Bobovac br. 287

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXIV. • BROJ 287 • STUDENI 2018.

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

ISSN 1512-813X

9 771 512 81 300 6

UVODNIK

Z

alazimo lagano u kasnu jesen i zimsko vrijeme, lišće je opalo i drveće se za snijeg sprema, izbori prošli i ogolili još jednom svu našu realnost u kojoj je i dalje ono nešto kolektivno važnije od individualnog, jer da je suprotno svatko bi se ponaosob zapitao dokle više ovako i uzeo bi olovku pa razboritije zaokružio i stavio neke nove političke snage pred odgovornost. Dakako, vladajući su se potrudili svim pa i nedopuštenim sredstvima da to bude onemogućeno, ali svejedno im ne bi pomoglo da je bilo dovoljno kritične mase koja bi ih potjerala iz fotelja. Sada ostaju samo analize i lamentacije, ostaju podsjećanja da je izbor mogao biti drugačiji i smisleniji. Jednu je takvu objavio zagrebački tjednik "Nacional" davši riječ ekspertu za ustavno pravo Nedimu Ademoviću kao gostu-kolumnistu iz tamo neke, ali uvijek zanimljive Bosne, a on je to ovako sagledao: "Nažalost, nikoga ne interesira što u BiH ima oko pola milijuna nevažećih glasačkih listića, što se glasači otvoreno korumpiraju novcem ili im se prijeti otkazima radnih odnosa, što se glasovi broje tjednima ili što jedino u BiH postoji dokaz da i poslije smrti ima života – jer mrtvi masovno izlaze na izbore! Nažalost, malo koga interesira što su se u BiH na političkoj sceni pojavile neke nove, perspektivne političke opcije i stranke ili što su ponuđene alternative za članove Predsjedništva BiH, poput mladog i perspektivnog Boriše Falatara, bivšeg harvardskog studenta koji govori pet stranih jezika, ili uglednog američkog Bosanca prof. dr. Mirsada Hadžikadića ili što se u Republici Srpskoj stvara društveni otpor korumpiranoj i truloj vlasti u oličenju mladog Banjalučanina Draška Stanivukovića."

Nakon ovog citata dodajmo i mi treće nažalost jer naprosto je zabrinjavajuće koliko je ljudi u BiH što zbog stranački uvrnute ruke što zbog svojevoljne poslušnosti biralo krampe od političara za najviše državničke funkcije umjesto poliglote i osobe s upečatljivim karijerama te iskustvom u međunarodnim odnosima. Jedan

IZME\U DVA BROJA od njih, spomenuti Falatar, ekonomist i diplomat "u paketu", stajao je nasuprot Željka Komšića, kojemu je ključna referenca dobiveno ratno odličje Armije BiH "zlatni ljiljan". Sam je Falatar postizborno o svom, pokazalo se, umješnijem protukandidatu kazao: "Ja moram reći da sam iznenađen brojem glasova koje je dobio Komšić. Pogotovo ako uzmemo u obzir koliko je malo rezultata pokazao na prijašnjim funkcijama, koliko je vodio agresivnu politiku, pogotovo prema narodu kojeg bi trebao predstavljati."

Koga briga za radne rezultate u ovoj državi? Koga briga za odgovornost bilo koje vrste, a kamoli političku? Pa maloj djeci je već jasno koliko je ovo društvo u kom odrastaju porozno i nikakvo. Možemo za primjer uzeti baš njih. Đačiće koji moraju nositi na plećima torbe tako teške da im krive kralježnicu i često ih ne mogu sami ni uprtiti. Zbog čega ih nose takve?

Radi upijanja silne količine znanja od malih nogu... kako da ne! Nego, svaki ministar pogoduje nekom svom prosvjetarubiznismenu u familiji koji dođe na ideju da se bavi plasiranjem vlastitih udžbenika, plus vježbenica. Pa se tome "znalcu" prilagodi cijeli sustav i škole svake jeseni iznova propišu od kojih se autora moraju uzeti nove knjige. I toliko su ti autori ugledni i stručni da im nije problem ni to što u udžbenicima ima gramatičkih i pravopisnih pogrešaka. Ali to je nama naša borba dala, da i sad zažalimo za bukvarom – pučkoškolskom knjigom neotesana nazi-

DONACIJE ZA "BOBOVAC"

IZ ŽUPNIH MATICA ŽUPA VAREŠ

Umrli: Blanka Miočević rođ. Mijatović (1941.), Ivan Brodić (1944.), Rafael Dužnović (1951.), Antonija Josipović rođ. Semunović (1937.), Tadija Kristić (1925.), Marija Riđić rođ. Šimić (1951.), Marija Dončić rođ. Lučić (1933.), Ruža Franjić rođ. Semunović (1933.). ŽUPA BOROVICA Umrli: Mijo Kostić (1940.).

Na naslovnici: Prve pahulje nad Varešom... (Foto: B. Arapović)

2

va, ali koja nas je znala naučiti svemu bolje nego deseci današnjih početnica. Pa ako dijete nakon osam godina osnovne škole, gluho bilo, ne ostane kilavo ima još "bonus" razred – deveti, da roditelji još jednu godinu izvrću džepove pred nezajažljivim sistemom koji nije uveo devetogodišnje obrazovanje zbog boljeg znanja nego da se proda više teka i gumica, više toksičnih kineskih pribora za likovno i dakako više, nazovimo ih, udžbenika. A potom pred srednjom školom vidimo djevojčuljke s visokim potpeticama i čviljave dečkiće kako s mobitela slušaju glasne repere i ujutro prije nastave pale cigarete doživljavajući tu ustanovu i taj stupanj obrazovanja čisto kao "pušilište". I još jedan mali detalj: njihove su torbe smiješno lagane, s par nekih svesaka unutra i više su modni detalj, pogotovu nadobudnim selfericama. Političari gdje su vam oči da to vidite i da vidite kakvu ste klimu za djetinjstvo djeci u ovoj zemlji stvorili. Što se tiče klime, one o kojoj se ne pita društvo nego priroda, studeni se u njegovoj prvoj polovici prije moglo nazvati topli; svaki dan sunčan bez oblačka, kapi kiše niotkud. Zato smo u lipnju bili redovito kupani, pa i tijekom ostatka ljeta. Pa što bi nam i vrijeme bilo normalno u zemlji koja to ni sama nije.

A Vareš uvijek nečim iznenadi pa eto, uz već razvikano zlato, dođe ovoga mjeseca na glas i zbog postavljanja znakova pred tunelom: smanjite gas, šišmiši u letu.

Highlightsi glase: "U BiH osvanuo prometni znak kakav svijet još nije vidio! Članovi Centra za krš i speleologiju postavili su prvi prometni znak u svijetu koji pokušava skrenuti pozornost na stradanje šišmiša u pećini/tunelu nedaleko Vareša, kroz koju prolazi regionalna prometnica." Međutim, gladni bilo kakve senzacije domalo su obaviješteni da prometni znak s istim upozorenjem i malo drugačijim dizajnom ipak već postoji negdje u Meksiku i da nije svjetsko čudo.

Pustimo mi djecu u svijet, dok štitimo šišmiše najbolje na svijetu. Zaista smo posebni!

Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske BROJ 287

N. N., Njemačka – 50 €, Ivica Lekić, Belgija – 50 €, Ivo Kalfić, Drvar – 50 KM, Miroslav Božić, Švicarska – 50 KM, Tomo Djaković, Hrvatska – 40 KM, Tomislav Čingel, Hrvatska – 90 KM, Filip Martinović, Hrvatska – 200 Kn, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €.

Svima hvala lijepa!

STUDENI 2018.

VIJESTI NA BUŠOTINAMA NOVI OPTIMIZAM Početkom ovog mjeseca u regionalnim medijima raširio se novi val vijesti o "vareškom zlatu", a sve je opet krenulo od lista "The West Australian" koji plasira informacije za račun kompanije "Adriatic Metals". Naime, kompanija tvrdi da je na dubini od 226 metara na lokalitetu Rupice pronašla pojas širine 24 metra koji sadrži 8.6 grama zlata i 332 grama srebra po toni zemlje. Dalje se navodi, na drugom presjeku dugačkom 42 metra i na dubini od 222 metra pronađeno je 5,7 grama zlata i 245 grama srebra po toni zemlje, a u tlu su još otkrivene rude cinka (14,1 posto), olova (8,4 posto), bakra (1,4 posto) i barita (34 posto). Kako naglašava spomenuti australski list, riječ je o dosad najboljim rezultatima istraživanja po pitanju plemenitih metala i drugih vrijednih ruda na lokalitetu u Borovici.

Naglašava se potom kako stručnjaci smatraju da su procenti i količine minerala "dramatični", te postaje zbunjujuće koji bi element mogao biti prioritet jer je "ponuda" izuzetna.

"Opet je potvrđena velika koncentracija očekivanih elemenata, ali i onih koji su, prema historijskim zapisima, rijetko bili vađeni iz ovog područja", rekao je o svemu generalni direktor "Adriatic Metalsa" Geraint Harris.

Ispitivanje se trenutno vrši sa četiri sofisticirane bušilice s dijamantnim oštricama, a sama kompanija sve je bliže konačnom sudu o isplativosti eksploatacije, prenose mediji jedni od drugih dodajući kako se ispitivanja provode na području širokom od 250 do 350 metara i do dubine od oko 300 metara.

Kompanija "Adriatic Metals" želi proširiti područje ispitivanja, ali zato mora čekati odobrenje lokalnih vlasti, također navode mediji – kojima je promaklo da je odobrenje vareškoga Općinskog vijeća već riješena stvar.

regionalnim. No, kod takvih diskusija dio vijećnika stane samo uz svoje selo ili mjesnu zajednicu te iznosi probleme tog područja, a trebalo bi voditi brigu o stanju u općinskim okvirima. Miješale su se konstatacije o tome da se ponegdje uspješno "zategnulo" makadamske ceste koje su imale sreće ove sušne jeseni pa se zasad nisu ponovo izlokale, do onih u kojima je izražavano nezadovoljstvo stanjem na određenim dionicama koje vape za trajnijim rješenjima od privremenog zatrpavanja udarnih rupa.

