LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXV. • BROJ 290 • VELJAČA 2019. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
ISSN 1512-813X
9 771 512 81 300 6
UVODNIK
K
ako to obično biva u zemlji Bosanaca i Hercegovaca, tek kad neki problem eskalira i donese posljedice onda se kao dignu svi subjekti društva naknadno pametovati o njemu, a do jučer su s njime živjeli ne obazirući se na bilo kakve loše indikacije. I, shodno tome, svako malo budu nam ispostavljene fakture za takav sistem rada odnosno nerada institucija. Tragično je što u toj priči stanovnici ove zemlje, oni koji postanu nasumične žrtve, nedjelotvornost i propuste pravosudnog i kaznenog sustava plate svojim glavama. Događa se to prije svega na cestama. Matrica uvijek ista: neki tatin ili mamin sin, a njih su dvoje obično dobro raspoređeni u javnom sektoru ili pak predstavljaju neke bahate figure u mutnim vodama privatnog sektora, dobije već na dan stjecanja punoljetnosti automobil divljih sportskih performansi s kojim uskoro pokosi pješake i, uzmimo lanjski primjer, usmrti dvije djevojke studentice, dva perspektivna cvijeta. Onda on u bijeg, policija se dadne za njim i uključi rotacijska svjetla. Bjegunac (da to dobije filmsku draž pred javnošću koja bolesno obožava takve realityje bazirane na tuđoj tragediji) lukavo umakne. Izvještači iz nekoliko desetina medijskih kuća i kućica u BiH te on line portala potrčnih za senzacijama tada se igraju američkih budalaština podižući histeriju i dramu da bi u prvi plan smjestili svoju bizarnu ekskluzivnost izvještavajući u stilu "prvi smo pred porodičnom kućom žrtve, unutra se čuju krici majke stradalog (ili stradale), otac je, kažu, više puta pao u nesvijest", kao da su to informacije do kakvih je u cijelom kaosu najvažnije doći. I stiša se ta vrsta zabave, eksploatiranja tuđe muke, golobradi manijak bude nekako priveden i to završi u sporednim vijestima. Mama i tata dotle su već razradili s odvjetnicima koje se šupljine u zakonodavstvu daju iskoristiti da se dvostruko ubojstvo okvalificira kao prometna nezgoda u kojoj su sudjelovale i dvije pješakinje, za koje se pokuša podmuklo preispitivati jesu li striktno poštovale pješački prijelaz, jesu li zakoračile na kolovoz sekundu i pol ranije, sve da bi se obranilo bešćutnog krelca koji je raskrižjem
IZME\U DVA BROJA usred glavnog grada projurio dvostruko većom brzinom od dozvoljene dok je na semaforu za njega važilo crveno svjetlo. Obiteljima čije su kćeri doslovce satrane i otjerane pod zemlju to je novi, jednako težak šok dok na svojim leđima doživljavaju iživljavanje kakvo se u ovom društvu dopušta bez da institucije reagiraju pravedno i energično prema onome tko je teški i neporecivi prijestupnik. Cijela stvar dobije sramotan epilog s maksimalno ublaženom kaznom, koju su tata i mama dakako "podmazali", pa će na kraju sinčić tiho i izaći prije odsluženja, pomilovan zbog tobože dobroga vladanja. Ohrabren iskustvom da se može pokositi dva života i nastaviti po starom, opet će izaći na ulicu iste večeri nakon puštanja iz zatvora i spaljivati gume na novom autu. Za njega će se ponovo čuti čim počini novo krivično djelo ili nasrne i na samu policiju. Noćni kradljivci automobila tako su prije par mjeseci hladnokrvno izrešetali dvojicu policajaca i njima se još nije ni ušlo u trag. Policajci su također pokopani. A najnoviji slučaj koji je proteklih dana novinama i portalima priskrbljivao bombastične naslove podsjetio je na opsežnu policijsku potjeru po kojoj je osamdesetih godina snimljen i igrani film "Kuduz". Višednevna drama je okončana na približno istoj lokaciji kao u filmu, u okolici Kiseljaka. Vinovnik je za sobom, u krvavom pohodu po izlasku iz zatvora gdje je isto tako odležao skraćenu kaznu, ostavio dvojicu mrtvih, nasumično ubijenih, od kojih je
IZ ŽUPNIH MATICA ŽUPA VAREŠ
ŽUPA VIJAKA
Umrli: Srećko Lekić (1949.), Eugen Boronjecki (1937.), Ljubica Klicić rođ. Parić (1949.), Marko Javor (1935.), Stjepan Tomas (1928.), Anica Adašević rođ. Varoščić (1943.), Lucija Plejić rođ. Dodik (1933.), Kata Drmešić rođ. Gavrić (1938.). Umrli: Anica Matić (1928.), Andrija Kokorović (1968.), Vinko Pavlić (1953.), Mirjana Jarmanović rođ. Andrić (1957.).
Na naslovnici: Pogled na Vareš Majdan (Foto: M. Marijanović)
2
Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske BROJ 290
jedan opet bio policajac. Prethodno je bio osuđen zbog također dva ubojstva, a među onima koje je poslao pod zemlju bila je i njegova rođena majka. No, našoj je javnosti, što je strašno, više zanimljivo prepričavati kako je o filmskoj potjeri u BiH završenoj likvidacijom serijskog ubojice pisao jedan "Washington Post", nego izaći na prosvjede ili bar pokrenuti peticiju da se već jednom preispita rad i smisao postojanja našeg pravosuđa. Obično se u nas prvi bijes usmjeri na policiju, čija zadaća jest goniti i loviti prijestupnike, mada i vršiti prevenciju, ali ispostavlja se da su i sami policajci kao glineni golubovi; često vezanih ruku, a nahvatani kriminalci i ubojice štoviše počnu neobično drsko inzistirati na svojim "pravima". U zadnje vrijeme isplivala je malo na površinu i afera s krivotvorenim odnosno kupljenim diplomama, što je ustvari još jedan trajni problem s kojim se ovo društvo već srodilo i šuti. Tužiteljstvo ne želi pokrenuti istražne radnje, iako na to ukazuju i ozbiljni novinari-istraživači, kao i Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) koja ima svoja saznanja i indicije. Kad se, makar neartikulirano, zagovaranje revizije fakultetskih diploma primaklo državnim službenicima i namještenicima u Parlamentarnoj skupštini BiH oni su se pozvali na pravo na privatnost u pogledu obrade osobnih podataka koji se na njih odnose i alarmirali nadležne u Agenciji za zaštitu osobnih podataka da citiraju predmetni Zakon s kojim su se, postade jasno, unaprijed zaštitili pa javnosti preostaje samo lajati na mjesečinu. A takav odnos Tužiteljstva upućuje ili na korumpiranost ili čak i na to da bi najprije trebalo "pročešljati" diplome kod njih. Na našemu lokalnom planu mjesec je protekao najviše u znaku bavljenja snijegom, a možda je i lakše nositi se s prirodom i razumjeti nju nego (ovakvo) društvo.
DONACIJE ZA "BOBOVAC" Jasna Švarc, SAD – 50 USD, Anto Miletović – 200 AUD, Mladen Ilić – 200 AUD, Čedo Jakić – 100 AUD, Mišo Marjanović – 100 AUD, Radojko Ljuboja – 100 AUD, Zlatko Jakić – 100 AUD, Blaženko Barkić – 100 AUD, Tomo Ilić – 100 AUD, Josip Josipović – 100 AUD, Darko Terzić – 100 AUD, Ambroz Nikolić – 100 AUD, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €.
Svima hvala lijepa! VELJAČA 2019.
