LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXV. • BROJ 294 • LIPANJ 2019. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
ISSN 1512-813X
9 771 512 81 300 6
UVODNIK
J
avno se mnijenje u BiH proteklog mjeseca zabavljalo, onako kako to mi jedino i znamo, šaradom u vrhu pravosuđa naše zemlje. Sve se u nas svodi na privid pa i unutar te oblasti. Predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH Milan Tegeltija prokazan je u magazinu Žurnal zbog "trgovanja krivičnim istragama". Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić, dakle kao netko tko je na takvoj poziciji u strukturi vlasti, po otkrivanju afere pozvao je građane na prosvjed pred sjedištem VSTV-a i pojavio se ondje kao predvodnik. Skupilo se nekoliko stotina prosvjednika, a napredak je da je došlo i toliko. Afera se potom dalje razvlačila po medijima, a predsjednik VSTV-a umjesto ostavke uzeo je godišnji odmor i sklonio se dok bura prođe. Svuda u svijetu, od njegova postanka, igraju se igre moćnika koji su u piramidi odlučivanja na vrhu, pa to nije ništa novo ni senzacionalno. I najuređenija društva današnjeg svijeta svjesna su da postoje korporativne, bankarske, farmaceutske i ine hobotnice koje svijaju svoje pipke oko najviših državnih dužnosnika vrbujući među njima potkupljive igrače koje koriste za svoje prljave interese. A kad neka krupna stvar i dospije u ruke institucija pravde beskrupulozni odvjetnici smisao pravosuđa okreću naglavce i tada ga se često može nazvati krivosuđem. Dakle u tom lancu ni tužitelji ni suci često nisu čisti niti imuni od nepoštenja. U našoj zemlji pravosuđe funkcionira. Da, onda kad treba goniti običnog građanina za nekakvu taksu, da bi se bolje punilo proračun. Tada sud još naloži da mu se na noge dostavi dokaz o uplati troškova presude jer u financijskim službama gdje se slijevaju plaćene globe i gdje se zaposlenice sudaraju stražnjicama ta umišljena gospoda ne želi pogledati u izvod koji im banka svakodnevno elektronski šalje. Kad je o težim prijestupnicima riječ, kriminalcima i razbojnicima, divljacima na cestama, među kojim se nađe i tatinih i maminih sinova tada se naša tužiteljstva vladaju poput sportskih ribolovaca: uhvati (da se javnost malo smiri) i potom (na stražnja vrata) pusti. A kako se
IZME\U DVA BROJA penjemo k vrhu, ogromni porezni dužnici, pronevjeritelji, korumpirani nositelji javnih funkcija koji teško zloupotrebljavaju položaj, u ovoj zemlji još uvijek mirno idu na počinak. Sukladno pravnom poretku u BiH, smisao je Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća pratiti probleme koji opterećuju tužiteljstva i sudove te pravovremeno reagirati i djelovati u takvim situacijama, kazao je Faris Vehabović, sudac Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu kad su ga konzultirali iz radija Slobodna Europa, dodajući međutim da se VSTV bavi efemernim stvarima i da svoj posao ne obavlja transparentno. Sve to analitičari dovode u vezu s nedovršenom reformom pravosudnih institucija BiH, držeći neospornim da postoji čvrsta sprega pravosuđa i politike zbog koje se čak i za ovu razinu vlasti biraju podobni i poslušni, a ne sposobni i besprijekorni. A kad je o toj reformi riječ, u projekte namijenjene jačanju institucija i vladavine prava, te za podršku borbi protiv korupcije, institucije EU, ali i drugi međunarodni donatori uzalud ulažu enormna sredstva; nedavno su u tu svrhu "ulupana" 3,5 milijuna eura. Dio tih sredstava namijenjen je pomoći nadležnim institucijama da se na svim razinama bore protiv korupcije jače i angažiranije, ali BiH je i dalje, prema Globalnom indeksu
percepcije korupcije koji radi Transparency International, na 89. mjestu u svijetu uz opasku da te pošasti nije lišena gotovo nijedna sfera života. Dakle, već su milijuni uloženi u obuke, softvere, urađene su ekspertize, napravljene zgrade, na tehničkoj razini poboljšani su uvjeti i pojačani resursi, ali rezultata nema pa nema. Zato jer političke stranke u pravosudna tijela postavljaju svoje (kripto)kadrove. Štoviše, stanje najbolje oslikava primjer državnog zatvora koji je završen, ali još nikada nije stavljen u funkciju zbog banalne formalnosti, jer se naše vlasti tobože ne mogu dogovoriti tko će biti njegov upravitelj. U tu je kaznionicu uloženo i 11 milijuna eura donatorskih sredstava, pa su donatori već zaprijetili da će tražiti povrat novca ako se "politički problem" nastavi. Državni zatvor zvani "Propuh" predviđen je za kažnjenike s najtežim djelima uključujući organizirani kriminal i korupciju i sada postaje sasvim jasno zašto i dalje zjapi prazan. A zahvaljujući tome što su naši oligarsi kroz 25 godina iza rata stvorili retardirano društvo sve ga više progresivnih ljudi i napušta. Posljedice takve državne politike izbijaju iz gotovo svake točke dnevnoga reda kad o izvješćima po svim životnim oblastima raspravlja i naše Općinsko vijeće. Pa i pored toga iz ovoga grada odlazi slika i percepcija da se posustajanju i gašenju najviše opire kultura. Primjer iz proteklog mjeseca je likovna kolonija koju uzdržava udruga "Naš dom Borovica" uz pomoć svojih sponzora, a koju posebno tematiziramo u ovom broju. A na dobru glasu ostaju otvorenost i gostoprimstvo pa je Vareš odnosno vareški kraj sa svojim vijugavim cestama postao otkrivenjem i motociklistima; naime članovi motoklubova s područja srednje Bosne provozali se uz kanjon Stavnje i uzgred su donijeli donaciju Maloj školi. Vozili su se potom i do Pogari, a ugostio ih je župni ured i svestrani fra Mirko Majdandžić, kojemu zahvališe jer su mnogi od njih u vareški kraj došli prvi put, ističući kako su pronašli dobrih razloga zbog kojih će se i vraćati.
IZ ŽUPNIH MATICA ŽUPA VAREŠ
Umrli: Vjekoslav Zlović (1927.), Angela Pavlić rođ. Martinović (1945.), Zvjezdana Martinović (1965.).
DONACIJE ZA "BOBOVAC" Dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €.
Naslovnica: U rano ljetno jutro, pod Ivančevom (foto: M. Marijanović)
2
Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske BROJ 294
Hvala lijepa! LIPANJ 2019.
EKSKLUZIVNO
Knjiga na koju su čekale generacije Iščekivanju se bliži kraj i Vareš konačno dobiva svoju monografiju. Prvi put u povijesti! Mnogi su se tijekom desetljeća bavili pojedinim segmentima vareške povijesti, skupljali građu o toj povijesti, želeći monografiji dati i vlastiti prilog, ali nisu je dosanjali. U više je navrata i sama općinska vlast u vrijeme vareškog industrijskog uzleta formirala timove koji će taj posao iznijeti, ali nisu u tome uspjeli. I na kraju, makar se sumnjalo da to neće biti moguće ni u ovom vremenu koje je za Vareš, desetkovan i raseljen, teže i nezahvalnije, projekt je svemu usprkos uspio. S timom koji je bio mali, da manji ne može biti, u kome su sav posao u tri oblasti iznijela tri imena: Z� eljko Ivanković (autor teksta i urednik knjige), Mladenko Marijanović (urednik fotografije) i Mladen Divković (dizajn, likovno-tehnički i grafički urednik). Da knjiga potpuno i do kraja ostane vareška, jezično (lektorsko-redaktorski) pobrinula se profesorica Jelena Jurić, a Leksikon na kraju knjige priredio je Vladimir Ruf. Polovicom lipnja knjiga je ušla u tisak i polovicom srpnja ugledat će svjetlo dana kada će biti objavljen i datum njezine prve promocije, u špici ljetnih susreta u Varešu. Iza fotomonografije je, od rađanja ideje do realizacije, institucionalno stala vareška Podružnica Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak", kao jedini ozbiljan i potvrđen lokalni izdavač u vremenu nakon posljednjega rata.
