Bobovac br. 296 by Midnight Rider

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXV. • BROJ 296 • KOLOVOZ 2019. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

ISSN 1512-813X

9 771 512 81 300 6

UVODNIK

ve sezone, kažu, Jadran nikad skuplji. Misli se na hrvatsko priobalje. I stoga je, dodaju, podbacila sezona. Ta skupotinja spada u slatke ljetne brige onih koji traže gdje će se brčkati. U Bosni se narod, ili barem mlađarija, brčka po obalama rijeka ili ako nađu neko jezero, kakvo i mi "za internu upotrebu" imamo. Zabrana kupanja u Smreci apsolutno se ne uvažava. To baš odražava stanje reda i poštivanja normi u ovom društvu. A sama se država za to vrijeme politički i dalje valja u blatu. Vođe nacionalnih "vojski" uporno se odguruju od europskih integracija. Veslaju unatrag kako znaju i umiju. Zamislimo ih uspaničene u nekom čamcu koji je pred obalom otoka nastanjenog kanibalima. Tako se oni plaše da bi im uvođenje normalnog poretka pojelo privilegije i oduzelo mogućnost manipulacije, a možda bi bilo i oduzimanja imovine. No, takav scenarij još uvijek je odveć bajkovit i zato se naši političari, dok zemlja lipsava, mirno kvase u nekom izdvojenom i ekskluzivnijem plićaku. Ipak, čitajući u medijima o porastu broja gostiju i turističkih noćenja u BiH, ne propuštaju to pripisati kao poen sebi jer se zemlja pokazuje privlačnom turističkom destinacijom. Jednako je privlačna turistima recimo i jedna Kuba, što govori samo o tome da dokoni putnici oko svijeta s kojom šuškom u novčaniku sve više traže egzotiku. A Bosna i Hercegovina upravo je to, ne samo zbog primjesa orijenta već i divlje prirode. Nijedan taj faktor nije zasluga politike, pogotovo ne priroda; osim ako se divljom prirodom ne smatra i žbunje u koje zarastaju gradovi, jer nema se novaca za komunalne službe i potkresivanje, ali ima za jalova putovanja i dnevnice, pri čemu ti isti politički dužnosnici budu u prilici posramiti se u sebi kad vide kako izgleda pristojan urbani pa i ruralni ambijent. A o našem ruralnom da ne govorimo,

IZME\U DVA BROJA u doskora naseljenim seoskim područjima sad bi se već i žirafa izgubila. Međutim, život teče kako teče, sva ta zaostalost ne zaustavlja ni iseljenike da se vraćaju u rodni kraj na ljetne smotre. Vareš se na poseban način pobrinuo za tu novu paradigmu i kroz 20-ak dana, koji su u ovom času pomalo na izmaku, nudi mnoštvo prilika za susrete i druženja posvud u okolici, pored toga što se i u gradu ponudi kulturno-zabavnih sadržaja. Dolazeći u dodir s iseljenicima iz drugih mjesta s cijeloga Balkana Varešani se, kako kažu, u svoju novu sredinu poslije odmora vraćaju ponosni jer mogu suvereno izvještavati o tome da se nigdje ne druži i ne okuplja u ime nekih starih dana kao u Varešu. Ne znači dakako da je to do kraja objektivno, jer puno se emocija i subjektivnih doživljaja uplete u taj zaključak, ali da ima neke čarolije u tome – ima, a nerijetko to opčini i strance što su se vezali uz neku varešku familiju. Bit je svega da svako to gorštačko veselje završava normalno, bez ikakve trle i belaja, pa to nekome sa strane tvori jedan čudan nesklad – usred neke divljine neki pitomi ljudi. A piti i igrati ne prestaju. Mada, još nitko nije došao na pomisao da nekako ujedini tu energiju, jer sva se ta okup-

IZ ŽUPNIH MATICA VAREŠ

Kršteni: Luka Grgić (Božidara i Mije), Amelie-Fabijana Malbašić (Branka i Jennifer Natalie), Lana Bogeljić (Denisa i Dragane). Umrli: Marija Božić rođ. Mirčić (1937.), Stjepan Pavlović (1934.), Tihomir Ružić (1938.), Julija Đurić rođ. Božić (1935.), Darko Josipović (1961.).

DONACIJE ZA "BOBOVAC" B. S., Njemačka – 20 KM, N. N., Hrvatska – 50 €, M. M., Hrvatska – 25 KM, Evica i Dubravko – 100 KM, Neda Juroš, Njemačka – 50 KM, Mladen Radoš, Švedska – 50 KM, Ljiljana Kokor, Hrvatska – 30 KM, Marija Pavlić, Njemačka – 50 KM, Marija Barkić, Nizozemska – 20 €, Darko Terzić, Australija – 100 KM, Tomislav Čingel, Hrvatska – 180 KM, Stjepan Milićević, Nizozemska – 50 KM, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €, Jeronim i Andrea Jozić, Njemačka – 50 €, Jerko, Amela i Luka Čuljak, USA – 50 USD.

Svima hvala lijepa!

Naslovnica: Slap na rijeci Oćevici (foto – M. Marijanović)

ljanja ipak odvijaju na mikro planu, točnije u okvirima rodnih sela ili u boljem slučaju mjesnih zajednica i župa. Sam grad Vareš kod toga nekako ostaje po strani. Otuda se i događa da više gostiju imaju razne seoske manifestacije nego one koje su, u posljednjih par godina, podvedene pod Vareš art festival. Pop, rock i bašta Radničkog doma nisu se nametnuli. Tako pokazuju rezultati iako su na binu dovođeni i neki sjajni izvođači. Večer sevdaha čak je i otkazana, iz istih razloga kao memorijal "Ipe Ivandić" a to je nedostatak financija, ali ključni problem ostaje nedostatak publike. Svejedno će se naći primjedaba u smislu: u Varešu se ništa vrijedno ne nudi i ne događa. A kad se ipak događa, tih kritičara nema. Činjenica je da se događaji nerijetko i preklapaju, jer se uporno pokušava 10-15 manifestacija raznih vrsta nagurati u 2-3 vikenda. Bilo je i likovnih izložaba. Sve tri su održane u staroj crkvi koja sama predstavlja izniman ambijent. Posjećenost potvrđuje da se slikarstvo u Varešu još uvijek solidno cijeni. No, događajem ljeta pokazao se izlazak i promocija fotomonografije "Vareš i vareški kraj kroz stoljeća". Stoga je tome i posvećen najveći broj stranica u ovom izdanju. Borislav iz Mladenova osjeti potrebnim primijetiti zašto monografija nije objavljena nikada prije: "Ranije to nije bilo mogućno zbog tzv. ideoloških okova, a Vareš je oduvijek više bio mjesto rada nego ponašanja." Lejla iz Graza na licu je mjesta zapazila: "Žao mi je bilo vidjeti da na promociji u dvorani Općine nema dovoljno mladih ljudi, jer oni bi svoju istoriju trebali upoznati više od onih koji se prošlog Vareša još sjećaju." Bila su to dva znakovita komentara. Knjiga je krenula u život.

BROJ 296

KOLOVOZ 2019.

VIJESTI Sjednica Općinskog vijeća Dana 30. srpnja 2019. godine sastalo se Općinsko vijeće Vareša na 29. redovitoj sjednici imajući pred sobom devet točaka za raspravu. No, prije njih, u sklopu postavljanja vijećničkih pitanja dotaknulo se aktualne ljetne problematike – boravka gostiju u Varešu i njihovog (ne)prijavljivanja, neplaćanja boravišne pristojbe, pa čak i neregistriranih smještajnih i ugostiteljskih (ruralnih) kapaciteta. Općinski načelnik Zdravko Marošević u odgovoru je kazao da treba ustrajavati na uvođenju reda i suzbijanju nelojalne konkurencije, ali da ta materija nije do kraja zakonski uređena, pogotovu kad je riječ o plaćanju boravišne pristojbe, a koja bi nadasve išla u kantonalnu kasu. Postavilo se i pitanje naplaćivanja parkirališnog prostora, no načelnik je kazao da ni u toj oblasti situacija nije ništa bolja, grad je zbijen u kotlini i građen davnih godina po nekim drugim standardima kada je bilo znatno manje osobnih vozila tako da je problem objektivne prirode, te na koncu podcrtao da se ne može naplaćivati postojeća mjesta u krugu stambenih objekata sve dok se ne ponudi neko novo, javno parkiralište. Razmatrano je na ovoj sjednici i polugodišnje izvješće o izvršenju proračuna. Podbačaj prihoda, spomenut već više puta proteklih mjeseci, prvenstveno je odraz činjenice da još nisu implementirani izborni rezultati na višim razinama vlasti, a i u Kantonu je konstituiranje izvršne vlasti još na nesigurnim nogama. Pojedini vijećnici su u svojim diskusijama zagovarali mjere štednje na pojedinim stavkama, smatrajući administraciju rastrošnom, kao i bolju preraspodjelu sredstava pogotovu unutar nevladina sektora gdje ima raznoraznih organizacija koje se nameću i razmeću s potraživanjima za nekorisne manifestacije. Općinski je načelnik ponovio da je na više razine i političke kočničare funkcioniranja države nemoguće utjecati, ali da se mora sačuvati stečeni odnosno jedva povraćeni ugled Općine Vareš kod međunarodnih organizacija i diplomacije zahvaljujući kojima vareški projekti dobivaju potporu, ali ih valja pratiti odnosno u njima participirati. Izvješće ipak nije podržano, jedan je glas nedostajao. Izvješće o realizaciji Programa rada Općinskog vijeća Vareš za prvo polugodište 2019. dobilo je pak punu potporu. Inovativnost u odlučivanju Devetog srpnja ove godine u dvorani Općine Vareš održano je prezentiranje projektnih ideja koje su pristigle na adresu Općine, s ciljem njihove realizacije kroz projekt "Participativni budžet u Varešu" koji se odvija u suradnji s Ministarstvom vanjskih poslova Češke Republike. Participativni budžet omogućava učešće stanovništva u odlučivanju o razvoju svoje općine, a njegov glavni cilj nije obično

