LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXIV. • BROJ 281 • SVIBANJ 2018. 9 771 512 81 300 6
ISSN 1512-813X
Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
UVODNIK
U
Bosni i Hercegovini počeo se odvijati proces koji su, čini se, tek rijetki novinari shvatili ozbiljno, dok odgovorni u vlasti o njemu šute jer imaju trenutno važnijega posla, a to je međustranačko spletkarenje do izbora. Službeno je istupio jedino direktor Službe za poslove sa strancima Slobodan Ujić potvrdivši da u BiH doista ulazi oko stotinjak ilegalnih imigranata – dnevno. Niti njih tko evidentira, niti smješta, niti zna što bi s njima; potucaju se po glavnom gradu i spavaju u parkovima, dojavljujući svakako i drugima da se u Sarajevu i u Bosni može nelegalno boraviti sasvim bez problema. Ali zato neki od njih već rade probleme, vidjeli može se i to pa kad policija potjera bježi nazad u šator; a iz njega mogu kao u crtanom mahati prstima iznad ušiju i plaziti jezik jer nisu ni u kakvoj bazi podataka i službeno ne postoje. U što se može pretvoriti taj rastući priliv imigranta preko propusnih granica ove zemlje – u kojoj nema države – to nitko ne pokušava predvidjeti, a kamoli poraditi nešto na tome. Naši su vlastodršci zapravo maheri samo kad je "rasputiti" vlastito stanovništvo. Sve prisutniji trend odlaska radno sposobnih ljudi iz BiH teško je ne primijetiti i zasigurno stotinjak naših dnevno bude mirne duše ispraćeno "preko crte", ali tu se brojku nastoji umanjiti ili obezvrijediti. Kao razlog odlaska mnogi od njih navode odsutnost bilo kakve nade da se stanje u BiH, prvenstveno u ekonomskom pogledu, može uskoro promijeniti, pa sve češće zemlju napuštaju i oni koji (k'o biva) imaju posao, ali obično u zoni sive ekonomije, uz loše uvjete rada i niske plaće. Šteta bi bilo ne citirati nezavisnog kolumnista iz Banje Luke Dragana Bursaća, koji te stvari nazva pravim imenom, bez imalo eufemizma: "Logično je da ljudi odlaze iz BiH, kada znamo da ovdje rade u robovlasničkom poretku za 400-500 maraka. Odlaze svi, i stari i mladi. Plate će, s druge strane, u administraciji 'na državnim jaslama' rasti bar malo, ali sigurno. Jer, izborna je godina, a 'budžetlije' su najsigurnija partijska baza pa se tako povećava jaz između onih koji rade po 12 sati dnevno svaki dan za 500 KM i onih koji ne
IZME\U DVA BROJA rade ništa ili gotovo ništa za 1.500 KM ili više". On je od onih koji smatraju da odlazak stanovništva iz BiH neće biti zaustavljen, jer za to ne postoji politička volja. "A, zašto bi je i bilo? Odlaskom mladih, radno potentnih ljudi, odlaze i eventualni učesnici ekonomskih pobuna. S druge strane, oni će na ovaj ili onaj način upumpavati svjež kapital u presahle entitetske kase. Dok je političarima svite oko njih i MMFa, mogu biti bezbrižni. Uz hipnotisani narod koji im svake dvije ili četiri godine obnavlja mandat, njihovoj sreći nikad kraja. Ali na nesreću svih nas...". Međutim, i kad se radi pošteno, a radnike prijavi i osigura, ostaje problem niskih plaća u realnom sektoru. Direktor Udruženja poslodavaca Federacije BiH Mladen Pandurević otkriva zbog čega je tako: "Ni mi poslodavci nismo zadovoljni visinom tih plata. Mi bismo željeli da se stvore uslovi da naši zaposlenici imaju bolje plate, ali problem je u tome što mi plaćamo puno, a radnici primaju malo. Znači, kada mi jednu količinu novca uputimo prema radniku, dok te pare stignu do njega, u međuvremenu se pojavi država koja jedan dobar dio tog novca uzme sebi. Stepen opterećenja rada u FBiH je, prema svim nezavisnim istraživanjima, najviši u Evropi. Dakle, mi plaćamo puno, a radnik prima malo, jer država uzima veliki dio kolača". Sve je, očito, determinirano činjenicom da je BiH država koja svoj fiskalni teret primarno prebacuje na rad, tj. rad se u odnosu na druge europske
DONACIJE ZA "BOBOVAC"
IZ ŽUPNIH MATICA ŽUPA VAREŠ
Umrli: Branka Tomas rođ. Božić (1933.), Jozo Klarić (1952.), Kata Grabovac rođ. Malbašić (1935.), Zdravko Ivandić (1949.), Vesna Kastner (1968.), Vitomir Idžaković (1941.), Magdalena Josipović rođ. Lekić (1936.).
ŽUPA BOROVICA Umrli: Kata Kojić (1921.), Ilija Pavlović (1941.) Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske
2
zemlje visoko oporezuje, a nerad u sinekuri nagrađuje "i šakom i kapom". Sliku stanja na tržištu rada u BiH dodatno zacrnjuje činjenica da oko 200 tisuća ljudi radi, ali službeno ne radi, a vrlo često se događa da u sivoj zoni rade i dodatno zarađuju mladi umirovljenici, u svojim četrdesetim ili pedesetim godinama, što ukupnu situaciju čini još nakaradnijom. No, referirajući se na banjolučkog kolumnista, to naše državne "stratege" i dalje ne zabrinjava – sve dok novac pristiže iz iseljeništva, a procjene kažu da približno 40 posto stanovništva BiH živi i radi u stranim zemljama, šaljući pomoć svojima kod kuće da prežive. S odljevom od oko 20 tisuća radnika godišnje, još ako se pribroji njihove žene i djecu, ova je zemlja na dobrome putu da uskoro izjednači broj domicilnih i iseljenih. I u Varešu gradu o radu se obično govori u prošlom vremenu, a radniku ostadoše tek spomenici. Najveći od njih, zapravo institucija, jest Radnički dom. Mjesto gdje se radnička klasa uzdizala, ali i opuštala. To su bila vremena kad je većina građana držala do sebe i kad se svatko dokazivao u nečemu. Bila i nestala, danas nas "krasi" pasivizacija. Ovih će dana, dok ovaj broj bude u tisku, obnovljeni Radnički dom dočekati ponovno otvaranje. O samoj ceremoniji stoga možemo izvijestiti tek u narednom broju, ali smo u ovom dali svoga priloga ovom, za mnoge, moralno značajnom događaju. Dakle, može se proglasiti: Radnički dom je vraćen u život – samo još da se vrati dovoljno kulture u njega.
BROJ 281
Dajana i Zlatko Glavaš, Švedska – 100 KM, Vesna Mijatović, Hrvatska – 200 Kn, Cica Aljoša Kos, Njemačka – 20 €, Tomislava Thoma, Vareš – 50 KM.
Svima hvala lijepa! Naslovnica: Cvjetna rapsodija (foto – M. Marijanović) SVIBANJ 2018.
IZ ORGANA UPRAVE
SASTANAK O PROJEKTU "VAMOS"
SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA
U Općini Vareš dana 26. travnja 2018. godine održan je sastanak načelnika Zdravka Maroševića i njegovih suradnika s predstavnicima nekoliko subjekata uključenih u projekt "VAMOS". To je napokon bila prilika da vareška javnost dozna stajalište samog konzorcija, koji se nije oglašavao niti pojavljivao nakon tenzija stvorenih na lokalnom planu oko jezera u rudniku "Smreka", a testiranje se, prema najavi u veljači, dosad već trebalo uvelike provoditi. Sastanku su, uz Jenny Rainbird, višu projektnu menadžericu engleske kompanije "BMT Group Ltd.", nazočili predstavnici Zaklade za obnovu i razvoj regije Vareš Mladen Rudež i Zdenko Zadro, predstavnici Federalnog zavoda za geologiju Toni Nikolić i Ismir Hajdarević, te dr. Jasminka Alijagić iz Geološkog zavoda Slovenije. Nakon prvog sastanka koji je protekao u razmjeni informacija, održan je i drugi u kome su se za stol priključili članovi vareške udruge sportskih ribolovaca Ilhan Klančević i Samir Sarajlić. Zastupajući ujedno i stajališta neformalne grupe građana koja je putem interneta pokrenula inicijativu za stopiranje provedbe projekta "VAMOS" u jezeru "Smreka", oni su nastupili s tvrdnjom da procedure oko dobivanja dozvola za realizaciju projekta nisu uredno ispoštovane. No, to je opovrgnuto uz konzorcija, čija je predstavnica Jenny Rainbird kazala: "Nakon povratka u svoju kompaniju prenijet ću informacije o današnjim sastancima koje sam ovdje imala i poručujem da imamo sve neophodne dozvole, potrebne za daljnju implementaciju ovog projekta. Također želim naglasiti da nam je namjera ostati u kontaktu s javnim mnijenjem u Varešu i informirati javnost o našim aktivnostima". Članovi udruge nisu se pomirili s time što je iznijela predstavnica engleske kompanije, te je Ilhan Klančević dalje inzistirao: "Nas zanima jezero, zaštita okoliša i ništa drugo, jer su velike opasnosti od zagađenja u slučaju nezgode odnosno ispuštanja štetnih hemikalija u vodu i mi smatramo da nisu ispoštovane procedure u dobijanju dozvola za ovaj projekat". Dr. Jasminka Alijagić iz Slovenije nastojala je otkloniti predrasude o flori i fauni u rudničkim vodama kazavši kako su sve vode koje se nakupljaju u rudokopima zagađene teškim metalima, a samim tim biljni i životinjski svijet koji se u njima nalazi. Pritom je naglasila da je radila doktorsku disertaciju upravo na tu temu, koristeći se podacima prikupljanim i na području Vareša. Načelnik je pak još jednom podcrtao prednosti koje ovaj projekt donosi općini Vareš te iznova objašnjavao da dozvole za ovaj projekt izdaju nadležna ministarstva države, a da je Općina izdala jedino suglasnost za izvođenje radova. "Prednosti ovog projekta su višestruke, a neke od njih su uključivanje u projekt firmi iz Vareša kao što su BBM i JKP, što donosi nova upošljavanja, ali i promociju Vareša u svjetskim medijima", ocijenio je načelnik Marošević.