LIPANJ 2019.
BROJ 294
Podružnica će se baviti daljnjim aktivnostima oko promoviranja, prodaje i distribucije ovog izdanja, te o tome blagovremeno obavještavati putem lista "Bobovac" i uz online podršku internetske stranice "Vareš Home Page". Cijena će biti objavljena po izlasku. Svi koji ste za fotomonografiju pitali i s nestrpljenjem je čekate kao vodič kroz vareška stoljeća, kao knjigu-spomenik, kao ključnu potvrdu vareškoj kulturnoj snazi i posebnosti, kao suvenir i ponos na najvažnijem mjestu na polici, konačno se radujte izlasku ove velike vareške povijesne čitanke. I još kakve: u raskošnoj opremi, s 384 stranice foto-monografskog formata i 600 fotosa, te leksikonom (40 vareških uglednika) u dodatku. Pripremite se, stiže uskoro...
3
VIJESTI
Sjednica Općinskog vijeća Dana 30. svibnja 2019. godine održana je 27. redovita sjednica Općinskog vijeća Vareš. Dnevnim je redom bilo obuhvaćeno 12 točaka, a najprije je pretresano izvješće općinskog pravobraniteljstva za 2018. godinu. Kroz diskusiju, nakon što je konstatirano da se ozbiljno krenulo u podizanje tužbi prema općinskim dužnicima, pojedini su vijećnici zagrebali po površini tog problema ukazujući na nedosljednost jer se ide linijom manjeg otpora i u mrežu hvata fizičke osobe kao sitnije dužnike, dok ima onih krupnijih, pojedinih pravnih subjekata, koji iz nekog razloga nisu zahvaćeni. Međutim, to je bila tek uopćena primjedba, a javnosti je ostalo nepoznato je li netko na taj način povlašten i o kojim se subjektima zapravo radi, pa se elegantno zaključilo točku i prešlo na izvješća javnih poduzeća i ustanova za 2018. godinu. A ovoga puta prvo se razmatralo stanje u Veterinarskoj stanici i unutar oblasti koju ova stanica pokriva. Situacija nije povoljna jer sa smanjenjem broja stanovništva opada i broj onih koji još drže stoku, obično kao dodatni izvor prihoda ili tek za potrebe domaćinstva. Rijetkima je to primarna djelatnost, a sve se to odražava na obim poslova ove stanice koja se stoga ne nada dolasku nekih boljih dana. Kad se još uzme da je stanovništvo gdjekad sklono koristiti usluge veterinara koji se ubacuju iz okolnih općina i rade na crno za iznose značajno niže od propisanih tarifa, to zaokružuje sliku nesređena stanja (kao i u svakoj oblasti) pri čemu nesmetano djeluju razni mešetari svjesni da nadležne institucije ne pokazuju ambiciju stati tome na put. O radu ustanove koja se bavi ljudskim zdravljem i pružanjem usluga na tom planu diskutiralo se pod sljedećom točkom. Dom zdravlja Vareš, moglo se saznati kao njegovu dobru stranu, šalje liječnike na specijalizaciju o trošku ustanove, a ona
strana koja nije za isticanja mjerena je činjenicom da ustanova ima 69 uposlenika na oko 7.000 stanovnika, što uvelike probija standarde i stvara natprosječno opterećenje proračuna. Toliki broj zaposlenih predstavlja relikt iz vremena integriranja dvaju domova zdravlja nakon rata i nikad se nijedan direktor nije uhvatio u koštac sa smanjenjem (kao ni u jednoj vareškoj javnoj ustanovi uostalom, a počevši od općinskog organa uprave) pa brojka zaposlenih opadne tek tu i tamo kad se nekoga otpravi u mirovinu. Tolika je brojka donekle pravdana objektivno velikim i konfiguracijski složenim područjem općine Vareš, u čijim je selima i zaseocima sve veći broj starih i bolesnih, a mnogi od njih žive sami i bespomoćni. Na izvješće Dječjeg vrtića nije se trošilo puno riječi, zaključeno je tek da takva
jedna ustanova mora biti očuvana i načelniku je izrečeno priznanje što čini napore u skladu s tim. Nakon točaka koje nisu pobuđivale interesa za diskusiju došlo se do pretresanja pristigle pošte, a urgencija menadžmenta Javnoga komunalnog poduzeća u kojoj je zatraženo da Općina bezuvjetno izmiri dug za zimsko održavanje putova i ulica u iznosu od 123 tisuće KM naišla je na načelnikovu prilično burnu reakciju i uzvratne kritike zbog, kako je rekao, manjka razumijevanja za opću situaciju na čijem je udaru i sama Općina. Pritom je napomenuo kako se sa strane JKP-a zaboravlja činjenica da se od početka mandata bavio izmirenjem naslijeđenog duga, prepolovivši ga dosad, te podcrtao da su i daljnje uplate moguće samo parcijalno.
NA POGARI
Svake godine neka akcija
Uređivanje pristupnog puta groblju
Mjesna zajednica Pogar radi već odavno na saniranju i uređivanju puta prema groblju. Izvođenje radova ni u kom slučaju ne bi bilo moguće bez onih koji ovu Mjesnu zajednicu potpomažu, osjećajući je svojom bez obzira što mnogi od njih žive danas na drugim krajevima svijeta. Zato im i ovom prilikom želimo iskreno zahvaliti, svima, a posebno Žarku Lovrenoviću, kojega je život odveo u daleku Kanadu, ali je Pogar ostala u srcu. Žarko nije podržao samo ovaj projekt, nego i mnoge druge u proteklom periodu. Također zahvaljujemo i Poslovnoj jedinici Šumarije u Varešu, njezinoj direktorici Mirnesi, Javnom komunalnom poduzeću Vareš, te svim sumještanima koji se rado odazovu na ovakve akcije. A ovom akcijom izbetonirali smo kolotrage pristupnog puta prema groblju, na padinskom dijelu koji je prilikom loših vremenskih uvjeta, snjegova i kiša, uvijek bio problematičan. Savjet MZ Pogar
ZAHVALA Udruga građana "Majka Terezija" Vareš zahvaljuje gospođi Nadi Miler na donaciji.
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš
OGLAS Prodaje se stan u Vareš Majdanu, zgrada M-6, četvrti kat. Površina 52,81 m². Posjeduje balkon i podrum. Stan trenutno nije useljiv, potrebno renoviranje. Cijena: 14.000 KM. Dodatne informacije na telefon: +385 (0)98 780 491.
4
Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576
www.fondacija.vares.info BROJ 294
LIPANJ 2019.
