedba ovog projekta na koncu ipak zavisiti od "trasiranja" i političke odluke domaćih vlasti.

M. Marijanović

sklopu trodnevnog boravka u našoj zemlji generalni direktor korporacije "Urban Traffic Construction&Investment" Dong Miu sa svojim je stručnim suradnicima posjetio Ured predsjednika Vlade Federacije BiH Fadila Novalića, zatim se susreo s čelnicima Željeznica Federacije BiH, a naposljetku su održani sastanci s općinskim poglavarstvima Banovića i Vareša. U Varešu je takav sastanak održan 14. rujna 2017. godine. Načelnik Zdravko Marošević izrazio je dobrodošlicu i zahvalu investitorima iz Kine, poručivši kako je Općina Vareš opredijeljena projektu pružiti punu suradnju s nadom da plan izgradnje ove pruge, pored njezinog daleko šireg značaja, donosi i preokret za budućnost općine Vareš kao lokalne zajednice. Sastanku u Varešu nazočio je i Smajo Salketić koji je kao predstavnik projektantske kuće "Saraj Inženjering d.o.o.", a i kao profesor s Fakulteta za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu, izložio da će

PODRŠKA IZDAVAŠTVU

redsjednik utjecajne Udruge bosanskih Hrvata "Prsten", koja djeluje u Republici Hrvatskoj, a od srpnja ove godine i novi ravnatelj Hrvatske matice iseljenika, Mijo Marić, u sklopu svoga dolaska u Vareš susreo se dana 30. rujna 2017. godine s predsjednikom vareške podružnice Hrvatskoga kulturnog

Direktor korporacije Dong Miu

BROJ 274

LISTOPAD 2017.

AKTUALNO

O FOTOMONOGRAFIJI

akon promotivnog letka objavljenog uz prošli broj "Bobovca", predsjednik Podružnice HKD "Napredak" Vareš pod čijim se patronatom priprema izdavanje vareške fotomonografije, a ujedno i menadžer toga projekta, dipl. ing. Mario Mirčić, uz naglasak na važnost izdanja o kojem je riječ ovim putem za javnost je iznio najnovije informacije: "Fotomonografija 'Vareški kraj kroz stoljeća' ulazi u završnu fazu. Prije dva mjeseca na zajedničkom sastanku Izdavačkog savjeta i Uređivačkog odbora definirani su tehnički parametri, što znači da se pristupa zaokruživanju ovog posla i projekta na kojemu se radi već 30 mjeseci, od travnja 2015. godine.

Mario Mirčić

Uglavnom, rad na pripremi materijala odvija se prema zacrtanom planu, uslijedit će faza grafičkog dizajniranja i pripreme za tisak, a s ponosom mogu istaknuti da će sve osim tiskanja biti u cijelosti djelo samih Varešana, kompetentnih za svaki segment ovog posla. Prema zaključku sa spomenutog sastanka, ova knjiga izuzetno značajna za Vareš i Varešane trebala bi se pojaviti iz tiska početkom idućega ljeta, za kada je planirana i njezina promocija. Svima našima u domovini i svijetu koji s nestrpljenjem iščekuju izlazak fotomonografije, ali i onima koji dosad možda o tome nisu bili obaviješteni, mogu kazati da mogućnost sponzorstva ili uplate donacija i dalje postoji, te pozivam da se uključe u njezino sufinanciranje, do trenutka kada ćemo objaviti cijenu ovog kapitalnog djela u pretplati."

SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA

zuzimajući svečanu sjednicu održanu u povodu Dana općine Vareš 16. kolovoza, Općinsko vijeće Vareš nakon dva mjeseca stanke sastalo se na radnom zasjedanju, desetom po redu, dana 28. rujna 2017. godine, te razmatralo osam točaka dnevnoga reda. U informiranju vijećnika (a i javnosti, putem radijskog prijenosa) o aktualnostima između dvije sjednice općinski načelnik Zdravko Marošević ovoga puta nije imao naročitih vijesti iz domene svoga rada. Razne su aktivnosti u toku, ali o kojima ne vrijedi iznositi prerane zaključke i najave. Kao ulaganja Općine istaknuo je kompletno asfaltiranje ulice Tirići (što je bila i sanacija nakon radova JKP-a na kanalizacijskom sustavu) i presvlačenje asfaltom oštećenog dijela kolnika na početnom dijelu prometnice prema Selištu i Pruzi, sveukupno u dužini od oko 200 m. Na dnevnom su redu dominirale Informacije iz domene putničkog prijevoza, stanja putne mreže, komunalnih pitanja. O Informacijama se inače može raspravljati, ali ih se ne usvaja nego prima znanju tako da se i pretres svodi na konstatacije koje nikog ne obvezuju. Načelnik je to samo potvrdio kazavši da je u stalnim razgovorima i kontaktima sa svima, uvijek apelirajući na savjestan rad, veću odgovornost i uvođenje poboljšanja, ali da iz toga nema vidljivih rezultata. Ilustrirao je to primjerom da se čelni ljudi Šumarija koje vrše eksploataciju na vareškom području na svaki poziv ponašaju susretljivo i stavljaju na raspolaganje, prihvate primjedbe i obećaju popraviti štetu, a u praksi to ne ispune. Štoviše, šumski traktori i dalje tu i tamo uništavaju čak i asfaltne prometnice, što je bilo nepojmljivo vidjeti i samoj federalnoj ministrici turizma Editi Đapo prilikom nedavnog obilaska pojedinih dijelova vareške općine. Opći je zaključak ljudi koji dolaze sa strane, kazao je načelnik, da je Vareš – iako debelo unazađen – zadržao dušu, da u svim segmentima kulturnog života nudi puno više od drugih i jačih sredina, ali u osnovnim

Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš LISTOPAD 2017.

stvarima pada na ispitu, pa hajdemo ga onda zatvoriti i samo popravljati puteve, zaključio je s ljutnjom upućenom na adresu onih koji ne pokazuju svijesti ni osjećaja za svoj grad i svoju životnu sredinu. Ponovio je i svoje žustre primjedbe na neetičnu poslovnu politiku Elektrodistribucije kazavši da tamo negdje po šumama do nekih mjesta polaže najmodernije kabele, dok na drugoj strani, na Osretku primjerice, povratniku uporno ne želi priključiti struju koja mu prolazi žicama iznad kuće – sve zbog ekonomske računice. Vijećnici su iznosili određene pritužbe na način obavljanja javnog prijevoza, iza kojeg stoji tvrtka "Ljaljić turs" iz Čelića, ali ni one vjerojatno nisu nikud dobacile jer na privatnike se pogotovu ne može utjecati, a prave zakonske stege nema. Jedine su povoljne vijesti bile u oblasti vodoopskrbe, a riječ je o odobrenih 400 tisuća kuna po projektu prijavljenom na natječaj Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH i 60 tisuća KM od resornog ministarstva u Zeničko-dobojskom kantonu za nastavak izgradnje vodovoda s Mrestilišta preko Pogari i Sjenokosa. A onda se pod tekućim pitanjima pojavilo par dopisa koji su podigli temperaturu u vareškoj "vijećnici". Peticija za noćni mir s potpisima 48 građana u tzv. 20obiteljskim objektima zbog preglasne muzike iz obližnje diskoteke ishodila je povišenih tonova, iako vijećnici uopće nisu bili podijeljeni nego na koncu jednoglasno izglasali zaključak da se policija aktivnije uključi u nadzor i da se u slučaju nastavka pritužaba preispitaju sva rješenja kojima Općina ugostiteljima odobrava produženi rad. Otvorila se potom polemika oko stečajnog postupka otvorenog nad Tvornicom rezervnih dijelova, ali i načelnik i predsjedatelj Vijeća Kenan Kamenjaš potvrdili su da se nakon dva neuspjela pokušaja prodaje, za koju su se obojica zalagali, više ništa ne može učiniti jer je riječ o privatnom kapitalu i rasprava je završila mirenjem s činjenicom da Općina tu nema ingerencija. No, načelnik je uzgred izvijestio da se u međuvremenu sastao s stečajnim upraviteljem i stekao o njemu pozitivan dojam odnosno prenio njegova uvjeravanja da će, kao netko tko dolazi iz Visokog i poznaje Vareš, umjesto likvidacije i parcijalne prodaje nastojati zadržati živim ovaj proizvodni pogon kao jedini preostali u Vareš Majdanu, nekadašnjem simbolu industrije.