Dana 26. travnja održana je 17. sjednica Općinskog vijeća Vareš s deset točaka na dnevnome redu. Na početku, kao i obično, vijećnička pitanja, a potom je uslijedio osvrt općinskog načelnika Zdravka Maroševića na situaciju oko projekta "VAMOS". No, odmah je stavio do znanja da o tome neće voditi nikakvu polemiku, što je svakako u skladu s Poslovnikom jer se načelnikovo obraćanje na početku sjednice ne smatra točkom dnevnoga reda niti kao takvo podliježe raspravi. Izvijestio je o sastanku s uključenima u taj projekt, održanom neposredno prije sjednice Vijeća, te podcrtao kako je riječ o projektu od državnoga interesa, ali da je djelovanjem pojedinaca u cilju njegova zaustavljanja Vareš doveden na glas kao nepouzdana sredina, što se, kako je kazao, već odrazilo na interes onih koji su dolazili s namjerama "ispitivanja terena" za eventualna ulaganja na području općine. Načelnik je ponovio da su stručnjaci jasno dali zeleno svjetlo projektu "VAMOS" i da on to ne želi dovoditi u pitanje. Poslužio se i karikiranim objašnjenjem na polju turizma kazavši kako su u selu dovoljna dva susjeda pa da drugačije promatraju stvari: jedan koji se želi baviti prihvatom i ugošćavanjem, drugi koji ne želi da mu nepoznati ljudi oko kuće hodaju ili se vozikaju. Iz toga je na koncu postavio pitanje: pa čime se mi onda želimo baviti i od čega privređivati? U nastavku su razmatrana godišnja izvješća o radu, najprije Javnoga komunalnog poduzeća Vareš, zatim JP "Vareš-stana". JKP je kroz pretres prošao rutinski; češće uz neku pohvalu nego primjedbu, uz isticanje umješnosti poslovanja na tržištu izvan općine čime se ovo poduzeće i pored dugovanja Općine kao osnivača ipak održava rentabilnim, a izvješće je jednoglasno prihvaćeno. U "Vareš-stanu" je na kraju prošle godine zabilježen financijski gubitak od 11 tisuća KM, međutim to u raspravi i nije istaknuto kao problem prvog reda nego je fokus stavljen na opće stanje objekata zajedničkog stanovanja, a problem su krovovi, oluci i napose dimnjaci, dok se o fasadama ni ne razmišlja. Održavanje se vrti u začaranom krugu; sredstava malo i nedovoljno, a i stanara sve manje. Ovo poduzeće ima 11 zaposlenih, neki vijećnici smatraju da je to prekobrojno, poglavito u administrativnom dijelu jer glavnina rashoda odlazi na plaće i ostala davanja za uposlene, te da je nerazmjerno malo ulaganja u popravke i održavanje. Poduzeće inače skrbi o 1.589 stanova, 56 garaža i 42 poslovna prostora. Glavni dio diskusije vodio se oko kritičnih tzv. ratnih dimnjaka, koji ostaju žarište nesigurnosti posebno u "O" objektima. Stoga je bilo vijećničkih prijedloga da ih se zida nanovo ako se misli mirno spavati, a dugogodišnja direktorica "Vareš-stana" Željka Petrović, koja je na odlasku u mirovinu pa joj je ovo bio posljednji istup u tom svojstvu, mišljenja je da bi trebalo preispitati mogućnost pokretanja središnje kotlovnice za te objekte i još neke javne ustanove, čime bi se ti problemi riješili na bolji način. Izvješće ovog poduzeća usvojeno je, istina uz tri glasa protiv.
otvorite vaše oči BREZA, Bosanska 12 0387 (0)62 588 141 SVIBANJ 2018.
BROJ 281
3
AKTUALNO Načelnik Općine Vareš Zdravko Marošević pridruživši se zvanicama u svom govoru je naveo da je ovo veoma bitan iskorak u izgradnji školske infrastrukture na području općine Vareš, koja je prije svega namijenjena djeci, njihovoj dobrobiti i obrazovanju, što je ključno za svako društvo. "Prije svega želim uputiti čestitke povodom Dana škole učenicima, njihovim roditeljima i prosvjetnim radnicima i zahvale svima koji su omogućili da na ovako lijep način obilježimo ovaj dan. Trebamo biti zahvalni što je upravo Vareš izabran u ovaj projekat, a takođe naglašavam da u sljedećim danima otvaramo Kulturni centar u Varešu koji izgledom nadmašuje institucije sličnog tipa na području Ze-Do kantona", naglasio je načelnik dodavši da Vareš ide u pravcu izgradnje savremene infrastrukture. Projekat BEEP u koji su bili uvrštene i investicije na mjerama energetske efikasnosti u OŠ "Vareš Majdan" uključivale su, između ostalog, radove na termoizolaciji fasadnih zidova, zamjeni postojeće stolarije/bravarije na školi i sportskoj dvorani, termoizolaciji stropa prema tavanu, sanaciji i ugradnji termoizolacije kosog krova svlačionica i sportske dvorane, sanaciji pokrova škole i fiskulturne dvorane, te osnivanju energetskog menadžmenta i ugradnji opreme za mjerenje potrošnje energije i praćenja temperature i vlažnosti. Procijenjena investicija za mjere energetske efikasnosti na zgradi OŠ "Vareš Majdan", projekta započetog 2017. godine, iznosi oko 570.000 KM, gdje se planirana ušteda na troškovima za električnu energiju nakon realizacije podprojekta procjenjuje na 26.000 KM.
Dio školskog ambijenta u Vareš Majdanu
Majdanska škola u novom ruhu Safet Muftić
D
ana 8.5.2018. godine u povodu Dana Osnovne škole "Vareš Majdan" upriličen je svečani program uz posebne zvanice i ujedno je obilježen završetak obnove ove škole kroz projekat implementacije energijske efikasnosti BEEP (Bosnia Energy Efficiency Project). Kako i priliči svečanoj manifestaciji, učenici su prisutnim gostima predstavili svoju školu kroz muzički, recitatorski i folklorni program. Nakon zahvale svim uzvanicama na dolasku i doprinosu da se uveliča ovaj događaj, direktor škole Nehrudin Muftić obratio se prisutnima i u nekoliko riječi iskazao značaj uspješne implementacije ovog projekta za grad Vareš, odnosno Vareš Majdan i djecu koja svakodnevno pohađaju nastavu u ovoj osnovnoj školi. "Sa zebnjom se u ovoj školi svake godine dočekivala zima uz česta prokišnjavanja. Pored svega su naši učenici i nastavnici marljivo radili i postizali odlične rezultate uprkos teškim uvjetima, na što sam veoma ponosan. Danas možemo reći da smo konačno obezbijedili uvjete u kojima ćemo učenicima moći ponuditi dostojne uslove u održavanju nastave, a i vanškolskih aktivnosti", bile su riječi direktora, uz posebne riječi zahvale premijeru Zeničko-dobojskog kantona Miralemu Galijaševiću i ministru obrazovanja, nauke, kulture i sporta ZDK Mensuru Sinanoviću, na čiji je prijedlog škola u Vareš Majdanu između mnogih uvrštena u projekat implementacije energijske efikasnosti, a koji
sprovodi Ministarstvo prostornog uređenja FBiH na čijem čelu je ministar Josip Martić. Naposljetku je zadovoljstvo povodom uspješne realizacije projekta u Osnovnoj školi "Vareš Majdan" iskazao i premijer Vlade ZDK Miralem Galijašević. "Drago mi je da današnji dan odnosno dan Osnovne škole 'Vareš Majdan' dočekujemo u novom ruhu. Škola ujedno bilježi i 122 godine svog postojanja, što je izuzetan jubilej i gdje će nadolazeće generacije uvidjeti značaj ovog ulaganja. Moramo stvoriti uslove da ostanemo u Varešu i da naša djeca imaju kvalitetno obrazovanje. Kao predstavnik Vlade ZDK-a želim naglasiti da ćemo činiti sve što možemo da bi Vareš u budućnosti bio mjesto ugodnog življenja", zaključio je premijer.
Konstituiran Gospodarski savjet Na inicijativu općinskog načelnika, dana 12. travnja 2018. održana je osnivačka sjednica Gospodarskog savjeta Općine Vareš. Uloga ovog savjeta je uspostava dijaloga između javnog i privatnog sektora, te kreiranje inicijativa usmjerenih na stvaranje boljeg poslovnog okruženja na lokalnoj razini. Zamišljeno je da Savjet okuplja najutjecajnije predstavnike privatnog i javnog sektora, te drugih organizacija i institucija koje teže ekonomskom razvoju općine. Osnivači odnosno članovi Savjeta pristupili su usvajanju pravilnika o radu i za predsjedatelja izabrali općinskog načelnika Zdravka Maroševića. U svome obraćanju kao predsjedatelj on je izrazio nadu da će Gospodarski savjet biti mjesto gdje će se razmatrati razvojna i druga pitanja od značaja za unapređenje konkurentnosti privrede općine Vareš. U sklopu prve sjednice Savjetu je predstavljen i koncept započetih reformi koje imaju za cilj ubrzati i olakšati provođenje administrativnih procedura u Općini Vareš, što su članovi Savjeta pozdravili s uvjerenjem da će se time značajno smanjiti administrativno opterećenje na poslovni sektor, te uspostaviti funkcije podrške investitorima. Gospodarski savjet formiran je u sklopu aktivnosti projekta "LIFE" koji implementira Međunarodna financijska korporacija – IFC, u partnerstvu s engleskom ambasadom u BiH, a Općina Vareš je pristupila ovom projektu početkom 2018. godine. R. R.
Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš 4
www.fondacija.vares.info BROJ 281
SVIBANJ 2018.
PROJEKTI
PODRŠKA SVAKOJ AKCIJI
Pogarski rezervoar u izgradnji
Vodovod na pola puta
U
selu Pogar tijekom travnja trajali su radovi na izgradnji vodovodne mreže, započeti prošle jeseni i prekinuti zbog zimske sezone, a rok završetka je do 20. svibnja ove godine. Kako je za list "Bobovac" kazao Zafer Kamenjaš, direktor Javnoga komunalnog poduzeća koje je izvođač ovih radova, riječ je o implementaciji druge faze projekta, ukupne vrijednosti 99.800 KM. Njome je obuhvaćena izgradnja središnjeg rezervoara i polaganje vodovodnih cijevi kroz ovo selo. Podsjetimo, u prvoj je fazi urađena polazna crpna stanica na izvorištu "Mrestilište" i vod do sela, u što je uloženo 103.800 KM. Novčana sredstva za prvu fazu radova osigurana su od strane Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu ZDK-a, a druga je faza realizirana sredstvima Vlade Republike Hrvatske. U tijeku su aktivnosti oko zatvaranja financijske konstrukcije i za treću fazu, u sklopu koje se planira nabava crpki i njihovo priključenje na mrežu električne
energije, te nastavak polaganja cijevi do sljedećeg rezervoara u naselju Sjenokos, odakle bi se produžilo za sela Stricu i Zarudje. Za taj dio predviđa se ulaganje od novih cca 200 tisuća KM, koje bi jednim dijelom financirala razvojna agencija SERDA preko projekta IFAD-a, a drugu polovicu novca osigurao bi Zeničko-dobojski kanton, prema programu utroška sredstava vodnih naknada za 2018. godinu. Zapravo, vareški općinski načelnik Zdravko Marošević već je s ministrom za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu ZDK-a Himzom Smajićem dana 9. travnja 2018. u Zenici potpisao Sporazum o zajedničkom udjelu u realizaciji projekta, odnosno dvaju projekata na području općine Vareš. Jedan je dakle pogarski vodovod – treća faza, a drugi je projekt regulacije korita rijeke Stavnje kroz naselje Hodžići (Dabravine). Za oba je planiran jednak utrošak – od po 90 tisuća KM. M. M.