raspoređivanje novca, nego uključivanje građanstva u tokove upravljanja mjestom u kojemu žive i stvaranje pozitivnog dijaloga s općinom i njezinim predstavnicima. Važan dio participativnog budžeta su javne rasprave o prijedlozima, na kojima se mogu razviti nove veze i stvoriti konstruktivna atmosfera. Primjere participativnog budžeta možemo vidjeti u Južnoj Americi, jer se sada tako odlučuje i o osnovnim gradskim službama i radi se o velikom dijelu ukupnog proračuna, dok je u Europi situacija drukčija pa se tako infrastrukturna ulaganja i dalje ostavljaju na upravljanje općinama ili gradovima, dok se participativno budžetiranje više odnosi na obnove zelenih površina i javnih prostora. Projekt se u Općini Vareš odvija u šest koraka: 1) Općina Vareš odvojila 13.300 KM za projekte građana (travanj 2019.), 2) građani predali svoje ideje (svibanj 2019.), 3) napravljena analiza izvodljivosti projekata (svibanj – lipanj 2019.), 4) projekti predstavljeni građanima (lipanj 2019.), 5) biranje i glasanje (srpanj 2019.), 6) implementacija projekata (do studenog 2019.). Prezentaciji su nazočili predstavnici Udruženja izbornih zvaničnika BiH, predlagači projektnih ideja, članovi radne grupe projekta "Participativni budžet u Varešu", predstavnici nevladinog sektora i predstavnici građana. Projektne ideje koje su izložene: 1. Sanacija nogometnog stadiona NK Vareš – drenaža (vrijednost projekta 4.848 KM), 2. "Golden Forest Airsoft" (dvodnevni događaj, izgradnja airsoft terena, vrijednost 4.500 KM), 3. Postavljanje 'ležećih policajaca' ispred osnovne škole i dječjeg parka u Vareš Majdanu (1.790 KM), 4. Postavljanje ograde na mjesnom groblju u selu Ravne (3.030 KM), 5. Sanacija pješačkog mosta na rijeci Stavnji kod osnovne škole (4.846 KM), 6. "Za manje brige i više dječje igre, za naše zdravlje i higijenu" u Dječjem vrtiću u Varešu (3.628 KM). Nakon predstavljanja projektnih ideja predstavnica Udruženja zbornih zvaničnika BiH Anela Čavdar je predstavila i inovativan način glasanja za ove projektne ideje. Glasanje je bilo elektronskim putem i odvijalo se u dvije faze – putem internetske stranice pbbih.com/vares i potvrđivanjem putem poruke na mobilnom telefonu, od 9. do 24. srpnja. Potporu su dobile projektne ideje sanacije stadiona, pješačkog mosta i projekt u vrtiću. Sada je na članovima Općinskog vijeća da potvrde pristigle rezultate i projekt prelazi u fazu implementacije. V. Ruf

ZAHVALA Udruga građana "Majka Terezija" Vareš zahvaljuje gospođi Greti Prajo na donaciji.

Podržimo Zakladu/Fondaciju HRVATSKI RADIO BOBOVAC za obnovu i razvoj regije Vareš www.fondacija.vares.info

KOLOVOZ 2019.

95,

BROJ 296

3 i 101,1 M

Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

U SKLOPU ART FESTIVALA

vogodišnji, drugi po redu (pod sadašnjim nazivom) Vareš Art Festival – VAART Fest 2019. otvoren je 18. srpnja, izložbom slika vareškog slikara nastanjenog u Drvaru – Željka Lekića. "Iz kulturnopovijesne baštine Bosne i Hercegovine" ciklus je koji sadrži 48 djela, od kojih su 23 bila postavljena u najstarijoj sačuvanoj crkvi u BiH u Varešu. Ciklus je prethodno bio izložen i u Sarajevu, a u njemu autor Lekić prikazuje građevine, spomenike, književnost, fratre, povijest i film. O izložbi je prvi govorio vareški umjetnik Stjepan Šimić – Pepi, u ime Javne ustanove Centar za kulturu i edukaciju, pod čijom se paskom i odvija VAART: "Lekićev rad možemo nazvati osebujnim. Teško je umjetniku izreći neizrecivo, naročito o svojoj umjetnosti. Gledam slike koje su možda impresivne, ekspresivne, koje govore o temperamentu umjetnika koji je jak. Možemo govoriti o crti, o boji, o koloritu, o kompoziciji. Međutim, ono što je najvažnije i što bih ja istakao za Željkovu umjetnost, osobito za ovaj ciklus, jest to što se opredijelio za papir. Gledajući njegove radove vidim jednu dječju iskrenost i nesputanost koja iz njih izlazi, ali i papir koji je povelja suvremene umjetnosti. Željkova povelja bosanskohercegovačke suvremene umjetnosti." Poslije Šimića riječ je pripala književniku Željku Ivankoviću. On je izrazio zadovoljstvo što na mjestu koje je jedan od temelja kulturno-povijesne baštine BiH možemo otvoriti izložbu pod nazivom "Iz kulturnopovijesne baštine Bosne i Hercegovine". Potom je nastavio: "Naš slikar, moj imenjak, Željko Lekić je već dobrano afirmiran slikar i za svoju novu izložbu napravio je opus iz kulturno-povijesne baštine koja ima 50 djela, a ovdje je zbog malog prostora tek pola toga. To znači da je sve ono što je najrelevantnije u kulturno-povijesnoj baštini BiH iz njegove perspektive tu, perspektive čov-

Slikar Željko Lekić pred vareškom publikom

Stara crkva kao galerija Vladimir Ruf jeka koji dolazi iz Vijake i Vareša, koji dolazi iz ovog ambijenta, sve je tu. Tu ćemo naći i ovu staru crkvu u kojoj se nalazimo i koja je povijest sama po sebi. Ovo je najstarija katolička crkva u BiH, jedna od pet u BiH koja je i u najteža osmanska vremena imala zvono. Sutjeska (Kraljeva, op. a.), Fojnica, Kreševo, Podmilačje i Vareš. Samo pet. Pogledajte tu čudesnu ljepotu. U toj čudesnoj atmosferi pokazujemo dio onoga što kulturna i povijesna baština iz perspektive jednog slikara jest. To znači da ćemo, osim stare crkve, naći i Bobovac, Vijaku, da ćemo naći Lastrića i Divkovića. Znači da ćemo naći autora veličanstvenog filma 'Žena s krajolikom', našeg Ivicu Matića. Tu su i tri centralna samostana u BiH – Kreševo, Fojnica i Kraljeva Sutjeska. Tu je i Jajce kao drugi kraljevski grad, uz Bobovac. Tu su stećci. Tu je željezara po kojoj je Vareš bio i postao 1891. godine (na dan otvorenja prve željezare na Balkanu) reprezentativan u srednjoj Euro-

pi. Naći ćemo autorovu Vijaku, sve ono po čemu je poznata kulturna i povijesna baština svih nas Varešana. Imamo mnogo razloga da budemo ponosni. Ne samo zato što su motivi kojima se slikar bavio dotakli i našu kulturno-povijesnu baštinu u dobroj mjeri, nego i što je autor pokazao kako umjetnost komunicira s drugim umjetnostima – s filmom 'Žena s krajolikom', sa željezarom i 'Poemom o ocu i željezari' sjajnog vareškog pisca Novaka Simića, s pjesmama o Divkoviću i Lastriću, s pjesmama drugih pjesnika (Maka Dizdara) i stećcima...", istaknuo je Ivanković komu je pripalo da izložbu proglasi i otvorenom. U glazbenom dijelu nastupili su vareški glazbenici koji čine i jezgru vareških tamburaša – Ivan Jarmanović i Mihael Šimić na gitarama te Karla Malbašić, recitatorica stihova "Divkovićeva molitva za zavičaj" i "Katarina ili odlazak" autora Željka Ivankovića. Na koncu možemo reći da je izložba bila otvorena do 28. srpnja i da je pobudila velik interes publike.

PROZOR U PROŠLOST

Etnološka izložba

glazbenim nastupima mladih vareških tamburaša pod vodstvom Igora Hingera, a u međuvremenu su se nizali govornici. Prva je istupila Šejla Kapetanović, novoimenovana direktorica Centra za areš art festival 2019. ponudio je i jedan sadržaj za one kojima kulturu i edukaciju, a nadovezala se direktorica Opće biblioteke je zanimljivo osvježiti sjećanja kroz susret s predmetima, Ilijana Gavran Radojević. One su govorile o značaju ovakve jedne nošnjom, rukotvorinama i pomagalima koji su izložbe i o načinu na koji su predmeti prikupljani. izašli iz upotrebe u prošlom stoljeću. Riječ je o Glavno je obraćanje, s dubljim zahvaćanjem u mateetnološkoj izložbi "Tragom naših predaka" potakriju i detaljnijim obrazloženjem postavke, bilo ono nutoj od etnološkog istraživača Tonija Petkovića i Tonija Petkovića, a sve je to na kraju poduprto govorealiziranoj u koordinaciji dviju institucija – Centra rom općinskog načelnika Zdravka Maroševića. Poza kulturu i edukaciju Vareš i Opće biblioteke Vareš – stavka se najvećim dijelom sastojala od predmeta iz a uz podršku Općine Vareš. Eksponati su postavljeni kućne radinosti i poljodjelstva, ali centralno je mjeu svim raspoloživim prostorima Radničkog doma i sto ustupljeno onima iz religijske baštine, a otvouz njih je stavljen kratak opis, sve u skladu s isrenju su, uz ostale uzvanike nazočili i predstavnici kustvima stečenim kroz Petkovićevu suradnju s vjerskih institucija. Bilo je zamišljeno da etnološka etnolozima sa Sveučilišta u Zadru koji su već neizložba u Radničkom domu potraje sve do konca koliko godina posvećeni istraživanju ove oblasti na rujna, no ona je zauzela i predvorje i dvoranu, što je području općine Vareš. zahtijevalo premještanje teških i osjetljivih predIzložba je otvorena 19. srpnja 2019. godine, a meta da bi se ustupilo mjesta nekim drugim skupointeresa je za nju na svečanom otvaranju pokazao vima i programima, pa je nakon 15-ak dana ipak Obraćanje Tonija Petkovića značajan broj posjetitelja. Program je bio protkan uklonjena. M.M. na otvaranju izložbe

BROJ 296

KOLOVOZ 2019.