Kao svaka druga i ova je sjednica javnosti bila najzanimljivija u segmentu vijećničkih i tekućih pitanja, odnosno čeka se čuti ono što će načelnik kazati u odgovoru na njih. Nekad jednostavno pravoga odgovora nema, istaknuo je i sam načelnik uzimajući za primjer svoje iscrpljivanje sa Šumsko-privrednim društvom iz Zavidovića na temu drva za ogrjev. Svaki put od ŠPD-a se dobiju glatka uvjeravanja i lijepe riječi, a iza njih nikad ništa ne stoji, unatoč svim ljudskim molbama, službenim prepiskama, pa i povišenu glasu, jer oni dobro znaju da je sva nadležnost u njih i da lokalnoj zajednici ne moraju nizašto polagati račune, istaknuo je on. A situacija je dovedena dotle da čovjek čovjeku u Varešu zavidi kad onaj drugi dobije drva, makar bila vlažna i makar u studenom, kao da je o nekom dobitku na lutriji riječ...

SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA Nakon ljetne, pa i predizborne, stanke duge tri mjeseca sastalo se vareško Općinsko vijeće dana 31. listopada 2018. godine i održalo svoje 20. zasjedanje. Nakupilo se kroz rečeni period 16 točaka za raspravu, a na prvome mjestu našlo se Izvješće o izvršenju proračuna Općine Vareš za prvih šest mjeseci 2018. godine. Po iskricama koje su sijevale kroz diskusiju o toj temi moglo bi se reći da je bilo kolateralnih postizbornih razmirica među predstavnicima pojedinih klubova, pri čemu je najotvoreniji bio vijećnik SDP-a Mirnes Ajanović.

Bilo je primjedaba na načelnikovu preosjetljivost kad su u pitanju ne samo socijalni slučajevi i građani u potrebi, nego i sportski klubovi te brojne nevladine organizacije. No, načelnik je Zdravko Marošević argumentirao da su potporu dobile samo one organizacije koje su došle s jasnim programskim ciljevima i projektima, bez obzira o čemu se radilo – sportu, kulturi, obilježavanju ratnih obljetnica. Na sugestije da se ipak "pritegne kaiš", načelnik je iznova upozorio kako bi tada bio zaustavljen život upravo tih organizacija koje, kako je rekao, oplemenjuju društvo, jer proračunski korisnici i dalje bi dobivali svoja zakonom zajamčena sredstva, kao što bi se i dalje moralo isplaćivati naslijeđena dugovanja, dakle jedini kojima se može nešto uskratiti upravo su nevladin sektor i građanska inicijativa, podcrtao je te pridržao svoje pravo da se s time ne složi.

Vijećnici su takvo načelnikovo stajalište vrednovali na glasovanju s 12 glasova za usvajanje polugodišnjeg izvješća o izvršenju proračuna i sa 6 glasova protiv.

Na dnevnom su se redu našle i tri informacije koje se tiče stanja u prometu i na prometnicama, što lokalnim što STUDENI 2018.

BROJ 287

POŠTANSKI UDAR Poštovani čitatelji, od 1. listopada 2018. godine uvedene su nove cijene za poštanske usluge u međunarodnom prometu, te je došlo do drastičnih poskupljenja, a kojima podliježe i slanje tiskovina. Time je dakle zahvaćen i naš "Bobovac", a s rastom cijena – koji se kreće od 20 posto do čak 110 posto(!) – kao da je netko ciljao na gušenje pretplatničkih odnosa i tradicionalnih čitateljskih navika, nakon što su tiskani mediji ionako iz godine u godinu u sve složenijoj situaciji.

Stoga, povodom novonastale situacije pozivamo svoje pretplatnike, u prvom redu one koji imaju dugovanja za protekle mjesece, da ista izmire prema starim cijenama pretplate. Nadalje, pozivamo sve koji žele nastaviti primati "Bobovac" da od 1. siječnja 2019. godine pretplatu izmiruju po novim cijenama, a nove su cijene sljedeće: za zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), kod zemalja s obvezatnim aviotransportom tiskovina (Beneluks i Skandinavija) godišnja je pretplata još skuplja i iznosi 86,40 KM (44 €), u sljedećem su cjenovnom razredu zemlje Sjeverne Amerike (SAD i Kanada) za koje godišnja pretplata na "Bobovac" po novoj tarifi iznosi 95,40 KM, a pretplata za Australiju ubuduće će koštati 98,40 KM. Ukoliko neki žele raskinuti pretplatnički odnos, molimo da nam tijekom prosinca to bude javljeno na mail adresu: listbobovac@hotmail.com, kako bismo s koncem ove godine izvršili ažuriranje evidencije odnosno pretplatničkog popisa. Jedino su ostale nepromijenjene cijene u unutarnjem prometu pa ovom prigodom pozivamo čitatelje unutar BiH da obnove pretplatu (i izmire eventualna dugovanja), a ujedno želimo potaknuti čitatelje na teritoriju općine, naročito u selima i mjesnim zajednicama gdje nemamo prodajne punktove, da se pretplate i svoj primjerak svakoga mjeseca dobivaju na kućnu adresu – za iznos od 24 KM. Uredništvo

3

25. OBLJETNICA EGZODUSA

P

rošlo je četvrt stoljeća, ali nemoguće je zaboraviti. Na Dušni dan, 2. studenoga, koji se tužno evocira i kao dan pada Vareša, pred spomenikom u župnom dvorištu položeni su vijenci i upaljene svijeće, a ranije tijekom toga dana isti je ceremonijal upriličen kod svih spomenika podignutih u spomen na pale vojnike HVO-a i civilne žrtve iz reda hrvatskog naroda – na Kopijarima, u Borovici, na Pogari i na Višnjićima. A 8. studenog obilježen je i Dan sjećanja, kada su se žrtvama u Varešu došli pokloniti i hrvatski veleposlanik u BiH Ivan del Vechio, načelnici općina Žepče i Usora, Mato Zovko i Zvonimir Anđelić, te predstavnici kantonalnih i lokalnih udruga nositelja odličja i stradalnika rata. Vrijedno je spomena da su vijence položili i počast poginulima odali predstavnici lokalnoga SDP-a i UABNOR-a.

Nakon protokola pred spomenikom služena je u župnoj crkvi misa zadušnica za žrtve rata, a potom je u Radničkom domu održana komemorativna akademija.

Na njoj su se, nakon čitanja imena svih žrtava, obratili: predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja općine Vareš Dražana Klarić, ratni zapovjednik 96. domobranske pukovnije "Bobovac" umirovljeni brigadir Mario Andrić i načelnik općine Vareš Zdravko Marošević.

Dražana je Klarić, između ostaloga, naglasila: "Mi se danas klanjamo našim žrtvama, oni su svojom hrabrošću posvjedočili da nam nitko nije poklonio opstanak nego smo ga izborili sami, da domoljublje i sloboda nisu zanat, bili su poslanje koje nije nikoga na putu k tome cilju isključivalo. Naši branitelji nisu sijali mržnju, niti zazivali rat, oni su časno bra-

Obraćanje Marija Andrića u povodu Dana sjećanja

Sjećanje na stradanje i žrtve nili svoj dom, svoje svetinje i dostojanstvo hrvatskog čovjeka. Svoj spokoj su našli u rodnoj grudi, suzi majke i oca, svojim obiteljima, odrastanju svojih sinova i kćeri i rađanju svojih potomaka. Neka im je vječna slava i hvala!"

Mario je Andrić, osim na vojnu misiju, podsjetio i na uzdizanje civilnih institucija pod okriljem vareške domobranske pukovnije, a sve u nehumanim uvjetima, kazavši: "Još za vrijeme ratnih djelovanja 96. pukovnija 'Bobovac' bila je ključna karika u stvaranju preduvjeta za opremanje i početak rada hrvatske radio postaje 'Bobovac', lista vareških Hrvata 'Bobovac', osnovne škole na Pržićima, izgradnju spomenika poginulim braniteljima, potporu HKD 'Napredak'. Ni sport nije bio zaboravljen pa su funkcionirali nogometni, košarkaški i šahovski klub, organizirane kros utrke itd. U ta teška vremena dopremiti opremu za radio postaju iz Italije nije bila laka zadaća. Bilo je planova i da nam se oprema zaplijeni, da se tisak lista za-

plijeni i da se ne čuje naš glas, ali su sve prepreke savladane, glas se proširio iz enklave. Entuzijasti su sve ovo uspostavili i sve ovo sačuvali do dana današnjeg", podsjetio je brigadir Andrić na vrijedne tekovine, ali i upozoravajuće dodao: "Mi danas gradimo zajedničku budućnost i svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu, ali paralelno tražimo istinu, pravdu i pravednost, tražimo ista prava za sve žrtve u ovoj našoj domovini. A u redu za istinu i pravdu čekaju: do temelja spaljena Borovica, brutalno ubijeni starci na kućnom pragu, Kopijari kojih nema, silovanja koja ne smije prekriti zaborav, nestali, strijeljani i ritualno ubijani zarobljenici... Zapitajmo se danas da li smo, svatko od nas ponaosob, učinili dovoljno za istinu i pravdu?

Prevelika je žrtva, ogromna, nenadoknadiva, ali oni naši gore na nebu bili bi sretni ako vide da mi nismo posustali i da nove generacije, iz žrtve podnesene 1993., uče kako se to nikada nikome ponovilo ne bi."

M. M.

RATOM ISPISANA PRIČA

O

nih godina kada se zametnuo rat u Bosni i Hercegovini i kad se tragedija Vareša prometnula u vijest dana u stranim medijima Šveđani su se kao pripadnici Nordijskog bataljuna zatekli usred toga kaosa u bezizglednoj mirovnoj misiji, a među usplahirenom djecom jedan mališan, star tri godine tek, morao je trčkarati ili biti nošen u trenucima egzodusa hrvatskog stanovništva pred nadirućom Armijom BiH. Danas 25 godina poslije, na mjestima koja su nekoć bila poprišta ratnih događanja i koja pripadnici švedske vojske, odnosno časničke škole za skaute, obilaze svake godine izvlačeći poučke za mlade snage, isti taj dječak, Zlatan Miletović, s njima je! Rodio se dovoljno na vrijeme da ga rat dokači i odbaci daleko od ove kotline, pa sada živi u Göteborgu, profesionalni je pripadnik švedske

4

Baka Varešanka i unuk, švedski časnik

O jednom vareškom Švedu vojske i narednik po činu. U rodni Vareš dolazi svakih par godina; baka mu je tu – Marina, i djed mu je bio – Ljudevit, u svojoj vikendici u Barama... Djeda više nema, BROJ 287

ali vezanost za korijene ostaje, premda i asimilacija u Švedskoj uzima svoj danak; otkriva to akcent u Zlatanovu govoru.

