Bobovac br. 295

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXV. • BROJ 295 • SRPANJ 2019.

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

ISSN 1512-813X

9 771 512 81 300 6

UVODNIK

P

rije koji dan bili smo svjedoci kako se gasi svjetlo jednom proizvodnom po-gonu s 900 zaposlenih, a riječ je o mostarskom "Aluminiju". Nije naša stvar, glavni je komentar svih koji nemaju nikakvog poslovnog ni osobnog interesa u vezi s ovom kompanijom. Neki se možda čak i poraduju ovakvim momentima. Zato što ništa "nije naša stvar" i imamo ovako "napredno" društvo. Međutim, naša je stvar propast svake pa i najmanje privatne tvrtke jer to znači nove odlaske, novo osipanje društva koje već kuburi s ozbiljnim i stručnim radnicima u bilo kojoj branši. Za propast mostarske tvrtke kriva je, kako kažu izvori s lica mjesta, jedna velika nebriga politike, pogotovu kada se zna da je vlasnik 44 posto dioničkog kapitala Vlada Federacije BiH. Uzrok je propasti u nagomilanim dugovima od 400 milijuna KM, od kojih se više od polovice odnosi na račune za električnu energiju.

Drugim riječima, kompanija nije uspjela izdržati visoke cijene električne energije, makar elektrodistributer pere ruke i kaže da nije tako. Posljednja prilika da se kompanija spasi bila je u pregovorima sa švicarskim "Glencoreom" koji je tražio nižu cijenu struje kao uvjet da se prestanu gomilati gubici. No, kako je Vlada Federacije odbila tu mogućnost dežurnom kraj sklopke hladno je dojavljeno: "Gasi!".

Ukupno gledano nastavak je to "kreiranja dobrog poslovnog okruženja, jačanja konkurentnosti i izvozne orijentiranosti naših tvrtki" o čemu naši političari gromko podvikuju s bina pred izbore. Prilika je da se prisjetimo kako je onomad iza rata vareška željezara proglašena višim interesom, također federalnim, ali onda je isto tako dojavljeno: "Ruši!". Da se razumijemo, sa zastarjelom tehnologijom i bez sirovine vareška željezara nije ni mogla biti vraćena u život, ali nikome nije bilo ni do njezine pretvorbe ni do prestrojavanja na bilo koji način nego samo do razvaljivanja i odvoza sekundarnih sirovina, od čije su prodaje novci razdijeljeni u privatne džepove vlasnika koji je otkupiše za šaku bezvrijednih certifikata. Kad

IZME\U DVA BROJA se podvuče, najveća je poslijeratna investicija u vareške pogone bila u brenere i acetilenske boce da se reže staro željezo. I tada je naravno, kao i danas, važila krilatica: Nije naša stvar. Što se tiče političara, vijest o nekakvih 900 radnika koji ostaju bez radnih mjesta njima je važna koliko i dosadna muha koja im zuji negdje oko glave dok listaju objave na facebooku pod borovinom na plaži. Ako i posegnu za mobitelom u povodu novonastale situacije, učinit će to zbog gubitka doprinosa i ostalih ubiranja od "Aluminija" pa vjerojatno sugerirati poreznim organima da na teren pošalju dodatne inspektore u kontrole trgovina i ugostiteljskih objekata da se odnekud nabere i namiri ono što će usfaliti s gašenjem jedne takve tvrtke. Političari su naši sada u japankama, skriveni ispod slamnatog šešira i iza crnih naočala, nabadaju po pijesku noseći gumene čamce da se malo otisnu od obične svjetine. Plivati otprilike znaju koliko i govoriti engleski, a i trbuh sve više priteže. Kad se opet vrate suncobranu i ležaljci sjetit će se nazvati nekog od svojih potrčkala da ode na skupštinsku blagajnu i provjeri jesu li legli novci za troškove puta i odvojen život. A od izbora su na godišnjem, bolje reći na cjelogodišnjem odmoru, bave se jedino mešetarenjem i pogodovanjem kod javnih natječaja.

Vareški općinski načelnik Zdravko Marošević na lipanjskoj sjednici Općinskog vijeća obznanio je da je financijska

situacija od početka ove godine duplo gora nego u prethodne dvije godine njegova mandata, iznova podsjećajući da je protok novca i potpora projektima u potpunom zastoju zato što nisu formirane više razine vlasti, te da se poslanici sastanu i dogovore samo oko isplata svojih plaća i prinadležnosti, a općine su ostavljene da "plivaju na suhom". U isto vrijeme načelnik je bespoštedno kritičan i prema nebrojenim primjerima lošeg ponašanja građana prema društvu, a od kojeg očekuju korist ili barem milostinju. Tako je primjerice na spomenutoj sjednici za bivše borce kazao kako se dosjete gdje god čega mogu da to obilježavaju, očekujući da im sve plati Općina, a pravi je borac i patriot onaj koji sada u miru gradi svoje društvo i postaje uzoran radnik na bilo kom polju, pa makar u svom vrtu ispred kuće. Ne dijeli pohvale ni uposlenim unutar samog organa uprave, izuzimajući one koju su u toj zgradi zaista radnici, a ne samo "referenti za čekanje plaće". Stoga je uposlene podsjetio kako se nisu bunili kad im je u financijski bolja vremena plaća znala kasniti i po tri mjeseca, a sad nisu u stanju imati razumijevanja za objektivno stanje. A da je toliko teško kako pričaju napustili bi i otišli za Njemačku ili kud već, ali to se neće desiti jer znaju da tamo valja raditi i naučiti što znači biti radnik, poručio je svojima u administraciji.

I dok se na unutarnjem planu stagnira, dok zemlja zarasta i država produbljuje vlastitu krizu, općina je u proteklom periodu stjecajem okolnosti ubilježila nekoliko aktivnosti koje se tiču međunarodne suradnje. Mada, suradnja i partnerstvo nisu uvijek prave riječi, pogotovu ako se razluči da je to zapravo primanje pomoći, a već je toliko godina prošlo nakon rata.

Ali to je i dalje vareška realnost i otuda dobar dio priloga u ovom broju tome svjedoči. No, dolazi period u kome će vareška ljetna zbivanja preuzeti primat i većina će se odati traženju oduška u hladovini kakve čupave livade, nekoć očeve pitomine.

IZ ŽUPNIH MATICA

DONACIJE ZA "BOBOVAC"

VAREŠ

S. P., Slovenija – 50 €, A. H., Hrvatska – 15 KM, Ž. Š., Sarajevo – 50 KM, Dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €.

Kršteni: Matej Klarić (Marina i Tine).

Umrli: Lucija Babić rođ. Grubešić (1929.), Željka Čingel (1935.), Mara Šimkić rođ. Dujak (1942.), Ferdinand Grabovac (1931.), Ljubica Božić rođ. Dusper (1929.).

BOROVICA Umrli: Marijan Šimić (1958.).

VIJAKA

2

Umrli: Božo (F.) Vidović (1950.).

Svima hvala lijepa!

Naslovnica: Uspjeh vareških nogometašica u Parizu

BROJ 295

SRPANJ 2019.

VIJESTI

Sjednica Općinskog vijeća Općinsko vijeće Vareša okupilo se dana 27. lipnja 2019. godine na 28. redovitoj sjednici. Prve tri među 11 točaka dnevnoga reda predstavljale su nastavak podnošenja godišnjih izvješća javnih ustanova, s čime se započelo dvije sjednice unatrag. Sada su na redu bili Centar za socijalni rad, Centar za kulturu i edukaciju te Opća biblioteka.

Centar za socijalni rad ima osam uposlenika i 1.187 korisnika usluga. Netko izračuna da statistički na ukupan broj stanovništva imamo 13,3 posto socijalnih slučajeva, a možda i više jer se od posljednjeg popisa broj stanovnika zasigurno smanjio za nekoliko stotina. U prijevodu, otprilike je svaki sedmi ili šesti stanovnik općine Vareš u nekoj socijalnoj potrebi, no ni to nije konačna slika jer se i pored vrlo sistematičnog rada samog Centra u mnogim slučajevima ugroženi, pa uz njih i oni "ugroženi", idu obraćati izravno općinskom načelniku. Ako je slučaj težak i neodložan, djeluje i načelnik, na čemu dobije pohvale kad su ovakva izvješća, ali kad je sumiranje probijenih proračunskih rashoda na kraju se to okrene u kritike. Direktorica Centra Nihada Gondžo istaknula je da razvučenost i složenost općinskog teritorija zahtijeva dosta napora i vremena oko skrbi za ugrožene, koji su gdjegdje potpuno izolirani i sami. Povećan broj slučajeva posljedica je u prvom redu migracija i raspada obitelji jer su mladi otišli, a za njima ostali ljudi koji zapadaju u sve dublje godine, samoću i bolest – kazano je u zaključku sasvim jasno i bez iluzije da će se tu išta promijeniti nabolje.

Izvješće Centra za kulturu i edukaciju prvi put je došlo na razmatranje jer je ova ustanova administrativno zaživjela tek prošle godine, od otvorenja obnovljenog Radničkog doma gdje joj je i sjedište. Isprva je v.d. ravnatelj bio Stjepan Šimić Pepi, a nedavno je to imenovanje na mandat od četiri godine dobila Šejla Kapetanović. Za ovu ustanovu rečeno je da bi se trebala početi i sama financirati od iznajmljivanja Radničkog doma, čija je dvorana u proteklih desetak mjeseci zaista bila maksimalno korištena za skupove svih vrsta, a od kojih bi neke uistinu imalo smisla "oporezovati", dok neke možda i ne bi. Cjenik je, rekoše nadležni u obrazloženju, uspostavljen pa... Međutim, kod ove točke, a već i kod prethodne, vijećnici oporbenog SDP-a, osobito Mirnes Ajanović, stavljali su primjedbu na politiku zapošljavanja u javnim ustanovama, ocijenivši ga stranačkim i nepotrebnim jer se, po njima, umjesto zapošljavanja novih moglo prerasporediti višak besposlenih u organu uprave. Isti je prigovor iznesen i kod razmatranja izvješća Opće biblioteke, makar su ostali vijećnici isticali da su se s kadrovskim ojačanjem osjetili pomaci u radu ove ustanove.