www.fondacija.vares.info BROJ 274

VEČER ZAHVALE

U ČAST DOBROČINITELJIMA U organizaciji HKD "Napredak", Podružnice Vareš, u općinskoj dvorani dana 26. rujna 2017. godine održana je "Večer zahvale" u povodu 25 godina humanitarnih akcija i pomaganja stanovništvu Vareša u ratu i nakon rata, u čast dobročinitelja iz njemačkih gradova Offenburga i Lahra koji su iza toga stajali, a oko 70 kumstava i stipendija i danas šalju u BiH. Predsjednik Mario Mirčić bio je ujedno moderator te obrazložio da je Podružnica prepoznala potrebu za ovakvom gestom prema dobročiniteljima i pojavila se kao inicijator. Uz dodjelu općinskih zahvalnica i razmjenu darova svečanost je upotpunjena nastupima mladih tamburaša predvođenih Igorom Hingerom, a uzgred se moglo razgledati desetke zahvalnica i dokumenata o akcijama. U nastavku donosimo govore fra Mate Topića, Mije Vidovića i Alfonsa Vögelea (u cijelosti) te dio obraćanja Ivone Marijančević. Dodatno su se obratili fra Joso Oršolić (ispred "Kruha sv. Ante"), vareški župnik fra Mirko Majdandžić, Nikola Šimić (u ime župljana Borovice) te na koncu načelnik Zdravko Marošević, a čiju je znakovitu poruku najbolje prenijeti odmah na početku: "Gledam večeras prisutne ljude ovdje i ne vidim mnoge one koji su debelo konzumirali ovu humanitarnu pomoć, kad govorim o građanima, ali barem sam osobno u poziciji da ispravim greške svojih prethodnika koji su isto tako propustili iskazati zahvalnost jer vi ste pomagali njihovim građanima, ne dijeleći ih ni po imenu ni po bilo kakvoj pripadnosti." Priredio M. Marijanović Fra Mato Topić: Prije svega hvala na pozivu za ovaj susret i možda je ovaj susret trebao proteći samo u druženju jer ono što je ova ekipa iz Offenburga i Lahra, ono što su oni radili tolike godine jest – oni su manje pričali, a više radili. Ali treba se sjetiti tih ljudi koji su iza sebe ostavili dio života u Varešu kao mjestu za koje nikada ranije nisu čuli. Ovo je prigoda da se također sjetimo onih koji nisu ovdje, a toliko su i oni dali svoga života za Vareš, pokojnih Theresije Pfänder i Güntera Schuhmachera. Zahvaljujem osobno i ovdje živima, zahvaljujem što ste bili dio naše sudbine koju smo proživljavali, posebno od '93. godine naovamo. Ja sam se susreo s vama tek početkom '94. u Kiseljaku, upoznao sam vas kada ste zašli u onaj prostor, u one kutke gdje su Varešani živjeli stjerani u škole i hvala vam što ste pomagali, darivali, donosili, ali ponajprije ste tražili čovjeka. I tražili ste ga u onoj njegovoj teškoj situaciji, čovjeka koji vas nije mogao ponuditi ni kavom ni čašicom, koji čak nije znao ni gdje su mu članovi obitelji. I zato vam hvala, jer ste znali osjetiti tegobu čovjeka u trenutku kad su nas drugi možda izbjegavali jer su očekivali da izbjeglica od njih uvijek nešto traži. Hvala što ste pronašli onu školsku

dvoranu u Kiseljaku gdje je tada po podu bilo oko 500 Varešana, žena i djece svih uzrasta, staraca s raznim bolestima itd. Hvala vam i što ste nas pratili i puno toga prošli s nama na povratničkom putu od Kiseljaka do Vareša. Ja nikad ne mogu zaboraviti i vaše dolaske ovdje u Vareš, kada ste imali svoju kumčad, pokojnog Güntera koji bi svoju zagrlio, šutio i samo plakao. Isto tako nikad neću zaboraviti pokojnu Theresiju koja je toliko puta došla, ja ne znam točnog broja, iz sigurnosti Njemačke u posve nesigurnu Bosnu. Nemoguće je zaboraviti i s nama evo prisutnoga Alfonsa koji kad dođe ovdje nije gledao samo čega ima u skladištu, nego on se rastrči po gradu i po selima pa smo ga prozvali "poselunija", naravno bilo je to u pozitivnom smislu jer nikad nije mirovao nego tražio još situacija i ljudi kojima treba pomoći. U tome je ljudska veličina ove ekipe, a naravno bilo je jako važno i što ste nas podržavali u našim osmišljenim projektima koje smo mogli započinjati pouzdajući se u vas. Mnogo nam je značilo imati jednu organizaciju koja ima kontinuitet, a vi, kada ste dolazili, niste bili kao drugi humanitarci. Mnogi su prošli i kroz župni ured i kroz Vareš, mnogi su i pomagali, hvala svima, ali bi došli i otišli, imali su svoju službu koju bi izvršili i onda bi produžili dalje, ali vi ste došli ovdje da

BROJ 274

budete s nama. A onaj tko je zašao u vaše prostore u Offenburgu i Lahru i vidio kako ste radili – jer to nije bila nekakva bogata skupina ljudi koja je davala od svog viška, nego ste okupili i motivirali sve te dobre ljude tamo zahvaljujući ponajprije Miji Vidoviću – mogao je vidjeti da ste sve sami pakirali, sami utovarali, angažirajući lokalne volontere i upravo zato vaša misija koju ste sebi zadali ima svoju posebnu vrijednost. Mi vam stoga možemo zahvaljivati, ali nikada dovoljno, što ste potražili ljude i što ste s nama ostali do dana današnjega u ovome mjestu koje su mnogi prekrižili. Zato niste bili i ostali samo humanitarci, nego kroz to postali i naši prijatelji. Hvala vam od srca. Ivona Marijančević: Neposredno poslije rata gospodin Mijo Vidović i njegovi prijatelji su omogućili i organizirali da mladež iz Vareša nekoliko godina zaredom dio ljetnog raspusta provede u Reichenbachu u Njemačkoj. Bila je to jedinstvena prilika da mi mladi okusimo normalan život mladeži, da neki po prvi i jedini put napuste granice Vareša i Bosne i Hercegovine, da prvi put u poslijeratnom sivilu vidimo ljepotu i raskoš svih boja života, da nam se priušti ljetovanje o kojem smo samo sanjali, i mi i naše obitelji za nas. U to vrijeme u Varešu je vladala neimaština.

LISTOPAD 2017.

Theresia Pfänder (1928. – 2013.)

Günter Schuhmacher (1949. – 2015.)

Ljudi nisu imali posla, naročito povratnici Hrvati. Većina nije imala novca za kupiti djeci hranu, slatkiš, odjeću i obuću. Ako je kojim slučajem netko i zaradio nešto novaca ili dobio od svojih iz inozemstva, nije imao gdje kupiti nešto kvalitetno. Na tržnici se, uostalom kao i danas, kupovalo sve – od igle do lokomotive. Većina nas se i hranila i oblačila u Caritasu, koji je, uzgred rečeno, radio i imao što za podijeliti zahvaljujući baš Miji Vidoviću i Caritasu Offenburga, Reichenbacha i Lahra, kao i Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Rijetki su bili oni što su imali. Svi mi mladi okupljali smo se oko crkve i fra Mate Topića, našeg prijatelja i drugog roditelja, našeg najvećeg animatora i ohrabrivača. Dvorište crkve nam je bilo i mjesto za molitvu i pjesmu i razgovor, i igraonica i zabavište, a župna dvorana i mjesto za učenje, ali i društveni klub i svojevrsna diskoteka. Bilo je to dobro jer je povezanost među mladima bila doista na zavidnoj razini. Na koncu ću citirati fra Mirka Majdandžića, našeg sadašnjeg župnika, koji nedavno na jednoj manifestaciji reče: "Najbolje provede svoj život onaj čovjek koji obraduje najviše ljudi." Stoga možemo samo zamisliti broj osoba koje su obradovali ovi ljudi u čiju čast smo se večeras okupili!

na noge nevjerojatno veliki broj ljudi u Offenburgu, Lahru i okolici. Uz njihovu pomoć smo tovarili tegljače prikupljenom robom, raznim potrepštinama, a prvenstveno se radilo o živežnim namirnicama. Mislim da bi bilo teško izbrojiti sve kamione koje smo poslali u Hrvatsku i BiH, a dobar dio u Vareš i okolna mjesta. Nažalost, ljudi su ginuli, a djeca su ostajala siročad. Tada pokrećem i akciju kumstava i stipendija. Velika je brojka, ako kažem, 1642 djece i mladih dobili su stipendije i kumstva. Radi se o djeci u Hrvatskoj i BiH. Oni su dobivali redovnu financijsku pomoć, a samo na vareškoj općini oko 200 njih je obuhvaćeno ovom akcijom. Potom smo počeli s obnovom i izgradnjom domova, kuća i stanova, vjerskih i drugih objekata na području vareške općine. Pokazala se potreba i za izgradnjom Pučke kuhinje u Varešu. Kupili smo staru kuću i na njenom mjestu izgradili novu Pučku kuhinju koja i danas funkcionira zahvaljujući dobrim ljudima, župnom uredu u Varešu i "Kruhu sv. Ante" iz Sarajeva. Nije mi namjera nabrajati sve što se napravilo na humanitarnom polju nego srdačno zahvaliti svima koji su na bilo koji način doprinijeli uspjehu naših akcija. Tu prije svega mislim na moje Nijemce, ovdje prisutne Alfonsa i Brigitte, Christel koja nije bila u prilici doći, kao i Güntera i Theresiju koji više nisu među nama. Hvala Caritasu iz Offenburga, Vrhbosanskoj nadbiskupiji, "Kruhu Sv. Ante" iz Sarajeva, kao i župnim uredima pogotovu u Varešu, Borovici, Vijaci i Jelaškama. Hvala i svim dobrim ljudima koji su svojim prilogom pomagali svima nama. Na kraju želim istaknuti da se ovdje radi isključivo o pomoći dobrih ljudi, a ne institucija. Sve što je napravljeno i urađeno bilo je potpuno volonterski i nitko nije primao plaću za njegov angažman.