Kako je i običaj u našim selima kad se radi neki velik i značajan projekt za mjesnu zajednicu, radnike koji su u to uključeni u znak se zahvalnosti i počasti. A u povodu aktualnih radova na vodovodu za selo Pogar, gdje je vodoopskrba u ljetnim mjesecima dugogodišnji problem, 14. travnja 2018. za izvođače iz Javnog komunalnog poduzeća Vareš i njihove nadređene upriličeno je ono što bi se u nekim drugim prilikama nazvalo domjenkom. Na ugodnom proljetnom suncu pred kućom Žarka Lovrenovića, koji je tog jutra ipak morao otputovati u Kanadu, ulogu su domaćina preuzeli predstavnici Mjesne zajednice, ali Žarko je u cijelosti osigurao logistiku – hranu i osvježenje. Žarko je poznat kao netko tko se i prije rata, dok je živio na Pogari, uvijek zalagao da selo bude što ljepše i prosperitetnije. Životni ga je put odveo preko oceana, gdje je postao poznat kao vrsni pčelar, ali želja za rodnim krajem i korijenima povuče ga pa godišnje i do tri puta dođe u zavičaj. Svaki projekt koji je rađen u MZ sa zadovoljstvom je podržao počevši od onih najmanjih kroz novčane donacije mještanima u socijalnoj potrebi, do svih većih projekata kao što su obnova filijalne crkve i asfaltiranje ceste kroz selo (u dva navrata), pa tako i aktualni projekt vodovoda. Ovim putem želimo mu iz mjesne zajednice izraziti zahvalnost na nesebičnoj podršci svim aktivnostima na našoj prelijepoj Pogari. S. P.
NA SAJMU ZAPOŠLJAVANJA
Traži (li) se posao!?
U
organizaciji Službe za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona, a u suradnji s Federalnim zavodom za zapošljavanje i Općinom Kakanj, u ovom je gradu u Domu kulture 9. svibnja 2018. godine održan Sajam zapošljavanja – za područja Kaknja, Zenice, Visokog, Breze, Vareša i Olova.
Na sajmu su poslodavci iskazali potrebu za radnicima raznih profila, ponajviše u sektoru proizvodnje namještaja i tekstilnoj industriji, ugostiteljstvu i turizmu, obradi metala..., a među tridesetak poduzeća koja su se predstavila bila su i tri vareška: PTD "MPM", "Sean Tech Bosnia" (koje posluje u TRD-u) i "Timpex".
95,
SVIBANJ 2018.
Hz
3 i 101,1 M
Bio je osiguran i prijevoz za prijavljene na birou, ali iz Vareša se, primjerice, svega dvadesetak nezaposlenih odazvalo odlasku na sajam. Prema podacima kantonalne Službe za zapošljavanje, krajem travnja ove godine u ZDK-u je evidentirano 59.112 nezaposlenih i cca 75.000 zaposlenih osoba. Vareš u tim brojkama participira s oko dva posto. M. M.
HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 281
5
NEUMORNI ŽUPNI ZBOR
Nastup zbora župe Vareš
Pjevati veselim srcem Bogu na slavu B. Čulić
P
relijepi subotnji Božji dan 14. travnja 2018. za župni zbor sv. Mihovila Vareš ostat će u trajnijem sjećanju. Naime, ujutro u 8 sati pohrlili smo svi, zajedno s našom sestrom Ružicom, k autobusnoj stanici kod Općine da bi kao složna obitelj krenuli put Sarajeva na 16. susret liturgijskih zborova Vrhbosanske nadbiskupije. Kao i uvijek, pred ovakve susrete treperimo od radosti, puni vedrine i žara u srcima. To je osjećaj koji nije lako opisati riječima. Tek što pogledamo jedni u druge i uputimo pogled našoj sestri, a ona blagim osmijehom, puna nade i povjerenja u nas, ojača i ohrabri našu volju te postanemo jaki i nepokolebljivi. Ujedinjeni molitvom i pjesmom, te potkrijepljeni sestrinom podrškom, stigosmo u Sarajevo. Autobusi iz raznih kra-
jeva drage nam domovine Bosne kretahu se toga dana u pravcu katedrale: iz Prozora, Luga-Brankovića, Brčkog, Bugojna, Doca, Travnika, Uskoplja, Novog Travnika, Tuzle, Žepča, Zavidovića i Vareša – svi sa istim ciljem: pjevati veselim srcem Bogu na slavu. Ne da se natječemo! Nego da slušamo jedni druge, divimo se, te da se bodrimo i podržavamo uzajamno. I tako je 15 zborova napunilo katedralu. U 10.30 započe sv. misa koju je predvodio rektor Katedre msgr. Ante Meštrović. Misno slavlje je glazbom i pjesmom pratio katedralni zbor pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Pjevanju su se pridružili svi ostali zborovi i sve se stopilo u jedan glas. "Slava Bogu na visini" odzvanjalo je sa svih strana. To zajedništvo postade neprocjenjivo blago koje se razlilo kroz pjesmu "Kraljice neba, raduj se". Veličanstven je to osjećaj kad tristotinjak duša
zapjeva srcem zahvalu Svemogućem, koji nam je dao na dar taj čudesni instrument, naše glasnice. Nakon misnog slavlja uslijedio je program, pojedinačni nastup svakog zbora s po dvije skladbe po vlastitom izboru. Naš je župni zbor nastupio s pjesmama: "Tvome se srcu, majko" (Dejan Bubalo) i "O, spase roda ljudskoga" (Pero Ivanišić Crnkovački), uz pratnju Vanje Anđić i Eme Lekić na orguljama, i dakako uz ravnanje sestre Ružice Marijić. Godilo nam je duši kada su naše izvedbe popraćene gromoglasnim pljeskom prisutnih. Ostatak vremena protekao je u slušanju drugih zborova i uživanju u čarobnom ozračju duhovne glazbe. Po završetku programa pozvani smo na domjenak i druženje. Na kraju zajedništva s drugim zborovima zahvalni Bogu i domaćinima pođosmo natrag svatko svojoj župi. Naša pjevačka obitelj nastavila je druženje u autobusu pjesmom i sređivala dojmove. Po dolasku u Vareš još jednom smo se fotografirali pred našom crkvom gdje nas je dočekao naš dragi fra Anto. Župniku fra Mirku zahvalni smo za podršku i osiguran prijevoz. Posebno hvala našem fra Silviju Zlatareviću, koji nam se pridružio svojim moćnim "pavarotijevskim" glasom, te pojačao naš nastup. U ime cijelog našeg zbora veliko hvala našoj sestri Ružici koja ulaže svoje znanje, srce, strpljenje, tolerantnost i puno, puno vremena da se dostigne dobra kvaliteta pjevanja zbora. Hvala također sestrama franjevkama u Maloj školi na darovanom prostoru i za toleranciju prilikom naših proba. Nadamo se da će nam dosadašnje iskustvo kroz nastupe dati snagu i poticaj za daljnji rad i probe u budućnosti.
U PONIKVAMA
Spomen-obilježje Nordbata
D
ana 8.5.2018. godine zajedno s pripadnicima bataljona Nordbat 2, "Camp Valhall" iz Švedske, koji su u sklopu mirovne misije UNPROFOR-a krajem 1993. godine boravili u Varešu, i načelnikom općine Vareš Zdravkom Maroševićem, prisustvovali smo otkrivanju spomen-obilježja za koje je u budućnosti namijenjeno da simbolično predstavlja aktivnosti švedskog bataljona tokom njihovog boravka ovdje.
6
Nakon otkrivanja ploče jedan od oficira švedskog bataljona izrazio je zahvalnicu načelniku na iskazanom povjerenju i što je omogućeno da se na ovaj način simbolično obilježi i stavi akcenat na mirovne postulate kojima se vodio bataljon Nordbat 2 tokom mirovne misije u Bosni i Varešu. Na ploči su ispisane riječi na engleskom jeziku koje u prevodu znače: Došli smo u miru, borili smo se za mir, neka ovdje uvijek bude mir. S. M. BROJ 281
Podsjetnik na mirovne snage SVIBANJ 2018.
POUČNA PREDAVANJA
Postupanje u etno zbirkama
U
velikoj dvorani Općine Vareš 17. travnja 2018. godine održano je zanimljivo predavanje na temu "Etno zbirke općine Vareš i kulturna baština". Inicirali su ga gosti sa Sveučilišta u Zadru, koji se već četvrtu godinu bave etnološkim istraživanjima na području općine Vareš. Njihov je predvodnik i ovoga puta bio doc. dr. sc. Mario Katić, sa sveučilišnog Odjela za etnologiju i antropologiju. U pripremi predavanja, a uz pomoć neumornog entuzijasta Tonija Petkovića, Zadrani su prethodno obišli svih pet po-
Matija Dronjić
stojećih etno zbirki u selima na području Vareša, te naposljetku zašli u riznicu starinskih predmeta i suvenira u prostoru udruge "Izvorno vareško" u samom gradu. Profesor Katić, kao moderator, u uvodnom je obraćanju kazao: "Kulturna baština ovog kraja je iznenađujuće bogata, a i specifična jer se nalazi na geografski malom području, što je iznimno zanimljivo za naša istraživanja". Ines Horvat, studentica diplomskog studija etnologije i antropologije na zadarskom sveučilištu, u svome se predavanju konkretno posvetila zbirkama vareškog kraja. Predstavila je privatnu zbirku Mladena Franjića na Zarudju, etno muzej na Pogari, etno sobu na Pržićima, etno kuću u Borovici i etno muzej u Vijaci, te kolekciju "Izvornog vareškog". Uz pomoć ostalih studenata dio tih predmeta je evidentiran, datiran i opisan (primjerice, u etno sobi na Pogari), a svi koji skrbe o rečenim zbirkama poučeni su o tome kako ih bolje posložiti, ali i prezentirati. "Jako je važno opisivanje nekog predmeta ili priča o njemu", naglasila je studentica Horvat, dodavši: "Bez naznake o tome kako se i za koju svrhu koristio, on gubi na važnosti, a posjetitelj ga ne može do kraja percipirati. Dakle, materijalno i nematerijalno (priča odnosno
Ines Horvat
opis) imaju jednaku važnost jer predmet bez priče ne može postojati kao muzejski predmet", naglasila je ključnu stvar. Zadranima se ovom prigodom priključio Matija Dronjić, kustos muzeja u Zagrebu, te je drugo predavanje bilo njegovo, a odnosilo se na preventivnu zaštitu predmeta iz etnografskih zbirki. Stručno i kompetentno predočio je cijeli spektar mjera na čuvanju i zaštiti od propadanja pojedinih vrsta eksponata, te govorio i o tome kako bi se trebali vladati posjetitelji takvih zbirki, odnosno kakva bi minimalna pravila sigurnosti trebali postaviti vlasnici istih. M. M.
JEDNA NESVAKIDAŠNJA
Na konju u čaršiju J. Klarić
S
astalo se oko 1. svibnja, na vikend se "nakalemio" Praznik rada, pa oni nekako vještiji povezaše petak sa srijedom i eto ti malog godišnjeg odmora. Došla "ona" s troje nejači, jedno drugom do uha. Kako "ubiti" jedan od nekoliko iznenada slobodnih dana, pitanje je sad. Djeca se skleptaše – de nam, djede, osedlaj kobilu Doru, hoćemo s njom do grada, da projašimo kroz tunel, da popijemo sok, pojedemo pizzu i kupimo kifle u pekari. Mrak u tunelu, ali nitko se ne boji, ni kobila se ne boji, ide za djecom – kuda oni tu i ona; valjda skontala da je lakše s djecom po gradu nego po šumi pod samarom. I vareška djeca zapristala k'o za "travničkim slonom", nitko je se ne boji i ništa joj ne podvaljuju, a njiskom je zahvalila lokalnom kafedžiji koji je počasti šakom šećera u kockama. Valja nazad, put Zvijezde; dođosmo nekako s mrakom. Kobila sustala i skljumila se, a djeca od umora pozaspala, ni kreveta nisu dotaknula. Dok za jutarnjom kavom "bistrimo" priču da li da baka djeci za uspješno završenu školsku godinu kupi po mobitel ili novog, većeg konja, djeca uglas navijaju za konja jer će se tako imati s kim uživo družiti i zabavljati. Najmanja među SVIBANJ 2018.