Kratko smo se sreli, vojska ima svoj program, a švedskim je kadetima poseban doživljaj bio saslušati ne samo kolegu Zlatana, kao dječaka kojemu je rat prekinuo djetinjstvo u ovom gradu, nego i njegovu baku Marinu koja se može puno bolje sjećati i svjedočiti vlastita iskustva s ratom. I kao što se ljudi potuku, pa je to nemilo vidjeti sa strane i netko se umiješa ne bi li ih "razvadio", ista se scena može preslikati i na kolektivitete ili u našem slučaju narode. Zlatanu kao današnjem građaninu jedne kroz povijest izrazito neutralne zemlje to je nepojmljivo, a kamoli da bi mogao zamisliti situaciju da razdvaja ljuto zaraćene ljude unutar svoga grada...

M. M. STUDENI 2018.

DOGA\ANJA

Aktivnosti udruge "Zvijezda" Udruga žena za ruralni razvoj, održivi povratak, reintegraciju i resocijalizaciju povratnika "Zvijezda" Vareš dana 14. listopada 2018. godine u Radničkom domu organizirala je promociju projekta Žene spajaju gradove: Vareš – Zavidovići.

Na početku je predstavljena udruga "Zvijezda", koja je osnovana 2013. godine s programskim ciljem zalaganja za poboljšanje prava žena i poboljšanje ekonomskog i socijalnog statusa žena u lokalnoj zajednici.

Predstavljanje izrađenih nošnji

Predsjednica udruge Adisa Likić u svom je obraćanju naznačila da u općini Vareš ne postoje udruženja ili institucije koje se bave izradom tradicionalne bosanskohercegovačke narodne nošnje, pa je stoga, a na inicijativu udruge "Medica" iz Zenice i u partnerstvu s udrugom žena "Kovači", osmišljen projekt Žene spajaju gradove: Vareš – Zavidovići. Krajnji je rezultat bio da su žene Vareša i Zavidovića danas bogatije za 20 tradicionalnih nošnji, a koje su na svečanosti u Radničkom domu odjevene i na taj način predstavljene.

Kao posebni gosti promociju su uveličali načelnik općine Vareš Zdravko Marošević i direktorica "Medice" Sabiha Husić, te su se prigodno i obratili. Pored njih bile su prisutne članice udruga žena "Kovači", "Krivaja – Iskra", "Majska ruža", "Pašinke" i "Zejneb". Popratni glazbeni program sa sevdalinkama izveli su vareški tamburaši pod vodstvom Igora Hingera i uz vokal Amine Kozlić, a nastupile su s jednom točkom i članice udruge "Krivaja – Iskra".

Obilježen Dan slijepih Udruga slijepih i slabovidnih osoba općine Vareš obilježila je i ove godine Međunarodni dan bijelog štapa i Međunarodni dan slijepih (15. listopada) prigodnim okupljanjem uz kavu, sokove i kolače, a upriličena je i podjela pomagala. U pozdravnoj riječi predsjednica udruge Valentina Malbašić osvrnula se na značaj obilježavanja ovog datuma i potom predstavila gosta koji je ovom prigodom osigurao donaciju za članove udruge. Riječ je o Mladenu Rudežu, predsjedniku Zaklade za obnovu i razvoj regije Vareš, čijim je sredstvima financirana nabava 20 digitalnih govornih toplomjera. I još je jedna sugrađanka, Nada Popić, koja

danas živi u Švicarskoj, dala doprinosa ovoj udruzi, poslavši za njene članove četiri bijela štapa. Općina se pobrinula snijeti troškove ovog okupljanja udruge koja trenutno u Varešu broji 21-og člana i dogodine će obilježiti desetu obljetnicu djelovanja u svrhu olakšanja života svojim štićenicima.

Predavanje o svemiru Građanima Vareša, koji su za to zainteresirani, a pokazalo se da ih ima, dana 19. listopada pružena je prilika da poslušaju predavanje pod nazivom Priča o svemiru. U velikoj dvorani općine Vareš tim je povodom gostovao jedan od uglednih europskih znanstvenika mlađe generacije dr. sc. Ivica Puljak, redoviti profesor fizike na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Gostovanje je upriličeno posredovanjem prof. fizike u Vukovaru Nataše Bek, koja je rodom iz Vareša, a u suradnji s Turist info centrom Vareš.

Profesor Puljak je, na način razumljiv široj publici, govorio o nastanku, razvoju i kraju svemira, te se dotaknuo i najintrigantnijih pitanja moderne znanosti kao što su pitanja od čega se sastoji svemir i jesmo li sami u njemu. A nakon predavanja je odgovarao na pitanja prisutnih i na koncu izrazio zadovoljstvo gostoprimstvom u Varešu, kao i velikim zanimanjem za temu.

Obljetnica lovačkog društva Dana 27. listopada u Radničkom je domu održana akademija u povodu 95. obljetnice osnutka Lovačkog društva Vareš.

Prva je skupština ovog društva održana u kolovozu 1923. u domu pjevačkog i tamburaškog društva na Topliku, a ime "Zvijezda" ponijelo je 1954. godine. Aktualni predsjednik društva Jozo Filipović u prigodnom je referatu prisutne goste i vareške lovce podsjetio na neke od značajnijih podataka iz dugogodišnje povijesti organiziranog lovstva u Varešu. Spomenuo je da su osnivači i utemeljitelji društva bili veliki ljubitelji prirode i tada ugledni građani Vareša, te da je prvi predsjednik društva bio Mijo Andrić Janjušić, a blagajnik Jozo Andrijević. Danas ovo društvo broji oko 400 članova, okupljenih u 8 sekcija (Vareš, Vareš Majdan, Pržići, Ravne, Dabravine, Vijaka, Mižnovići i Dragovići). Od toga su 354 aktivna lovca, među kojima su i dvije žene, 17 članova je mlađih od 18 godina, 18 je potpomažućih članova i 14 počasnih članova društva.

Vareškim lovcima su se u povodu njihove velike obljetnice obratili predsjednik Saveza lovačkih organizacija u BiH Muhamed Hodžić i općinski načelnik Zdravko Marošević, a u drugom dijelu akademije zaslužnima su dodijeljena priznanja i odlikovanja, te su se lovci i zabavili uz par glazbenih točaka u izvedbi Igora Hingera i Amine Kozlić, a druženje nastavili uz domjenak u predvorju Radničkog doma.

Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš STUDENI 2018.

www.fondacija.vares.info BROJ 287

5

POPUT SLOŽNE BRAĆE

Današnja slika Mira s domom u središtu

P

rvi društveni dom na Miru izgrađen je dragovoljnim novčanim prilozima, putem tzv. samodoprinosa, ali i dragovoljnim radnim akcijama svih radno sposobnih mještana. Bilo je to 1964. Kao drugi objekt u selu nakon Drugog svjetskog rata (prije doma mještani su početkom '60-ih godina napravili novu kapelicu u mjesnom groblju Lipa), ovaj je dom bio, može se s potpunom sigurnošću reći, glavno mjesto okupljanja kako mještana tako i svih ljudi dobre volje i iskrenih namjera. U njemu su održavani zborovi mještana, razni skupovi u vezi s izborima, referendumima, samodoprinosima... u njemu su održavane igranke, književne večeri, oproštajne večeri, svadbe, priredbe...

Tu smo se svađali, mirili, zaljubljivali... Svi koji su živjeli u selu nakon što je taj dom izgrađen pa do 1993. znaju koliko je bio značajan za život, kako sela tako i svih mještana, koliko je u njemu bilo lijepih i nezaboravnih događaja o kojima danas starije generacije pričaju sa sjetom.

Vjerojatno bi taj dom i danas postojao i služio svojoj svrsi da mještani nisu bili primorani listom izbjeći iz sela u jesen 1993. godine. Iako dom nije zapaljen poput većine drugih stambenih i gospodarskih objekata u selu, ipak je propao uslijed neodržavanja i vremenskih utjecaja u ratnom i ranom poratnom periodu. Zbog toga se javila potreba za novim domom, pogotovo kada su 2001. godine pokrenuti susreti Mirjana. Naravno, dom nije bio apsolutni prioritet, ali su mještani, prije svega mladi, odlučili da se na istom mjestu izgradi novi dom. Znali smo i bili pot-

Mirjani obnoviše društveni dom Mladen Radoš puno svjesni da će se proliti puno znoja, da će trebati velika svota novca i puno donacija (novčanih i materijalnih), pa i mnogo volonterskih radnih sati..., ali uspjeli smo i možemo sa zadovoljstvom, nakon šest godina intenzivne gradnje, reći da je selo Mir dobilo novi društveni dom!

S obnovom doma počeli smo 2010. kada je do temelja srušeno staro zdanje i to za samo jedan dan, volonterskim angažiranjem mještana koji su bili nazočni već tradicionalnim susretima Mirjana. Godine 2011., opet u vrijeme mirskih susreta saljevena je tzv. mrtva ploča. Tom je prigodom dogovoreno da se pokrene akcija prikupljanja dragovoljnih novčanih priloga od samih mještana, kao i novčanih i materijalnih donacija od poznanika, prijatelja, pravnih subjekata... Tijekom 2012. nije bilo nikakvih radova na obnovi doma iz razloga da se osigura početni kapital, barem za izradu projekta. Iste je godine formiran i Odbor za obnovu doma koji su sačinjavali: Frano Radoš – predsjednik, Goran Grabovac – zamjenik predsjednika, Zoran Radoš – blagajnik, Jozo Matošević – član, Ivan Dusper – član i Mladen Radoš – član. Da bi se znalo što su poslovi i zadaci Odbora donesen poslovnik o radu odbora, a da bi se prikupljena novčana sredstva pravilno namjenski koristila donesen je i pravilnik o vođenju blagajne.

