Bobovac br. 284

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXIV. • BROJ 284 • KOLOVOZ 2018.

9 771 512 81 300 6

ISSN 1512-813X

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

UVODNIK

N

ogomet je, moglo bi se reći, najveća stvar od koje obični Zemljanin nema ništa, a ipak joj se tako rado odaje.

Još kad se igra utakmica svih utakmica, finale Svjetskoga prvenstva, pa da im i planetu ukradeš i sakriješ pola čovječanstva to ne bi opazilo.

Sada je već ovogodišnji mundijal dio povijesti, delirij popustio, a život se vratio normalnim tokovima ili okrenuo drugim ljetnim zanimacijama. No, završnica se turnira u Rusiji odigravala kada je srpanjski broj našega lista već stigao do vaših ruku, barem u samom gradu, pa da ne ostanemo dužni u ovom broju donosimo epilog i tako je uz taj poseban sportski prilog pred vama izdanje na povećanom broju stranica. Vareš nije bio od onih sredina gdje se euforija prenosila na ulice, tek malobrojni izađoše u jednom trenutku malo trubiti i autima kružiti, ali ne prođe ni to bez ljubomorne reakcije; iako sitna ipak se desila. Treba dodati da se u Vijaci, rečemo, jače i komotnije upražnjavalo navijačke radosti. I makar Vareš, barem naoko, nema unutarnjih (čitaj: međuetničkih) problema – nekad ih bude više među stanovništvom mjesne zajednice u kojoj se "jednom Bogu moli" – daleko smo još od zrelog i razboritog društva. Ta ista zemlja, čiji su nogometaši svojim uspjehom probudili prirodne emocije i kod Hrvata u BiH, lokalnoj zajednici u Varešu dosad je pomogla jako puno na posve legitiman način i na dobrobit svih.

Programi i projekti koji su podržani i sufinancirani poput Radničkog doma, poput školskih ustanova, gradske biblioteke, kulturnih spomenika, infrastrukture i čega sve ne, druga su strana medalje, ili ustvari prva, a koja je slabije primijećena.

Ako s novcem koji dolazi iz proračuna hrvatske države problem nema nitko, pa ne bi ga trebao imati ni s nogometnom reprezentacijom.

Kad smo već kod toga, prvi čovjek Središnjega državnog ureda koji je produžena ruka hrvatske Vlade za odnose sa sunarodnjacima diljem svijeta i sagledavanje njihovih potreba, a navlastito u BiH,

IZME\U DVA BROJA Zvonko Milas, boravio je u srpnju u službenom posjetu općini Vareš. Njegov dolazak, dogovoren još lani posredovanjem akademika Ante Markotića, realizirao se relativno dugo, ali treba ga promatrati u svjetlu rijetkih obilazaka Vareša iza kojih stoji konkretnost: i kad se pogleda unatrag i kad se pomisli na buduću suradnju. Bilo je u Varešu naravno i viših dužnosnika, što domaćih što stranih, ali i kad dođu ministri često se to završi na kurtoaznoj razini. U proljeće 2017., primjerice, selo Zarudje je obišla kompletna Vlada Zeničko-dobojskog kantona s premijerom na čelu i obećalo se tada mala gospodarstva kojih ondje ima podržati polaganjem asfaltnog puta kraj njihovih farmi, a onda je ipak državni tajnik Milas sobom donio vijest da je hrvatska Vlada odobrila sredstva nakon što su iz Općine aplicirali za tu dionicu.

IZ ŽUPNIH MATICA ŽUPA VAREŠ

Umrli: Jozo Tomić (1957.), Jelena Varešković (1941.), Ana Idžaković rođ. Dodik (1933.), Berko Franjo Petrović (1929.), Bernardica Petrović rođ. Kajić (1937.), Ana Dodik (1940.).

ŽUPA VIJAKA

Umrli: Jelena Marošević rođ. Filipović (1934.), Ljuban Vijačkić (1957.)

Naslovnica: Na dočeku nogometaša Dejana Lovrena u Kraljevoj Sutjesci (foto – M. Marijanović)

2

Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske BROJ 284

Kad se tiče ostaloga, glavnina je ljeta već za nama, tj. privodi se kraju onaj dio u kom se živi dinamičnije i drugačije. Kako to običava reći općinski načelnik Zdravko Marošević "uživalo se u ljetnoj šemi", a kakav ćemo jesenji program gledati otprilike je jasno jer se bliže izbori. I spomen je na njih dovoljan da se čovjek otrijezni. Zato, idemo svesti mjesec koji je za nama prisjećanjem na sve ono što se događalo u Varešu i okolici u sklopu godišnjih susreta. Postaje neizvodljivim sve ih pohvatati i zabilježiti u realnom vremenu, unatoč intenciji da ništa ne ostane zapostavljeno. Produkt pojačanih aktivnosti vidi se i po šarenilu sadržaja ovog broja, mada će netko staviti primjedbu da u teferičima po hladovinama stvarnost ostaje po strani, a s njom i oni koji tu ostaju živjeti u svojim prikrajcima kad se sijelo raziđe. Gajba piva u potoku i miris dima s roštilja doimlju se nekad kao doista čudan i neshvaćen gušt u okružju napuštenih kuća i čak nekošena groblja. Međutim, to je nama "naša borba dala" i procesi sad teku svojim tokom, bez bitnijeg utjecaja pojedinca. (Slično kao što se nema utjecaja na klimatski hirovito ljeto, zbog kojeg su oni koji još obrađuju imanja na njih s vilama i grabljama mogli izaći tek početkom kolovoza.) I zamalo bi prevladalo malodušje pa da i posljednji odbace obzire kojih su taoci, ali odnekud dođe jedna poticajna umna: ne dižite ruke od tamo gdje baš vi širite tračak pozitive i altruizma; i kad niste moćni da sve bude bolje, tad ste tu da ne bude gore!

DONACIJE ZA "BOBOVAC" N. N., Vareš – 10 KM, N. N., Hrvatska – 50 €, N. N., Hrvatska – 25 KM, Evica i Dubravko – 100 KM, Josipa Čelan, Kanada – 100 CAD, Mladen Ilić, Australija – 100 AUD, Dragan Miočević, Švicarska – 50 KM, Tomislav Čingel, Hrvatska – 100 KM, Marija Barkić, Nizozemska – 20 €, Zrinka Jotić, Nizozemska – 25 KM, Neda Juroš, Njemačka – 50 KM, obitelj Marić, Hrvatska – 20 KM, Ivan Kristić, Hrvatska – 30 KM, Zdenka Babić, Hrvatska – 20 KM, dr. Mato Matošević, Austrija – 50 €, Perica Rochmes, Nizozemska – 20 €, Stjepan Milićević, Nizozemska – 50 KM, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €, Jeronim i Katarina Jozić, Njemačka – 50 €.

Svima hvala lijepa!

KOLOVOZ 2018.

VIJESTI

POSJET DRŽAVNOG TAJNIKA MILASA Državni tajnik Središnjeg državnog ureda Republike Hrvatske za Hrvate izvan RH Zvonko Milas i Savjetnica u Uredu s posebnim položajem za pitanja Hrvata u Bosni Hercegovini Žana Ćorić posjetili su dana 19. srpnja 2018. godine općinu Vareš. Protokol je započeo susretom s načelnikom općine Zdravkom Maroševićem i dvojicom njegovih suradnika. Kako je vareško izaslanstvo (u kome su bili općinski načelnik, vareški župnik, predsjednik Napretkove podružnice i urednik lista "Bobovac") još u siječnju 2017. posjetilo Državni ured u Zagrebu i informiralo tajnika o sveukupnoj situaciji u Varešu, to se ovoga puta moglo samo nadopuniti detaljima i ponekom novom informacijom, svakako uz zahvalu koju je izrekao načelnik: "Prema podacima s kojim raspolažem, od početka pružanja pomoći Vlade Hrvatske kroz razne projekte u Vareš je došlo oko deset milijuna kuna i na tome vam neizmjerno zahvaljujemo, ali isto tako očekujemo i dalje vašu podršku i pomoć", naglasio je Marošević. Državni je tajnik, pak, donio vijest iz prve ruke da je jedan takav projekt hrvatska Vlada na prijedlog Ureda netom odobrila, a riječ je o 300 tisuća kuna za financiranje rekonstrukcije puta u selu Zarudje. Susret u načelnikovu kabinetu nije dugo trajao, a u velikoj općinskoj dvorani bila je u tijeku akademija u povodu dvadesete obljetnice rada udruge Majke Terezije u Varešu, jedne od onih čiji je rad značajno pomagao upravo Ured za Hrvate izvan RH, pa su se visoki gosti iz Zagreba prigodno i s razlogom priključili tom svečanom skupu gdje su dočekani pljeskom, a državni se tajnik na zamolbu voditelja programa i obratio.

Žana Ćorić i Zvonko Milas kod načelnika Maroševića

U nastavku posjeta izaslanstvo Središnjeg ureda obišlo je objekt nedavno otvorenog Radničkog doma čija je obnova najvećim dijelom također financirana sredstvima Vlade Republike Hrvatske. U tijeku je bila izložba likovnih radova s četvrte međunarodne likovne kolonije održane ove godine u Borovici, koju je ukratko predstavio ravnatelj Centra za kulturu. Već u sljedećem trenutku visoki su gosti u pratnji lokalnih dužnosnika

bili u župnoj crkvi, prisustvujući završetku večernje mise, gdje ih je župnik osobno srdačno pozdravio. Potom su pošli do obližnje Male škole, koju je hrvatska Vlada izdašno potpomogla još u izgradnji, a ondje je uslijedio još jedan prijatan kratki susret s prisutnim časnim sestrama. Kao šlag na kraju državni tajnik Milas i savjetnica Ćorić doživjeli su obilazak stare crkve sv. Mihovila, iskazujući fascinaciju i zadovoljstvo što je nisu propustili posjetiti, makar to nije bilo zacrtano protokolom. I nakon svega preostala je zdravica i srdačno ozračje uz večeru kod župnika fra Mirka Majdandžića kao izvrsnog domaćina.

"Ovo mi je prvi posjet u svojstvu državnog tajnika Središnjeg državnog ureda Republike Hrvatske i prema onome što sam uspio vidjeti u ovo malo vremena moram izraziti zadovoljstvo što sam bio na proslavi 20 godina rada udruge 'Majka Terezija', te s načelnikom obišao nekoliko institucija koje svjedoče o povijesti Vareša, koje govore o tome što Vareš je, koje govore o povijesti Hrvata u ovom kraju. Razgovarali smo o suradnji, razgovarali smo o projektima i o onome što Varešu može dati jedan pomak u smislu poboljšanja životnih uvjeta. Mislim da ovakvim načinom suradnje, dakle razgovorom direktno s nositeljima vlasti u općini, možemo na najbolji način naći sve one projekte koji će značiti napredak u svakodnevnom životu. Ovaj kraj ima potencijal, ima perspektive koje moramo svi zajedno oživotvoriti i ostvariti kako bi mladi ostali ovdje i gradili budućnost", istaknuo je državni tajnik Milas u izjavi za lokalne medije na odlasku iz Vareša.

SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA VAREŠ Nakon jednog mjeseca stanke (jer u lipnju nije bilo sjednice) Općinsko se vijeće sastalo na svojoj 19. redovitoj sjednici 30. srpnja. Očekivao bi se stoga veći broj točaka, ali njih se nakupilo tek 11. I nadasve, uglavnom su to bile formalne odluke, suglasnosti i slično. Ono životno, svakodnevna problematika, ionako se nađe na pretresu kroz vijećnička ili pak tekuća pitanja. Ona ustvari i pokazuju realno stanje stvari. Općina nema potencijala, kako financijskog tako izgleda ni kadrovskog, sustavno rješavati ključne komunalne probleme, nego se oni izvlače na stol od slučaja do slučaja te, po navici, serviraju pred načelnika.