Informacija o ostvarivanju osnovnih i dopunskih prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite na području općine Vareš iznijela je na vidjelo da socijalnih slučajeva, mimo onih "redovitih", ima još jer su 184 demobilizirana evidentirana u traženju pomoći od općinske službe za BIZ. Nakon takvih prezentacija stanja na ovoj sjednici onom dijelu građana koji nešto radi i privređuje te doprinosi punjenju proračuna ostaje se zapitati: zar je situacija svuda oko nas zaista toliko loša ili je to s traženjem pomoći naprosto prešlo u ovisnost.

FOTO: SPLIT.HR

PREKOGRANIČNA SURADNJA

Prilikom sastanka u Splitu

Odnosi Vareša i Splita Uspostava snažne gospodarske suradnje splitskog gospodarskog bazena i srednje Bosne, te moguća realizacija projekata kroz EU programe prekogranične suradnje – bili su tema razgovora između gradonačelnika Andre Krstulovića Opare i načelnika Općine Vareš Zdravka Maroševića koji je dana 18. lipnja 2019. posjetio splitsku Gradsku upravu.

"Vi ste došli kao naši prijatelji. Grad Split želi pomoći srednjoj Bosni i možete računati na našu podršku i pomoć, posebno u projektima prekogranične suradnje financiranih iz EU fondova. Dakako, potrebno je povezati tvrtke splitskog privrednog bazena s tvrtkama iz srednje Bosne i Vareša. I mnogi gradonačelnici prije mene

su znali da budućnost kvalitetnog gospodarskog razvoja Splita i njegove okolice leži upravo u povezivanju s prostorom do Kupreških vrata, ali i dalje. Nužno je uspostaviti prostor za cirkulaciju znanja, roba i usluga. Mi imamo uzajamne gospodarske i kulturne interese. Split je lokomotiva razvoja hrvatskog juga čiji se gospodarski

Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš SRPANJ 2019.

značaj osjeća i u susjednoj BiH", kazao je, među ostalim, prvi čovjek Grada Splita.

U prijateljskom razgovoru načelnik Marošević predstavio je aktualne projekte na području Vareša te izrazio zahvalnost splitskom gradonačelniku na prijemu, prijateljstvu i potpori, uz naglasak da podrška iz Splita i Hrvatske mnogo znači.

Na sastanku je, među ostalim, bilo riječi i o aktualnoj gospodarskoj situaciji u srednjoj Bosni gdje je izražena potreba za reindustrijalizacijom cijelog kraja, kao i za uvođenjem novih tehnologija. Sugovornici su zaključili kako će daljnje intenziviranje gospodarskih i kulturnih kontakata pozitivno utjecati ne samo na razvoj odnosa Splita i Vareša kao centra srednje Bosne, nego i na razvoj bilateralnih odnosa Hrvatske i BiH, dviju susjednih i prijateljskih država.

Uz gradonačelnika susretu su nazočili pročelnik Upravnog odjela za financijsko upravljanje i kontroling Dragan Brtan, direktorica Razvojne agencije Split Antonija Eremut Erceg te direktor "Parkova i nasada" Saša Franjkić. Primanju je nazočio i Boško Andrić zadužen za provedbu razvojnih projekata Općine Vareš. (split.hr)

www.fondacija.vares.info BROJ 295

3

"MALTESER" POMAŽE VAREŠU

I vozilo i registracija

P

ripadnicima službe civilne zaštite i profesionalne vatrogasne jedinice Vareš početkom srpnja stigla je vrijedna donacija od njemačke humanitarne organizacije ''Malteser'' iz Limburga, u vidu terenskog vozila Suzuki Jimny i određene količine vatrogasne opreme. Ova organizacija prisutna je u BiH već 25 godina, a od 2015. godine djeluje i u Varešu.

U suradnji s Centrom za socijalni rad Vareš pripadnici "Maltesera" dijelili su na našem području poticaje i donacije u vidu plastenika ili stoke, učinivši da nezapo-

sleni koji su bili u stanju socijalne potrebe danas sami sebi osiguravaju egzistenciju i izvor prihoda. Njihov je način rada s partnerima na terenu detektirati potrebe i potom u Njemačkoj tražiti namjenske donacije za konkretne projekte.

Primopredaja vozila i opreme upriličena je ispred Vatrogasnog doma u Varešu, a prisustvovali su joj uz pripadnike "Maltesera" i općinskog načelnika Zdravka Maroševića, voditelj Službe civilne zaštite Općine Vareš Ibrahim Spahić, članovi PVJ Vareš sa zapovjednikom Izudinom Muftićem, te direktorica Centra za socijalni rad Vareš Nihada Gondžo.

Prilikom primopredaje obratio se član organizacije "Malteser" Jürgen Briegel, kazavši: "Mi smatramo vatrogasce našim

novim partnerima i nadamo se da će tako ostati. Želim zahvaliti svojim kolegama koji su omogućili da ova oprema stigne do Vareša, a najveću zaslugu ima Harald Malm koji je prikupio i osigurao donaciju.

Mi također smatramo da su vatrogasci bitan dio našeg društva. Već sam razgovarao sa šefom civilne zaštite vaše općine i dogovorili smo da ćemo mi preuzeti i troškove za registraciju vozila te donirati dio novca za unutarnje opremanje prostorije vatrogasaca, ono što bude najpotrebnije".

Pripadnike "Maltesera" pozdravio je načelnik Marošević te im zahvalio na donaciji i ustrajnom pomaganju, a gosti iz Limburga najavili su ponovni dolazak u Vareš potkraj rujna.

S. P.

UZ BOGAT PROTOKOL "U devetom mjesecu sad već davne 1965. godine sreli su se ispred zgrade stare gimnazije u Varešu. Mladalačka, gotovo djetinjasta čavrljanja, smijeh i iskazani strah od nepoznatog što ga donose nova lica, novi profesori, novi predmeti i sve ono čega nije bilo u osnovnoj školi.

Pred njima su bile četiri godine neizvjesnosti, godine učenja i rada, godine odrastanja i sazrijevanja. Sada kada razmišljaju – te četiri godine prođoše kao dlanom o dlan. Bilo je uspona i padova, suza i smijeha, ali se sve snagom mladosti podnosilo i tjeralo ih je k novim izazovima. To – najljepše je đačko doba – važilo je i za njih. Bili su vragolasti i kada je trebalo i kada nije (npr. bježanje sa časova), ali i ozbiljni kada se pripremalo za nastavu, za nova saznanja, za ispitivanja. Kroz sve to vrijeme bili su prijatelji, drugovi, ponekad i više od toga, i to četverogodišnje zajedničko bivstvovanje ostavi neizbrisive tragove do današnjih dana, u kojima obilježavaju pedeset godina od dana kad položiše ispit zrelosti i kada krenuše svatko svojim životnim putem, opet u neizvjesno i novo.

Da, neki ostadoše u Varešu, neki odoše u nove sredine i počeše novi život. Pozavršavaše i više i visoke škole, postadoše ugledni, korisni i odgovorni članovi društva. Treba istaći da nitko od njih 40 ne krenu krivim putem – svi su mogli dignuta čela i prava pogleda kretati se Varešom i mjestima gdje su živjeli i radili. Na žalost, njih 14 nije više među živima. Živi su već odavno umirovljenici (zasluženo). To su bake i djedovi koji prkose vremenu i nedaćama koje donose godine.

Okupljali su se mnogo puta u ovom periodu. Obilježili su 10 i 15, 30 i 40, i 45 godina od polaganja mature. Uvedoše tradiciju da se poslije 45. godine okupljaju svakog

4

Za neki novi spomenar: zlatni jubilej

Vesela maturska noć M. Marijanović ljeta i tim svakogodišnjim okupljanjima dočekaše svoj zlatni jubilej.

Ovim pričama nema kraja, još se pišu.

Kažu – idemo dalje. Mogu oni još mnogo.

Pa neka ih sreća prati na tom putu."

Tako stoji zapisano u spomenaru, kojega osmisli, priredi i dade o svom trošku tiskati Željko Franjkić, član generacije o kojoj je riječ, a koja je iz vareške gimnazije izašla 1969. godine i ove 2019. godine, dana 29. lipnja, obilježila pedesetu obljetnicu mature. Omaž je to generaciji, kako reče autor, prekrasnoj i po mnogo čemu posebnoj. Samom izradom ovakve publikacije, mora se priznati, u proslavama obljetnica matura koje su među Varešanima BROJ 295

i ljudima poniklim u Varešu svojevrsna tradicija osobito nakon rata, postavljen je novi standard. Oprema publikacije, broj fotografija u njoj i njihov "vremeplovski" značaj, makar se lica ponavljaju, nadilaze sam povod jer i neki znanstveni skupovi ne ostave za sobom tako otisnut trag. I drugi detalji poput podijeljenih ruža svim pripadnicama ljepšeg spola, pogarskih paprenika što ih svima darova Borka, posebno izrađene torte u obliku knjige, te druženja uz svirku dvojice vlastitih zabavljača, Željka i Ivana, i uz Željkin vokal, a koje nikad ne završava prije svitanja, samo su potvrda svemu rečenom o ovoj generaciji koja jednostavno ne posustaje.

I ne samo to nego pomjera granice. Ribnjak "Sirena" ovim svojim vjernim gostima ispuni sve želje, iznenadivši ih na dočeku vlastitom čestitkom. A točku na 'i' stavlja ovaj zapis.

SRPANJ 2019.

USUSRET PEKIJADI Roveći po slikama iz prošlosti nađoh i jednu s nekog teferiča, što me ponuka da kažem koju o našoj peki oćevskoj; spoju vode, drvenog ćumura, željeza i vješte ruke kovačke.

Peka nije od jučer, ali u nekim krajevima koji se nameću i vole svojatati jest.