VIJAČKI "LJETNI" PATRON

Trenutak čekan godinu dana: kolo pred vijačkom crkvom

upa Vijaka oživjela je i ove godine u vrijeme proslave Sv. Joakima i Ane, kao u prijašnja vremena. Misno slavlje održano je 26. srpnja, a uz koncelebraciju četvorice svećenika predvodio ga je fra Leopold Rochmes, negdašnji vareški župnik, koji je prihvatio poziv i došao iz Beograda. Istaknuo je da mu je Vijaka drago mjesto i da se rado vraća u krajeve pod Zvijezdom gdje je bio na službi u Olovu i Varešu od 1973. do 1983. godine. Vijačani kao domaćini nakon mise nude čašicu

Nakon finalne utakmice memorijalnog turnira "Petar Pavić 2019."

Od starina gnijezdo... okrjepe svima redom, posebno svojim gostima iz drugih župa, a kojih je i ovog puta bilo u značajnom broju. Vrijeme je bilo na ruku vjernicima, ali ne i nogometašima barem ne onima koji su se kvalificirali za završnicu malonogometnog turnira "Petar Pavić" odigranu 28. srpnja. U utakmici za treće mjesto Gornja je Vijaka svladala Radoševiće bo-

ljim izvođenjem jedanaesteraca, a u finalu ekipa Vareša pokazala se prejakom za rivale iz Krčevina. Igralo se u nezgodnim uvjetima pod jakom kišom, ali navijačâ na igralištu iza osnovne škole nije manjkalo. Pokrovitelji turnira bili su općinski načelnik Zdravko Marošević i Mjesna zajednica Vijaka. U Vijaci su održane i glazbene zabave tri noći zaredom. M. M.

PRŽIĆKA GLAZBENA NOĆ

"Bobovcu" br. 284 (kolovoz 2018.) mogli ste pročitati kratku reportažu o prvoj reviji harmonikaša u režiji Mjesne zajednice Pržići, koja je organizirana kako bi Vr(h)ovina i njezini stanovnici imali reprezentativan kulturni događaj, a na tragu svoje glazbene tradicije. U istoj reportaži mogli ste pročitati najavu za sljedeću "Harmonikijadu" koja je planirana posljednje subote u srpnju. Tako i bî. Dom kulture na Pržićima 27. srpnja 2019. bio je mjesto koje je vratilo u neku veseliju prošlost sve tamošnje posjetitelje svojom atmosferom i programom. Ove godine na znatno višoj razini, kvalitetnija po programu, "Harmonikijada – Vr'ovina 2019." okupila je 13 natjecatelja u tri kategorije: Viktorija Jurkić, Josip Mirčić, Dejan Franjić, Karla Malbašić, Nedim Zazan, Meho Zazan, Željko Franjić, Bruno Gavran, Mladen Malbašić, Oliver Drmešić, Mirnes Dedić, Goran Božić i Mihovil Mijatović. Oko 21 sat su oni stupili na pozornicu i predstavili se tako što su svi zajedno na svojim harmonikama odsvirali i otpjevali staru narodnu pjesmu "Harmoniko moja". Program je vodio član MZ Pržići i etnolog Toni Petković, koji je iznio neke statističke podatke o harmonici, a poslije njega se obratila predsjednica MZ Pržići i glavna organizatorica (i) ovogodišnje "Harmonikijade", Jasna Mirčić, koja je zahvalila svim posjetiteljima, natjecateljima i KOLOVOZ 2019.

Zajednički nastup svih sudionika "Harmonikijade"

Harmoniko moja... Vladimir Ruf sponzorima, a koje i navodimo: Općina Vareš, "Eastern Mining", "SeanTech Bosnia", "Edi control", "MPM", "Profitex", "Pero", Elektroprivreda HZ-HB te Damir Malbašić i Mario Bogeljić. Vareški načelnik, Zdravko Marošević, imao je čast proglasiti "Harmonikijadu" otvorenom. Program je otvorila četveročlana ekipa perspektivnih harmonikaša u sastavu: Josip Mirčić (najmlađi natjecatelj, tek mu je osam godina), Viktorija Jurkić, Dejan Franjić i Karla Malbašić (odnijela titulu najbolje). Svi perspektivni harmonikaši dobili su novčanu nagradu u iznosu od po 20 KM. Stručni žiri, kojeg su činili Igor Hinger, Sanjin Babović i Amel Čeliković, imao je težak zadatak zbog kvalitetnih BROJ 296

izvedbi, ali su na kraju usuglasili poretke. U kategoriji harmonikaš-zabavljač pobijedio je Željko Franjić, a 2. i 3. mjesto osvojili su Bruno Gavran i Meho Zazan. U kategoriji harmonikaš-virtuoz pobijedio je mladi Mirnes Dedić, a 2. i 3. mjesto osvojili su Mladen Malbašić i Goran Božić. Potrebno je još reći da su pobjednici dobili novčanu nagradu od 200 KM, dok su drugoplasirani i trećeplasirani dobili po 100 KM, te da je ove nagrade osigurala Općina Vareš. Naravno, kao gosti na ovogodišnjoj reviji sudjelovali su i mladi vareški tamburaši, a za kraj možemo najaviti promjenu termina u odnosu na prošlogodišnju i prošlomjesečnu "Harmonikijadu" – sljedeća će se održati u kolovozu 2020. godine. Pa da dočekamo i nju, još bolju i sa još više natjecatelja!

GODIŠNJA SMOTRA

Na Javorniku: odbojka, kolo, razgovori...

Akcije, igre i veselje Godine se nižu, vrijeme nosi svoje, ali u svemu tome posebno mjesto na kalendaru imaju oni dani u kojima se žitelji vareškog kraja, posebno bivši, vraćaju na "zborno mjesto" – iz Australije čak. I nerijetko te susrete u organizacijskom smislu preuzimaju iseljenici jer je baza ponegdje posve oslabila. Mišljenja su oko toga podijeljena pa postoji i onaj dio ljudi koji se nikad tome ne priključuje, mada je većina ipak na strani tih "smotri". Kako god, i ove smo sezone prošli kroz taj spektar okupljanja da bi ostao zabilježen kratki zbirni zapis. Priredio M. Marijanović

očetak izvješća o zavičajnim susretima trebao je pripasti Susretu Potočana i Vranjkovcima, ali taj susret nije organiziran. Na redu je bila velika, 30. obljetnica (jer počelo se s tim još prije rata, 1989.), međutim... Nepovoljne vremenske prilike proteklih godina i slab odziv onih gostiju koji bi trebali nešto potrošiti na toj visoravni da bi se povratilo uloženo, iscrple su organizatore i odvratile ih od toga da moljakaju za sređivanje prilaznog puta i košenje izletišta. Na kraju su to radili vlastitim snagama, a nitko se ne želi pridružiti niti uz nadnicu. Nadalje, svatko voli da do njegova hlada dopire i muzika uživo, ali to nije besplatno kao s CD-a u autu. I tako se dobilo epilog u kome su ove godine na Vranjkovce izašli samo najuporniji odnosno grupe dovoljno brojčane da mogu biti društvo same sebi. Tjedan dana poslije, 27. srpnja. Ljubica Pavlić iz Austrije uložila je trud i sredstva da po drugi put okupi žitelje Zvijezde, Osoja i Ponikava u restoranu "Kugla", uz bogatu trpezu i uz glazbu uživo, pa ipak odziv nije dostigao lanjski susret. Prethodno je održana misa na groblju u

Zvijezdi, pa su posebni gosti bili i svećenici, uglavnom ovo okupljanje tek je na putu da se učvršćuje i profilira. A istoga je dana na brijegu iznad bila još jedna muzika uživo. To su Javorničani priredili za sebe, mada je s ozvučenjem nešto štekalo i po tom pitanju nisu bili baš zadovoljni. Javornički susret je na livadi s blagim padom i sve što se na njoj može jest poigrati kolo i poigrati odbojke. Nekoć je razonodu činila i tombola, no barem je novčana akcija za održavanje seoske ceste uspjela opstati. Na Kopijarima se također ustrajava. Po riječima Viktora Subašića, jednoga od organizatora tamošnjeg susreta, svaki put je odziv sve veći. Počne se i ondje misom na groblju u kom se ne može sakriti od sunca, ali prilika je rijetka pa se to ipak otrpi uz svoje pokojne. Na izletištu je montiran šator dok je nadstrešnica za buduće susrete još u izgradnji. Pozivu na susret odazvao se i općinski načelnik. U sportskom programu bio je mali nogomet, a u glazbenom natjecanje pjevača amatera. Mir je posebna priča, program višednevni i najraznovrsniji. Traje od petka do ponedjeljka. Prve večeri bila je svečaBROJ 296

na večera s gostima i prijateljima Mira koji su podržavali izgradnju seoskog doma kulture, koji je tom prigodom i službeno otvoren. Govorili su o tome braća Zdravko i Mladen Radoš, koji je posebno zauzet oko sela i vraća mu se iz Švedske do tri puta godišnje. Ali on kao ključnu ističe ulogu domicilnih, posebno Frane Radoša, jer netko mora skrbiti o potrebama sela i u ostalom dijelu godine. Uobičajeno je da se na Miru subotom održi misa na groblju i navečer igranka u domu, a nedjeljom susret na izletištu iznad sela s raznim sportskim i rekreativnim sadržajima, kako za odrasle tako i za djecu. Za ponedjeljak ostane sastanak na kome se, kako rekoše Mirjani, ponekad malo i ukrste koplja, ali rasprava o stanju sela, daljnjim mogućnostima i planovima uvijek se (s)vodi na dobrobit. Tijekom trećeg vikenda održao se susret na izletištu Obla glava, gdje se okupljaju Stričani i Zarudjani. Mladen Franjić, koji je tu jedan od organizatora, prenio je da dobre atmosfere nije manjkalo. Muzika, tombola (s perilicom rublja kao najvrjednijom nagradom), natjecateljske igre za djecu, nogometne utakmice... Posebno su utakmice privukle pozornost okupljenih. Domaćini su igrali revanš utakmicu s gostima iz Oćevije. Ali nije se dalo gostima pobijediti ni ove godine, a onda su djevojke i žene ovih dvaju sela odigrale međusobni susret. I opet je slavila domaća ekipa, pa nastavi li se tako pitanje je imaju li računa gosti više dolaziti. Šala je to, naravno, za kraj ove izvještajne šetnje vareškim izletištima jer ljudi su u tim druženjima pronašli odušak i otkrili smisao pa već razmišljaju što bi mogli još uvesti i unaprijediti kad se okupe dogodine. A to će u nekima od ovih sela biti već jubilarni, dvadeseti takav susret. KOLOVOZ 2019.