VIJESTI
Sjednica Općinskog vijeća Posljednjeg dana siječnja održana je 23. sjednica Općinskog vijeća Vareš s deset točaka na dnevnom redu. No, prije prelaska na dnevni red, kao i obično, otvorena je mogućnost da vijećnici postavljaju pitanja, a glavna su tema bile snježne padavine i stanje prohodnosti. Po nekima, situacija je u siječnju bila zrela za proglašenje izvanrednog stanja. No, snijeg nije bio visok kako zna biti na području Vareša, ali je bio neumoljiv i sipio svakodnevno manjim ili većim intenzitetom, što je poništavalo napore zimske službe Javnoga komunalnog poduzeća da održi ceste prohodnim. I onda se javljalo nezadovoljstvo mještana pojedinih područja kao i samih žitelja grada. Međutim, svaka medalja ima dva lica pa tako i ova. U svojim odgovorima na vijećnička pitanja i pritužbe općinski načelnik Zdravko Marošević pojasnio je zašto nije proglašeno izvanredno stanje. Temeljno mjerilo po kojem se proglašava ili ne proglašava stanje elementarne nepogode jest ugroženost stanovništva. Toga ovdje ovom prilikom nije bilo, rezolutno je kazao načelnik, dodajući – ali jest bilo nestrpljivih i razmaženih. Nadovezao se kontrapitanjem: ne znam što očekujemo od zime usred siječnja u Varešu u kome smo živjeli na još teži način prije rata kada se, pored silne operative s kakvom se raspolagalo, nije ni pomišljalo čistiti do svake kuće u svakom zaseoku. A danas se to očekuje, pa tako se i nastoji raditi, ali mnogi bi još da im stroj dežura pred kućom, prekoravao je načelnik za govornicom, ali i u eter da bi čuli oni koji slušaju radijski prijenos sjednice. Iznio je sa svoje strane mnoštvo primjedaba građanima koji snijeg gledaju s prozora i kao neki suci sa štopericom samo pogledavaju kad će naići komunalci. Rijetki se prime lopate da raščiste ulaze ispred svojih ulaza ili svojih radnji. Do nekih zgrada u središtu grada vode samo nogom progažene prtine, kao da nitko ruku nema. Ne čiste se ni stepeništa, pa tko umije neka se pridržava za zidove ili za kakav rukohvat, ako ga ima. Smatra se da sve to trebaju raditi komunalci u svakom kutku i zakutku grada, pa i posipati sol svuda gdje je sklisko sve do samih vrata trgovačkih radnji i ugostiteljskih objekata. Gleda se neosjetljivo na tuđu djecu kako padaju i starce kako pipavo hodaju. Automobili se ostavljaju potpuno neobazrivo i vlasnici im priđu s vremena na vrijeme tek toliko da bi zbacili snijeg s njih prolaznicima na put. Kao iz namjere radi se na otežavanju stanja umjesto da se probudi građanska solidarnost i odgovornost. A kad se krene čistiti neka sporedna gradska ulica, stroj ne može proći od nakaradno parkiranih vozila, očekuje se da vijuga između njih kao zmija, podcrtao je on. Načelnik je, uza sve vlastite primjedbe rukovateljima komunalnih strojeva koji ne rade dovoljno proširenja, koji gdjekad zatrpaju skretišta i prilaze, koji uglavnom ne čiste dovoljno nisko, ipak tražio razumijevanje za njih pa i njihove strojeve koji potječu iz 1980-ih godina. Ukazao je da su ti ljudi gotovo neprestano u mašinama, i u večernjim satima i vikendom, rade mimo svih normi ne bi li održali prohodnim preko stotinu kilometara planinskih cesta u raznim pravcima. Uz to, događaju se izvanredne situacije kao što su sahrane kada se mora odustati od planova i postavljenih prioriteta da bi se probilo do nekog groblja. Nema se ni dovoljno ljudi ni dovoljno
Tako to izgleda u nedođijama, a do kojih se mora stići
mehanizacije, a još manje financijskih sredstava da bi sve funkcioniralo besprijekorno – to je neosporna činjenica, koje su vjerojatno svjesni i oni što vječno prigovaraju, ali na taj način zapravo rade pritisak. Raspršenost strojeva po okolici za posljedicu je u gradu ostavilo zametene prilaze kontejnerima za smeće, koji su onda postajali pretrpani. Komunalci na kraju samima sebi nisu mogli omogućiti pristup do njih. Selište i Pruga također su redovito u problemu, osobito kad se visoki snijeg na kolniku raskvasi. Sve su to vareške realnosti, naglasio je načelnik zaključno, dajući za pravo građanima da negoduju u pojedinim situacijama, ali ostajući pri stajalištu da svaki sposoban građanin s viškom vremena prvo treba dati svoga doprinosa s lopatom ispred svoga stana pa onda prozivati službe što ne hvataju snijeg u zraku. Treba međutim dodati da se nekolicina nezaposlenih stavila na raspolaganje općini i čistila iznova zatrpavane pločnike duž glavne ulice. Prva je točka dnevnoga reda bila o sigurnosti, razmatrano je izvješće Policijske stanice Vareš za proteklu godinu. Komandir Edin Karamustafić primio je pohvale za rad ovog organa, budući da je statistika pokazala pozitivne trendove u svakom djelokrugu policijskog rada. Ali, moglo se čuti i konstatacije da Vareš ima sve manje stanovnika i da starosna struktura ide u prilog padu stope kriminaliteta, s tim da je načelnik dodao kako su i mladi u Varešu pokazali da su "na visini zadatka" potkrepljujući to činjenicom da u dane blagdane nije zabilježen nijedan incident. Diskutiralo se uzgred i o problematici prostora za parkiranje, posebno ispred institucija i ustanova kao što su npr. policijska stanica i dom zdravlja, ali nije donesen nikakav konkretan zaključak. Načelnik to smatra lošim naslijeđem prošlog sustava, jer projektanti naprosto nisu ostavili prostora za bilo kakvu ekspanziju u budućnosti, a budućnost je došla i sada je to teško propisno regulirati. No, bilo je i replike na taj načelnikov istup s primjedbama da se Vareš kroz protekla tri desetljeća u smislu urbanizacije nije pomaknuo s mjesta, ni fasade ne može okrečiti. I još se s ove sjednice može izdvojiti odluku o kreditnom zaduženju Općine Vareš na osam godina, koja je jednoglasno usvojena, a na temelju sporazuma s Poreznom upravom o izmirenju duga za neplaćene doprinose radnika jedinstvenog organa uprave iz poslijeratnog razdoblja. Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš VELJAČA 2019.
www.fondacija.vares.info BROJ 290
3
RIJEČ ŽUPNIKA Poštovani prijatelji, čitatelji lista Bobovac, Varešani i prijatelji Vareša! Nakon blagoslova obitelji, godišnje "inventure" župe, uvijek pravimo neki pregled o stanju naše župe Svetog Mihovila. Kakvo je stanje? Pa kad je ovakav zaštitnik onda stanje župe ne može biti drugačije nego dobro. Podaci koje čitamo mogu upućivati i na drugačiji odgovor, ali to je samo naizgled. Siguran sam da mnogi od vas u svojim vrtovima imaju neki grm koji krasi kuću i cijelo dvorište, kao što su forsicija, japanska dunja, jorgovan, aronija ili magnolija. U crkvenom dvorištu žive bar tri vrste ovih grmova. Za dug vijek i lijep oblik grma važno je i orezivanje. Ako se orezivanje nije radilo redovito i postupno, onda dođe vrijeme da se mora uraditi radikalnije orezivanje. I tada grm, na prvi pogled, izgleda nezgrapno, pa čak i ružno. No, to je samo kratkotrajno stanje. Za kratko vrijeme pojave se nove grane i grm može, često, izgledati i ljepše, ako se vrtlar potrudi oko njega: zalijevanje, prehrana i redovita briga. Mislim da mi našu župnu zajednicu možemo slikovito prikazati kao jedan takav grm. Sadašnji izgled nekima se neće svidjeti, ni izgledom ni snagom, jer se dogodilo jedno obilnije orezivanje, ali to je grm koji živi. A za njegov izgled i ljepotu svi smo odgovorni. Naš GRM trenutno ima 1.630 cvjetova na 834 manje ili veće grane ili grančice. Prosjek cvjetova na jednoj grani je 1,95. Veoma ocvjetao grm. Muških cvjetova je 736, a ženskih 894. Grana s jednim cvijetom imamo 353, a s dva cvjeta 272 grančice. 128 grana ima na sebi tri cvjeta, 60 grana nosi po četiri cvjeta. Po pet cvjetova ima 18 grana, dvije su grane sa 6 cvjetova. Jedna, najjača grana, ima 7 cvjetova. Kad smo fra Anto i ja došli u župu Vareš prije šest i pol godina, ovaj naš GRM bio je bujniji i tad je imao 2.058 cvjetova na 997 grana i grančica. I tada je bio jako rascvjetao. Imao je 382 grančice s jednim i 319 grančica s dva cvjeta. S tri cvjeta bilo je 156 grana, a sa četiri 105. Po pet cvjetova imale su 32 grane, a sa šest cvjetova bile su 3 grane. Naš GRM smanjio se, dakle, kroz rečeno razdoblje za 428 cvjetova, jer danas ima i 163 grane manje nego tada. Neki od tih cvjetova preneseni su na druga područja da i tamo budu ukras, da uljepšaju život. Nadam se da su postali kvalitetni i lijepi novi mladi grmovi. Veliki broj cvjetova, njih čak 467, završilo je cvjetanje ovdje na zemlji, umrlo je. Njih smo prenijeli na naših 14 grobalja. I koliko to god
4
Iz vareškog predgrađa
Grm koji živi Piše fra Mirko Majdandžić izgledalo nevjerojatno, ta groblja, to su naši temelji, sveta mjesta naših korijena i našeg opstanka, i možda čak rasadnici, jer "sjeme kad umre donosi rod". Kako? Možda nam treba malo više vjere! A što je naš zadatak? Za opstanak, rast i zdrav i dobar razvoj jedne zajednice potrebno je mnogo toga. Važan je, sigurno, ambijent u kojem zajednica živi. Taj ambijent čine mnoge stvari koje prostor čine ugodnim za življenje: od kvalitetne i uređene infrastrukture (put, voda, opskrba el. energijom, ogrjev, komunalne usluge), preko dobre, kvalitetne i pristupačne ponude raznih roba široke potrošnje i, također, ponude kulturnih i društvenih sadržaja, do zdravog i skladnog političkog uređenja, u kojem se svaki član zajednice osjeća ugodno, sigurno, zaštićeno i sretno.