Kada Goti u razdoblju od 4. do 7. stoljeća osjetiše miris željeza vareškog kraja, pored kovanja oružja i oruđa usput se iskova i tava, tepsija, peka – ono, kad radiš valja nešto i pojesti, u nečemu nešto pripremiti, a da uz to plao ne dangubiš. Ukraj grna turi se tevsija, u nju komad mesa, malo vode, ako ima što iz povrtalja, poklopi kapkom da se ne truni, zagrni žarom i pepelom da ispotiha nadolazi. Kada u ruci oteža čekić, sunce dostigne zenit, valja malo odanuti, snagu povratiti, a u te nite komad mesa bi zgotovljen: ni potico, ni privrto, pustio da tiha vatra radi svoje.

Sada se svugdje nudi i priprema jelo ispod peke, ali ni jedno nema okus i osebujni šmek kao ono iz oćevske peke jer je rukom iskovana i nije od gusa. Drukčije je kad vidiš i kako se u Oćeviji obigrava oko nje. Ako ima "zvanje" majstora za ispeći janje na ražnju, treba biti i zvanje majsto-

Sve domaće, bez greške J. Klarić

ra za prigotovit' peku. Najbolja je ona spravljena natenane uz studenu vodu oćevsku i vatru od bukova drveta zvjezdanskog. Zato su Oćevci i majstori kovanja i majstori pečenja. Kažu da su kulinarski zaštitni znaci Bosne burek i ćevapi, na Baščaršiji nesumnjivo jesu, ali

ako ćeš iz gradske gungule u goru, u Zvijezdi je brend peka, i to koja peka – oćevska. Pekijada što će se i ove godine održati ponad Oćevije početkom kolovoza najbolja je prilika da se, tko ne vjeruje, sam uvjeri.

U Zagreb po pehar

Jelić iz Vareša podijelio prvo mjesto sa Slavkom Bovanom iz Kikinde. Proslava 25. obljetnice izlaženja "50 skandi" ujedno je bila prigoda da se prošlogodišnjim pobjednicima podijele pehari, a druženje se nastavilo uz nagradnu igru na licu mjesta i izvrstan program koji je vodio Tarik Filipović, a glazbeno ga upotpunila zvijezda sevdaha Hanka Paldum.

M. M.

ZAGONETAČ TIHOMIR JELIĆ

Slavko Bovan i Tihomir Jelić

U

restoranu "Lido" na zagrebačkom Jarunu dana 9. lipnja 2019. obilježena je u svijetu hrvatske enigmatike

SRPANJ 2019.

značajna obljetnica: 25 godina izlaženja enigmatske revije "50 skandi". Taj srebrni jubilej, kako je istaknuto u uvodniku, drugi je veliki događaj i domet nakon što je prije pet godina na istom mjestu glamurozno proslavljen tisućiti broj "Kviskoteke". No, spomenute enigmatske revije pogrešno bi bilo označiti isključivo hrvatskim jer su one kod nadmetanja u zagonetačkim vještinama potpuno otvorene cijeloj regiji i tako dolazimo do činjenice da ne samo Bosna i Hercegovina, nego sam Vareš, ima svoje predstavnike unutar ove vrste kreativne zabave i to predstavnike u vrhu.

U "Bobovcu" broj 283 iz srpnja 2018. izvijestili smo već da je u jednom natjecateljskom kolu u okviru 11. Otvorenog prvenstva Hrvatske u enigmatici Tihomir

BROJ 295

5

ODLUČNO "DA" SURADNJI

Francusko izaslanstvo u Općini Vareš

U

kontekstu daljnjeg i dubljeg razvijanja suradnje općine Vareš i komune Choisy-le-Roi, predstavnici toga francuskoga grada boravili su u Varešu u dane 5. i 6. srpnja 2019. godine. Počelo je službenim prijemom i sastankom u velikoj dvorani Općine kojemu su priključio i francuski veleposlanik u Bosni i Hercegovini Guillaume Rousson. Pozdravio ih je općinski načelnik Zdravko Marošević izrazivši zadovoljstvo suradnjom koja se dosad pokazala vrlo uspješnom na sportskom planu te zahvalio gostima iz Francuske na gostoprimstvu i prilikama koje su pružili članicama vareškoga karate kluba, kao i vareškim nogometašicama koje su u lipnju sudjelovale na međunarodnom turniru u Choisy-le-Roiju. Nije baš bilo po dogovoru da na tom turniru i pobijede, našalio se zamjenik gradonačelnika Laurent Ziegelmeyer, dodavši da je turnir zaista bio uspješan te da mu je drago što su i vareške djevojke bile dio takvog događaja, organiziranog prvi put.

Naš grad puno polaže na razvoj međunarodnih odnosa i na zbližavanje ljudi i kultura, dodao je Ziegelmeyer i ocijenio da je to Vareš uspješno prihvatio te se iskazao u najboljem svjetlu. Budući da su međunarodni odnosi u njezinu resoru unutar gradske administracije, Florence Lecervoisier podcrtala je da Vareš sada spada među osam gradova s kojima Choisy-leRoi razvija, kako to Francuzi preciziraju, decentraliziranu suradnju, a što se kod nas pak naziva pobratimstvom. No, prije predstavnika Choisy-le-Roija, kako i priliči, obratio se veleposlanik Rousson, ali uz ogradu da glavna riječ treba pripasti nositeljima suradnje i uz poruku da francusko veleposlanstvo neupitno stoji uz ovakvu inicijativu.

Nakon tih podsjećanja na dosad realizirano i svojevrsne "obnove zavjeta" pristupilo se temi na kojoj će biti glavni fokus za vrijeme boravka francuskog izaslanstva u Varešu, a to je razrađivanje projekta za izradu virtualnog prikaza srednjovjekovnoga grada Bobovca. Naime, na

6

Ide se na Bobovac M. Marijanović začetku razvijanja odnosa Francuzi su doznali da je i Vareš mjesto s kraljevskom baštinom te je to ocijenjeno kao moguća glavna dodirna točka buduće suradnje.

Istaknuli su svoje iskustvo s digitalnom rekonstrukcijom dvora kralja Louisa XV., koji se sredinom XVIII. stoljeća nalazio u Choisy-le-Roiju. Bez ikakva fizičkog traga dvorcu, ali na temelju dragocjene dokumentacije o interijerima stručnjaci su uspjeli stvoriti 3D predodžbu toga zdanja. U tom smislu otkrili su u Bobovcu novi izazov, pogotovu što još postoje neke njegove zidine. Sada je pitanje koliko je naša povijesna dokumentacija temeljita i u kolikoj mjeri sačuvana, mada se zna da je Bobovac u najvećoj mjeri istražio i dokumentirao pok. Pavao Anđelić, te nalaze predstavio u svojoj doktorskoj disertaciji.

Došlo se do zaključka da takve građe, o bobovačkoj aglomeraciji, nema prevedene na engleski ili koji drugi jezik pa će prvi korak biti taj da bi francuski stručnjaci mogli sagledati čime raspolažu. Sastanku je nazočilo troje takvih stručnjaka, s referencama vezanim za Versailles i UNESCO, tako da je cijela ideja u nesumnjivo dobrim rukama. Dan prije nego će doći u Vareš već su ostvarili susrete s meritornim institucijama i kolegama u BiH, a dan poslije boravka u Varešu posjetili su i Zemaljski muzej odnosno odjel s bobovačkim artefaktima da bi sklopili potpuniju sliku.

U Varešu je nakon sastanka preostalo obići sam lokalitet, ali to nije učinjeno prvoga dana koji je bio predviđen za razgledanje vareške okolice i drugih znamenitosti. Tako je izaslanstvo Choisy-le-Roija posjetilo staru crkvu u Varešu i jedan od oćevskih majdana, uz demonstraciju kovanja i izuzetnu trpezu, koja će biti okrunjena i jelom ispod peke. Ni velepoBROJ 295

Gradonačelnik Choisy-le-Roija Didier Guillaume svoju je izjavu o suradnji s općinom Vareš listu "Bobovac" dao u Parizu, za vrijeme sudjelovanja vareških nogometašica na tamošnjem turniru, te tom prigodom kazao: "Kada me general Divjak posjetio i rekao mi da moramo nešto učiniti zajedno, mogao sam mu reći – tvoja je priča prelijepa, ali znaš da već djelujem u Njemačkoj, Vijetnamu, Italiji... Nisam govorio ni ono što radimo u Maliju, gdje smo isto preuzeli zadatak na sebe. Ali mu nisam tako odgovorio već sam rekao da mi je važno podržati njegovo udruženje i tako se otvorila suradnja s Bosnom odnosno s Varešom u Bosni. Život može biti pun raznih snova, ali ako snovi postanu stvarnost mislim da je to poput onoga što danas živimo. U ostvarenju tih snova djevojke iz raznih zemalja su se ovdje srele i upoznale različitost igrajući nogometni turnir. U naredno vrijeme, kad je riječ o Varešu, tu ćemo se angažirati na rekonstrukciji dvorca. To može biti samo simbolična gesta, ali je važna jer je to otkriće korijena jednih drugih. Mi smo spoznali značaj toga ovdje u rekonstrukciji dvorca Louisa XV. i vama želimo pomoći da oživite taj dio vaše povijesti koji je nestao i nalazi se u ruševinama. Naravno, to može biti samo u 3D tehnologiji, ali i to će biti jedan vid ostvarenja sna, da dokučite ono što se u stvarnosti više ne može vidjeti, ali ipak može oživjeti." slanik nije otišao odmah za Sarajevo nego se priključio turističkom obilasku kazavši potom da je donio jako dobru odluku.

Sutradan je prevoditeljica francuskoj delegaciji bila Jana Jović, Varešanka rođena u Kanadi, koja se stavila na raspolaganje općinskom načelniku. No, prije Bobovca željelo se provjeriti postoji li nekih dokumenata u arhivu sutješkoga samostana, gdje je kustos fra Stjepan Duvnjak nastupio vrlo kompetentno, ali bobovačkih skica i nacrta ondje nema. Bobovac je potom, po riječima Jane Jović, obiđen u cijelosti i fotografski zabilježen. Navečer slijedi obilazak izletišta "Wigwam" i večera u restoranu "Mlin", kojoj su pridružene djevojke što su već bile u Choisy-leRoiju, kao i njihovi treneri, i bilo je to vrlo srdačno druženje.