Projekt doma uradili su Danijel Lekić,

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA

6

| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

AMI

TR

VAREŠ | SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI

dipl. ing. arh. (glavni projektant) i Dario Kokor, dipl. ing. arh. (on je i nadzirao radove), te Jozo Matošević dipl. el. ing. (elektroinstalacijski dio). Prigodom izbora izvođača radova Odbor je nastojao angažirati, prije svega, domaće majstore odnosno Mirjane koji su imali iskustva pri izvođenju građevinskih, električarskih, strojarskih, keramičarskih, vodoinstalaterskih i drugih radova na gradnji ovakvih i sličnih objekata. Sa svima je njima radio i kontaktirao Frano Radoš, predsjednik Odbora za obnovu doma.

Osim doma, tijekom radova na njegovoj obnovi, ukazala se i potreba za nadstrešnicom, odnosno pomoćnim objektom neke vrste gdje bi se mogle odlagati stvari, oprema, alat... jer u sklopu doma nije bila predviđena jedna takva prostorija. Zahvaljujući razumijevanju Darka Grabovca, koji je bez ikakve naknade ustupio potrebnu površinu svog privatnog zemljišta, izgrađena je, kao sastavni dio doma, i adekvatna nadstrešnica sa zatvorenim i otvorenim dijelom, a u produžetku i drvarnica. Sve to sada čini jednu zaokruženu i jako funkcionalnu cjelinu.

Potrebno je napomenuti i to da je Odbor proveo anketu među mještanima u vezi s pušenjem u domu i gotovo su se svi izjasnili protiv pušenja unutra, pa čak i strastveni pušači. I takva se odluka u cijelosti poštuje, kako od strane samih mještana tako i svih koji po bilo kojoj osnovi dolaze u naš dom.

vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 BROJ 287

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor

STUDENI 2018.

Obnovljeni, odnosno novi dom izgrađen je na dva kata i, uključujući nadstrešnicu, ima ukupnu površinu od 272 četvorna metra. Tako se u prizemlju nalaze velika dvorana s manjom pozornicom, kuhinjom i dva toaleta, a na katu mala dvorana s dva ureda. Da je dom zaista funkcionalan imali smo se prigodu uvjeriti već više puta do sada. Zapravo, otkako je dom pokriven tu se okupljamo za naše susrete, a bilo je i igranki pa i drugih lijepih (a i onih tužnih) okupljanja. Dom je otvoren i dostupan ne samo nama Mirjanima već i svima koji imaju potrebu boravka i zadržavanja na Miru, kao npr. prigodom ovogodišnje "kvadijade". Dakle, svi koji imaju neku potrebu za okupljanjem ili želju za prisustvovanju našim druženjima, dobro su došli.

Kako je financirana obnova doma odnosno izgradnja nadstrešnice, može se vidjeti iz sljedećih pokazatelja: dragovoljni prilozi samih Mirjana – 110.476,00 KM, ostali prihodi (ono što je ostajalo od susreta Mirjana) – 14.637,17 KM, donacije (prijatelja, poznanika, pravnih subjekata) – 13.499,00 KM, volonterski rad (tijekom šest godina mještani su odradili ukupno

2.420 sati) u novčanoj protuvrijednosti – 9.075,00 KM, materijalne (nenovčane) donacije – 3.985,00 KM i posebni doprinosi – 4.450,00 KM. Ukupni su prihodi bili – 156.122,27 KM. A ukupni troškovi obnove doma i izgradnje nadstrešnice iznosili su 152.240,62 KM, tako da je preostalo 3.881,45 KM i taj se novac sada koristi za potrebe mjesne zajednice.

Osim što je obnovljen dom, nabavljeno je još puno toga što je bilo neophodno: kupljeno je suđe i posuđe kao i pribor za jelo za 100 osoba, kupljeni su stolovi, stolice i klupe, isto tako za 100 osoba, kompletirana je i kancelarija uredskim namještajem, kupljen je osnovni alat... Preostalo je još nabaviti razglas, gril, par peka i zasaditi ukrasnoga raslinja oko doma i nadstrešnice. Želim još podsjetiti da je početak radova blagoslovio naš župnik fra Mirko Majdandžić (u svibnju 2013.), a fra Mirko je obavio i blagoslov doma prigodom tzv. naselja (u srpnju 2016.).

Na posljednjoj sjednici Odbora (u listopadu 2018.) zauzeto je stajalište da se dom ustupi na zahvalnost svima koji su pridonijeli njegovoj obnovi odnosno iz-

gradnji. Tu se prije svega misli na: projektante i nadziratelja radova; sve izvođače (zidare, tesare, limare, keramičare, krovopokrivače, vodoinstalatere, električare, zavarivače, pomoćne radnike); sve Mirjane koji su svojim dragovoljnim prilozima pomogli da se materijali i izvođači radova plaćaju na vrijeme i bez ijednog dana zakašnjenja; prijatelje, poznanike i sve ljude dobre volje koji su nas svojim novčanim donacijama pomagali i tako nam dali do znanja da i njima obnova doma na Miru znači veoma mnogo; sve koji su dobrovoljno, savjesno i odgovorno radili na obnovi doma i tako pridonijeli znatnom smanjenju troškova obnove; sve koji su davali svoje nenovčane – materijalne donacije ili na poseban način pridonosili obnovi doma i tako učinili da se prikupljena sredstva usmjeravaju na samu obnovu i plaćanje izvođačima radova.

Sa željom da nam i u novom domu bude barem jednako lijepo i ugodno kao što je to bilo u starom domu i da nove, mlade generacije čine nešto slično svom rodnom kraju kao što su to činile prethodne, pa i današnja, u ime Odbora za obnovu doma svima iskrena i velika hvala.

MATURANTI

Izmače se N šezdeseta Tvrtko Gavran

Trgovinska radnja

e, nije mržnja, različitost je, ali tolika da se ničim ne može ni umanjiti, a kamoli izbrisati.

I kad se čini bliža brisanju, ona je veća. Što rek'o Njegoš; da ih skuhaš u jednom loncu, čorbe im se ne bi pomiješale – govorio je još za vrijeme Austrije profesor Mijo Žuljić iz Matijevića svomu prijatelju Iliji Čingi kad bi kreni po selima skupljati narodno blago. A Čingo je opet šutio i skupljao i zapisivao ono što se njemu činilo vrijedno i dostojno njegovih zapisa. Pa i ako je bio diplomirani mašinšloser njegovi zapisi su ono i onomu komu su se činili vrijednim. Meni se sve smiješalo. A Mi'oljdan je 2018., koja se baš ni po čemu ne razlikuje od '17-te ili '20-te.

Prid crkvom smo profesor Darko Ćurčić i ja.

Boško Kasapović, diplomirani inženjer rudarstva ne vidi, a sin mu zauzet pa ga nije imao tko dovesti.

Još prošle godine župnik je morao prid crkvu isturiti zvučnik, toliko je svijeta ostalo vani. Ni to nije bilo k'o godinu prije. Je li se ovo ubrzalo nestajanje? Što spavaš kad se ne mereš naspavati – pitala je Zovkinica svoju lijepu kćer Anđeliju. Ljepotica se samo smijala i udala za Matu Jarčevića u koga je mogla spavati dok se ne naspava. Profe-

N na

Vareš

sor Darko je toliko dugo u gradu da su mnogi od njegovih učenika zaboravili svog profesora. Hoćeš li komu na ručak? – pita. Ne ide mi se – kažem. Što – kaže on – bolje ti je sit umrijeti nego gladan živjeti.

Moram te pozdraviti – kaže mi elegantna Ivana i pruži mi ruku. Ona u lokalnom listu objavljuje svoje vrlo uspjele zapise iz Jeruzalema. Putovao sam s tobom Svetom zemljom – kažem. Bî joj drago. Birtija je malo neugledna sporedeći s profesorom i Ivanom. A Gode nema – sjetih se suca Godeslava. Ode zdrav. Bolje je zdrav umrijeti neg' bolestan živjeti – šali se inače ozbiljni profesor.

Ne pođe nam za rukom organizirati šezdesetu obljetnicu mature. Kako umrije Mirjana i Štefici sin nema tko organizirati. To je bilo toliko značajno za grad da je grad i trebao organizirati – veli profesor. Ti ćeš bar i sedamdesetu dočekati – kažem ja njemu. Uto zazvoni za misu. K'o da čitava vječnost prođe. Ona za koju mi je baba na Pobrinu 'anu govorila, kad bi me pošalji po taze vodu: nema te čitavu vječnost.

P.S. Posvećeno prvim maturantima vareške Više gimnazije 1958. g.

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

ul. Čaršija bb

školski pribor • udžbenici • knjige • suveniri darovni program • uredski materijal čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja

BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI

vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

STUDENI 2018.

BROJ 287

7

OTIŠAO JE…

Posljednji romantik rokenrola Piše prof. Željko Sertić

P

ostoje ljudi i događaji koji ostavljaju trag u vremenu i čine neizbrisivi dio povijesti jednoga grada. Rafo Dužnović – Fora, rodonačelnik vareške pop-rock scene, obilježio je ne samo jedno vrijeme nego i cijelu generaciju u bogatoj glazbenoj povijesti našega grada. Kao kulturni fenomen rock glazba je na svijet utjecala poput nijedne druge – smatra se zaslužnom za okončanje ratova i širenje mira i tolerancije. A Rafo, boem pitome golubinje duše, po dubljim unutarnjim zakonima svog duhovnog kontrapunkta i habitusa bio je kao predodređen za takvu misiju.

U bivšoj državi rokenrol je u početku bio kritiziran zbog zapadnog utjecaja i "skretanja sa svijetlih staza Revolucije", ali kako se SFRJ stavila na čelo Pokreta nesvrstanih došlo je do otvaranja prema svijetu, pa se i etabliranje i prvo veliko omasovljenje YU rokenrol scene desilo 1970-ih godina (zanimljivo je da su mnogi rokeri, koji su stvarali jugoslavensku rock scenu, bili sinovi oficira JNA – Marko Brecelj, Branimir Štulić, Goran Bregović, Momčilo Bajagić Bajaga). Koncem '70-ih godina prošloga stoljeća, upravo zahvaljujući Rafi, i u Varešu počinje nova, rock "glazbena era".