U RADNIČKOM IZVEDENA
Emir Hadžihafizbegović za nastupa u Radničkom
Monodrama "Sve je do nas" A. Samardžić
D
ana 16. 5. 2019. godine Vareš je, a na inicijativu Miloša Bošnjakovića, člana uprave i suvlasnika australske kompanije Adriatic Metals koja se bavi geološkim istraživanjima u Borovici, ugo-
stio poznatog i međunarodno priznatog bosanskohercegovačkog umjetnika, glumca Emira Hadžihafizbegovića, koji je u sali Radničkog doma (ispunjenoj do posljednjeg mjesta) izveo svoju monodramu "Sve je do nas". Njegovo autorsko djelo govori o stanovitom profesoru matematike koji dobija otkaz na poslu samo zato što se usudio govoriti istinu, istinu i samo istinu. Rečeni dramski tekst kroz 80 minuta trajanja bavi se iznimno ozbiljnim temama i nije niti u jednom momentu populistički nastrojen nego je riječ o jako ozbiljnim stvarima izrečenim i odigranim na jednostavan a upečatljiv način, onako kako to čine majstori scene i teatra poput Hadžihafizbegovića. Autor i glumac zapravo nam govori istinu u lice, onu iskonsku suštinu stvarnosti bez imalo mimikrije i afektacije, onu istinu, za koju kada je javno izreknete i stameno stojite iza svojih stavova, jedino što možete očekivati sljedeća su stanja i reakcije: u prvi mah šutnja i ignorancija, zatim prezir i ismijavanje do krajnje tačke koja kulminira bijesom, verbalnim i fizičkim atakom i na koncu osvetom – u ovoj monodrami otkazom na poslu. No, i tu nije kraj: one koji javno govore istinu čeka poniženje u smislu proglašavanja luđakom i možda čak prisilna hospitalizacija na psihijatrijsku
kliniku, jer Bože moj, "kako može biti normalan onaj koji govori istinu" – rezonuje brutalna vlast i njihovi poslušnici koji ih slijede poput dresiranih lovačkih pasa. "Šuti i trpi" – u fenomenalnoj pjesmi poručuje nam fascinantni band Dubioza kolektiv, no Emirov junak u monodrami, briljantni profesor matematike, čiji je etički imperativ izgrađen do vrhunca ne šuti, iako trpi i snosi teške sankcije od strane beskrupuloznih oligarha. Hadžihafizbegovićev dramski lik ne posustaje u svojoj borbi za pravdu i istinu (makar ga to koštalo života), poručujući nam na sav glas: "Sve je do nas!". Atmosfera u Radničkom domu bila je fantastična, vareška publika opravdala je svoj istančani ukus za umjetničke finese jedne odlične predstave, jednog osebujno nadahnutog kazališnog događaja, koji je oduševio sve prisutne, a Emir Hadžihafizbegović na završetku dramske izvedbe zahvalio se Varešanima istaknuvši da bolju publiku i ambijent scenskog uprizorenja odavno nije osjetio u tako punom intenzitetu. Nadamo se da će u skorijem vremenskom periodu ovakvih i sličnih teatarskih događaja biti još više; vareški publikum to apsolutno zaslužuje, iako je – kao i uvijek – suština sadržana u četiri riječi Emirove monodrame: sve je do nas.
PRIPREMA SE NATJECANJE
M
jesna zajednica Pržići, općina Vareš, organizira zabavnu večer pod nazivom Harmonikijada. U prošlosti je MZ Pržići, tj. cjelokupna Vr'ovina bila poznata po velikom broju svirača, naročito harmonikaša, a kulturno-umjetničko društvo "Branko Jelić" koje je osnovano 1947. godine, bilo je vrlo aktivno. Društvo je brojalo mnogo sekcija kroz koje su djeca, mladi i odrasli stekli prva muzička znanja, a nastupima na tadašnjim smotrama kulturno-umjetničkih društava su ostvarivali zapažene rezultate. Na temelju stare slave, a sa željom da se evociraju uspomene i obnove, makar dijelom, kulturna dešavanja u Domu kulture na Pržićima, MZ Pržići poziva da 27. srpnja 2019. (subota) dođete u pržićki dom kulture na Harmonikijadu – natjecanje vareških harmonikaša (s početkom u 19 sati). Natjecanje će se održati u tri kategorije: perspektivni harmonikaš, harmonikaš zabavljač i harmonikaš virtuoz.
Poziv harmonikašima Obveze organizatora su osigurati prikladno ozvučenje (razglas, zvučnici, mikrofoni), osigurati harmoniku sa 120 basova (uz napomenu da svaki natjecatelj može ponijeti svoju harmoniku i nastupati s njom), osigurati nagrade za prva 3 mjesta u sve tri kategorije, osigurati tročlani stručni žiri. Obveze natjecatelja: blagovremeno poslati predprijavu (telefonom, viberom, messengerom, mailom ili na neki drugi način); ispuniti i poslati prijavni obrazac,
AMI
TR
LIPANJ 2019.
BROJ 294
donijeti dobro raspoloženje. Prijave je potrebno dostaviti do 20. 7. 2019. Napomene: natjecatelji ne odlučuju tko je najbolji u pojedinoj kategoriji – tu je stručni žiri. Pravo sudjelovanja na Harmonikijadi imaju svi nastanjeni u Varešu ili Varešani koji su nastanjeni izvan Vareša i njihovi potomci. Ostali harmonikaši, koji nisu iz Vareša, mogu nastupiti u revijalnom dijelu. Ukoliko organizatoru bude potreban dodatni dokaz da prijavljeni natjecatelj zadovoljava uvjete kontaktirat će istog (npr. da objasni u kojoj je vezi s Varešom i Varešanima). Propozicije za kategorije može se pročitati na portalu radiobobovac.com. Ukoliko prijavu ne možete ispuniti iz nekih razloga, kontaktirajte nas na vama najlakši način i mi ćemo je ispuniti za vas. Kontakti: prof. Igor Hinger (igorhinger74 @gmail.com), 061/866-743; Jasna Mirčić (m.z.przici@gmail.com) 060/3039-369. MZ Pržići
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 5
SUSRET ŽUPNIH ZBOROVA
P
jevački zbor župe sv. Mihovila Vareš i ove je godine bio sudionikom Susreta liturgijskih zborova Vrhbosanske nadbiskupije održanog 18. svibnja u sarajevskoj katedrali Srca Isusova. Vareški župni zbor, otkako ga vodi sestra Ružica Marijić, na ovoj smotri liturgijskoga pjevanja nastupa redovito od 2009. i ovo bi mu bio deseti ogled sa zborovima drugih župa da se nije desio izostanak 2015. godine, kada se iz Vareša do Sarajeva nije moglo zbog svibanjskih poplava i odrona koji im tom prilikom zapriječiše put. Treba kazati kako je do sada održano 17 ovakvih susreta. Susret zborova započinje zajedničkim misnim slavljem, a ovoga puta predslavio ga je monsinjor Ivo Tomašević, glavni tajnik Biskupske konferencije BiH, uz koncelebraciju profesora liturgijske glazbe na Franjevačkoj teologiji fra Slavka Topića, te župnikâ iz sarajevske katedrale, Brčkog i Briješća: prečasnog Mate Majića, prečasnog Damira Ivanovića i velečasnog Josipa Vajdnera. Pjevanje je tijekom mise predvodio katedralni mješoviti zbor "Josip Stadler" zajedno sa zborom Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa "Stjepan Hadrović", a pod ravnanjem velečasnog Marka Stanušića, inače zaduženog za organizaciju susreta zborova. Monsinjor Tomašević je u prigodnoj propovijedi prenio nazočnima pozdrave nadbiskupa Puljića te zahvalio svim čla-
Nastup vareškoga župnog zbora…
Lako je pjevati s vama novima okupljenih zborova što su došli u sarajevsku prvostolnicu, napominjući da je i to, kao i dolazak na probe pjevanja, uvijek vezano uz odricanje iz ljubavi prema Bogu i liturgijskom pjevanju. Radosna je srca zatim naglasio: "Napokon i Katedrala zvoni pjesmom, što u svakoj crkvi treba biti. Lako je s vama pjevati." Nakon mise uslijedila je priprema zborova za nastup. Pjevanje će otvoriti bogoslovi, zatvorit će ga katedralni mješoviti zbor, a između njih nastupa 14 župnih zborova (iz N. Travnika, Žepča, Zavidovića, Tuzle, Bistrice kod Žepča, Brčkog, Travnika, Doca kod Travnika, Bugojna, Golubinja kod Žepča, Uskoplja, Busovače i
sarajevske katedralne župe Srca Isusova). Dakako, pribrajamo i zbor župe Vareš koji je nastupio drugi po redu, nakon bogoslova, i predstavio se sa skladbama "Euharistijo sveta" (T. Ćurić; I. Andrić) i "Blagoslovi, Gospode" (A. Mateljan; Š. Marović). Zborom je ravnala njegova voditeljica sestra Ružica Marijić, a uz glazbenu pratnju Lane Marijanović i Vanje Anđić. Program kojega je vodila sestra Nikolina Džavić završen je podjelom zahvalnica sudionicima te zajedničkim fotografiranjem ispred sarajevske katedrale, a raspjevano druženje crkveni su pjevači potom nastavili tijekom zajedničkog objeda u Svećeničkom domu. S. P.