Ništa od gore nabrojanog nije previše loše, ali naravno da sve može biti bolje. No, i na drugim prostorima, kamo odlaze članovi naše zajednice i gdje pokušavaju pustiti korijenje, malo toga je drastično bolje, nešto bolje jest, ali također ima i stvari koje nisu bolje. Možda je najveći naš problem, naš najveći nedostatak na ovim prostorima to što se gubi nada u skoro poboljšanje općeg stanja i što je mogućnost planiranja sutrašnjice ovdje gotovo nemoguća. A ljudi žele za sebe, posebno za svoju obitelj imati mogućnost planirati život unaprijed, što i kako živjeti i raditi, i žele da ne strahuju od sutrašnjeg dana. A pred nesigurnom i nejasnom budućnošću se mora strahovati, jer nikad sa sigurnošću ne možemo znati što donosi sutrašnji dan. Ali tako je bilo uvijek. I naši preci nisu znali što je pred njima, ali njihovo pouzdanje u Providnost, Božju uključenost u povijest čovjeka i Zemlje bili su mnogo jači. Njihovo povjerenje da Bog uvijek stoji na strani čovjeka bilo je toliko snažno da je nosilo njihove živote i bilo oslonac u svim životnim teškoćama. Zato mi se čini da je naša vjera oslabila i izblijedila i više nije ona snaga koja pomaže da možemo svladati sve životne nedaće. I da se vratim opet našoj zajednici, našem grmu koji živi. Nije on loš i neugledan, nije ni slabašan ni premalen. Malo oštrije je orezan, mladice su njegove prenesene na druga staništa da i tamo donesu život i osvježe prostore, dadnu novu snagu. I to je dobro, ići dalje i biti misionar, donositelj dobrote u nove prostore. A mi koji smo ostali ovdje, trebali bismo samo malo više srca imati jedni za druge, da se brinemo za svaku grančicu i svaki cvat na grmu, da se osjećamo kao jedan organizam u kojem su svi odgovorni za cijelu zajednicu. I ne bismo trebali imati straha od sutrašnjice: iako ne znamo što nosi dan, a što noć, jer je to, svakako, u ruci Oca nebeskoga.
Kako bi podaci o trenutnom broju katolika na području općine Vareš bili kompletni, pridodajmo i sljedeće: Gornja Borovica ima 9 žitelja u 7 obitelji, Donja Borovica 25 žitelja u 19 obitelji, na Osretku je jedna obitelj s 2 člana i na Pološcu dvoje ljudi iz dvije obitelji. Župa Borovica broji ukupno 38 ljudi. U Oćeviji živi 50 katolika u 25 obitelji. Za Vijaku imamo samo broj stanovnika po selima župe, i to: Gornja Vijaka – 58, Donja Vijaka – 27, Ivančevo – 30, Radoševići – 15, Krčevine – 36, Tribija – 2. Ukupno 168. Treba napomenuti da vijačkoj župi pripada i selo Magulica koje nije na vareškoj općini, a ondje živi 25 katolika. Dakle, sveukupno u općini Vareš početkom 2019. godine živi 1.886 katolika. BROJ 290
VELJAČA 2019.
IZ DIJAKOVE RIZNICE ainka je inače žena na svom mjestu samo je griješila kad bi momci zapjevaj pod prozorom lijepe Vinćovicine Marije, a ne pod prozorom njene kćeri Reze. Tad bi ona, praveći se da nije ljuta, reci: Što lijepo pjevaju, u raju zapjevali dabogda. Kajala se ona poslije toga, postila i molila, ali je ta napast bila toliko jaka da joj nikakva pokora nije mogla ništa. Mariji Vinćovoj su momci pjevali, ma ona nije marila. Bila je kći inženjera Vinća i znala govoriti njemački, ispričavala se i čekala. Mati Vinćovica je rano ostala udovica, al' se s prostim svijetom nije miješala i tako ostarila sama sa svojim dišpetom i uspomenama. Marija se na kraju udala za Rafu bravara, a Reza Šainkina tri puta bolje, za Ljubu tehničara. Nisam se ja džaba molila – rekla je Šainka i nauživala se s unucima. I udovica Martina sa sinom i dvije kćeri se molila dok nije odselila. Kći Ankica joj je bila takva ljepotica i toliko tračana da je Šainka i za te tračare govorila – dabogda u kraljevstvu nebeskom tračale.
Š
Oprosti, Haime Tvrtko Gavran O poštenju se toliko pričalo i toliko oprečno da je bilo teško razlučiti što je to. Ako ne nemoguće, a ono sigurno teško moguće. Svi su u ulici imali svoju storiju. 'Vaku il' 'naku. Samo je Sofija Loren brala rižu u kratkom šorcu i mutila pamet Frani Kajinom, a da neće ostalima. Frano inače nije išao u kino, morao je u Tegove kravama, pa se Drago Kalfić nije mogao čudom načuditi kako je to sa Sofijom do njega došlo. Ma, đavo niti ore niti kopa – vikala je Stankina mati Dunđerka s Kicelja. A na Kicelju su bili oni do čijeg se mišljenja držalo odmah iza parokovog. Daj više reci što si hotio reći, što se u te marginalije zaplićeš? – kaže mi Filip Krnjo. Pa evo! Misliš, zaboravio sam ljekarnika Haima Altarca? Niti sam, niti ću ikada. Njega su gradske vlasti za vrijeme rata spasile od progona i smrti. Iako se znalo da je partizanima slao lijekove. Nije mu
dosta bilo što je Židov. Poslije rata, kad su došli partizani, otišao je u mirovinu i kupio stan u Sarajevu, u koji nikada nije uselio. U stanu je bio stanar i vlast ga nije mogla iseliti u drugi. Haim nije htio u drugi. Htio je u svoj. Tražeći pravdu obio je i bunu i bunicu. Tako stigao i meni. Stanovao je u podrumu svoga stana koji mu je stanar "velikodušno" ustupio. Spavao je na drvenoj klupi i pokrivao se zimskim kaputom. Kad je došao meni se žaliti, bio sam sitan činovnik. Djelovao je očajno. Mislim, znao je i da mu ne mogu pomoći. Onda nisam to znao. Iznerviran i ljut što mu ne mogu pomoći, nisam ga ljudski primio. Činovnički, da. Korektno, da. A on je došao u nadi da će ga netko ljudski primiti. Znao je tko sam. Nek' mi oprosti. Ja sebi ne mogu. Umjesto sućuti sad kad znam što nisam, evo mu ovi zapis. Molim Boga da je onda zato i došao. Nije mi ni lakše, ni teže. Jeftino se vadiš, dijače – kori me Filip Krnjo – da te ne znam, teško bih ti povjerovao. Fala, Filipe. Oprosti, Haime.
AKTIVNOSTI HKD "NAPREDAK"
H
rvatsko kulturno društvo Napredak tradicionalno na početku nove kalendarske godine organizira druženje s novinarima. Na taj način predsjednik prof. dr. Franjo Topić i Središnja uprava zahvaljuju novinarima koji tijekom godine izvješćuju o aktivnostima Društva, kojih je – gotovo za ne povjerovati – godišnje prosječno oko 570, ponajviše iz kulture. Ili, kako je to kazao prof. Topić, u mnogim bh. općinama sva kulturna događanja su ili u organizaciji Napretka, ili se odvijaju pod njegovim krovom. Ove godine, uz druženje sa "sedmom silom" u kultnom sarajevskom klubu "Lira", Napredak je promovirao Hrvatski narodni godišnjak 2019., koji je uredio Franjo Bratić, Kalendar 2019. urednika Miroslava Landeke i knjigu Ive Pilara Južnoslavensko pitanje i svjetski rat, koje je Društvo izdalo u sunakladništvu s udrugom Hrvatsko zajedništvo, Hrvatskom paneuropskom unijom i ogrankom Matice Hrvatske u Čakovcu. O Napretkovu Godišnjaku, koji zauzima posebno mjesto u izdavačkoj djelatnosti, govorio je direktor TV1 Sanjin Bećiragić, istaknuvši kako je riječ o netipičnom uratku. Predstavljač, naime, drži kako su godišnjaci obično sterilna, prozaična štiva. Nasuprot toga, Napretkov otvara prostor za razmišljanje – za dijalog. Preporučivši ga za čitanje, Bećiragić je takoVELJAČA 2019.
U Napretkovoj "Liri"
Druženje s novinarima Josip Vričko đer naglasio iznimni značaj HKD Napredak za Bosnu i Hercegovinu. Ova će zemlja, kazao je, biti u problemu ukoliko ne prepozna koliko to Društvo znači za nju. "Bez HKD Napretka nema ni napretka BiH", zaključio je Bećiragić. O iznimnoj, ponešto i kontroverznoj knjizi Ive Pilara Južnoslavensko pitanje i svjetski rat, govorila je ugledna povjesničarka, prof. dr Vera Katz, ponajprije se osvrnuvši na životopis toga hrvatskog (ali i bosanskohercegovačkog) znanstvenika, BROJ 290
političara, publicista i pravnika. Taj iznimni erudit bio je, zapravo, gotovo zaboravljen nakon tragične smrti – pod nikad razjašnjenim okolnostima – 1933. Iz zaborava je toga intelektualca, gotovo renesansnog pedigrea, istrgnuo Jaroslav Šidak 1965. No, zbog povijesnih okolnosti, Hrvatskog proljeća, Pilar se u Hrvatsku "vraća" tek nakon demokratskih promjena. Ali, čak i danas, kako je to, govoreći o knjizi, primijetio predsjednik udruge Hrvatsko zajedništvo dr. sc. Nediljko Matić, ima onih koji osporavaju njegovo djelo, ne razumijevajući povijesni kontekst. Istina, Pilar je nastupao s pozicija integralnog hrvatstva, i izričito se protivio (bilo kakvoj) Jugoslaviji. Znakovito, zato mu se i danas – čak i u Hrvatskoj – suprotstavljaju. Jugonostalgičari, ponajprije. Ovo iznimno kulturno poslijepodne u Napretkovoj "Liri" moderirao je dopredsjednik HKD Napredak doc. dr. sc. Pavle Mijović. Uoči predstavljanja knjiga i druženja s novinarima, HKD Napredak je održao i sjednicu Središnje uprave na kojoj je usvojena odluka o natječaju za stipendije iz Napretkova Fonda za stipendiranje i sveučilište "Ivo Andrić – Vladimir Prelog". Od obnove, 1990. godine do danas, Društvo je dodijelilo 2.900 stipendija i potpora.