Mijo Vidović: Dragi gosti, dragi Varešani. Dvadeset i pet godina u službi humanosti za mene je impozantno. Nemili i krvavi rat zadesio me u toploj fotelji u Njemačkoj, međutim nisam nijednog trenutka dvojio što bi trebalo činiti. Stigla je molba iz Vareša i okolice, Vareš je bio u nevolji. Polako sam okupljao ljude koji su bili voljni pomoći i tako je sve počelo davne 1992. godine, a već u listopadu konvoj od stotinu tona je stigao u Vareš. Preko lokalnih medija, predavanjima o ratu i njegovim posljedicama, uspjeli smo dignuti LISTOPAD 2017.

BROJ 274

Alfons Vögele: Kad sam prvi put u ratnim godinama dolazio u Mostar i Čapljinu i onda u Vareš vidio sam sav taj jad i bijedu, a ja sam ratno dijete i doživio sam sve ono što svako poraće donosi. Posebno me natjeralo na razmišljanje, ne toliko razrušene ulice i devastirane kuće, nego prije svega mrtvilo u očima ljudi, ali i mržnja koja se osjećala na svakom koraku. Kad sam se vratio u domovinu onda sam sebi postavio pitanje što bih trebao napraviti. Nakon svega viđenog sretnim okolnostima došao sam u vezu s dobrim prijateljima i razmišljali smo da li mi možemo nešto sami napraviti kao mala grupa, koja se kao neformalna formirala za taj cilj. Motiv je bio i taj što vaša lijepa zemlja i vaš kraj jako sliči našem Schwarzwaldu. Iako je jezik bio barijera nismo se nikad osjećali kao stranci u ovoj zemlji. Mi smo se vodili riječju sv. Franje Asiškog, a koja se vrlo rijetko čuje jer ona nekim ideolozima ne paše: "Otvori usta za one koji ne mogu sami govoriti i napravi stvar za one koji nemaju pomoćnika." I tako je došlo do toga da već četvrt stoljeća ovdje dolazimo. Kroz ovaj posao stekli smo puno poznanika i prijatelja pa smo se često na povratku u domovinu pitali tko je zapravo dobio više – mi ili ljudi koji ovdje žive? Da li smo mi više darovani od njih ili su oni dobili više darova od nas? Zato želim svima zahvaliti, a posebno onima koji nisu ovdje među nama, a to su Theresia i Günter koji je bio motor svih akcija, njegovoj udovici Brigitte kojoj on nije dao mira i koja je morala raditi sve što smo mi radili. Za kraj, u nas se u Njemačkoj katolički kaže: neka Bog plati za sve ono dobro što su činili.

ODRŽAN PETI VACLAF

Nastup s Banjolučkom filharmonijom, na otvorenju festivala

DESET KONCERATA U VAREŠU! "Volimo, budimo hrabri, odvažni, otvorena srca i uživajmo u Umjetnosti – Zajedno!", riječi su umjetničke direktorice Vareš Classic Festivala, Andree Nikolić – kojima je započeo ovaj peti po redu međunarodni festival komorne glazbe. U deset dana trajanja VaClaF-a, od 14. do 24.9.2017., ime Vareša pronijelo se mnogim zemljama, stavljajući ovaj maleni grad na međunarodnu mapu vrhunskih festivala. Tekst Petra Z. Györek Fotografije M. Marijanović

eško je sabrati u nekoliko rečenica sve ono što je VaClaF prezentirao publici i struci. Na dosad najzahtjevnijem muzičkom programu festivala našlo se sveukupno deset koncerata koji su vrlo osmišljenim tematskim konceptom predstavili dijela muzičke historije i suvremene kompozicije. Po mnogim aspektima će ovogodišnji festival biti upamćen. Koncert, posvećen djelima kompozitorica, dao je zaslužen prostor ženama koje pišu muziku danas i onima koje su skladale kroz povijest. O propitkivanju normi i nametnutih stereotipa progovorilo se u sklopu festivala, predavanjem i radioni-

com koje su vodile Martina Veličković i Lamija Begagić. Tako je fokus na žensku stvaralačku moć završio koncertom na kojem su se izvodila djela Lili i Nadie Boulanger, Dore Pejačević, Margarete Ferek Petrić, Dragane Jovanović, Aleksandre Vrebalov, Isidore Žebeljan, Louise Farrenc. Hommage Beethovenu podsjetio nas je na složenu ličnost kompozitora i univerzalnost njegove muzike koja je trajno obilježila muzičku povijest. Festival je muzikom također spojio dva grada, Beč i Vareš, prezentirajući umjetnike iz bečkog WISE ansambla koji svake godine čine neizostavan dio muzičkog i edukativnog programa. VaClaF je otvorio koncertni prostor mladim naraštajima muzičara,

BROJ 274

Publiku je posebno oduševila Anna Magdalena Kokits

LISTOPAD 2017.

Zadovoljstvo na licima nakon završnog Miholjskog koncerta

polaznicima osnovne muzičke škole: klase klavira prof. Miron Konjević, Ilma Čerim, Harun Zulić, Sanjin Banović, Edina Kordić, mladim tamburašima, rockerima i jazzerima pod vodstvom prof. Igora Hingera. Sudionici seminara u sklopu festivala imali su priliku učiti od vrsnih izvođača festivala. Ovogodišnji VaClaF također je pokrenuo koncertnu misiju prikupljanja sredstava za kupnju potrebnog koncertnog klavira uz pomoć međunarodnih kolega i profesora muzičke škole. Intenzivan program obilježio je i koncert koji je svojim konceptom ujedinio predavanje o multikulturalnosti u suvremenoj muzici, koje je osmislila i održala Petra Z. Györek, i recital kojeg su izveli umjetnici izvodeći djela Prokofjeva, Stravinskog, Schummana, Brahmsa i Wolfa. Finale festivala, tradicionalni "Miholjski koncert" ostat će upamćen po praizvedbi kompozicije pod nazivom Ul-La, bosanskohercegovačkog kompozitora Davida Mastikose, koja je posvećena VaClaF-u i Andrei Nikolić. Kompozicija je pisana za gudački orkestar i solo violinu. Upotrebom aleatorijskih tehnika kompo-

zitor dekonstruira tradicionalnu zvukovnost kroz pjevanje i zviždanje te postiže sasvim novu teksturu gudačkog korpusa. Ono što najviše valja istaknuti jesu umjetnici, koji su u deset dana zajedničkog muziciranja svojim interpretacijama pokazali izrazito visoku razinu profesionalizma te donijeli na scenu snažnu energiju koja je publiku redovito potakla na stajaće ovacije. Osim WISE ansambla koji se pozicionirao kao jedan od vodećih komornih ansambla međunarodnog ugleda, valja istaknuti Banjolučku filharmoniju koja je sa solistima otvorila ovogodišnji festival, s dirigenticom Vanesom Kremenović, te gudački orkestar Muzičke akademije iz Sarajeva pod vodstvom Belme Alić koji je zatvorio festival. Uz to pridružili su se članovima WISE ansambla (Andrea Nikolić, Ivana Nikolić, Bas Jongen i Sylvester Perschler) te značajni bh. i međunarodni umjetnici kao što su Saša Mirković, Marco Graziani, Josipa Bainac, Sreten Jović, Katarina Kutnar, Dženis Mrkonjić, Adi Šehu, Ilma Čerim, Miron Konjević, Anna Magdalena Kokits, Stipe Bilić te varešanin Željko Sertić, koji su svojim muzičkim senzibilitetom i viso-

AMI

LISTOPAD 2017.

BROJ 274

kom razinom muzičke interpretacije dali osobni pečat festivalu. VaClaF je festival koji muzički beskompromisno spaja umjetnost s društvom, oslobađajući muziku nepotrebnog elitizma te dajući prostoru Bosne i Hercegovine neizmjerno važan doprinos u kulturnom životu. Uz to, VaClaF nas podsjeća kako glazbena umjetnost svojim metafizičkim jezikom otvara prostor komunikacije, podsjeća nas na jednakost te spaja sve sudionike i publiku u jedinstvenu sinergiju. Svijetla je kulturna budućnost koju VaClaF i Andrea Nikolić donose prostorima Bosne i Hercegovine. Ne preostaje ništa drugo nego napomenuti kako je VaClaF svoj posljednji trag za ovu godinu ostavio 3. listopada u Beču, s koncertom pod nazivom "Echoes from Vareš" u kojem su se ponovno okupili umjetnici i ispričali priču o ovogodišnjem VaClaF-u. Ovacije ni u Beču nisu izostale. Na kraju, možemo samo zaželjeti da umjetnička misija VaClaF "tima" svojom umjetničkom i humanističkom inspiracijom nastavi svoje djelovanje i ponovno nas ujedini na narednom, šestom VaClaF festivalu.