Ekipa na "konjki"
njima mudruje: a kako ćemo ga staviti u auto – koji zbog njegove oskudne veličine naziva mlinčićem za kavu. Ako govorimo o turizmu, i ovo je jedan od primjera kako zabaviti goste. Jest da malo bole noge, ali priča i osmijeh ne silaze s lica zbog jahaće avanture. Rastajemo se uz jedno toplo 'ćao', do sljedećeg viđe-nja. Na kraju na facebooku čitam poruku: iz daleka dođem da sa djecom svojom, na konju sa Zvijezde, kroz tunel do Vareša prođem...
BROJ 281
7
U ZAGREBU PROMOVIRANA
D
ana 26. travnja 2018. godine u dvorani Napretkovog kulturnog centra u Zagrebu predstavljena je monografija Hrvatsko kulturno društvo Napredak 1990. – 2015., tiskana povodom 25. obljetnice obnove rada Napretka. Na početku predstavljanja predsjednik Napretka mons. prof. dr. Franjo Topić uručio je zahvalnicu gospođi Nini Obuljen, ministrici kulture Republike Hrvatske, koju je u odsutnosti ministrice primila njezina izaslanica gospođa Marija Rubić, profesorica i viša stručna savjetnica u Službi za knjigu i nakladništvo Ministarstva kulture, a zahvalnicu i dar, sliku simboličnog naziva Nostalgija, rad akademskog slikara fra Perice Vidića, dobio je mr. sc. Goran Granić za posebno zalaganje i izniman doprinos pri povratku nacionalizirane Napretkove imovine u ruke Napretka. Gospodin Granić zahvalio je na daru i rekao da mu je bila čast pomoći jednom takvom društvu te mu zaželio još puno godina uspješnog rada. Sve ono što je Napredak napravio u proteklom periodu od obnove do danas teško bi i nekoliko knjiga poput ove obuhvatilo, pa je izbor priloga i fotografija za priređivače monografije bio ozbiljan izazov. Što uvrstiti a što izostaviti, a da sve bitno bude obuhvaćeno u jednoj knjizi, nije bio nimalo lak zadatak za priređivače dr. sc. Hrvoja Šapinu i prof. dr. Franju Topića koji su taj posao veoma dobro obavili. Riječ je o knjizi tiskanoj na skoro šest stotina stranica velikog formata u koju je, kako kaže koautor knjige dr. sc. Hrvoje Šapina, trebalo smjestiti povijest, sjećanja i kronologiju događaja u Napretku, a sve to još i dokumentirati fotografijama. Samo o radu Središnjice mogla bi se napisati jedna ovakva knjiga, ali trebalo je uvrstiti makar najznačajnija događanja koja su realizirale Napretkove podružnice. Knjiga je podijeljena u 14 poglavlja u kojima je obuhvaćena povijest Napretka od osnivanja 1902. do prisilnoga gašenja 1949. godine, a zatim od obnove 1990. do 2015. godine. Nastavak rada Napretka prikazan je kroz različite institucije i sekcije unutar samog Napretka te kroz kronološki pregled rada svih Napretkovih podružnica do 2015. godine. Šapina je naglasio da je kompletna knjiga nastala i obrađena u samom Napretku, pa je i ovom prilikom zahvalio svim suradni-
Trgovinska radnja
S promocije monografije u Napretkovom kulturnom centru
Monografija HKD Napredak U "Bobovcu" broj 276 iz prosinca 2017., a nakon Napretkove 64. glavne skupštine u Splitu, donijeli smo prvu vijest o izlasku monografije "Hrvatsko kulturno društvo Napredak 1990. – 2015." i ukratko je predstavili. Sada, nakon njezine promocije u Zagrebu, prenosimo integralno izvješće o tom događaju, uz više detalja o knjizi. cima koji su dali nesebična doprinosa realizaciji ove monografije. U nastavku predstavljanja prof. dr. Dražen Vikić-Topić, dopredsjednik Napretkovog kulturnog centra koji je ovom prigodom imao ulogu moderatora, predstavio je akademika Mislava Ježića, predsjednika Hrvatske paneuropske unije, dugogodišnjeg člana i prijatelja Napretka, da iznese svoja sjećanja. Na veoma emotivan način akademik Ježić prisjetio se ratnih dana s početka devedesetih kada je Napredak bio poveznica i "prozor u svijet" za Hrvate iz ratnog Sarajeva, a i za sve druge u Bosni i Hercegovini kojima je Napredak kroz različite vidove humanitarne pomoći pomagao u opstanku, dajući im nadu za život. Književnik Miljenko Jergović govorio je o Napretkovim počecima od obnoviteljske skupštine kada su dolaskom demokratskih promjena u države bivše Jugoslavije obnavljana nacionalna društva, među kojima i Napredak. "U početku bio sam znatiželjan što će od svega toga biti i da li će obnovljeno društvo nakon to-
N na
liko godina moći profunkcionirati. Neki su željeli od Napretka napraviti ekskluzivno društvo, ali srećom Napredak je ipak postao inkluzivan i otvoren za sve. U vrijeme elektroničkih medija, kada je sve dostupno svima a u samo jednom trenutku može postati izbrisano u ovom elektroničkom kaosu, dobro je ipak imati ovakvu monografiju koja je trajni svjedok o životu i događajima u jednom vremenu", rekao je Jergović. Na kraju predstavljanja predsjednik Napretka i koautor monografije prof. dr. Franjo Topić govorio je o počecima rada u Napretku, te o Napretku koji je nastajao i kalio se u ratnim vremenima šireći istinu i pomažući ljudima. "I danas Napredak je otvoren prema svima. Nikada se nije dogodilo da netko druge nacionalnosti, druge vjere ili svjetonazora nije želio nastupiti za Napredak. Napredak je uvijek bio poveznica među ljudima dobre volje", rekao je na kraju izlaganja prof. Topić zahvalivši još jednom svima koji su svojim radom i voljom doprinijeli Napretkovom napretku. (hkdnapredak.com)
Vareš školski pribor • udžbenici • knjige • uredski materijal • suveniri
ul. Čaršija bb
darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja
vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179
8
BROJ 281
SVIBANJ 2018.
M
onografija je nastala na temelju podataka iz Napretkovih evidencija, Napretkovih godišnjaka i drugih Napretkovih izdanja o zaista bogatoj aktivnosti društva tijekom 25 godina, i to na mnogim poljima – od izdavaštva i medijskih projekata, preko izložbi i tribina, pa do stipendiranja učenika i studenata te humanitarnog rada, osobito u vrijeme rata. Na osnovu ovih podataka na sustavan način formirana je baza podataka koja sadrži sve relevantne informacije o 7.482 kulturna događaja koje je organizirao Napredak: 942 manifestacije u Sarajevu i 6.540 manifestacija u podružnicama koje djeluju širom BiH, te u Hrvatskoj i nizu europskih zemalja. Gotovo sva poglavlja u knjizi imaju oslonac u ovoj bazi podataka, a sama baza je dostupna na posebnom CD-u i na Napretkovoj web stranici. U knjizi je objavljena i sažeta, ali vrlo vrijedna i precizna povijest Društva od osnutka daleke 1902. godine pa do nasilne obustave njegova djelovanja i ukidanja 1949., kao i pregled aktivnosti na obnovi Društva nakon propasti jednostranačkog političkog sustava. Posebnu pažnju zaslužuju oni dijelovi monografije u kojima se obrađuje djelovanje HKD Napredak u prvim godinama nakon obnove, budući da se ono odvijalo najprije u turbulentnom političkom okruženju, a onda u teškim ratnim okolnostima. Rat je donio glad i neimaštinu, mnoge ljude učinio beskućnicima i prognanicima, pa se Napredak uključio u prikupljanje, dopremu i raspodjelu humanitarne pomoći, o čemu u monografiji postoje vrlo precizni brojčani pokazatelji. Rat je doveo i do prekida rada mnogih institucija, osobito u opkoljenom Sarajevu, pa su brojni intelektualci, Hrvati, baš u Napretku, koji je i u tim teškim godinama radio i imao otvorena vrata za sve, našli "utočište", priliku i mogućnost za angažman. Uprava Napretka, kako stoji u ovoj monografiji, "odlučuje prihvatiti sve inicijative za utemeljenje različitih strukovnih udruga, čak i u onim oblastima koje u povijesti nisu bila područja djelovanja Napretka".
Detalj iz monografije
O samoj knjizi... Monografija "Hrvatsko kulturno društvo Napredak 1990. – 2015." ima 564 stranice u formatu A4, grafički je veoma dobro opremljena (tvrdi uvez i kolor omot) i izuzetno kvalitetno tiskana u tiskari "Suton" Široki Brijeg. Posebno bogatstvo knjige je preko 500 fotografija u boji iz Napretkova arhiva, koje su većinom autorsko djelo fotografa Zvonimira Aždajića. Predgovor za knjigu napisao je nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Recenzenti knjige su prof. dr. Savo Stupar i dr. sc. Marijo Pejić. Za dizajn knjige zaslužan je Zoran Buletić, a tehnički urednik bio je Ljubo Pilja. Knjiga ima 14 poglavlja i to: - Obnova Napretka; - Pregled djelovanja Napretka po godinama od 1990. do 2014.; - Upravljanje društvom; - Rad predsjednika Napretka; - Povrat Napretkove imovine; - Stipendiranje i humanitarni rad; - Prosvjetno i znanstveno djelovanje; - Napretkova knjižnica; - Izdavaštvo i mediji; - Glazba;
AMI
TR
SVIBANJ 2018.