PEKIJADA 2019.

vogodišnje natjecanje u pripremi jela ispod peke, održano 10. kolovoza, okupilo je 24 ekipe koje su se borile za nagrade, ali je okupilo i veliki broj pobornika dobrog druženja u prirodi, koji su se tu došli zabavljati uz muziku i gozbu, pa i kupiti ponešto od kovačkih proizvoda i raznih domaćih pripravaka. Oćevci i Oćevke, računajući i farmu "Ajanović" s Planinice, uredno su pripremili bazar. Tu uz korzo susreću se ljudi s raznih strana svijeta: u zavičaj na pekijadu došli iz Australije, Amerike, s Tajlanda... Na izletištu u Banjama organizatori su unaprijedili neke tehničke detalje, ali je ukupna slika umnogome ista kao lani ili prethodnih godina. Primijetio je to i redoviti član žirija Čedo Pavlić kazavši da je pekijada u svojoj sadašnjoj formi dostigla vrhunac i da bi trebalo dodatno je afirmirati u državnim medijima, da se nametne kao regionalni brend. Doduše, mora se reći, Federalna TV je i ove godine poslala ekipu. Hamid Kurjaković, predsjednik žirija, inače član Udruženja kuhara BiH, za naš je list izjavio: "Na pekijadi sam od samog početka. Ona predstavlja jednu dobru priliku da se promovira i Oćevija i Vareš, da se promoviraju turističke vrednote i kovačnice kao jedan jako važan turistički sadržaj. Vareš ima i potencijal organske zdrave hrane, dobrih ljudi, dobrog ugostiteljstva. Ovdje se osjeti duh ljudi i dobro gostoprimstvo koje se ne može odglumiti. To je ključni detalj i mislim da će zato Vareš uspjeti na ovom putu. Što se tiče pekijade, ona je u organizacionom smislu sve bolja i bolja. Vidite da na par mjesta možete sipati vodu, možete oprati ruke, postoje toaleti itd., i nijedna manifestacija u BiH nema

Dio jela pripremljenih žiriju na ocjenjivanje

Dostignut je zenit veći broj stranih učesnika. Pekijada u Varešu je okupila ljude iz regiona i to je jedna dobra priča koju treba dalje razvijati." Početak natjecanja oglasio je općinski načelnik Zdravko Marošević kazavši: "Pozdravljam organizatore, mještane MZ Oćevija, vas Varešane i nama drage goste koji su došli iz drugih krajeva i susjednih nam država, sve zahvaljujući MZ Oćevija, mojim suradnicima u Općini, Vladi ZDK-a koja je uložila neka sredstva prepoznajući važnost starih zanata, povijesnog nasljeđa, turizma, druženja i prijateljstva. Želim svima da uživate u ovom ambijentu i pekijadu proglašavam otvorenom." A među gostima bilo je i ličnosti iz domaćeg javnog života (Ivo Komšić, Slavo Kukić, Esad Bajtal), te iz Hrvatske (Slaven Dobrović, bivši ministar u Vladi RH, prof. Mario Katić iz Zadra, Matija Dronjić, kustos muzeja u Zagrebu i strastveni fotograf). Što se tiče zabavljača zaduženih da stvore atmosferu i upotpune program dok natjecanje

traje, bili su to, isto kao lani, orkestar "Besane noći" iz Ilijaša i vareški tamburaši. Stjecajem okolnosti ponovio se i poredak ekipa koje su osvojile prvo ("Duble-Buble" Zagreb) i drugo mjesto (UNRO Vareš), što znači da ih i ove godine nitko nije uspio nadmašiti jer je ocjenjivanje, bez sumnje, bilo regularno. Treće je mjesto pripalo ekipi iz Nove Gajdobre u Srbiji, nagradu za najbolje dekorirano jelo odnijela je ekipa mesnice "Franjić" iz Vareša, a stol ekipe "Birc" iz Požege u Hrvatskoj proglašen je najbolje dekoriranim. Nagrade su osigurale oćevske kovačnice, od kojih su tri još uvijek aktivne, iznova privlače pažnju i predstavljaju okosnicu jedne ovakve manifestacije. U svakom slučaju treba ponoviti da je ovogodišnja pekijada privukla još veći broj ekipa iz inozemstva (iz Hrvatske 9 i Srbije 3), te je to osnažilo njezin međunarodni karakter. A naredne godine stiže prvi (mali) jubilej – pekijada peti put. M. M.

LIKOVNI SALON

Četvrta tematska izložba

staroj crkvi u Varešu 11. kolovoza 2019. uz nekolicinu posjetitelja otvoren je Salon vareških likovnih umjetnika, u svom četvrtom izdanju. Za temu ovogodišnje izložbe izabran je kamen i prikupljeno je 11 radova, što iz po-

stojećih kolekcija što namjenski urađenih. Tehnika je raznih, a autora sedam: Dubravko Tokmačić, Mario Parić, Ivica Vlašić, Borka Dodik, Nada Matić, Verica Videkanić i Snježana Pehar. Kratki govor na otvaranju održao je slikar Stjepan

Par slika s ovogodišnje izložbe KOLOVOZ 2019.

BROJ 296

Šimić u ime lokalnog Centra za kulturu i edukaciju, a uz njega kolege su došli pozdraviti i podržati Hilda Mijatović-Dugonjić i Mišo Zlović, iako ni oni ove godine nisu izlagali. Ideja o održavanju ovakva salona zasnovana je na entuzijazmu i osjećaju slikara za rodni kraj. Većina njih danas ne živi u Varešu, ali se odazivaju i drže na životu ovu inicijativu. Na lokalnoj zajednici je da istu prepozna i stane iza nje jer pokazuje se nedovoljnim na papiru je uvrstiti u kalendar ljetnih događanja u Varešu objedinjenih u VaArt festival. Slikari koji se u razdoblju održavanja izložbe okupe i odvoje vrijeme za posjetitelje, pritom se sami organiziraju i oko toga da ih nečim okrijepe uz susret i čašicu razgovora. Pa s obzirom da umjetnici od ove izložbe ne povrate ni troškove transporta slika, treba shvatiti da je na dobitku jedino grad. M. M.

PROMOCIJA MONOGRAFIJE

KNJIGA – SPOMENIK VAREŠU Svečana promocija fotomonografije "Vareš i vareški kraj kroz stoljeća" održana je u velikoj dvorani Općine Vareš 2. kolovoza 2019. godine. Da je to bio uistinu događaj i da su na njega mnogi čekali pokazala je prepuna prostorija, kao i rijetko viđen interes za kupovinom knjige. O knjizi su promotorski govorili Čedomir Jelić i dr. fra Stjepan Duvnjak, a obratili su se i njezini urednici Željko Ivanković, Mladen Divković i Mladenko Marijanović. Pozdravnu riječ u ime HKD "Napredak" Podružnice Vareš kao izdavača uputio je predsjednik Mario Mirčić, koji je potkraj programa dodijelio po jedan primjerak knjige prisutnim članovima Izdavačkog savjeta i sponzorima u znak zahvalnosti za potporu. Program je vodila studentica Mihaela Lekić, a tri su glazbena intermeca odsvirali prof. Željko Sertić i Igor Hinger. Prof. dr. Anto Markotić prenio je čestitke i pozdrave Državnog ureda za Hrvate izvan RH, iz kojeg je najavljena i organizacijska podrška održavanju naredne promocije u Zagrebu, vjerojatno početkom listopada. U nastavku donosimo izlaganja promotora i autora (integralno), onim redom kojim su i izlazili za govornicu, a knjiga nadalje ostaje dostupna kupcima u knjižari "Ami" i uredu lista "Bobovac" po redovitoj cijeni od 120 KM. Mario Mirčić: "Sve vas srdačno pozdravljam u ime Hrvatskog kulturnog društva 'Napredak' Podružnice Vareš i u osobno ime, želeći vam da se ugodno osjećate u ovoj atmosferi koja ide na moju dušu, jer prvi puta mi je drago da sam napravio pogrešnu procjenu za prostor. Ujedno primite ispriku zbog toga. Koristim prigodu da večeras ovdje pozdravim prije svih akademika Antu Markotića, kao člana stručnog Izdavačkog savjeta ove monografije, a također večeras u svojstvu izaslanika Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske koji je pokrovitelj ove monografije, zatim Miju Marića predsjednika Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu, načelnika općine Vareš Zdravka Maroševića, našeg novog župnika fra Leona Pendića i profesora fra Ivana Nujića iz franjevačke gimnazije u Visokom i druge predstavnike javnog života. Ideja za realizaciju monografije tinjala je dugo, a prije četiri godine je stavljena na stol i stoga u ovoj prigodi izražavam posebnu zahvalu onima koji su je prvi prihvatili, a to su Zdravko Barkić, akademik Anto Markotić i Mladen Rudež. Potom su se priključili Mijo Vidović, Mladen Radoš i Goran Mijatović. Oni su ujedno osigurali inicijalna sredstva da možemo krenuti u ovaj projekt koji je potrajao četiri godine i na koncu smo dobili jedan, da tako kažem, čisto vareški projekt jer su u njemu sudjelovali isključivo Varešani. Pa kako ovdje stoji na plakatu: Habemus librum! Konačno. Nakon dugo godina dobili smo ono čemu su svi težili, pred nama je, i s razlogom je očekivati da će ova knji-