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 9

U FOKUSU

Dr. DRAGAN SCHWARZ

UVIJEK ISPRED VREMENA Prema najavi u prošlom broju, nastavljamo priče o velikim i jedinstvenim uspjesima Varešana, ovoga puta reportažom iz Zagreba gdje smo posjetili "Radiochirurgiju" lociranu u Svetoj Nedelji, privatnu polikliniku čiji je ravnatelj prof. dr. sc. Dragan Schwarz. Krenula je s radom prije devet mjeseci, u nju je uloženo deset milijuna eura i posjeduje usko specifičnu opremu za rano otkrivanje i tretiranje karcinoma, znatno napredniju od one u javnom zdravstvu, opremu koja zapravo predstavlja tehnološki vrh u modernoj medicini i gotovo da graniči sa znanstvenom fantastikom. Uostalom, instaliranje i primjena radiokirurškog sustava "Varian Edge" u Hrvatskoj, kao prvog na području jugoistočne Europe, a riječ je o američkom tehnološkom ponosu razvijenom gdje drugo do u kalifornijskoj Silicijskoj dolini, dovelo je zagrebačku "Radiochirurgiju" i vizionara Schwarza čak i na stranice "New York Timesa"! M. Marijanović

ako su, naravno, hrvatski mediji već podrobno pisali o mogućnostima koje pruža ova poliklinika, i "Bobovcu" su njezina vrata bila jednako otvorena, a dr. Schwarz je našem posjetu posvetio cijeli svoj, inače pretrpani i čestim pozivima prekidani, radni dan. Razlog više bio je i dolazak vareškog općinskog načelnika Zdravka Maroševića, s motivom da čestita sugrađaninu na tako velikom profesionalnom dometu i da se osobno uputi u djelatnost ove medicinske "svemirske stanice". Domaći odnosno zagrebački član vareškog izaslanstva bio je akademik Anto Markotić i tako je, za početak, razgovor u uredu ravnatelja Schwarza krenuo od Vareša. Otkriva se pritom da je budući liječnik vrlo rano pokazao presudno zanimanje za informatiku. "Odrastao sam u Varešu", sjeća se dr. Schwarz, "u vremenu kad je bilo popularno da se nabavljaju najnovije long-plejke ili da ti otac kupi kawasaki, a ja sam svoga oca zatražio da mi kupi kompjutor i kad sam ga dobio to je već tada usmjerilo moj život." Prisjetilo se uzgred i nekih društvenih tokova koji nisu nikako izlazili na ruku mladim vareškim kadrovima, što će neke od njih još prije rata "rasputiti" iz grada, ali dr. Schwarz je u vareškom Domu zdravlja dočekao prve mjesece rata i prisjeća se rada u uvjetima koji su postali nenormalni. Tada mu se javila avangardna zamisao primjene računalne tehnologije u medicini, makar samo u komunikacijskom smislu, kako je već bilo jedino tehnološki moguće na Balkanu u to doba, a o

čemu smo prije davnih 18 godina obavili intervju za "Bobovac" (vidi broj 55-56, 1999.). No, u to je vrijeme dr. Schwarz već radio u bolnici "Dr. fra Mato Nikolić" u Novoj Biloj i ondje izveo prvi koordinirani operacijski zahvat uz audiovizualnu konzultaciju s liječnicima bolnice "Sveti Duh" u Zagrebu, ali u odgovoru na jedno od mojih tadašnjih pitanja otkrio je vizije koje su išle ispred vremena, kazavši: "Sama ideja (o audiovizualnom komunikacijskom kanalu, op. aut.) bila je prisutna još na početku rata kada sam sa svojim kolegama u Domu zdravlja Vareš, u stacionaru odnosno rodilištu u nekim prilikama bio nemoćan. Onako napušteni i prepušteni sami sebi, morali smo tada rješavati velike medicinske probleme bez mogućnosti konzultacije sa starijim kolegama i bez potrebne dijagnostičke opreme..." Prelaskom u Zagreb, gdje nastavlja karijeru, dr. Schwarz postaje pomoćnikom ravnatelja Opće bolnice "Sveti Duh", potom pomoćnikom ministra a onda i državnim tajnikom u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa RH, u vrijeme ministra Dragana Primorca (s kojim je boravio

95,

3 i 101,1 M

i u Varešu prilikom otvorenja "Male škole", čija je izgradnja potpomognuta sredstvima ovog ministarstva). Nakon izlaska iz političkih struktura, gdje nije osjetio dovoljno prostora za struku i znanost, pored profesorskih obveza vraća se onome na što je fokusiran od početka karijere, a to je primjena informatičke i računalne tehnologije u kirurgiji. Unatrag četiri godine bio je voditeljem projekta pri uspostavi centra za robotiziranu radiokirurgiju u Zagrebu, a u međuvremenu završio i specijalizacije iz oblasti digestivne kirurgije i kirurške onkologije. Onda je došao trenutak kada se dr. Dragan Schwarz odlučuje na revolucionaran iskorak otvaranjem radiokirurške poliklinike, donoseći u Hrvatsku najnoviju svjetsku tehnologiju za rano otkrivanje i liječenje karcinoma, treće generacije, kakvu posjeduje tek sedam ustanova u Europi! Riječ je o sustavu koji su razvili američki "Varian" i njemački "Siemens", a sastoji se od tri visokotehnološka aparata: magneta jačine 3 T, ultra-low-dose CT-a i linearnog akceleratora "Varian Edge", koje povezuje softver "Aria". S njima je zapravo stigla budućnost radioterapije, radiokirurgije i dijagnostike koja daje mogućnost submilimetarske preciznosti. Ali koliko god pritom naglasak bio na vrhunskim uređajima potrebno je bilo okupiti i kadar zainteresiran za primjenu novih tehnologija i modernog načina rada. Iz velikog predvorja "Radiochirurgije" s recepcijom, gdje je sve podređeno relaksirajućem ugođaju za pacijente, nekoliko je vrata koja vode u prostorije s dijagnostičkim uređajima za magnetnu

HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 274

LISTOPAD 2017.

Uz najsuvremeniji linearni akcelerator "Varian Edge"

rezonancu, kompjutorsku tomografiju i ultrazvuk, a u prostorijama do njih sjedi osoblje s po nekoliko monitora pred sobom gdje se vrše dijagnostička očitavanja pomoću najsuvremenijih računalnih programa i 3D snimaka u maksimalnoj rezoluciji. Za takav rad nije bila dovoljna tek specijalizacija nego su svi uposlenici prethodno prošli edukacije od najboljih europskih preko američkih klinika. Tek na kraju lanca silazimo u suteren, u prostoriju koju u poliklinici nazivaju bunkerom budući su njezini zidovi debeli dva metra. Ondje ćemo pod plavozelenim i ljubičastim neonskim svjetlima vidjeti to moćno oružje protiv raka – "Varian Edge". Stol s velikim zakretnim dijelom gdje pacijent, umjesto kirurškog zahvata ili kemoterapije u klasičnoj medicini, biva podvrgnut tretmanu koji podrazumijeva uništavanje malignih stanica pomoću X-zraka. Maligni dio tkiva "gađa" se s takvom ultrapreciznošću da se ne može se dogoditi ni okrznuće zdravoga jer aparat registrira i najmanje pomicanje te se proces automatski obustavlja. Operateri u susjednoj sobi, za monitorima, osim što su tu da "nanišane" imaju i odgovornost da doziraju jačinu nevidljivog snopa. Dakle, nema anestezije, ni skalpela, ni krvi, ni oporavka uz antibiotike, naprosto ničega od toga. Eto tako bi se najlakše laički približilo što čeka onoga tko dospije u tu sobu. U zavisnosti od stadija bolesti po potrebi će se pacijent

vraćati na dodatne tretmane, ali ono što treba dvaput podcrtati kada se radi o radiokirurgiji kao, da kažemo, cyber nožu – tretman ne stvara ni psihičke traume ni fizičku bol, a pacijentu se trajanje života i napose njegova kvaliteta produžuju do one mjere do koje je to maksimalno moguće. To je, dakle, najdalje dokle je suvremena medicina u tretiranju karcinoma dobacila, ali je – dolazimo i do tog dijela – skupo i velikoj većini pacijenata ipak nedostupno. No, treba shvatiti da nijedna privatna (poli)klinika ne može smjestiti sebe u domenu socijalnog zdravstva, premda dr. Schwarz jasno naglašava da je otvoren za razgovore s Hrvatskim zavodom zdravstvenog osiguranja kako bi specijalističke usluge "Radiochirurgije" bile na raspolaganju svim građanima, po cjeniku HZZO-a. Cijene su inače individualne i ovise o veličini tumora, broju metastaza i ostalim parametrima. Ali, ako se govori o onim najvišim, nekima cijena tretmana svejedno ne predstavlja problem pa je poliklinika sasvim zaposlena, imajući u vidu činjenicu da pacijenti dolaze iz cijele regije jer prva je prva sljedeća radiokirurgija tek u Münchenu ili pak južno u Istanbulu. Povrh svega, kada je riječ o inoperabilnim tumorima, kao posljednja opcija preostaje radiokirurgija, međutim ni ona nije svemoguća – nekad se mora kombinirati s kemoterapijom i imunoterapijom.

otvorite vaše oči LISTOPAD 2017.