5
AKCIJE
S humanitarne zabave u Radničkom
Dokazali smo da možemo A. Samardžić
P
od sloganom "Vareš je ovo i vareški ljudi" udruga žena Zvjezdangrad Vareš na čelu sa predsjednicom Lejlom Omerčević volonterski, nesebično i iznimno humano angažirala se na pomoći u liječenju našem teško nastradalom sugrađaninu Nerminu Rožajcu. Organizi-
rale su humanitarno veče u Radničkom domu 13. siječnja 2019. godine, stupile u kontakt sa pjevačima i muzičarima koji su bez naknade pristali sudjelovati u projektu, postavile kutije za donacije u mnogim vareškim dućanima i ugostiteljskim objektima; same, po januarskoj hladnoći, četiri dana hodale su po Varešu prodajući ulaznice za humanitarni koncert. Bila je
to akcija vrijedna divljenja, čin nesebične pomoći i dobrote u kojoj je učešća uzeo čitav grad, pojedinci, udruge i uposlenici raznih tvrtki i Javnih ustanova. Sala Radničkog bila je puna kao kutija šibica, atmosfera ispunjena čovjekoljubljem i dobročinstvom. Lejla Omerčević ispred udruge žena Zvjezdangrad Vareš, po okončanju akcije, kazala je sljedeće: "Naš slogan za humanitarno veče glasio je 'Dokažimo da možemo'. S ponosom kažemo da smo dokazali i pokazali veliko srce Varešana: te je večeri Radnički dom bio ispunjen kao nikada do tada. Za četiri dana prodale smo 738 ulaznica (3.690 KM), a u donatorskim kutijama prikupljeno je 1.509 KM, što sve ukupno iznosi 5.199 KM, koje su uručene Nerminovoj supruzi Adisi. Ovom prilikom zahvaljujemo se pjevačima i muzičarima humanistima koji su došli i pomogli u realizaciji ovog jako važnog događaja; zahvaljujemo se našem načelniku Zdravku Maroševiću koji nam je od početka davao podršku, te ističemo zahvalnost svima koji su kupili karte za to prekrasno veče puno ljudskosti. Možda nas stanovnika Vareša ima malo, ali smo svima dokazali što znači zajedništvo i ljubav prema čovjeku u nevolji. Hvala vam, ljudi, od srca: ovo je Vareš i vareški ljudi".
Humanost UABNOR-a Vareš Mladen Žuljić-Suljuzović
Pripreme za proboj na Brgule
Z
bog jako teških vremenskih uslova u općini Vareš, velikih snježnih padavina, dobili smo informaciju da je naš sugrađanin Pavlek Dafunić, koji se nalazi zameten u Brgulama, bespomoćan i bez osnovnih sredstava za život. Mi u UABNOR-u Vareš smo se okupili i uz svesrdnu pomoć lovočuvara Ganića organi-
6
zovali prikupljanje pomoći. Podršku smo takođe dobili i od načelnika općine, Centra za socijalni rad, kao i od poslovne jedinice "Šumarstvo", bez koje bi bilo nemoguće ostvariti ovu akciju. Stigavši konačno do kuće Dafunića, šumskim traktorom kroz snježne nanose jer drugačijim sredstvom ne bi bilo moguće, radost na njegovom licu bila je najveći dar koji smo mogli dobiti i taj naš susret nešto je što se uistinu ne zaboravlja, zbog siline emocija koje su nas preplavile. U takvim trenucima dolazite do spoznaje da su dobrota, čovjekoljublje i humanost nešto najvrednije. I ovom akcijom UABNOR Vareš je pokazao da smo spremni pomoći, biti humani i korisni lokalnoj zajednici. To smo dokazali više puta, a razlog je što volimo Vareš i sve ljude u njemu. Nama antifašistima je prije svega bitan čovjek i zajednica. Na koncu, ponosni smo na UABNOR Vareš, na našu udrugu koja nema predrasuda po nacionalnom, vjerskom, niti bilo kojem drugom osnovu; svi smo mi BROJ 290
Dafunić s dostavljenom pomoći
isti, obični ljudi koji u zajedništvu živimo u našem Varešu. Neizmjerno nas raduje činjenica da je učešće u ovoj humanitarnoj akciji uzeo veliki broj članova našeg udruženja i zato ispred naše organizacije od srca zahvaljujemo svima na pomoći.
VELJAČA 2019.
KAD STIGNE ZVJEZDANA...
Zaigranost djece u raskoši zvjezdanskog snijega
J. Klarić
K
ad god ujagmi vremena, poprti djecu i eto je u Bosnu, u Vareš – da odmori dušu i "napuni baterije". Redovno se pojavi ljeti, dok traje "feragosto", petnaestak dana prođe u trenu: trka u Sarajevo, u knjižare, na Baščaršiju na ćevape, u banje olovske da se ubije vrućina, u zelenu modrinu zvjezdanskih šuma da ne zaboravi korijene i povijest, da obiđe "kamene spavače". Provrlja po ćoškovima Zvjezdangrada, po kome dobi ime da ga nosi kroz cijeli život i da se zna tko je i odakle je. Tamo gdje sad živi jednostavno je zovu Stella (Zvjezdana im komplicirano za izgovor) ili kraće Zvijezda, a mnogima to i jeste. Bratoubilački rat na ovim prostorima učinio je svoje, prekinuo bezbrižno djetinjstvo, pomeo mladalačko odrastanje, pokrao prve poljupce, napravio fajrunt na prvoj igranci na Torontu, poremetio školovanje, silom otpremio na snalaženje u bijelom svijetu... A on je, s načinom života koji nameće, više crn nego ružičast il' bijel. Kroz novac se ima sve, ali na kraju ti se opet i uzme sve, svo vrijeme, a pride snaga i mladost. Nije se ona predala, nije dala da joj uzmu i unište i "ono malo" duše bosanske. I zato sada obavezno, bez obzira na mate-
Trgovinska radnja
Zvjezdana – uvijek si nađe neku životinju koju će pripaziti
rijalnu oskudicu i vremenske (ne)prilike, s djecom danima unaprijed mašta i priprema se za Božić i Novu godinu u Varešu. Da se za Badnju večer usiječe i nakiti krizban, ispeče janje od tijesta, s ostatkom familije večera kombos, ode na polnoćku... Voli pjesmu od Severine "Tri ljubavi imam"; prva su joj djeca, troje od glave do glave, od kupusa do kupusa, kao u stara vremena – kupus u kacu, dijete u kuću.
N na
Vareš
AMI
TR
ul. Čaršija bb
školski pribor • udžbenici • knjige • suveniri darovni program • uredski materijal čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor
vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179 VELJAČA 2019.
Druga je ljubav prema životinjama; slaba na njihovu nemoć i ovisnost o čovjeku, posebno na divlje konje koji usprkos ljudskoj nebrizi opstaju i preživljavaju u pojedinim vrletima ove zemlje. Treća ljubav je prema Bosni, njenoj povijesti, unatoč sivoj današnjosti i neizvjesnoj budućnosti. Nada se da ćemo opstati, pa makar se "otimali" kao bosanski brdski konj, životinja koja zna sve osim da govori; prati mig gospodara, šuti i radi, trpi nemar i oskudicu. Ove zime sam je iznenadio, pripremio oveći apartman, ponudio toplinu doma, a priroda podarila obilje snijega, djeca donijela skije i plastične sanke, nisu baš kao one naše pravljene u željezari od ostataka tankih rora i podmazivane špekom radi postizanja brzine. Otac im od starih skija napravio poveće saonice, u koje su upregli svog ljubimca Vihora. Našlo se tu malo i komšijske sitne djece, dovedene iz bečkih vrtića, djed uključio ski-lift da se okušaju mali "kostelići". Radosti i graji nigdje kraja, tako da ih se navečer moralo hvatati i vaditi iz snijega da se nešto pojede, ugriju promrzle ručice, osuši mokra odjeća i obuća, pa furaj u krevet bez crtanih i mobitela. Prođe deset dana, što bi rekli eno 'nako', nastupile dječje molbe da se ostane bar još jedan dan, sleti sa skijama ma samo još jedanput... Ali, Zapad je neumoljiv, od ponedjeljka se mora u fabriku, nastavlja se i školska godina. Ako ništa, imat će o čemu pričati, hvaliti se kako je bilo dobro u Bosni, pogledavati na kalendar do sljedećeg raspusta, brojati koliko je još dana ostalo do sljedećeg susreta sa Zvijezdom. Potrpaše se u kombi, s radija se čuje "Divanhana" s elegičnom "Eminom", pa uz pratnju dječjih glasića: crven obraz, bako... Zaustavljena suza u oku, u grlu stisnuto 'ćao' – do sljedećeg viđenja. P.S. Svaki život je svoja priča, koja se obično nosi skrivena u sebi. Napišite i sami poneku, podijelite je. Pustite "lajkanje" i hvalu kako na facebooku imate masu prijatelja; s kojim ste od njih ili koliko često kavu popili, izjadali se, tugu i radost podijelili...?