…u sarajevskoj prvostolnici
Trgovinska radnja
N na
Vareš školski pribor • udžbenici • knjige • uredski materijal • suveniri
ul. Čaršija bb
darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja
vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179
6
BROJ 294
LIPANJ 2019.
U SARAJEVU IZLOŽEN U Maloj galeriji Franjevačkog samostana Sv. Ante u Sarajevu dana 6. lipnja 2019. predstavljen je novi postav slika akademskog slikara Željka Lekića. Lijep broj okupljenih pozdravio je fra Perica Vidić, i kao domaćin i kao umjetnik, a uvod za promišljanje o Lekićevim djelima dala je povjesničarka umjetnosti Snježana Mutapčić. Kako su neke slike iz ovog Lekićeva ciklusa inspirirane poezijom uglednih pjesnika pa tako i Željka Ivankovića, upravo je Ivanković govorio o korespondiranju među umjetnostima i njemu je pripalo da otvori izložbu. Ovdje u cijelosti donosimo riječi koje je izrekla Snježana Mutapčić.
M. Marijanović
P
rije svega želim istaknuti literarne i likovne vrijednosti kataloga ove izložbe s dragocjenim predgovorom Željka Ivankovića koji sadržajno upućuje na bitne odrednice likovnoga rada Željka Lekića te ih povezuje s odabranim segmentima literature, a što, zajedno uzevši, tvori simbiozu pisane, filmske i likovne umjetnosti u njegovoj izložbi "Iz kulturno-povijesne baštine Bosne i Hercegovine", čiji podnaslov determinira njezin tematski sklop: "Mjesta, građevine, spomenici, književnost, fratri, film". U tom kontekstu ova izložba stvara komunikaciju s publikom kojoj autor želi približiti ostatke prošlosti i bosanske duhovnosti s dubokim osloncem u mjestima njezinih i vlastitih ishodišta, a to su Bobovac i Kraljeva Sutjeska, Jajce, Fojnica, Vareš i rodna Vijaka, Plehan, Vranduk, Bjelaj, Rama, Blagaj, Počitelj i dr. Na njegovim slikama se isprepliću stvarni i misaoni motivi povijesne baštine koje u katalogu determiniraju probrani stihovi Novaka Simića, posvećeni vareškoj željezari, potom stihovi Željka Ivankovića "Katarina ili odlasci" na čiju temu slika reminiscencije "Borovičke žene". Portretiranje fra Matije Divkovića "Po kiši i nevremenu" slikar dopunjava Ivankovićevim stihovima "Divkovićeva molitva za zavičaj" i pjesmom Nikole Miličevića "Fra Matija Divković 1611.". Ujedno, ova slika čini dio Lekićeva opusa Fratri kojemu još pripadaju izložene slike "Fra Filip Lastrić", "Vis Jukić" i "Na putu". Uz kristološku tematiku odabire istoimene pjesme Nikole Šopa "Kuda bih vodio Isusa" te "Isus čita novine", dok uz sepulkralne motive niže stihove "Zapis o vremenu" Maka Dizdara, "Na grobu majčinu" Ilije Ladina i dr. U zavičajnoj dimenziji Lekić se umjetnički povezuje s citatima Nikole Šopa, Andrića i Selimovića kao i s filmskim opusom redatelja Ivice Matića slikajući ciklus kadrova iz njegova filma "Žena s krajolikom". Na ovoj 15. LIPANJ 2019.
Autorovo obraćanje posjetiteljima izložbe
Lekićev novi likovni ciklus samostalnoj izložbi predstavljeno je 45 slika, rađenih na papiru, pretežno temperom, uljnim pastelom i olovkama u boji, u vremenu između 2012. i 2019. godine, a, zbog popunjenosti galerijskog prostora, 5 pripremljenih panoa sa skicama nije bilo moguće izložiti. Kako veli autor, na prvom mu je mjestu kompozicija slike za koju radi mnogo skica, a potom dolazi volumen površine koji ima ekspresivnu opipljivost i djeluje skulptorski u datosti arhitekture i tektonike slikanih masa. Pored mekoće obrisa i laganog dodira kista služi se geometriziranim fragmentima teme i obilnom upotrebom vibrantnoga crteža, osobito pri završnoj obradi sloja na koji unosi crtanu ornamentiku u spoju s nježnijim bojenim slojem, ponegdje titravim i raspršenim. Vrlo često koristi treperavi kromatski ritam i sazvučja boje pomiješane s grafizmom crteža načinjenog od kosih i spiralnih poteza postavljenih na osnovi i na motivu, a čime postiže naglašene efekte dinamike i kolorističku napetost slike. Naročite dimenzije slike tvori pomoću apstrahiranja i redukcije likovnoga izraza, s upotrebom sužene palete, kao i pomoću ptičje perspektive ("Kreševo", "Pogled na Vijaku", "Stara vareška crkva"). Svojstveno mu je fiksiranje objektivne pojavnosti u detalju ili sklopu uz ritmičko
Snježana Mutapčić i Željko Lekić BROJ 294
ponavljanje nizova stećaka i starih križeva s nekropola čiji se spomenici 'kreću' uspravno i dijagonalno, razgibano i živo (Rostovo, Radimlja i dr.). Također su zanimljive i Lekićeve antropomorfne sugestije nadgrobnika. Jednostavnost i svedenost na bitno, uz razigranu podlogu zahvaćenu dinamičkim akcentima u boji ili crtežu uz čiju pomoć Lekić postiže efekte širih ornamentalnih površina, uz slobodnu i kolorističku obradu prostora na slici, autor nam govori jezikom sažimanja o atmosferi, kretanju i o sadašnjosti baštine. Ali i o protoku svojih emocija, o reminiscencijama i nastojanju da oživi kulturno-povijesne spomenike i da im pruži, osim likovnih konotacija, i neka druga tumačenja koja ćemo sami odgonetati u komunikaciji sa slikom. Njegova artikulacija znakovnog sustava i morfologija simetričnosti, uz iluziju svjetlosnog i prostornog beskraja, nose atribute velikih hrvatskih slikara Otona Glihe i Đure Sedera o čemu bi trebalo više reći na nekom drugom mjestu. Naime, u pripremi ove izložbe Lekić mi je ukazao na svoja osnovna polazišta koja su djelomično bliska s ovim umjetnicima, te o učenju slikarstva kod Sedera. Moguće da je od Sedera poprimio, između ostalog i otvoreni kolorit, nesputanu liniju, ekspresivnu figuralnost te slikarski način u primjeni gestualne, mimetičke i simboličke razine objekta i slikane teme. Za kraj uvoda u izložbu Željka Lekića "Iz kulturno-povijesne baštine Bosne i Hercegovine" citirat ću Ivankovićev zadnji pasus iz kataloga gdje veli: "Ostajući miran, tih i molitveno sabran, Lekić nas iznova upućuje k rječitoj šutnji, svijetu iz kojega tiho, nekako na prstima, dolazi i donosi nam vjeru da umjetnost čuva i govori dublje i trajnije istine od bilo kojih drugih ljudskih djela. Na isti način nam to sugeriraju motivi ovog ciklusa i njihovo likovno opredmećenje."