BROJ 281
- Likovna umjetnost; - Sport; - Napretkove gospodarske organizacije u razdoblju od 1992. do 2006. godine; - Napretkove podružnice. Knjiga je dokaz Napretkova velikog i kvalitetnog rada u razdoblju od obnove pa do 2015. godine i sigurno će biti veoma korisna svim sadašnjim i budućim istraživačima koji se bave poviješću Napretka. Monografiju su priredili dr. sc. Hrvoje Šapina i prof. dr. Franjo Topić, a tiskana je u nakladi HKD Napredak, Sarajevo i "Napredak Futura d.o.o." Zagreb. Na koncu, par rečenica iz predgovora Vinka kardinala Puljića: "Ova monografija zbraja razna događanja i razne projekte, kako bi budućim generacijama sačuvala pamćenje ali i poticaj da HKD Napredak uporno ostvaruje svoju svrhu, radi čega je i bio osnovan i radi čega je obnovljen. U monografiji su razni naslovi koji obrađuju pojedina područja rada. Vjerujem da će biti zanimljivo šetati se ovom prošlošću i nadahnjivati se da ne dozvolimo ovom 'umoru' koji se nadvija u javnom mnijenju koje je zatrovano podjelama, svađama, politikantstvom i raznim interesima." (hkdnapredak.com)
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 9
U POVODU OTVORENJA
Kuća Mate Malića, koja je 1904. počela služiti kao Radnički dom
Historijat Radničkog doma Priredio M. Marijanović Radnički dom u Varešu, prvi ili da kažemo stari, otvoren je 1904. godine. Službeni dokumenti o tome, ako su i čuvani, tijekom povijesnih turbulencija i političkih mijena u 20. stoljeću zagubljeni su ili nestali. Na sreću, barem rijetki entuzijasti i patrioti poput pok. Josipa Tokmačića gorljivo su se trudili da od svjedoka prikupe i zabilježe podatke na koje se danas jedino možemo oslanjati. U svojoj viziji monografije Vareša, čijem je objavljivanju težio ali realizaciju nije uspio doživjeti, Tokmačić je za sobom ostavio neobrađenu građu iz koje smo na koncu došli i do bilježaka o Radničkom domu. Tako stoji zapisano da se tijekom austrougarske vladavine kulturni život Vareša odvijao u Kasini, u donjem dijelu grada, a u gornjem u Zvijezdi i Radničkom domu. Iz toga je razvidno da su dva dijela grada već tada imala i potencijala i kapacitete da žive odvojen društveni život. Prema Tokmačiću, prvo osnovano društvo u Varešu bilo je kulturno, pjevačko, glazbarsko i tamburaško društvo Zvijezda. On navodi i to da je od 1904. postojao
10
Radnički dom koji je pripadao Organizaciji radnika Hrvata. U tom će domu biti središte kulturnoga života Vareša, čak i dobar dio vremena nakon Prvog svjetskog rata, pa i nakon što je Pjevačko društvo Zvijezda 1921. izgradilo svoj dom. U tom će (Radničkom) domu potom djelovati i (najdugotrajnije) vareško Kulturno i sportsko društvo Jedinstvo osnovano 1927., sve do 1937., a objekt će potrajati do izgradnje novog Radničkog doma 1938. godine. Naime, zbog toga što je u starom Radničkom domu bilo pretijesno i što je postao neprikladan, 1937. godine rađa se ideja o izgradnji novog i odmah kreće realizacija, pa je iste godine stari dom porušen, otkupljeno susjedno zemljište od Pere Zekića i započinje gradnja novog doma. Projekt za dom uradili su Rihard Holmann i Rudi Wintch, a radove je izvodio Varešanin Mijo Andrić Janjušić, ovlašteni obrtnik. Vareški su radnici dragovoljnim prilozima pomagali njegovu izgradnju. Radnička komora iz Sarajeva dala je 100 tisuća dinara, radnici su dali po nadnicu, a državna topionica i livnica dala je 200 tisuća dinara. Da bi se radovi dovršili uzet je i zajam od Bratinske blagajne. BROJ 281
Radovi su potpuno završeni 1939. i tada su stvoreni normalni uvjeti za kulturne i zabavne aktivnosti u domu. Mnogo je radnika tu radilo dragovoljno i njihova su imena također zabilježena: stolari – Blaž Mlivončić, August Selak, August Zlović, Mijo Rajić..., bravari – Jozo Čingo, Slavko Pogarčić, Anto Josipović, električari – August Vojčuh, Ljubo Brđanović... A da bi se otplatio ostatak dugova dio je zgrade iznajmljen Državnoj građanskoj školi od 1939. do 1941. Radnički dom je postojao još 1940. godine kad je jedna polovica zgrade, ona u kojoj se nalazila Podružnica rudarskih radnika, bila zatvorena, dok je druga polovica u kojoj se nalazilo Jedinstvo i dalje bila otvorena. U ovom se drugom dijelu nalazila knjižnica, o čijem osnutku nema pisanog svjedočenja. Društvo Jedinstvo je raspušteno 1941., arhiva zaplijenjena i uništena, a za vrijeme NDH u domu je djelovao Hrvatski radnički savez i radila Građanska škola. Društvo je obnovljeno 1946., a i dom opet postaje ono što je bio – Radnički dom. Dakle, još od njegove prve izgradnje, djelujući kroz nekoliko sekcija i kroz razne oblike kulturno-prosvjetnoga rada među radnicima, svojim članovima, Jedinstvo je bilo kulturna organizacija koja je Radničkom domu kao objektu udahnjivala dušu i život. Taj će život posebice bujati u razdoblju socijalističke Jugoslavije, da bi se ugasio s posljednjim ratom devedesetih godina koji je ponovo prekinuo, a ovoga puta i dokinuo kontinuitet Jedinstva, te ostavio Radnički dom poharanim i opustjelim cijelih četvrt stoljeća, od 1993. do 2018. O KUD-u Jedinstvo i njegovu procvatu u drugoj polovici 20. stoljeća podatke je sačuvao jedan od njegovih predsjednika i zatim kroničara pok. Slavko Pejčinović, ostavivši u naslijeđe pisani materijal objedinjen kao "prilog za monografiju Vareša". Dakle, još jedan koji je dijelio način razmišljanja s Tokmačićem, a treći čovjek koji će otimati od zaborava sve što je Društvo radilo i što se odvijalo u Radničkom domu, jest također pok. Miroslav Markotić, posljednji predsjednik Društva dok je ono još bilo aktivno – u drugoj polovici 1980-ih godina. Markotić je svoje zapise ostavljao kroz tekstove u listu "Bobovac", te je i sam nastojao dati obola budućoj monografiji grada, a koja se, usput rečeno, ove godine napokon i realizira. Među najistaknutijim predsjednicima Društva treba svakako spomenuti pok. Vinka Lekkija kao onoga koji je Radnički SVIBANJ 2018.
dom znao iskoristiti i pretvoriti ga u hram kulture. Za vrijeme njegova upravljanja Društvo je dostiglo svoj zenit, a Radnički je doveden na glas kao mjesto gdje dolaze nastupati estradne zvijezde jugoslavenskog ranga. Ali za tu svrhu dom je trebalo prethodno restaurirati i modernizirati pa se tako kompletno obnavlja dvorana Radničkog doma, kao i sve prostorije za sekcije, gradi se i stambeni prostor za kućedomaćina i adaptiraju prostorije za djelatnike uprave. Društvo dobiva i ljetnu baštu s još jednom pozornicom, nadstrešnicom, pregrađenim prostorima za posjetitelje i plesnim podijem. Ta bašta uskoro postaje kultno mjesto okupljanja: preko dana kao ugostiteljski objekt, a navečer kao mjesto za glazbu i ples uz nastupe mnogobrojnih estradnih umjetnika. Društvu se na koncu nabavljaju novi instrumenti i neophodna oprema za sve sekcije. A nakon tih graditeljskih zahvata i opremanja, Lekki je dokazao i svoje menadžerske sposobnosti, o čemu najbolje svjedoče estradne veličine koje je uspio dovesti u Vareš kao što su: Silvana Armenulić, Arsen Dedić, Gabi Novak, Mišo Kovač, Vice Vukov, Ana Štefok, orkestar "Teodosijevski" s Esmom Redžepovom, "Indexi", Stipica Kalođera s orkestrom, Boki Milošević i njegov orkestar, Mija Aleksić, Miodrag Petrović – Čkalja, Predrag Gojković – Cune, Toma Zdravković, Gertruda Munitić, sastav "Paloma" (tada veoma popularni izvođači meksičkog melosa u originalnim nošnjama)... Ugledni dramski umjetnici, a posebno radijski humoristi iz BiH gostovali su u Varešu i po nekoliko puta: Rejhan Demirdžić, Rudi Alvađ, Vlado Dijak, Đorđe Pura, pa pjevači sevdalinki Zaim Imamović, Zehra Deović, Safet Isović, Slavka Petrovska (za makedonski melos) i drugi. Ljubitelji folklora mogli su uživati u nastupima folklorne sekcije Društva, dijela ansambla "Kolo", te folklornih ansambala "Miljenko Cvitković" i "Valter Perić" iz Sarajeva. Nadasve, tečajevi plesa i lijepog ponašanja (bontona) bili su tako posjećeni da ih se moralo iznova održavati. Međutim, za nastupe se nisu dovodili samo gosti, imao je Vareš tada i vlastitim snagama puno toga ponuditi. Primjerice, na "daskama koje život znače" članovi veoma aktivne dramske sekcije izvodili su predstave kao što su "Antigona", "Porodica Blo", "Zona Zanfirova", "Kula babilonska", "Pokondirena tikva" itd. Iznimno talentirani Dušan Masal bio je umjetnik sam za sebe: kao satiričar i humorist u isto vrijeme je zabavljao publiku, ali i nastojao biti korektiv tadašnjih loših SVIBANJ 2018.
pojava u društvu i politici, što je pretpostavljalo i osobnu hrabrost i dovoljno autoriteta za takve istupe. Kao mladi humorist isticao se i Tvrtko Gavran. Poseban dragulj u ogrlici vareškoga kulturnog stvaralaštva tog vremena, a koje se dokazivalo pod krovom Radničkog doma, bio je veliki Revijalno-plesni orkestar KUD-a Jedinstvo sa svojim solistima, pod ravnanjem maestra Josipa Markušića – Drageca. Orkestar je to koji sasvim sigurno spada u antologijska amaterska postignuća, a o tome najbolje govore njegovi uspjesi. Na festivalu zabavnih orkestara u Sarajevu, između 52 orkestra upravo je vareški osvojio prvo mjesto. Poslije toga, festivalski repertoar orkestra snima se na Radio Sarajevu. Najistaknutiji solist i vođa ritmičke sekcije orkestra bio je pok. Josip Hinger. Međutim, nastupilo je nepovoljno vrijeme s privrednim reformama i tzv. stezanjem kaiša u kulturi, pa je opalo razumijevanje struktura na vlasti za jazz glazbu i držanje koraka s naprednim svijetom. Prof. Hinger je tada oformio kvintet, mali sastav koji je nastavio svirati na nezaboravnim igrankama u Radničkom domu, a na koje su dolazili su mladi iz obližnjih općina: Breze, Visokog, Ilijaša, čak i iz Sarajeva. Među značajnijim događajima u radu treba spomenuti priređivanje izložbe slika i dokumentacije iz povijesti Jedinstva i Radničkog doma o proslavi pedesete obljetnice. Materijali (slike, dokumenti i različiti rekviziti) s te izložbe su najvjerojat-
Pročelje Radničkog doma, druga polovica 20. stoljeća BROJ 281
nije uništeni ili nestali tijekom ratnih zbivanja 1990-ih, što je neprocjenjiva šteta – bili bi od velikog značaja za detaljniji napis o povijesti Radničkog doma i KUD-a Jedinstvo. A u tom kontekstu treba spomenuti i djelovanje literarne sekcije Društva. Zadnjih godina djelovanja KUD-a Jedinstvo, kada je na čelu Društva bio Miroslav Markotić, oživljen je rad limene glazbe, mješovitog zbora, folklora i tamburaškog orkestra angažiranjem stručnih rukovodilaca: Spase Beraka za limenu glazbu, Dionizija Zajkova za zbor, Hajrudina Hodžića za folklor i Ivice Bernadića za tamburaški orkestar. U to je vrijeme najveći domet ostvario upravo Bernadić s tamburaškim orkestrom od 14 članova i pridodanim kvartetom: sredinom svibnja 1987. nastupili su u Osijeku na Jugoslavenskom festivalu tamburaških orkestara, gdje su snage odmjeravali tri puta brojniji profesionalni orkestri, ali su tamburaši KUD-a Jedinstvo oduševili izvan konkurencije i vratili se u Vareš nagrađeni specijalnim priznanjem žirija. KUD Jedinstvo je 1987. godine obilježio 60 godina postojanja i to je bilo njegovo zadnje uzdizanje prije nestanka sa scene, prouzročenog raspadom političkog sistema i nadiranjem trash trendova koji će urušiti kulturu i pomesti romantičarski amaterizam. Međutim, pored onih koji su već poimence spomenuti kao najistaknutiji, bilo je još jako mnogo ljudi čiji je doprinos kulturi ovoga grada i čija su sjajna ostvarenja i izvedbe pod krovom Radničkog doma vrijedni divljenja i zahvalnosti. Nadasve, znamo da postoje i ljudi koji su u Radničkom ponikli i kasnije ostvarili istinske umjetničke karijere poput kazališnog i filmskog glumca Bore Stjepanovića, TV redatelja i scenarista Slavenka Saletovića, kapelnika i profesora na Muzičkoj akademiji u Sarajevu Franje Grgića, te članova Sarajevske filharmonije pok. Rajmunda Likića, Željka Sertića i Rafaela Dužnovića. Kraj takve kulturno-umjetničke raskoši koja je krasila Vareš dogodilo se ipak da Radnički dom postane nijemo zgarište i predugo je takvim ostao – punih 25 godina. Danas, pod njegovim novim krovom, i da kažemo u četvrtom ruhu, treba s odgovornošću prema prošlim generacijama shvatiti veličinu trenutka. Ovo je 114. godina otkako je Radnički dom na njegovu mjestu podignut prvi put i predajmo ga stoga u ruke svojih nasljednika, ne samo fizički dignutog iz pepela, nego kao istinsku instituciju kulture.