BROJ 290
7
KNJIŽEVNOST
POEZIJA METAFIZIK
Novi roman Aleksandre Kardum
(Alen Kristić – Agonije: Teopoetika tjelesn
U
R
oman Soba moje sestre (Hena, Zagreb, 2019.) četvrti je roman spisateljice Aleksandre Kardum. Autorica je rođena 24. veljače 1969. u Varešu. Danas živi u Splitu. Nakon diplomiranja radila je kao profesorica glazbene umjetnosti u gimnaziji, a posljednjih 18 godina radi kao glazbeni terapeut za djecu s autizmom. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistrirala je sustavnu pedagogiju, trenutno je pred obranom doktorata iz obiteljske pedagogije na istom fakultetu. Objavila je romane: Ono što sam prešutjela (2005.), koji je prije objave, na natječaju za najbolji neobjavljeni hrvatski roman, proglašen jednim od deset najboljih. Drugi se roman Spavaš li? (2007.), odnosi na rat u Bosni. Dobio je nagradu "Fran Galović" za najbolje prozno djelo na temu podvojenog identiteta. Aleksandra Kardum
Treći roman o psihologiji i filozofiji tanga – Pratim te (2010.) prema mišljenju stručnog žirija Hrvatskog radija proglašen je najboljim romanom 2010. Tijekom 2012. godine pisala je kolumnu u "Slobodnoj Dalmaciji" pod naslovom Ima li života nakon razvoda. Povremeno piše kratke priče i drame (Tko je jeo iz mog tanjurića ili Nje nema) te nastupa na "Pričiginu", splitskom festivalu pripovijedanja. Napisala je dva dramska teksta za djecu. Tekst Na krovu svijeta ušao je u uži izbor za nagradu "Mali Marulić" 2016. godine. Dramski tekst U zemlji Jajoliji napisan je i prilagođen mogućnostima djece s autizmom, a predstava nastala na tom tekstu prva je u kojoj ravnopravno sudjeluju djeca s autizmom i profesionalni glumci i zabavljači. Glazbenica je, svira klavir i povremeno piše glazbu pomoću koje se trudi senzibilizirati javnost i podignuti svijest o problemima djece i obitelji koje se bore s autizmom. Ž.I.
Izdavačev opis knjige "Pisati o depresiji onako kako to radi Aleksandra Kardum u romanu Soba moje sestre, znači dubinski razumjeti da ljudski mozak nije uvijek baždaren za uobičajene životne protokole niti za sreću kao jedini prihvatljiv imperativ. Znači umjetnošću definirati stanje koje nije ni slabost ni lijenost ni propust ni htijenje, nego bespoštedna bolest koja se, bez razlike i bez milosti, okomljuje na muškarce i žene, na mlade i zrele, na građane i seljane, služeći se podmuklim materijalom genetskih kodova i iskustvenih trauma kao opravdanjem. A kad se to dogodi, ništa ne pomaže. Ni violine, ni ljubav, ni logika, ni djeca, ni dnevni zadaci ni sva ta navodno obećavajuća budućnost na koju te nagovaraju. Neposlušna kemija sivih stanica oduzme ti sve dojučerašnje radosti – i nema ti pomoći, i nema te glazbe na koju ćeš zaplesati. Zato je jezik Aleksandre Kardum glazba koja sve to zna odsvirati. U ovom romanutriptihu o ljudima koji su posustali puno je dionica koje će čitatelj baš tako doživjeti: kao lirsku melodiju koja još dugo zvoni u ušima – i kao poruka, i kao utjeha, i kao istina, i kao dobra književnost uz koju se vrijedi sklupčati u svom kutku sjete ili radosti."
8
BROJ 290
izdanju nakladnika "Art Rabic" Sarajevo izašla je nova knjiga našeg Varešanina Alena Kristića: zbirka poezije "Agonije: Teopoetika tjelesnopolitičkog" čiji je urednik Željko Ivanković. Alen je Kristić teolog, filozof, publicist, prevoditelj i književnik, no i zapaženi aktivist u području mirotvorstva, pomirenja i dijaloga religija. Zvanje magistra teologije stekao je po okončanju filozofsko-teološkog studija na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Jedan je od pokretača bosanskohercegovačkog i hrvatskog izdanja Međunarodnog teološkog časopisa "Concilium", a bio je i jedan od njegovih urednika od 2010. do 2015. godine. U razdoblju od 2007. do 2014. godine bio je jedan od urednika "Status", magazina za (političku) kulturu i društvena pitanja iz Mostara. Član je i uredništva lista "Bobovac" iz Vareša. U izvanrednom pogovoru Kristićeve nove knjige Jadranka Brnčić veli sljedeće: "Već dajući naslov svojoj zbirci poezije 'Agonije: Teopoetika tjelesno-političkog', Alen Kristić određuje poetskomisaonu konstelaciju unutar koje se klupko njegovih pjesama odmotava. Dakle: smrt, tijelo i politika, što evocira cijelu političku povijest odnosa smrti i tijela u kršćanstvu. Određivanje, pak, poetskoga okvira kao teopoetike otkriva perspektivu u kakvoj autor promatra tu povijest. No, ta perspektiva nije reminiscencija, nego postmodernistička kritika u kakvoj Isus, kao ostvareni Čovjek, ponovno postavlja pitanje: 'Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?', što je moto cijele zbirke". Alen Kristić kao prevashodno teolog i filozof postmoderne stoji zapitan nad suštinskim egzistencijalističkim pitanjima: odnosa Boga, čovjeka i smisla postojanja. Sve pjesme u zbirci nadovezuju se jedna na drugu kao da je Alen pisao poeziju u prozi; niti jedna pjesma nema naslov, sve je pisano malim slovima i bez
VELJAČA 2019.
KE I METAPOVIJESTI
no-političkog; Art Rabic, Sarajevo, 2018.) znakova interpunkcije, uključujući i ime Isus i imenicu Bog. "gospode/kad je isus/jašuć magarca/ismijao vlasti/zemaljske/jesi li znao/da će crkva/satire bič/zamijenit/puzanjem/u glibu/vlastodržačke/stege". Uz pomoć ovog suptilnog i majstorski prezentiranog diskursa, Kristićeva poetika dodatno je dobila na snazi čitanja i iščitavanja svekolike zapitanosti nad metafizičkom slikom svijeta. Alen Kristić kao da slijedi taktilnu metapovijesnu poetiku Nikole Šopa i Željka Ivankovića koji se propituju o tome kako Isus čita novine sagledavajući turobnu predstavu stvarnosti u bezvremenom kontekstu. Jadranka Brnčić pojašnjava teopoetički izričaj sljedećim riječima: "Teopoetika u teološkom diskursu angažira se kao: otklon od metafizičke perspektive samosvijesti tzv. zapadnoga čovjeka, odnosno od intelektualizma, bukvalizma i supernaturalizma; ulazak u tamu ne samo neizrecivoga, nego, zbog ograničenja metafizike, i nedorečenoga te kretanje prema ponovnoj poetizaciji života zaodjevenoj teopoetskim pogledom na svakodnevicu, odnosno prema teofanijama drugosti... Metodologija teopoetike daje teorijski okvir za nov teološki jezik, a ona sama postaje praktičnim načinom ostvarivanja same teologije, za kakvu ne postoje istinita i neistinita, nego plodna i neplodna tumačenja, odnosno otvorena i zatvorena za drugost, angažirana ili ne za ljudska prava i obespravljene ovoga svijeta". I, doista, poezija Alena Kristića u zbirci "Agonije: Teopoetika tjelesno-političkog" upravo govori u kontekstu razbijanja dogmatskog načina razmišljanja, presagledavanja nametnutih obrazaca bitisanja i oslobođenju od svih stega koji obespravljuju čovjeka. Nova izvanredna knjiga našeg Alena Kristića djelo je koje bi svaki Varešanin trebao imati u svojoj osobnoj biblioteci. A. Samardžić
VELJAČA 2019.
SARAJEVSKA HAGADA
Na izložbi u Zemaljskom muzeju BiH
U
Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine dana 1. veljače 2019. godine na Svjetski dan muzeja otvorena je izložba "Tri života sarajevske Hagade" koja prati put Hagade od Španjolske, preko Italije do Sarajeva, gdje je našla trajni dom u ovoj muzejskoj instituciji. Izložba, čiji su autori dr. Aleksandra Bunčić i dr. Mirsad Sijarić, otvorena je povodom 131. obljetnice Zemaljskog muzeja BiH. Dr. Aleksandra Bunčić je (što želimo ovdje istaknuti), po majci, vareških korijena; rođena je 1983. godine, diplomirala Istoriju umjetnosti i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (na temu stare vareške crkve), a na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doktorirala. O ovoj znanstvenici, koja akademsku godinu 2018./2019. provodi na sveučilištu Harvard (SAD) kao istraživač, radit ćemo opširniji prilog u nekom od narednih brojeva. – Postavka rasvjetljava i prati put sarajevske Hagade od srednjovjekovnog Kraljevstva Aragon, preko Italije do Sarajeva, gdje je rukopis kupio Zemaljski muzej krajem 19. stoljeća. Izabrane stranice Hagade, kao i komparativni materijal koji čini arhivska građa, stranice drugih srednjovjekovnih rukopisa te predmeti iz arheološke i herbarijske zbirke, pružaju uvid u okolnosti i razloge nastanka ovog enigmatičnog jevrejskog rukopisa – istaknula je na otvorenju postavke dr. Aleksandra Bunčić. BROJ 290
Dodala je da izložbu upotpunjuju minerali od kojih se prave boje korištene za oslikavanje srednjovjekovnih rukopisa, te dokumenti o putovanju Hagade u Beč, gdje je prvi put urađena njena stručna analiza. Direktor Zemaljskog muzeja BiH dr. Mirsad Sijarić naglasio je da se izložbom podcrtava ne samo umjetnička i estetska posebnost sarajevske Hagade – što su specifičnosti koje je izdvajaju unutar, brojem skromnog, korpusa drugih srednjovjekovnih sefardskih hagada – već i u širem smislu njena kulturno-historijska važnost i uloga knjige u duhovnom životu Židova uopće. – Poseban segment izložbe čine dosadašnja izdanja sarajevske Hagade, uključujući prvo iz 1898. godine te posljednje štampano 2018. godine čiji je izdavač, prvi put samostalno, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine – naveo je Sijarić. Otvorenju izložbe nazočio je i predsjedatelj Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić ocijenivši da izložba sarajevske Hagade odražava pravi duh Bosne i Hercegovine. Aleksandra Bunčić
– "Tri života sarajevske Hagade" govore o načinu na koji je sačuvana te na koji su tadašnji stanovnici prihvatili Jevreje koji su morali napustiti Španiju pod prijetnjom inkvizicije – kazao je Zvizdić. Sarajevska Hagada je židovski rukopisni iluminirani kodeks koji potječe iz srednjovjekovne Španjolske. Smatra se jednom od najljepših knjiga ove vrste, a prije Zemaljskog muzeja BiH u čijem je posjedu od 1894. godine, pripadala je sarajevskoj židovskoj obitelji Kohen. Ispisana je krasopisom na prerađenoj i istančanoj koži u razdoblju kada papir još uvijek nije ušao u masovnu upotrebu i ima 142 pergamentska lista. S. P.