7
UMJETNIČKA KOLONIJA
L
ikovna kolonija u Borovici održana je ove godine od 31. svibnja do 2. lipnja i svojim je petim izdanjem ova umjetnička manifestacija zabilježila prvi jubilej. Neosporan je zaključak da se "primila" i sudeći po raspoloženju njenih sudionika, ali i organizatora, nije izgubila ništa od početnog zanosa. Održati kontinuitet i nizati takva okupljanja umjetnika s potpunim uspjehom, usprkos nezahvalnim okolnostima u kojima se i sama Borovica bori za svoj opstanak, činjenica je vrijedna pažnje. Nepovoljne atmosferske prilike tijekom sva tri dana primorale su umjetnike na rad u zatvorenom, pa i na improvizacije da bi se boja na platnima u zadanom vremenu sušila, ali sve je nadomješteno srdačnošću domaćinâ i uzvraćeno radošću svakog sudionika, pogotovu onih kojima ovo nije bilo prvo iskustvo Borovice. Zborno mjesto na zajedničkim objedima i navečer kad je izvođen kulturno-zabavni program bilo je u nedovršenoj prostoriji prizemlja Etno kuće u Gornjoj Borovici. Zbog hladnoće i kišna vremena tu je održan i glavni glazbeni performans kakav bi se inače, kao proteklih godina, upriličilo na starom gradu Bobovcu. A sve je počelo okupljanjem u Radničkom domu, petkom popodne, i prvi je zajednički ručak bio u restoranu "Mlin", odakle se povorka vozila uputila u Borovicu, da slikari budu smješteni i kad se raskomote da prisustvuju druženju uz glazbu, a prva večer, već po tradiciji, pripada vareškim mladim tamburašima. O
Megi Kunštek, slika u nastajanju
Dostignut prvi jubilej M. Marijanović zbivanjima drugog dana donosimo viđenje posebnoga gosta na koloniji, ujedno našega suradnika, Adisa Samardžića. Nakon večeri ispunjenih opuštanjem prikupilo se snage za završnicu trećega dana, prekinutu tek ručkom na kome su se okupili i sponzori ovogodišnje koloni-
je, među njima i općinski načelnik. A u predvečerje su slike konačno počele pristizati pred blagovaonicu Etno kuće da bi prvo bile redom fotografirane i zatim na zidovima preuzele mjesto umjetničke instalacije s prošlogodišnje kolonije. To je večera s nostalgičnim okusom "posljednje" (za ovu godinu), ali i uzdahom olakšanja jer se odradilo posao zbog kojeg je sve i organizirano. U prikrajku samo jedan štafelaj, slikara Tome Hrgote iz susjednoga Kaknja kojemu je tu, pokraj logističara i radoznalaca, tijekom dana bio radni prostor i on je zapravo uradio nekolicinu portreta, kako to već običavaju umjetnici jake koncentracije i spretne ruke (npr. uz šetališta u priobalju), pa smo stoga njega evo izdvojeno spomenuli. Za završnu večer je i ovoga puta, voditelj kolonije Stjepan Šimić Pepi, osigurao očekivano dobre izvođače – pop-duo "Merry & Harry" iz Sarajeva koji je slikare ubrzo podigao na noge. Tada je nastupio trenutak da se podijele zahvalnice i darovi sudionicima, sponzorima i pokroviteljima i dalje je preostalo zabaviti se pa spakirati kofere. No, posljednji čin, oproštajni doručak i ispraćaj sudionika, odigrao se kao i uvijek u samom gradu, a za to je izabrana caffe pizzerija "Stari dani". Općinski načelnik se priključio te svojim trećim susretom sa slikarima iskazao im pažnju i poručio da ponesu u sebi sliku Borovice koja ne posustaje i cijeloga Vareša kao mjesta koje voli umjetnike.
Magla nad borovičkim gorjem
8
BROJ 294
LIPANJ 2019.
K
ao gostu-književniku ovogodišnje slikarske kolonije u Borovici, drugoga dana njezinog trajanja dopala me čast i prilika susresti se sa sudionicima, umjetnicima iz cijele regije, i u večernjem programu čitati poeziju pred tim auditorijem. Drugi je dan protekao u radnoj atmosferi uprkos vremenskim (ne)prilikama, neumoljivoj kiši i valovima magle, no vanredno kvalitetne umjetnike to nije spriječilo da predano rade i stvaraju u ambijentu čudesno inspirativnog borovičkog krajolika. Osobno sam obišao gotovo svakog od njih, smještene u kućama koje su im srčani Borovičani prepustili na tri dana koliko je trajao njihov boravak u ovom selu, upoznao ih i u kratkom se razgovoru uvjerio kako se radi o prije svega iznimno dobrim ljudima sa kojima je zadovoljstvo razmjeniti utiske i voditi dijalog o umjetnosti. Njihove slike, koje su tada još bile u nastajanju i na njima se naziraše tek obrisi, fascinirale su me širokom tematikom koja seže od portreta, lokalnih pejsaža pa do apstraktnih tema koje potiču na kontemplaciju i studiozno razmišljanje. Doista je tematika umjetnosti slikarstva izvanredno upečatljiva da bismo u skučenom izvještaju mogli percipirati i pojasniti svaki segment prezentovanog, no čak i u formalnom prikazu događaja utisak koji preovladava spram ove i ovakve slikarske imaginacije glasi: iskreno poštovanje i ushićenost koja nagoni na duboke misaone procese u
Gost kolonije, Adis Samardžić
Intrigantna Borovica A. Samardžić smislu očitavanje šifre shvatanja same suštine nekog umjetničkog djela i neosporni kvalitet slikarskog izričaja. Nakon napornog dana provedenog u stvaranju, umjetnici su u večernjim satima uz bogat obrok prisustvovali sve-
čanom i za njih organiziranom programu. Tako se na redu našao i moj književni nastup te sam svekolikom publikumu čitao poetiku iz svoje neobjavljene zbirke poezije "Umrijeti žedan", za koju sam svojevremeno dobio drugu nagradu "Mak Dizdar" na književnoj manifestaciji "Slovo Gorčina" u Stocu. Potom je uslijedio muzički dio večeri, uz nastup ansambla "Fugato" iz Zenice koji njeguje i promovira srednjevjekovnu glazbu, nastupajući u posebnim situacijama i ambijentima u što se nesumnjivo uklapa slikarska kolonija u Borovici. Njihovu glazbu karakterizira nevjerojatno upečatljiv scenski i muzički stil koji slušaoce i gledatelje opčinjava, u jednom magičnom ushićenju koje odvlači u ekstazu i nebeske sfere postojanja. Taj fascinantan repertoar oduševio je sve prisutne goste i posjetitelje. U ostatku večeri nastavilo se ugodno druženje umjetnika i gostiju u fantastičnoj atmosferi koja se može dogoditi samo u takvom ozračju čudesno intrigantne Borovice i još fascinantnijeg grada Vareša. Mislim da možemo biti sretni što smo u našem Varešu ugostili takve umjetnike i sjajne ljude, a vjerujem da su i oni bili zadovoljni s nama i Borovicom, s našom iskrenom željom da ih prigrlimo čista srca, otvorenog duha i uma.
Nastup ansambla "Fugato"
LIPANJ 2019.