A najčešće se to odnosi na oblast infrastrukture: od banalnosti kao što su šahtovi ili raznoliko turističko znakovlje po gradu do ozbiljnih problema na cestama, s vodama, u šumama. Akcija ima, kazao je općinski načelnik Zdravko Marošević, te informirao Vijeće da je izvršena sanacija brojnih putnih pravaca pod makadamom, a uoči pojačane frekvencije prometa i brojnih okupljanja tijekom ljeta: prema Karićima, Kadarićima, Brgulama, Šikuljama, Duboštici, Borovici... Urađeno je to uz pomoć Oružanih snaga BiH koje su angažirale inženjerijsku postrojbu, a Općina je osigurala gorivo, mazivo, hranu i smještaj, te Javno komunalno poduzeće posipni materijal. Stoga je načelnik s općinske govornice uputio zahvalu ministrici obrane BiH Marini Pendeš na pomoći, a ceste valjda budu izdržale do idućih kiša jer "zatezanje" kolnikâ samo kratkoročno rješava problem

Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš KOLOVOZ 2018.

www.fondacija.vares.info BROJ 284

3

PRVI VAART FEST

LJETNA PONUDA GLAZBE I UMJETNOSTI Ove je godine po otvorenju Radničkog doma utemeljen VaArt Fest kao kulturno-umjetnički festival u trajanju od mjesec dana, konceptualno zamišljen da objedini pojedine sadržaje koji su samostalno funkcionirali proteklih godina, a u praznini nastaloj nakon zamrle manifestacije "Vareško ljeto", te da osmišljava i uvodi nove sadržaje za koje su na raspolaganju prostorije Radničkog doma, kao i ljetna bašta uz njega.

M. Marijanović

V

aArt Fest je započeo 17. srpnja 2018. godine u Radničkom domu postavom slikarskih radova s ovogodišnje umjetničke kolonije u Borovici, a uz pozdravni govor Stjepana Šimića, v.d. ravnatelja Centra za kulturu. Festival je otvorio općinski načelnik Zdravko Marošević, tom prigodom kazavši: "Vareš ne prestaje živjeti u kulturi, živjeti u umjetnosti, živjeti u glazbi i što je najbitnije živjeti u radu, a ovo je svakako rad. Mi u Varešu uvijek smo išli korak naprijed u odnosu na ostale, pogledajte koliko imamo umjetnika, muzičara i svih drugih uspješnih ljudi u svim sferama života. Uživajte u ljetnoj šemi programa koje smo vam pripremili sve do jesenskih dana, a nastojat ćemo pripremiti i zimsku šemu jer imamo materijala za sve ukuse. Još uvijek moramo više ulagati nego dobivati, ali to nam je zadaća, a radi ovih mlađih ljudi koji žele ostati i živjeti u Varešu", podcrtao je načelnik.

Pred slikama Miše Zlovića

Prvi glazbeni sadržaj što ga je ovaj festival ponudio građanima i nadasve mladima Vareša bio je Rock 'n' star – memorijal Ipe Ivandić, kroz dvije koncertne večeri u dane 20. i 21. srpnja. Za one koji (možda) ne znaju, Ivandić je bio bubnjar "Bijeloga dugmeta" u doba velikog uspona ovog jugoslavenskog benda, a po rođenju je Varešanin. Ideja da ga se Vareš na ovaj način počne sjećati za pohvalu je, što se ne bi moglo reći i za poslijeratne generacije vareške mladeži koja je to u glavnini odlučila propustiti te pokazati da je čak i tih večeri više zanima turbo-folk u kafićima.

Prve večeri nizali su se rock sastavi: "Lazy River" (vareški bend kojeg nije bilo pet godina), te "Hey Joe", "Ivkine mirođije" i "Blavorsi". A druga večer ponudila je Varešanima nastup jedne od domaćih živućih rock legendi Mladena Vojičića Tife.

Publiku su prethodno zagrijavali đaci – rock sastav Osnovne škole Vareš, te (pred)grupa "The blues train". Iako je dan poslije imao zakazan veliki koncert ispod

Tifa za nastupa u Varešu

4

BROJ 284

staroga mosta u Mostaru, Tifa se, kao ni njegov bend, kroz približno dvosatni blok najboljih rock balada nije nimalo štedio, neovisno o tome što je publike moglo biti i više.

S tim se koncertima, osim viška prostora i arhitektonske nedorečenosti, na vidjelu pokazala još jedna diskutabilnost ljetne bašte iza Radničkog, a to je velika vlažnost i neugodno strujanje hladnog zraka u noćnim satima. Sve to dolazi do izražaja i 3. kolovoza kad je odlučeno da se na istom prostoru održi zabavna večer s gostima VaArt Festa – Vukanom i Srđanom, koji su s vareškom publikom, uz domaćega Mišu Zlovića, postali vrlo prisni tijekom prethodna četiri koncerta, ali oni su bili održani u "Jazz" klubu. Isti je prošle jeseni zatvoren, kao i koncertno poglavlje spomenutih bravuroznih gitarista koje je u tom lokalu ispisano. Jer, u razuđenosti publike iza Radničkog doma, mišljenje je većine, izgubio se onaj štimung kakvog je bilo. Sam koncert bio je na visini kao i ranijih godina, a vokalno se s tri pjesme priključio i Leon Dodik.

Od festivalskih događaja održanih u prva tri tjedna treba svakako spomenuti treći salon vareških likovnih umjetnika, koji je otvoren iste večeri (3. kolovoza) sat prije koncerta. Otvoren je ovoga puta bez ičijeg obraćanja i tko je želio mogao je samo obići izložene slike, ali ni takvi se nisu baš pogurali, pored činjenice da se moglo (barem) susresti s većinom autora.

Izloženo je (i ostaje izloženo sve do zatvaranja festivala) jedanaest radova – nekoliko zbilja izuzetnih – a koje su na temu drvo uradili: Hilda Dugonjić Mijatović, Mišo Zlović, Snježana Pehar, Mario Parić, Nada Matić, Stjepan Šimić Pepi i Ana Mirčić.

KOLOVOZ 2018.

STAZOM VLASTITIH SNOVA

Jedna je djevojka impresivnog vokala nastupila u Kopru u Sloveniji 2. srpnja 2018. godine kao predgrupa čuvenom dvojcu "2Cellos" pred 12 tisuća ljudi. I onda saznamo da je riječ o Anji Grabovac, čiji su roditelji Mijo i Nevenka s Mira kod Vareša. Razlogom je to da joj posvetimo prostora u "Bobovcu", kao vanserijskom talentu čija glazbena karijera tek hvata uzlet.

Anjin solo nastup u Kopru

M. Marijanović

A

CILJ: ME\UNARODNA SCENA

nja je Grabovac rođena 1994. godine i propjevala je skoro kad i prohodala. I to je već u obitelji rano zamijećeno. O tome Anja kaže: "Moja mama je prepoznala moj talent otkad sam bila jako mala.

I rekla je kako će me gurati u tom smjeru.

Vidjela je u meni potencijal i uvijek ukazivala na njega. Kako sam rasla, jedino sam se tome posvetila. Za mene nije bilo ničeg drugog na vidiku i ništa nije imalo smisla osim glazbe. Fakultet nisam ni upisala iz istog razloga. Jednostavno nisam htjela da društvene norme 'uništavaju' moju kreativnost. Nikad me nije zanimalo što će drugi reći. Brojni nisu razumjeli. Ali mislim kako sam sada došla do nekog stupnja da me ljudi shvaćaju ozbiljno."

Na pitanje otkad pjeva...?: "Pjevam oduvijek, praktički otkad znam za sebe. Uvijek sam imala viziju da se time bavim i slijedila sam je, nisam razmišljala niti se tražila u nečem drugom. Roditeljima se tada nije bilo baš jednostavno nositi s tim, zapostavljala sam školu i usmjerila se na glazbu."

Specifična je Anja i po tome što je od glazbenog obrazovanja uzela za sebe samo koliko je smatrala potrebnim: "Pohađala sam osnovnu glazbenu školu četiri godine. Nisam nastavila jer mi je bio cilj u glazbenoj školi naučiti osnove za klavir kako bih mogla sama skladati svoje pjesme, nisam težila da budem klasičar. Nije me zanimalo solo pjevanje, razvijanje talenta po nekom šablonu, željela sam biti svoja i sad mi je drago da sam tako odlučila jer sam pronašla svoj put."

KOLOVOZ 2018.

A pronašla ga je i potvrdila se s prvim angažmanima već u 15. godini života: "Tako je. Nastupao je 'Unique Dubrovnik Acoustic' i ja sam otpjevala jednu pjesmu s njima. To je bilo dovoljno da me prime u sastav. U početku smo nastupali kao trio, ali jedan je kolega zbog ostalih obveza morao preseliti u Zagreb i ostali smo Lino Glavočić i ja. On svira sve i svašta, od gitare do klavira, a ja sviram klavijature. U ovom smo sastavu pet godina i na dubrovačkoj glazbenoj sceni odavno nas izdvajaju, smatraju posebnima."

U čemu se ogleda ta specifičnost: "Specifični smo zato što nismo ograničeni pjesmom i produkcijom. Radimo vlastiti aranžman i sviramo prema vlastitom osjećaju. Primjerice, neku pjesmu koja je inače 'dance' sviramo kao baladu. Imamo slobodu što se toga tiče. Među rijetkima smo na ovim prostorima koji sve izvodimo uživo, bez nasnimljenih materijala jer na taj način nitko nije pristupio duetima.

Uglavnom svi sviraju preko matrice. Također, izvodimo samo strani repertoar od oko 200 pjesama koji stalno nadopunjujemo i čim izađe neka nova pjesma odmah ju preradimo na svoj način, u roku od tri dana. Tako nastojimo neprestano raditi na sebi i veselimo se svakom napretku."

A to je već otvorilo put i u međunarodne vode: "Jest, nazvala je naša agentica i ponudila nam ugovor u Jordanu, prihvatili smo i nismo pogriješili. Bilo je to zaista odlično i nezaboravno iskustvo, odlazak u nepoznato i upoznavanje jedne nove kulture. Ljudi imaju određene predrasude BROJ 284

prema Bliskom istoku koje po meni nemaju smisla. Bila sam im tamo zanimljiva i kao pojava zbog plave kose, odmah se vidjelo da sam stranac i često su se okretali za mnom. Ali ti ljudi su obrazovani i kulturni, vrlo su nas lijepo primili. Nastupali smo tri mjeseca u jednom luksuznom hotelu u kom smo bili i smješteni."

U Hrvatskoj ovaj duo godišnje ostvari oko 200 nastupa, što je bezmalo svaki drugi dan: "Da, ljeti smo u Župi Dubrovačkoj, a zimi u Zagrebu. Što se tiče glazbe, Dubrovnik je za nas definitivno bolji; ljeti imamo jako puno posla, a u Zagrebu nije lako pronaći gaže u rangu ovih u Dubrovniku. Izgradili smo reputaciju i već sada možemo popuniti svirke za sljedeću sezonu. Imamo taj luksuz da možemo birati gdje ćemo svirati, poput taraca hotela i slično, onako malo finijih mjesta s posebnim ugođajem. Ali naša je konačna ambicija strano tržište."

I na koncu, najvažnije – Anja se već etablira i kao kantautor: "Istina je, u Kopru sam i nastupila sa sedam autorskih pjesama, ali moram naglasiti kako ih postoji puno više jer ih pišem od šesnaeste godine. Za mene su one kao bijeg od stvarnosti. Od malih sam nogu sanjala kako ću izaći na pozornicu i otpjevati svoje pjesme, što sam na koncu i postigla.

Glazbeni svijet je velik gdje se svatko bori za svoje mjesto. Moraš imati nešto svoje, nešto drukčije. Samo treba čekati priliku da se iskažeš."

Anja ju je dočekala. I pokazala svo svoje umijeće. Štoviše, ispred "2Cellos"!

5

PATRON U BOROVICI

Šaroliko društvo okupila sv. Jadviga

TRODNEVNA PROSLAVA M. Marijanović

U

župi Borovica svečano je i ove godine proslavljen patron, Preobraženje Gospodinovo. Dan ranije, 5. kolovoza, također je služena misa u spomen na sv. Jadvigu Anžuvinsku. Štovanje ove poljske svetice, čiji korijeni vode do bosanskoga srednjovjekovnog dvora, počelo je lani da bi ove godine potpunije zaživjelo.