Svim svojim bićem Rafo je bio posvećen muzici od koje je i za koju je živio. Po građanskom pozivu i zanimanju instrumentalist, simfoničar kontrabasist, a po unutarnjoj vokaciji pjevač poput mitskog Orfeja, boem i emotivac "non plus ultra", neobične boje, voluminoznosti i dijapazona glasa koji mu je bio "glavni instrument". U osnovnom timbru topao bariton baršunaste mekoće u kome se naslućivala i tamna basovska dubina koju kao da donosi blagi lahor nad koprenom crnogo-

rice ponad Ljepovića, Kuta i Osoja, a kad ga ponese bujica emocija ponekad promuklo hrapavog glasa, boje napuklog porculana, što je davalo posebnu dramatsku ekspresivnost i ganutu potresenost u interpretaciji soula i bluesa. (Omiljena pjesma mu je bila "Crying Time", u prijevodu vrijeme plakanja, Raya Charlesa) I tako... naviru sjećanja i slike u sve širim i fascinantnijim krugovima prelijevajući se u bogatoj kaskadi pamćenja. Prvi susret se dogodio još kad smo bili srednjoškolci, ja maturant a Rafo učenik drugog razreda. Zamolio me za pomoć u izradi pismene zadaće iz kontrapunkta i tad sam prvi put stigao u Ljepoviće. Čista kuća sa svježe okrečenom bijelom fasadom, divna bašta i prekrasan cvijetnjak njegovan naročitom pažnjom i ljubavlju.

Nisam ni slutio da će druženje i prijateljstvo potrajati čitav radni i, nažalost, Rafin životni vijek. Obojica smo započeli zajedničku profesionalnu karijeru, prvo u simfonijskom orkestru tadašnje RTSA i završili u orkestru Sarajevske filharmonije.

No, tijekom 1970-ih godina u Varešu je na Rafin prijedlog je osnovan VIS kojeg su sačinjavali pok. Zlatan Šoljak – frontman i solo gitarist, Rafo – vokal i ritam gitarist, Zvonko Horvat – bas gitarist, Zoran Mutić – perkusionist (bubnjar) koji je poslije odselio iz Vareša, a zamijenio ga nenadmašni Petar Karadžić Karadža, i ja kao klavijaturist i povremeno saksofonist. Svesrdnu pomoć pružao nam je pok.

Nebojša Gerstler zvani Bato Tobara, pasionirani ljubitelj rock glazbe koji je posjedovao respektabilnu kolekciju gramofonskih ploča (tada jedinih "nosača zvuka"), odnosno albume svih relevantnih rock grupa: Beatlesa, Rolling Stonesa, Led Zeppelina, Deep Purplea, Jethro Tulla, Pink Floyda itd., s kojih smo "skidali" repertoar. Dugo smo čekali prvu igranku

u Radničkom domu i kad nam se pružila prilika bili smo u dilemi kako početi. Do tada se na igrankama izvodila samo instrumentalna glazba i naš nastup je predstavljao "revolucionalnu" novinu. Na Rafin prijedlog započeli smo s megahitom "Proud Mary" američke grupe Creedence Clearwater Revival (koju su obradili brojni izvođači među kojima se najviše ističe verzija Tine Turner iz 1971.). Rafo je otpjevao zaista moćno i maestralno, bez trunka grča i treme. U početku je u dvorani Radničkog doma nastao tajac uslijed iznenađenja, da bi nekoliko trenutaka poslije došlo do proloma oduševljenja. I eto, tako je to planulo grmljavinom gorućeg laguma – u Varešu se dogodio rock.

Sjećajući se Rafe neodoljivo mi se nameće asocijacija hrvatskog pjesnika Ljube Wiesnera koji je najavio Ivu Andrića, neka mi se ne zamjeri patetika i usporedba, parafraziram: Rafo, boem i umjetnik bolno-tanko mirisave duše kao oni cvjetovi iz bašte njegove majke Kate što zare tugu njegovih ženstveno čežnjivih snova. Bez energije da bi pisao duge simfonije, kratak kao prolaznost avanturističke ljubavi. Princ bez princeze, zimi se nadiše kavanskog zraka da bi se u proljeće liječio dahom razbujalih livada.

Nesretan kao i svi artisti...

Sarajevska filharmonija je na koncertu održanom 30. listopada 2018. na programu imala Mozartov "Requiem" koji je posvetila Rafi, što je u najavi koncerta istaknuto. (Requiem je glazba za pokojne, misa profundis i počinje riječima Requiem aeternam dona ei Domine – pokoj vječni daruj im Gospodine). Zaista lijep i dirljiv oproštaj od kolege i umjetnika. A uoči Svih Svetih, 31. listopada, njegov kolega Miloš, kontrabasist Beogradske filharmonije, i Gordana Mitrović, violinistica Sarajevske filharmonije, sa mnom su posjetili Rafino grobno mjesto i položili cvijeće. Počivaj u miru, dragi kolega i druže!

IN MEMORIAM Sve sam učinila da se u Beču, 28. 6. 2007. godine, u glazbenoj dvorani "Musikverein" načini ova slika. "Gledajte ga, zar nije cijela filharmonija", šapćem neznancu kraj sebe, "ako biste mi mogli snimiti..."

Odvojen od svijeta, ljubavlju i vjerom sjedinjen s kontrabasom, svira Rafo ne patišuć', a opet samo što ne grune među nas. Volio je ovu sliku! Bila je preludij za svaki naš razgovor, pa i onaj neki dan, dok smo "u Sakibe" pili: On pravi, a ja svoj espresso vlahov.

Nema te! "Ne znaš", 'bem ti sud, "koliko te nema".

P. S. I Mozartov "Requiem" i "kap kiše u okeanu, za kafanu na Balkanu" moj su glazbeni izbor za kraj priči iz Ljepovića.

Ivana M. Slugić

8

BROJ 287

STUDENI 2018.

PUTOPIS

U Sinajskoj pustinji

Svetoj zemlji u po'ođane (XVI) Pustinja – smjerom putokazâ (1)

Piše Ivana M. Slugić

Glavnom cestom broj 90 iz Jeruzalema, iz Države Izrael, putujemo u Hašemitsku Kraljevinu Jordan – a u zamjenu za Betlehem i Jerihon – vizitavat "Pustinjsku ružu", ružičnjak u pustinji, almasi granu ljudske civilizacije – grad Petru. Očima tužnoga psa pogledam putokaze za Jerihon i Betlehem i ništa ne boli kao uspomene i ničemu se ne radujemo kao uspomenama. Boljet će me ove oznake i kucat će mi u ustima bila najstarijeg i najslavnijeg grada svijeta do prve pustinjske kose. Prvi smetovi pustinjskog pijeska, prve beduinske koljebe i prevarih svoju bol. Možda su zato susreti s novim tako prevratno ljekoviti da lakše prebolimo.

Od čega pijesak ima ovakvu boju? Kao djeca, sjećam se idući uz Velež na Pogar, brali smo pijesak i isto ga zvali. Žene, pa i moja majka, strugale su s njim – ranjlike.

Kakav je: vruć, hladan, opasan, spasonosan i mek ovaj pustinjski jorganj. Uvukla bih se, slušala kako sva zemlja diše i sanjala Tebe.

Okus? Sladak, slan, gorak, probala bih!

Zasula se i natrpala u usta do sita k'o dijete snijega.

Dugo gledam. Ništa. Samo beživotno zaleg'o pijesak. Protarem oči da se razaberem, u rasjelini dviju pješčanih dina prorast'o prašljikast dim, zvonce života – beduinska koljeba, s najvećom katastarskom česticom. Nebom i svom zemljom koju opkoli pogled.

Dugo i ostavljeno samuje pustinja. A onda žena! Izbasala niotkud mala pustinjska gejša. Uhvatim je svu. Tabanima u tempu adađa miluje pijesak da nekud stigne. Ni koze ni sjenice! Njene stopice i sitno tijelo bogatstvo u trenutnoj bijedi pustinje. Ostat će mi daleko, a njen hod bez straha stizat će me još dugo u prozorima autobusa.

Tek što mi je zamakla, kad evo ti drúga, kojima je možda i pošla. Ništa od sporosti

i lakoće u koraku, stišane strasti jedne gejše. Žene iz komadâ: sa zakrpom na zakrpi, od glave do talâ, "prte" pustinju.

Kulenike i vretena da uz koze ne dangube i misliš: to je sve. Odjednom sijevnuše očima kratkim svjetlom pustinjskih svjetionika i svrnuše pogled na tek ispredenu vunenu nit. Koze, k'o pobrašnjene "tuku" nekogbogajokinog u pijesku, al' ajde ga ti razoputri šta, ako možeš. Ne pasu ga zar!

Sve dosad beduinske koljebe sklepane od nesloge mjere i materijala i nalik "geometriji oblaka" smjenjuje prva etika beduinske arhitekture.

Visoka sjenica (šator) s prostirkom od nabijene zemlje i srčikom doma – ognjištem – crna pustinjska jedra od tankog kozjeg runa što zimi grije a ljeti hladi, rasklopiva, prenosiva i slobodna kuća.

Zajednicom u kojoj se "pitaju" samo muškarci upravlja – izborom vijeća staraca – šeik. Kako žive s više žena, gostoljubivost ide tako daleko da se muškarcu – gostu – lako može desiti da u pustinji ne zalegne dertan (jadan) i sam.

Beduini (muškarci) imaju svoj stil. Nose bradu, pokrivaju se kefijom – šamskim bijelim metraš jaglukom bez uresâ i zatamnjela lica privlačni su i opasni poput pustinje.

Kad naglo i niotkud izbije pješčana oluja, uzdigne pijesak i pomiješa s nebom, zavarniče njihove kremene oči i uspostave red govoru, šutnji i upravljanju pustinjom. Što o beduinima govore knjige? Bedevi, riječ iz arapskog jezika, označava onoga koji živi u pustinji – pustinjaka. Njihova najstarija (ali ista kao i danas) zemljopisna karta zastire arabijsku, sinajsku i pustinju Negeb (Negev). Najstariji ovozemaljski hod zabilježen je na prvim stranicama Starog zavjeta. Spominju se nomadi s devama, Midjanci i Amalečani.