Prijem francuskog izaslanstva kod općinskog načelnika, uz lokalne medije, popratila je i Federalna televizija, a novi je susret predviđen već u rujnu kojom će prilikom dva načelnika potpisati konkretan sporazum o projektu vezanom za stari grad Bobovac.

SRPANJ 2019.

EKSKLUZIVNO

Ženska nogometna ekipa iz Vareša u dane 15. i 16. lipnja 2019. nastupila je na međunarodnom turniru u Parizu odakle se vratila trijumfalno, s osvojenim prvim mjestom. Do sudjelovanja na ovom natjecanju došlo je zahvaljujući partnerskim odnosima između općine Vareš i grada Choisy-le-Roi koji je dio pariške aglomeracije. Samo natjecanje održano je na marginama Svjetskoga nogometnog prvenstva za žene, osmog po redu, koje se također održavalo u Francuskoj od 7. lipnja do 7. srpnja ove godine. Naime, u Choisy-le-Roi došli su na ideju da u svom gradu naporedo održe turnir na kom će nastupiti nogometašice amaterke, ali i one čije je bavljenje nogometom tek započelo i koje traže kurs za eventualnu budućnost u ovom, najpopularnijem sportu na svijetu. Uspjeli su, uz dvije domaće ekipe, okupiti i svesrdno ugostiti pet ekipa iz Europe i Azije, koje su tu pored klupskog nastupa branile i boje svoje zemlje. Varešanke su, dakle, na ovom turniru ujedno dobile priliku predstavljati Bosnu i Hercegovinu. I učinile su to na najbolji mogući način, te u Parizu izvele pravi pothvat.

Piše Mladenko Marijanović Za jedan dio vareških nogometašica ovaj je turnir bio prvo pravo međunarodno iskustvo, pa i prilika za prvi let avionom i doticaj s kozmopolitskim načinom življenja. To iz razloga što je većina njih još u tinejdžerskim godinama, ali su se u svemu tome brzo snašle što je i inače odlika novih generacija. Na put su pošla i dva trenera koji su, uz dječake koje nogometno odgajaju, znali prepoznati potencijal i u varešSRPANJ 2019.

kim djevojčicama. Makar se zna na kakvoj su razini uvjeti za treniranje nogometa u Varešu i uza sva osipanja talenata unutar svake sekcije ili sportskog kolektiva, uspjelo se stvoriti i održati na okupu barem nukleus ženske nogometne ekipe, a koja je igrajući s dječacima i među dječacima upravo i očvrsnula koliko je trebalo za ovakav turnir. No, ni druge obližnje sredine (npr. Visoko, Zenica...) koje su u boljoj poziciji i po pitanju broja mladih i po pitanju sportske infrastrukture, pa su tako i u BROJ 295

ženskom nogometu nešto ispred, ipak ne uspijevaju sklopiti cijeli tim i već je bilo vareških nogometašica na posudbi kad se igraju ligaške utakmice ili turniri, gdje su se one, dok još službeno nemaju svoj tim, barem dodatno kalile i stjecale natjecateljska iskustva. Tek tri igračice u dobi preko 20 godina ponijele su na ovaj turnir položene nogometne ispite na temelju igranja u ženskoj prvoj ligi i jedna u reprezentaciji BiH. Ali one više nisu aktivne; dvije su na studijima, a jedna je pred udajom. Sve te činjenice nisu ostavljale prostora nekim velikim očekivanjima od nastupa na turniru u Parizu, ali je općinski načelnik Zdravko Marošević pružio svoju potporu i poticaj makar mu se iz ešalonâ proračunskih korisnika koji žele više za sebe i "za neke pametnije stvari" često predbacuje što omogućava mladima da putuju i da se druže, čak i onda kad je riječ o dokazivanju i prezentiranju Vareša, pa u ovom slučaju i države. Treba kod načelnika primijetiti i to da se među djevojkama u kopačkama osobno pojavio da ih pozdravi i udijeli preporuke s naglaskom na to da kreiraju ugled Vareša i zemlje, dakle uoči polaska, a obično se svakojaki čelnici, pročelnici i načelnici sjate naknadno, tj. onda kad treba ukrasti za sebe dio nekog međunarodnog uspjeha. Štoviše, načelnik je dao da se djevojkama izrade trenirke za ovu prigodu, sa znamenjima Vareša i BiH, što se pokazalo korisnim ne samo kod pojave među ostalim sudionicama nego i tijekom puta.

U parišku zračnu luku "Charles de Gaulle" po varešku je skromnu nogometnu ekipu poslan veliki autobus s vozačem kojemu je engleski zaista stran jezik, što će se pokazati i kod većine prosječnih Francuza, no ispostavlja se da će on s drugog terminala pokupiti i nogometašice iz Grčke čiji se mentalitet odmah počeo razlikovati; slobodnije su i bučnije, iako po godinama zrelije. "Šepanje" u sporazumijevanju potrajat će do večeri kada je zakazan susret s gradonačelnikom Choisyja i predstavnicima gradskog poglavarstva, i kada se pristiglim timovima pridodaju prevoditeljice s njihova jezika na francuski i obratno. Tako dijelom vareškog tabora postaje Rijalda Komarica, porijeklom iz okolice Višegrada, koja je sa svojom obitelji danas stanovnica Pariza. Za vrijeme boravka vareške ekipe u Parizu Rijalda će se sroditi s djevojkama toliko da će emotivno proživljavati sve nogometne strasti koje će se u međuvremenu rasplamsati. No, i sami Francuzi kao domaćini od prve su zajedničke večere dali sve od sebe da iskažu širinu i gostoprimstvo. Predstavnici grada pažljivo su planirali poteze da se kod gostiju osnaži smisao turnira na koji su pozvani. Pa nakon što je gradonačelnik ‎Didier Guillaume održao govor dobrodošlice pozvana je da se obrati iz svake ekipe po jedna članica i da podijeli svoja razmišljanja o značaju ovakva susreta. Znalo se

7

EKSKLUZIVNO

Varešanke u finalnom susretu s prvom postavom grada Choisy-le-Roi unaprijed da će to biti i stoga se s vareške strane moglo pripremiti ponešto nogometnog historijata, a unutar njega i podatak o dvjema nogometašicama europskog kalibra koje je Vareš u prošlosti dao, što je ostatku dvorane zazvučalo pomalo iznenađujuće i u prvi mah moglo dati krilca ponosu u vareškim redovima, ali u drugu ruku to je značilo da nešto od takve tradicije već sutradan treba osvjetlati i na terenu. U ime vareškog tima, koji se na predstavljanju našao prvi, istupila je Lana Marijanović, jedna od najmlađih kako u timu tako i na turniru. Službeni dio programa zaključen je s dvije glazbene točke i upečatljive plesne nastupe (salsa...), a slijedi večera koju je pripremio jedan marokanski restoran te se počinju širiti mirisi koji ne obećavaju. Jer, nakon ručka i francuske kuhinje, to je bilo novo neistraženo područje na kom se vareške djevojke nisu baš pronašle, međutim moglo se nadoknaditi voćem. Druženje se nastavilo neformalno pri čemu su domaćini uznastojali ugoditi i muzikom pa su u tom miksu bile zastupljene i neke pjesme s naših prostora, a opet su do izražaja došle nesputane Grkinje čim se začuo melos iz njihovih krajeva. Posljednji susret s nečim novim i drugačijim za kraj prvog dana u Francuskoj došao je u obliku prolongiranog sutona; naime, mrak se spušta dobrih sat i pol kasnije nego nad Bosnom.

Osvanu zatim dan početka turnira. O propozicijama se ne zna mnogo, nema nigdje istaknutog rasporeda utakmica, i sve će se odvijati uz najavu s razglasa te pozivanje na francuskom koji se timovi trebaju pripremiti za sljedeći dvoboj. No, na tim prozivkama riječ Vareš nije teško razumjeti jer je Francuzi izgovaraju tek s malo drugačijim akcentom i ponešto smekšanim 'š'. Ulazak i postrojavanje ekipa na terenu odvija se uz himne zemalja iz kojih

8

dolaze, što stvara osjećaj većeg i važnijeg natjecanja. Ceremoniji nazoči i gradonačelnik sa suradnicima, a prije prvog zvižduka još zajednička snimka svih za uspomenu na prvo ovakvo natjecanje čije se organizacije uhvatio Choisy-le-Roi. Vareški ŽNK ne slovi za favorita, niti ga se takvim doživljava. U mjerkanju, kao pred svako natjecanje, okolo vareških djevojaka ima i stasitijih i sitnijih, i bolje opremljenih ali i onih koje već po tome zaostaju. Na prvi dojam pripadaju u sredinu, no mogu li pokazati i više od toga...?

Na prvi megdan izlaze s Njemicama.

Njemačka škola i pristup nogometnoj igri zna se kakvi su i sve je tu kao u muškom nogometu. Nešto bi trebao govoriti i podatak da dolaze iz Hennigsdorfa, koji je na periferiji Berlina. Dobro, i za Vareš se može kazati da je dio nekakvog prstena oko glavnog grada Sarajeva. No, te usporedbe su jedno, a lopta drugo... Njemice čvrste i temeljite, vidno iskusnije. Plus imaju dvije rezervne nogometašice i mogu vršiti izmjene, odmarati se naizmjenično; doplatile su koliko je trebalo za njihov boravak što organizator nije priječio. Ukratko, odlučne su osvojiti turnir. Pada prvi gol, u strijelce se upisuje Mirha, nekoć reprezentativka BiH. Zvuči to sretno, ali nije; zatresla je vlastitu mrežu. Vareška ekipa još se traži i pokušava prilagoditi natjecanju. Ne uspijeva se vratiti i do kraja prima još jedan gol, a s tim rezultatom utakmica i završava. Igra se na skraćenom polju i u skraćenom vremenu, ali svejedno se protiv "brojnijeg" protivnika bilo teško nositi.

Treneri Nermin Hrvat i Vernes Brkić sumiraju slabosti i ukazuju na pukotine koje nužno valja zatvoriti, a jedino je moguće promijeniti postavku i Mirhu prebaciti u navalu, gdje se znatno bolje snalazi. Srećom, sljedeći se rival pokazuje nedoraslim i utakmica će nakon brzog stjecanja reBROJ 295

zultatske prednosti poslužiti konsolidiranju. U toj drugoj utakmici naspram vareške ekipe bile su kurdske studentice.