Naime, prošle godine, 13. kolovoza, misa je služena pred borovičkim domicilnim pukom, no tada je dogovoreno da se to datumski pomjeri bliže patronu, kako bi se istoga sadržajno obogatilo te kako bi i raseljeni mogli nazočiti takvom događaju.

Ovoga puta u Borovici, dakle, napravljen je iskorak u pogledu zbližavanja poljskih katolika s bosanskima koji žive u neposrednoj blizini Bobovca. Biografiju poljsko-litavske kraljice već smo predočili nakon predavanja što ih je u organizaciji Napretkovih podružnica u Zagrebu i u Varešu održao prof. dr. Andrija Lovrić (s tim u svezi upućujemo na "Bobovce" broj 258 i 269), pa ćemo se u nastavku fokusirati na sam događaj.

Prije svega treba spomenuti da su se u Borovicu uz lijep folklorni susret odazvali i predstavnici diplomacije – poljska konzulica u BiH Agata Grabska te poljski vojni ataše u BiH pukovnik Tomasz Trzciński. I predvodnik misnoga slavlja, uz koncelebraciju devetorice svećenika, bio je Poljak vlč. Marcin Madej. Devet članica vokalne skupine "Visla", koja djeluje u sastavu

poljske kulturne udruge "Nikolaj Kopernik" u Zagrebu, nakon mise obogatilo je susret pjevanjem na poljskom jeziku. Nastupile su i dvije žene, članice KUD-a "Sloga" iz mjesta Bobovca u Moslavini, koje su u narodnim nošnjama svoga kraja i svojim napjevima također doprinijele ozračju ovog susreta. A onda je istupio predavač na temu bobovačkog podrijetla i životnoga puta sv. Jadvige, spomenuti i Borovičanima već poznati profesor povijesti filozofije Andrija Lovrić, koji je i sam pobornik ideje da se ova tradicija učvrsti te da se nastavi razmišljati o postavljanju kipa ili možda podizanju kapelice posvećene sv. Jadvigi u Borovici, odakle se pruža pogled na njezinu djedovinu – grad Bobovac. Treba reći da su u sklopu svoga boravka u Borovici članice poljske vokalne skupine obišle Bobovac i ostale zadivljene krajolicima u postojbini svoje nacionalne svetice.

U izjavi za Hrvatsku radio televiziju (čiji je reporter popratio događaj) te lokalne medije, list i radio "Bobovac", konzulica Grabska je kazala da Poljaci i bo-

AMI

TR

6

BROJ 284

sanski Hrvati u okolici Bobovca otkrivaju povezanost u ličnosti sv. Jadvige, ali da bi tu povezanost trebalo naglasiti i učiniti širom. Budući da je općinski načelnik Zdravko Marošević bio spriječen doći toga dana u Borovicu, službeni je kontakt ostvarila s predstavnicima zakonodavne vlasti te su je vijećnici Nikola Šimić i Mario Mirčić ukratko upoznali s lokalnim stanjem i otvorili pitanja moguće suradnje, a koja bi mogla krenuti upravo od kulturnih projekata.

Pored toga što je goste opčinio prirodni ambijent, zatečeni su ostali i gostoljubivošću svih ljudi na koje su u Borovici naišli. Njihov je posjet i boravak ovom prigodom financijski omogućila Zavičajna zajednica Borovičana iz Zagreba na čelu sa Stankom Nikolićem, no da bi se projekt održao morat će se organizacijski uključiti još netko. Inače, predvodnik cijele ove inicijative je Mladen Miletović, rodom Varešanin, član uprave Napretka u Zagrebu, koji je također pribivao događajima u Borovici.

Na sam patron u crkvi i oko nje okupilo se više stotina vjernika, a u oltarnom prostoru jedva su se smjestila 24 svećenika. Budući da se obilježavao susret duhovnih zvanja okupilo se i desetak redovnica. Iz Prozora je stigao pjevački župni zbor pod ravnanjem s. Marinele Zeko, a predvodnik misnoga slavlja bio je vlč.

Goran Kosić. Župnik vlč. Ivan Butum, potaknut gotovo nestvarnim ozračjem, jer Borovica trenutno broji manje od pedeset žitelja, poručio je na kraju misnoga slavlja da svi u sebi ponesu duha Božjega iz Borovice i da pođu putem svojih života u nekim drugim krajevima "preobraženi, a nipošto uobraženi", te da joj se radosno vraćaju.

Na koncu se šaroliko mnoštvo ispreplelo u kolu ispred crkve, a bilo je tu čak i bavarskih nošnji; odjenule su ih dvije dobročiniteljice koje redovito obilaze i pomažu Borovicu. Ovom središnjem godišnjem okupljanju u Borovici priključio se općinski načelnik, kao i predstavnici tvrtke "Eastern Mining" koja se bavi istraživanjem zaliha minerala na borovičkom području. A proslava borovičkog patrona, uz koju se održi i igranka te natjecanje u odbojci, završava ipak misnim slavljem trećega dana zaredom i to po tradiciji u zaselku Borovičke Njive.

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor KOLOVOZ 2018.

PATRON U VIJACI

S turnira u Vijaci S turnira u Vijaci

U ZNAKU PODRŠKE OBNOVI DOMA upa Vijaka raširila je svoja krila da uz domicilne prigrli i brojne iseljenike na okupljanju o (ljetnom) patronu, koji se slavi 26. srpnja, na blagdan svetih Ane i Joakima. Misa je služena s vanjskoga oltara, a vjernici su se rasporedili po hladovinama crkvenog dvorišta. Predvodnik mi-

Ž

snog slavlja, uz petoricu subraće svećenika, bio je vlč. Žarko Vladislav Ošap koji je u propovijedi istaknuo da ljudima u današnje vrijeme nedostaje istinske posvećenosti Bogu i njegovim zapovijedima.

"Kad bismo se ma samo upola unijeli u slušanje riječi Božje kao što se pazi da ne

promakne slučajno neka epizoda 'sapunice' ili pak utakmica svjetskog prvenstva, pa mi bismo bili vjernici bez premca", ukazao je vlč. Ošap pozivajući na promjenu prioritetâ u životima vjernika.

Pod misom su svirali mladi vareški tamburaši, a glazbeni trojac Sprečo, Rus i Hinger, uz potporu župnika iz Vareša fra Mirka Majdandžića, zasvirao je i zapjevao nakon liturgije te se poigralo tradicionalno kolo pred crkvom. Što se tiče ostalih događanja u povodu patrona, održan je memorijalni malonogometni turnir "Petar Pavić" pod pokroviteljstvom općinskog načelnika i mjesne zajednice na kome je nastupilo sedam momčadi, a koje su se nadmetale u ozračju pravoga fair-playa. U finalnoj utakmici Donja je Vijaka svladala Krčevine, a obje su momčadi (iz nagradnog fonda što im je pripao) dale značajne donacije za akciju obnove doma kulture u Vijaci, koja je u tijeku. Kad su u pitanju muzičari koji su tijekom tri večeri zabavljali okupljene u Vijaci donatorsku je gestu učinio i Radmilo Zekić odrekavši se kompletnog honorara u korist akcije mjesne zajednice, a druge su dvije večeri svojim nastupima obilježili Arnela Botić sa svojim bendom te vijački prijeratni popularni sastav "Kratki spoj", čija su okosnica bili i ostali braća Franjkić, održavši igranku u duhu prošlih vremena.

S. P.

SVEČANO NA BRGULAMA

SUSRET I PLANIRANJA

U

selu Brgule, dana 5. kolovoza 2018., održan je zavičajni susret raseljenih žitelja ovog sela, ali koji je ovoga puta imao i službeniji karakter. Naime, tom je prilikom osveštena (blagoslovljena) novoizgrađena crkva svetog velikomučenika Pantelejmona, a čemu je prisustvovao pomoćnik ministra za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske Radovan Grajić. Uz njega je na ovom skupu bio i načelnik općine Vareš Zdravko Marošević.

Kako je prenijela Alternativna TV iz Banje Luke, odnosno njezin internetski portal – a po izjavi ministra Grajića – Vlada Republike Srpske izdvojila je 50.000 KM općini Vareš za popravku putne infrastrukture kako bi se Srbi povratnici mogli vratiti na svoja predratna ognjišta. Grajić je također kazao da mnoge općine u Federaciji BiH ne pomažu povratak Srba, za razliku od općine Vareš koja je pokazala dobru suradnju, te dodao da je ključ problema u nadležnim ministarstvima na razini BiH i FBiH. "Srbi moraju da traže sve ono što im pripada, a BiH mora da reaguje i pomogne im u povratku", naglasio je Grajić te izrazio nadu da će taj proces krenuti u Brgulama, najviše zahvaljujući načelniku Maroševiću.

A Općini je Vareš i njezinom načelniku od strane arhijerejskog namjesništva u Sarajevu na ovom skupu dodijeljena zlatna plaketa s likom sveštenomučenika Petra dabrobosanskog, za doprinos izgradnji hrama na Brgulama.

S. P. KOLOVOZ 2018.

BROJ 284

Novosagrađeni pravoslavni hram

7

ZAVIČAJNA OKUPLJANJA

GUTLJAJ VODE S IZVORA Susreti jednom godišnje u vrijeme ljetnih odmora u nekoliko sela vareške okolice postali su ciklusom koji se ponavlja. Stoga nije lako svaki puta u njima pronaći nešto novo i drugačije, ali kad se toliko emocija donese i oslobodi na jednome mjestu to je ipak vrijedno zapisa, ma koliki on bio. Gdjekad se javi problem i sa činjenicom da se termini susretâ podudaraju, jer sve je to tempirano u tri vikenda na prijelazu iz srpnja u kolovoz pa postaje nemoguće posjetiti svako izletište, pogotovu u predvečerje kad je zabava na vrhuncu.

Ali koliko može obići jedan čovjek na terenu, toliko će ostati zapisano i iz ovog ljeta (s tim da su župe Vijaka i Borovica zastupljene kroz izvješća o proslavi patrona, a sela Pržići i Oćevija kroz manifestacije – harmonikijadu i pekijadu – koje su okupile njihove žitelje, ali i privukle goste).

M. Marijanović

N

ekoć je sezona vareških susreta otvarana okupljanjem na Mrestilištu i to zapravo nije bio ničiji susret, a opet bio je svačiji. No, to nije zaživjelo, kao što nisu uspjeli opstati ni neki seoski su-

sreti, primjerice na Diknjićima (Rasadi) ili na Pogari (Salakuša), a sjetimo se i pokušaja održavanja "krovnog" susreta za sve Varešane, na Mekušama pa u župnom dvorištu, koji su isto bili kratkog daha. No, opstali su samo najuporniji, a u takve se zasigurno ubraja potočki susret na Vran-

kovcima, iako su organizatori na kušnji otkako im petu godinu zaredom nepovoljne atmosferske prilike mrse račune.

Tako se desilo i ove godine, 22. srpnja, kada je u trenucima izvlačenja tombole pljusak primorao sve one koji su bili bez bivaka i šatora da se neplanski oproste od druženja, a naprasno su se spakirali i muzičari jer kad na Vrankovcima zagrmi – nema dalje.

Kako je rečeno već, neka su okupljanja zgasnula, ali ove je godine bljesnulo jedno novo. Bilo je to u subotu 28. srpnja. Na inicijativu Ljubice Pavlić u restoranu "Kugla" sabraše se žitelji, bivši i sadašnji iz tri naselja koja se protežu uz cestu od tunela do prijevoja Salaš, a to su Ponikve, Osoje i Zvijezda. Ideja se pokazala opravdanom jer se na srdačnom druženju zatekao dvostruko veći broj ljudi od najavljenog. Okupljene je došao pozdraviti i podržati općinski načelnik Zdravko Marošević, ocijenivši kako je dobro da se zavičajne veze čuvaju i obnavljaju, pa da se iz njih rodi poneka korisna akcija, da ne ostane sve samo na razmjeni emocija i životnih pri-

Okupljeni na susretu u Ponikvama

Trgovinska radnja

N na

Vareš školski pribor • udžbenici • knjige • uredski materijal • suveniri

ul. Čaršija bb

darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja

vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179

8

BROJ 284

KOLOVOZ 2018.

Na Zarudju: Zita Babić (84)...

