Bobovac br. 292

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXV. • BROJ 292 • TRAVANJ 2019.

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

ISSN 1512-813X

9 771 512 81 300 6

UVODNIK

K

ažu, to je samo statistika, pustite to, igra brojki za koje je netko zadužen i plaćen da se bavi njima. Biva, to je zbrajanje izmišljeno više zbog nekoga da ispuni radni dan i za nešto dobije plaću, nego da se dobiju pokazatelji koji bi trebali služiti za neku svrhu. I to ne neku lijevu, kao što je medijsko rabljenje, nego da budu jasno polazište za donošenje strategije i planiranje mjera. A govor je o odlasku mladih i govor je o općem stanju populacije u BiH. Govor je zapravo o tome da ova zemlja gubi supstancu. Udio mladih u ukupnom broju stanovništva, i to mladih u dobi od 20 do 40 godina, rapidno opada. Na čemu ovo društvo planira opstati nastavi li ovako još koju godinu, jako je zanimljivo pitanje od kojeg bi razborita čovjeka, nositelja neke funkcije, trebala moriti ozbiljna nesanica. A što veća funkcija, to veća i odgovornost.

Negdje, možda, da. Kod nas su funkcionari sebi zadali misiju da takve pokazatelje nipodaštavaju i razmatraju što mogu učiniti tijekom svoga mandata, ali ne za budućnost grada ili zemlje, nego isključivo za sebe. A što će biti za nekih deset godina, ma fućka im se naprosto.

Vjera da bi se cijeli problem riješio kad bi se političari složili i zemlju ozbiljno izveli na put europskih integracija ne čini se baš utemeljenom. Pokazatelj je tomu susjedna Hrvatska, kao punopravna članica Europske unije. Ona je našim vlastodršcima čak dobrodošao izgovor da je po pitanju migracija jednostavno riječ o trendu i da bi mladi odlazili nekud sve kad bi im se ovdje "i boga dalo". Međutim, u opsežnoj anketi provedenoj s ciljem da se detektiraju razlozi njihova odlaska dobilo se crno na bijelo da stanovnici Hrvatske (moderne, samostalne, prometno razvijene i turistički privlačne zemlje) bježe od društva u kome se poštenje i rad ne isplate. Ne nagrađuje se ispravno ponašanje, niti sankcionira neispravno ponašanje, prevladali su korupcija i nemoral političkih elita, rekoše tako što zapravo misle o stanju u svojoj domovini odseljeni Hrvati u sklopu jasnog znanstvenog istraživanja. Zamislimo sad, kad bi se Bosance i Hercegovce pridobilo da ozbiljno ispune

IZME\U DVA BROJA takav upitnik, kakvih bi tek tu povratnih informacija bilo. Strašnih. Svi bi napisali: Otišli smo što smo ludi. Ponio nas val, zavladao taki trend. A oko nas se otvarala radna mjesta, plaće počele rasti i doprinosi opadati, pravosuđe se probudilo, političarima i kriminalcima na svakom ćošku stalo se oduzimati nelegalno stečenu imovinu, navalilo se graditi brze ceste, brđane privuklo odličnim poticajima za ruralni razvoj i otišli iz grada baviti se onim čime znaju, imali smo i dječji doplatak svi redom... Tu bi već našem odseljeniku ponestalo mjesta u praznoj pravokutnoj rubrici predviđenoj da opiše motive svoje odiseje i napuštanja ovog "raja na zemlji".

A u stvarnosti... Pa možemo kao mjeru stvari uzeti izvješće što ga je sačinio američki State Department. Amerikanci imaju običaj sami sebe angažirati za takva izvješća kako bi "izložili kršenja ljudskih prava tamo gdje se ona pojavljuju" i ako zaboravimo koliki su broj država oni skršili, u svojim vojnim intervencijama za tobožnju zaštitu ljudskih prava, onda

Ispravak U prošlom broju „Bobovca“ na stranicama 8 i 9 objavljen je tekst o znanstveniku Petru Kesiću, ali je nenamjernim propustom ostao nepotpisan. Ispričavamo se autoru teksta Vladimiru Rufu, a ujedno i Vama, cijenjeni čitatelji.

Uredništvo

IZ ŽUPNIH MATICA Umrli: Željka Lukić rođ. Vijačkić (1957.), Marijan Pavlić (1935.), Mijo Petrović (1936.), Elizabeta Šimić rođ. Kajić (1935.), Manda Slugić (1931.), Serafina Pogarčić (1933.), Rudolf Šimičević (1932.), Agata Josipović rođ. Lekić (1931.).

Umrli: Marija Kalfić (1936.), Janja Skeledžić (1932.). ŽUPA VIJAKA ŽUPA BOROVICA Umrli: Anđa Marić rođ. Vukančić (1944.).

ŽUPA VAREŠ

Naslovnica: Isusa osuđuju na smrt, Crkva sv. Pavla u Splitu (Mladen Divković, ulje na platnu)

2

njihov presjek stanja u našem društvu upozorava na korupciju koja je, kako se veli, prevladala u većini institucija. To valjda znači, ako je i bilo nekog hoda po žici i napetosti oko pitanja hoće li korupcija prevladati ili neće, sada je stvar jasna i bitka s time konačno izgubljena. Pa se dalje ističe da nedostatak jasne podjele nadležnosti i odgovornosti između 16 sigurnosnih agencija stvara konfuziju, ali tko bi bio blesav pomisliti da je to slučajno. Što manje istražnih organa sposobnih da se bave svojim poslom jednako je u interesu i političkom miljeu i podzemlju. Amerikanci će još primijetiti da je korupcija izrazito prisutna u javnim nabavkama i procedurama zapošljavanja, ali to je već, ako pitate ovdašnje vlastodršce, jedno krajnje nisko američko zadiranje u unutarnje stvari naše zemlje. I tako, uvijek su krivi analitičari, Amerikanci ili novinari što predstavljaju stanje u BiH kakvo jest. Političari u nas, naravno, nikad još nisu istupili i odgovorili na te "podvale" s nekom vizijom, strategijom, mjerama, planom. S floskulama jesu.

Ponekad, ako i postoje ambicije da se nešto poduzima makar na lokalnom planu, to je teže provedivo kad ni u jednoj oblasti država nema jasnog pravca i čvrste regulative. Svjesno se i namjerno ostavlja prostora mešetarima i ne želi narušavati praksa podmićivanja. U Varešu je, recimo, Općinsko vijeće na nedavnoj sjednici razmatralo i omladinsku politiku i strategiju poljoprivrede, pri čemu bi se trebalo nasloniti na smjernice iz državne politike, ali takve nema. Cijelo je stanje u društvu veoma nesređeno i to se ne može pobiti, a sve je manje onih koji bi ga i mijenjali. Kad to spustimo na zadnju banalnost kao što je održavanje čistoće i uzmemo za primjer vareške proljetne akcije pokaže se koliko je spremnih učiniti nešto dobro i općekorisno.

Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske BROJ 292

DONACIJE ZA "BOBOVAC" Dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €, Danijel Lučić, Nizozemska – 26 KM, Blaženka Jakić, Njemačka – 50 KM, Vanja Stanišić, Crna Gora – 97 KM.

Svima hvala lijepa!

TRAVANJ 2019.

VIJESTI

SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA U Varešu je 27. ožujka 2019. godine održano 25. zasjedanje Općinskog vijeća na kojem je razmatran obiman dnevni red od 16 točaka. Na početku je općinski načelnik Zdravko Marošević izvijestio o aktualnostima između dvije sjednice istaknuvši da nema naročitih vijesti i da je nastupilo razdoblje otežanog financijskog poslovanja općinskog organa uprave, kako je rekao, zbog slabijeg punjenja proračuna, ali i neformiranja vlasti na kantonalnoj razini premda je od općih izbora prošlo gotovo pet mjeseci.

Vijećnička pitanja obično izbace na površinu raznih pikanterija iz svakodnevice pa čak i bizarnih. Tako se npr. postavilo pitanje sječe šume u području ispod Gašine stijene, a u odgovoru je objašnjeno da lokalna poslovna jedinica Šumarije "nema ništa s otim, jer tuj je teren nezgodan", kamenit i previše strm, a sijeku se tzv. sanitarni užici, taj su rizični posao prihvatile fizičke osobe i svemu je nadležna Kantonalna uprava za šumarstvo.