Srčane i vesele, nakon sedam primljenih golova od Varešanki na atletskoj stazi pokraj stadiona izvode neki nacionalni ples.

Njima je, čini se, ovo natjecanje više značilo kao druženje i emancipacija na polju nacionalnog identiteta. Nemaju brojeve na dresovima, ustvari nemaju ni dresove, igraju u snježno bijelim majicama. Nemaju ni koncepciju igre, ali ne pokušavaju boljega zaustaviti bezglavim kršenjem fairplaya. Pokazaše se poželjnim protivnikom svima, pružajući otpor kao na treningu.

Ali, varešku ekipu sada čeka ekipa iz grada domaćina, no to je rezervna ekipa koja je upala na turnir da popuni mjesto predviđeno za Tunižanke. One iz nekog razloga nisu došle i tako je Choisy-le-Roi iz svoje nogometne škole mogao izvesti na teren sve svoje potencijale. Varešanke su se trgnule i više to nije onaj tim iz prve utakmice.

To shvaćaju i mlade Francuskinje kad do kraja utakmice ne uspiju čestito zaprijetiti zgoditkom, a loptu iz svoje mreže vade tri puta. Raste vareško samopouzdanje, ali i neizvjesnost dok se službeni spiker ne oglasi s objavom tko je naredni protivnik.

Kad, pozivaju se na teren Vareš i Keratsini.

Pod tim su imenom nastupale Grkinje, što je zapravo naziv jednoga od predgrađa Atene, odakle su i došle. I one imaju dvije nogometašice na klupi i mogu vršiti izmjene, no Grkinje su u grču jer su preponosne, što je inače glavna crta grčkog karaktera, a između redaka brzo su shvatile da im je "namijenjeno" mjesto u drugom razredu, zajedno s Bosankama. Francuskinje i Njemice, jasno, svijest o sebi njeguju u skladu s razvijenošću i dominacijom svojih zemalja kako na raznim poljima tako i u nogometnom smislu. A kad je riječ o grčkoj nogometnoj taktici i o tome su stvari priSRPANJ 2019.

lično poznate. Čvrsta igra, orijentirana na defanzivu i pokušaje brzih kontri. Atenjanke su umjele zapaziti da je na njihovoj strani i iskustvo i snaga, nastojeći iskoristiti slabosti vareške ekipe otkrivene u susretu s Njemicama i krenule su koliko žustro toliko i otvoreno, međutim utakmica je bila tvrda. Nije bilo pogodaka ni u čijoj mreži i već razvijeno prijateljstvo među pojedinim nogometašicama ovih dviju ekipa moglo se nastaviti. No, daleko od toga da nijedna strana u utakmici nije pretendirala na pobjedu. Sljedeće su Vijetnamke. I one su studentice, a naprijed na dresovima imaju velike simbole svoje države. Prijatne i komunikativne čak i tijekom igre, s ružem na usnama, a pojedine i s naočalama. Trude se stići do gola okuražene prethodnom pobjedom nad kurdskom ekipom, uz mnogo vike na svom simpatičnom jeziku, ali šansu za to moraju tražiti u nekom drugom susretu jer s ekipom Vareša ostaje im upisati poraz od 5:0.

Prava će mjera vrijednosti za Varešanke uslijediti u utakmici s prvom postavom Choisyja. Kad su i te Francuskinje morale kapitulirati izgubivši s minimalnih 1:0 za njih je to bilo golemo razočaranje, a vareške su djevojke to osjetile kao trenutak u kom su nadmašile same sebe. Međutim, turnir je tek na kraju prvog ciklusa, nakon stanke za ručak počinju uzvratni susreti. U nogama se nakupilo umora i udaraca, a nijednoj djevojci poštede nema. Srećom raspored je donekle na ruku, prvo kurdske studentice prema kojima se ovoga puta pokazalo više milosti i otišle su s četiri primljena gola, a onda druga postava Choisyja koja je od Varešanki također dobila popust i jedan gol manje nego u prvom

susretu. Međutim, u obje te utakmice u pojačanje protivničkim ekipama ubacila se tamnoputa nogometašica iz ekipe Choisy 1, silno motivirana da vareškim djevojkama smjesti neki zgoditak zbog jedinog poraza koji je pretpio njezin tim.

Nije uspjela unatoč grubostima zbog kakvih su se Kurdkinje osjećale neprijatno i u svoje ime ispričavale. Ostala je upamćena kao "broj devet", a u biti je riječ o vrlo darovitoj nogometašici, muške energije i brzine, iznimno snažnog udarca i koja zna svakakvih vragolija s loptom; uostalom moglo se jednostavnije kazati da nastupa za Paris Saint-Germain i za francusku žensku reprezentaciju U-17 (kao i još jedna igračica iz Choisyja 1!). U tim okršajima stamena Dunja, stup obrane vareške ekipe, dobila je udarac koji ju je gotovo onesposobio, ali je do kraja izdržala na terenu i srećom su utakmice za taj dan bile završene.

U predvečerje, nakon ledenih obloga i spuštenih tenzija, na programu je bila turistička vožnja duž toka rijeke Seine pokraj čuvenih znamenitosti kao što su katedrala Notre-Dame i muzej Louvre, s krajnjim odredištem pod Eiffelovim tornjem. Deset je kilometara Choisy-le-Roi udaljen od samog srca Pariza, ali promet kroz centar teče tako sporo da se doista ima kad razgledati. Večera je bila zapravo piknik na travnatom polju pod tornjem gdje se s turistima pomiješaju i Parižani jer je to njihov način svakodnevnog okupljanja i druženja na otvorenom. Čim razluče koji su koji, oko turista s obazrivom i ljubaznom nametljivošću počnu obigravati prodavači suvenira, noseći pune ruke privjesaka i plastičnih maketa tornja u raz-

Pobjednička ekipa Vareša: kroz 14 utakmica do trijumfa SRPANJ 2019.

BROJ 295

nim veličinama, i sigurno bi da mogu požurili sumrak pa da tada pokažu i jeftine svjetlosne efekte unutar onih najskupljih.

Voditeljice ekskurzije i predstavnice gradske administracije Choisyja, Noemie i Florence, zadužene za koordinaciju grčke, njemačke i bosanske ekipe po pitanju izvansportskih aktivnosti, do zadnjeg su trena tajile obavijest da će dan biti okrunjen ulaskom na Eiffelov toranj. Taj simbol Francuske od 1889. godine, visok 324 metra, smatra se jednom od najposjećenijih turističkih lokacija na svijetu; godišnje ga obiđe oko 7 milijuna ljudi i logično je zateći kolone posjetitelja koji pod njim čekaju na sigurnosnu provjeru s mjerama istovjetnim kao u zračnim lukama. Posljedica je to globalnih terorističkih prijetnji i napada od kojih su se neki ostvarili i u Parizu 2015. godine. Građevina fascinira, a jednako tako i pogled s nje zarad kojeg je trebalo popeti se stepenicama do druge razine; zbog brojnosti dizalo nije bilo opcija, a za posjet vrhu nije se imalo ni vremena. Iza 22 sata upališe se na njemu svjetla na koja su čekali svi u polju ispod, a nakon tog trenutka autobus poveze izmorene nogometašice natrag. Mnoge će se predati snu već u tih sat vremena vožnje, koliko je potrebno da se u Parizu prevali desetak kilometara.

U novi dan Grkinje i Njemice ulaze s drugim kompletima dresova, drugačijih boja, a Bosanke niti imaju zamjenskih dresova, niti zamjenskih igračica, ali svejedno više nisu materijal za podcjenjivanje. Prvi susret drugog dana vareške nogometašice igraju s Berlinkama; ista meta isto odstojanje kao dan ranije samo se treba potruditi da se ne ponovi i rezultat. Ali djevojke nisu pokazivale strepnju nego nestrpljenje da se revanširaju. No, Njemice su dovoljno snažne i pribrane da bi ih se moglo nadigrati, ali ne mogu više ni one kako su mislile, unatoč skok igri kojoj su pribjegavale nadajući se tu ostvariti prednost.

Susret je završio bez pogodaka, ali su da ga postignu mnogo bliže bile Varešanke i reče jedna Njemica "danke" kad ih je mimoišla ta čaša. Njemice su po pitanju druženja, kao što im je inače u genetskom kodu, bile suzdržane i sebi dovoljne, ali ipak sportski odgojene i na terenu i pored njega. No Grkinje su, suprotno dotadašnjem držanju, pred revanš susret s vareškom ekipom postale hladnije od Njemica jer netko tu nekoga mora napokon istisnuti iz borbe za vrh, a postalo je tijesno. Ipak tijesno će i ostati jer postiglo se samo remi i utakmica opet ostaje bez golova. Čini se da je to teže palo Grkinjama koje su već tijekom utakmice gubile živce i pokazale nesportskog presinga, što je poremetilo i držanje vareških nogometašica. Situacija se relaksira u susretu s vedrim i našminkanim Vijetnamkama, koje su tu i tamo nekome uspijevale utrpati gol, međutim kod vareške ekipe to im nije polazilo za nogom, a onda je red bio

9

EKSKLUZIVNO i njima dati blagi popust u vidu jednoga gola manje nego na prvoj utakmici. Za kraj drugog kruga natjecanja Varešankama je ostao još susret s domaćom ekipom broj jedan, koju predvodi prgava djevojka s brojem devet. Biti ili ne biti, a mlade Francuskinje silno željne uzvrata. Stigle su međutim samo do jednoga zgoditka, iz zaleđa pa je poništen, ali je zato gol vareške ekipe bio regularan i domaća ekipa još jednom ne može vjerovati da nije uspjela svladati neumoljive Bosanke. Nastupa stanka, zbrajaju se bodovi i golovi. Zbog nelogičnosti po kojoj se i kod poraza knjižilo jedan bod, ispostavlja se da francuski prvi sastav na tabeli stoji najbolje unatoč činjenici da je pretrpio dva poraza i to od vareškog tima koji ima samo jedan poraz, onaj u prvom srazu s njemačkom ekipom. Ali takve su propozicije i onda se još dogodilo da sljedeće tri ekipe imaju isti broj bodova, no zahvaljujući najboljoj gol razlici Vareš izbija na drugo mjesto. Tada negoduju Grkinje, kojima se ne sviđa ni broj bodova ni gol razlika jer ih potiskuje na četvrto mjesto, dakle iza Njemica, a trofeja su samo tri. Organizatori su ionako bili zamislili igranje polufinalnih utakmica između četiri najbolje rangirane ekipe gdje će opet svaka od njih doći u poziciju da možda stigne i do prvog mjesta. Nije se to činilo najsretnijem razvojem situacije za varešku ekipu koja bi, ako već mora biti vraćena korak unatrag, najradije igrala protiv Berlinki koje ostadoše neokrznute i koje nisu toliko silno nastrojene potući Bosanke.