...a i novi naraštaji

ča. Donio je informaciju da se u istom trenutku održava i redoviti javornički susret na obližnjem obronku, kao i susret na Kopijarima.

To je vikend kada svoje susrete održavaju i Mirjani, a oni to rasporede na tri dana za koje postoji već ustaljen program.

Od druženja i glazbene večeri petkom u domu kulture, zatim mise za pokojne subotom i finalnog druženja na izletištu ponad sela koje se održi nedjeljom. Mirjani se ističu po tome što uz svoja druženja uvijek osmisle i provedu neku akciju na dobrobit sela, iako je ono suočeno s istim

problemom kao sva druga, a to je sve manji broj žitelja u ostatku godine. Istoga je vikenda ostatak Vrovine zaokupio "samit" harmonikaša, održan u pržićkom domu kulture u subotu 28. srpnja.

Naredne subote, 4. kolovoza, na svom izletištu Obla Glava okupiše se mještani Strice i Zarudja. Lani se njihov termin podudario s mladom misom u Oćeviji, a uz to se ljetni dan najednom pretvorio u jesenji i ne ispade po planu. No, zato se ove godine nadoknadilo. Vrijeme bilo blagonaklono, šuma se uzmirisala od grilova i ražnjeva, kolo se rasteglo, tombola dobro prodala. I nadasve, u goste došli Oćevci da odmjere snage s domaćima na nogometnom terenu. Ulog – gajba piva i stotinu ćevapa. Igralište pokratko, a opet bolje nego da je veće. Igralo se natjecateljski žustro, ali pobjednik nije riješen do zadnjeg zvižduka suca s Pogari. Nakon 3:3 ništa produžeci, pristupilo se izvođenju penala. I slaviše na kraju domaćini, ali svoju nagradu dakako podijeliše s rivalima, s kojima gaje slično drugarstvo i u vrijeme poklada.

P

osljednje subote mjeseca srpnja, u domu kulture na Pržićima održan je susret harmonikaša vareške regije – harmonikijada, koja je okupila stanovništvo Vr(h)ovine, Vareša i šire.

Već je duže vrijeme postojala inicijativa za susretom svirača harmonike koji bi se okupili na jednom mjestu i razgalili publiku, a koja je konačno realizirana zahvaljujući predsjednici MZ Pržići Jasni Mirčić i Zdravku Drmešiću, kao organizatorima ove revije.

Na harmonikijadi, koja je koncipirana kao igranka, nastupilo je sedam harmonikaša, kako veterana, tako i mladih snaga, te mlada gitaristica Karla Malbašić, a sve uz vokalnu pratnju Zehrida Cigure. Kupovinom ulaznice posjetitelji su si osigurali objed i veselje uz glazbu, a sama organizatorica Jasna Mirčić u izjavi za naš list istaknula je svoje zadovoljstvo prihvatom ove ideje i odzivom koji je premašio njezina očekivanja, te s entuzijazmom najavila kako bi "harmonikijada, posljednje subote mjeseca

Na pozornici pržićkog doma

srpnja", mogla postati tradicionalna manifestacija. Potrebno je reći kako je

95,

KOLOVOZ 2018.

Hz

3 i 101,1 M

ovom događaju nazočilo oko 250 ljudi, što je zaista lijepa brojka.

V. Ruf

HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 284

9

PEKIJADA 2018.

ZAJEDNIŠTVO NA DJELU izvedbu. Mobilni su bili i mladi vareški tamburaši pod vodstvom Igora Hingera, odjeveni u narodne nošnje, te su zabavdržana je evo i treću godinu pekijada ljali društva oko njihovih stolova i ložišta. u Oćeviji, dana 11. kolovoza 2018. U Dim se vijao iz svih kutaka lokaliteta dvije riječi kazano: očekivano us- Banje, a koji zbog svoje prirodne lokacije i pješno – kako se i naviklo od organizatorâ drvene infrastrukture nalikuje etno selina čelu sa Zdravkom Barkićem. Jedini fak- ma, što je u novije vrijeme sve privlačnije. tor koji nije u domeni organizacije, atmo- Ako se po nečemu zapada u rutinu onda je sferske prilike, također su na kraju dobro to zauzimanje istih pozicija od strane veposlužile, mada se činilo da bi začas mo- ćine ekipa koje su već redoviti sudionici glo preokrenuti. Broj posjetitelja bio je, pekijade. Parkiranje i promet nadziraše po slobodnoj procjeni, podjednak prošlo- redari, jer prostor je uz cestu ograničen a godišnjem. Broj ekipa za natjecanje u ima vozača s nedostatkom vještine i odspravljanju jela ispod peke također na govornosti koje nije lako ustrojiti, međulanjskoj razini. Bilo bi njih i više da se to tim nisu zabilježeni naročiti problemi. I omogući, ali već je i brojka od trideset ono glavno što treba ostati primijećeno – tanjura s mesom i krumpirima, koje treba policija neupadljiva i potpuno nezaposlekušati i ocijeniti, za članove tročlanoga na. A ljudi i ćudi svakakvih, u kombinaciji kulinarskog žirija gornji limit. U žiriju su s alkoholom i muzikom, i možda nekim bili profesionalci: Hamid Kurjaković, donesenim frustracijama... Čedomir Pavlić i Sead Čatić. Prisutne je Pekijada je zanimljiva stoga što privlazabavljao bend "Besane noći" iz Ilijaša, či i okuplja različite tabore i društva, a uz koji je primao pohvale za repertoar i međunarodni ima i svenacionalni karakter na domaćem planu. Najviše je ekipa, bezmalo polovica, i ove godine bilo s područja vareške općine, njih 14. Iz drugih gradova BiH šest ekipa (Tuzla, Breza, Semizovac, Doboj Jug i dvije iz Sarajeva), iz Hrvatske također šest (Zagreb, Osijek, Požega, Vodice, Pleternica i Zaprešić) i iz Srbije dvije Međunarodno slavlje – s pekom kao pobjedničkim trofejom

M. Marijanović

O

10

BROJ 284

Gosti su čašćeni i degustacijom vareških domaćih proizvoda

(Bačka Palanka i Sremski Karlovci). Par ekipa je bilo miješanog sastava. Na proglašenje pobjednikâ kao ključni trenutak pohrlilo se sa svih strana, jer natjecateljski dio u velikoj je mjeri ozbiljno shvaćen. Uzorci su pred žiri stizali s brojčanim oznakama da bi se osigurala regularnost i potpuna nepristranost. Nagrade je u vidu oćevskih kovačkih proizvoda uručio Zdravko Barkić i to ovim redom: za najbolje dekoriran tanjur ekipi udruge antifašista i boraca NOR-a Vareš, za najbolje dekoriran stol uz ložište ekipi etno kuće "Bello" iz Pleternice, a za pripravljeno jelo treće mjesto pripalo je ekipi Vrovine iz Vareša, drugo ekipi udruge nositelja ratnih odličja (Vareš, Usora i Žepče) te prvo s kompletnom pekom kao najvrjednijom nagradom mješovitoj ekipi "Double Bubble", nominalno iz Zagreba, a koja potom u duhu širenja prijateljstva osvojenu nagradu poklanja ekipi iz Nove Gajdobre kraj Bačke Palanke. Tada je nastalo njihovo zajedničko veselje uz harmoniku nakratko odgodivši završetak protokola i nastavak općeg veselja.

U svome je kratkom završnom obraćanju Zdravko Barkić zahvalio svima, napose sponzorima, te ukazao da pekijada ima i natjecateljsku stranu, ali da je iznad svega treba shvatiti kao priliku za dobro druženje s ljudima i zabavu u prirodi. Da je u tome smisao i bit onoga što Oćevija uspješno dalje promovira (kao sredina koja nema kompleksa od drugih i drugačijih) potvrđuje detalj koji našem oku nije promakao: u Mije Vijačkića poznatijeg kao Mudri pod istim krovom na noćenju i za istim stolom uz zdravicu kraj Oćevice smješteni Vojvođani i Slavonci.

KOLOVOZ 2018.

FENOMEN ZVANI 'VATRENI'

SA SREBROM ZLATNOG SJAJA Polovicom srpnja okonča se 21. po redu Svjetsko nogometno prvenstvo, po mnogo čemu povijesno; rušene su predrasude, pomicane granice, događala se čuda. No, ne i ono najveće, koje bi srušilo vječitu dominaciju uskog kruga "predodređenih". Jer, istini za dušu, većina selekcija posluži tek da se priredba učini što šarenijom, a novac i slava naposljetku se sliju, baš čudno, uvijek manje-više istim kanalima. Malo pretekne i kome sa strane, slično kao hazarderu u kasinu, da mu se početnička sreća osladi i učini beskrajnom. A onda se za svaku gorčinu, do sljedeće prilike za četiri ljeta, uplakanu naciju tješi na jedini preostali način – lopta je okrugla, i to je nogomet...

No, jedna je nacija nakon ovog prvenstva slavila kao nikad i to je palo u oči cijelom svijetu. Hrvati su, naime, nadmašili sami sebe. A kako se to slavlje dijelom prelilo i na našu zemlju i na hrvatski korpus u BiH, iz kojeg su uostalom potekli pojedinci u nogometnoj selekciji Hrvatske, tako ovom povijesnom sportskom uspjehu treba dati pripadajuću važnost.

Piše Mladenko Marijanović

Nogometna bajka Nogomet bi u suštini trebao biti igra, kao što je to bio i ostao na olimpijskim igrama gdje je prvi put uvršten 1900. godine. No, kad se bolje shvatilo njegov potencijal, godine 1904. formirana je krovna nogometna organizacija FIFA, koja otad drži pod čvrstim okriljem ovo najmasovnije, najpopularnije i najutjecajnije sportsko natjecanje na planeti. A nogometna prvenstva svijeta (ili, popularnije rečeno – mundijali) igraju se od 1930. godine, uz prekid kontinuiteta i preskočena dva turnira u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Od prestiža i zanosa s kakvim se igralo pa negdje do 1970-ih godina, nogomet je evoluirao i u najprofitabilniji sport. Komercijalizam je taj koji danas najviše oblikuje i diktira ovu igru, stalno podižući ljestvicu i šireći formate natjecanja da se zgrne još više novca, pa menadžeri iscrpljuju nogometaše do krajnjih granica, a uz objašnjenje da se to poduzima prvenstveno zbog užitka publike. U krugu oko tog velikog kolača u prvim su redovima uvijek isti bosovi, oni iz najvećih klubova na starom kontinentu, koji na nogometnoj pijaci prigrabe sebi svu prvoklasnu "robu" licitirajući s desecima milijuna eura, a u pozadini svega obrću se milijarde. U takvoj konstelaciji i najbolji klubići iz zemalja u kojima nogomet nije grana industrije nemaju nikakvih šansi na široj sceni, ali stvari su ipak malo drugačije kada se prebace na razinu reprezentacija, odnosno na kontinentalna prvenstva i na koncu svjetsko koje predstavlja nogometni Mount Everest.

Pa kad je selekcija Hrvatske na ovogodišnjem mundijalu u Rusiji izborila nastup u finalu, već je to proglašeno svjetskim nogometnim čudom. Čudom jer su otpale, ili ih je sama izbacila, neke zemlje koje imaju više registriranih nogometaša nego Hrvatska ukupan broj stanovnika i čudom jer Hrvatska nogometna liga značajno zaostaje za vodećim europskim i iz nje su uostalom u reprezentaciju ušla samo dva nogometaša, ali uz dvadesetak internacionalaca koji su se pokazali vrhunskim borcima i profesionalcima u dresu s nacionalnim grbom, što je opet treće čudo, jer novca već imaju dovoljno, popularnosti također, a i klupskim trenerima nije pravo kad se oni prekomjerno troše mimo klupskih mečeva.

KOLOVOZ 2018.

Samo pak finale svjetskog prvenstva, kazivali su njegovi sudionici, jedan je od onih događaja čije veličine čovjek nije svjestan dok se događa; tek kada prođe i kad se poslije nanižu godine shvati što je to bilo, čitajući nogometne anale. A u takvu lektiru sportski novinari cijele kugle zemaljske ovog su ljeta upisali zemlju koja je nogometu vratila dašak romantizma i neki stoga staviše u naslov: Hrvatska je ispisala najljepšu bajku u povijesti Svjetskog prvenstva!