Ispod rečene stijene prigradsko je naselje Selište gdje stanovništvo strahuje od nestručne sječe i izvlačenja, odnosno od kotrljajućeg kamenja. Uzdajući se u sreću i sintagmu "neće valjda", u bosanskom načinu rada prevenciju se jednostavno zanemari, a kad se dogode posljedice onda se svi bave njima, no genezom problema nitko nikada. Sljedeće je pitanje odnosno pritužba bila adresirana na poslovnu jedinicu nadležnu za oblast električne energije. Naime, negdje su (opet u predgrađu) električari "privremeno" oslonili strujni vod na neko račvasto stablo i više se tu nisu vratili, pa kad zapušu vjetrovi stanovnici iščekuju što će se s tim desiti. Stoga su išli i prijavljivali da se to riješi, ali nitko ih nije ozbiljno shvatio i onda takve stvari dolaze do Vijeća, a ono bi valjda trebalo zamoliti nekog poslovođu da pošalje neke električare da tamo neku žicu okače na propisan način. Jedan je vijećnik potencirao pak problem s mačjim kolonijama oko pojedinih zgrada i u stubištima; em su te životinje po zgradama tijekom parenja u veljači bile pojačano bučne, em su česti prenositelji zaraza a šire i vlastitu nehigijenu, em su na koncu svega pojedine postale agresivne i već je bilo slučajeva da je nekoliko osoba zbog ugriza zatražilo pomoć doma zdravlja. Načelnik je u odgovoru prekorio neodgovorne stanare koji se ponašaju kao na selu i okupljaju oko sebe te životinje u zgradama ili ispred njih, čime djecu i ostale sustanare izlažu problemu. Uglavnom, tako to biva u društvu bez sistema, u kom bi se načelnik trebao baviti i problemom mačjega bjesnila.

No, na pitanja u kojima leže mnogo ozbiljniji problemi nije se recimo potrošila nijedna riječ. To se pokazalo kod prve točke dnevnog reda i rasprave o izvršenju proračuna u 2018. godini, a u kojoj se nekih dugovanja nije ni dotaknulo. Općina je, naime, dužna 3 milijuna i 130 tisuća KM, a potražuje 2 milijuna i 535 tisuća KM. Njezini su dugovi u najvećoj mjeri za poreze i doprinose na plaće (1,8 milijuna), te prema raznim dobavljačima (1,2 milijuna). Općina pak knjiži potraživanja od oko 2,5 milijuna KM, no neki se dugovi čine nenaplativima budući da se vode na likvidirana poduzeća (Livnica, Autotrans, Vilko, Bluhend Wood). A riječ je uglavnom o naknadama za korištenje gradskog građevinskog zemljišta te su po toj osnovi pravni subjekti Općini dosad uskratili prihod od preko 1,3 milijuna KM, dok građanstvo na tom planu duguje pet puta manje (260 tisuća KM). Toliko npr. (268 tisuća KM) Općini Vareš duguje samo Ministarstvo financija Ze-Do Kantona temeljem naknade za korištenje šuma (po izvansudskoj nagodbi sa ŠPD-om iz Zavidovića). Zanimljiv je i iznos od preko 106 tisuća KM koji Općina potražuje od BH Pošte, dok je s druge strane teško zamisliti da bi vam na šalteru u pošti ikad bilo dopušteno da ostanete u dugu od 0,05 KM. Od poduzeća koja posluju a ne izmiruju obveze TRAVANJ 2019.

Pogled na predgrađa s Gašine stijene

veliki je dug (od blizu 330 KM) stvorila Tvornica rezervnih dijelova, a na začelju su "Naha" sa 17,4 i "Ekva" s 9,6 tisuća KM. Inače, prošlogodišnji je proračun realiziran u iznosu od 4,78 milijuna KM i cijeli taj "kolač" bio je podijeljen na tri kriške pa je tako na plaće i naknade troškova zaposlenih utrošeno 1,60 milijuna (33 posto), na izdatke za materijal, sitni inventar i usluge 1,77 milijuna (37 posto) i na tekuće grantove i druge tekuće rashode 1,23 milijuna (ili 26 posto). Kapitalnih grantova niti kapitalnih ulaganja nije bilo nego je preostalih 3 posto otišlo na doprinose poslodavca i ostale doprinose (koji su izdvojeni), a 1 posto otpada na stavku – izdaci za kamate i ostale naknade. Na kraju je izvješće o realizaciji općinskog proračuna u 2018. usvojeno s 14 glasova za i 2 protiv (SDP).

Uslijedilo je izvješće o radu samoga općinskog načelnika u prošloj godini koje je izrađeno na 24 stranice. Diskusijom su dominirale pohvale radu načelnika uz opasku da je sveprisutan i aktivan doslovce 31 dan u mjesecu, ali i uz primjedbu da ga njegovi iz općinskih službi ni izbliza ne prate. Da je tomu tako složio se i on sam predbacujući većini iz svoje administracije da samo čekaju kraj radnog dana i da ne pokazuju nikakvu inicijativu. Spomenuo je i da bi neke rado otpustio, ali da je to gotovo nemoguće koliko su zaštićeni pravima činovnika i službenika na osnovi kojih bi dobili sudski spor, povratak na posao i odštetu. I dok je to bilo milozvučno čuti onima unutra, koji znaju da je tako i da zaista mogu staviti "prst u uho" do mirovine, izvana gledano to je loša poruka ostatku društva, kao i poruka s viših razina vlasti – uostalom. Protiv načelnikova izvješća nije bio nitko, a usvojeno je s 2 suzdržana glasa.

Na red je zatim došla Strategija o usvajanju omladinske politike za naredno petogodišnje razdoblje. U svrhu njene izrade provedena je anketa iz čijih je rezultata vijećnica SBB-a Safeta Muftić apostrofirala nekoliko konfuznih detalja. Primjerice, 80 posto mladih zaokružilo je da Općina ne potiče dovoljno kulturno-kreativno stvaralaštvo, a u pitanju o vrednovanju osobnih i socijalnih vrijednosti mladi su na prvo mjesto stavili zdravlje, dok im je kultura na zadnjemu mjestu. Nadasve, gotovo 40 posto njih navelo je da uopće ne traži posao, što je zacijelo odraz "vjere" u društvo jednakih šansi, bez nepotizma i korupcije. Vijećnik SDP-a Branko Romić u svom je istupu spočitnuo načelniku da je na njemu krivica za depresivno stanje kod mladih, na što je uslijedila načelnikova replika u kojoj se pozvao na činjenicu da nije postojala doslovce nijedna aktivnost i inicijativa mladih, a da je on nije podržao. Drugi vijećnik SDP-a Mirnes Ajanović ukazao je na podatke da s mladima (u brojčanom smislu) ne stojimo dobro, kao ni sa stanovništvom općenito, te da je stopa prirodnog priraštaja izrazito negativna, a prosječna gustoća naseljenosti s 22 stanovnika po četvornom kilometru također krajnje nepovoljna...

BROJ 292

3

VIJESTI U diskusiji o implementaciji Strategije razvoja poljoprivrede u općini Vareš postavljeno je od već spomenute vijećnice SBB-a pitanje smisla davanja poticaja i donošenja strategija jer Vijeću još nikad nije pružena nijedna povratna informacija: ni o uspješnosti plasteničke proizvodnje i plasmana robe, kao ni u sferi turizma i ugostiteljstva o broju noćenja, o broju serviranih obroka i sl., a mnogi se time evidentno bave. Nadovezao se i načelnik kazavši da proizvođači i pružatelji usluga kriju poslovne rezultate "kao zmija noge" te da nakon svih subvencija još nijedna marka nije uplaćena ni u općinski ni u državni proračun! U prijevodu, sve se to odvija u zoni sive ekonomije, ali tome kumuju i međunarodne organizacije koje dijele ruralne poticaje ne konzultirajući Općinu oko toga kome bi sredstva trebalo dodijeliti nego od nje traže jedino da sudjeluje s dijelom financijskih sredstava. Tako je obznanio načelnik kazavši da se bori za izmjenu takvih praksi te dodavši da su stranci takve projekte izmislili više za svoj račun i debelo naplaćuju sebe kroz podjelu poticaja, a jesu li krava, sjeme, kultivator, plastenik pa sve do podjele kanalizacijskih cijevi, otišli u prave ruke i kakvi su doista efekti toga njima je sasvim beznačajno. Onima koji uslužuju goste i turiste, očekujući da ih općina iz godine u godinu tetoši i prati, da ih u prospektima promovira, a bez da joj ikad išta vrate i plate, poručio je da se uključe u sistem i

upozorio ih na jedan neželjeni scenarij: ako bi se slučajno dogodilo trovanje hranom, koja se servira iz vlastite proizvodnje i bez certifikata o roku trajnosti, onda bi cijela stvar izašla na vidjelo i mediji bi rado pronijeli vijest o improvizacijama u vareškom turizmu i nelegalnostima u ugostiteljstvu što se, da ne bude zabune, odnosi na seoska domaćinstva odnosno gro njih u kojima se ostvareni prihodi stavljaju isključivo u vlastiti džep.