11
ŠARENA KUTIJA SRCA
Kad život promiješa karte... U tjedniku "Makarska kronika" potkraj travnja objavljen je tekst o Danijelu Džoji, rodom iz Borovice, koji donosi njegovu životnu priču od prognaničkih dana i obiteljske tragedije u proteklom ratu, do uspješne nogometne karijere u županijskom ligašu, u kome je po broju nastupa postao rekorderom. Kontaktirali smo kolege iz Makarske i njihovom susretljivošću prenosimo ovu dojmljivu priču. Piše Dijana Turić
U
monografiji tučepskog Jadrana, nogometnoga kluba koji je prošle godine proslavio 50. godišnjicu osnutka, zauvijek će biti upisano ime Danijela Džoje, 34-godišnjeg stopera koji je od pretprošlog tjedna ponio titulu igrača s najviše odigranih službenih utakmica u povijesti kluba. Slavio je Jadran pobjedu nad Mosorom iz Žrnovnice, ali je slavio i Džoja koji je tom utakmicom 378. put odjenuo dres Jadrana, u 17 sezona koliko već igra za Tučepljane. Balun je Džoja zapravo prvi put šutnuo prije 25 godina kao desetogodišnjak, i to u Baškoj Vodi, odmah čim je izišao na zrak iz autobusa prepunog izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Ta 1993. godina obilježila je Danijela za cijeli život. Rat mu je ukrao djetinjstvo, ukrao mu je i mladost, i dom. I oca. Iza ovog skromnog igrača kriju se upornost, tvrdoglavost i ljubav prema nogometu. A samo rijetki su znali koliko je rana na tom putu zadobiveno, koliko ih nikad nije zacijelilo i koliko je suza brisano nevinom dječjom rukom. Teška je Danijelova priča, i goli kamen bi nad njom zabugario. Džoja, danas veliki čovjek u svakom smislu, otac 2,5-godišnjeg Nike i suprug Nedite, otvorio nam je vrata svojih sjećanja i s knedlom u grlu ispričao priču o malom Danijelu. Pred očima su se opet nanizali crni dani izbjegličkog života, proletjele su slike školske dvorane u Kiseljaku gdje je s majkom Marom, sestrom Janjom, bakom Anom i djedom Ljubomirom danima čekao bilo kakvu vijest o ocu, koji je u odori HVO-a ostao braniti rodno mjesto od napada Armije BiH. Dvoranom je odjeknuo krik kada je s popisa poginulih pročitano ime njegova
oca Stjepana. Mali Danijel tada nije mogao ni slutiti kamo će ga odnijeti život, da će se nakon nešto više od dva desetljeća skrasiti u Makarskoj, da će postati legenda nogometnog kluba iz Tučepi i da će novinarki pričati priču o tome kako se selio od Baške Vode do Podgore i kako je svakog dana ranom zorom putovao opet u Bašku Vodu kako ne bi propustio nijedan trening u tamošnjoj Uraniji. Nema u Džojinim riječima ni mržnje ni gorčine, u njima je samo neprolazna tuga. U dvosatnom razgovoru za "Kroniku" ponovno se vratio u lik onoga prestrašenog desetogodišnjaka koji u dvorani u Kiseljaku, otkinut od Borovice, brda njegova djetinjstva, čuje krik i ime svog oca, junaka koji je ostao braniti rodnu grudu. Do Dušnoga dana 1993. godine Džojina priča bila je, baš kao i svaka dječja, bezbrižna i vesela. S prijateljima je na igralištu radio golove od kamenja kada je odjednom crkveno zvono počelo zvoniti bez prestanka. Znao je, naučili su ga, da to znači neko zlo. Trčeći kući čuo je da su Bošnjaci opkolili njegovu Borovicu i da svi moraju bježati iz svojih kuća i toga maloga rudarskog mjesta. – Otac je već bio na položaju, na brdu iznad mjesta, kada je došlo naređenje da moramo bježati jer su nas opkolili neprijatelji. Nisam "uhvatio" njegov zadnji pogled, niti sam ga mogao čuti i zagrliti – govori Danijel. – U cijeloj strci majka nije uspjela ponijeti apsolutno ništa, ni jednu vrećicu, ni novac ni dokumente, tek torbu u koju je utrpala nekoliko komada odjeće. Naredba o hitnom napuštanju kuća bila je kao grom iz vedra neba. Majka je taman stavila peći kruh, no nije uspjela ni isključiti pećnicu, već je mene i sestru uzela za ruke
IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ
i potrčala – prisjeća se Džoja jutra koje nije moguće zaboraviti. Uskočili su u jedan od kamiona iz konvoja sa stotinama izbjeglica iz Gornje i Donje Borovice i završili u sportskoj dvorani u Varešu. Kući se nikad nisu vratili. Svih 200 kuća spaljeno je do temelja, od Borovice je ostala samo garež. Isti onaj kakav su ponijeli sa sobom u duši na putu u nepoznato. – Nisam uspio ništa dohvatiti od svojih stvari, nijednu igračku, ni knjigu. Što sam ja kao dijete znao... Nisam ni slutio da zadnji put u životu vidim prijatelje, selo, kuću... – kaziva Džoja. U Varešu ležali su na podu dvorane, a nakon tri dana, bilo je oko četiri ujutro, došla je zapovijed da svi moraju nanovo u bijeg. Grad je, rečeno im je, opkoljen. Opet su se "potrpali" u kamione, da bi spas našli na – goloj ledini. – Ma, ne razumijem ja taj rat i ne želim ni znati jer mi samo stvara tugu. Jedan dan su se naši s Bošnjacima branili protiv Srba, a već drugi dan naši i Srbi protiv Bošnjaka. Tako je bilo vrijeme da su nas čak Srbi pustili u svoje mjesto udaljeno 15 kilometara od Vareša. To mi se zauvijek urezalo u pamćenje. Dva dana i dvije noći spavali smo pod vedrim nebom na ledini, a kiša je po nama padala kao iz kabla. Nismo se imali gdje skriti niti ičim pokriti već natopljenim dekama, a jeli smo kruh koji je djed kupio za 10 maraka, i to preko veze od nekog čovjeka koji ga je mijesio u kući, ali to nije ni sličilo na kruh, već je bilo tijesto. I ništa više nismo imali za jesti, pamtim samo glad i kišu – veli Džoja. Potom im je opet valjalo na put. Ovoga puta za Kiseljak. Pet dana im je trebalo da stignu, a u Kiseljaku su tri dana boravili u školskoj dvorani.
ORGANIZIRAMO:
IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ
12
BROJ 281
SVIBANJ 2018.
SVIBANJ 2018.
Snimio Matko Begović
– Tu nam je bilo dobro, bar smo bili na toplome, a imali smo i doručak svaki dan – zamišljeno će naš sugovornik. Dvorana u Kiseljaku nikada, međutim, neće mu izići iz misli, tamo je, naime, 12 dana nakon bijega iz Borovice, doznao da mu je na brdu iznad Vareša poginuo otac. – Bilo je stravično, kao na filmu. Svakodnevno bi u dvoranu došao neki čovjek i s papira čitao imena poginulih. Koliko se samo u toj dvorani isplakalo, ne bi ni sušna zemlja upila toliko suza – kaže Džoja. Vijest o očevoj pogibiji zatekla ga je dok se igrao na tribini. – U tom dječjem bunilu ne sjećam se više ničega. Ili sam sve to namjerno potisnuo negdje na dno srca. Tek mi se uspomene u blicevima vrate kada na TV-u ugledam slične scene – mirno će Danijel. Sreća u nesreći je što ocu bar može otići na grob. Prvo su ga sahranili pripadnici HVO-a, a poslije, nakon četiri-pet godina kada je počela obnova kuća, sahranjen je na groblju u Borovici. Nakon Kiseljaka Džojine su se uputili u Grude. Tamo su bili smješteni u školskoj učionici. U Grudama su boravili tri tjedna i tamo su, ako se to može tako nazvati, proslavili Božić, te crne 1993. godine. Novu godinu su pak dočekali u bungalovima u Baškoj Vodi. Bio je to prvi Danijelov susret s Makarskom rivijerom, u Baškoj Vodi s izbjeglicama iz Vareša, Bugojna i Kupresa. – Čim sam izišao iz autobusa prepuna izbjeglica, prvo što sam vidio bila su djeca koja na igralištu igraju nogomet. I odmah sam im se pridružio, instinktivno, majka je za mnom vikala da ni stvari nisam uzeo, ali ja sam vidio samo loptu. Tu je zapravo i počela moja ljubav prema nogometu – priča Džoja. Prvi klub bila mu je Urania, i u njoj Danijel ima staž od skoro deset godina. Obitelj Džoja iz baškovoških bungalova otišla je posljednja. Bila je 1997. godina, izbjeglice su se vraćale kućama, a kako oni nisu imali gdje, Danijel je s majkom i sestrom premješten u hotel "Salines" u Podgori. Baka i djed otišli su u Drvar zajedno s ostalim Hrvatima koji su bili useljeni u prazne srpske kuće, i u Drvaru su i umrli. Selidbama Džojinih, međutim, nije bilo kraja. Iz "Salinesa" su bili premješteni u podgorsku "Sirenu", a kad je Danijel završio srednju školu morali su se još jednom seliti. Majka je na osnovu očeve mirovine uspjela podići kredit i kupiti jednosoban stan u Makarskoj, tako da su nakon sedam godina "seljakanja" napokon imali svoj krov nad glavom.