Stoga se i u pogledu kemoterapije poliklinika opremila najsuvremenijim uređajem koji tek treba biti stavljen u funkciju, te će se pružati i mogućnost praćenja uspjeha kemoterapije bez zračenja. Što je još zanimljivo, "Radiochirurgia" Zagreb omogućava virtualne preglede poput kolonoskopije koja tako prestaje biti neugodna za pacijenta. Takva kolonoskopija traje manje od minute jer je riječ o skenu tijela, a uz pomoć 3D tehnologije liječniku omogućuje jednako dobar unutarnji pregled crijeva kao i klasična metoda. No, da na koncu razbijemo famu, nije sve u "Radiochirurgiji" baš tako nedostižno. Ako se, recimo, uzme za primjer pušače koji spadaju u rizičnu skupinu po pitanju mogućih zloćudnih promjena na plućima, oni 1600 kuna, koliko otprilike košta pregled, potroše u nekoliko mjeseci na cigarete. Dr. Schwarz stoga naglašava bitnost rane dijagnostike, pogotovu kad je riječ o preventivnom pregledu ove vrste: "U Hrvatskoj je veliki problem karcinom pluća (što se, svakako, može odnositi i na širu regiju gdje još uvijek broj pušača nadmašuje europski prosjek, op. aut.). Naš uređaj, vrhunski CT, ima zaista ultranisku dozu zračenja i stoga je dobio dozvolu da se koristi u screeningu odnosno u otkrivanju bolesti kada ona još nema simptome pa je takav pregled svojevrsna prevencija. Karcinom pluća je doista teško otkriti, a CT je jedini način da se tumor otkrije na vrijeme, odnosno dok je još mali, recimo pet milimetara ili ispod centimetra veličine", pojašnjava dr. Schwarz i opisuje što u tom slučaju slijedi: "Ako se zaista u plućima radi o tumoru manjem od centimetra, mi možemo uraditi radiokirurški zahvat te ga uništiti. Ovdje se radi o iznimno kvalitetnom i uspješnom liječenju, a sam proces liječenja traje između 25 i 40 minuta. Dakle, pacijent ne ostaje u bolnici i nakon zahvata ide doma. Kod takvog primjera raka pluća, dolazi se jednom, maksimalno dva puta", ističe dr. Schwarz. Eto, to je tek jedan primjer goleme prednosti radiokirurgije kao neinvazivne metode u odnosu na konvencionalnu kirurgiju, kada već do zahvata mora doći, ali treba naposljetku imati na umu da i u radiokirurgiji vrijedi – bolje prije nego kasnije.

BREZA, Bosanska 12 0387 (0)62 588 141 BROJ 274

SUSRET U BEOGRADU

DA SE NE ZABORAVI U restoranu, na lokaciji u centru Beograda, dana 30. rujna 2017. godine održan je susret u organizaciji zavičajnog udruženja (nekadašnjih) građana Ilijaša, Visokog, Breze, Vogošće i – Vareša. Ovo vrijedno udruženje nije ga organiziralo prvi put nego svoje članove i zemljake iz ovog dijela sarajevske okolice okuplja već godinama, ali prvi put je skup svojim dolaskom uveličao jedan općinski načelnik – Zdravko Marošević – prihvativši poziv iz Beograda, a pozivnica je također stigla i našem listu. Među gostima za počasnim stolom, predstavljenim uz pljesak, te večeri bilo je još jedno vareško ime – Miroslav Drmešić. M. Marijanović

a pozivnici slogan "Da se ne zaboravi" i slika stanice Podlugovi, prometnog čvorišta koje je nekoć uvezivalo spomenute gradove. Stoga je večer i otvorena stihovima "...a vozovi idu danju noću..." iz pjesme Zdravka Čolića, koja je, kako kažu, postala himnom ovog udruženja, odnosno ovakvih druženja, a potom se s dobrodošlicom i pozdravnim riječima obratila tajnica udruženja Greta Babić, podsjetivši na to koliko emocija stoji iza riječi zavičaj, te je svoje obraćanje i zaokružila stihovima izabranim u jednako nostalgičnom, ali ipak vedrom duhu. No, kako na tlu Srbije i ne može biti drugačije nego vedro i veselo, uto je odmah krenuo red svirke, da se odagna nestrpljenje i nakupljena želja za pjesmom i kolom. A prisutnima se zatim obratio predsjednik udruženja Manojlo Vujić, još jedan vareške gore list. Srdačan i marljiv, prisutan na svim stranama i nad svakim stolom, posebno je tokom večeri vodio računa o zdravicama, da netko od gostiju ne zaboravi otpiti. Pritom treba napomenuti

Predsjednik udruženja Manojlo Vujić

kako je prva zdravica bila već u predvorju restorana. I pored svega toga trebalo je sačuvati trezvenost, što je predsjedniku ipak bez problema pošlo za rukom. Prigodu da se obrati dobio je svakako i glavni gost večeri, vareški općinski načelnik Zdravko Marošević, istaknuvši smisao i važnost ovakvih okupljanja uz koja ljudi ne samo druguju i vesele se nego (p)ostaju bliži svom zavičaju i razmjenjuju mnoge korisne informacije. Uz to je kazao da ga raduje vidjeti na okupu ljude iz više

Načelnik je mnoge pozdravio i poimence

Trgovinska radnja

N na

mjesta, više gradova, dodavši – a negdje se ne mogu okupiti ni iz jednog, ali to s Varešanima zasigurno nije slučaj. Stoga je jednake pozdrave uputio svima, s napomenom da i sam negira ili potire podjele ondje gdje ih ima, a svojim Varešanima posebno poručio da su im vrata rodnoga grada, kao i općine, u njegovo ime uvijek otvorena. Prije nego će muzika potpuno prevladati obratio se još pop Zoran Perković, a također je podijeljeno i nekoliko zahvalnica, zaslužnim članovima udruženja. Da ovo udruženje zaista radi i ne služi samo okupljanju jednom godišnje potvrdilo se izlaskom već sedmog izdanja biltena pod nazivom "Izvorište i tokovi", pri čemu polovicu onih koji ga uređuju čine (opet) Varešani; uz Gretu i Manojla tu je i Tihomir Kolović, te još na fotografijama surađuje Stjepan Vidović. Bilten je na kvalitetnom papiru i s fotografijama u boji, što također treba istaknuti, a među zastupljenim sadržajima ima i priloga iz Vareša: primjerice, o uskrsno-vaskršnjem koncertu u Varešu i Oćeviji o kojoj se u Srbiji širi glas putem pekijade, zatim o vladiki s Planinice iznad Vareša, pa i poetski kutak popunjava ime iz Vareša – Boško Topalić. Bilten je financiran sponzorstvima, a na susretu kratko ga je promovirao glavni i odgovorni urednik Žarko Čebić i potom je došao u ruke prisutnih. Nema sumnje da su se Varešani u Beogradu osjetili naročito zadovoljnim u povodu načelnikova dolaska, što se potvrdilo kad su počeli pozivi na kavu i doručak sljedećeg jutra. Ali nemoguće je bilo poći na toliko strana odjednom, pa je na koncu doručak i odgođen (zbog načelnikove želje da podrži ekipu vareških izviđača koja je u tom trenutku boravila na natjecanju u Beogradu), te ugovoren zajednički ručak kod Fabijana i Jozefine Lučić, gdje se okupila većina Varešana sa susreta, uključujući i predsjednika udruženja. Tako je prijatno druženje dobilo svoj nastavak na Adi Ciganliji, a vareški ljudi još jednom pokazali međusobnu privrženost i potrebu za sastajanjem kakva je među iseljenicima često za primjer. Još kad se doda da tu nema nacionalnog razdvajanja jer su za istim stolom ljudi s Ivančeva i iz Dabravina ili sa Strice i Zarudja s onima iz Pajtova Hana, a svakako i Varešani i Majdančani, to stavlja konačni pečat na potvrdu da je još Vareša ostalo u nama i da ovakvi susreti uistinu imaju svoju vrijednost.

Vareš školski pribor • udžbenici • knjige • uredski materijal • suveniri

ul. Čaršija bb

darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja

vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179

BROJ 274

LISTOPAD 2017.

AKTIVNOSTI IZVI\AČA

IZVRSNI KAO DOMAĆINI V. Ruf

subotu, 16. rujna 2017. godine, u Varešu je održano (sada već tradicionalno) natjecanje u organizaciji Odreda izviđača "Zvijezda", pod nazivom "Dani prijateljstva 2017.", a na kome je sudjelovalo 57 ekipa (iz BiH, Hrvatske i Srbije) podijeljenih u tri starosne kategorije. Domaćini su se svojski potrudili i organizirali, po riječima sudionikâ, "vrhunski turističko-kulturni program, uz izviđačko natjecanje koje je uvijek na nivou". Naime, brđani su imali obilazak grada te povijesnih znamenitosti, obišli su i Oćeviju, tamošnje kovačnice i izletište Banje, sela Stricu i Zarudje te izletište "Wigwam" (gdje su im gastronomsku ponudu pripremile žene u narodnim nošnjama, a na meniju su bila tradicionalna vareška jela). Nakon proglašenja pobjednika i zaključenja natjecanja, veselo druženje nastavljeno je u hrvatskom domu "Soca" uz glazbenu pratnju Rusmira Berberovića, Igora Hingera i Bojana Petrovića. Da spomenemo i rezultate: u kategoriji poletaraca i pčelica (7-11 godina) svih 16 ekipa uspješno je svladalo postavljene zadatke i svi su bili pobjednici. U kategoriji mlađih izviđača (11-15 godina) prvo mjesto osvojila je ekipa "Narona" iz jablaničkog odreda "Jablan", dok je u kategoriji izviđača (15-20 godina) prvoplasirana ekipa bila "Sandžački vukovi" iz novopazarskog odreda "Sandžak". Mladi izviđači Vareša s neskrivenim ponosom gledaju na odrađeni posao i već kuju planove za "Dane prijateljstva

Natjecanje u Beogradu otvorio je vareški općinski načelnik Zdravko Marošević

2018.", a koji će, po njihovim riječima, biti još bolji.