Izvješće o stanju zaštite od požara na području općine Vareš proteklo je uz podsjećanje na posljednji požar koji se desio zimus na privatnom objektu u ulici Glavica kada se ispostavilo da obližnji hidranti nisu ispravni ili dostupni, što je usporilo vatrogasnu intervenciju pa je stoga materijalna šteta bila veća.

Uzevši to za upozorenje Vijeće je pri usvajanju Izvješća naložilo JKP-u i Vareš-stanu da se pridržavaju zakonskih obveza iz važećeg Plana zaštite od požara.

Na koncu je jednoglasno izglasan zaključak da se kao pomoć Općini Bihać, suočenoj s migrantskom krizom, iz proračuna Općine Vareš uplati pomoć od 3 tisuće KM. Ovime se naša općina svrstala među 15-ak drugih koje su pristale iskazati razumijevanje i dijeliti teret te krize. A, treba se podsjetiti, i Bihać je Varešu pomogao za vrijeme poplava prije četiri godine.

PROLJETNE AKCIJE

S "trofejnim" vrećama pod Kotinom okukom

Ne čekajući ni poziv ni kolektivnu akciju

PODRŠKA: DA, PREKO INTERNETA

I

ris Višnjić (kćerka svima nam, po njegovom motociklističkom pothvatu za Vareš, znanog Gorana Višnjića), djevojka koja živi u Australiji, u našem je gradu inicirala ili još je preciznije kazati odradila par vrijednih ekoloških akcija. Od raznoga je otpada očistila priobalno područje i jezero u Smreci, a nekoliko dana kasnije Iris je akciju čišćenja i prikupljanja otpada ponovila i na prostoru Kotine okuke. Bio je to čin društvene odgovornosti i samosvijesti ove mlade osobe, dokaz stvarne ekološke osviještenosti, ali i ljubavi prema gradu iz kojeg potiču njezini obiteljski korijeni. "Adin i ja smo očistili jezero Nula. Nažalost, nitko se nije odazvao na naš poziv, ali to nas nije spriječilo da uradimo akciju na najbolji mogući način", napisala je Iris na facebooku u grupi posvećenoj vareškom jezeru Nula.

"Po čitavom Varešu svakodnevno viđamo

4

puno smeća, pa smo željeli pokazati što dvoje mladih ljudi mogu uraditi za pet sati predanog rada. Možete zamisliti kakav bi bio lijep i čist naš grad Vareš ako bi se svi potrudili da odlože svoje smeće tamo gdje mu je i mjesto", rezimirala je Iris. U akciji na Kotinoj okuci imala je par pomagača više i niz padinu ispod zida (to je mjesto koje slovi za vareški vidikovac) skupili su 24 vreće smeća, mahom limenki i boca od piva i čega već koje su tu popijene i odbačene. Nažalost, vrlo je porazno ali istinito kazati da se ista praksa na Kotinoj okuci odmah nastavila i da prostor nije ostao čist ni nekoliko dana nakon ove akcije. Lekcija nije naučena, ali to ne umanjuje značaj onoga što je Iris uradila.

S jednakim su se kratkoročnim uspjehom pripadnici Izviđačkog odreda Zvijezda Vareš "obračunali" sa smećem uz glavnu cestu koja vodi u naš grad, sve od BROJ 292

područja granice s općinom Breza, dakle počevši ispod Dabravina. I oni su imali jako puno podrške na facebooku, ali kad su se, na dan akcije, ujutro prebrojali... premalo je tu bilo onih što su ih virtualno podržavali. Mladim izviđačima pridružili su se tek aktivisti UABNOR-a, članovi karate kluba Vareš i članice udruge Zvjezdangrad. Smeće je počišćeno ne samo uz rub ceste, kojega su vozači ili njihovi suputnici bacali (i opet nastavljaju bacati) tijekom vožnje, nego i uz riječnu obalu – koliko se to moglo. Za UABNOR treba reći da su se njegovi članovi, iako svi u poodmaklim godinama, angažirali i na čišćenju parkova odnosno pojedinih dijelova grada. To je bilo uoči 4. travnja, Dana oslobođenja Vareša iz 1945., čime su željeli u čistom i prijatnom ambijentu dočekati svoje goste o proslavi ove obljetnice, a koja je doista i obilježena u stilu i s dekorom iz prošlih vremena. Uglavnom, pokazalo se i ovog proljeća da inicijative ne manjka, ali nedostaje podrške ili možda koordinacije. Udruga i subjekata, bliskih ekologiji i turizmu, bliskih mladima, Vareš ima u značajnom broju, ali su očito zakazale kad se trebalo pojaviti na terenu.

Dočim, žena s fotografije, iako u poznim godinama, uzela je recimo da sama očisti zelenu površinu ispred susjedne (znači ne svoje) zgrade i to bez da je itko poziva na akciju. Recept je, dakle, posve jednostavan: umjesto lajka na fejsu brezova metla u ruci.

A. S. & M. M. TRAVANJ 2019.

SLIKARSTVO

Katalog novih likovnih radova Željka Lekića

D

Naslovnica kataloga

ugo vremena Željko Lekić radi na novom likovnom ciklusu Iz kulturnopovijesne baštine Bosne i Hercegovine. Pedesetak radova rađenih temperama, uljnim pastelima i olovkama u boji snažno su zahvatili u ono što čini tu njegovu bosanskohercegovačku baštinu: mjesta, građevine, spomenici, književnost, fratri, film, a unutar toga ponajviše, dakako, ono iz njegova užeg zavičaja.

Kulturno-identitarno u Lekićevu slučaju su srednjovjekovni gradovi, stećci, franjevački samostani, zavičajni predjeli, a onda i motivi inspirirani umjetničkim djelima (poezijom, prozom, filmom). Posve jasno je da na njegovim slikama dominiraju njegovi zavičajni predjeli: Vijaka, pa Bobovac i Vareš, a onda u koncentričnim krugovima ide na jug do Blagaja, Počitelja i Radimlje; na

sjever do Vranduka i dalje do Plehana, Tolise; na zapad do Jajca i Bjelaja – Bosanskog Petrovca; na istok do Višegrada, a tu su i Rostovo i Rama..., pa Kraljeva Sutjeska, Kreševo i Fojnica te djela inspirirana literarnim predlošcima: Andrićevom Na Drini ćuprijom, Selimovićevim Dervišom i smrti, Makovom Modrom rijekom i Kamenim spavačem, te poezijom Antuna Branka Šimića, Nikole Šopa, Nikole Miličevića, Novaka Simića, Ilije Ladina, Željka Ivankovića, te čudesnim filmom Ivice Matića Žena s krajolikom.

Raskoš boja i motiva donosi nam veliki, odlično likovno-grafički opremljen katalog na 60 stranica. Uskoro za njim, nadamo se, krenut će i izložbe ovih Lekićevih novih djela.

R. R.

IZ DIJAKOVE RIZNICE

Tvrtko Gavran

U

regularnom vremenu hrvatska nogometna reprezentacija igrala neodlučeno pa razigrava na penale. Napetost k'o prid potop. Što se, bolan, smiješ? – pita Filip Krnjo. Zamišljam što sad fra Ćiro radi. Garant kleči na oba koljena, dig'o pogled i ruke k nebu k'o Mojsije kad je prim'o Deset zapovijedi. Sad bih ga nazvao, al' neću smetati. Skoro će mi u vizitu. Ide u Kreševo na imendan prvom župniku u koga je bio kapelan u selu kod Banje Luke. Šalim se – ispričava se Filip Krnjo – radi ti svoje. Dobro. Imam o Miroslavu.

On misli, ja sam dobar pisac. Ja mislim, on je dobar čovik. Živi s pastorkom. Žena umrla. I! Dok djeca napuštaju rođene roditelje, pastorak ostao vjeran svom očuhu i očuh njemu. Slažu se. A grad pust.

Sve pustiji. I sve manje onih koje smo poznavali. Kad sretneš nekoga iz generacije k'o da si najrođenijeg sreo.

TRAVANJ 2019.

Miroslav bio glavni inženjer-metalurg za visoku peć do rata. Poslije rata čekao da opet proradi visoka peć, a oni je malopomalo rušili. I sravnili do temelja. Tako ost'o zadnji k'o kapetan broda koji tone i "potonuo" u minimalnu mirovinu. Kako baš u minimalnu, tko zna njihovu volju i računicu. A još bi se mogao dobro služiti engleskim i njemačkim u struci. Jedan koji je počeo raditi kod peći k'o portir ima mirovinu dvjesto maraka veću od njega.