Na putu od 6 pobjeda Hrvatska je selekcija od početka turnira postavila pred sebe jednu internu zadaću – razbiti komplekse koji su je opterećivali unatrag dva desetljeća. Pobijediti u prvom duelu u skupini, to je bio prvi imperativ, a onda još veći proći prepreku u prvoj utakmici nokaut faze. Dalje se već apetit sam otvarao – nadmašiti uspjeh iz 1998. kad je reprezentacija na mundijalu u Francuskoj osvojila broncu. I sve je to hrvatskim nogometašima ovoga puta pošlo za nogom.

Prvo su se odmjerili s Nigerijom. Afrikanci su nekoć na velikim natjecanjima ostavljali dojam atletskih trkača koji kao po savani masovno glavinjaju naprijed, pa onda svi tako nazad, međutim ta su vremena prošla. Svejedno, Hrvatska je bila bolja i konkretnija te upisala pobjedu. Vrativši samopouzdanje, Hrvati se u drugom kolu sudaraju s favoriziranom Argentinom i iz tog meča izlaze posve neokrznuti. Selekcija u kojoj igra, po mnogima, trenutno najbolji igrač svijeta Lionel Messi, loptu je vadila iz mreže tri puta te uslijed golemih frustracija obilježila utakmicu nesportskim potezima, a argentinski trener izvodio je takav performans kraj terena da bi takvu ličnost malo tko poželio na svojoj klupi. Blistavu seriju hrvatska izabrana vrsta nastavlja i u trećoj utakmici grupne faze kada svladava Islanđane s praktički pričuvnim timom. Island je, pak, zanimljiva nogometna priča: ta zemlja ima stanovnika koliko jedno Sarajevo, a nogometaši su pretežito amateri i ovo im je bio prvi nastup na svjetskoj sceni.

No, ostavili su velikog pečata na prvenstvu Europe dvije godine ranije i njihova je glavna odlika defanzivna igra s kojom su u kvalifikacijama za Rusiju ipak pretekli Hrvatsku u skupini, no na mundijalu su poklekli.

BROJ 284

11

FENOMEN ZVANI 'VATRENI' Ta vrsta nogometa odnosno opsesivno čuvanje vlastitih vrata, sjeckanje igre prekršajima i stalnim izbacivanjem lopte izvan terena, pa onda vrebanje šansi iz (polu)kontri ili prekida – koju su "patentirali" Grci i na takav način, a uz zvižduke nogometne javnosti osvojili Euro 2004. godine – često se naziva i antinogometom. No, priznaje se samo rezultat, ne i ljepota igre, pa mnoge nogometne škole gaje takav pristup, osobito kada su svjesne svoje tehničke inferiornosti. A takva je jedna momčad čekala Hrvatsku u osmini finala: neefikasna, ali tvrda Danska.

Zadnju utakmicu u svojoj grupi Danci su proveli dangubeći na terenu skupa s Francuzima i to je, nadasve, bio jedini od 52 susreta u Rusiji koji je završio bez pogodaka.

Danci su dakle u grupnoj fazi postigli svega dva gola u tri utakmice, naspram hrvatskih sedam, i stoga odlučili naprosto kampirati pred svojim kaznenim prostorom. Svoje su "napadačke ambicije" bacili na preskakanje igre i traženje šansi iz prekida. U tome im je okosnica bio (inače neuvjerljiv) branič čija je glavna specijalnost ubacivanje lopte iz auta u protivnički peterac. Uspješe Danci time iznenaditi hrvatsku obranu i stigoše već u prvoj minuti do traljavog pogotka, uz još desetak tako stvorenih (polu)prilika jer su hrvatski igrači ponavljali tu grešku s autom, a nakon izjednačenja ni sami više nisu mogli probiti danske barikade. Skandinavce su uspjeli eliminirati tek nakon burnih jedanaesteraca.

Uslijedio je četvrtfinalni meč s Rusijom pred njezinom publikom. Hrvati su, da sebi olakšaju i stvore prednost, jurnuli u tu utakmicu s četiri napadača, ali demonstracija moći nije uspjela nego su čak Rusi prvi zatresli mrežu. Nakon poravnanja utakmica je otišla u produžetke; Hrvatska pokazuje premoć i dolazi u vodstvo, ali potom posustalim Rusima ipak dopušta izjednačenje na jedini mogući način – iz prekida. Slijedi nova drama s penalima; vratar Danijel Subašić ponovo je čudesno dobar, a Ivan Rakitić još jednim suverenim izvođenjem posljednjeg udarca s bijele točke šalje "kući" i igrače domaće selekcije, da završnicu SP-a gledaju uz TV. U polufinalu su naspram Hrvatske poslovično prepotentni Englezi s već upisanom pobjedom. Računaju na umor hrvatskih igrača kao dodatnu olakšicu i o sebi govore da su pred izvršenjem velike misije – osvajanjem Svjetskog kupa, na koje čekaju još otkad su bili domaćini 1966. Štoviše, Švedska je u anemičnom četvrtfinalu Gordom Albionu pružila tako slab otpor da je bilo bruka vidjeti statistiku nakon utakmice; igrači obje selekcije oba su poluvremena faktički prehodali. No, iz hrvatskog su tabora najavili da se ne kane braniti nego boriti za pobjedu, ali malo je tko u to vjerovao, pogotovu nakon još jednog lošeg otvaranja utakmice. Tek što se igrala peta minuta jedan jeftin prekršaj nadomak vlastitog šesnaesterca – a englesko je najmoćnije oružje vazda bilo prekid – i Hrvati su ponovo u minusu kojeg valja stizati.

To je treća utakmica nokaut faze, ali oni se treći put vraćaju i treći put vode utakmicu u produžetke! Statistike u tom trenutku kažu: na prste jedne ruke mogu se izbrojiti reprezentacije koje su na svjetskim prvenstvima uspijevale izdržati takav tempo i pobjeđivati do finala. Englezi, čija je selekcija bitno mlađa i svježija, rasrđeni su što se moraju dodatno mrcvariti ali još uvijek uvjereni da je finale njihovo, međutim na hrvatskoj je strani psihološka prednost nakon zgoditka u poodmaklom drugom poluvremenu. I kad su se penali još jednom činili gotovo izvjesnim, ipak pade pogodak. Mario Mandžukić Veliku je Britaniju bacio u šok. Dok u ludom slavlju hrvatskih igrača onkraj terena i oboreni fotoreporter dobiva neslućenu minutu slave, protivnički tim pokušava sâm igrati i kreće s centra prema golu usam-

12

ljenog Subašića, što je također bila rijetko viđena scena. Uglavnom, izdržali su Hrvati do zadnjega sučeva zvižduka i toga časa postadoše apsolutni hit mundijala.

U predvorju raja Veliko finale u Moskvi zakazano je za nedjelju 15. srpnja 2018. Hrvatska u njemu, a na njenoj strani emocije većine nogometnog svijeta, dok veliki vrte glavom smatrajući kako maloj naciji kao što su "tamo neki Hrvati" naprosto ne bi smjelo pripasti mjesto na tronu jer to bi onda bio svojevrsni presedan. Bez obzira na to koliko srčano i dopadljivo igrali. Samo je osam nacija u tom ekskluzivnom društvu osvajačâ naslova: Urugvaj, Italija, Njemačka, Brazil, Engleska, Argentina, Francuska i Španjolska. A one su međusobno igrale većinu polufinala i finala, tako da je Hrvatska već u predvorju raja, i dosta joj.

Povrh svega, umorni hrvatski asovi za sobom imaju de facto utakmicu više jer su triput igrali produžetke. Predvodi ih intuitivni 33-godišnji Luka Modrić, o čijem usponu do vrha mediji donose romantične napise te prilažu fotografiju maloga pastira; nekoć ga sasvim drugim povodom snimio BBC kako pod Velebitom čuva ovce od vukova. Francuska, bivša kolonijalna sila, uvoznica je nogometaša "bez carine" sa sjevera Afrike i domogla se crnog dragulja kakav nije viđen od Peleovih dana. Ime mu je Kylian Mbappé i ima tek 19 godina. Opako je brz.

Hrvati najavljuju ostaviti srce na terenu, Francuzi glume da ih respektiraju. Međutim, već je viđeno da se neke selekcije ne žele uopće trošiti i nadmetati, čak i onda kad su favoriti; ponašaju se provokatorski jednostavno čekajući da se protivnik namuči igrajući sam, pa će prije ili kasnije kazniti njegove pogreške. Što je paradoks, slična je taktika i kod autsajdera koji apsolutno ne žele posjed igre niti kontrolu sredine terena, nego čim sudac označi početak utakmice oni loptu ostave i otrče u blok, a onda iz njega jurišaju u bjesomučne kontre ili se mole božici sreće da protivnika slučajno pogode loptom u ruku unutar kaznenog prostora.

BROJ 284

KOLOVOZ 2018.

fazu, ali kako joj se događalo da protivnik uvijek povede, manjeviše olako i to u sve četiri utakmice...? Ili, hajde da se našalimo, možda je to trebalo kao okidač da proradi inat...

Izgubili, a slave

Trikolori, međutim, nisu naivni da se uzdaju u čistu sreću; imaju jednu od najjačih europskih liga i znaju trikove. Jednog je takvog ubrzo izveo njihov najbolji napadač Antoine Griezmann kad je pao gdje mu je najbolje odgovaralo pred kaznenim prostorom. Izvede zatim slobodan udarac i Mandžukić je tragičar jer glavom očeša loptu koja završi iza Subašića. Deset minuta kasnije Hrvatska je onakva na kakvu smo navikli, opet ustaje iz nokdauna, poravnava čisto i odlučno. Ali nakon novih deset minuta penal za Francuze, oko kojeg se argentinski sudac Nestor Pitana tobože skanjivao pregledajući VAR, međutim to je baš ono što Galski pijetlovi trebaju i Griezmann je (pre)siguran egzekutor za novo vodstvo. Vatreni imaju još posljednje poluvrijeme ne bi li to sustigli i preokrenuli. Navališe igrati i pritiskati, ali dvije greške i u roku od šest minuta sjedoše im u mrežu još dva neumoljiva pogotka. Na koncu Mandžukić (još jednim) bizarnim golom, uslijed blamiranja opuštenog francuskog vratara, postavlja konačan rezultat 2:4 i postaje dvostruki strijelac, ali onaj prvi gol nikad nitko ne bi sebi poželio. Prekasno je bilo više za hrvatska čuda i vraćanja, a sreća je svakako toga dana bila na drugoj strani. Na strani hrvatskog nacionalnog tima bila je jedino sva moguća statistika iz meča, osim postignutih golova. I sami su Francuzi bili u stanju iznenađenosti, i to već nakon prvog poluvremena u kom su upisali dva zgoditka a imali tek jedan udarac u okvir vrata. Ali i to je uspjeh, čak još veći – trijumfirati na autoritet.

Mnogi su neutralni nogometni znalci još iste večeri osuđivali procjene argentinskog arbitra, koji je s dvije poklon-prilike Trikolorima trasirao put u glatku pobjedu, međutim bilo kakva lamentiranja lišena su smisla pa je i sam Zlatko Dalić, neki će reći – odveć krotki hrvatski izbornik, odbio naknadne diskusije o sucu i suđenju. A ni srebro nipošto nije neuspjeh, osobito kad se pošteno sagleda inspirativnu borbenost Hrvata na ovom prvenstvu, no da je ostalo materijala za svekolike stručne analize i za "generale poslije bitke", nesumnjivo jest. Naime, lijepo je bilo za nogomet i njegovu draž, pa i za opise u povijesti, gledati sa strane sve te obrate u epskom prolasku hrvatske selekcije kroz nokaut KOLOVOZ 2018.