ga imati posebno mjesto u domovima Varešana diljem svijeta. Hvala i živjeli!" Mladenko Marijanović: "Sa Željkom Ivankovićem prvi put sam se susreo i upoznao na području enklave Daštansko, posljednje godine rata. Sad će tomu četvrt stoljeća. Bio je pozvan govoriti u prigodi jedne obljetnice, a onda sam mu predložio i uključivanje u list Bobovac. Otada počinju stizati njegovi prilozi koji će kroz stotinu i više nastavaka na površinu izvlačiti i otkrivati nam različite fragmente vareške povijesti, ali i davati zaslužena prostora zanemarenim vareškim ličnostima. Bio je to važan posao pogotovu u vremenu kada se list Bobovac morao baviti puno prizemnijim temama s obzirom na tadašnju društveno-političku realnost. Iz tog su Željkova pisanja isklesani prvi blokovi koji će napokon dočekati da budu ugrađeni i u monografiju. Ono što je tada zapisivano u Bobovcu postalo je okosnicom, ali smo se zatim okrenuli i drugim mogućim izvorima. Pa je logično bilo pretražiti i građu u nekadašnjem vareškom listu Kolektiv kao i sve ono što je sačuvano u Zavičajnoj zbirci Opće biblioteke Vareš. Ondje smo došli do spoznaje da Kolektiv nije baš tako izdašan po pitanju relevantne povijesne građe i da u njemu dominira ideološko štivo, a ne bi se u stvaranju ovakve knjige daleko stiglo ni sa svim onim čime raspolaže Zavičajna zbirka. Zajedno smo stoga obišli i Zemaljski muzej u Sarajevu, Arhiv Bosne i Hercegovine, Zavičajni muzej u Visokom, te muzeje franjevačkih samostana u Visokom i Kraljevoj Sutjesci. BROJ 296

Jedan od postera izrađenih u povodu izlaska knjige, s ilustracijom lika fra Matije Divkovića (autor: Mladen Divković)

Dakle, sve one institucije gdje se moglo naći knjige, dokumente i artefakte vezane za vareške prostore, budući da Vareš, kao što znamo, nema svoga muzeja. Također smo zajedno prokrstarili vareškim prostorima posebno značajnim za knjigu kao što su Bobovac, Borovica (gdje smo ulazili i u rudarsko okno Kraljeve jame), pa Duboštica, Oćevija, Jelaške, Vijaka, Budoželje, Striježevo i da ne nabrajam dalje. Uglavnom, iz ovoga treba primijetiti da Željko ovu knjigu nije pisao, što bi se reklo, salonski nego i neposrednim uvidom na terenu, makar na mnogim mjestima nema više nikakvih povijesnih tragova nego su ostali samo toponimi. A za neke fotografije trebalo je, vjerujte, progaziti kroz dosta trnja i drači. No, ja bih o ovoj knjizi kazao još nekoliko riječi. Živimo na prostoru gdje znanost i kompetentnost nisu na cijeni i nisu bitni faktori, živimo s činjenicom da se knjizi bilo koje vrste umanjuje njezina uloga i vrijednost, a svjedoci smo tome iz prve ruke mi koji pišemo i objavljujemo. Nažalost, krivaca ima i u našim redovima jer su neki spremni pisati i publicirati naručene stvari, neki čak prodaju i svoju akademsku titulu stavljajući se u službu političkih projekata i nastojeći podmetati u povijest Bosne kukavičja jaja. Ali s ovom knjigom koju danas imate pred sobom povijest vareških prostora definitivno postaje zaštićena od toga. U prenesenom smislu, ili ako bih birao neku alegoriju iz iskustva vlastitog pisanja za Vareš i o Varešu, pisanja dugog 25 godina, onda bih kazao: ova je knjiga sada protuotrov. Kad KOLOVOZ 2019.

vas pokušaju ugristi, da vam ne mogu ništa. Kad vas pokušaju slagati, da ne uspiju u tome. Jer ova je knjiga nastala i na svijet došla empirijskim putem, što bi značilo da je njezin isključivi oslonac u istraživanjima i dokazivim stvarima, a ne u teoretiziranju i prekrajanju da se dobije proizvod po mjeri i po nečijoj ideološkoj ili vjerskoj želji odnosno narudžbi. Moguće da je upravo u tome ključ odgonetke zašto ovakva knjiga nije nastala i ranije, prije otprilike pola stoljeća, u vrijeme kad je ovaj grad raspolagao s više kadrovskog potencijala i, čuli ste već, formirao timove da je napišu, a financijski stajao tako da je bezmalo mogao pitati: Pošto je Sarajevo? Iako je moja uloga u ovoj knjizi bila potkrijepiti je fotografijama, a ujedno pospješiti i sistematizirati stare fotografije do kojih smo došli, uz ostale poslove tehničke naravi, imao sam potrebu da se barem toliko osvrnem na njezinu suštinu i značaj. Želim na koncu izraziti zahvalnost svima onima koji su nam otvorili vrata institucija u kojima dio povijesne baštine čine i vareški artefakti, vareške stare fotografije i dokumenti dakako, a napose hvala Arhivu Republike Hrvatske koji nam je odobrio korištenje fotografija Ivana Medara iz monografije posvećene kapitalnoj izgradnji Vareša pedesetih godina prošlog stoljeća. Ujedno hvala i ovdje prisutnom akademiku Anti Markotiću koji se svojim autoritetom angažirao da to ishodimo u Zagrebu. Hvala mladom kolegi Benisu Arapoviću koji je na moje pozive dolazio da dronom uradimo snimke Vareša i Vareš Majdana iz ptičje perspektive. Hvala na susretljivosti skupljačima narodnog blaga iz bošnjačke, srpske i hrvatske tradicije vareškog kraja, što je pomoglo da knjigu potkrijepimo i takvim foto-

grafijama kojih u službenim arhivima malo ima. Hvala svakome tko je donosio i stavljao na raspolaganje stare fotografije, kako za list tako i za monografiju. Naposljetku hvala i svima vama koji ste vjerovali u nas kad smo se primili ovog posla, pa i onima koji nisu vjerovali i koji su govorili da nećemo uspjeti; na taj su nam način i oni ulijevali snagu da ih danas s ovoga mjesta s ovom knjigom javno demantiramo. Uživajte u njezinu čitanju i razgledanju, u njezinu čuvanju i pokazivanju. Vareš je s njom dobio osobnu iskaznicu, a mi svi – s obzirom na njezin sadržaj i snagu vareške priče kroz povijest – razloga za ponos. Pozdravljam vas uz napomenu i poziv da se u ovako svečarskoj atmosferi okupimo i na isteku ove godine, po izlasku 300-tog broja lista Bobovac." Čedomir Jelić: "Večeras napokon govorimo o monografiji 'Vareš i vareški kraj kroz stoljeća'. Kažem 'napokon' jer je ideja o jednoj ovakvoj publikaciji prisutna već desetljećima. Zato bi bilo logičnije da se ona pojavila nekad u prošlom stoljeću kad se to moglo daleko lakše učiniti i kad se to htjelo izvesti. Moglo se i htjelo se, ali se nije uspjelo. Bit će da se nije znalo. A sad je Monografija pred nama. Sad se i moglo − istina, ne tako lako − i htjelo, i znalo. Na koncu se i uspjelo. No, ova bi monografija i dalje ostala nedosanjana da nije bilo prave ekipe, pravog autora i pravih poteza. Tu odabranu ekipu prije nekoliko je godina okupio vareški 'Napredak' u čijim su redovima pojedinci davno apsolvirali − nazovimo to tako − tvrdoglavu ustrajnost. Jasno je da iza ovakvog izdavačkog pothvata stoji predan višegodišnji rad. Stoga je u početku najvažnije bilo zacrtati

Mladen Divković: "Lijepo vas vidjeti ovdje u ovakvom broju. Što se tiče Vareš Home Pagea, mi smo ovdje prije par godina imali proslavu dvadesete godišnjice i neki autori su ga, čak sveučilišni profesori na važnim međunarodnim sveučilištima, re-

Čedomir Jelić i Mladen Divković KOLOVOZ 2019.

ciljeve, definirati kriterije, podijeliti uloge i prionuti poslu. Kasnije se podrazumijevalo kontinuirano sagledavanje dostignutog uz redovno obavještavanje javnosti. Pritom su se, umjesto žurbe i ishitrenosti, radije žrtvovali pojedini rokovi, bez obzira na evidentno nestrpljenje brojnih Varešana. Uz sve zaslužne − jer ovaj je projekt iznijelo više osoba − uz urednike Mladena Divkovića i Mladenka Marijanovića, treba istaknuti onoga kojeg je zapala glavna uloga, autora tekstualnog dijela Monografije, Željka Ivankovića. On je taj koji je strpljivo kopao po knjižnicama i arhivima, skupljao i pročešljavao silnu građu i vršio njenu selekciju, da bi onda znalački sklapao impresivan vareški mozaik. Bio je to uistinu, Varešu tako blizak, rudarski posao. S druge pak strane, rad na ovoj knjizi bio je ustvari samo nastavak Ivankovićeva dugogodišnjeg, čak bih rekao cjeloživotnog, istraživačkog i literarnog bavljenja Varešom. I opet, on je taj koji je studiozno i faktografski ovime zaokružio svoju i našu varešku priču. On je taj koji je znao utjeloviti jednu davnu zamisao. U tomu su mu nesumnjivo pomogli njegova kompetentnost i erudicija i njegovi zavičajni željezni geni. I dok se u Monografiji parafrazirajući spominje piščev dug zavičaju, bojim se da u našem slučaju stvari ne stoje baš tako. Čini mi se, naime, da je Željko Ivanković ovim kapitalnim djelom svoj rodni grad, iznova i definitivno, pretvorio u svog dužnika. Jer, monografija 'Vareš i vareški kraj kroz stoljeća' mnogo je više od obične knjige. A možda ovo uopće nije knjiga?! Nekako sam uvjerenja da je ovo zapravo spomenik. Spomenik starom, nekadašnjem Varešu, spomenik ovom našem današnjem Varešu, spomenik koji će upotpuniti neki novi budući Vareš. Ovo je spomenik! Ovo je grandiozan, sjajan i trajan spomenik jednom gradu i jednom identitetu! Autoru Željku Ivankoviću, članovima Izdavačkog savjeta, Uređivačkom odboru i svima ostalim koji su na bilo koji način pripomogli iskrene čestitke i velika zahvalnost što su nam podarili ovaj i ovakav spomenik!"