Ispunilo se što su u Drugom svjetskom ratu pjevali. Zapalili Diknjiće, suklja plamen k'o u paklu, a oni se uhvatili u kolo pa pjevaju: Igra kolo šimširovo, naš je Vareš i Olovo. Zaboravio sam jesu li tada zauzeli Olovo, Vareš su spasili braća Udženije.

Zapaljen je pedesetak godina kasnije.

U Olovo idemo i dalje Gospi Olovskoj.

Ide sve što se može micati. I pjesma je zaboravljena. O ponovnom procvatu grada pričaju gluposti. K'o zec. Što to radi zeko? – pitala ga lija. Oštrim nokte, hoću zaklat' vuka. Naiđe vuk pa upita zeca što

BROJ 292

radi. Oštrim nokte, pričam gluposti – odvrati zeko.

Miroslav je čovik vjere. Ne druži se, već živi s Biblijom. Primaklo se i nama – kažem. Još bih ost'o – kaže on. U Dolini suza – kažem ja. I da mi je dolinom smrti proći, zla se ne bojim – kaže on. A kavana prazna.

Izbiše Điđa i Milčo. Oba umirovljeni profesori. Nakon izgona Điđa predavao matematiku u jednoj od zagrebačkih gimnazija. Milčo se nije dao istjerati, k'o ni onda. U tada gradskoj kavani "Centar" napali ga stranci. On jednog oborio i k'o mačku prebio, svejedno što su svi drugi njega s leđa tukli. Više je on udaraca zadao jednomu nego svi drugi njemu.

Pobjeda je pobjeda, nek je i pirova.

Profesori me s poštovanjem pozdravljaju k'o da sam i ja profesor. Pozdravljamo legendu – kažu. I odoše. Idem i ja s pastorkom nešto spremiti za objed, nije lako doživjeti stotu – šali se Miroslav.

Dabogda ti doživio stotu, a ja ti bio na sprovodu – kušam se našaliti zlobnom dosjetkom. Ali... ne smije se nitko. Kavana je prazna k'o što je pust grad. Vidimo se, Miroslave.

5

PRVA FOTO RADIONICA

RA\ANJE NOVOG PROJEKTA Piše Adis Samardžić

U Varešu je od 2. do 9. aprila 2019. godine održana fotografska radionica u organizaciji Varešanke Blaženke Jakić, a pod paskom umjetničkog voditelja i pedagoga Paula dos Santosa i pod nazivom "Fotoreise nach Bosnien mit Paulo dos Santos 02-09. April 2019 Vareš – Oćevija". Uz voditelja Paula iz Portugala, u radionici je pored naše Blaženke učestvovalo još troje umjetničkih fotografa iz Njemačke – Heinz-Peter Ohm, Silviu Anastasiu i Ulrike Konig – koje ovdje predstavljamo s po jednom njihovom fotografijom onako kako su one imenovane.

Škuteljka

R

adionica je u startu postavila glavnu temu fotografskog izričaja izraženu u njemačkoj riječi schein (sjaj, izgled) u slobodnoj umjetničkog interpretaciji, subjektiviteta promatrača i osobnoj impresiji svakog od sudionika. Profesionalni fotograf, umjetnički voditelj i pedagog Paulo dos Santos sistematski je kroz osam dana radionice postavio teme koje su se detaljno obrađivale i analizirale.

Rad je počeo sa prezentacijom zadate te-

Nada

AMI

TR

6

BROJ 292

me na primjerima drugih vrsnih umjetnika, na njihovom doživljaju pri realizaciji određene umjetničke forme i fotografije i samoj korelaciji između stvarnosti i fotografskog poimanja svijeta. Prvog dana učesnici radionice pisali su kratke eseje o pregledanim radovima sa naročitim akcentom na osobno viđenje i doživljaj umjetničke i dokumentarističke fotografije.

Sljedećeg dana krenuli su konstruktivni razgovori sudionika, u smislu dijaloške forme, gdje je svako mogao da iznese sopstveno mišljenje i stav o određenoj fotografiji sa naglaskom na moguće metaforičke ili čak alegorijske aspekte, koji bez dublje analize nekog rada i nisu vidljivi na prvi pogled. Naravno, van teorijskog diskursa, gosti iz Njemačke, svi vrsni fotografi, obilazili su Vareš i okolicu (prvenstveno Oćeviju), fotografirajući, svako prema svome afinitetu, ono što im je njihov umjetnički osjećaj sugerirao.

Ovdje naročito ističemo našu Blaženku Jakić, koja je rođena i živi u Njemačkoj, ali snažno drži do svojih vareških korijena; na njezinu inicijativu ova je umjetnička radionica i stigla u Vareš sa tendencijom da možda postane jedna vrsta tradicije poput slikarske kolonije u Borovici (a radionica za narednu godinu već je i dogovorena!).

Fotografsko-umjetnički radovi Blaženke Jakić koncentrirani su na obične

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor TRAVANJ 2019.

Vareš

ljude u njihovom okruženju, na prizore koji su neobični u svojoj običnosti, u smislu susreta starog i novog, prošlosti i sadašnjosti, ali i nade u neku novu, ljepšu, bolju i sretniju budućnost. Jedan od sudionika radionice izvrsno je to prikazao na fotografiji koja je jedna vrsta artističke montaže, u kontrastu visoke peći i minareta džamije, kao moguću umjetničku poruku da rad i napredak uopće nisu u koliziji sa vjerskim i religioznim, uprkos faktima da visoka peć predstavlja relikt nekog možda i nepovratno prohujalog vremena. Trećeg dana radionice posvećena je pažnja interakciji sudionika i voditelja projekta Paula radi razmjenjivanja utisaka o urađenom i viđenom u pokušaju donošenja zaključaka o glavnoj temi radionice. Narednog dana održan je kolokvij o svemu zabilježenom i registriranom u jednom stručnom razgovoru i angažiranoj razmjeni mišljenja, da bi petog dana održavanja radionice u finalnom kolokviju umjetnički voditelj i sudionici prezentirali sopstvene zaključke i donijeli završni sud o projektu.

Na koncu, moramo istaći da je ovakva vrsta umjetničkog dešavanja u Varešu za svaku pohvalu: pojava artističke skupine fotografa koji rade i djeluju u jednom širem, europskom i svjetskom, sociološko-društvenom angažmanu i kontekstu, predstavlja upuštanje u neku

Trgovinska radnja

sasvim novu avanturu prezentiranja Vareša, ne samo u fotografskom, nego i u filozofsko-umjetničkom pogledu na ljude, svijet i stvarnost u kojoj egzistiramo. Promatrajući njihovo vanredno kvalitetne fotografije, umjetničke radove, ne možemo se oteti utisku da ovaj kontrast starog i novog ovjekovječen u Varešu neminovno budi nadu u bolje sutra za sve nas.

Fotografija je zamrznuti trenutak vremena i prostora, ovjekovječeni moment koji se više nikada neće ponoviti, svojevrsno svjedočanstvo sadašnjosti, koja već u sljedećoj sekundi postaje prošlost. Od svog nastanka u povijesti mogućnost fotografiranja, mogućnost dupliciranja ljudi, prirode i svih događaja i dešavanja fascinirala je i one koji su se time bavili, ali i promatrače, pasivne sudionike, gledatelje fotografskih uradaka, koji su uglavnom na osnovu svog subjektivnog stava izvlačili zaključak iz nekog viđenog prizora, odnosno stvarali sopstvenu impresiju prema onome što se nalazilo na nekoj fotografiji. Takva vrsta promatračkog imaginarija definitivno važi i u našem vremenu, s naglaskom na umjetničku i dokumentarističku fotografiju iz prostog razloga što ova dva aspekta najviše korespondiraju sa umijećem i vještinom fotografskog zanata. Fotografski artisti u svijetu, pa i kod nas iznimno su cijenjeni, u zavisnosti od medijske prisutnosti jako dobro plaćeni, a sam posao zahtijeva vrlo velik kreativni potencijal autora da bi dosegli višu ili visoku razinu umjetničkog izričaja u fotografiji.

Ljudi koji sjaje

N na

Vareš školski pribor • udžbenici • knjige • uredski materijal • suveniri

ul. Čaršija bb

darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja

vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179

TRAVANJ 2019.