POBJEDNICI U GOSTIMA V. Hinger

dane vikenda 30.9. – 1.10.2017. ekipa vareških starijih izviđača otputovala je u Beograd na izviđačko natjecanje. Organizator "Voždovačkog petoboja" već peti put bio je odred izviđača "Voždovac" kojeg vodi starješina Dejan Petrović. Akcija je održana u parku ispred SRC "Šumice" na Voždovcu. Družilo se i u izviđačkim disciplinama natjecalo oko 170 sudionika iz sljedećih odreda: "Zvijezda" Vareš, "Vermont" Brčko, "Plamen" Banovići, "Zemun", "Boško Đuričić" Jagodina, "Proka s Plavi" Kikinda, Izviđači "Temerin", "Veternik" Novi Sad, "Koluba-

PIONIRI KNK "BOBOVAC"

LISTOPAD 2017.

BROJ 274

ra" Lazarevac, "Čiča Janko" Perlez i "Cer" Majur. Vareška ekipa "Ljepotice" u sastavu Andrea Djaković, Sonja Ružić, Matea Terzić, Edin Pezo i Reo Čurtić uz pratnju Igora, Vesne i Eme Hinger te Senade Parić, stigla je u subotu, a natjecanje je počelo u nedjelju u 10 sati. Kao poseban gost, a na naše veliko zadovoljstvo i ponos, natjecanje je otvorio vareški načelnik Zdravko Marošević, ujedno počasni član Odreda izviđača "Zvijezda" Vareš, koji se i sam tog vikenda nalazio u Beogradu i pritom ponio svoju izviđačku odoru. Dok se naša ekipa trudila oko zadataka, naša Vareška Zorica Krasić, koja već dugo godina živi i radi u Beogradu, nas je brđane povela u obilazak "beogradskog mora" – Ade Ciganlije. Bilo je to prelijepo provedeno poslijepodne. A šlag na kraju bio je kad su našu ekipu proglasili najboljom unutar kategorije; osvojili su prvo mjesto i dobili pehar koji smo s ponosom donijeli u Vareš.

Dana 24. rujna 2017. godine u Zagrebu su gostovali i odigrali prijateljsku nogometnu utakmicu pioniri Kraljevskog nogometnog kluba "Bobovac", uzrasta 2006. godište s vršnjacima NK "Hrvatski dragovoljac" na njihovu igralištu u Novom Zagrebu. Sama utakmica je protekla u korektnoj igri i završila bez pobjednika (2:2). Prilikom ovog posjeta glavnom gradu Republike Hrvatske, pioniri KNK "Bobovac", trener, osobe u pratnji s organizatorima gostovanja Mladenom Miletovićem i Adamom Živićem obišli su spomenik kralju Tomislavu na istoimenom trgu, košarkaški centar "Dražen Petrović" i stadion GNK "Dinamo". A. Ž.

PUTOPIS

Svetoj zemlji u po'ođane (IX) Piše Ivana M. Slugić

Davidov grad Prinavijena u pasu obuvam se i dreljim u kvrgavu, jasnu, a kratku dagmu što rastavlja Kidronsku prašinu od asfaltom postakljene prometnice na putu k Davidovu gradu. Uspravim se: zastave Države Izrael zašātile vidik! Plava na bijelom! Al' koja plava!? E ona što se istjerana iz jutarnje modrine dana razblaži narastajućom svjetlošću dana, sljubi i ujednači s nebom u podne. U bjelinu državne zastave nanesene su, po dužini, dvije ove poširoke bordure, a njeno srce – Davidovu zvijezdu – opkovala je pousko, a dvostruko. Koliko je stopa do Davidova grada, toliko je i zastava. Jedna drugu dodiruje i miluje, nabire i lomi. Tko je kralj David, zašto je Židovima "svet", zašto je slavljen pa kažnjen, što je to postigao i kakav je bio – Stari zavjet "za svjedoka poziva" i Prvu i Drugu knjigu o

Samuelu. Svjedok govori o dvojici kraljeva: Šaulu, a potom o Davidu iz pera samog "vidioca" Samuela, sina "molitvi i suza" dugo bezdjetne žene i svoje majke Ane. Samuela bi naše misno uho trebalo razaznavati po: "Govori, sluga tvoj sluša"! Događaj ili slučaj njegova rođenja u Prvoj knjizi o Samuelu počinje Aninom molitvom: "Jahve Sebaote: ako pogledaš na nevolju službenice svoje... te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darivati Jahvi za sve dane njegova života." (...) "Ana zatrudnje i kad bi vrijeme rodi sina, koga nazva imenom Samuel, jer sam ga", reče, "izmolila od Jahve". "Čim ga je odbila od prsiju (još dijete u oplećku lanenom), povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu (45 l) brašna i mijeh vina; i uvede ga u dom Jahvin u Šilu." (...) "Potom se vrati u Ramu, a dječak osta da služi Jahvi." "Kad Samuel ostari, postavi svoje sinove za suce u Izraelu. Ali oni nisu išli sto-

pama očevim: gledali su na svoj dobitak, primali mita i izvrtali pravicu. Skupiše se starješine izraelske i dođoše Samuelu, proroku, u Ramu. I rekoše mu: 'Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idu tvojim stopama. Postavi nam, dakle, kralja da nad nama vlada'. Samuelu ne bi pravo i pomoli se Jahvi. A Jahve reče Samuelu: 'Poslušaj glas naroda u svemu što od tebe traži, jer nisu odbacili tebe nego su odbacili mene, ne želeći da ja kraljujem nad njima'". Iz prve knjige o Samuelu može se još naučiti kako se tražeći magarice postaje kralj. Evo samo početka toga puta. "Živio u ono vrijeme jedan imućan čovjek u Benjaminovom plemenu po imenu Kiš. Imao je sina po imenu Šaul. Među sinovima Izraelovim nije bilo ljepšeg čovjeka od njega; za glavu bijaše viši od svega naroda. U to se Kišu izgubilo nekoliko magarica pa Kiš reče svome sinu Šaulu: 'Uzmi sa sobom jednog momka pa ustani i idi traži magarice.'" Obigrali su sva znana

IZ VJERSKOG ŽIVOTA

PROSLAVLJEN MIHOLJDAN

Vareš su 29. rujna hodočastili vjernici iz brojnih mjesta središnje Bosne, kao i brojni Varešani rasuti diljem Europe i svijeta, pridruživši se domaćima, a razlog je, naravno, patron župe Vareš – svetkovina sv. Mihovila arkanđela, koji je uistinu svečano obilježen. Misno slavlje u punoj crkvi sv. Mihovila počelo je u 11 sati, a predvodio ga je fra Leon Pendić rodom iz Duboštice, koji je trenutačno župnik u Brajkovićima. Na početku je vareški župnik fra Mirko Majdandžić uputio nekoliko riječi dobrodošlice svima koji su došli na misu, a pozdravio je i slušatelje Hrvatskog radija "Bobovac" Vareš, posebno one u svijetu, kao i Radio "Marije". Fra Leon Pendić je u propovijedi tumačio značenja imena trojice arkanđela – Mihaela, Rafaela i Gabrijela, prisustvo Boga u našem svakodnevnom životu te čovjeka i njegovu važnost na Zemlji.

A pred kraj mise župnik je predstavio svećenike koji su koncelebrirali. Pored fra Leona, tu su još bili: fra Leopold Rochmes (Varešanin, gvardijan franjevačkog samostana u Beogradu), fra Janko Ljubos (kustos muzeja Franjevačkog samostana u

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI

Fojnici), fra Miro Relota (gvardijan Franjevačkog samostana u Fojnici), fra Ilija Božić (Varešanin, čuvar svetišta Gospe Olovske), fra Vjeko Tomić (vijački župnik), don Ivan Butum (borovički župnik), don Žarko Vujica (kakanjski župnik), don Anto Ćosić (brezanski župnik i dekan sutješkog dekanata), te fra Željko Brkić (gvardijan Franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci). Euharistijsko slavlje pjesmom su obogatili pjevači iz župnog i dječjeg zbora pod ravnanjem časne sestre Ružice Marijić, a kao posebnost (koja od prošlog Miholja očito polako prerasta u tradiciju) možemo istaknuti mještane Strice i Zarudja koji ponovo dođoše u narodnim nošnjama kočijom u Vareš. Na koncu, ispred crkve je organizirano druženje uz svirku već poznatog trija Rus-Hinger-Sprečo i svakako fra Mirka kao vokala i neumornog animatora, dok su u staroj crkvi sv. Mihovila članice udruge građana "Izvorno vareško" organizirale prodajnu izložbu autentičnih varešV. Ruf kih rukotvorina.