BROJ 296

PROMOCIJA MONOGRAFIJE cimo u New Jerseyju, nazvali facebookom prije facebooka. A mogu iz osobnog primjera reći da kad sam se vratio iz Rusije i shvatio da je kompletna moja generacija raseljena, nisam imao pojma gdje se tko nalazi, zahvaljujući upravo Vareš Home Pageu jako brzo sam nekako spojio te pokidane veze. Ono što bih htio naglasiti, pošto nažalost Goran Mijatović nije ovdje s nama večeras, treba svakako istaknuti njegovu ulogu, kako je prepoznao trenutak i vrijeme. Ja sam Željku Ivankoviću u nekom privatnom razgovoru spomenuo, to je neka vrsta fra Matije Divkovića modernog vremena. On je isto tako otkrio da se tamo negdje neki novi medij stvara pa je 'izlio' svoja slova u tom kodu, a ja sam stranicu preuzeo, redizajnirao i vodim je zadnjih petnaestak godina. Zapravo, ja do prije par sati nisam znao da ću nešto govoriti ili da ću odgovarati na pitanje moderatorice o Vareš Home Pageu, tako da improviziram. Ono što je bitno, ja se ne bih osvrtao sada. Rekli su ovdje da smo mi prvi, a oni koji su prvi se ne osvrću nego prte nove staze. Knjiga je tu, ona kad je u ovakvom obliku kao sada, znači otiskana i ukoričena, čak i zapakirana u kutiju, sad postoji samo jedan relevantan sud, a to je vaš sud, sud onih kojima je namijenjena. Znači, svih koji pročitaju knjigu. I jedino se ono što vi kažete broji. Mi ćemo to zabilježiti kao neku recku i idemo dalje. Kad kažem idemo dalje, imam namjeru u najskorije vrijeme na Vareš Home Pageu pokrenuti nešto, neku vrstu križanca između onoga što u ovoj monografiji zbog samog medija nije moguće do kraja uraditi i onoga što je Željko u monografiji istakao – da smo grad muzej bez muzeja u gradu. Znači pokušat ćemo jednu staru ideju oživjeti, ideju o virtualnom muzeju Vareša, pokušat ćemo napraviti neku virtualnu online ekstenziju monografije i priče o Varešu koja traje, koja neće ni na koji način konkurirati ovom što je urađeno niti nekim eventualnim budućim izdanjima nego će iskoristiti prednosti medija koji nema ta ograničenja koja knjiga, koliko god je obimna, ima. Ona je konačna, a virtualni svijet je praktično beskonačan. Tako da, ne bih se nabacivao rokovima, ali nešto u tom smislu bit će napravljeno. Hvala vam."

sti. Poneke listajući, doživio sam ih kao spašavanje zavičaja za povijest. Svima nam je znano da je rat u Bosni i Hercegovini 1992-1995. duboko zasjekao u tkivo ne samo Države Bosne i Hercegovine, već i u tkivo nebrojenih zavičaja i ostavio ih na umoru. Mnogi se i danas jedva drže na životu. Uz to, ubrzane promjene u svekolikim oblicima života nemilosrdno brišu i u zaborav potiskuju modele po kojima se život stoljećima odvijao. U povijest odlaze samo oni oblici koji su zabilježeni perom, tiskarskim strojem ili kojim današnjim elektronskim i video zapisom. Odatle dolazi potreba da se razasuta pisana i druga svjedočanstva o zavičaju, kao i kolektivna i osobna memorija, slože u sintezu i tako sačuvaju za potomstvo. Iako je ideja o monografiji Vareša, kako iz predgovora saznajemo, stara više od pedeset godina, u pozadini njezine konkretne realizacije barem u podsvijesti stoje i gore rečene okolnosti. Osobno sam mišljenja da je dobro što je ona do danas čekala svog pisca i tek se sada pojavila. Međutim, ne bih želio da se moje mišljenje shvati kao laskanje piscu Željku Ivankoviću ili pak omalovažavanje začetnika ideje. Usuđujem se sumnjati da bi se ranije bio netko našao tko bi raspolagao svim nužnim pretpostavkama za ovako složeno djelo: umijeće pisanja, poznavanje povijesti, odanost Varešu, upornost i ideološka neopterećenost.

Stjepan Duvnjak: "Dok sam vršio službu kustosa muzeja u Franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci mnogi su pojedinci ili pak grupni posjetitelji darivali samostanskoj knjižnici najvećim dijelom monografije svoga zavičaja ili koje izdvojene segmente zavičajne posebno-

Knjiga se doima poput mozaika. Svaki kamenčić koji pripada Varešu najprije je brižno propitan i istražen i onda stavljen u pozadinu povijesnih mijena kroz koje je Bosna i Hercegovina prolazila od Kelta i Ilira, Rimljana, kratko vrijeme germanskih plemena, Slavena, Srednjovjekovne Bosanske Države – banovine i kraljevine – Osmanskog Carstva, Austrougarskog Carstva i dviju Jugoslavija. U tu pozadinu autor monografije stavlja pronađene kamenčiće koji svjedoče o Varešu. Zahvaljujući geološkom sastavu utrobe svoga tla i šumskom bogatstvu, nužnim komponentama za rudarstvo, željezni obrt i trgovinu željeznim proizvodima, Vareš je uvijek imao jedan oblik samostojnosti i suverenosti te ponosa koji je ponekad prelazio u oholost i alkoholizam, kako je zabilježeno u ovoj monografiji (str. 90). On se, na jednom mjestu pisac kaže, rodio u rudarstvu (10). Bilo je to uvijek teško zanimanje, u Rimskom Carstvu nedostojno slobodnog građanina. Taj su posao obavljali robovi i kažnjenici. Osuda ad metalla (u rudnik) bila je kazna u Rimskom Carstvu samo za stupanj niža od smrtne. Bio je to posao nedostojan punopravnog građanina i u Osmanskom Carstvu. U vrijeme Bosanskog Kraljevstva Vareš je bio cijenjen i uvažavan kao njegova riznica, bio je izravno podložan vladaru, a ne vlasteli (45). Varešani su od ovog omalovaženog zanimanja višestruko profitirali. Ostali su u kršćanskoj kulturo-

Monografija je izazvala veliko za BROJ 296

KOLOVOZ 2019.

loškoj matrici, a svoje zanimanje u konačnoj fazi doveli do umjetničke savršenosti i postali prepoznatljivi kako u vrijeme samostalnosti Bosanske države tako i u Osmanskom Carstvu i sustavima koji su ga naslijedili; Austrougarske i dviju Jugoslavija. Zbog neprekinute kurentnosti željeza, može se kazati od početka željeznog doba, Vareš je privlačio pozornost svih prolaznika kroz Bosnu i njezinih zavojevača. Svi su oni u njemu ostavili svoj trag u toponimima, arheološkim ostacima, brojnim artefaktima, jeziku i ponekim antropološkim crtama. O svemu se tome u monografiji govori sažeto i jednostavno u zasebno naslovljenim cjelinama. Ovdje ih ne možemo i ne trebamo nabrajati. Radi se o sedamdesetak naslova koji u kazalu obuhvaćaju dvije stranice velikog formata ove knjige. Svaki je naslov cjelina za sebe i može se čitati izdvojeno. Da bi složio svoj literarni mozaik Vareša i šire okolice autor je morao proći kroz brojnu historiografsku literaturu, strane putopise, arhiv Zemaljskog muzeja u Sarajevu i arhive drevnih franjevačkih samostana, kao i privatne arhive Varešana. Odatle je utvrdio intenzivni način života vareškog kraja daleko prije pisanog svjedočanstva njegova imena u vrijeme Jakub-paše (1489-1493). O dalekoj povijesti Vareša svjedoče značajni lokaliteti njegova okruženja svojim toponimima te arheološkim i pisanim

tragovima kao što su Perun, Velež, Bogoš, Igrišće, Dabravine, Bobovac. Opremljenost knjige, njezin format i sadržajni opseg nameću pomisao da je ona pisana samo za intelektualnu elitu i izuzetne znalce. Naprotiv. Metodološki i načinom pisanja ona je namijenjena prosječnom čitatelju. Složena je od cjelina koje se mogu zasebno čitati, kako autor ističe i u predgovoru. Kazano rječnikom suvremenih elektronskih medija ova monografija je vareška varijanta Googlea ili Wikipedije. U njoj se nalazi odgovor na pitanja što je što i tko je tko u Varešu i vareškom kraju. Knjiga je za Varešane svojevrsni vade mecum – Od' uzame kako je svoje odgojno-teološko djelo namijenjeno kapelanima u Bosni naslovio fra Filip Lastrić, veliki pripadnik vareškog povijesnog i kulturnog kruga. Kao što je Lastrić u svom djelu izložio sve što treba znati i vršiti kapelan da bi ostao vjeran svojoj službi, tako je Ivanković u ovoj monografiji predstavio sve što spada na život Vareša: od značajnih povijesnih promjena i njihova trajanja, društveno-političkih poredaka, religioznih oblika i mijenjanja religioznog pejzaža, sakralne umjetnosti, etnologije i etnografije, industrijalizacije do komunalne infrastrukture. Knjiga predstavlja Vareš i vareški kraj u dubinu i u širinu. U dubinu nas uvodi u Vareš tekstom u svekolikim povijesnim kontekstima: civilizacijskim, društveno-

animanje (Foto: Andrej Divković) KOLOVOZ 2019.