BROJ 292

7

UMJETNOST POVEZUJE

U

prvim su godinama iza rata, od 1996. do 2000., u Varešu održavani Hrvatski dani kulture Splitsko-dalmatinske županije, koji su kasnije prošireni i na Kraljevu Sutjesku. Dovođenje splitskih umjetnika i županijskih političkih dužnosnika u Vareš (i Sutjesku) bilo je sa ciljem da se svrati pogled na ova povijesno značajna mjesta u bosanskim vrletima, desetkovana posljednjim ratnim egzodusom. Onda su se, nakon četiri izdanja, ti Dani ugasili, a novi proplamsaj kulturne suradnje dogodio se godine 2011.

Tada je povod bila 400. obljetnica tiskanja Nauka krstjanskog fra Matije Divkovića (čijeg se obilježavanja u Varešu poduzela podružnica HKD Napredak), i tom je prilikom hrvatski slikar Josip Botteri Dini (profesor na Likovnoj akademiji u Splitu i njezin suosnivač) naslikao i poklonio Varešu fra Matijin portret. Na ta vremena, kada je "suradnja" tekla uvijek jednosmjerno – iz Splita k Varešu, podsjeća galerija slika u kojoj je rečeni portret bio točka na "i"; bila je ona godinama postavljena u staroj crkvi sv. Mihovila u Varešu, ali su slike zbog vlage i neprikladnih uvjeta odande ipak maknute.

Zbog čega ovolika digresija? Najprije zato da se Vareš izvuče ispod pokrova "štićenika" iako današnji Vareš ne stoji mnogo bolje od onog prije 10 ili 20 godina, štoviše stoji možda i lošije, ali na kulturnom planu ovaj grad još uvijek ima ljude odnosno umjetnike koji ga se ne odriču, naprotiv, ističu ga kao polazište i formativni temelj iako djeluju daleko izvan njegovih granica, pa evo i na način da – nazovimo to tako – vraćaju stare kredite. Dočekali smo, naime, da pišemo i u obrnutom smjeru; o slikama koje jedan Varešanin – i još se preziva Divković –

Župnik don Božo Renjić i nadbiskup Marin Barišić

Umjetnik Mladen Divković

Divković osvaja priobalje M. Marijanović ostavlja u trajnu baštinu Splitu. I to Splitu, gradu Botterija Dinija kao umjetnika kojeg najviše karakterizira sakralna tematika, a ovdje ćemo govoriti upravo o postavu Križnoga puta. Puta koji se, kao što znamo, sastoji od 14 postaja, 14 scenskih prikaza posljednjih sati Kristova života – od smrtne osude do raspeća i pola-ganja u grob.

Nakon što je uradio postaje Križnog puta za najbrojniju župu grada Rijeke, župu Srdoči (pisali smo o tome u Bobovcu broj 190), a prije toga radio minijature na uskrsnim jajima koje su, nakon niza izložbi od Dubrovnika do Rotterdama, stigle i do ruku samoga Svetoga oca i vitrina Vatikanskog muzeja, Mladen Divković se više nego iskazao na polju sakralnog slikarstva i te su ga reference dovele u konkurenciju za oslikavanje Križnoga puta za splitsku župu Pujanke, da bi na kraju postao i prvi izbor. Pujanke su, inače, jedna od 13 župa konkatedralnog dekanata grada Splita, u kome je ukupno 25 župa. Mogao je župnik župe sv. Pavla apostola na Pujankama don Božo Renjić otići do Rijeke i Srdoča, u goste tamošnjemu župniku (sada u mirovini) don Boži Mićanoviću pa da vidi Divkovićeva

Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš 8

djela uživo, ali nije to učinio. Dovoljne su mu bile brojne preporuke i osvrti u medijima; dovoljno mu je bilo vidjeti na fotografijama i video zapisima o kakvom je stilu riječ – klasičnom, a baš takav je Križni put priželjkivao, pa napokon i dočekao.

U petak 22. ožujka 2019. prije same pobožnosti Križnog puta, slike odnosno postaje blagoslovio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, u sklopu svoga pastirskoga pohoda ovoj župi. Pritom smo se iz prve ruke uvjerili koliko su don Božo i njegovi župljani, vidjevši slike na zidu svoje crkve, postali sretni i zadovoljni. Sutradan ujutro, u crkvi smo sami sa župnikom i Divkovićevim djelima.

Oplemenila su interijer, koji je još nedovršen pa je i na mjestu oltara na zid postavljeno tek raspelo, ali specifičnog umjetničkog izražaja i u gabaritima koji uvelike nadmašuju prirodnu veličinu.

Don Božo za župu kaže da je utemeljena 1980., za crkvu da je izgrađena u vremenu od 1993. do 1997. godine, a za Križni put objašnjava da je dosad bio predočen na neprikladno malim slikama i da je došlo vrijeme za trajno rješenje. Uz crkvu je pastoralni centar u čijem okrilju djeluje čak 14 zajednica, što svjedoči o bogatim aktivnostima ove župe i njenih župljana, među kojima svakako ima i Varešana. Za

www.fondacija.vares.info BROJ 292

TRAVANJ 2019.

ovaj su pak događaj iz susjedne župe Visoke došli i ceremoniji pribivali Željo i Ana Dodik (iz Semizove Ponikve), kao i Dalibor Adašević (poduzetnik podrijetlom s Javornika), koji danas također živi na području Splita. I začas se to pretvorilo u mali zavičajni susret, a na kraju je došlo saznanje da su Divković i Adašević bliski rođaci, kako su nam otkrili – i bliske duše, a povremeno i poslovno surađuju, no o tome donosimo posebnu i na svoj način zanimljivu crticu (na idućoj stranici).

Divković, kao autor postaja Križnoga puta, zbog ranije dogovorenih poslovnih obveza nije mogao nazočiti svečanom trenutku na Pujankama, a kakav se glas pronio o ovom njegovom likovnom ciklusu najbolje potvrđuje činjenica da je u međuvremenu kontaktiran iz još jedne dalmatinske župe koja ga također želi angažirati za isti posao. Na koncu, o svemu tome, o angažmanu i radu za župu Pujanke i o novoj ponudi koja je pred njim pitali smo Divkovića osobno i evo što je kazao za Bobovac: – Postoji u procesu nastanka umjetničkog djela (dakako, i u svakom drugom kreativnom procesu) jedan trenutak neusporediv s ostalima: onaj kad je nešto privedeno kraju i kad vidite konačni rezultat. Kod velikih ciklusa, kakav je ovaj, takvih trenutaka je više; to su svi pojedinačni "završeci", pa završetak ciklusa kad cijelu priču možete, kao neki film ili strip "premotati", sagledati kao cjelinu i, na kraju – vidjeti sve te slike u kontekstu

prostora kojem su namijenjene. U slučaju crkve na Pujankama upravo je ovaj posljednji moment predstavljao pravo otkrivenje: slike su se uklopile u arhitektonsku cjelinu, u interijer, tako uspješno da bi taj efekt teško bio nadmašen čak i da su svi dijelovi slagalice predviđeni još u fazi projektiranja. Same slike, okviri, onaj parapet balkona na kojem je smještena većina postaja uz "izlazak iz okvira" na bočne zidove, osvjetljenje... jednostavno, sve funkcionira savršeno bilo da je prostor prazan ili ispunjen ljudima. Kad svemu dodam iznimno korektnu suradnju s don Božom Renjićem, divnim čovjekom i prijatnim sugovornikom, sve ovo pred-stavlja jedno zaista dragocjeno iskustvo.

A o novim narudžbama: – Samo nekoliko dana poslije događaja o kojem ovdje govorimo uslijedio je poziv iz još jedne dalmatinske župe koja ima novu crkvu, nešto kasnije i iz jedne s područja Zagreba; objema treba Križni put.

Sad, koliko god to godi egu, istovremeno predstavlja i problem. Naime, mogu uraditi jedan takav ciklus godišnje, opušteno, uz sve druge aktivnosti kojima se bavim –

Crkva splitske župe Pujanke

sve više od toga predstavljalo bi rutinsko odrađivanje, a to mi ne treba. Osim toga, ne bih volio da me se "žanrovski" previše čvrsto veže uz sakralno slikarstvo; kad bih radio samo to morao bih se odreći nekih meni osobno važnih i dragih projekata – u proteklom razdoblju sam uradio i nekoliko slika potpuno drugačije tematike, grafički uredio dvije zahtjevne knjige i treća me već čeka, napisao desetke stručnih, teorijskih članaka i puno radio na grafičkom, web i multimedijalnom planu. Samo tako funkcioniram bez prevelikog napora i samo tako radim sa zadovoljstvom, što je danas prilično rijetka radost – raditi ono što voliš i pristojno živjeti od toga. To što je većina mojih slika sakralne tematike (i samim tim su i najeksponiranije) je valjda u prirodi medija, ali i odraz samog društva: malo će vam tko, osim crkve, naručiti četrnaest relativno velikih ulja odjednom; rijetkima to uopće i treba, s obzirom na prostor za izlaganje, cijenu i niz drugih okolnosti. Crkva kao naručitelj ima još jednu veliku prednost: strpljenje, ne postavlja nemoguće rokove. Tako mogu na drugim područjima birati projekte koji mi predstavljaju veći izazov, stresniji su i u pogledu rokova predstavljaju pravi adrenalinski šok, dok se uz slikanje mogu na neki način odmarati, ne praveći kompromise na koje nisam spreman.