9
DOŽIVLJAJ ISTANBULA Maratonci u prelasku mosta na Bosporu
Okom maratonca Vareški trkač rekreativac Velimir Gavran sudionik je brojnih utrka, polumaratona i maratona, a konac protekle godine obilježio je svojim prvim sudjelovanjem na jedinstvenoj maratonskoj utrci iz azijskog u europski dio Istanbula, preko bosporskog mosta. Pritom je nakupio i turističkih dojmova te ih ponudio prezentirati u našem listu. A zašto ne, nakon reportaža kakve smo svojevremeno imali recimo iz Atene ili Amsterdama, kao i putopisa iz Svete zemlje i s Bliskog istoka koji objavljujemo u nastavcima. Dakle, priča iz Istanbula. Piše Velimir Gavran
G
odina 2018. za trkače s raznih strana svijeta bila je u znaku jubilarnog 40. izdanja Vodafon Istanbul maratona. Ne samo da je Istanbulski maraton jedini na svijetu koji prolazi preko dva kontinenta (Azija i Europa), nego je možda jedan od najljepših i najimpresivnijih. Ovaj je događaj savršena prilika za kombinaciju čuvanja energije i doživljaja nevjerojatnih znamenitosti istodobno. Sveukupno sam tijekom 2018. istrčao pet polumaratona od 21,1 km, tri planinske utrke od 27 do 37 km. Treninzi trčanja po vareškim krajolicima i planinarenja svakako su bili sastavni dio priprema. Ostao mi je samo finiš sezone – 40. Vodafon Istanbul maraton od 42,2 km, gdje sam boravio od 9. do 12. prosinca 2018. Inače sam član policijskog tima (DKPT BiH), organizacije koja okuplja trkače rekreativce i bivše atletičare, a svi smo u kratkom razdoblju uspjeli na najbolji način upoznati dobre strane trčanja i biti inspiracija drugim policijskim agencijama i klubovima. Moram priznati, toliko sam bio uzbuđen dok smo prelazili preko znamenitog mosta na Bosporu! Shvaćaš da pješke prelaziš s jednog na drugi kontinent sa svim tim ljudima. Pogled na dva kontinenta, ujedno meni posjet trećem kontinentu
nakon Afrike. Neopisiv je osjećaj sudjelovati u takvom događaju sa stotinama tisuća ljudi u milijunskom gradu Istanbulu. Treba li uopće napomenuti povijest maratona, utrke u spomen na grčkog vojnika Filipida, glasnika iz bitke za polje Maraton 480. godine prije nove ere, koji je otrčao u Atenu i izvijestio o pobjedi nad Perzijancima. Kaže se da je trčao cijelu udaljenost bez zaustavljanja uzviknuvši "Osvojili smo!", nakon čega se srušio i umro. Postoji cesta izvan bojnog polja Maratona prema Ateni, ona koja prolazi planinama i ravnicama, staza koju sam pretrčao i neću misliti da nije autentična, bilo je to 2017. godine, a prvi maraton od 1896. mjeren na 40 km udaljenost je najdužeg puta između polja Maratona i grada Atene. Kada su moderne olimpijske igre započele 1896. godine, organizatori su u sklopu njih htjeli stvoriti epski događaj kako bi postale popularne i privlačile veliki broj posjetitelja i atletičara, da djeluju kao veliko finale dok podsjećaju na drevnu slavu Grčke. Duljina olimpijskog maratona u početku nije bila fiksna, iako je 40 km izgledalo kao prilična udaljenost. Od 1924. do danas udaljenost maratona je normirana na 42.195 metara. Danas se u svijetu svake godine održava više od 500 maratona, s desecima tisuća natjecatelja, tek u malom postotku profesionalnih sportaša, tako da je masov-
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI
10
nost nadmašila i stavila u drugi plan elitne trkače. Postoje nevjerojatne zanimljivosti vezane za maratone, od kojih se neki sada održavaju na Sjevernom polu i na Antarktiku, iznad pustinjskog terena, veliki maraton na Kineskom zidu, safari divljinom Južne Afrike, veliki tibetanski maraton na nadmorskoj visini od 3.500 metara i Polarni maratonski krug, na ledenoj kapi Grenlanda. Vodafon Istanbul maraton, nekada poznat kao Interkontinentalni Istanbul Eurasia Maraton, održava se u Istanbulu od 1979. godine, a danas je cijenjen zbog fantastičnog krajolika i vrhunske organizacije. U njemu sudjeluju elitni sportaši, pa i mi rekreativci moramo biti sposobni završiti utrku za manje od šest sati. Polazna linija za svaku utrku nalazi se iza Bosporskog mosta na azijskoj strani, a cilj se nalazi na europskoj, te mu se prilazi kraj vrlo impresivnih lokacija. Maraton završava između džamije Sultana Ahmeda i Aja Sofije na Trgu Sultanahmet, tj. na Hipodromu cara Konstantinopola, koji je za svog vremena organizirao igre i to natjecanja koja su bila nemalo okrutna, ali zar i maraton sam po sebi s 42 kilometra nije krajnje surov i od trkača traži svu izdržljivost. Trčeći prelazimo dva mosta, jedan preko Bospora i jedan preko Zlatnog roga koji daju nevjerojatne poglede i na Aziju i na Europu. Utrka je "asfaltna", uključuje strme ulice i brda duž trase. Počevši od azijske strane grada, nedugo prije prvog Bosporskog mosta, pruža se jedan od najpogodnijih pogleda preko Bospora i grada Istanbula. Sjetim se punca Tome i njegova zelenog kožnog albuma sa slikama, gdje mi pokazuje sebe na Titovom brodu "Galebu" 1962. godine kako kao mlad mornar plovi Bosporom. Razgledavam znamenitosti koje čine povijest ovoga grada: Bešiktaš, okrug Is-
BROJ 290
VELJAČA 2019.
tanbula na obali Bospora, taj tjesnac Mramornog mora, i palaču Dolmabahče koja je služila kao glavno administrativno središte Osmanskog Carstva. Našao sam poslije podatak da je ovaj luksuz što ga oči vide s palačama koštao oko 1,5 milijardi dolara (ekvivalentno današnjoj valuti) te je pridonio pogoršanju financijske situacije Osmanskog Carstva. Sada je vlasništvo preneseno na nacionalnu baštinu nove Turske Republike. To je također mjesto gdje je Mustafa Kemal Atatürk, tvorac moderne turske države, umro 1938. godine. Trčeći sjeverno od palače s Bospora dolazimo do zaljeva Zlatnog roga i ugledam srednjovjekovni toranj Galatu. Visok cilindar s konusnim krovom seže u nebo iznad grada te pruža panoramski pogled na Istanbul i njegov povijesni poluotok. Izvorno, kula romaničkog stila sagrađena je kao "Christea Turris" (Toranj Krista) 1348. godine i bila je najviša zgrada u Istanbulu. Stoji na 66,9 metara visine, a služila je za kontrolu ulaza u tjesnac Zlatni rog. Na sjevernoj točki – 15. kilometru maratonske rute – nailazimo na prekrasnu osmansku carsku džamiju Fatih, koja je nekoć bila jedan od najvećih primjera tursko-islamske arhitekture u Istanbulu. Mjesto bogoslužja nazvano je po Mehmedu Osvajaču, osmanskom sultanu koji je 1453. osvojio Carigrad. Ne propuštam zapanjujuće prizore palače Topkapı, jer se nadovezuje na Bospor, Zlatni rog i Mramorno more. Ne možeš a da ne vidiš, ma koliko brzo trčao, pogled na Mramorno more i terasu, na prekrasno ukrašene hareme Topkapı.
U
Policijski tim iz BiH u Istanbulu (Velimir je s državnim grbom na majici)
Danas je ta palača muzej i popularna turistička atrakcija u povijesnom dijelu Istanbula, a 1985. stavljena je pod zaštitu UNESCO-a. Aja Sofija, impozantna građevina Istanbula koja "okuplja" kršćanstvo, katolicizam, grčko pravoslavlje i islam, izvorno je bila grčka pravoslavna patrijarhalna bazilika, a potom i katolička katedrala koja je u osmansko doba preinačena u džamiju. Kompleks je sekulariziran i otvoren kao muzej za vrijeme Atatürka, i sada slovi kao najpoznatija turistička atrakcija u Istanbulu. Aja Sofija je jedan od najvećih preživjelih primjera bizantske arhitekture i trebao bi biti na vrhu
OBJEKTIVU
Na krivom mjestu, u krivo vrijeme... Ali, drži se još!