BROJ 294
9
PUTOPIS
Nabatejski gradski vodovod, 4.220 godina star
Svetoj zemlji u po'ođane (XXIII) Piše Ivana M. Slugić Petra Idemo pješe. Grad Petra je – spuštajući mu se u susret neosjetno kao prema godinama – od mjesta gdje smo ostavili naš "Kalipso" udaljen oko 2.000 metara. Prvih 900 metara je makadam, od silnih tabana naoštrile se kamenice od koje se potukne ili poleti upast'. Vruće je. Trideset osam stupnjeva! Kroz uzvareni nepomični zrak prometne se i razgali ga Nizamov pjev. Daje upute upozorenja, savjetuje. Posvećen je vodi: "Pijte često i u gutljajima! Ne salijevajte u se." Milovati djecu koja se smucaju i turvinjaju izričito ne preporučuje. A njih je koliko i kamenica; tko ih ne bi omilovao i makar malo onako utuzgane utušio. Zamka su u koju se može upasti pa i u zemlju propasti. Svugdje, pa i među nama, ima svakakva i silna svijeta. To nit' sluša nit' gleda. Gologlavo, zajapureno, skoro zaplanulo od sunca, japanke im obuća, bez šala za nagli nalet vjetra. A on, taj vjetar, nikad se ne zna kad će mu pridoć' da se odnekud
stvori i sune pijesak u oči. A onda ti gledaj otkle se vedri. Na jednoj upinici kamara nečega. Ulazi se u nju i iz nje izlazi. Žene, djeca, muškarci, konji i koze. Nije zar da u toj kamari utemeljenoj na zemlji i pokrivenoj nebom žive! Zar im je – komad šarenog razguljenog platna u koji se uvuče vjetar i učini ga krilatim pa bi svakog časa mogao poletit' poput neke pirgave pustinjske kokoši – krov!? Netimareni, slabo hranjeni konji, bez sedla i ulara, ali s dječacima na golim sapima lete. U samom kraju ove slike s upinice ničim neometana samuje maslina. Kako se spuštamo mijenja se krajolik. Ni na nebu ni na zemlji u visokoj kamenoj mansardi oleander u cvatu. Tu ga posadile ptice ili vjetar? Bez najave, zagrnu me ili možda zagrli nešto i prida'nem od tog nevidljivog vela svježine. Podignem glavu i vidim da je taj nevidljivi veo početak klanca kojim ćemo upoznavati Petru. Popločan je, ali samo u fragmentima nabatejskim, a onda i rimskim stilom pločanja. Razulareni dječaci na neosedlanim konjima otkrnje svaki put ponešto; i od jednog i od drugog. Isto čine i konjske dvokolice, a deve opet drugačijim trkom sve nekako poprave i u kaluf vrate.
IZLETIŠTE ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ
Hz
3 i 101,1 M
95,
Koliko god ovaj opasni trkaći bijes razvlači strpljenje pješaka, uvijek ima nešto što se ne da smest', nešto čemu ništa ne škodi. Jasno, ali negdje dublje u nekom od svijeta sklonjenom rezervatu, čujem muzički instrument. Baš tako! Pouzdano je gudački i pouzdano je zvuk što dolazi muzika. Tko nema "uho" mogao bi reći: "ma pusti, gudi netko", a sveznalica: "falšira". Kako se bližim tom tajnovitom zvuku obuzima me trema i uzbuna. Trema: jesam li pogodila instrument, a uzbuna od onoga što ću vidjet'. Nasred puta gdje su stijene nagete da skoro čine luk i puni hlad, naslonjen na jedan veliki kamen sjedi tugorod i maestro istovremeno. Starac, na daljinu mu se kosa "čuje" lôtom. Singave mu i jednake duljine i kosa i brada. Da nema proreze za vrat, ruke i stopala ovaj starac skinut sa "stana" i otkan u komadu zajedno sa svojom haljom od kostrijeti bio bi samo tugorod. Ali! On drži u rukama i u krilu ljulja – rabab na eng – muzički instrument po zvuku najsličniji guslama. Njegov instrument jest po zvuku sličan leutu ili guslama, ali mu je "tijelo" drugačije, najsličnije je onoj "mašini za veš" koje se sjećamo iz djetinjstva ako joj se skine "cigovani" lim i doda drška ili "vrat" dulja nego u pratljače. Ima jednu deblju strunu, lučno gudalo s dlakom iz konjskog repa. Katkad, u ovisnosti kako prevuče gudalom, strunu razgali tiho i komorno, a katkad se prolomi kanjonom kao cijela Rafina filharmonija. Osjeti se, svirač je! Nema šta, svirkom diše. Dok u krilu ljulja rabab na eng, ručicama "svezano" za njegov gležanj, spava dijete. Tako svezan, spava dječačić, glavica mu i vratić u pregibu gležnja i stopala. Iz ustica mu curi i taj curak ostavlja čist i opran putić preko starčevog rista i u rijetkim kapima kaca u pijesak. Da ne svira, tko bi bio ovaj starac? Možda Nazarećanin, da mu se dalo ostarit'. Okrenem se, da još jednom vidim i u uspomene složim ovu pastoralnu minijaturu: maestro, rabab na eng, dijete što spava. Udaljavam se, a svirka se još dugo vuče za mnom kao sjetan i dugačak šlajer. A oni
vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802
ORGANIZIRAMO:
HRVATSKI RADIO BOBOVAC 10
BROJ 294
IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ LIPANJ 2019.
nica – obelisk, isklesan iz jednog komada kamena četverokutnog postolja, s malim piramidalnim završetkom – prožeta je Egiptom. Takva su četiri, a između njih – niše – s grčkorimskim umjetničkim stavom. Niža struktura, poznata kao triklinij (grobna blagovaonica) susret je s nabatejskim klasičnim stilom. Poruka triklinija – Bab al-Siq: grobnica-obelisk i triklinij grobne blagovaonice s tonovi komornog i elegičnog sviranja što tri stola – jest da pokaže u kolikoj su mjeri dlaka konjskog repa izvlači iz orahova, Nabatejci bili posvećeni svakogodišnjim javorova ili bukova tijela rabab an enga svetkovinama u spomen na svoje mrtve. počinju zaostajati i zakučati za razdaljinu Siq među nama dok posve ne uminu. Kako se nisam unaprijed pripremala Ulaz u Petru – Siq je završetak onih za put u Petru, tako nisam bila spremna 2.000 metara. Prirodni prolaz stisnut i odjednom primiti svu prosvijetljenu pa- krivudav koji teče obrubljen stjenovitim met Nabatejaca, njihov osebujni i stvara- stranama da bi konačno prodro ispred lački duh. 2.200 godina prije Krista, na maestoznog hrama Al-Khazneha, najpozvisini od oko jednog metra, kamenom natijeg zdanja antičkog nabatejskog poduprt i u njemu isklesan, do grada se grada Petre. Ni jedan drugi grad antičkog protego širok ružičast oluk nabatejskog svijeta nije imao početak ili ulazak u grad gradskog vodovoda. Vučem dugo jagodi- kao Petra. Jedna prirodna kamena rasjece kroz ovu veliku osušenu česmu i ne lina uobličila se kao takva nakon silovitog bole me. Nestala je u jednoj davnoj suši, pošastima i konačnoj propasti, koju su njoj i njenom narodu namrli Rimljani, da se više nikad ne povrati. Svojim prostranim umom, da u njega stanu sva znanja tadašnjeg svijeta i beskrajnom odanošću zakonitostima stvorenog svijeta Nabatejci ukrašavaju "predvorje" svoga glavnog grada. Bab alSiq sazrio u glavi i usitio u klesarskoj izvedbi smjestio se na 900 metara ničim taknute divljine, a ujedno je i preludij za jednu "integralnu galeriju" i nečuven postav radova iz doba Nabatejaca. Dvije grobnice uklesane u kamenu stoje jedna iznad druge. Čine cjelinu savršenim srazom umjetničkih stilova Istoka i Zapada, a opet su potpuno odvojene. Gornja grob-
potresa od kog se raspukla i rascijepila na dvoje dajući ovaj tako jedinstven ulaz. Neprikriven trag tisućgodišnjeg nagrizanja ostavio je na liticama i hridinama rumeno crven, žut, oker i ružičast spektar boja kakvog na svijetu nema. Zabilježen kao Siq – arapski naziv daju mu beduini koji su živjeli u Petri – a znači doslovce grlo. Krivuda s desna nalijevo šireći se i sužavajući dok se tako raznoliko odmotavajući ne skrati na dva-tri metra. Postepeno se spuštajući naprijed ovaj put postaje tijesan, skučen i sjenovit. Skoro pridavljen stjenovitim stranama propetim do oko stotinu metara izgubi doticaj s nebom. Upravo ta tama i prolaz širok samo jedan metar ima svoj razlog: pripremiti se za sjaj, nesmiljenu raskoš i ljepotu Al-Khazneha. Neponovljivo je životno iskustvo, a onda i uspomena izlaz iz ovog kamenog grla. Kad sam ugledala Al-Khazneh ili Riznicu – svladana strahopoštovanjem ili možda priviđenjem – poželila sam da svako ljudsko biće koje izađe na "vrata od utrobe" i napusti majčin "Siq" ugleda ovaj hram. Ali to nije moguće. Zato što nije moguće i zato što dijete na svijet dolazi slijepo. (nastavit će se)
U objektivu
Vrijeme susretâ dolazi…
IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV
IN MEMORIAM
Dana 18. 5. 2019. prestalo je kucati srce našeg dragog oca
VJEKOSLAVA ZLOVIĆA (1927. – 2019.) Počivaj u miru, dragi tata. Sjećat ćemo se tvoje dobrote i istrajnosti u životu. Smiljka, Matilda, Mišo, Sanja, Goran, Tanja, Lana, Errol, Landon, Ella, Sterling, Jackson, Adina, Allison, Giles LIPANJ 2019.