Tijekom pobožnosti Puta križa

95,

TRAVANJ 2019.

Hz

3 i 101,1 M

HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 292

9

JOŠ IZ SPLITA

Rođendanski dar

Veselo društvo pod plakatom

Mladen Divković vlasnik je i agencije "Buzz Guerrilla" iz Varaždina koja se bavi dizajnom i tržišnim komunikacijama. Dalibor Adašević vlasnik je pak lani otvorene tvrtke "Magister Fenestra" koja se bavi prozorima, vratima i uslugama građenja. Divkovićeva agencija za tvrtku Adaševića uradila je kompletan tzv. vizualni identitet. Ali tu se to nije završilo.

Naime, Adaševiću je bio rođendan. Za njega je zanimljivo da ima više od deset kumstava i još je za nekoliko njih rezerviran, pa je na lanjski rođendanski roštilj pozvao cijelo mnoštvo. I, čekajući ih, razigrao se oko vatrice kad ga je u tome prekinuo poziv; treba izbaviti prijatelja jednoga od svojih kumova zaključanog u stanu. Kud baš sad kad je fešta – izustio je, kažu, u slušalicu pa ipak dograbio nešto alata i pohitao na adresu, kad usput...

Kraj ceste ispod jednoga jumbo plakata cijelo društvo s balonima mahalo je baš njemu. Prepoznao je svoje bližnje i s njima kumove, a na plakatu reklama njegove tvrtke i još u pozadini plakata rodni Javornik. Sreća ne može biti veća. "Smjestiše" mu to njegovi kumovi, zatim tvrtka "Prokurator", Dalmatinski portal koji je to poslije objavio kao anegdotu, a u "zavjeri" je sudjelovala i agencija "Buzz Guerrilla", koja je, naravno, "kriva" za javornički motiv usrid Splita.

M. M.

PUTOPIS

Svetoj zemlji u po'ođane (XXI) Piše Ivana M. Slugić

Doživljaji na Crvenom moru Iscrpljujuća, neukrotiva, zavodljiva i ljekovita je narav pustinje. Ljepotom joj "ne drmaju" ni vjetar ni kiša. Ljubuje s oboje. Napasno i hladno požbuni vjetar.

Uzbujuzuri ga njena zlatasta zaglađena put i nadusa da joj zadigne pijesak k'o suknju. Kad mu pridođe svrće visoke svitke, lomi, otkida i baca. Bijesan i gnjevan u nemoći da je savije i metne pod svoju, povuče za sobom i kišna nebesa, mlati tamom i goni bujice sve dok ne lipše.

Kad strast mine, vjetar samo ostavi da odvrlja otkle je i doš'o, a kišu rasplače. A ona, ta pustinja – bilo da joj zora ili mjesečina, kroz sitnu sitku prosiju i tanko provuku nedogledni sijevajući i oštri sjaj po vrhovima dina – ustaje ili liježe još uzbudljivija i putenija. Od sveg loma ni obnažena, od sveg laguma ni 'ajnula nije.

Teška i na usporedbama ipak suprotstavljena drugoj ljepoti "uzvije ramenima". K'o salivena ugnijezdit će se uz brdovit krajolik. On će na nekim mjestima pustinju pratiti dugačkim lancem skamenjenih samara; čitavih "dorata" u trku ili kasu, razdvojenih krupnim šišaricama zelenog u kamenu da u svojoj doratastoj (smeđoj) nijansi izgledaju izdvojeniji. Tu i tamo stijenje čini zasebno rasute kamene otoke što daleko bacaju rashlađujuću sjenu sred zvizdana. Negdje se pak otvaraju kao natkrivena utroba, topla i meka varka konačišta. Ljudske skulpture od stijena sjećaju me na osobe koje sam znala: jedna mi ista Verka Žigina, s jaglukom posred čela. Onu pred Eilatom zovu Salomonovi stupovi. I sve tako dok se pješčani smetovi i maštom složeno stijenje na koncu pustinjački ne smire i pritaire samo kao tanka obašva Crvenom moru, kamo putujemo. Ili sasvim određeno u grad Eilat, najjužniju dodirnu točku s Državom Izrael.

Bilo da kažemo Crveno more, Tršćano more ili na hebrejskom Jam Suf, govorimo o moru koje je jednim jakim užetom vezano za Stari zavjet. Govor je o izlasku ili bijegu naroda Izraelova iz egipatskog sužanjstva. Pothvat je u rukama svemogućeg i svemu pouzdanog Mojsijeva suradnika Jahvea. Ovako će Jahve provesti narod Izraelov kroz Crveno more.

Preludij za ovu suradnju Mojsijeve su riječi: "Ne bojte se! Stojte čvrsti pa ćete vidjeti što će vam Jahve učiniti da vas danas spasi. Egipćane koje danas vidite, nikad više nećete vidjeti."

Jahve se obraća samo Mojsiju: "Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga na dvoje; da Izraelci mogu proći posred mora po suhu" (...)

Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem, dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a

Mjesto gdje se traži mjesto više!

Vareš, ul. Franjići 22 | telefon: +387 (0)32 843 003 | e-mail: stari.dani@outlook.com

10

BROJ 292

TRAVANJ 2019.

PUTOPIS vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micala. Tada će Jahve Mojsiju: "Pruži ruku nad more, da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike!" Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani bježeći jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda... (Izlazak, 14) Iskustvo čuda na Tršćanom moru, vrhunac je iskustva Boga. Čudesna spasenjska iskustva naroda pred bojnim faraonovim kolima skupljena su u Crvenomorskoj pjesmi, Psalam 136., pa se on pjeva i uz svetkovinu Pashe, blagdana izbavljenja iz ropstva. Crvenomorska pjesma zapravo je litanija zahvalnica.

(Litanije se sastoje od kratkih zaziva što ih izriče predmolitelj i odgovora koje izriču vjernici u zboru.)

Ulomak iz hvalospjeva, Psalma 136. ¹ Hvalite Jahvu jer je dobar: Vječna je ljubav njegova (pripjev) (...) ¹³ On Crveno more razdvoji: (pripjev) ¹⁴ Provede Izraela posred vodâ: (pripjev) ¹⁵ I vrgnu Faraona i vojsku mu u Crveno more: (pripjev) U kasnijim razdobljima uz obale Crvenog mora sidri se jedno moćno, prebogato i premudro ime: "Kralj Salomon je sagradio brodovlje u Esjon-Geberu koji je kraj Eilata, na obali Crvenog mora, u zemlji edonskoj". (Prva knjiga o Kraljevima 9,26)

Kraljevska anđeoska riba

Za počinak od iscrpljujuće ljepote prostrijet će mi se k'o ležaj svo Crveno more, što pripada gradu Eilatu. Nekoliko sati zaleći ću u najčistijoj vodi na svijetu kojoj crvenilo daruje crvena boja algi (Trichodesmum erythraeum); u blizini velikog koraljnog grebena bojenog zbog svojeg kostura i u crno; šalice s jatima kraljevskih anđeoskih riba. Kraljevska anđeoska riba pokupila je sa zemlje zebrast raspored, a s neba zahvatila iz raskošnog dugina spektra tamnoljubičasti i žuti dio.

U tom moru, kao u objema rukama Antonije Vrovčićke "pravit" ću i "namješćat" svoju, tog proljeća slomljenu ruku i oblagat' sve izubijano s njom.

Prožeta i skoro svladana ovim svijetom ljepote i raja za ronioce, prođe mi lijepo ispod nosa jasan miris duhana, odnekud iskrsle prave hercegovačke škije. Gospo blažena! To je onaj najmiruh po kojem smo poznavali pušače i išli za Sinajski poluotok: detalj iz pustinje njima (netko za muškom, a netko za ženskom). Pratim dim i ovari- smije se. Kad se ona smije, smije se s šem na muškarca u najljepše doba. Vidim onoga mjesta gdje može stati samo sila to po, pod špagu zategnutim leđima, sjaju skupljenih jagodica prstiju jedne ruke uz godišta na njima i stilu pušenja. Uh! Kad riječi: moj grijeh, moj grijeh.