BROJ 274

LISTOPAD 2017.

mjesta, ali ne nađoše magarice. Čuli su za jednoga vidioca Samuela pa mu se obratiše za pomoć. "A dan prije nego je Šaul došao, bijaše Jahve objavio Samuelu: 'Sutra u ovo doba poslat ću k tebi čovjeka iz Benjaminove zemlje. Ti ćeš ga pomazati za kneza nad mojim narodom Izraelom'". Drugi kralj nad svom Judom i Izraelom postao je onaj dječak što "udaraše" u harfu, a bio vješt i s praćkom, po imenu David. "Bio je sin nekoga Efraćanina iz Betlehema u Judeji; taj se zvao Jišaj, a imao je osam sinova. Najmlađi David: rumen momak, lijepih očiju i krasna stasa, služeći kralju Šaulu i boreći se protiv Filistejaca ubio je Filistejca Golijata, a da nije imao mača u ruci." Prva knjiga o Samuelu, Golijata opisuje ovako: "Iz filistejskih redova izađe jedan izazivač. Zvao se Golijat. Visok bijaše šest lakata (46-52 cm) i jedan pedalj (raširena šaka od palca do malog prsta, 230 mm). Na glavi je imao mjedenu kacigu, obučen je bio u ljuskav oklop, a oklop mu težak 6.000 mjedenih šekela." (jedan šekel je približno 11 g). Eto toga je pogodio u čelo i usmrtio samo rukom dobro probran kamen iz Davidove praćke. Tom vještinom i pobjedom zadobio je David otvorenu ljubav i pritajenu ljubomoru svoga kralja Šaula, a kasnije i sveg naroda. Nagrada je bila i velika i opasna. U borbama otpravan,

vješt u "udaranju" u harfu, David postaje kraljev zet. Titulu zeta primio je ubivši je 200 Filistejaca od zadanih 100. "I donese njihove obreske i predade ih kralju da bi mu postao zet. Tada mu Šaul dade svoju kćer Mikalu za ženu." (Filistejski narod ne bijaše "za baciti". Dvanaest stoljeća prije Krista naukuje željezom, iskiva oružje pa zato oblaza i satra priobalje cijele Sirije i Palestine. Boriti se i pobijediti Filistejce vrijedilo je slave.) Druga knjiga o Samuelu govori kako je David zakraljen. "Tada se sabraše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: 'Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa! Još prije dok je Šaul bio kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Jahve ti je rekao: Ti ćeš pāsti moj narod izraelski i ti ćeš biti knez nad Izraelom. Još je rekao i ovo: Ja sam te doveo od ovaca i koza da budeš knez nad mojim Izraelskim narodom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime kao što je veliko ime na zemlji'". (...) "Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati za svagda." I tako pred Jahvom, u Hebronu, sklopi kralj David savez sa svim izraelskim starješinama. A nad Jeruzalemom zavla-

da ovako: "David krene s ljudima na Jeruzalem protiv Jebusejaca, koji su živjeli u onoj zemlji, osvoji sionsku tvrđavu; nastani se u njoj i prozva se Davidov grad." "Trideset je godina bilo Davidu kad je postao kralj, a kraljevao je četrdeset. U Hebronu je kraljevao nad Judom sedam godina i šest mjeseci, a u Jeruzalemu kraljevaše trideset tri godine nad svim Izraelom i nad Judom." Vlasnik žena i inoča, otac bezbrojne djece, preljubnik i ubojica, svoga nasljednika nije izabrao sam, već ga izabra BatŠeba, žena oteta drugom. Od svih njegovih sinova, ona je – pošto je "stavila 'lad poda se" – postavila svoga: Salomona. Iako i ubojica i preljubnik, David je slavan i sa svoga priznanja krivnje, kajanja kao ispovijedi i traženja oprosta. "Jahve posla Davidu proroka Natana: 'Ubio si mačem Uriu Hetita, a njegovu si ženu (Bat-Šebu) uzeo za svoju'. Tada David reče Natanu: 'Sagriješio sam protiv Jahve!' A Natan odvrati Davidu: 'Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti. Ali, jer si djelom prezreo Jahvu, umrijet će dijete koje ti se rodi!'" Na ove riječi, raskajan i skrušen, u Psalmu (51) David govori: "Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju, izbriši moje bezakonje"...

IN MEMORIAM

Dana 24. rujna 2017. u 80. godini života preminula je naša draga

LEPOSAVA ŠVARC rođ. Bosanac DRAGICA HINGER rođ. Kristić

a 27. lipnja navršilo se 12 godina otkako s nama nije naš dragi

Uspomenu na njih čuvamo s poštovanjem i ljubavlju. Počivali u miru!

LISTOPAD 2017.

(1937. – 2016.)

(1938. – 2010.)

KARLO ŠVARC

Dragan, Dubravka, Karla i Fran

AUGUST HINGER

Dragi mama i tata, hvala Bogu koji je baš vas odabrao za naše roditelje. Sretni smo i zahvalni za svaki dan kojeg smo živjeli zajedno, za svaki osmijeh, zagrljaj i poljubac; za svaku kritiku, brigu i ispravku. Dragi mama i tata, hvala vam što ste nam pružili Ljubav. Ljubav koja ne misli na sebe, ljubav koja se daje, troši, ljubav koja podnosi i trpi. Molite Krista, raspetu Ljubav da uđe i u naše živote da na kraju i naših zemaljskih putova možemo zajedno živjeti u toj Ljubavi.

Vaša djeca

BROJ 274

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

POSLJEDNJI POZDRAV

(25.IX.2008. – 25.IX.2017.) Dana 25. rujna navršilo se devet godina otkako je preminuo naš dragi

Dana 16. rujna u 83. godini života preminuo je naš dragi

MARKO PENDIĆ (1935. – 2017.) Posljednji ispraćaj obavljen je na groblju Ivanovići (Maoča). Počivao u miru Božjem! Supruga Ljuba, sin Matija s obitelji, kćerka Ana s obitelji, unučad i praunučad, braća Ivo i Božo s obiteljima, sestre Franka i Luca s obitelji

TUŽNO SJEĆANJE (1.X.2012. – 1.X.2017.) Dana 1. listopada navršilo se pet godina otkako nije s nama naš dragi suprug, otac, svekar i djed

SLAVKO MALBAŠIĆ Trajno ćeš živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru!

MATO PEJČINOVIĆ Ostaješ zauvijek u našim srcima i sjećanjima. Počivao u miru Božjem!

Supruga Irena, djeca Vedrana i Dražen, zet, nevjesta i unučad

Supruga Veronika, sinovi Miroslav i Vinko, sestra Janja, s obiteljima

SJEĆANJE

PERO MIOČEVIĆ

JOZO PETROVIĆ

(14.III.1937. – 28.I.2013.)

(2006. – 2017.)

MARKO MIOČEVIĆ

ANICA PETROVIĆ

(21.X.1965. – 15.V.2017.)

(2009. – 2017.)

Jako nam nedostajete, dragi naši. Počivali u miru!

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na Vas, naše drage roditelje. Počivali u miru Božjem!

Vaši najmiliji

Vaša djeca s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 2. listopada navršilo se 20 godina od tragične smrti našeg dragog

Na našeg dragog brata

ŽELJKA ŠLJIVIĆA

(27.V.1964. – 7.IV.2017.)

Počivao u miru Božjem!

S tugom i prazninom u duši, s ljubavlju i poštovanjem, čuvamo sjećanje na tebe. Počivao u miru!

JOZU PAVIĆA

Tvoji sinovi s obitelji

Tvoji braća i sestre

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Na drage roditelje

(9.X.2005. – 9.X.2017.)

ZVONKO ILIĆ I nakon dugih 12 godina s ponosom i ljubavlju čuvamo te u našim srcima i mislima. I svo ovo vrijeme znamo da i dalje paziš na nas. Počivaj u miru Božjem!

VERONIKA JELIĆ rođ. Božić

Tvoja supruga Gordana, kćerka Matea, sin Ivan i zet Darko

STJEPAN JELIĆ (1929. – 2016.)

TUŽNO SJEĆANJE

(1930. – 2011.)

(15.X.2009. – 15.X.2017.)

Dragi naši roditelji, otišli ste tiho, kao što i odlaze dobre duše, tamo gdje boli nema, a bol je ostala nama, koji vas volimo. Mnogo je lijepih uspomena ostalo da vas vječno pamtimo, s ponosom o vama govorimo i nikada vas ne zaboravimo. Ostat ćete uvijek u našim mislima i našim molitvama. Vaša djeca s obiteljima

BROJ 274

TOMISLAV RADOŠ Žive sjećanja, ostaju uspomene na najdraža bića našeg života i nikad neće umrijeti oni kojih se sjećamo i nosimo u srcu dok živimo. Počivaj u miru! Tvoji najmiliji

LISTOPAD 2017.