Dan poslije, kad su se kapetan Modrić (sa zlatnom loptom kao najbolji igrač mundijala u Rusiji) i njegovi suigrači vratili u zemlju dočekani su u Zagrebu kao nacionalni heroji, čak bolje nego svjetski prvaci na Jelizejskim poljanama u Parizu. Uspoređujući te dvije situacije neupućen bi se zapitao tko je zapravo osvojio titulu. Strani su mediji izvještavali iz hrvatske metropole da nikad u povijesti jedna zemlja nije tako slavila izgubljenu utakmicu te su se, prema reakcijama iz Pariza, francuski nogometaši na to ljutili što se njih prebrzo dovezlo pred noge predsjednika da prime državna odlikovanja. Hrvatska predsjednica, pak, od takve je ceremonije morala naprasno odustati jer su Vatreni od zračne luke do glavnoga trga udarili na bujicu oduševljenja duž gradskih avenija i putovali otvorenim autobusom dulje od pet sati, a još ih je na nikad krcatijem Trgu bana Jelačića i u obližnjim ulicama čekalo, prema procjeni policije, preko 200 tisuća ljudi.

Svaki medij koji drži do sebe imao je toga dana svoga čovjeka na terenu, u samoj žiži na trgu. Kod emitera uživo, koji su s reportažnim kolima u rano jutro ugrabili pozicije malo iskosa nadomak centralnoj bini, stvori se nekako mjesta i za Bobovčev fotoobjektiv; između kamera ruske TV N1 i britanskoga Sky Newsa. U masi, svako malo netko kolabira i hitne službe jedva se probijaju, ali nitko ne odustaje i euforija ne posustaje. Animatori se dovijaju, jer bend Zaprešić boysi ne može sâm, sa svoja tri navijačka hita, održati naboj satima, a zrakoplov s igračima kasni i tek što je nadletio glavni trg u počasnoj pratnji dvaju vojnih lovaca – Krilâ Oluje. Nitko tada još ne sluti koliko čekanja predstoji i da će se na trgu zamrknuti. Građanska pristojnost strane izvještače ostavlja bez teksta, pogotovu kad se dočulo za divljanje na pariškim bulevarima gdje slave pobjednici. Tamo su i dva poginula, u Zagrebu jedva četvoricu uhitilo zbog nekakva narušavanja reda i mira, a pola je milijuna ljudi posvud okolo u navijačkom transu. Iz Hrvatske odlaze fantastične slike u svijet. I, kad će već suton, napokon se Vatreni dokopaše bine i zapljeskaše oni publici. Planuše baklje, zavijoriše zastave, poletješe uvis i konfeti i čaše piva, erupcija oduševljenja zahvati masu koju je satima cicalo sunce, a onda još i kupala kišica. I za onoga tko možda nije navijač, bijaše to sve skupa jedinstven doživljaj...

U Hrvatskoj je uspjeh nogometne reprezentacije i taj povijesno najveći sportski rezultat osnažio nacionalni ponos, a kad bi se s takvim žarom pola milijuna ljudi diglo na noge za još kakvu svrhu, na opću dobrobit, pa mogli bi zemlju prevrnuti. A o to sunce pokušavao se ogrijati i jedan dio populacije u BiH jer u hrvatskoj selekciji, pored samog izbornika, dvojica su prvotimaca rođenih u BiH i još dvojica koji po roditeljima vuku bh. podrijetlo. No, maliciozni na to staviše primjedbu: dok njihova zemlja propada, bh. Hrvati (za drugu) navijaju. Na žalost po takve, sportsko navijanje ne spada u klasu nekakvih prava koja bi se moglo uskratiti, nego je ono stvar unutarnjeg osjećaja ili simpatije i nije kažnjivo sve dok je civilizirano. Što se tiče hrvatskih Vatrenih, oni su stigli do nogometnog stabla spoznaje, a tamo je malo tko bio. Njihova poruka naciji na fanatičnom dočeku glasila je: niste normalni! Doista, kakvom bismo lu-dilu tek svjedočili da su postali nogomet-ni prvaci svijeta – i formalno!?

BROJ 284

13

DEJAN LOVREN U RODNOM KRAJU:

MOJ DUG KRALJEVOJ SUTJESCI M. Marijanović

N

akon što su nogometaši hrvatske reprezentacije uz velike ovacije dočekani u Zagrebu, veselju nije bio kraj nego su im kroz naredne dane priređeni dočeci u njihovim rodnim mjestima. A dvije su takve fešte priređene i u BiH: izborniku Zlatku Daliću u Livnu i, posljednji u nizu, doček Dejanu Lovrenu u rodnoj Kraljevoj Sutjesci (prethodno su ga s oduševljenjem dočekali i građani Karlovca u kome je proveo značajno životno razdoblje).

U ljupkoj sutješkoj varošici dana 26. srpnja 2018. na platou ispod franjevačkog samostana, uz transparent "Dobro nam došao, Dejane", okupilo se oko 500 ljudi u navijačkom ozračju kakvo nije nimalo zaostajalo za drugim i većim mjestima. Nogometaš je kasnio zbog službenog prijema kod čelnih ljudi općine Kakanj, a na dolasku ga je dočekala bura oduševljenja i bakljada.

Kao domaćin, Lovrena je pred okupljenima pozdravio fra Željko Brkić, gvardijan sutješkog samostana u koji je hrvatski reprezentativac nakon navijačkog dočeka svratio zajedno s roditeljima Sašom i Silvom na razgovor o stanju i životu u mjestu.

A na dočeku se obratio kazavši da mu je srce jednako ispunjeno kao da pred sobom vidi istu onu masu od 500 tisuća ljudi u Zagrebu. "Hvala vam od svega srca, jako sam uzbuđen u ovim trenucima jer lijepo vas je vidjeti u ovolikom broju. Neke stvari se ne mogu i ne smiju zaboraviti i kamo god idem po svijetu, ja svima kažem odakle dolazim, a to je Kraljeva Sutjeska i uvijek se sjetim kako su me otac i majka držali pred ovim samostanom u krilu, a tu sam se i krstio. Stoga pozdravljam sve fratre iz ovog samostana", poručio je Lovren, dodavši: "Ovo što smo u Rusiji napravili, to je dar hrvatskom narodu i svim Hrvatima, bilo da su u domovini ili u cijelom svijetu". Gvardijanu je potom poklonio svoj reprezentativni dres s brojem šest i onda je na koncu svoga obraćanja obznanio kako namjerava u Kraljevoj Sutjesci izgraditi starački dom, što je izazvalo odobravanje i ponos. Lovren se, inače, uz još neke vodeće igrače hrvatske reprezentacije i ranije iskazivao na humanitarnom planu, ne želeći se eksponirati pritom.

Na kraju je zavladala velika gužva u kojoj je svatko ponaosob nastojao doći u blizinu nogometaša svjetske klase, fotografirati se, dobiti autogram. A kad su ga zaštitari, nakon polusatne opsade obožavatelja, konačno maknuli u samostan, to je bila prigoda i za naš kratki intervju. Kao netko tko je prvi put potrčao za loptom u Sutjesci pod drevnim Bobovcem, Lovren je spremno pristao svoj jedini intervju u Bosni dati listu koji baštini slavno ime kraljevskoga grada. Pa pročitajte u nastavku. n Dejane, u najkraćem – osobni dojmovi s nogometnog prvenstva svijeta. o Prelijepo iskustvo koje nikad neće biti zaboravljeno, pogotovo taj rezultat koji smo napravili. I onda svi ti dočeci, pa evo i ovaj, to je nešto nestvarno. To ćemo zauvijek nositi u srcima. I to zlato je bilo blizu, i taj trofej, ali je trebalo i malo sreće, bila je ona uz nas do finala, međutim mi moramo biti i s ovim vrlo zadovoljni. Otišli smo s prvenstva podignute glave.

14

Dejan Lovren rođen je 1989. godine. Njegov put iz Kraljeve Sutjeske u svijet počeo je ratnim izbjeglištvom u četvrtoj godini života, kada je s obitelji privremeno završio u Njemačkoj. Profesionalnu nogometnu karijeru počeo je u zagrebačkom "Dinamu" s kojim je dvaput osvajao naslov prvaka Hrvatske i jednom Kup, a zatim je igrao za "Olympique" iz Lyona s kojim je osvojio francuski kup, te u "Southamptonu" u Engleskoj. Trenutno je igrač "Liverpoola", finalista ovogodišnje Lige europskih prvaka.

Ovaj je engleski klub o životnom putu svog sjajnog stopera prošle godine dao snimiti dokumentarni film pod naslovom My Life as a Refugee. n Doček u Hrvatskoj: jeste li se takvome nadali? o Očekivali jesmo neki doček, ali onakav broj ljudi sve nas je totalno iznenadio. Tek smo počeli shvaćati kolika je podrška bila kad smo se našli u doticaju s ljudima. Mene je jedna žena zagrlila i plakala od sreće, rekla mi je da joj je muž poginuo u ratu za Hrvatsku, primila me za ruku i poljubila, kazala mi: hvala vam, vratili ste nas u život. I to je meni značilo sve, više od osvojenog prvenstva bitno je da smo ispunili srca naših ljudi. n Može li se taj tako slavljeni sportski uspjeh korisno reflektirati na društvo? o Mi kao nogometaši imamo neku influencu na ljude, imamo onu dječicu kojoj smo mi idoli, ali na onu ostalu, širu populaciju nemamo, međutim sada smo napravili jedno zajedništvo i naši ljudi su disali zajedno kroz ta 53 dana Prvenstva. To bismo trebali iskoristiti i napraviti jednu pozitivnu priču za budućnost.

Ne samo za promociju zemlje nego da gradimo bolje društvo i bolje odnose. Znači, da ne zaboravimo sve ovo tako lako i svu patnju koju smo prošli kao narod. Mi smo kao nogometaši dali sve od sebe i pokazali kako se može. n Evo i Kraljeva Sutjeska itekako je ponosna, a danas je čula da će dobiti i dom za starije i nemoćne osobe... o Znaš šta, nikad neću zaboravit svoje korijene, otkud dolazim, tko su mi mama i tata i kakav su život prije imali. Zato se ovdje i vraćam, imam i ovdje svoje prijatelje. Ja se ponosim ovim mjestom i kad kažem negdje da sam iz Kraljeve Sutjeske, pred onima koji ne znaju gdje je to, ja im onda pokažem sliku ovog prelijepog mjesta i samostana. Ljudi tada ostanu oduševljeni. Žao mi je da u današnje vrijeme nema malo više naroda ovdje i najmanja stvar koju sam mogao učiniti u ovakvoj situaciji jest da donesem takvu odluku: napravit ću taj starački dom, što ljepši, dovest ću tuđe ljude iz drugih zemalja da dođu ovdje, i to će biti način na koji se ja želim odužiti.

BROJ 284

KOLOVOZ 2018.

BOGAT FOTO ULOV

Ovaj smo kolaž pripremili uz čitateljsku inicijativu. Jedinstven i egzotičan cvijet 'anđeoska truba' iz vrta je Ivana Divkovića u Vareš Majdanu, a pogarski pejzaž s dugom u pozadini snimila je Željka Petrović. Kako ne mogoše na naslovnicu, a šteta bi bilo da ostanu bez objave ili čekaju narednu sezonu, to smo ih riješili objediniti s jednim dobro pristalim kadrom iz našeg arhiva, da se iznimno počaste oči i duša ljubitelja lijepog i autentičnog.

KOLOVOZ 2018.

BROJ 284

15

UDRUGA MAJKE TEREZIJE

Akademiju je posebno uveličao gosp. Zvonko Milas

DVA DESETLJEĆA DJELOVANJA Prije dvadeset godina, u tegobnim poslijeratnim uvjetima, a vođena čovječnošću i volonterskim pristupom, osnovana je Udruga građana "Majka Terezija" od strane tadašnjeg vareškog župnika fra Mate Topića i nekolicine volontera. Raspon usluga koje su ti volonteri pružali u prethodna dva desetljeća je veliki – od medicinske, psihološke i materijalne pomoći, sve do druženja i "čašice razgovora" sa starijima i nemoćnima kojima su oni često bili jedina nada.