BROJ 296

političkim, kulturnim, religioznim i gospodarskim. Vareški kraj u širinu predstavljaju snimke brojnih vareških vidika svježe snimljenih ili sačuvanih na starim fotografijama i razglednicama. One blistaju prozračnom i dubokom perspektivom vareških krajolika i sela. Za vizualno približavanje Bobovca i bazilike u Dabravinama donesene su prekrasne fotografije artefakata koji se čuvaju u Zemaljskom muzeju, a uprizorenje rudarskog procesa dočaravaju nam grafike iz čuvenog djela iz 16. st. De re metallica Georgiusa Agricole. Fotoaparat i izbor fotografija su namjerno zaobišli sve ruševine i devastiranja koja su u Varešu i u vareškoj okolici vidljiva na svakom koraku jer povijesni prikaz ne zalazi u vrijeme duboke i tragične prekretnice u jesen 1993. Sve što je relevantno za to razdoblje najvećim je dijelom zabilježeno u lokalnom listu Bobovac te župnim i privatnim kronikama, kao i u drugim listovima regionalne ili državne razine. Od njih neće biti teško složiti sintetski prikaz Vareša u tom tragičnom i bolnom razdoblju njegove povijesti. Monografija nam zorno pokazuje kako Vareš, unatoč svojoj zemljopisnoj i gospodarskoj posebnosti te izmaknutosti od glavnih prometnica, nikada nije bio izolirani otok. Uvijek je bio planirano odredište stručnjaka u proizvodnji i preradi željezne rude kao što su Sasi, trgovaca poput Dubrovčana po čijem je gradu dobio ime bosanski Dubrovnik na granici vareškoga kraja i kojega su vjerojatno Dubrovčani i podigli. Oni su ostavili najdublji trag u vareškom govoru, a kao vrsni trgovci vareške zanatske proizvode su raznosili cijelim Sredozemljem. Tako nas monografija ne upoznaje samo s Varešom nego nas obogaćuje znanjem o široj povijesti Bosne i Hercegovine u brojnim pojedinostima, kao i s poviješću svojih susjeda. U mnogim segmentima, posebno u vokabularu i govoru vidio sam velike sličnosti Vareša i Kraljeve Sutjeske. Nije to rezultat samo prostorne blizine, već i zajedničke franjevačke duhovno-kulturne pozadine. Da se našalim: u Varešu se pamet rađala, barem ona franjevački usmjerena, a u Sutjesci razvijala i izobražavala. Pisac monografije ističe kako su isključivo vareške riječi zobika (zova, bazga) i tamina (tobože) (238). Ovdje ističem da se one upotrebljavaju i u Sutjesci što svjedoči o tijesnoj povezanosti i pripadnosti istom kulturnom krugu Vareša i Sutjeske. Ja svake godine berem cvijet od zobike i sušim za čaj jer je tamina dobar za dišne organe.

PROMOCIJA MONOGRAFIJE S monografijom Vareša i vareškog kraja Varešani će imati u svojim domovima, ma gdje bili, povijest i ljepotu svojih krajolika kojima je bio omamljen pisac članka u Fraser's Magazinu u kojem je objavljeno putovanje kroz Bosnu (A Ride trough Bosnia) 1875. (241). Uz to imat će i kao dodatak enciklopediju vareških uglednika. Njom pisac potkrepljuje svoju konstataciju da je Vareš, zahvaljujući svojoj dugoj tradiciji, bio rasadnik talenata svih vrsta (311). Nije nevažno naglasiti da monografija u sažetim crtama pruža i povijest Bosne i Hercegovine u svim njezinim povijesnim razdobljima bez natruha današnjeg ideologiziranja i politiziranja povijesti. Nadati se da će ovaj vareški vade mecum – Od' uzame biti ne samo razlog ponosa na varešku prošlost i njegove prekrasne pejzaže već i poticaj zauzetom zanimanju za njegovu sadašnjost i budućnost. Knjiga nesumnjivo zauzima prvo mjesto u svemu onom lijepome što se u Varešu zadnjih godina događalo. Željko Ivanković: "Sve vas srdačno pozdravljam i nakon svega ovoga što su rekli promotori ja bih ustvari, umjesto ove knjige, trebao biti spomenik i samo otići, ali imam beskrajnu želju da vas sve pozdravim, da zahvalim ljudima koji su organizirali ovu promociju, koji su veče-

ras govorili, kao i svima vama koji ste se okupili u ovolikom broju u ovoj sali. Otkako se ova knjiga pojavila, doduše malo i prije toga, najčešće su me pitali: koliko si dugo pisao ovu knjigu? Ako uzmete u obzir da je u listu Bobovac objavljeno 140 nastavaka mojih bilježaka o zavičaju od 1995. do 2008. onda možete pretpostaviti da je tu jezgro ove priče. Ali to je samo jedan mali dio te priče. Ovdje je spomenuto i da je za pisanje ove knjige korišteno 250 bibliografskih jedinica, no treba reći kako je ovdje ustvari napravljena selekcija, a broj korištenih bibliografskih jedinica je oko 650, a u ovoj sam knjizi, da previše ne širim, naveo samo one koje se nije smjelo mimoići. U međuvremenu sam dobio i neke druge bibliografske jedinice, pa i, primjerice iz Engleske, Austrije ili Švedske. Kad kažem 'u međuvremenu', hoću naime reći da ovu knjigu nastavljam i dalje pisati, jer ovakva se knjiga piše cijeli život, ovakva se knjiga ne može završiti. A baš ovu, objavljenu verziju, pisao sam 24 mjeseca. Ipak je tu 395 kartica teksta u preko 70 poglavlja. A da ovu knjigu pišem sav svoj intelektualno svjesni život, podsjetit ću vas da sam prvi put o Varešu pisao u Kolektivu 1976. godine, kako piše u mojoj dokumentaciji, a kad sam htio nastaviti rekli su mi: 'Dosta, nemoj više'. Možda je i tu jedan od odgovora

Željko Ivanković i Mario Mirčić

IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ 12

zašto Vareš nije dobio monografiju ni 1966., ni 1969., ni 1978. Naprosto su neki rekli: 'Ne, ipak nećemo, nismo to baš tako zamišljali'. Ta kronika koja je tada trebala biti pisana, da je napisana, vjerojatno bi bila dobra, ali ona ne bi bila sveobuhvatna, jer za neke bi segmente povijesti rekli: 'Nemoj njih' ili 'nemoj o tome'. Mi smo ovdje doista išli napisati sve ono što je relevantno: od crkve u Dabravinama i Zvjezdangrada do Bobovca, od džamije na Karićima do starog mosta, od stare crkve do željezare, od prirodnih bogatstava do društvenih mijena, od Divkovića i Lastrića do jezika... Da, neobično mi je drago da me dragi kolega i prijatelj (fra Stjepan Duvnjak) demantirao, jer sam se ja 'ubio' raspitujući se po Bosni i Hercegovini za pojmove zobika, tamina, upina i sl., ali ovaj je njegov demanti samo dokaz više da Vareš i Kraljeva Sutjeska pripadaju istom kulturnom i civilizacijskom krugu, te da izvan tih prostora nitko ne zna što te riječi znače. Kad kažem da ovu knjigu pišem cijeli svoj intelektualno svjesni život, to znači mnogo više od 40 godina, to znači i da sam morao konzultirati nebrojenu literaturu, a da je to tako vidljivo je iz gotovo svih mojih knjiga. Podsjećam da sam 1990. godine objavio knjigu priča Zvjezdangrad. Moj prijatelj Josip Klarić je tada govorio da sam, kao pisac, izmislio ono sa Zvjezdangradom, da on ne postoji, a sad je, otkako je otkrio Zvjezdangrad, sav radostan i dijeli sa mnom tu novootkrivenu istinu. Taj je moj Zvjezdangrad izišao u međuvremenu u pet izdanja. Onda sam, da preskočim neke druge knjige koje se također tiču Vareša, pisao veliki esej o piscima franjevcima vareškog kraja. Ovdje nazočni Čedo Jelić je u povodu 25 godina mog književnog rada napravio moje Vareške priče. Spomenut je i roman Rat i sjećanje. Zašto sve ovo spominjem? Zato što tih priča nema, nema tog romana, nema tih eseja bez trajnog bavljenja nečim. Ne možete preko noći nešto uraditi, odlučiti ići se baviti nečim ako dugo, rekao bih trajno, niste u tome. Ja sam fizički dugo izvan Vareša, ali sam intelektualno, mentalno i emocionalno trajno u Varešu, a ako baš hoćete, i fizički sam često bio u Varešu. Mladenko Marijanović je spomenuo koliko smo, radeći na ovoj knjizi, bili i fizički nazočni u gotovo svim dijelovima vareške okolice.

ORGANIZIRAMO:

IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ BROJ 296

KOLOVOZ 2019.