Stoper Danijel Džoja u tučepskom "Jadranu" igra od 2002. godine i u 17 sezona, od 448 utakmica koliko je maksimalno mogao odigrati, propustio je 71, a postigao je pet golova (od odigranih 377 u kupu su bile 22, a 355 u prvenstvu). Kroz navedeno razdoblje "promijenio" je 12 trenera i sedam predsjednika kluba. – U hotelu smo živjeli u malim trokrevetnim sobama, pa se ti snađi, tko te išta pita. Kako je soba bila mala, sestra i ja nismo imali gdje učiti, pa bi majka tada išla u šetnju. Ma, nismo ni u čemu oskudijevali, majka je bila naš anđeo čuvar, kao što je i danas, uvijek je na sve mislila, a rodbina je živjela u Beču pa su nam slali pakete. Joj kad se sjetim paketa od tete iz Beča, s kakvom sam ih srećom otvarao... – smije se Džoja. Tijekom cijele srednje škole radio je sezonski, po štandovima, u trgovinama, kafićima..., iako mu stric koji živi u Austriji nije dao da radi jer je htio da dijete bar ljeti uživa u moru. BROJ 281
– Nisam mogao mirovati, a i volio sam imati svoj novac, iako mi je stric rekao da će mi dati duplu plaću od one koju bih zaradio. Ali, bio sam baš ponosan kada sam od prve plaće mami kupio lančić – kazuje Džoja koji je u Uraniji igrao i onda dok je živio u Podgori. Svaki dan tijekom cijelog srednjoškolskog obrazovanja putovao je iz Podgore u Bašku Vodu na trening. Ustajao bi u 5.30 sati kako bi "uhvatio" prvi kombi koji je u 6.20 išao iz Podgore prema Makarskoj, pa bi tamo hvatao bus za Bašku Vodu. – Onda odigraj trening ili utakmicu pa u školu. Nisam bio gladan, uvijek je majka dala novac i za autobusnu kartu i za sendvič, a moja je volja bila velika kao planina – govori Danijel. "Karta" za odlazak na trening Uranije bile su dobre ocjene. Danijel je bio odlikaš, a čim bi malo popustio učio bi po cijeli dan i noć samo kako bi ga majka pustila na utakmicu i dala mu džeparac. – Podgora mi je ostala u srcu jer sam tamo upoznao i svoju sadašnju suprugu. Moja Nedita, koju život isto nije mazio, tada je išla sa sestrom u školu, a ja sam se družio s njezinim bratom, i tako je to sve ispalo, netko gore je očito dobro promiješao karte – zaključuje Džoja. Oženio se prije šest godina, radi u veleprodaji pića "Ivelma", kupio je stan blizu majčina i ona čuva unuka Niku, te svi napokon spokojno žive. Sestra Janja završila je Filozofski fakultet u Zadru, udala se i sada živi u Australiji. Borovicu posjeti jednom godišnje, na Dušni dan. Obiđe očev grob i malo "odmori glavu". – Čim nogom kročim u rodni kraj, neka davno zatvorena šarena kutija mog srca sama se otvori pa iz nje iskoče uspomene, i to samo one lijepe, pa gledam sve one staze i brdo kojim sam trčao, i padao i ustajao. Nije to više ništa isto, ali je ipak moja kuća – sjetno će, kao da citira Balaševića, "varoši ima, što da griješim dušu, boljih i ljepših, al' samo jedna je, shvaćaš, varoš u koju se vraćaš". Prijatelje iz Borovice nije vidio 25 godina. Raselili su se po cijelom svijetu. – Sve smo izgurali i preživjeli, sada mi je lijepo i, dragi Bože, samo neka ovako potraje, neka je nama zdravlja – kaže Džoja. U Jadrana namjerava igrati sve dok bude imao volje. A baluna se nikada neće ostaviti, niti će ga se zasititi. A i sin mu, veli, ima dobre pokrete, mogao bi stasati u igrača. Ali, da će za neki klub zaigrati 378 puta, teško će se ponoviti.
13
PUTOPIS
Coenaculum – Odaja Posljednje večere
REFEKTORIJ Odaja Posljednje večere je zapravo iznad Davidova groba. Tri stupa dijele dvoranu na dvije lađe; snopovi podupirača arhitektonski su detalji gotskoga stila i čine da se ovaj prostor smjesti u 14. stoljeće. Odaja je također bila prilagođena džamiji, a odaje nam se kao mihrab (udubljenje koje označava pravac prema Meki) oko kojeg se moli, a sam mihrab oslanja se na južni zid Bazilike. Danas u odaje Refektorija mogu ulaziti pripadnici svih zajednica, ali niti jednoj nije dozvoljeno bogosluženje. Pasha koju Isus blaguje s učenicima njegova je gorka oštrica; kršćanima Posljednja večera i sjecište svih drama sionskih! Pa što je to Pasha? Samo blagovanje kruha pečenog navrat-nanos od nenadošlog tijesta ili...!? Iz aramejskog ili iz hebrejskog uzeto, Pasha ili hag hamacot blagdan je beskvasnog hljeba i istovremeno svetkovina početka sjetve u Palestini. Riječ znači i "prekoračiti", "poštedjeti". Vezuje se sa starozavjetnim događajem – danom pomora svih prvorođenaca u Egiptu, uključujući i stoku. Događajem upravlja sam Jahve. Kuće svog naroda (robova u Egiptu) prekoračuje Jahve raspoznajući ih po krvlju poškropljenim "nadvratnikom i oba dovratnika". *Pesah je glavni proljetni blagdan u kojem su sjedinjeni blagdan beskvasnih kruhova i obavijesti i priče vezane za izlazak iz Egipta, bijeg iz ropstva. Započinje krajem ožujka i početkom travnja; to je 14. nisan po židovskom kalendaru i traje sedam dana (ove je godine Pesah pao na dan 31.3.). Proljetni blagdan Pesah pre-
Svetoj zemlji u po'ođane (XV) Piše Ivana M. Slugić
Makabejske skaline
trpio je mnoge promjene. Moguće da je izveden iz jedne nomadske svetkovine s objedom koji je odgovarao načinu života. Žrtvena životinja pečena na vatri jela se s beskvasnim hljebom i gorkim zeljem (nešto, možda, kao naš radič) koje je raslo u pustinji, u odjeći koja je ovako propisana: bokovi opasani, u sandalama i s pastir-
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ
14
| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI BROJ 281
skim štapom, znakom spremnosti na daleka putovanja. Nakon klanja su se nadvratnici i gornji pragovi premazivali krvlju kao brana od propasti. (*prema: "Praktični biblijski priručnik") Pesah se kao blagdan obilježava(o) na dva načina: do izlaska iz egipatskog ropstva kao micraim (po zemlji faraonskoj), a nakon 430-godišnjeg ropstva i bijega kao Pesah – dorot, što znači blagdan budućih naraštaja. Propisi za Pesah su strogi:"...Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati janje ili jare..." (Iz., 12-5) "...Sedam dana jedi macot – beskvasni kruh, a sedmoga dana neka se slavi svetkovina u čast Jahvi..." (Iz. 13-6,10) Svetkovanje Pashe je u središnjem svetištu u Jeruzalemu. U Hramu se klala žrtvena životinja, istog dana jela u obiteljskom krugu. Pashalno janje klalo se uvečer i do ponoći je trebalo biti pojedeno, a ostaci spaljeni. Krist se slikovito označava kao pashalno janje i kršćanima je uspomena na njegovu "žrtvenu smrt na križu". Završivši svoju pashalnu i ujedno Posljednju večeru kruhom, vinom i riječima: "Jedite od ovoga svi...", Jošua Ha-Nocri (kako je Nazarećaninovo izvorno ime) spustio se terasasto poredanim kamenovima – drevnim makabejskim skalinama što su vezale, a i danas vežu, gornji grad s Kidronskom valom – i zaputio se u Getsemanski vrt moliti. Je li znao da ovom stazom prolazi zadnji put? Ma, jašta je! Zar bi rekao: "Ovo je moje tijelo...". Na ovim makabejskim skalinama i simbolično se zatvara krug roda Davidova. Od Getsemanija do Pilatova dvora i zindana prešao je put koji je danas pripriječen Lavljim ili Stjepanovim vratima. (Muslimani ih zovu lavlja. Iznad najviše točke luka kapije dva su odrasla lava veličine mladunaca i okrenuta glavama jedan drugome, a između njih mustra je paprenika. Stjepanovim ih zovu kršćani. Tu je Savao, dok još nije – po rimski – bio Pavao i svet, dao kamenovati Isusova sljedbenika Stjepana.) Od Lavljih vrata počinje ulica Puta križa (Via Dolorosa ili Via Crucis). Na visokom kamenom zidu koji prati ulicu Muke i odvaja je od Crkve svete Ane – mogućeg mjesta Marijine rodne kuće – bijela je ploča ispisana na latinskom jeziku. Njen suštinski prijevod glasi: "Ovdje je Pilat oprao ruke"! A što bi bilo da nije!?
| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 SVIBANJ 2018.
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM MARINA i MARGARETA DODIK koje su unosile radost u naša srca, bez kojih je svijet ostao siromašniji
12. travnja 2010.
21. travnja 2014.
Voljene naše, i jedna i druga ste otišle iznenada, u trenu, bez riječi, ostavljajući bolnu prazninu za koju vrijeme koje je prošlo, ni vrijeme koje će doći, neće učiniti da vas zaboravimo. Nismo vas mogli sačuvati od prerane smrti, ali možemo od zaborava. U našim srcima ostajete vječno voljene, a u mislima nikad zaboravljene. Dobre duše kao vi se nikad ne zaboravljaju. Vaš plemeniti lik, dobrota i ljepota uvijek su tu pored nas i tako će i ostati dok mi budemo živi. Dok živimo mi, živjet ćete i vi. S ponosom čuvamo uspomenu na vašu plemenitu dušu i dragi lik, pamtimo i nikad nećemo zaboraviti. Riječi utjehe ne postoje. Počivale u miru Božjem! Za našu Marinu i Margaretu molili smo se na sv. misama u četvrtak 12. travnja u 16h na groblju sv. Ante u Rabi (R. Hrvatska) i u subotu 21. travnja u 18h u župnoj crkvi sv. Mihovila u Varešu. Vaši najmiliji: Ignacije, Igor, Žana i Roko
IN MEMORIAM SAŠA MOJSILOVIĆ (11.XI.1976. – 22.I.2018.) Nebo je dobilo novu zvijezdu s tvojim imenom. U našim srcima ostaje samo bol i tuga. Počivaj u miru! Tvoji najmiliji
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM ILIJA MARIJANČEVIĆ Marjana
JELENA (MARJANA) DRINČIĆ rođ. Marijančević
(1912. – 1986.)
(1936. – 2018.) Dida moj, dida moj, ode mi je zima, daj mi kaban svoj
O, Mati, vije snijeg... Ni to me ne raduje više... Prošlo je zauvijek... Sjeverac pustolinom briše... Čim dirne vode mirne... Hvata se led... I ravno je u nedogled... Nadiru pahulje... K'o horde minulih minuta... Niko ne strahuje što kasnim... Što me nema s puta...
...kao kad sam dite bija ja.
Sjećanje na tebe ne blijedi. Počivala u miru Božjem!
Po dobroti te pamtimo, s poštovanjem spominjemo. Počivao u miru Božjem!
Željko, Zdravko i Marko
SVIBANJ 2018.
Dida moj, dida moj...
Tvoji unuci
BROJ 281
15
IN MEMORIAM IN MEMORIAM
POSLJEDNJI POZDRAV
Našem dragom suprugu, ocu, svekru, djedu i pradjedu
Dana 20. travnja napustio nas je naš voljeni suprug, otac, brat i djed
TOMISLAVU DODIKU (2.V.1931. – 24.II.2018.) Pamtit ćemo te s ljubavlju i poštovanjem. Počivaj u miru Božjem!
ILIJA PAVLOVIĆ (1941. – 2018.) "Smrt je sigurno saznanje, jedino za što znamo da će nas stići. Izuzetaka nema, ni iznenađenja, svi putevi vode do nje, sve što činimo to je priprema, za nju, priprema čim zakmečimo udarivši čelom o pod, uvijek je bliže, nikad dalje. Pa, ako je sigurno saznanje, zašto se čudimo kad dođe. Ako je ovaj život kratak prolazak što traje samo čas ili dan, zašto se borimo kako bi ga produžili dan ili sat. Zemaljski je život varljiv, vječnost je bolja." Bol je neizbrisiva, praznina nesavladiva, no uspomena na tebe, vječitog borca, živjet će i čuvat će se zauvijek. Počivao u miru Božjem!