(Post. 36,12)

STUDENI 2018.

BROJ 287

U vrijeme kiša selili su se s ovcama, kozama i teglećim magarcima daleko u pustinju, a u sušnom razdoblju tražili obradivu zemlju gdje su na temelju ugovora smjeli napasati stoku, kopati i koristiti bunare. Kada su oko 200. godine prije Krista pripitomili devu, brzu i s malo zahtjevâ, beduini su postali slobodni i neovisni o obradivoj zemlji.

Po svitcima s Mrtvog mora najuglednija beduinska prijestolnica 1947. godine postaje Kumran.

Zamijenivši glineni ćup (sa svitcima) za sandale jedan beduin Muhammed-edh Dhib u trgovini neprocjenjivim postao je neprocjenjiv – uzeo je samo što mu treba, a Kumran pretvorio u knjižnicu na otvorenom, biblioteku bez radnog vremena i konca. Svitci iz Kumrana su isprave iz davnine!

"Dokumenti" o trgovačkim poslovima pisani su na pergamentu – papiru od neučinjenih, očišćenih i krečom luženih koža: ovaca, koza i teladi.

Isprave o vjerskim propisima o ovom stilu života pisani su na papirusu smišljenom iz biljke cyprus papyrus tako da se srčika rezala na tanke trake koje su se slagale jedna do druge; u jednom sloju uzdužno, u drugom poprečno, sljepljivale, vlažile, sušile i glačale. Biblijski svitci iz Kumrana nisu istovjetni s Biblijom koju danas čitamo. Čuvaju se u Muzeju Države Izrael u Jeruzalemu, o čemu smo pisali ranije.

Ulazak u Mrtvo more u ovo sušno doba pustoločina je na dlanu. Starim Zavjetom oslikani ljupki ružičasti i bijeli cvjetovi bademâ (Knjiga brojeva 17,23) sprljene su grane kroz koje samo prosvira vjetar. Razbacane granitne skulpture akacija (bagrema) stoje toliko osamljeno da u krošnje, sad bodljikavu žicu, ne zalazi ni oluja ni ptice. Ono što bi sad moglo biti bagrenje pomodrjeli su visoki panjevi okrunjeni trnovitim i ljutitim granjem.

Nezaobilazno je bagremovo drvo i u odjeljku Starog Zavjeta: "Savez na Sinaju" svojom izdržljivošću učvršćuje savez između Jahve (Boga Saveznika) i Mojsija, "upravitelja" naroda Izraelskog. Knjiga Izlaska, "Savez na Sinaju" (25,2-5, 10-13) Jahve reče Mojsiju: "Reci Izraelcima da me darivaju, a vi primajte darove u moju čast od svakoga koji daje od srca. A primajte ove darove: zlato, srebro, tuč: ljubičasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan; učinjene ovnujske kože, pa fine kože, bagremovo drvo. (...) Od bagremova drva neka naprave kovčeg; dva i po lakta dug, lakat i po širok i lakat i po visok. Okuj ga čistim zlatom, okuj ga izvana i iznutra. (...) Od bagremova drva napravi i motke, te ih u zlato okuj". (nastavit će se)

9

U ZAGREBU ODRŽAN

Vodstvo ZZB-a s uglednim gostima

Jubilarni 10. susret Borovičana Josip Šimić

S

usreti, koji postaju tradicija i obvezan događaj u kalendaru Borovičana, doživljavaju svoje epiloge, kao što je i ovaj nedavni u Zagrebu koji je bio ujedno i deseti jubilarni susret. Kao i svake godine okupljanje počinje u svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici gdje se okupi veći broj Borovičana te uz ostale vjernike Vrhbosanske i Banjolučke biskupije pristigle iz svih krajeva BiH i Hrvatske uz Svetu misu započnemo svoje susrete.

U crkvi na otvorenom ovog svetišta na misi koju je predvodio kardinal Vinko Puljić, nadbiskup i metropolit vrhbosanski, u koncelebraciji s monsinjorom dr. Franjom Komaricom, biskupom banjolučkim te velikim brojem svećenika i časnih sestara, pozdravnu riječ svim hodočasnicima uputio je upravitelj svetišta vlč. Domagoj Matošević, koji je "naše gore list", a slavlje je pjevanjem animirao župni zbor iz Tolise.

U homiliji koja je bila puna emocija i vapaja Nebeskoj majci kardinal nas je svojim riječima upozorio da smo pozvani braniti život, poštivati svetost braka i obitelji, te učiti djecu kako živjeti život. U svojoj riječi, upućenoj vjernicima koji su prognani u ratu, te poslije rata, kao i onima koji su ostali na svojim ognjištima, uzoriti kardinal je naglasio kako svi trebamo promišljati o svojoj baštini koju su nam naši preci ostavili i ne zaboraviti svoje korijene.

Nadahnuti i okrijepljeni Božjom riječju, naš susret se nastavio okupljanjem u svečanoj dvorani "Glembay" u zagrebačkom kvartu Dubrava. Program su vodile

10

naše Sara Šimunić i Tereza Šimić koje su pozdravile sve naše goste, na prvom mjestu načelnika općine Vareš gosp. Zdravka Maroševića, urednika Hrvatskog radija "Bobovac" gosp. Ivana Lovrića, te ostale prijatelje i donatore Borovice. Ovogodišnji susret uveličao je gradonačelnik Grada Zagreba gosp. Milan Bandić sa svojim suradnicima, te predstojnica Ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske gospodična Žana Čorić.

Prigodnim riječima gostima se obratio predsjednik Zavičajne zajednice Borovičana Stanko Nikolić, koji je pozdravio sve prisutne, a napose uvažene i cijenjene goste, te predočio sve realizirane projekte i planirane aktivnosti Zavičajne zajednice. Zatim je pozvao načelnika općine Vareš gospodina Zdravka Maroševića da se obrati prisutnima.

U svom obraćanju načelnik Zdravko Marošević je zahvalio na pozivu te uputio čestitke ZZB-u na jubileju i desetoj obljetnici rada, zatim je pozdravio sve prisutne i upoznao ih s trenutnom situacijom u Varešu. Posebne pozdrave uputio je gradonačelniku grada Zagreba Milanu Bandiću, kojemu se i osobno zahvalio na otvorenom srcu grada Zagreba koji je udomio veliki broj Varešana, a napose Borovičana koji Zagreb izabraše za mjesto svog življenja. Načelnik Marošević je također zahvalio i Državnom uredu za Hrvate izvan RH koji svojom potporom i uloženim sredstvima pomaže Općini Vareš da realizira važne infrastrukturne projekte.

Zasigurno da je gradonačelnik Grada Zagreba. gosp. Milan Bandić sa svojim suradnicima bio "zvijezda večeri" i da su mnogi očekivali njegovo obraćanje i pozdravnu riječ.

BROJ 287

Uz čestitke za jubilej i deset godina rada ZZB-a on je naglasio da su vrata njegovoga ureda otvorena za sve i pozvao na suradnju sa Zavičajnom zajednicom, te zahvalio za zajedničku izgradnju Zagreba, kao i molbu za zajedništvo u pomoći Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

Uz riječi zahvale na dolasku gradonačelniku Bandiću poklonili smo sliku s likovne kolonije u Borovici na kojoj je naslikana vareška željezara, te mu uputili poziv da posjeti naš rudarski kraj i upozna netaknutu prirodu i ljepote našeg zavičaja. Tijekom večeri obratila se i gospodična Žana Ćorić te prenijela pozdrave državnog tajnika gosp. Ivana Milasa i izrazila potporu državnog ureda u realizaciji nekih projekata na području naše općine.

Uz raznovrstan repertoar "Vertigo banda" i solistice Jelene Kuliš-Džoja te svima dobro znanog Leona Dodika, imali smo i nastupe poljske udruge iz Zagreba s njihovim tradicionalnim pjesmama i nošnjama. Večer su upotpunile i Borovičke u narodnim nošnjama sa svojim pjesmama.

Program je završen uručivanjem zahvalnica najzaslužnijim pojedincima u osnivanju Zavičajne zajednice Borovičana, kao i govorom glavnog organizatora ovog susreta Borisa Kojića, koji je svima zahvalio. Boris je uz malu pomoć asistenata dodijelio nagrade tombole koja je svima donijela osmijeh na lice, a proslava se zatim nastavila do ranih jutarnjih sati.

Zadnji dan susreta započeo je okupljanjem na Jordanovcu, u župi Bezgrješnog Srca Marijina. Iako se slavilo dugo u noć ponosno možemo reći da nespavanje mnoge nije spriječilo dolasku na Svetu misu. U župnoj dvorani održana je godišnja skupština gdje se razgovaralo o budućim projektima i samoj budućnosti u našoj Borovici.

Zasigurno možemo reći da smo s ovogodišnjeg susreta otišli nadahnuti i napunjeni energijom kako bismo još više ulagali i radili na našoj zajednici. Zavičajnu zajednicu činimo svi mi i sve dok budemo disali i činili sve što je u našoj moći ne trebamo se brinuti o našem opstanku.

Spremnost Borovičana da budu jedni uz druge i pomažu potrebnima upravo daje sigurnost da nećemo zaboraviti jedni na druge.

A sada nam preostaje da s nestrpljenjem očekujemo sljedeći susret i radujemo se druženju pod okriljem naše zavičajne zajednice u još većem broju.

STUDENI 2018.

ME\U HODOČASNICIMA

N

ešto ne bih trunio o politici i razlozima molitvenog skupa održanog krajem listopada na kraljevskom gradu Bobovcu. Nego, kad god mi se pruži kakva prilika rado odem na to mjesto, nešto me vuče da tražim i obilazim razrušeno kamenje i kutke gdje smo se sve kroz stoljeća i maglu povijesti mogli zavlačiti, pentrati i skrivati da bismo preživjeli. Uz bezbroj pitanja zašto ovo, kako ono, ovoga me puta kopka stari grad Bobovac kao top-destinacija vareške turističke ponude i mogućnosti koje nam to mjesto pruža u ostvarenju turističkih maštanja i snova, ali nikako da mi to dokučimo.