Međutim, Njemice ostadoše neostvarena želja, a Vareš po nejasnim pravilima dobi dvoboj s Keratsinijem, sa sirtaki djevojkama. Ovoga puta mreže više neće moći ostati netaknute. Zametnu se nogometna bitka, ali i dalje nitko ne uspijeva probiti obranu sve dok... U svom kaznenom prostoru Grkinje nepropisno ruše Lanu i lopta ide na bijelu točku, a k njoj Mirha koju igračice iz Atene u duelima nisu nimalo štedjele. Pogodi Mirha i vareška ekipa uspje nekako do kraja sačuvati mukom stečenu prednost te si potvrdi prolazak u finale. U drugoj utakmici Parižanke nisu mogle nadigrati Berlinke u regularnom tijeku, ali su ih porazile nakon izvođenja penala i počele se nadati trećoj sreći protiv Varešanki. No, prije toga igra se utakmica za treće mjesto kojoj Atenjanke pristupaju vrlo bezvoljno, ali uspijevaju skupiti snage da se vrate kući makar s najmanjim trofejom. No ni Berlinke nisu očekivale da će postati najveće gubitnice, ali su to barem znale podnijeti.

Finale. Tu su i dužnosnici gradskog poglavarstva i otpale ekipe koje sada biraju za koga će ili protiv koga više navijati. Intoniraju se nacionalne himne, Varešanke stoje mirno i ponosno; načelnik koji ih posla ni ne sluti dokud su stigle i kakav se trenutak događa. Choisy 1 se nada da bi po svim nepisanim pravilima trebao izaći kao

10

Trenutak kada će trofej uvis

pobjednik: u svom dvorištu igraju, bolje su opremljeni i bolje treninge imaju, smatraju da bolje i znaju, naprosto vjeruju da bar sreća treba sada preći na njihovu stranu. No, vareške se djevojke nisu prepustile sreći nego odlučile izvući posljednju snagu. Neustrašiva Dunja i beskompromisna Dolores pravi su bedem, radilice Amina i Amila konce veznog reda disciplinirano drže u svojim nogama, a k tome su i bliznakinje pa protivniku stvaraju privid i čuđenje – ako prođe jednu otkud se druga ista takva stvori, Lejla je moćna okosnica – razigrava, nabacuje, blokira, šutira, jedino ona može biti pandan crnoputom broju devet, vareška krila – iskusnu Mirhu i lakonogu Lanu udvajaju, naprosto ne mogu doći u priliku za šut, ali i Mersima još uvijek čuva varešku mrežu netaknutom. I začu se sučev zvižduk, ali... to nije kraj regularnog dijela!? Nastupa drugo poluvrijeme kojeg za cijelog turnira nije bilo.

Prihvatljivo ako se pita publiku, a i Francuskinje nemaju ništa protiv; žele igrati dok ne postignu gol i dok one jednom ne pobijede. Varešanke sad moraju još odnekud naći energije, ali nema je više, kao ono posljednje ostaje im inat. Iscuri tako i drugo poluvrijeme, predstoji nogometna lutrija. Mersima prepušta rukavice Mirhi koja ima više vratarske vještine i samopouzdanja, a vrijeme je odati malu tajnu – Mersima i nije vratar, ali netko je od Varešanki tijekom turnira morao stati na gol.

Francuskinje ne žele izvođenju pristupiti prve pa je rješenje bacanje novčića i ipak će morati. Uzbuđenje na vrhuncu. Nakon tri šuta Francuskinje imaju samo jedan zgoditak! Od Varešanki Lejla je bila sigurna, ali jedna od blizanki nije. I Vareš ima jedan gol, ali i još jedan udarac. Ključ je u Mirhinim rukama. S gol crte mirno ide do bijele točke. Hladno i precizno postiže gol, posljednji na turniru, iskupivši se za onaj svoj prvi u vlastitoj mreži. Nakon 14 utakmica Varešanke se skupiše kao u buket i BROJ 295

počeše slaviti, sa suzom radosnicom pritrčava im Rijalda. Francuskinja što je stajala u obrani mreže ne diže lice iz trave, lopta još stoji u golu, fotoreporteri love trenutak svaki iz svog kuta. Gotovo je, neshvatljivo je što su izvele igračice iz Bosne, a činile su se, možda, kao cindarele.

Na jedan primljen zgoditak, deset postignutih: tako svjedoči superiorna gol razlika od 30:3, uključujući i 3 zgoditka iz izvođenja penala. Prilaze iskreno čestitati Njemice, Vijetnamke... samo osvajačice trećeg mjesta ne prilaze. Prilazi i ženska verzija Mbappéa, "crna pantera" s brojem devet, pruža ruku i u znak isprike; to je pobjeda sporta i samo tako on ima smisla. Svim sudionicama pripadoše medalje što za utjehu što za uspomenu, a onda se razdijeliše i trofeji za prva tri mjesta: kako je i običaj, od najmanjeg do najvećeg. On će u Bosnu, u vareške vitrine. Na njemu će već na povratnom letu mnogi na više jezika čestitati djevojkama u trenirkama s oznakama Vareša. Samo neće novi vozač do zračne luke jer ni taj ne govori engleski. I do samog kraja neće popustiti Grkinje, tek će se par njih pozdraviti na izlasku kod njihova terminala.

Ali da se ne preskoči posljednja večer u gradu svjetlosti. Domaćini su sudionicama priuštili još jedan poseban doživljaj. Da se natjecateljske strasti slegnu i da osjete draž svjetskog kupa za profesionalke, podijeliše im ulaznice za utakmicu na čuvenome "Parku prinčeva". Samo još treba doći do njega jer kod svakog polaska u centar grada, što se u Parizu za dan nauči, sve brzine iznad treće onaj tko je za upravljačem može ostaviti doma, a rijetko će i trećom voziti duže od 10-20 metara. Pred stadionom grme bubnjevi u žestokom navijačkom ritmu, atmosfera uzavrela kao da je riječ o kakvome finalnom susretu kojeg igraju najveće zvijezde iz muškog svijeta nogometa. No, susret je Čileanki i Amerikanki, aktualnih svjetskih prvakinja u nogometu iz 2015. godine. Ženski je nogomet u ekspanziji i toliki interes za njim to potvrđuje. Stadion prima 47 tisuća gledatelja, a na semaforu službeni podatak da je prisutno 45.594. Usput rečeno, Amerikanke su slavile s 3:0, imale su i znatno više navijača, no ostatak stadiona se priklonio objektivno slabijim ali borbenim Južnoamerikankama skandirajući "Či-či-či, lele-le", a publika se pored dobre nogometne predstave zabavljala i s tzv. meksičkim valovima (La-ola trend koji je zahvatio svijet nakon SP-a 1986.). Kod tih se valova zaborave oni s priručnim porcijama "zdrave hrane", pomfrita i coca-cole, pa u zanosu skoče i oni te raspu dio toga po susjedstvu. Ali ništa više nije bilo bitno, osim povratka u Vareš s trijumfom u džepu! A taj trijumf djelić je one euforije kakvu su osjetile jedino Amerikanke, ali u velikom stilu, nakon što su još jednom suvereno osvojile svjetski nogometni vrh.

SRPANJ 2019.

IZ DIJAKOVE RIZNICE

Nije se dao profesor Zdravko Tvrtko Gavran E da moj Blaško hoće koliko more – govorila je Berna Blaškina – ruže bi nam po domaćinstvu cvale, a ne kopriva ljuta. Čula je Janjica Stjepačina pa veli: E da Bog da moj Stjepača more koliko hoće ni u Misiru ne bi imali više. E otkle tu sad profesor Zdravko? I đe je u svemu tomu?

Profesor Zdravko Šimić-Kapelčić mogao je koliko je htio i htio koliko je mogao. Te godine kad priča počinje bio je lipanj i spremao je diplomski ispit u sarajevskoj vijećnici, gdje smo se u stankama družili. I Živorad. Oni studenti povijesti.

Jedno jutro nema Zdravka. Ni drugo.

Ni treće. Bože dragi, što bî? Kad, osvanu naslov u "Oslobođenju": Uhvaćena organizacija narodnih neprijatelja. Htjeli srušiti državu. U to doba toj državi ni Staljin nije mogao ništa.

U

Suđenje je upriličeno žurno. Oni, ta grupa, ne samo da su htjeli srušiti državu, nego su i položaje podijelili svojim članovima. Zdravku je zapalo ministarstvo prosvjete. To se saznalo na spektakularnom javnom suđenju 1958. godine.

Zdravko je osuđen na četiri godine robije.

Toliko su cijenili prosvetu. Ostali su fasovali makar duplo više. Pored toga izrečena mu je zaštitna mjera polaganja diplomskog deset godina.

Nakon dvije godine počeli su ih pušćati. Tako i Zdravka. Zaposlio se u zemljoradničkoj zadruzi kao knjigovođa.

Radio je marljivo, a direktor bio inženjer Jakov Pejčić, fini gospon, van posla slikar i fotograf umjetnik. Zdravko posta žurno šef knjigovodstva. Mislili smo predao se, kad... K'o danas mu istekla mjera zabrane polaganja diplomskog, on sutra diplomirao. Čudili smo se, a jeste čudo. Otišao je u Vitez i zaposlio se k'o profesor. Nikada ni-

OBJEKTIVU

smo razvidnili je li stvarno postojala ta opasna grupa ili je to inače bila jedna od mnogih Udbinih ujdurmi iz samo njima poznatih razloga.