BROJ 294
Mi, maturanti gimnazije "Ivan Goran Kovačić" iz Vareša, generacija 1968./69., obilježavajući 50. godišnjicu mature (dana 29. 6. 2019. godine), s tugom i poštovanjem sjećamo se svih onih koji više nisu s nama – dragih lica naših školskih drugova i profesora. Ponosni smo jer su bili i ostali dio naših života.
11
IZ DIJAKOVE RIZNICE
IN MEMORIAM
Slovo o pravu
POSLJEDNJI POZDRAV JOSIP MARJANOVIĆ
Tvrtko Gavran
(Vareš, 3.III.1938. – Sydney, 6.V.2019.)
ovjek ima pravo, samo nema onoga na što ima pravo. To je u BiH problem. Nedostaje drugo. Ne pravo. Đe su sad onoliki marksisti i njihovo sjeme. Oni što su zagovarali poštenu raspodjelu. Sve su raspodijelili – između se. Pošteno, samo nek' je kruška u mom. Ovi što zemlju vode ne da ne znaju kako doći do životnih dobara. Oni ni zakone ne znaju donijeti. Ako i ima kvorum, sloge nema. Zdogovora. Ni o čemu. Niti će je biti. Prije, u onom ratu (Drugom svjetskom) posvađaju se Džadža i Jakara oko međe. Priko sto metara dužnih. Đa započne svađu jedan, đa drugi. Sve to bilo pod prozorom Mije Kaje. Trpio Kaja k'o Job. A oni bi se izgalami pa kući. Sve do... Dođe Mijo Kaja iz Esesovaca kući na urlap. Legne spavat' poslije podne. A Džadža i Jakara digli graju. Do oblaka se čuje. Mijo Kaja se obrni-okreni u postelji. K'o pod Staljingradom. Nikako sna uhvatiti. Ni on Miju, ni Mijo njega. Skoči Mijo, kad mu je debelo dodijalo, na noge lagane (k'o hajduk Mijat na kosidbi u Suzice kadije): skokom skače, a za šaru fata. Donio karabin na urlap, tako tad bilo. Pa po leđima. Ovog hoću, ovog neću, pa ću ovog, pa ću onog. Obojicu isto iskundači. K'o rođenu braću. Koliće u ruke – vikne na obojicu – i kud vam ja kažem, tuda je granica! Tko pisne, gulit će se k'o jarac! Tako i bi. Još kad se srećom vratio iz Esesovaca, častili ga đegod koji stig'o. Ne pamti se više u selu da se itko ikad oko međe parničio, a kamoli njih dvojica. – Ajde, reci više što si s tom pričom htio reći o BiH – proziva me Irena. Kad malo razmislim, i ne znam. Ma opet, ne dam Ireni za pravo. I ne bih joj dao da se sad, k'o nekad u kolu, trese pregača. Do koljena. Neki put i malo više. – Tko ima para nek' kupi mast, a tko nema nek' se češe – vikao je pijacom dr. Joco, nadridoktor. Koju mast? Bilo to (opet) poslije onog rata. Udarila u narod neka kožna bolest zvana svrab, a Jocina mast liječila i od stidnih ušiju. Mnoge bilo stid reći za te stidne, k'o da se o ne znam ti kakvoj sramoti radi. Išlo je kako je išlo. Jedni se češali, jedni nisu dok im dobro ne dodije. Kako je i otkle Joco nabavljao mast u ta vremena, ni do danas se nije saznalo. Kako god je mast k'o rukom nosila i svrab i stidne uši, tako je dr. Joci više pritezala od para ona strana koja se manje spominjala a više trošila. Kad je Joci njegov brat Šusterka prigovorio: Lako je tebi, on je odgovorio: Tko je tebi kriv što nisi učio za doktora. Jerbo se dr. Joco svijetla obraza odazivao na ono "doktore". Niti su se pacijenti stidjeli tako ga zvati. Ni pravi doktor Gesler (pokoj mu duši) nije mu bio ravan. Koji doktor Gesler? Oni što su ga ubili četnici na povratku iz Šikulja. – Pišeš te stare gluposti, ajde s ovim sad to prispodobi, ako si pisac! – kaže mi Perica Kerempuh i ne govori mi da idem u Krležine balade. Tko ima para, neka kupi mast, tko nema – nek' se češe, a tako sam lijepo bio počeo slovo o pravu.
Uvijek si u našim srcima, mislima i molitvama. Počivao u miru Božjem!
Č
Ožalošćena supruga Terezija, sin Mijo i nevjesta, kćerke Ružica, Ana, Ivanka sa zetovima, unučad i praunučad
POSLJEDNJI POZDRAV dragom bratu i ujki
FLORIJANU DODIKU (1946. – 2019.) U našim si srcima i molitvama. Počivao u miru Božjem! Tvoja sestra Dragica i djeca
POSLJEDNJI POZDRAV dragom tati
MILANU KNEŽEVIĆU (1937. – 2019.) od kćerke Emilijane, unuka Zorislava i zeta Miroslava. Hvala svima koji su bili uz nas u teškim trenucima.
IN MEMORIAM Uvijek ću se sjećati svog iskrenog prijatelja
MILANA KNEŽEVIĆA (1937. – 2019.) Neka ti je vječna slava. Leon Pavlović
SJEĆANJE Na naše drage roditelje
JOZO FRANJKOVIĆ (5.III.1929. – 23.V.1998.)
LUCIJA FRANJKOVIĆ (27.VIII.1932. – 10.V.2019.) U tišini, kao što si i živjela, tako si otišla svom Jozi, a nama ćeš ostati u vječnom sjećanju. Počivali u miru! Tvoja sestra Ana, sestrići Stanko i Mladen, ostala rodbina i prijatelji
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
TUŽNO SJEĆANJE Na naše drage roditelje
ANA FRANJKOVIĆ rođ. Jerković (30.V.2013. – 30.V.2019.)
DRAGO FRANJKOVIĆ BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326 12
BROJ 294
(1.I.1982. – 1.1.2019.) Počivali u miru Božjem! Djeca s obiteljima LIPANJ 2019.
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
SAŠA MOJSILOVIĆ
Dana 15. svibnja navršile su se dvije godine otkako nije s nama naša draga supruga, majka, baka, prabaka, punica i svekrva
(1976. – 2018.)
IRENA RUŽIĆ
U našim srcima ostala je velika rana koja nikada zarasti neće. Papi, ich vermisse dich.