Jedemo i prižvakujemo usput: alge – potegne dim, zategne jedra svojih leđnih mišića i dobro podšprajcan kičmenim jar- niže biljke – što moru daju crven i nešto o bolom drži dok ga duhan svog ne ispuni. arhitekturi koralja, morskih neimara.

Raščenule smo se od umora. Vraćamo Puši, brate, vas, dok ljubavni gugut ne izađe iz njega i počne se odbijati u strasnim se našoj "kući" u Eilatu. Mali je to studio sa oreolima dima. Kad sam ga ponovo pogle- đardinom. U prisjenku ocvala bugenvilija. dala sve se na njemu već slijegalo i na Ružičasti cvjetovi, po rubovima izgriženi koncu šljunulo, a ono još malo sunca kon- žutilom i sveli. Još samo da otključam!

Otključat ćeš... jest ja! Ključ i brava kao čalo je u nekom nejasnom odsječku njegova lica. Što ti je muškarac, što zna pušit', u bračnoj svađi. Čekamo tko će prvi popušćat. I sjedimo pod bugenvilijom. Po a da ne pukne.

"Je li neko gladan?" – pita Aleksandra, njoj "mjesečina sija meka", a kroz grane nudi falafel okruglice od slanutka pržene lijeće dertni Zaimov glas. (nastavit će se) u dubokom ulju, u pitakruhu sa salatom, i

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI TRAVANJ 2019.

BROJ 292

11

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

dragom prijatelju

Dana 27. ožujka 2019. u 84. godini života preminuo je naš dragi suprug, otac, brat, djed i pradjed

NEDELJKU MARIĆU (1958. – 2019.)

Za nas ti nisi umro. Uvijek ćeš živjeti u našim srcima i najljepšim sjećanjima.

Počivao u miru!

Tvoja raja iz gimnazije

ZAHVALNICA

MIJO PETROVIĆ Ive Njegov dragi lik, dobrota i plemenitost vječno će ostati u našim srcima.

Počivao u miru!

Supruga, kćerke, braća, sestre, unučad i praunučad

POSLJEDNJI POZDRAV MIJO PETROVIĆ

Dana 28. ožujka 2019. oprostili smo se s našim dragim

MIJOM PETROVIĆEM ponosom obitelji i cijele porodice Petrović ovim putem zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način bili uz nas i nastojali nam olakšati tugu i bol, te došli ispratiti našeg Miju na njegov posljednji počinak u mjesnom groblju Tisovci.

Zahvaljujemo doktorima, osoblju i medicinskim sestrama na svemu što su učinili za našeg oca, supruga, brata, djeda i pradjeda te svojim znanjem i trudom učinili sve da mu posljednje dane učine ugodnijim i podnošljivijim.

Uvijek zahvalni: supruga, kćerke, unuci, braća i sestre

(15.III.1936. – 27.III.2019.)

Dragi brate, Samo dragi Bog i ja znamo koliko sam te voljela i poštovala. Odnio si sa sobom dio srca moga. Počivaj u miru Božjem, koji si i zaslužio.

Veliko hvala medicinskim sestrama koje zaslužuju ime – sestre.

Veliko hvala cvjećarni "Orhideja" koja je ispunila sve naše želje s puno truda i volje. Posebno hvala Ivoni za sve ono što je do sada učinila i čini s puno znanja i želje da joj sve uspije.

Hvala svim ljudima koji su osjetili tugu pri odlasku moga voljenog brata.

S poštovanjem i ljubavlju, Sestra Katarina

POSLJEDNJI POZDRAV

IN MEMORIAM

Dana 27. ožujka u 84. godini života preminuo je naš dragi

(19.III.2018. – 19.III.2019.)

DESANKA POPARA rođ. Mijović

MIJO PETROVIĆ (1936. – 2019.)

Uvijek si poštovao red i držao se reda, pa čak i sada kad je trebalo otići s ovoga svijeta.

Počivao u miru!

Brat Miroslav s obitelji

Prođe godina. Nedostaješ majko, ali sjećanja na tebe žive u svima nama koji te volimo.

Tvoja porodica: Dragica, Dragan, Vanja, Dajana, Marko, Miladin i Mirjana

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

BERNARD IDŽAKOVIĆ (30.I.1977. – 30.I.2019.)

NEVENKA IDŽAKOVIĆ (13.II.2006. – 13.II.2019.)

Po dobroti vas pamtimo, s poštovanjem spominjemo i u srcima zauvijek čuvamo. Počivali u miru Božjem!

FRANO PAVIĆ (23.VII.1931.

– 28.V.2005.)

ANA PAVIĆ rođ. Filipović (15.X.1933.

– 18.III.2013.)

Vaši najmiliji

JOZO PAVIĆ (27.V.1964.

– 7.IV.2017.)

IN MEMORIAM TEREZIJA TRIFKOVIĆ (17.VII.1930. – 16.II.1981.)

PETAR TRIFKOVIĆ

Uspomena na vas živi vječno.

S ljubavlju vas se sjećamo i u srcima nosimo.

Počivajte u miru Božjem!

(11.IV.1924. – 11.XII.1979.)

U tišini vječnog mira pratit će vas naša ljubav i lijepa sjećanja sve dok živimo.

Vaši najmiliji

12

Vaši najmiliji BROJ 292

TRAVANJ 2019.

IN MEMORIAM SEKULA ARNAUTOVIĆ (25.II.1991. – 25.II.2019.)

JELA ARNAUTOVIĆ (24.IV.1998. – 24.IV.2019.)

Uvijek ćemo vas nositi u srcu i čuvati od zaborava.

Počivali u miru Božjem!

Obitelji Arnautović, Mandić i Žutić

POSLJEDNJI POZDRAV

IN MEMORIAM

Dana 14. veljače u 83. godini života preminuo je naš dragi

(8.III.2008. – 8.III.2019.)

ZDRAVKO KLARIĆ

ANTO KORDIĆ

(20.II.1936. – 14.II.2019.)

S ljubavlju ćemo čuvati uspomenu na tebe.

Počivao u miru Božjem!

Vrijeme prolazi, ali sjećanja ostaju.

Počivao u miru!

Sestra Vlasta s obitelji, i obitelji: Josipović, Štambak, Mandić, Dodik, Pavlić, Klarić

Pipe i Vesna

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE

(22.III.2013. – 22.III.2019.)

Dana 22. ožujka navršilo se šest godina od smrti našeg dragog supruga, oca i djeda

(31.III.2004. – 31.III.2019.)

Dana 31. ožujka navršilo se 15 godina otkako je zauvijek sklopio svoje oči naš dragi suprug, otac, brat i djed

TOMISLAVA KREŠIĆA Zauvijek ostaješ u našim srcima, mislima i molitvama.

Počivao u miru!

Supruga Katarina, djeca Vesna i Marin s obiteljima

SJEĆANJE

LJUPKO PETROVIĆ Uspomena na tebe vječno živi u našim srcima. Hvala ti za svu pruženu ljubav i dobrotu. Počivaj u miru!

Zahvalni: supruga Terezija i djeca s obiteljima

SJEĆANJE MARIJAN FRANJIĆ pok. Ilije

JOZO MILETOVIĆ

(14.IV.2008. – 14.IV.2019.)

(1924. – 2006.)

JOZEFINA FRANJIĆ rođ. Malbašić

ANĐA MILETOVIĆ (1927. – 2017.)

Pamtimo vas po vašoj dobroti i zauvijek ste u našim mislima i sjećanjima. Neka vam je vječna slava i hvala.

Vaši najmiliji: Željko, Juraj, Marina, Angela i Margita, s obiteljima

(8.IV.2016. – 8.IV.2019.)

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo vas u našim srcima i mislima.

Počivali u miru Božjem!

Kćerka Katica, sinovi Željko, Mladen i Alojzije s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

JOZO ZEKIĆ

(7.IV.2010. – 7.IV.2019.)

Dana 7. travnja navršilo se devet godina otkako nije s nama naša voljena supruga, majka i baka

(1935. – 2015.)

JELENA RAVLIJA rođ. Gavran

Uvijek si u našim srcima, mislima i molitvama. Čuvali te anđeli, počivaj u miru Božjem!

Bol je ista kao i onoga dana kada si otišla, ali nikada nećeš otići iz naših srca, misli i sjećanja.