TUŽNO SJEĆANJE

(18.X.1993. – 18.X.2017.)

BRANIMIR LOVRENOVIĆ

Dragi Branimire, tvoja plemenitost je vječiti dar ostavljen u našim srcima.

Neka ti je laka zemlja, dragi brate.

Počivaj u miru Božjem!

Počivaj u miru Božjem! Brat Narcis s obitelji

Majka Jozefina, otac Vinko i ostali tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(18.X.2006. – 18.X.2017.) Dana 18. listopada navršava se 11 godina otkako nije s nama naš dragi

(18.IV.2017. – 18.X.2017.) Dana 18. listopada navršava se šest mjeseci od kada nije s nama naša draga mama, sestra i baka

JOZO ĆORLUKA

JELENA BJEKIĆ rođ. Franjković

Sjećanja na tebe ostaju živjeti u nama. Počivao u miru Božjem!

Bez obzira što neka srca ne kucaju više, mi koji smo ostali vječno ćemo ih voljeti i čuvati kao najdražu uspomenu života svoga. Počivaj u miru Božjem!

Tvoja obitelj

Jadranka, Jozo, Ivan i Davor

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE

LJUBOMIR DODIK

na naše drage roditelje

JOZO SPREČKIĆ

(2001. – 2017.)

(14.I.1928. – 19.IX.2006.)

KATARINA MARIĆ

ANKICA SPREČKIĆ rođ. Nikačević

(2010. – 2017.) Sjećanje na Vas ostat će vječno. Počivali u miru Božjem!

(2.IX.1932. – 30.X.1987.) Sjećanje na vas i ljubav koju ste nam dali živjet će dok mi živimo. Počivali u miru Božjem! Obitelj

Vaši najmiliji

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

VATROSLAV BOŽIĆ

(25.III.1971. – 23.X.2010.)

VLATKO MIOČEVIĆ

(23.X.2004. – 23.X.2017.) Što reći o uspomenama koje ne jenjavaju kao da je vrijeme stalo? Što reći o 13 godina teškoj i neizmjernoj praznini svuda oko nas? Što reći o obostranoj ljubavi neizmjerne jačine koja nas veže??? Riječi ne nedostaju, one kojima bi se moglo sve to iskazati jednostavno ne postoje. Ostaje nam i ne možemo se obuzdati da neprestano o tebi mislimo, da tvoju prisutnost osjećamo, neizmjernu ljubav pruženu od strane za nas izgubljenog sina, oca, muža, brata, strica i djevera pomnožimo s tvojom veličinom i tebi uzvratimo! Neka te vječno sunce sto jače obasjava, bor iz neposredne blizine donosi najljepše mirise, vjetar s grana donosi prelijepe stihove napisane vještom rukom, a posvećene sredini čiji si nezamjenjivim dijelom dio: "S Lipe treperi pokoj im duši". Mir s tobom i ti s njim! Tvoji najbliži

Mir s tobom!

IN MEMORIAM Dana 25. listopada navršit će se 15 godina otkako nije s nama naš dragi

SLAVKO MIRČIĆ (2002. – 2017.) S poštovanjem i ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

(26.X.2007. – 26.X.2017.) Dana 26. listopada navršit će se deset godina otkako nas je napustio naš dragi

(28.X.2007. – 28.X.2017.) Dugih i sjetnih deset godina nije s nama naša draga

MIRJANA IDŽAKOVIĆ

MATO MALBAŠIĆ Tvoj dragi lik i sjećanja na tebe ostaju živjeti u nama. Počivaj u miru Božjem! Supruga Janja, kći Jozefina i sin Jakov s obiteljima

LISTOPAD 2017.

Dragi naš Vlatko, tvoj dragi i plemeniti lik vječno čuvamo u srcima i mislima. Neka te prati ljubav i molitve tvojih najmilijih.

BROJ 274

Ostaješ živjeti u našim srcima. Volimo te! Počivaj u miru Božjem! Suprug Nikola, sinovi Damir i Luka s obiteljima

POETSKI KUTAK

BOBOVAC Čedi i Miri Perunu pod skutima, sačuvan u preostalim knjigama, jedva živ u kazivanjima – tek je jedan od preostalih okupitelja. Izuvijan, nalomljen, izboden, okrnjen, urušen, ocvao, bez kule čuvarice i štita neprobojna. Zastao je u nekim zaboravljenim vremenima, kratkog daha i srca uskucala, bez volje i kuveta, poput starca na vrhu planine. Osuđen na rijetko milovanje dobrote, prikovan nevoljama koje ne znaju pobjeći od ljudi. Suncu sklon, brižan i topao za nas običnike – sačuvane od zla. Ustuknuo je pred spletkama i oholostima nalik na tamno grotlo: preostala bjelina nije bila dostatna sačuvati žuđenu zemlju. Od kraljice razdijeljen, iscurio je iz sebe, izgubio smisao, ispario iz sjećanja. Samo je kraljičina zvijezda na planini zasjala: svjetlost se u sjaj pretvorila – planina je po zvijezdi ime ponijela. Od tada traje nepovrat: postaja je bezbroj i cijepanja je bezbroj. Tuga je u lance upregnula i one što zaboravljaju i one što pamte. Djevojke ruho i mahrame u mrkli mrak zavijaju, u kožu crnu tintu listom utiskuju: sve zarad patnje za ugašenom luči kojom je Katarina razdanjivala noć. Kraljicu ne brišu bogumilska predanja i samostanska zvona: zazivanja bez odgovora ostaju. Ona, čizmom dokoljenkom pritisnuta, i poslije smrti čežnjivo ka Bosni gleda. Vihori još uvijek dolaze Bobovcu na poklonjenje čekajući njen povratak. I razigrani pa utišani odlaze, u vlastito zibanje zamotani, mirišući na krin i vakat kada su se ljudi dobrim nazivali. Primam njen blagi osmijeh ko neočekivano uzdarje, peškeš joj svojim hodočašćem uručujem. Sa grada na kome je kraljica stol imala, probiše se tek mrlje u kamenu – sivom ko danas. Omer Ć. Ibrahimagić

O AUTORU Omer Ć. Ibrahimagić (Tuzla, 1968.) objavljuje svoje pjesme, priče i putopise u bosanskohercegovačkim i inozemnim časopisima, listovima i na portalima, pa je tako i do nas došla njegova pjesma posvećena starom gradu Bobovcu, koji je vječita inspiracija. Dosad je Ibrahimagić objavio knjige: "Boje Sunca" (proza, 2000.), "Ćilibar i perle" (poezija, 2007. i 2008.), "Obične riječi" (poezija, 2012.), "Vaša priča, naša knjiga" (proza, 2012.) i "Poznavanje prirode i društva" (poezija, 2014.). Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Primao je i nagrade: "Mak Dizdar" (za najbolju zbirku pjesama), te "Simha Kabiljo", "Dr Esad Sadiković", lista "Večernje novine" i udruženja "Mladi Muslimani" (za najbolje priče). Radi u Klinici za neurologiju Univerzitetsko-kliničkog centra u Tuzli. Profesor je Univerziteta u Tuzli i doktor medicinskih znanosti. Publicirao je veliki broj radova iz oblasti medicine u Bosni i Hercegovini i inozemstvu.

Podržite izradu fotomonografije svoga grada Broj računa (za uplate u KM): 3385802224035182, kod UniCredit Bank d.d. Vareš. Svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareški kraj kroz stoljeća". Primatelj: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš. Za uplate iz inozemstva: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22.

IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ

ORGANIZIRAMO:

IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ

BROJ 274

LISTOPAD 2017.

IZ STARIH ALBUMA

ŠKOLARCI ŠEZDESETIH Na ovim dvjema fotografijama nalaze se učenici koji su zajedno krenuli u prvi razred Osnovne škole "Vladimir Nazor" u Varešu školske 1960-1961. godine (fotografirani s učiteljem Alijom Hadžiomerovićem), te većina istih učenika koji su završili osmi razred školske 1968-1969. godine. Navodimo njihova imena prema rasporedu na drugoj fotografiji, a po sjećanju Ivana Kristića, kojemu zahvaljujemo. Stoje u zadnjem redu (slijeva nadesno): Boro Pašalić, Zafira Turki, Dragica Sekulić, Dragan Dusper, nastavnica Katica ?, nastavnica Štefica Andrijević, Nada Vasiljević, Gordana Bezeg, Suada Salman, Dubravka Rajić, Edita Grbavac, Jelena Pejčiničić, Gorana Marković i Hatidža Operta. Stoje u srednjem redu: Džafer Smailhodžić, Miroslav Kalfić, Elza Idžaković, Ferida Glafiškić, Suada Šabović, Zlata Rakoci, Zijada Imamagić, Božidar Rochmes, Tomislav Josipović, Tomislav Erlbek, Zlatan Leper. Sjede: Mato Bartulović, Darko Rajić, Elvedin Islamović, Ivan Kristić, Mijat Vukančić, Sead Operta, Ljubomir Kasapović, Mladen Zlović i Ivo Bogeljić.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

LISTOPAD 2017.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 274

VAREŠ I TO NUDI

Fotografije: B. Arapović • Dizajn: Sanja H. Boras