Kako more Zdravko – govorile su nam matere kad nam nešto nije išlo. Malo po malo, po jedan rat Zdravko dogura i do direktora gimnazije. Svejedno što je to bilo za vrijeme Domovinskog rata u BiH. Makar zakratko, država mu je došla sama.

Doživio je duboku starost i o ovomu piscu imao visoko mišljenje, k'o i pisac o njemu.

Uostalom! Neka ga u ovoj priči.

Zaslužio je i bolje i više – rekla bi Blaškinica. I Jelkica Dunđerova. Ona bi ga falila na sva usta. To je to. U čemu je drama? U rodnomu gradu nije održao niti jedan školski sat. A toliko je to želio. Nije da se samo njemu vrijeme nije dalo stići. A baš je i htio i mogao.

K'o sad čujem Bernu Gvozdenku kako viče na kćer Željku: U crkvu znaš zakasniti, a na igranku te ni vile ne bi stigle. Eto kako se nije dao profesor Zdravko.

Cvijece ´ moje, 'ko li mi te bere, 'ko li mi te sadi…

Na Pogari snimila: Željka Petrović POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA

OGLAS Prodaje se stan u Vareš Majdanu, zgrada M-6, četvrti kat.

Površina 52,81 m².

Posjeduje balkon i podrum.

Stan trenutno nije useljiv, potrebno renoviranje.

Cijena: 14.000 KM. Dodatne informacije na telefon: +385 (0)98 780 491.

SRPANJ 2019.

VAREŠ | SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI BROJ 295

| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

11

PUTOPIS Petra Al-Khazneh Ne znam ili nema riječi za stvaralačku vodilju Nabatejaca. Zato ću se šćapat s onim što imam.

Ako pomislite da ste vidjeli dovoljno bacajući se još jednom, al' svim čuvstvima na Bab-al-Siq raspameti vas svjetlost AlKhazneha, spomenika ljepšeg od sveg. Širom rastvorenih prozora svoga uma i duha primili su Nabatejci sva znanja ondašnjeg svijeta, svili ga i salili u gordost Petre – Al-Khazneh. Sav u "živoj" stijeni iscvjetao je postupkom odozgor prema dolje (kao kad biste počeli graditi kuću od "oroza" na odžaku)!

Tko je vidio ovaj filigranski rad, osvijetljen Suncem, složit će se s nekim tumačenjima da je "ikona" nabatejske vještine zapravo spomenik Suncu na zemlji. Suncu, najsjajnijoj i najvidljivijoj zvijezdi bilo je moguće isklesati "Riznicu" samo u potpunom ravnovjesju uma i duha jednog naroda sa svemirom.

Ovaj kolos, taktičan i uviđavan sa svojih mjera, najprije rasklima, a onda zaljulja promatrača.

Najdirljiviji monument antičkog doba, isklesan nabatejskom rukom strmoglavce, zove se punim imenom Al-Khazneh Farun, što znači "faraonovo blago". Beduini koji su živjeli u Petri nazvali su ga tako prema legendi koja se stvorila oko ovog zapanjujućeg stjenovitog djela: jedan mitski, moćni i bogati faraon, magičnih vještina, sagradio ga je da u njemu sakrije svoje blago, ali tako da mu ga nitko ne bi mogao ni naći ni oduzeti. Magičnosti legende dodaje se i magičnost mjesta gdje je isklesan. Njegov scenografski smještaj, iznenadna pojava, blistavost na sunčevom svjetlu kad se prođu zadnji metri Siqa, zabezeknu posjetitelja.

Pročelje Al-Khazneha širine 25,3, visine 39,1 metar, kao i sama forma "stvarnost je koja nadilazi zamisao". Isklesan u ružinu kamenu jednog velebnog zida AlKhazneh je kalež Petre. Ovaj dragulj inženjerije ili andrićevski rečeno "tvrda građa i velika majstorija", ovaj mauzolej visok je kao zgrada od 12 katova i ponos je Antike. Pročelje Al-Khazneha u svojim grandioznim dimenzijama isklesano je u unutrašnjosti stijene i u cijelosti oblikovano u njenoj vanjskoj izbočini. Dva su vidno različita dijela iz kojih se sastoji ovaj cvijet: donji sa šest stupova drže trabeaciju*, koju čine arhitrav s ukrasima i zabat, te gornji dio kružnog tlocrta, tzv.

*Trabeacija je postupak za nošenje i raspodjelu krovnog tereta; to rasterećenje postiže se arhitravom, glavnom građevnom kamenom gredom iznad samih stupova, frizom, ukrasnom gredom, i kornišom, krovnim vijencem.

12

Svetoj zemlji u po'ođane (XXIV) Piše Ivana M. Slugić

Pročelje Al-Khazneha

tholos. Razlomljenog zabata on sa strana ima dva odvojena paviljona ili krila. U vrhu tholosa ugnijezdila se urna, kamena posuda s poklopcem. Cijeli spomenik počiva na jednoj ravnoj osnovi s obje strane ulaznih stepenica. Činjenica da su dva centralna stupa slobodna i odvojena od zidova kako bi dozvolili ulaz u unutrašnjost hrama, daju mu elegantnost i ležernost usprkos presloženoj ornamentici. Tako su kapiteli, glavice stupova, cvjetno i listoliko urešeni, a u kružnim vijencima kapitela su posude na kojima se smjenjuju figure životinja raširenih krila, repova spojenih u cvjetni završetak i obazdrte u različitim smjerovima.

Tri akroterija (ukras vrška i krajeva na zabatnom trokutu hramova i sarkofaga) predstavljaju slikovite reljefne sklopove: u onima postrance izjedenim kišnicom i vjetrom daju se naslutiti životinje iz reda mačaka, a u sredini su znamenja božice Isis: pšenično klasje i kravlji rogovi na sunčanom disku. U unutrašnjosti zabata opaža se jedna glava opasana granama punim voća. Mogla bi to biti meduza, jedna od Gorgona – sestara od čije pojave su se ljudi kamenili. Iako bi glava omotana voćem mogla djelovati ljekovito, iz glave umjesto kose izrastaju zmije.

Nešto iznad osnove hrama – obostrano – između pokrajnjih stupova pročelja dvije su niše s dvije reljefne skulpture: na dva postolja, svaka za se, dvije su muške figure u natprirodnoj veličini stopala i BROJ 295

čela, golih prsa i ogrtačem oko slabina.

Stoje ispred dva konja, drže ih za uzde.

Stojeći postrance okrenuti su u suprotnim pravcima od ulaza. Ove reljefne skulpture jedinstvene su, nema ih ni na jednom drugom monumentu u Petri.

Muške figure su Dioskuri: Kastor i Poluks, božanski sinovi blizanci Zeusa i Lede, jedan smrtan, drugi besmrtan. Zaštitnici su onih koji putuju morem i kopnom, oličenje bratske ljubavi i pratioci mrtvih na putu za drugi svijet. "Obožavani" u helenističkom i rimskom dobu na cijelom Mediteranu u Al-Khaznehu imaju misiju brinuti o mrtvima u grobnicama i dočijekati posjetitelje. Čak bi se moglo reći da jedan od njih – desni – pokazuje put koji trebaju pratiti, budući da njegov konj, prvi koji se primijeti između zidova Siqa, gleda na put koji vodi prema gradu.

"Riznica" grada, njeno pročelje uklesano u kamenu jednog uspravnog stjenovitog zida, tehnikom odozgor prema dolje primoravala je klesare da uklanjaju tone kamena. Kako je gradnja napredovala ogromnu količinu kamenih ostataka koristili su Nabatejci za gradnju novih zgrada.

Da bi izdubili tri unutrašnje prostorije hrama klesari su morali strugati živu stijenu željeznim pijucima i dlijetima. Radeći ovaj posao, skoro grebući, oslobađali su se kamenih blokova zapremine 50006000 metara kubnih po savršenom inženjerskom proračunu. Težina stotina tona kamena bila je podijeljena tako da se izbjegne urušavanje i slom konstrukcije.

Proračun je bio toliko delikatan da su i sami klesari čuvali ravnotežu hrama kamenjem u džepovima koje su svaki dan nakon završenog posla iznosili vani. Kako su se kretali ovi ljudi u ovom mračnom i zagušljivom oknu, kakvom su se mehanizacijom služili? Sve što se može vidjeti s obje strane pročelja to su stepenasti usjeci nešto kao kamenite ljestve dubine i širine stopala. Ili su možda iz ovih usjeka polazile neke nevidljive ili lebdeće skele.

Gornji dio pročelja, kako tholos tako i bočne pravokutne strukture uokvireni stupovima cvjetnih kapitela podupiru trabeaciju s vijencima urađenim na vrlo brižljiv način: vijence čine listovi lovora, vinove loze i bršljana, narovi i grozdovi, i vise između maski s oskrnavljenim licem.

U akroterijima gornjeg razlomljenog pročelja nalaze se simboli nabatejskog muškog božanstva – orlovi istučenih, skoro iskljuvanih glava. Iznad tholosa je kupasta i nacigovana (nazubljena) zaštita "štit" – okrunjena cvjetnim kapitelom koji služi kao podloga za urnu s poklopcem. I u gornjem dijelu pročelja razaznaju se reljefne strukture, ženskih oblika u SRPANJ 2019.

SKUPŠTINA HKD "NAPREDAK" nadnaravnoj veličini. Devet ih je. Sve su na nogama, pogleda usmjerenog prema promatraču. Iako oštećene mogu se prepoznati: šest ženskih figura su Amazonke, nepobjedive ratnice i čuvarice Al-Khazneha. Dvije su raspoređene sa strana tholosa, dvije u bočnim odvojenim krilima-paviljonima i dvije u gornjem dijelu pročelja (iznad Dioskura). Glave, ruke i noge su skoro uništene. Ono što je ostalo su kratke lepršave suknjice i sjekire kojima vitlaju nad glavama. (Možete zamisliti kakav je to ručni rad, koja je to pletita igla da se može osjetiti lepršavost suknjica!) Žena središnje reljefne strukture tholosa najvažnija je i zbog svog središnjeg smještaja. Nosi dugačak ogrtač i u lijevoj ruci pridržava kravlji rog, rog izobilja. To je nabatejska božica AlUzza, kraljica univerzuma, kraljica plodnosti, ona koja daruje život, blagostanje i napredak, ljepotu, ljubav i svaku dobrinu.