Počivala u miru Božjem!

Tvoja supruga Blanka i djeca

Tvoji: suprug Jozo, sin Ranko, kći Sanja i unučad

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(10.IV.2017. – 10.IV.2019.)

Dana 10. travnja navršile su se dvije godine kako nije s nama dragi

(18.IV.2017. – 18.1V.2019.)

DARKO KENTRIĆ

Ostavila si tragove koji se ne brišu i dobrotu koja se pamti.

Nema utjehe ni zaborava... Volimo te.

Počivaj u miru Božjem!

Počivala u miru Božjem!

Supruga Jelena, sin Ivan, kćerka Renata s obitelji, sestre Darjana i Vlasta s obiteljima TRAVANJ 2019.

JELENA BJEKIĆ rođ. Franjković

Tvoji najmiliji

BROJ 292

13

IN MEMORIAM IN MEMORIAM

IN MEMORIAM ILIJA PAVLOVIĆ

Mom voljenom RAFAELU, mom anđelu.

Ni nakon šest mjeseci ništa nije ispunilo prazninu koja je ostala iza tebe. Još uvijek te osjećam svuda oko sebe. U vrtovima sjećanja, u palači snova srećemo se stalno. Zahvalna što sam te imala, tvoja darling Meli

(30.III.1941. – 20.IV.2018.)

S nepremostivom tugom i bolom učimo da živimo život bez tebe. Učimo da gledamo život drugačijim, tvojim očima... Život u kojem nam je sjećanje na tebe postalo jedina zvijezda vodilja. Jer smrt ne postoji, čovjek umire samo onda ako ga svi zaborave.

Tvoji najmiliji: supruga Dragica, sin Marinko, kćerke Marjana i Josipa, nevjesta Verica, zet Ivica, unučad Goran, Vedran i Ivana s obitelji, Jelena i Marko

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

(25.IV.2009. – 25.IV.2019.)

Dana 25. travnja navršit će se deset godina od smrti našeg dragog supruga, oca, djeda, svekra i punca

(6.V.2014. – 6.V.2019.)

ANTONIJA BJELČIĆ

CIPRIJANA BOŽIĆA

Počivala u miru Božjem!

Tvoja plemenitost i dobrota dio su naših najljepših sjećanja. Počivaj u miru!

Katarina

Tvoji: supruga i djeca s obiteljima

KRATKI HOMMAGE

Željko Mirčić Tetak

Nedeljko Marić Cana (1958. – 2019.)

(1947. – 2019.)

Kako su nas častili "za šankom" U ožujku 2015. predstavili smo knjigu (objavljenu u biblioteci vareške podružnice HKD "Napredak"), knjiga se zvala "Malo gorko, malo slatko". Njezin je autor Željko Mirčić poznatiji kao Tetak, a koncem ožujka 2019. on je preminuo u Kanadi u 72. godini života. (Tko ju je propustio pročitati ili se želi podsjetiti prikaza knjige upućujemo ga na "Bobovac" broj 243.) A uz Tetkove priče i pjesme u knjizi se kao gost-autor s dvije priče pojavljuje i Nedeljko Marić, Varešanima poznatiji kao Cana. Kao nekom igrom sudbine i Cana preminu prošloga mjeseca, samo koji dan

ranije. Njegov je život stao u Nizozemskoj, bio je u dobi od 62 godine.

Obojicu ih je vezivao snažan osjećaj za Vareš. Nakon iseljeništva, teško se mireći s nestankom onog Vareša kakav je bio, negdje je to valjalo izbaciti iz sebe pa su se aktivirali na forumu VHP-a, u Razgovorima za šankom, ostavivši lijepu literarnu baštinu (barem otipkanu). Naprosto su častili raju pripovijestima iz 70-ih ili 80-ih godina prošlog stoljeća, punim šege i empatije, koje će Tetak najposlije i ukoričiti. I za Canom je ostalo materijala koji bi svakako bio vrijedan publiciranja, ali je

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ

14

| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI BROJ 292

s druge strane Cana bio skloniji usmjeriti se na svaku akciju koja je imala veze s Varešom i uskakao je među prvima.

Primjerice, kad se prikupljao novac za obnovu Radničkog doma, preko internet bankarstva poslao je uplatu od 500 eura, ali je istu krivo usmjerio i ne razmišljajući hoće li je uopće moći vratiti, da u Varešu ne čekaju, poslao novih 500 preko Western Uniona. A svoj angažman oko humanitarne ekspedicije odnosno biciklističkog pothvata "The tour 2 Vareš – 2009."

Cana je shvatio gotovo kao projekt života.

(Ako se netko možda ne sjeća ni toga, onda o svemu može više pročitati u "Bobovcu" broj 174.)

Na taj su način ti ljudi, što ih ovim kratkim zapisom ispraćamo, vraćali svoj dug prema mjestu koje im je pružilo najbolje trenutke života i podarilo drugove kakve više nisu uspjeli pronaći u cijelom ostatku svijeta. Onî koji su proživjeli neku fazu života s Canom ili s Tetkom i k tome ih bolje poznavali mogli bi (i trebali su u ovom času) reći više, ali kad to nije slučaj onda će o Tetku i Cani najbolje svjedočiti njihova pisana djela pa u to ime najavljujemo odabrati i objaviti (odnosno iz knjige prenijeti) po jednu njihovu priču u narednom broju.

R. R.

| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 TRAVANJ 2019.

IZ STARIH ALBUMA

Limena glazba Duga je tradicija (radničke) limene glazbe u Varešu i dosad smo objavili značajan broj fotografija kojima je to dokumentirano. Vareška je limena glazba bila perjanica javnih proslava, a osobito Praznika rada, kada su vareški glazbenici-amateri postajali traženi na više mjesta u BiH istodobno. Svojom su p o j avo m d e m o n st r i ra l i uvježbanost, ozbiljnost, red i disciplinu, pa je to u očima stanovnika drugih općina Vareš stavljalo u klasu iznad. A kako se bliži ovogodišnji Praznik rada čini se prigodnim izvršiti još jedno podsjećanje na ovu reprezentativnu sekciju KUD-a "Jedinstvo".

Fotografije su ustupili braća Rajići (Darko i Ranko); prva je snimljena u ožujku 1972. kod kipa rudara i zgrade policije u Varešu, a druga u srpnju 1978. u Goraždu (što dokazuje koliko su bili traženi i dokud su sve naši svirci uistinu stizali).

PodrŽite izradu fotomonografije svoga grada Broj računa (za uplate u KM): 3385802224035182, kod UniCredit Bank d.d. Vareš.

Svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareški kraj kroz stoljeća".

Primatelj: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš.

Za uplate iz inozemstva: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

TRAVANJ 2019.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 700 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 292

15

Priredio J. Klarić

HRABRO U SEZONU

Uz jutarnju kavu sa životnom suputnicom "saksijam" na prozoru.

Nedjelja je, zadnji dan trećega mjeseca, vani su tri stupnja ispod nule. Na raskrižju u Šiminom Potoku istor se pojaviše dva biciklista, pitam se što im bi i odakle banuše. Skida se ruksak, nešto čeprka, ja i dalje promatram i čudim se otkud biciklisti tako rano, po takvoj studeni. Kad pristižu i novi, ima i malih i velikih. Fatam se nekakvog fotoaparata, izrauban je, u ruci grijem baterije pa možda proradi, jer ovakvu sliku valja zabilježiti. Fotografija je stvar trenutka i ako je ne uloviš sve prođe nepovratno.

Po mrzloj travi, poluodjeven, slijećem u papučama da pitam tko su, odakle su. Kad, ispod vunenih kapa prepoznajem svoje susjede sa Zarudja, srdačno se pozdravljamo i mene zaintrigira što ih goni na studen tako rano.

Rekoše, malo se preračunali, imali dogovor da krenu u sedam sati, a sedam sati po novom (ljetnom) računanju vremena došlo u šest. Korizma pa za pokoru izabrali biciklima preko Zvijezde u Olovo, na misu u Gospinu svetištu i na čašicu razgovora s fra Ilijom Božićem, čuvarom svetišta i Varešaninom po rođenju. Iz Olova će drugim putem natrag i planiraju biti kući do mraka. Prespavati pa u novi dan, na rad i za poslom, jer sve su to radišne obitelji, uz kuće imaju seoske farme i žive od rada svojih ruku.

Nešto kontam, otvoriše sezonu i dadoše moguću smjernicu za proljeće i dolazeće ljeto. S biciklom se može "Zvjezdanim stazama" na mnoštvo strana i svaka nudi ponešto zanimljivog.