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ VELJAČA 2019.
| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI BROJ 290
popisa tijekom posjeta Istanbulu. Triput sam je obilazio tijekom posjeta i bit će u završnoj ravni pred ciljem maratona. Aja Sofija definitivno je veličanstveno zdanje, sagrađeno u VI. stoljeću i zapanjuje već vanjskim izgledom, a interijer također navodi na razmišljanje – kako je napravljena u tom vremenu, sama njezina unutrašnjost, freske, mozaici... naprosto fascinantno. Plava džamija smatra se posljednjom velikom džamijom klasičnog razdoblja. U gornjoj razini unutrašnjosti dominira plava boja, s više od 200 vitražnih prozora koji propuštaju prirodno svjetlo. Kaligrafski stihovi iz Kur'ana krase zidove, osjećate mir kad ste svjesni da ste u završnim koracima do cilja. Džamija je i danas bogomolja, a svi turisti i posjetitelji, pa i maratonci su dobrodošli ako se poštuje molitveno vrijeme. Posjet Plavoj džamiji jedno je od također iznimnih iskustava koja možete doživjeti u Istanbulu. U svakom slučaju ne može se poreći da je Istanbul jedno od najljepših mjesta i najboljih lokacija na svijetu na kome se održava maraton. A citirat ću jednog pisca iz VI. stoljeća koji je sâm grad opisao jednom rečenicom: "To je sjajno, neusporedivo djelo koje se toliko ističe ljepotom da nadmašuje moć opisivanja."
| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032
11
IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
Dana 6. veljače navršilo se 40 dana otkako je preminula naša draga
Dana 18. siječnja u 83. godini života preminuo je naš dragi
ANĐA PAVLIĆ
EUGEN BORONJECKI
(1937. – 2018.) Ostaješ u našim mislima i sjećanjima. Počivaj u miru! Sinovi Mirko, Anto, Dragan, Mladen i Vitomir, kćeri Dragica, Mirjana, Mladenka, Vikica i Zdenka, sestre Katarina i Kristina s obiteljima, braća Krešo, Mato, Boškica i Josip s obiteljima, zetovi, nevjeste, unučad i praunučad
(1937. – 2019.) Trajno ćeš živjeti u našim srcima! Supruga Ljubica, kćerke Niceta i Sanja, unučad Tea i Toni, zet Teo. Počivao u miru Božjem!
POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
Dana 24. siječnja u 84. godini života preminuo je naš dragi
Dana 2. veljače u 86. godini života preminula je naša draga
MARKO JAVOR
SERAFINA OBRDALJ
(1935. – 2019.) Uvijek si na život gledao s vedrije strane i živjet ćeš tako u sjećanju svih koji su te poznavali. Nama ćeš, u obitelji i familiji, jako puno nedostajati. Počivaj u miru! Supruga Marija, sin Davorin i kćerka Dajana s obiteljima, te ostala rodbina
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
Navršilo se šest godina otkako je preminuo naš dragi suprug, otac, djed i punac
(21.I.2014. – 21.I.2019.)
DRAGO JOSIPOVIĆ
DAVOR VIDOVIĆ
(29.X.1937. – 14.I.2013.) Bol nije u suzama i riječima, nego u našim srcima, a postoji nešto što ne može umrijeti, to je ponos i ljubav što smo te imali i voljeli. Počivao u miru Božjem! Supruga Barbara, sin Mijo, kćerke Antonija i Ana, zet Marijo, unučad Ivana, Bojan, Željo, Biljana, Irena i Andrej
TUŽNO SJEĆANJE
Dragi naš kume, zauvijek ćeš živjeti u našem sjećanju. Počivaj u miru! Mia, Darija i Denis
IN MEMORIAM
(27.I.2004. – 27.I.2019.)
TEREZIJA SIMON
Navršilo se 15 godina od smrti naše drage
(23.I.1944. – 31.I.2017.)
MARICE DODIK
PAVLE SIMON
Uvijek ćemo te se sjećati. Počivaj u miru Božjem! Elizabeta s djecom i njihovim obiteljima
(1.VI.1937. – 27.X.2013.) Vrijeme prolazi, sjećanja i ljubav ostaju... Počivali u miru! Violeta, Olivera i Angelina, s obiteljima
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
(4.II.2003. – 4.II.2019.) Dana 4. veljače navršilo se 16 godina otkako nije s nama naša draga mama
(22.II.1946. – 6.II.2016.)
BAŠIĆ NEZIRA I nakon tri tužne godine kako si nas napustila svakodnevno osjećamo tvoje prisustvo, živiš u našim sjećanjima. Tu si sa nama i ponosni smo što smo te imali. Sabaheta i Branka
KATA MAŠIĆ Zauvijek ostaješ u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem! Djeca: Jelena i Zdravko s obiteljima
SJEĆANJE
IN MEMORIAM
Dana 7. veljače navršile su se četiri godine otkako nije s nama naš dragi
AMIR BERBEROVIĆ
FRANJO MIOČEVIĆ (1935. – 2015.) Ostaješ trajno živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru! Supruga Lucija, sinovi Ferdo i Berislav, nevjesta Zlatica, unučad Mladen, Ivana i Domagoj
12
(1933. – 2019.) Ostaje živjeti u našim srcima i sjećanjima. Počivala u miru! Sinovi Mladen i Valerije, nevjeste Ljerka i Palmina, unučad Marin, Davor, Deni i Tina, sestra Veronika s obitelji, zaova Krasanka s obitelji, jetrva Erika, te obitelji Obrdalj, Rajić, Brđanović, Dugonjić, Šilić i ostala rodbina
(8.II.2009. – 8.II.2019.)
BOSILJKA BERBEROVIĆ (18.II.2013. – 18.II.2019.) Obitelj
BROJ 290
VELJAČA 2019.
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Navršile su se dvije godine otkako je preminuo naš dragi
(23.II.2014. – 23.II.2019.) Dana 23. veljače navršit će se pet godina otkako nije s nama naš dragi suprug, otac i djed
SLAVKO PENDIĆ (14.III.1953. – 10.II.2017.) Ostala je velika praznina koju nitko ispuniti ne može, ali postoji nešto što ne umire, a to je ljubav i sjećanje na tebe, tebe koga nosimo u našim srcima! Počivaj u miru Božjem! Supruga Zdenka i djeca
BLAŠKO LEKIĆ Vrijeme prolazi, a bol i tuga ne prestaju. Zauvijek ćeš ostati u našim srcima. Počivaj u miru Božjem! Tvoja obitelj
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
Dana 24. veljače navršit će se godina dana otkako nije s nama naš dragi suprug, otac, svekar, djed i pradjed
(25.II.2015. – 25.II.2019.)
KATARINA JARČEVIĆ rođ. Brković
TOMISLAV DODIK
Sjećanje na tebe živi u nama. Počivala u miru Božjem!
(2.V.1931. – 24.II.2018.) Pamtit ćemo te s ljubavlju i poštovanjem. Počivaj u miru Božjem! Ožalošćeni: supruga Elza, sinovi Žarko, Franjo i Ivica, nevjeste Miroslava, Jadranka i Branka, unučad Mihaela, Jelena, Ana, Ivana i Vedran, praunučad Diego, Lara, Ivano, Zoe i Evy
Sin Stjepan, kćerka Ana, unuci Krunoslav, Hrvoje, Jelena, Morana i Vedrana
TUŽNO SJEĆANJE ANA ERIĆ
TUŽNO SJEĆANJE (28.II.2001. – 28.II.2019.) Dana 28. veljače navršit će se 18 godina otkako nije s nama naš dragi
(31.V.1933. – 27.II.2018.) Draga majko, s ljubavlju i poštovanjem što sam te imala, čuvam uspomenu na tebe, tvoj lik, dobrotu i ljubav koju si mi darivala! Znala si koliko te volim, ali nikada nećeš saznati koliko mi nedostaješ.
IVO RADOŠ S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na Tebe. Počivaj u miru Božjem!
Tvoja Jasna
Sinovi, kćerke i unučad
IN MEMORIAM FERDINAND MIRČIĆ
TUŽNO SJEĆANJE SLAVKO DUŽNOVIĆ
(1935. – 2010.)
(1924. – 2014.)
TEREZIJA MIRČIĆ
ANA DUŽNOVIĆ
(1937. – 2016.)
(1934. – 2015.)
Hvala vam za dobrotu, ljubav i sreću kojom ste nas uvijek nesebično darivali. Neka vas čuvaju anđeli kao što ste vi čuvali i pazili nas.
Tužni smo što vas nema, ali ćemo se uvijek sjećati. Počivajte u miru!
Svjetlana, Vedrana, Goran, Toni, Marko, Matea, Gogo, Mateo, Gloria i Elena
Sin Boško i nevjesta Monika
TUŽNO SJEĆANJE
DRAGICA KALFIĆ rođ. Semunović
ANKICA ZADRO rođ. Drijenčić
(1916. – 1997.)
(1938. – 2003.)
MIJO DRIJENČIĆ
NADA KALFIĆ
(1939. – 2008.)
(1949. – 2008.)
S ponosom, ljubavlju, zahvalnošću, bolom i tugom živite u našim srcima i mislima. Vaši: Kaća i Onjegin, Željko i Miro s obiteljima VELJAČA 2019.