Sve počinje s nekoliko nemuštih obavijesti da u taj dan iz Vareš Majdana "kreče" autobus na Bobovac, a vraća se – po dogovoru. Onako za sebe, kao kakvo vareško zakeralo, osvrćem se svuda da vidim što smo to uradili, što znamo i koliko cijenimo našu prošlost, pitam se što to crkveni velikodostojnici traže i slave na ovome mjestu kada su Crkva i Vatikan jedni od većih krivaca što bosanski kraljevski grad Bobovac onako lako i sramotno pade u ruke osmanskog osvajača.

Po unutarnjem nemiru znam samo da se radi nečega ide na Bobovac, zbog koga i čega ne znam. I zna se da se potom na šarolikom jesenjem tepihu na Lukama (Sastavcima) jede grah, po okusu jedinstven, jednostavan i s natruhama mesa, s obilnijom zaprškom i povećim komadom kruha; sve to onako s nogu, nemaš gdje sjesti i pristojno objedovati.

U Varešu osim nekoliko putokaza nigdje priče o starome gradu, kako ga pronaći i kako više saznati o njemu. Kod "Janjušićke" skrećem lijevo s molitvom da ne d'o Bog ne naleti što na mene odozgo. Uz stenjanje auta ka Pobrinu Hanu krivim vrat i držim cestu na oku; prije toga nisam propustio stajanje na Kotinoj okuci da se malo Vareša nagledam. Ovogodišnja suša nije se odrazila na izvor vode ispod Pobrina, pa stanem i ondje da nalijem jednu bocu nek' mi se nađe. Svraćam u pogarsku prodavnicu da se štogod i dokupi, pa se lagano vozikam kraj nasada aronije i nekoliko novoizgrađenih vikendica. Iznenađuje me i asfaltiran put do Mrestilišta, uređen dom, bazeni puni ribe, okolica po kojoj se

Plato Crkvice, ove godine nikad krcatiji

Gosti bili i otišli uvijek nešto rovucka, a vlasnika nema, ljetni mjeseci prošli i otišao u Austriju na zimovanje. Od nekada bogata izvorišta 'ladne vode Bukovice ostali samo tragovi, komunalci je "strpali" u pumpu i šalju na Pogar, pa će i dalje.

Al' cesta me baš iznenađuje: spojeni u jedno svi predizborni asfalti, a ono malo preostalog makadama poravnato i zategnuto pa je vožnja dosta ugodna. U Sastavcima desetak i više autobusa, uglavnom iz hercegovačkih krajeva. Na Lukama nedovršena lovačka kuća, dva pogolema vojna šatora; u jednome se čuva hrana, u drugome postavljeni stolovi da se smjeste i zaklone zvanice, da se ne miješaju s narodom.

Uska cesta u pravcu tvrđave, uz nju nađiđani auti, a najviše bih rekao ima policijskih. Pada u oči neuredan i zapušćan kućerak, a na njemu zastava s ljiljanima.

Malo podalje iznenadi me neobran voćnjak, obilan urod šljive već se sasušio i otkide se Mišku uzdah: muko moja, koliko je tu dobre i zdrave rakije propalo. Na Meterizu drvena tabla dobrodošlice s dva

95,

STUDENI 2018.

Hz

3 i 101,1 M

bosanska ljiljana (nisu iz bosanske krune) da bi kao podsjetili tko tu "gazduje" i upravlja ostacima razvaljena grada.

Na platou pored kraljevskog mauzoleja – na kom se sjadio propali drveni krov, ali tko još obraća pažnju na to – masa vojske, policije i naroda; da baciš mrvu soli ne bi na zemlju pala. Oltar nije uz kapelu nego nasuprot, ispod stijene i doima se nekako pećinski. Iz daljine se čuje zvuk motorke, ali nadjačava ga zvuk generatora što stvara struju za potrebe ovog skupa, pa se tako misa može tonski prenositi putem radio valova. Misa je u povodu sjećanja na posljednju bosansku kraljicu koja završi u Rimu kao izbjeglica, tugujući za Bosnom i djecom koju sultan odvede u Stambol. Šarenilo uniformi i narodne nošnje okolnih sela upotpunjene neponovljivim bojama jeseni pružaju neobičan i lijep ugođaj misnog slavlja, duhovne obnove i poruke. A čim se misa završi, pokoja se riječ proturi u gužvi na platou i u misli već dolaze oni kuhari što ostaše na Lukama da zaprže nekih 3.000 porcija graha. Kad se stiglo do kazana – mukajet, nigdje muzike, nigdje kola bosanskog, samo zveket i kuckanje kašika o činije, kusa se gra'; nije, vele, bogzna neki, ali "sjeda" nakon pješačenja do tvrđave i nazad. Pored štanda s ćevapima i pivom povelika razrovana kamara stajskog đubreta, kome i zašto ono tu treba nije mi znano.

I poslije prizora te kamare, evo da je barem u tekstu gurnem sa strane, ja bih još koju o tome kako ovaj događaj turistički iskoristiti. Ove godine, po službenim podacima, na Bobovcu je rečenog dana bilo 3.700 hodočasnika, a koji trebaju smještaj u prostoru, hranu, piće, suvenire i još mnogo toga što ide uz manifestacije ovakve vrste. Opipljiva materijalna dobit prepliće se s nemjerljivom koristi od promidžbe i saznanja koje će se pronijeti da postoji i taj Vareš, da nudi ovo i ono... Zamišljam koliko bi nam važno bilo da se u jednom takvom danu podijeli 3.000 prospekata ili kakvih letaka, pa i kad bismo "samo" 1.000 podijelili, s korisnim podacima o Varešu i njegovim potencijalima svih vrsta... I dalje samo zamišljam.

HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 287

11

IN MEMORIAM IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

ANTO BORAS

IVICA BORAS

(1.XI.1926. – 17.VIII.2018.)

(27.III.1951. – 26.IX.2018.)

Tvoji najmiliji

Tvoji najmiliji

POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 20. rujna 2018. u 68. godini tragično je preminuo naš dragi

Dana 30. rujna u 96. godini života preminula je naša draga

IVO MAŠIĆ

ANA ANDRIĆ

(13.II.1951. – 20.IX.2018.)

Sahranjen u Rotterdamu.

Uvijek ćeš biti u našim srcima i mislima.

Počivaj u miru Božjem!

Ožalošćeni: supruga Marijeta, sin Ivan s Tinom, kćerka Ivana, sestra Jelena i brat Zdravko s obiteljima

(1922. – 2018.)

Počivala u miru Božjem!

Kćerke Ljiljana i Tina, sestre Ruža i Antonija s obiteljima, braća Zvonko i Jozo s obiteljima, zetovi Tomislav i Jozo, unuke s obiteljima

POSLJEDNJI POZDRAV RAFI DUŽNOVIĆU

POSLJEDNJI POZDRAV Dana 15. listopada 2018. iznenada nas je zauvijek napustio naš

(1951. – 2018.) našem striki, prastriki, kumu.

Jednostavno našem Rafi.

Hvala za svaki osmjeh, lijepu riječ, za svaku otpjevanu pjesmu, za svaku sliku. I za još puno, puno toga.

Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima.

RAFAEL RAFO DUŽNOVIĆ (5.XII.1951. – 15.X.2018.)

Dragi naš Rafo, neizmjerni su bol i praznina koje je ostavio tvoj odlazak. Ostalo je još puno neispjevanih pjesama i neispričanih priča. Ali i puno, puno lijepih sjećanja.

Dragi naš Rafo, fališ i falit ćeš nam.

Počivaj u miru Božjem!

Zahvaljujemo svima koji su nam izručili sućut, osobno, pismeno ili putem interneta.

Posebno smo zahvalni svima koji su svojim prisustvom ili na bilo koji drugi način uveličali Rafin posljednji ispraćaj i s nama dijelili i dijele našu bol i sjećanja.

Zahvaljujemo se Sarajevskoj filharmoniji na divnom oproštajnom koncertu posvećenom i našem Rafi. Hvala MPM-u.

Brat Zdravko i sestra Barbara s obiteljima, prijateljica Melita.

Vole te tvoji: Irenče, Ervinko i Andrea Francesca.

Počivaj u miru Božjem!

POSLJEDNJI POZDRAV Dana 26. studenog navršit će se 40 dana otkako je preminula naša draga

ANTONIJA JOSIPOVIĆ rođ. Semunović (1937. – 2018.)

Sjećanje na tebe ostaje vječno u nama.

Počivaj u miru Božjem!

Sinovi Stijepo, Mato i Davor, kćerke Željka i Marija, nevjeste Milena i Jasna, zetovi Antun i Željko, unučad Pero, Vlaho, Antonio, Mateo, Petra i Gabrijela

POSLJEDNJI POZDRAV NIKOLI MAMIĆU

POSLJEDNJE ZBOGOM našem dragom tati i djedu

(1938. – 2018.) koji nas je napustio 31. listopada 2018., u Splitu u 81. godini.

Načeo si nas!

Neka ti je laka zemlja, počivaj u miru!

Obitelj Petrović (svastika i šure)

TADIJI KRISTIĆU (15.V.1925. – 21.X.2018.)

Zahvaljujemo rodbini, prijateljima i susjedima na tužnom ispraćaju.

Ožalošćeni: sin Ivan, kćeri Sidonija i Edita, snahe Branka i Ana, zetovi Jovo i Wolfgang, unučad Igor, Inga, Izabela, Iva, Robert, Marinela, Marko, Tamara sa suprugom Antonijem, Romana sa suprugom Ericom, Rebeka, Hrvoslav i Andrija, praunuci Anton i Viktor.

Počivao u miru Božjem!

12

BROJ 287

TUŽNO SJEĆANJE (26.X.2016. – 26.X.2018.)

JURO ŠIMIĆ Prije dvije godine utihnuo je tvoj glas, od tada ne kuca tvoje dobro srce. Ostali su samo tragovi tvojih vrijednih ruku i bolna istina da te više nema. No ti si i dalje u našim životima. Ostao si u našim mislima, sjećanjima i molitvama.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja supruga, djeca, unučad, braća i sestre STUDENI 2018.

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE RANKO BAJTELA Mate

IVO GRGIĆ

(4.XI.2012. – 4.XI.2018.)

(1945. – 2018.)

Tvoj lik i osmijeh na licu nosit ću zauvijek u srcu i duši, voljet ću te vječno dok mi to zdravlje i život dozvoli.