Vladimir Ruf

U

velikoj dvorani općine Vareš 19. srpnja 2018. godine svečano je, prigodnom akademijom, obilježena dvadeseta godišnjica djelovanja UG "Majka Terezija". Akademiju su vodili Danijela Pavlić i Vladimir Ruf, volonteri Udruge, a na samom početku je održana minuta šutnje za 37 preminulih članova Udruge od njezina formiranja, te se zatim obratila predsjednica Udruge Gordana Lukić, koja je u sažetom izlaganju predstavila djelovanje tijekom dvadeset godina. "Udruga je osnovana s ciljem promicanja kvaliteta života socijalno ugroženih članova društva na području vareške općine, ali i šire.

Tijekom dvadesetogodišnjeg djelovanja, Udruga je okupljala desetke volontera, a danas broji tridesetak aktivnih članova", navela je predsjednica.

O samoj Majci Tereziji, porijeklom Albanki iz Makedonije i njezinim djelima, govorio je Vladimir Ruf, a potom se obratio poseban gost na akademiji, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za

Hrvate izvan Republike Hrvatske i bivši saborski zastupnik Hrvatske demokratske zajednice Zvonko Milas, koji je u svome obraćanju rekao sljedeće: "Posebna mi je čast što sam danas među vama.

Udruga građana 'Majka Terezija' – a to ste vi, vi koji svojim životima, svojom svakodnevicom i svim onim što radite, znate što znači živjeti s ljudima, što znači pomagati jedni drugima i što znači ljubiti bližnjeg svog u punom smislu tih riječi. To je doista najvrjednije u životu. Volonteri ste, radite bez ikakve naknade, ne pomažete samo u materijalnom smislu nego pazite na svoje sugrađane u onim najtežim trenucima, obilazite one koji su zaboravljeni, koji su stari, koji su bolesni; oni su baš ti, oni su vaši prijatelji i od vas mogu očekivati ono najplemenitije – toplu riječ, mogu očekivati brigu i skrb i sve što jedni drugima možemo dobroga pružiti. Čestitam vam na svemu tome, čestitam na ljudskim vrijednostima koje iskazujete, koje život znače i koje živite svaki dan. Pozdravljam vas u ime Vlade Republike Hrvatske, u ime našeg premijera Andreja

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI

16

Plenkovića, u ime svog Središnjeg državnog ureda za Hrvate koji također ima zadaću na neki način brinuti o svim Hrvatima koji žive po cijelom svijetu. Važno je da živite zajedno, važno je da kad počnete raditi jedni druge gledate u oči i da zajedno djelujete zbog svega onoga što dolazi sutra, zbog ovakvih mladih ljudi koji će, nadam se, sve ono što ćete vi stvoriti jednog dana unaprijediti na dobrobit svih vas. Još jednom čestitam vam svima, nastavite, budite vrijedni i neka vas sve zajedno čuva Bog." Milasovo obraćanje toplo je pozdravljeno, kao i sam dolazak, jer malo se tko nadao vidjeti na akademiji tako visokorangiranog člana hrvatske državne administracije. No, nije to bilo slučajno niti bez razloga jer su Općina Vareš, ali i sama Udruga aplicirali na natječaje s projektima koje (su)financira Vlada Republike Hrvatske – te dobili sredstva.

Nakon državnog tajnika Milasa, obratio se načelnik Općine Vareš, Zdravko Marošević: "Uvažena predsjednice i članovi Udruge, mislim da ste najvažniji faktor

BROJ 284

KOLOVOZ 2018.

večeras ovdje vi. Naravno, uvaženi državni tajniče, pozdravljam i Vas i pitam se – što bih ja to mogao reći ovdje kao čovjek o nekome tko radi već dvadeset godina? Netko tko radi dvadeset godina s malim sredstvima, a velikim bogatstvom u ljubavi i prenosi je onima kojima je to najpotrebnije, a to su bolesni, napaćeni, zaboravljeni i ugroženi, zaslužuje svaku pohvalu! Svatko od nas mora pokazati suosjećanje prema onim slabim i tu je veličina čovjeka, tu je kvaliteta čovjeka.

Vama, svim članovima koji ste na bilo koji način nešto radili sve čestitke, a općinski proračun uvijek će pružati podršku onoliko koliko se može. Mogućnosti jesu skromne, ali nadam se dovoljne da zajedno namaknemo osmijeh na lice onima kojima danas malo tko hoće otvoriti vrata. Vi ste ti koji ih otvarate i činite to i dalje", poručio je načelnik, naglasivši da bez potpore lokalne zajednice mnogi projekti ne bi mogli biti kvalitetno ili uopće realizirani.

Jedan je gost na akademiju došao iz Njemačke. Umirovljeni djelatnik Caritasa iz Offenburga, prof. Mijo Vidović, ime koje je poznato mnogim Varešanima. On se

OGLAS

Dodjela zahvalnice najstarijoj članici Tereziji Petrović

također obratio auditoriju: "Neobično mi je drago što danas mogu nazočiti proslavi jednog ovako značajnog jubileja: dvadeset godina od osnutka Udruge građana 'Majka Terezija' iz Vareša. Članovi Udruge danas mogu biti ponosni na svoj nesebičan humanitarni rad u službi bližnjeg svoga koji je u nevolji, koji je sam u svom domu, koji je nemoćan i bolestan i koji jednostavno treba drugog. Samo vi možete znati koliko ste sati investirali da biste pomogli onima kojima je pomoć najpotrebnija. Pomogli ste i meni sortirajući i dijeleći tisuće paketa koje smo slali iz Njemačke ili ih pakirajući kada smo

kupovali namirnice u Varešu. Srdačno vam hvala za svaku potporu jer ni naša pomoć ne bi bila tako uspješna i djelotvorna bez vaše podrške i pomoći. Čestitajući vam ovaj značajan jubilej, želim i puno uspjeha u budućem radu", kazao je Vidović.

Sam osnivač Udruge fra Mato Topić, bivši vareški župnik a danas dekan Ramskog dekanata, nije mogao biti nazočan akademiji pa je poslao pismo, koje je na akademiji pročitano: "Kada bismo mogli vratiti sjećanje na vrijeme prije 20 godina... Kada bismo mogli izbrojati ruke koje su bile ispružene prema nekome tko već dugo nije imao ničiju stisnutu ruku u svojoj ruci... Kada bismo mogli izvagati toplinu ljudske riječi i ljudske blizine koja se toliko puta neočekivano osjetila u nekoj zaboravljenoj kući... Čestitam Vam veliku 20. obljetnicu!"

Na kraju akademije, predsjednica Udruge Gordana Lukić, uručila je prigodne zahvalnice institucijama i zaslužnim pojedincima koji su pomagali rad Udruge na razne načine, a u glazbenom dijelu nastupili su mladi vareški tamburaši pod vodstvom Igora Hingera; uz njihove instrumente, na domjenku se poigralo i koje kolo te zapjevala pjesma...

ZLATNI PIR

Ukoliko netko posjeduje ovakvu knjižicu – ali izdanje za godinu 1957/1958. – i bio bi je spreman prodati ili barem ustupiti na kopiranje, zamoljen je javiti se s njom u redakciju lista "Bobovac".

U vareškoj župnoj crkvi, dana 28. srpnja 2018. godine, pod večernjom su misom u povodu pedeset godina braka zaruke obnovili Mato i Anica Ćuraković sa Sjenokosa. Ovo dvoje vrijednih ljudi u svom selu nisu samo da bi obitavali nego se i danas bave stočarstvom. U tome ih je bio prekinuo protekli rat, ali još nije bio ni završio kad su se oni vratili – i to je prva bila Anica, u proljeće 1994., a godinu kasnije stiže i Mato. To je primjer kako se voli i ne da svoje Mato i Anica Ćuraković ognjište. Djecu, sina Dragana i kćerku Draganu, okolnosti primorale poći za egzistencijom, srećom ne predaleko pa mogu češće doći da se Mato i Anica obraduju svojoj unučadi: Robertu, Kristini, Kristijanu i Dariju. Nadahnut upornošću i životnom energijom ovog bračnog para župnik fra Mirko Majdandžić misno je slavlje učinio prisnim, a veselje se potom nastavilo u krugu obitelji.

M. M.

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ KOLOVOZ 2018.

| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI BROJ 284

| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

17

JUBILEJI

Trideseta obljetnica mature Generacija koja je iz klupa Srednjoškolskog centra "Ivan Goran Kovačić" Vareš pošla u život koncem proljeća 1988. godine okupila se dana 28. srpnja 2018. na obilježavanju 30. obljetnice mature. Prozivku je u učionici srednje škole izvršio jedan od razrednika Rajko Raca, došavši iz Beograda i izrazivši zadovoljstvo na pruženoj prilici da se i sam susretne s bivšim učenicima. Zatim se priključio povorci 'maturanata' u šetnji kroz grad do Radničkog doma, gdje je ostao još neko vrijeme na druženju, a koje je i ovoga puta zašlo duboko u naredni dan. Običaj je, naime, ove generacije da se nakon noći pune veselja ujutro potraži ugostiteljski objekt koji prvi otvara svoja vrata i da se popije kava za rastanak. Neki su, istina, već na uranku morali natrag put svojih odredišta gdje danas žive i rade, pošavši sa sjetom, ali i ispunjeni radošću prisjećanja na drugarstvo iz školskih dana.

M. M.

U ČASU ODLASKA Kada jednom pođem sa ledine škrte svoje, ostavit ću je svježe pokošenu i mirisnu, k'o muževno lice glatku; u predvečerje, kad utrne posljednja rumen sunca i krijesnice zaplešu nad njom.

Hoću tako zadnji puta napojiti dušu, i neću da itko vidi rosu u očima mojim.

M. M.

18

BROJ 284

KOLOVOZ 2018.

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM SAMOJKO MARKOVIĆ

POSLJEDNJI POZDRAV IVO GRGIĆ

(5.XI.1936. – 8.VI.2018.)

(20.III.1945. – 22.VI.2018.)

Kažu mi da nećeš više nikada doći, ja ne vjerujem, i dalje se nadam da se pojaviš kao nekada.

Teško prolaze tužni dani bez Tebe, puni bola i gorčine, tješim se, a ni sama ne znam kako dalje.

Moja ljubav pratit će Te vječno, uvijek Te nosim u srcu i duši.

Tvoja Sakiba

"Želio bih da sjećanja na mene budu srećna, želio bih da ostavim sjajne osmijehe kad životu je kraj. Želio bih ostaviti tihi eho šaputanja po putu, eho srećnih vremena punih smijeha i sunčanih dana.

Volio bih da se suze onih koji tuguju osuše prije sunca punog divnih uspomena što ostadoše iza mene.

Kada životu je kraj."

POSLJEDNJI POZDRAV

Ti ćeš uvijek biti s nama i pred nama u svakoj našoj viziji, u svakom našem pogledu i osmijehu... bio si i ostao nepresušna inspiracija i izvor života svakoga od nas.

Supruga Borka, sinovi Predrag i Nenad, kćerka Sanja, nevjeste Nedžida i Ankica, zet Scott i unučad Sonja, Darin, Daniel i Veronica

IN MEMORIAM

JASENKU OMEROVIĆU dobroj duši, koja nas je prerano napustila, 8. 7. u 59. godini života.

Tanja, Tin i Boris Kordić

IN MEMORIAM MIJO ŠIMKIĆ

JOZO ŠIMKIĆ (1.II.1934. – 18.V.2018.)

Smrću čovjek ne umire, a tvoja smrt je srušila dio naših života; ostaje velika bol, tuga i život bez tebe.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja sestra Angela s djecom

(30.IX.1946. – 12.VII.2018.)

Smrt nije kraj za one koji žive, nego je bol u srcu i suze u očima, te sjećanja na tvoju dobrotu. Samo mi znamo koliko smo te voljeli i koliko nam nedostaješ.

Neka te čuvaju anđeli.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja sestra Angela s djecom

POSLJEDNJI POZDRAV Dana 16. srpnja u 78. godini života preminula je naša draga

JELENA VAREŠKOVIĆ (1941. – 2018.)

Počivala u miru Božjem! Zahvaljujemo osoblju Doma zdravlja Vareš, rodbini i prijateljima koji su bili uz našu Jelenu u trenucima kad je bilo najpotrebnije, u njenoj bolesti s kojom se nosila tiho i dostojanstveno.

Ožalošćena obitelj

IN MEMORIAM JOZO ANTUNOVIĆ (1950. – 2017.)