Ožalošćeni: supruga Elza, sinovi Žarko, Franjo i Ivica, nevjeste Miroslava, Jadranka i Branka, unučad Mihaela, Jelena, Ana, Ivana i Vedran, praunučad Zoe, Diego, Lara i Ivano
Tvoji najmiliji: supruga Dragica, sin Marinko, kćerke Marjana i Josipa, sestre Jela i Mara, nevjesta Vesna, zet Ivica, unučad Vedran, Ivana, Goran, Jelena i Marko, te ostala mnogobrojna rodbina
ALOJZIJE ANDRIJEVIĆA (1942. – 2008.) Godine prolaze, sjećanje ostaje. Počivaj u miru! Tvoji: supruga i djeca
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE Dana 1. svibnja navršilo se 8 godina od smrti našeg dragog supruga, oca, djeda i pradjeda
MARIJA ANDRIĆ
BOŽE PAVLIĆA
(2.I.1954. – 24.IV.2017.) Draga Marija, evo, godina je dana od tvoje smrti, ali uvijek ćemo te se sjećati. Počivala u miru! Tvoje sestre: Ana, Josipa i Božana
(21.XI.1932. – 1.V.2010.) Zauvijek ostaješ u našim srcima i mislima. Počivaj u miru! Supruga Anđelka, sinovi, kćeri, zetovi, nevjeste i unučad
SJEĆANJE
SJEĆANJE
Dana 5. svibnja navršilo se sedam godina od kada nije s nama
(5.V.2015. – 5.V.2018.) Navršile su se tri godine otkako nije s nama naša draga
NIKO MALBAŠIĆ
ANĐA MIOČEVIĆ
(1939. – 2011.) Zauvijek ćeš ostati u našim sjećanjima. Počivaj u miru Božjem!
Svaki tvoj korak bio je jasan, pouzdan kao korak najdivnije osobe na svijetu. Hvala ti na svemu što si učinila za nas. Hvala ti što je život s tobom bio prekrasan. Tvoji sinovi i nevjeste s djecom
Supruga Filomena, sinovi Anto i Kornelije s obiteljima
U SPOMEN ANTONIJA BJELČIĆ
SJEĆANJE Na naše drage roditelje
(1.IX.1940. – 6.V.2014.) Draga Antonija! Prošle su duge četiri godine, ali nisi zaboravljena. Poklonila si mi drvo (tisu) koju sam zasadila u mojoj bašti u Salzburgu i nazvala je po tebi. Svaki dan te se sjetim, a tisa je već velika i ja je volim i njegujem, moju Antoniju. Počivaj u miru Božjem! Tvoja Katarina
TUŽNO SJEĆANJE
MIJU KNEŽEVIĆA (6.I.1992. – 6.I.2018.)
LJUBICU KNEŽEVIĆ (8.V.2004. – 8.V.2018.) S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na Vas. Počivali u miru Božjem! Sin Zvonko, kćerke Danica, Željka, Vesna i Zdenka s obiteljima
TUŽNO SJEĆANJE
Dana 10. svibnja navršila se godina dana od smrti naše drage
MARKO MIOČEVIĆ
VESNE ANTUNOVIĆ
(15.V.2017. – 15.V.2018.)
(1957. – 2017.) Trajno će ostati dio naših najljepših uspomena. Počivala u miru Božjem!
Neće te izbrisati vrijeme, niti skriti tama, ostaje zvijezda koja sjaji, prati nas i vječno živi s nama. Počivao u miru Božjem!
Suprug Stijepo, sin Mario, kćerka Sanja, s obiteljima
16
IN MEMORIAM Dana 14. travnja navršilo se deset godina od smrti našeg dragog
Majka Katarina, brat i nevjesta, sestre i zetovi, i tetka Berta BROJ 281
SVIBANJ 2018.
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
IN MEMORIAM Dana 15. svibnja navršila se godina dana otkako nije s nama naša draga supruga, majka, baka, prabaka, punica i svekrva
IRENA RUŽIĆ (1939. – 2017.) Ostaješ živjeti u našim srcima i mislima. Počivala u miru!
BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI
Suprug i djeca s obiteljima
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326 U SJEĆANJE
IN MEMORIAM
Na naše drage
Mili naši
MATO LEKIĆ
ZDENKO LEKIĆ
(1919. – 2000.)
(1945. – 1982.)
MARIJAN BABIĆ
KATA LEKIĆ
SREĆKO BABIĆ ANA BABIĆ - Lovrenka
(1922. – 1992.) Počivali u miru Božjem!
Volimo vas.
Vaši najmiliji
Vaša obitelj
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
Na našu dragu suprugu, majku, baku i svekrvu
Na naše drage
PERO TURBIĆ
MARICA TURBIĆ
(1912. – 1963.)
(1920. – 1992.)
ANTONIJU-ELVIRU BAGARIĆ (18.V.2010. – 18.V.2018.)
NADA MILORADOVIĆ rođ. Turbić
Sjećanje i uspomene na Tebe trajat će dok smo mi živi. Počivaj u miru Božjem!
(1938. – 2006.) Kada se ugasi svjetlost života i zvijezda izgubi svoj sjaj, samo zvona zvone u sjećanje na vas.
Tvoji najmiliji: suprug Marko, sinovi Viktor i Mario, unučad Jelena, Ivana, Hrvoje, Tomislav i Goran, nevjeste Danica i Franciska
Vaši najmiliji
SJEĆANJE
IN MEMORIAM
Na drage roditelje
DRAGAN DINEK
LADISLAV PETROVIĆ Pere
(1999. – 2018.)
(1915. – 1943.) Počivao u miru!
JELENA PREUS rođ. Kajić (1917. – 1995.)
Nana, Bruno, Slađana
Filip Petrović s obitelji
SVIBANJ 2018.
BROJ 281
17
IN MEMORIAM IN MEMORIAM TONČO POGARČIĆ
IN MEMORIAM (18.IV.2017. – 18.IV.2018.)
(1931. – 2009.) Dana 26. svibnja navršit će se devet godina. Život nestane u trenu, ali sjećanja na tebe ostat će zauvijek u našim srcima.
JELENA BJEKIĆ rođ. Franjković Počivala u miru!
Vole te tvoji: supruga Pipica, sinovi Goran i Zoran, kćerka Sanja, nevjeste Mica i Violeta, zet Sanjin, unučad Nemanja, Dario, Bruno i Iva
Cica Aljoša Kos
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
MIJO KAJIĆ
MLAĐEN ŠURLAN
(2003. – 2018.)
(2004. – 2018.)
TEREZIJA KAJIĆ
ZLATA ŠURLAN
(2004. – 2018.)
(2011. – 2018.)
Počivali u miru!
Počivali u miru!
Djeca s familijom
Zrinka i Ljiljana s obiteljima TUŽNO SJEĆANJE (24.V.2013. – 24.V.2018.)
TUŽNO SJEĆANJE (19.V.2008. – 19.V.2018.)
Navršava se pet godina od smrti našeg dragog
ZORAN PRKIĆ
AUGUSTA JOZELJIĆA
Jedino što nam ostaje to su uspomene na tebe, falit ćeš nam dok uspomene žive u nama.
Sjećanje na tebe ostaje živjeti u nama. Počivaj u miru Božjem!
Tvoji: Hrvoje, Azra i Tijana
Tvoji najmiliji
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
na naše mamu i tatu
Na naše najmilije
ANTONIJA FILIPOVIĆ rođ. Matičević
MATO DODIK (30.III.1931. – 28.V.2002.)
(21.V.2017. – 21.V.2018.)
ANDRIJA DODIK
KARLO FILIPOVIĆ
(9.VIII.1971. – 2.XI.1993.) Bol nije u riječima nego u našim srcima, gdje ćete vječno živjeti voljeni i nikad zaboravljeni. S ljubavlju, ponosom i tugom čuvamo uspomene na Vas. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji
(7.VI.1996. – 7.VI.2018.) Počivali u miru Božjem! Djeca: Mirjana, Filip, Marijana i Dubravka, s obiteljima
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
Na dragu mamu
ANU JOZELJIĆ (1928. – 2016.) Vrijeme koje prolazi tužno je, sjećanje na tebe bolno je, a ljubav prema tebi vječna je. Počivaj u miru! Tvoja kćerka Vera
TUŽNO SJEĆANJE (31.V.1992. – 31.V.2018.)
ROBERT ZEKIĆ
VALENTINA PRAJO
JADRANKA PRAJO
(31.V.2012. – 31.V.2018.)
(23.V.2008. – 23.V.2018.)
Postoji ljubav koju smrt ne prekida, tuga koju vrijeme ne liječi i sjećanje koje u nama svaki dan živi. S ljubavlju, ponosom i u molitvi zauvijek ćemo te čuvati u našim srcima. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji
18
BROJ 281
"Ne bojte se! Tko u mene vjeruje, ako i umre živjet će." U toj vjeri daruj im, Gospodine, život vječni. Nikolina, Tomislav, Goran i Anton, s obiteljima SVIBANJ 2018.
IZ STARIH ALBUMA
Prvopričesnici Prije pola stoljeća (i koju godinu više) nastadoše ove fotografije prvopričesnika u župi Vareš. Prva, na kojoj su djevojčice, snimljena je 1959., a druga, i na njoj dječaci, 1963. Ustupili su ih za objavu u "Bobovcu" Katarina Žerebni i Jerko Šimičević.
PodrŽite izradu fotomonografije svoga grada Broj računa (za uplate u KM): 3385802224035182, kod UniCredit Bank d.d. Vareš. Svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareški kraj kroz stoljeća". Primatelj: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš. Za uplate iz inozemstva: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22.
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
SVIBANJ 2018.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 281
19
Priredio: M. Marijanović
ZA PRISJEĆANJE
U kultnom Radničkom Kao dopunu tekstu koji se odnosi na Radnički dom i KUD "Jedinstvo" (vidi str. 10 i 11) donosimo ovih nekoliko crnobijelih... No, premalo je toga sačuvano i nije za isticanja ta naša osobina – da sve ono što su kulturni radnici namicali generacijama i kroz cijelo stoljeće, usijani i ratoborni, a kakvih se nađe svakih pedesetak godina, devastiraju i zatru. Objavljivali smo i ranije nekih (možda i važnijih) fotografija i dokumenata, koje su uspomena na rad brojnih sekcija KUD-a "Jedinstvo", ali našlo se i za ovu prigodu – u povodu ponovnog otvaranja Radničkog doma – još ponešto građe od prije šezdesetak godina. Rad dramske sekcije, primjerice, dokumentira scena (u vještičinoj pećini) iz bajke "Dugonja, Trbonja i Vidonja" u režiji Hamze Begovića 1957. godine; Dugonju je igrao Tomo Čingel, vješticu Sajma Cikota, a Trbonju Ivan Štambak – Điđa. Iz 1958. godine prenosimo fotografiju dječje folklorne skupine i polaznika tečaja klavira. Nastup pjevačkoga zbora KUD-a "Jedinstvo", čiji je dirigent tada bio Josip Markušić – Dragec, ovjekovječen je 1960. na republičkom festivalu, a plakat kojim se najavljuje koncert članova RTV Zagreb u Radničkom potkraj 1961., s najvećim imenima hrvatske estrade, govori sam za sebe.