ZLATKO MATIĆ Ratka (19.X.2014. – 19.X.2018.)

U našim ste molitvama i mislima.

Tvoja Sakiba

Vaše obitelji

IN MEMORIAM VLADO BOŽIĆ

SJEĆANJE (2.XI.1993. – 2.XI.2018.)

Navršilo se 25 godina otkako više nije s nama naš dragi

(1927. – 1976.)

MATILDA (BEBA) BOŽIĆ

MLADEN ZOVKO

(1929. – 2016.)

Ne vidimo vam osmijeh, ne čujemo vam glas, al' osjećamo da ste kraj nas!

Vaša djeca

S ponosom i ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe.

Počivao u miru!

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE

(2.XI.1993. – 2.XI.2018.)

Dana 2. studenog navršilo se 25 tužnih godina otkako nije s nama naš voljeni sin i brat

(8.XI.1993. – 8.XI.2018.) na našeg voljenog sina i brata

JOSIPA DODIKA Mihovila

ANDRIJA DODIK

Dvadeset pet godina nisi s nama, nema tvoje mladosti, smijeha, ljubavi...

Nježna uspomena na tebe živjet će u nama.

Tvoj odlazak prekinuo je Tvoju mladost, a nama svu radost koju smo s Tobom imali. Bol nije u našim suzama i riječima, bol je u srcima gdje ostaješ vječno voljen i nezaboravljen, naš dragi sine i brate.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

Tvoja majka Genoveva i sestre Dinka, Marina i Ljilja s obiteljima

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 11. studenog navršila se godina dana otkako nije s nama naša draga

(11.XI.2008. – 11.XI.2018.)

Dana 11. studenog navršilo se deset godina otkako nije s nama naš dragi

ANĐA DOVADŽIJA (1932. – 2017.)

Ni vrijeme koje prolazi, ni život koji teče, ne može izbrisati sjećanje na tebe i tvoj plemeniti lik. Dok živimo mi, živjet ćeš i ti, mama.

Zahvalna djeca

VINKO GAVRAN S ljubavlju te spominjemo, po dobroti i plemenitosti pamtimo, a u srcu zauvijek nosimo. Počivao u miru Božjem!

Tvoji najdraži: supruga Lucija, djeca Ranko, Darko i Gabrijela, nevjesta Stanislava, unuke Monia, Kristina i Klara

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(13.XI.1993. – 13.XI.2018.)

Dana 13. studenog navršilo se 25 tužnih godina od smrti našeg dragog

(14.XI.1993. – 14.XI.2018.)

Dana 14. studenog navršilo se 25 godina od prerane smrti našeg dragog

BOŠKA FRANJIĆA

MATE LUKIĆA

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo te u srcima i mislima.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

Sjećanje na tebe ostat će vječno.

Počivaj u miru!

Tvoji: sestra Jelena i brat Zdravko s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

povodom sedme godišnjice smrti naše drage

(18.XI.2009. – 18.XI.2018.)

Na našeg dragog

SNJEŽANE PLEJIĆ rođ. Mutić (16.XI.2011. – 16.XI.2018.)

TOMISLAVA BRĐANOVIĆA

Sjećamo te se s ljubavlju i poštovanjem.

Počivala u miru!

Uvijek ćeš biti u našim mislima i srcima.

Počivaj u miru!

Sin Nikola i suprug Željko

STUDENI 2018.

Tvoji najmiliji

BROJ 287

13

IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 22. studenog navršit će se sedam godina otkako više nije s nama naš dragi suprug, otac, djed i pradjed

ANTO ŠIMUNDIĆ (ŠIMUNDIJA) (22.XI.2011. – 22.XI.2018.)

Svi mi imamo posebno mjesto u našim srcima za tebe koji nikad nećeš biti zaboravljen.

BOŠKO BRKIĆ

DUŠKO PEROVIĆ

(2008. – 2018.)

(2010. – 2018.)

Vole te tvoji: Dragica, djeca, unučad i mali Oliver

IN MEMORIAM ILIJA BOGELJIĆ (9.III.1940. – 24.XI.2016.)

Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, već ljubav i sjećanje na tebe. Ostat ćeš voljen i nikad zaboravljen.

LUNA MANDIĆ (2015. – 2018.)

RADMILA PEROVIĆ

ĐORĐE PEROVIĆ

(2017. – 2018.)

(1990. – 2018.)

Tvoja supruga Bernadica, sinovi Valentin i Igor, kćerka Violeta, nevjeste Alessandra i Suzana, zet Mladen, unučad Josip, Giulia i Antonella

TUŽNO SJEĆANJE

Kad sam tužna, kad me duša boli, gledam u nebo, jer tamo imam nekog koga volim i ko me voli.

Počivali u miru Božjem!

(30.XI.2006. – 30.XI.2018.)

Dana 30. studenoga navršit će se 12 godina od smrti našeg dragog

ZVONKE MARIĆA Ostaješ dio naših najljepših uspomena.

Počivaj u miru Božjem!

Vaša Savica

Rođen je u Vareš Majdanu i u njemu pohađao osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Varešu, apsolvirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odsjek filozofije.

Jednu školsku godinu predavao u vareškoj gimnaziji, a onda otpočeo rad u "Kolektivu" na poslovima novinara i urednika gdje ostaje do kraja, do početka rata, dokle je ovaj list izlazio.

Pratio je sva zbivanja na području opštine i moglo ga se vidjeti svuda: na sastancima i skupovima, u preduzećima i na njivama, i u najudaljenijim naseljima.

Htio je da sve obuhvati pogledom, da sve čuje, sa svima da popriča, sve zabilježi. I svi su ga znali.

Pisao je lako, brzo i glatko; mogao je svojim napisima da ispuni list od prve do zadnje stranice. A svaki naredni broj je s nestrpljenjem iščekivan i rado čitan. Varešani su "Kolektiv" smatrali svojim u najpotpunijem značenju te riječi. I kada su se u okviru RMK Zenica pojavili prvi primjerci "Metalurga" negdje se pretpostavilo da bi to mogao biti kraj "Kolektiva", ali dešavalo se da su neraspakovani paketi zeničkog lista kupili prašinu po pogonima Željezare, jer ga ljudi nisu željeli.

Jednom su iz Sarajeva stigli visoki službenici ministarstva informisanja s namjerom da "Kolektiv" ugase. Bili su za-

14

Tvoji najmiliji

IN MEMORIAM

KREŠIMIR ROMIĆ (1943. – 2018.) tečeni oštrinom reakcije domaćinā koji nisu dopuštali raspravu o takvoj mogućnosti. Morali su da prihvate da je "Kolektiv" čitan i da je neke vrste znamenitosti: jedan od tri najstarija fabrička lista u BiH. Sve što su postigli bilo je da su iz Vareša tada imenovani dopisnici u republičkim glasilima. A Krešo je ostao pri Radio Sarajevu, javljao se u pravilu jednom sedmično "uživo", u jutarnjim satima dok su se ljudi pripremali za posao. Šta još reći o Kreši iz onog vremena?

Da je bio predan porodici, ali i strastven BROJ 287

ribolovac i lovac, da je često izlazio na Perun. Da nije pušio i nikad nije pio, ali se rado družio, bio omiljen i da su ga ljudi voljeli. Dešavalo se da se pridošlice na domu (na Perunu) zažele svirke i pjesme i najmlađem bi dopalo da "skokne" u Majdan po harmoniku. Bez znaka umora Krešo je mogao bez prestanka da svira i pjeva čitavu noć.

A onda je počeo rat i sputavani nacionalizam je svom silinom buknuo u Jugoslaviji, i sve se promijenilo, a on ostao isti.

Rođenjem Hrvat, po ubjeđenju komunista, od moguće tri strane u zaraćenoj Bosni opredijelio se za bošnjačku. Koji god razlog bio tome... Možda je tu osjećao, osim izrazito nacionalna, i socijalistička ubjeđenja. Možda je vjerovao da su Bošnjaci oni koji treba da održe na okupu narode bivše države. Ali se uskoro pokazalo da su na svim stranama najživotnije bile ideje nacionalnih preporoda. Pokazalo se da neke druge ideje, pa i novonastala socijaldemokratska, nemaju tome ni približnu snagu.

Ali jednog dana moraće odnosi biti uređeni i bilo bi dobro da se to desi prije – dok su živi oni koji se sjećaju zvuka Krešine harmonike i njegovog glasa, i pamte predanost poslu koji je obavljao.

B. Topalić STUDENI 2018.

IZ STARIH ALBUMA

S razglednice Za one koji se prisjećaju novogodišnjih noći, muzičkih večeri, tulumâ i kuglanja… u Ponikvama.

PodrŽite izradu fotomonografije svoga grada Broj računa (za uplate u KM): 3385802224035182, kod UniCredit Bank d.d. Vareš.

Svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareški kraj kroz stoljeća".

Primatelj: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš.

Za uplate iz inozemstva: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

STUDENI 2018.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 287

15

FOTOGRAFIJOM U RIMU

Tekst M. Marijanović • Foto G. Mijatović

Na kraljičinom počivalištu U Rimu je, u egzilu, prije 540 godina, a u dobi od 54 godine, preminula bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić. Njezinom smrću, 15 godina nakon pada Bobovca, i prevođenjem njezine djece na islam u osmanskom ropstvu označen je potpuni nestanak srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva i dinastije Kotromanića.

Kraljičini zemni ostaci nalaze se i danas u drevnoj rimskoj bazilici Santa Maria in Aracoeli, te u povodu ove obljetnice donosimo fotografije s njezina ukopnog mjesta. Ondje je, na lijevom stupu ispred glavnog oltara, nadgrobna ploča s njezinim likom u prirodnoj veličini i s kraljevskim insignijama.

Epitaf na ploči prvotno je bio ispisan bosančicom (a stotinjak godine poslije, pri restauraciji crkve, originalni natpis zamijenjen je natpisom na latinskom jeziku), koji ovako glasi: "Katarini, kraljici bosanskoj, kćeri Stjepana, hercega sv. Save, i Jelene od kuće cara Stjepana, a ženi bosanskog kralja Tome, koja je živjela 54 godine i preminula u Rimu, 25. listopada godine Gospodnje 1478., spomenik njenim pismom ostavljen."