(1939. – 2017.) Ostaješ živjeti u našim srcima i mislima. Počivala u miru!
Dein Mateo
Suprug i djeca s obiteljima
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE Na naše drage pokojne
STJEPAN PAVLIĆ (1940. – 2019.) Sjećamo te se s ljubavlju i poštovanjem! Počivao u miru Božjem! Supruga i djeca
IN MEMORIAM
RAFAEL DODIK
RAFO VIJAČKIĆ
(1979. – 2019.)
KATA DODIK KATA DODIK rođ. Božić rođ. Glavočević (1996. – 2019.)
(2010. – 2019.)
(1951. – 2018.)
LJUBAN VIJAČKIĆ (1957. – 2018.) Počivali u miru Božjem! Sestra Marija
TUŽNO SJEĆANJE
PERO DODIK
ILIJA DODIK
(2016. – 2019.)
(2014. – 2019.)
Kako godine prolaze, tako smo bliže ponovnom susretu i zajedništvu u vječnosti. S ljubavlju, sjetom i ponosom: Dragica i djeca
JANJA VIŠNJIĆ
BRANKO VIJAČKIĆ
RAFO VIJAČKIĆ
(1939. – 2011.)
(1942. – 2012.)
(1951. – 2018.)
DRAGAN VIJAČKIĆ
LJUBOMIR VIJAČKIĆ
(1956. – 2010.)
(1957. – 2018.)
TUŽNO SJEĆANJE
GABRIJEL TERZIĆ
TEREZIJA TERZIĆ
(17.VIII.1928. – 14.VIII.1972.)
(15.X.1933. – 21.VI.2016.)
ANTO CICO TERZIĆ (22.I.1957. – 14.VII.1986.)
Počivali u miru!
Sjećanje na Vas ostat će zauvijek!
Sestre i brat
LIPANJ 2019.
Vole vas vaši: Željko i Zoran s obiteljima BROJ 294
13
IN MEMORIAM IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE (5.VI.2013. – 5.VI.2019.) Navršilo se šest godina otkako nije s nama naša draga
DARIO DODIK (2015. – 2019.)
ZDRAVKO DODIK
ALMA-MAJA RAVLIJA
(2010. – 2019.)
Vrijeme koje je prošlo nije ublažilo tugu i prazninu u srcima. Postoji nešto što nikad umrijeti neće, a to je ljubav, ponos i sjećanje na tebe. Počivala u miru! Tvoji najmiliji: suprug, kćerka i sinovi
Vrijeme prolazi, ali tuga i bol ostaju. Uvijek ste u našim srcima i mislima. Počivali u miru Božjem! Vaši: Božana, Mario, Aljoša, Roman, Mateo i Manuela
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
(7.VI.2012. – 7.VI.2019.)
Dana 7. lipnja navršile su se dvije godine otkako nije s nama naš dragi
Dana 7. lipnja navršilo se sedam godina od smrti naše drage majke
RAFO BARIŠIĆ
RUŽE PETROVIĆ
(1938. – 2017.)
Uvijek u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem!
Uspomena na tebe živi vječno u našim srcima. Počivaj u miru Božjem! Tvoja djeca
Tvoja djeca: Ivica, Željka, Anto i Jelena
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(10.VI.2015. – 10.VI.2019.)
(11.VI.1999. – 11.VI.2019.)
TOMISLAV TURIĆ
Dana 11. lipnja navršilo se 20 godina otkako nije s nama naša draga
U tišini vječnog doma neka te prate naše misli i molitve... "Nije daleko ono što je daleko, nego ono što do srca mosta nema..." Počivaj u miru!
BLAŽENKA ANTIĆ Uspomena na tebe ostaje vječno u našim srcima. Počivaj u miru Božjem!
Jadranka, Ivan i Marina
Darko s obitelji
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
Dana 13. 6. 2019. navršile su se dvije godine otkako nas je napustio naš dragi
(22.VI.2014. – 22.VI.2019.)
LJUBO KASAPOVIĆ
Navršava se pet tužnih godina bez tebe. Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, naša ljubav i sjećanje ne prestaju. Ostat ćeš voljen i nikad zaboravljen. Počivaj u miru Božjem!
BORISLAV DODIK
(1954. – 2017.) Život nestaje u trenutku, a sjećanje i ljubav ostaju dok žive oni koji te vole. Tvoji Dada i Damir
Tvoja obitelj
Na naše drage roditelje
SJEĆANJE
IN MEMORIAM STJEPAN GRGIĆ
VINKO JOSIPOVIĆ
(1.VI.1943. – 12.XII.2016.)
JOZEFINA GRGIĆ rođ. Malbašić
(6.IV.1928. – 23.IX.2007.)
ANA JOSIPOVIĆ rođ. Rajić
(15.V.1948. – 14.VI.2006.) Uvijek ćete živjeti u našim srcima i mislima. Počivali u miru Božjem! Sinovi Snježan i Tomislav, kćerka Vedrana, zet Marijan, unučad Marin i Andrea te Jeffrey i Anne-Carmen, praunuka Noa Dinah
(2.II.1931. – 13.VI.2010.) Sa zahvalnošću čuvamo uspomene na vas. Počivali u miru Božjem! Vaša djeca s obiteljima
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Dana 14. lipnja navršile su se tri godine od smrti našeg dragog oca, punca i djeda
(18.VI.2011. – 18.VI.2019.) Dana 18. lipnja navršava se osam godina od smrti našeg dragog supruga, oca, djeda i punca
MATE RODIĆA (1928. – 2016.)
VASE JOTIĆA
S ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo te u našim srcima. Počivao u miru Božjem!
Hvala ti za svu ljubav i dobrotu koju si nam pružao. Počivaj u miru! Tvoji: supruga Zrinka, kći Sanja, unučad Barbara i Nino, zet Marijano
Kćerka Kornelija, zet Pero, unuke Bisera i Jelica
14
BROJ 294
LIPANJ 2019.
IZ STARIH ALBUMA
Školske uspomene
Gornja je fotka snimljena 12. lipnja 1955. u Potocima, na poleđini joj zapisano: društvo veseli pioniri. Na donjoj, snimljenoj 7. lipnja 1962., učenice su VIII.a razreda Osnovne škole "Moša Pijade" u Vareš Majdanu. Stoje: Ljiljana Kaurloto, Barbara Kokorović, Željka Dželetović, Vlatka Markanović, Ljerka Barešić, Ljubica Stojanović, Magda Malbašić; čuče: Ljilja Babić, Mladenka Drmešić, Janja Čović, Amira Hrustanović.
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
LIPANJ 2019.
| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI
| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 700 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 294
15
Priredio M. Marijanović
ACB 2019.
Raširila gora borovička grane i peti put primila slikare. Još jedno njihovo godišnje okupljanje na umjetničkoj koloniji, još jedanput popraćeno raznovrsnim programom uz goste iz oblasti glazbe. Ni poezija nije izostala. A natmurili se oblaci i kiša odustala tek trećeg dana, ne dadoše čestito izaći na "pritkuću". No nije to sudionicima utjecalo ni na inspiraciju, a još manje na raspoloženje, pa je epilog sljedeći: iza 17 okupljenih likovnjaka iz Vareša i drugih dijelova BiH, iz Hrvatske, Srbije i Slovenije, Borovici ostadoše nove 32 umjetničke slike i ukupna se kolekcija poveća na gotovo 170 djela. Kao medijski pokrovitelj i ovoga puta na ovoj stranici prilažemo nekoliko odabranih našem planetarnom čitateljstvu na uvid, a prvi donosimo i najavu da će u Hrvatskom domu "Herceg Stjepan Kosača" u Mostaru biti održana izložba selekcije slika s pet dosad održanih kolonija u Borovici, tematski reducirana na "Kraljevski grad Bobovac u djelima suvremenih umjetnika", čije je otvorenje zakazano za 6. rujna 2019.