Odgovaraju joj Isis, Afrodita, Venera i Hator. Ovoj božici kao i Amazonkama iz duboke pozadine potporu daju krilate ženske figure. Radi se o Nike, grčkoj božici pobjede u ratu i natjecanjima.

Iako se Al-Khazneh na pojedinim mjestima titulira mauzolejem (nadgrobna građevina) ovdje bi se moglo raditi o cenotafu – počasnoj praznoj grobnicci, grobnom monumentu u čast neke vrlo važen osobe. Gradnjom Al-Khazneha sjećanje na nju htjelo se učiniti vječnim. Urna, najviša točka tholosa, ranjena je mecima. Krivi su Beduini. Gađali su je sa zemlje misleći da će ih zasuti kiša zlatom kovanog novca. (nastavit će se)

Izabran novi predsjednik

H

rvatsko kulturno društvo "Napredak" održalo je u Sarajevu 6. srpnja 2019. godine 66. Glavnu izbornu skupštinu u prostorijama Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa gdje je ovo društvo djelovalo tijekom posljednjega rata.

Prof. dr. Franjo Topić, čovjek koji je prije skoro 30 godina doprinio obnovi HKD "Napredak", oprostio se od funkcije predsjednika te je imenovan počasnim predsjedniNikola Čiča kom, a novi predsjednik ovog veoma utjecajnog nacionalnog kulturnog društva u BiH je dr. sc. Nikola Čiča, dosadašnji dopredsjednik HKD "Napredak" i bivši predsjednik Napretkove glavne podružnice u Tuzli. Čiča je kazao je kako će nastaviti ostvarivati vizije profesora Topića te da će ovo društvo i dalje pomagati najboljima.

"Misija Napretka će ostati uvijek humana, jer sve što činimo kroz HKD Napredak je na dobrobit ljudi bilo kroz kulturu ili konkretne društvene aktivnosti. Počašćen sam time što sam dobio priliku voditi Napredak. To je zaista velik izazov, ali vjerujte i velika čast", rekao je novoizabrani predsjednik.

Profesor Franjo Topić, sada počasni predsjednik, rekao je da će zauvijek ostati uz "Napredak".

"Fenomen je vrijedan pažnje da u 29 godina nismo imali svađu i nikada je nećemo imati. Napredak treba nastaviti kao i dosada širiti pozitivno ozračje u ovoj zemlji i na taj način slati pozitivnu poruku da je ovdje moguće solidno živjeti", poručio je prof. Topić.

Profesor Franjo Topić je na poziciji predsjednika "Napretka" dao nemjerljiv doprinos širenju mira u BiH i posljednjih godina pozivao ljude da ostanu u ovoj zemlji. Dobitnik je brojnih međunarodnih i državnih nagrada i priznanja, a posljednja koju je primio u travnju ove godine je najvažnija u BiH – Šestoaprilska nagrada Grada Sarajevo.

Nakon održane Skupštine slavljena je u sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda sveta misa koju je predvodio mons. Fuad Twal, patrijarh jeruzalemski u mirovini. (hkdnapredak.com)

PERUN – SIMBOL VAREŠA Zar je moguće da u Varešu postoji jedan prostor za široke narodne mase, a da ne možete naći bačen papir, flašu, konzervu...? Postoji, vjerujte. Provjerite.

Izlet na Perun bio je prelijep za dvije starije Varešanke i jednu mladu Kanađanku koja je željela provjeriti šta je to posebno na tom Perunu, o kojem se često priča i u dalekoj Kanadi. I jeste posebno.

Prelijep put od Sprečkića njive do doma, preljubazan doček domaćina Aziza i ostalih prisutnih koji su se zadesili u prilično osiromašenom, ali još uvijek prepoznatljivom domu.

Htjela bih da podsjetim Varešane da postoji ljepota nadomak grada, a ipak nepoznata našim mladim sugrađanima. Ranije generacije učenika su upoznavale Perun od prvog razreda osnovne škole. Danas na izlete idu autobusima, što znači da na Perun neće izaći nikada.

Perun zove sve kojima hodanje ne pada teško. Svi koji imate godina od sedam do sedamdeset sedam, izađite.

Nećete se pokajati.

Lena SRPANJ 2019.

IN MEMORIAM

ANA IDŽAKOVIĆ (1933. – 2018.)

ANTO IDŽAKOVIĆ

RUDOLF IDŽAKOVIĆ (1954. – 1980.)

(1924. – 2001.)

Bol nije u riječima nego u našim srcima, gdje ćete vječno živjeti, voljeni i nikad zaboravljeni. Sjećanja na vas će ostati dok smo mi živi. Počivajte u miru Božjem!

Kćerke Emica i Božica, zetovi Slavomir i Mićo, Anita s Arianom, Slađana s Jonathanom i Nikolajem, Natalija s Darijom

BROJ 295

13

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV

IN MEMORIAM

Dana 29. lipnja 2019. u 47. godini života preminula je naša draga

IVO GRGIĆ

MILICA DOVADŽIJA rođ. Lovrić

(22.VI.2018. – 22.VI.2019.)

(1972. – 2019.)

Ostat ćeš naša trajna ljubav, naša sjeta, naša uspomena.

Počivala u miru Božjem!

Kao što poneka sjećanja nikad ne blijede... tako ni pojedine tuge nikad ne prestaju.

Supruga Sakiba

Suprug Zlatko, sinovi Ivan i David te ostala rodbina

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 8. srpnja navršile su se tri godine od smrti našeg dragog supruga i oca

(8.VII.2016. – 8.VII.2019.) na našeg iskrenog prijatelja

TOMISLAVA RAJIĆA

TOMISLAVA RAJIĆA

(14.II.1957. – 8.VII.2016.)

Počivao u miru!

Zauvijek ćeš biti naša ljubav, naš najveći ponos.

Počivaj u miru!

Zvonko, Ifeta i Dario

Barbara i Ana

SJEĆANJE

U SPOMEN

Na voljenog supruga, oca i djeda

Dana 9. srpnja navršilo se pet godina od smrti naše drage supruge, mame, bake i punice

STIJEPU MIŠU POGARČIĆA

BARBARE DUŽNOVIĆ rođ. Kokorović (1947. – 2014.)

Draga naša, zauvijek si u našem sjećanju i našim srcima. Počivaj u miru Božjem!

S ljubavlju, tvoji najmiliji: suprug Zdravko, kćerke Mirjana i Irena, unučad Mio, Luka i Andrea, zetovi Ivica i Erwin

(8.VII.2012. – 8.VII.2019.)

Postoji nešto što nikad umrijeti neće, a to je ljubav, radost i sjećanje na tebe.

S ljubavlju, tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE Dana 16. srpnja navršavaju se dvije godine dana otkada nije s nama naša draga

TUŽNO SJEĆANJE (20.VII.2009. – 20.VII.2019.)

JANJA-ANĐA LUKIĆ rođ. Mijatović

JELENA VIDOVIĆ

(1947. – 2017.)

Nema tog srca koje tebe može zaboraviti, niti suza koje te mogu isplakati.

Počivaj u miru Božjem!

Suprug Jozo, djeca Ana, Mato, Gordana i Irena, s obiteljima

Navršava se deset godina otkako nisi s nama, ali iz naših srca i misli nećeš otići nikada.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji: suprug Krešimir, djeca Dijana, Mario i Dario, zet, nevjesta i unuci

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 21. srpnja navršava se šest mjeseci otkako nije s nama naša draga

ANTO BOŽIĆ

Na naše drage (1945. – 2019.)

LJUBICA KLICIĆ rođ. Parić

NENAD BOŽIĆ

(1949. – 2019.)

Ostaje dio naših najljepših uspomena.

Počivala u miru Božjem!

Suprug Ratko, djeca Dragana i Stjepan s obiteljima

14

(1985. – 2006.)

Bol i tugu za vama ništa neće ublažiti, ostala je bolna praznina. S ljubavlju ćemo vas čuvati u našim srcima. Počivali u miru Božjem!

Vole vas vaše: supruga i mama Ana, kćerke i sestre Lidija, Vesna i Alenka s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

U SPOMEN

Na naše drage

Na naše drage

FRANO MAROŠEVIĆ

JELA MILETOVIĆ

(1936. – 1993.)

(1926. – 1980.)

ZDENKA MAROŠEVIĆ

VLADIMIR MILETOVIĆ

(1970. – 1992.)

(1965. – 1976.)

Vrijeme prolazi, ali sjećanje na vas ne blijedi.

Počivali u miru Božjem!

Vaši najmiliji

Sjećanje na vas ostaje vječno u nama.

Počivali u miru Božjem!

Vaši najmiliji BROJ 295

SRPANJ 2019.

IZ STARIH ALBUMA

U Varešu, godine 1900.

Ove dvije fotografije, iznimno vrijedne, oko 120 godina stare, iz knjige su objavljene u povodu pedesete obljetnice biskupstva nadbiskupa Strossmayera.

U njezinu impresumu stoji – Šarić, Ivan (ur.): Spomen knjiga iz Bosne 1850-1900, biskupu Strossmayeru, Kaptol vrhbosanski, Zagreb, 1901.

Autor fotografija je Stjepan Osak, a objavljujemo ih zahvaljujući ljubaznosti Miroslava Prstojevića.

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

SRPANJ 2019.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 700 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 295

15

NAPOKON U PRODAJI!

Knjiga za koju ste pitali, događaj koji ste čekali...

Promocija fotomonografije

"Vareš i vareški kraj kroz stoljeća" održat će se u velikoj dvorani općine Vareš 2. kolovoza 2019. u 19 sati.

U redovitoj prodaji cijena knjige je 120 KM, a na promociji 100 KM.

Vareški umirovljenici knjigu mogu kupiti na tri mjesečne rate

Nabavna mjesta: knjižara "Ami" i ured lista "Bobovac"