Puno je suza palo otkad je tvoje srce stalo, a tuga i bol još su veći jer nam ni zadnje zbogom nisi stigao reći.

Počivao u miru!

Supruga Gordana, kćerka Valentina i sin Saša, s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(28.VII.2014. – 28.VII.2018.)

(1.VIII.2016. – 1.VIII.2018.)

Dana 1. kolovoza navršile su se dvije godine otkako nije s nama naš dragi suprug i tata

Dana 28. srpnja navršile su se četiri godine otkako nije s nama naš voljeni suprug, otac, svekar i djed

PERO ILIČIĆ Mirka Počivao u miru!

Tvoji najdraži: Katarina, Franjo, Josip, Violeta i Patricija

LJUBOMIR JAKIĆ Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav već sjećanje na tebe. A mi te i dalje čuvamo duboko u srcima, mislima i najljepšim uspomenama! Sjećanje je jedan oblik susreta. Počivao u miru!

Tvoji: supruga Borka i djeca

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 1. kolovoza navršile su se dvije godine otkako je preminuo naš dragi

(3.VIII.2008. – 3.VIII.2018.)

Dana 3. kolovoza navršilo se deset godina otkako nije s nama naš dragi

LJUBOMIR JAKIĆ

MARKO ĆURAKOVIĆ

(1939. – 2016.)

Po dobroti te pamtimo i s ljubavlju spominjemo; u našim srcima ostaješ zauvijek.

Počivao u miru!

S ljubavlju: supruga Anđa, djeca Dražan, Alen, Marijana i Borjana s obiteljima

Sin Zlatko s obitelji

KOLOVOZ 2018.

našem prijatelju

BROJ 284

19

IN MEMORIAM IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

VINKO GRABOVAC

(6.VIII.1994. – 6.VIII.2018.)

Dana 6. kolovoza navršile su se 24 godine od smrti našeg dragog

(3.VIII.2015. – 3.VIII.2018.)

FILIPA JOZELJIĆA Sjećamo te se s ljubavlju.

Počivaj u miru Božjem!

Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe ostaje u nama.

Počivaj u miru!

Supruga Anđa i sinovi Dragan i Zoran s obiteljima

Obitelj Grabovac

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

Dana 5. kolovoza navršilo se sedam godina od smrti naše drage

NENAD KALAS

KRISTINE ZLOVIĆ rođ. Varoščić

(1950. – 2015.)

(1933. – 2011.)

Vrijeme prolazi, ali uspomene na tvoju dobrotu i dragi lik ostaju živjeti u nama. Počivaj u miru!

Suprug Vjekoslav, djeca Smiljka, Matilda i Mišo, unučad Sanja, Goran, Tanja, Lana i Errol, nevjesta Dina, zet Milan

S ponosom i ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe. Život se nastavlja, ali bez tebe nikada neće biti isti.

Obitelj Kalas

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

JOZO ŠIMIČEVIĆ

FLORIJAN MILETOVIĆ

(6.VIII.2002. – 6.VIII.2018.)

(17.VII.2003. – 17.VII.2018.)

ŠTEFANIJA ŠIMIČEVIĆ

CELINA MILETOVIĆ

(20.X.2013. – 20.X.2018.)

(24.XI.2005. – 24.XI.2018.)

Hvala za svu ljubav koju ste nam pružili.

Počivali u miru Božjem!

Ostajete živjeti u mome srcu i mislima.

Počivali u miru Božjem!

Vaša djeca

Kćerka Ljiljana

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

MIJO BARKIĆ

SLAVKO DUŽNOVIĆ (1924. – 2014.)

(29.IX.1928. – 10.X.1993.)

ANA DUŽNOVIĆ

JANJA BARKIĆ

(1934. – 2015.)

(12.VII.1928. – 10.VIII.2013.)

Tužni smo što vas nema, ali ćemo se uvijek sjećati. Počivajte u miru!

Voljeni ne umiru, vi živite vječno u našim srcima.

Sin Boško, nevjesta Monika, kćerke Dragica i Gordana, unučad Renata, Dajana, Svjetlana, Karolina i David, te praunučad

Vaša zahvalna djeca

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(13.VIII.2011. – 13.VIII.2018.)

Dana 13. kolovoza navršilo se sedam godina od smrti našeg dragog

ANTE OBRDALJA Iako te nema, sjećanje na tebe nikada ne umire.

Počivaj u miru!

Navršava se 20 godina otkako je preminuo naš dragi otac

SLAVKO DIVKOVIĆ

SJEĆANJE

(1998. – 2018.) i četiri godine otkako je preminula naša draga majka

ZDRAVKO DODIK

JOZEFINA DIVKOVIĆ rođ. Pavić

(16.VIII.2010. – 16.VIII.2018.)

(2014. – 2018.)

Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe ne blijedi. Čuvamo te u srcima i mislima.

Počivao u miru!

Uvijek vas čuvamo u našim srcima.

Počivali u miru!

Vaši sinovi Ranko, Jerko i Mladen s obiteljima i kćerke Ana i Božana s obiteljima

20

Tvoji najmiliji

Tvoji najmiliji: supruga Božana, sin Mario s obitelji, unuci Aljoša, Roman i Mateo

BROJ 284

KOLOVOZ 2018.

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(16.VIII.2015. – 16.VIII.2018.)

ILIJA BARIŠIĆ (2012. – 2016.)

MARKO ŠIMIČEVIĆ

Ima nešto što nikada ne umire, a to su ljubav i sjećanje na tebe, tvoju dobrotu i uspomene. Neka te u tišini vječnog mira prate naše misli i molitve.

Počivaj u miru Božjem!

Zauvijek ćeš ostati u mom srcu i mislima.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja supruga Dragica

Supruga Ana, kćerke Ljilja i Jasna s obiteljima

SJEĆANJE

SJEĆANJE

Na naše drage roditelje Na moje drage roditelje i braću

RAJMOND MONDI RAJKOVIĆ

ELIZABETA RAJKOVIĆ rođ. Andrijević

(1924. – 2000.)

(1929. – 2011.)

MATO DODIK (1901. – 1944.)

ZORKA DODIK VLADO DODIK (1908. – 1988.)

(1926. – 1951.)

S ljubavlju i dubokim poštovanjem čuvamo uspomene na vas.

Počivali u miru!

Vaše kćerke s obiteljima

SJEĆANJE

TVRTKO DODIK ŠIMO DODIK RUDOLF DODIK

Na dragog

(1933. – 2002.)

(1936. – 2008.)

(1937. – 2005.)

ANTALA MUNDLOCH (1914. – 1987.)

Zaborav – ne, ne postoji. Jedino kada i ja umrem.

Tvoja dobrota te nikada neće izbrisati iz naših sjećanja.

Vaša Borka

Tvoja Bora

U SPOMEN

SJEĆANJE

JANJA MILIĆEVIĆ rođ. Jarčević

na našeg dragog

(20.VIII.1989. – 20.VIII.2018.)

S ponosom i ljubavlju čuvamo uspomene na tebe.

Počivala u miru!

Tvoji najmiliji

SJEĆANJE

ZORANA STJEPANOVIĆA

Na voljenog supruga i oca

(25.VIII.1962. – 23.VIII.2014.)

MIHOVILA DODIKA Joze (23.VIII.1993. – 23.VIII.2018.)

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na tebe, tvoje riječi i tvoja djela.

Počivaj u miru!

Tvoji: supruga Genoveva, kćeri Dinka, Marina i Ljilja s obiteljima KOLOVOZ 2018.

BROJ 284

Zauvijek ćeš ostati u našim srcima i mislima.

Počivao u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

21

IN MEMORIAM SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(23.VIII.2017. – 23.VIII.2018.)

Dana 23. kolovoza navršit će se godina dana otkako je preminuo naš dragi suprug, otac, brat, djed i pradjed

(25.VIII.2006. – 25.VIII.2018.)

Dana 25. kolovoza navršit će se 12 godina otkako nije s nama

IVO NIKOLIĆ

BERNARDA KOLAKOVIĆ rođ. Prskalo

Počivao u miru Božjem!

Počivala u miru Božjem!

Supruga, sinovi, kćeri, sestre, unučad, praunuka, snahe i zetovi

Djeca

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM dipl. ing. VLADIMIR PEJČINOVIĆ

Dana 26. kolovoza navršit će se godina dana otkako je preminuo naš voljeni

(1.III.1927. – 26.VIII.2017.)

SLOBODAN BABIĆ

dr. sc. MIRA PEJČINOVIĆ rođ. Dujmović

(4.XI.1947. – 26.VIII.2017.)

Sjećanja na tebe nikad izblijedjeti neće.

(2.X.1933. – 29.XII.2017.)

Počivali u miru Božjem!

Sretni smo i ponosni što smo vas imali, a tužni što niste više s nama.

Vaši sinovi Branimir, Dinko i Tomislav

Počivao u miru!

Supruga Zdenka, sin Deni, nevjesta Kathryn

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM TEREZIJA I FERDINAND MIRČIĆ

(26.VIII.2013. – 26.VIII.2018.)

VERONIKA CURIĆ Hvala za svu ljubav i dobrotu koju si nam pružila.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja zahvalna djeca

Premalo je riječi, a previše tuge da vam kažemo koliko vas volimo i koliko nam nedostajete.

Počivali u miru!

S ljubavlju i tugom: Svjetlana i Vedrana, Toni i Goran, Matea, Marko, Gloria, Elena, Gogo i Mateo

SJEĆANJE

IN MEMORIAM

EMILIJA BRĐANOVIĆ (2015. – 2018.)

Prolaze godine bez tebe, ali sjećanja ne blijede.

Volimo te. Neka te Bog čuva.

Obitelj Lučić

IRENA ĆURČIĆ

DUNJA ANDRIJEVIĆ rođ. Ćurčić

ZDENKO ĆURČIĆ

Navršile su se tri godine otkako nas je napustila naša draga

MARIJA DUŽNOVIĆ rođ. Adašević (31.I.1936. – 10.VIII.2015.)

Zauvijek ostajete u našim srcima.

Počivali u miru!

Vrijeme prolazi, ali ne briše sjećanja na tebe.

Počivaj u miru Božjem!

Obitelj Ćurčić: Darko, Kaća, Zlata i Mena

Tvoji: suprug, kćerke, sinovi, unučad, zet i nevjeste

SJEĆANJE

SJEĆANJE

(31.VIII.2013. – 31.VIII.2018.)

Dana 31. kolovoza navršit će se pet godina otkako nije s nama naš dragi

(1.IX.2014. – 1.1X.2018.)

MIJO LEKIĆ

Dana 1. rujna navršit će se četiri godine otkako je preminula naša draga majka, baka i sestra

ANA PILJIĆ rođ. Lekić

S ponosom i ljubavlju čuvamo te zauvijek u uspomenama, molitvama i mislima.

Počivao u miru Božjem!

Počivala u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

22

TUŽNO SJEĆANJE

Kćeri Olgica i Tanja, s obiteljima BROJ 284

KOLOVOZ 2018.

IZ STARIH ALBUMA

Na ljetovanju, netom iza rata Prema bilješci na poleđini ove fotografije (što nam je za života ustupi Darko Kentrić) boraviše ovi Varešani na ljetovanju u Crikvenici godine 1948. Precizno se navodi čak i nadnevak: 14. lipnja. A pečat straga potvrđuje: foto "Zora" Crikvenica.

PodrŽite izradu fotomonografije svoga grada Broj računa (za uplate u KM): 3385802224035182, kod UniCredit Bank d.d. Vareš.

Svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareški kraj kroz stoljeća".

Primatelj: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš.

Za uplate iz inozemstva: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

KOLOVOZ 2018.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 284

23

Priredio M. Marijanović

IGRANJE KOLA

Sastavni je dio gotovo svakog okupljanja s lijepim i veselim povodom. Čim se njega zasvira koga briga za podlogu, sve štima: ledina, prtina, prašina, mokrina... I kad noge nisu za gicanja, i kad nisu krsta za gibanja, premišljanja nema. Pa još kad ti, neki igrač bravurozni pravi, dok mu pratiš kretnje 'promiješa' dva oka u glavi... Da, kolo. Tko ga ne bi (barem gledat') vol'o...