BROJ 290
13
NADNASLOV
Svetoj zemlji u po'ođane (XIX) Piše Ivana M. Slugić
SODOMA Često se u nas, u Varešu, za "ono" u svem naopako i svratalo kaže: "Ma, to ti je ništo jedno"! A da je čitav jedan grad bio jedno "ništo", Stari zavjet dreči iza glasa. Iznutra razvratom razjedena, gnjila dotle da je izgubila stid, utušena je Sodoma "ognjem i smradom sumpornim". Događaji sa Sodomom započinju u Knjizi postanka: odjeljak 12 "Abrahamov poziv i seobe" i 13 "Lot se dijeli od Abrahama"; 18 s nadnevkom "Abraham i tajanstveni posjetioci", a završavaju odjeljkom 19 "Uništenje Sodome i Lotov bijeg". Retke neću navoditi, ali ću pokušati događaje zahvatiti razumljivo; zbiti, a ne okrnjiti. Za ovaj način opisa događaja u Sodomi hodom kroz Abrahamove biblijske stope odlučila sam se za to što sam vidjela ono nebo i sunce, što sam stajala bosa u onom pijesku i puštala ga da mi dugo i sporo sipi iz otvorene šake, zato što sam disala, jela i pila onu bunarsku vodu, što sam dotakla rukom i okom opisano i napisano u Postanku. "Živjela" ondje, kraj putokaza za Sodomu, bar koliko traje predah od puta. Jahve reče Abrahamu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog u krajeve koje ću ti pokazati. (...) Od postaje do postaje Abram (tada se još tako zvao) se pomicao prema Negebu (...) sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot (bratić mu) bijaše s njim. I Lot (...) imao ovaca, goveda i šatora tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Svađa je nastajala između pastira stoke Abrahamove i pastira stoke Lotove. Zato Abram reče Lotu: 'Neka ne bude svađe između mene i tebe! (...) Odvoji se od mene, kreneš li nalijevo, ja ću nadesno.' Lot podiže oči i vidje kako je dobro posvuda natapana Jordanska dolina. (...) Lot izabire za se svu jordansku dolinu i ode na istok. (...) I živio je po mjestima u dolini, i razape svoje šatore do Sodome. A, žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grešnici protiv Jahve". (Post. 12-13) "Jahve se ukaza (Abrahamu, op. prir.) kod hrasta Mamre, dok je on sjedio na ulazu u šator (...) za dnevne žege. Opazi tri
14
Kameni stup poznat pod imenom Lotova žena
čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. (...) Pade ničice na zemlju pa reče: 'Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge! Nek' se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpočinite. Donijet ću kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje.' (...) Ljudi ustanu i krenu put Sodome. (...) Jahve pomisli: 'Zar da skrivam od Abrahama što ću učiniti? (...) Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj (...) kako će hoditi putem Jahvinim. (...) Onda Jahve nastavi: 'Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti.' Odande ljudi krenu prema Sodomi dok je Abraham još stajao pred Jahvom. (...) Primače se i reče: 'Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim?' (...) 'Ako ih je slučajno ondje samo deset?' 'Neću ga uništiti zbog njih deset', odgovori." (Post. 18) "Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih ugleda pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje i reče: '(...) svratite u kuću svoga sluge i noge operite.' (...) A oni rekoše: 'Noć ćemo provesti na trgu!' I još ne bijahu legli (...) kad građani Sodome, mladi i stari (...) opkole kuću. Zovnu
BROJ 290
Lota pa mu reknu: 'Gdje su ti ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo!' (Kako se postupa prema gostima govore ove Lotove riječi: "Braćo moja – reče on – molim vas, ne činite toga zla! Imam evo dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira; njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti, jer su došli pod sjenu moga krova.") Onda ona dvojica upitaju Lota: 'Koga još ovdje imaš: sinove, kćeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi. Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto, vika je na njih (...) te nas Jahve posla da ga uništimo.' Anđeli navale na Lota govoreći: 'Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri (...) da ne budeš zatrt kaznom grada!' (...) 'Bježi da život spasiš! Ne obaziri se, niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!' Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem i uništi ove gradove, i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. A, Lotova žena se obazre, i pretvori se u stup soli." (Post. 19) Nije dozvoljeno preispitivati Jahvine odluke, ali jeste postaviti pitanje: što je Jahve poduzeo (jer On sve zna) kad je po izlasku iz Sodome čuo razgovor dviju Lotovih 'ćeri: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama. (...) 'Hajdemo oca opiti vinom, pa s njim leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo.' (...)" Tako obje Lotove 'ćeri zanesu s ocem. Kasniji događaji, naročito oni oko propasti Jeruzalema, iz usta Proroka, nadilaze Sodomu, pa mu ga po Prorocima dođe da je na Sodomi "zvono". Sodoma je mjesto – praznina! Vječna subotnja godina (svaka sedma godina – zemlja netaknuta počiva od rada i od sjetvi). Nema znamenitosti, osim što je znamenita po samoj sebi! Ili ima nešto...? Ima soli! Ali svijeta da "zajednički blaguju sol" odavna nema. Sve je ovdje satrlo zlo i otrlo vrijeme. Jedino zapis iz Levitskog zakona (2,13): "Svaku svoju žrtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje žrtve prinosnice bez soli velikog saveza sa svojim Bogom; sa svakim svojim prinosom prinesi i sol", ostaje na stranicama Starog zavjeta. Zato su, valjda, knjige samo zapisi. (nastavit će se)
VELJAČA 2019.
IZ STARIH ALBUMA
Eduard (Edo) Bogeljić (1949. – 1992.) Želimir Altarac Čičak 2017. godine je objavio knjigu Antikvarnica snova, koju sam uredio. Dugo smo razgovarali o brojnim aspektima knjige, ali me na poseban način zainteresirala priča o Varešaninu Eduardu Bogeljiću, Edi, Žujanu, kako ga je zvao Čičak. Edo je bio gitarist gupe Plavi dijamant, a potom gitarist i lider grupe Kodexi. Čičak mi je i dao ove fotografije iz 1969. koje objavljujemo u povodu 50. obljetnice njihova nastanka. Priču o Edi upotpunio mi je u dugim razgovorima arhitekt Namik Karahasanović, koji se Ede sjećao iz studentskih dana s arhitekture, a onda i Željko Sertić pričom o Edinu ocu. Naime, Mile, Mišo Bogeljić s Pržića svirao je bas gitaru u orkestru Jovice Petkovića. Od njega je, vjerojatno, Goran Bregović – koji kaže da ju je čuo u Varešu – čuo pjesmu Žute dunje, koju je poslije Davorin Popović učinio velikim hitom. Čičak se sjeća prvih Edinih glazbenih koraka kad su znali dugo u noć Bodo Kovačević, Edo i on slušati Radio Luxembourg, na magnetofon snimati pjesme i potom ih "skidati". Edo je, svjedoči, znao već popodne doći sa "skinutom" pjesmom i odmah je s grupom počinjao uvježbavati. Za Edinu autorsku pjesmu Lutalica tekst je napisao Čičak, koji je napisao i vlastite tekstove za glazbu Voljeti nekog i Pekarova pjesma grupa Bee Gees i Small Faces. Sve tri te pjesme snimljene su 1969. na Radio Sarajevu, pa su Kodexi, uz Indexe, bili prvi koji su snimili autorske pjesme. Uz ove fotografije, dok priča o Edi čeka da bude ispričana u cjelini, napominjem samo da su ga 1992. na sarajevskoj Dobrinji ubili oni koji su se tada predstavljali kao četnici. Ž. I.
Grupa "Kodexi" – stoje: Željko Bebek i Eduard Bogeljić; sjede: Luciano Paganotto, Goran Bregović i Ismeta Dervoz (1969.)
Grupa "Kodexi" Eduard Bogeljić, Goran Bregović, Željko Bebek i Luciano Paganotto (1969.)
PodrŽite izradu fotomonografije svoga grada Broj računa (za uplate u KM): 3385802224035182, kod UniCredit Bank d.d. Vareš. Svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareški kraj kroz stoljeća". Primatelj: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš. Za uplate iz inozemstva: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22.
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
VELJAČA 2019.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 290
15
Priredio M. Marijanović
"ŽUTA ŽABA" U VIJACI
Jedinstvena tradicija Neobičnu pokladnu pjesmu i neku vrstu kola što se igra uz tu pjesmu oko upaljene vatre – narodni običaj za koji je utvrđeno da postoji samo u vareškom kraju, u Vijaci – predstavili smo još 2006. godine (u broju 135). Ponovo potencirajući tu nematerijalnu baštinu, ovoga puta je osvježavamo barem novim fotografijama, snimljenim na pokladni utorak prošle godine. Inače, nepoznato je otkad ova vijačka pokladna tradicija postoji, no aludira se da ima čak staroslavenske korijene. Ne zna se ni koja je pozadina pjesme s fantazmagoričnim tekstom, ali jedno se zna – ovaj običaj nije prekidan ni za vrijeme ratova, a kamoli da bi ga omeli neprikladni vremenski uvjeti. Budući da su u tome jednako aktivni i stari i oni nešto mlađi od njih te se odjenu u narodne nošnje i drže živim taj običaj svake godine, nastavak njezina prenošenja s koljena na koljeno čini se neupitnim, premda sama Vijaka ima i nešto što joj je zajedničko sa svim krajevima ove naše zemlje, naročito ruralnim, a to je sve izraženija suočenost s depopulacijom. No, kako rekosmo, Vijačani se protiv toga zavjetuju pjesmom, zapravo jednom pridodanom strofom neovisnom o tekstu "Žute žabe", a koja glasi:
Što si nam se zamračila, Zvijezdo, Vijaka je od starina gnijezdo. Mi igramo k'o djedovi naši, pomrčina, ništa nas ne plaši. Moju babu naučila baba, kako će se igrat' Žuta žaba. A i ja ću pored svake muke, da igraju naučit' unuke.