Stjepan Duvnjak i Mladenko Marijanović

Radeći ovu knjigu – a nakon Rata i sjećanja mislio sam da nikad više neću napisati nijedan roman – došao sam do iznimno dragocjenih stvari, pa je ova monografija učinila da sam napisao i svoj novi roman In illo tempore koji je dosad moj najvareškiji roman. I sad o monografiji. Ovdje je spomenuto da je priča o njoj počela s proljeća 2015., a ja imam zapisano da smo 13. 6. 2015. na 'Mrestilištu' bili Mladenko Marijanović, Mario Mirčić i Anto Markotić, kad smo to, na neki način i verificirali i do kraja ozvaničili, a poslije smo se, 12. 8. 2016., našli Mladen Divković, Mladenko Marijanović, Mario Mirčić, Goran Mijatović i ja da dogovorimo detalje vezane za produkciju. Svaki put sam u našim susretima naglašavao da ne mogu pristupiti pisanju ove knjige dok ne završim roman Rat i sjećanje. Kad sam ga završio (krajem veljače 2016.) sjeo sam i počeo pisati ono što danas ovdje promoviramo. Dakako, nalazili smo se mi često i dogovarali i financijski aspekt projekta, jer ovakav je projekt iznimno skup. No, nažalost, nitko nam nije pomagao osim ovdje spomenutih ljudi iz Izdavačkog savjeta. Nikoga to – nevjerojatno je, ali istinito – nije zanimalo. Tako to obično biva sa svim kreativnim ljudima... Dok su živi nikome nisu važni, a kad umru onda im daju neku malu uličicu s dvije kuće i misle da su ispunili svoj dug... Dug prema kome? Ja se iskreno nadam da će ova knjiga ovih dana biti prodana pa ćemo mi biti u

stanju vratiti neke dugove koje smo stvorili ovim projektom. Dakle, osim spomenutih ljudi, nitko nam nije pomogao, ali evo knjiga je – i unatoč jasnim i očitim bojkotima – izašla. Tu je. U najreprezentativnijem mogućem obliku. Meni je drago i osobito mi laska kad ljudi govore da je ovo spomenik, jer ovo je uistinu spomenik i bio bih beskrajno sretan da sam mogao intelektualno odrastati uz ovakvu knjigu, kao što se iskreno nadam da će generacije koje dolaze rasti uz ovu knjigu i u njoj prepoznavati jedan grad koji više ne postoji. Da se razumijemo, može neki budući Vareš biti i deset puta bolji od ovog, a svakako će biti drukčiji, međutim onaj Vareš, dakle ovaj Vareš iz knjige, naša je generacija bila dužna sačuvati od zaborava. U tom smislu mogu reći da smo okupili jedan, sportskim rječnikom rečeno, dream team, a budući da sam navijač Barcelone, reći ću – okupili smo Barcelonu. Okupili smo najjači tim ljudi i morali smo pobijediti. Trajalo je to malo dulje nego što smo možda svi očekivali, ali smo napravili knjigu na koju sam ja kao autor, a vjerujem i svi akteri u ovom projektu, ponosni u svakom smislu. Trenutno možda ponajviše u vizualnom. U onome što je uradio Mladen Divković. Naravno, te knjige nema, u svim segmentima, bez onoga što je uradila Jelena Jurić u redaktorskom, lektorskom i korektorskom dijelu. Te knjige nema bez svih fotografija Mladenka Marijanovića, te knjige nema bez Mla-

AMI

KOLOVOZ 2019.

BROJ 296

denkovog i moga hodanja terenom, nema bez prikupljanja materijala po muzejima, arhivima, vareškom okolicom... No, sad je tu, mi smo jedno poglavlje zatvorili iza sebe i iskreno se nadam da će ova knjiga unatoč svim povijesnim i političkim diskontinuitetima koje je naš prostor živio, prostor Bosne i Hercegovine pa i Vareša, zapravo pokazati da unatoč svemu tome postoji kontinuitet tradicije, vareške tradicije. A tradicija je, kako kaže američki pisac Williams, civilizacija. Malo je sredina koje mogu reći da imaju ili da su u stanju napraviti ovakvu knjigu. Ne zato što smo je mi napravili nego zato što im nedostaje potka, supstanca od koje bi napravili ovako reprezentativnu knjigu. Zato se iskreno nadam da ćete je čitati, a čitajte je s radošću, onako kako je čitaju prvi čitatelji, a o čemu svjedoče prvi glasovi koji dopiru do mene. Naime, već spomenuti američki pisac kaže: 'Čitanje bez radosti je glupo'. Ja se nadam da ćemo uživati čitajući ovu knjigu na bilo kojoj stranici je otvorili, da ćemo joj se opetovano vraćati i da će ona biti ono što reče fra Stjepan Duvnjak – naš vademekum, naš Od' uzame. S vama želim podijeliti i ovo, jer ovo nije kraj priče. Ovu sam knjigu nekoć mislio pisati kad jednom odem u mirovinu, ali je evo ispalo da je njezin izlazak sad poklon meni za odlazak u mirovinu za nekoliko dana. Ipak, kao što rekoh, nastavljam raditi na ovoj knjizi, na nekom novom, dopunjenom, proširenom izdanju. Ona je već danas u rukopisu barem za 35 kartica teksta opširnija, a sa svim dodacima koji će se unutra naći veća je za 150 stranica. Knjiga koja je pred nama temelj je poslije kojeg će, štogod tko bude radio, biti puno lakše. I puno teže. Lakše jer je lakše ići već utabanom stazom, a teže jer će je trebati nadmašivati... Hvala vam što ste došli u ovolikom broju i što smo s vama večeras mogli podijeliti ovu priču, ovu promociju. Iskreno se nadam da ćemo se sresti uskoro u povodu 300-tog broja Bobovca jer, vjerujte, 300 brojeva jednog lista u ovakvim uvjetima i u ovakvom ambijentu jedan je veliki, grandiozni spomenik kulturi i pismenosti vareškog kraja... Nastavak priče koja traje i traje." (fotografije: Andrea Nikolić)

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 13

PROSLAVA BOROVIČKOG PATRONA

Slika Požeblja na blagdan Preobraženja 2019.

Zar može svečanije...

vogodišnja proslava patrona župe Borovica, Preobraženja Gospodinova (6. kolovoza), iako bez popratnih vjerskih događaja i svečanosti poput mladih misa koje se ondje događaju neobično često, svejedno je nadmašila sva očekivanja. U Borovicu je na središnje misno slavlje u povodu patrona došlo čak 26 svećenika, a dočekao ih je don Ivan Butum, posljednji put u svom mandatu, te među njima i svog nasljednika koji će preuzeti župu – vlč. Vladu Vrepca. Predvodnik misnog slavlja bio je vlč. dr. Anto Ćosić, župnik u Brezi i dekan Sutješkog dekanata. Časnih sestara, kao i uvijek, barem desetak, a vjernika iz drugih krajeva Vareša i okolice također zapažen broj, i zapravo je

sav taj odziv vjernika i duhovnih zvanja utoliko začudniji što je borovička župa i napose crkva na kraju svih putova, visoko u gori i svakako jedna od župa na najvećoj nadmorskoj visini u BiH. Uz takav skup nije teško zaključiti kakav je vjerski ugođaj toga dana bio. Borovica je i ovoga puta imala posebne goste; novoimenovanog hrvatskog veleposlanika u BiH Ivana Sabolića sa suprugom. Borovička dvorišta pokošena, a pred obnovljenim kućama nakrcano modernih automobila s registarskim oznakama iz Hrvatske, Austrije, Njemačke, Švicarske... I pored toga na brijegu oko crkve vozila više nego ikad prije, parkiranje se sve više približava crkvi. Kod crkve je i golem ša-

U čast poljske svetice V. Ruf

nicijativa HKD "Napredak" i njezinih dvaju podružnica – zagrebačke i vareške – da se sv. Jadvigu Jagelonsku, srednjovjekovnu poljsko-litavsku kraljicu približi korijenima, odnosno Hrvatima i katolicima u BiH, već četvrtu godinu nailazi na plodno tlo, pa se tako i ove godine, 28. srpnja, a sve u svojevrsnom timelineu obilježavanja patrona borovičke župe, održala sveta misa za gorenavedenu sveticu bobovačkih korijena, koju je predvodio pater Artur Makara, inače Poljak koji djeluje u Kutini. Iza toga angažmana stajao je Mladen Miletović, podrijetlom iz Vareša koji je cijelu aktivnost pokrenuo, usmjeravao i organizirao uz konzultativnu suradnju s upravom Napretkove podružnice u Zagrebu, a uz njega su misnom slavlju nazo-

čili i mr. sc. Andrija Lovrić, profesor povijesti i filozofije, koji je održao više predavanja na temu života svetice u Zagrebu i Varešu te delegacija Udruženja Poljaka i prijatelja "Mak" iz Gradiške s predsjednicom Marijom Buganik-Pranjić. A tko je bila sv. Jadviga Jagelonska i po čemu je ona značajna – o tome smo pisali u ranijim izvješćima iz proteklih godina i tko se želi podsjetiti lako to može učiniti. Poslije svete mise održan je prigodni domjenak. Miletović je istaknuo da je to bio "poseban dan, ne samo za Borovicu nego i za Kraljevu Sutjesku i Vareš, jer se sv. Jadviga vratila kući – u mislima, molitvama i štovanjima, jer iako se ona rodila u Mađarskoj a u Poljskoj je živjela i umrla, njeni su korijeni ovdje." Ciljevi koje je Miletović zacrtao su ambiciozni, a to su: posjet Krakowu (katedrali na Wawelu gdje je sahranjena sv. Jadviga) i Bobovcu, BROJ 296

tor, ali svejedno premalen da svi nađu utočišta u hladu. Kolo se igra po zvizdanu, a traje po 15-ak minuta. Zabavljači su bili iz benda koji nosi naziv "Spomenar". I sve se to skupa na kraju sklopi kao spomenar jer u Borovici nakon desetak dana intenzivnog življenja ostane tek 35 domicilnih. Mada se u novije vrijeme na bušotinama iznad sela para-lelno odvija život istraživača rudnih nala-zišta. Iseljeni Borovičani tijekom boravka u svom kraju prisutni su i na misama uoči patrona, kao i na onoj dan kasnije u zasel-ku Borovičke njive. Od sporta, zabave se odbojkom i odigraju nogometni turnir. A kad odu, Zavičajna zajednica Borovičana nastavi ih na drugim mjestima okupljati i podsjećati na osjećaj pomaganja rodnom selu i infrastrukturi koju treba održavati. Pa, do ponovnog viđenja na Požeblju... M. M. izrada i postavljanje kipa sv. Jadvige u Borovici koji bi bio okrenut Bobovcu kao simbolu srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva i promocija ovog malo poznatog povijesnog fakta (da je Jadviga bobovačkih korijena). Gospođa Marija Buganik-Pranjić inače je osnivačica i predsjednica Udruženja Poljaka i prijatelja "Mak" iz Gradiške (RS), koja je u kratkoj izjavi za "Bobovac" poentirala važnost sv. Jadvige, predstavila život poljske manjine u BiH i udruženja koje već deset godina njeguje kulturnu tradiciju Poljaka, stanovnika Bosne i Hercegovine već 125 godina. "Već neko vrijeme planiramo posjetiti Borovicu i Bobovac i iznimno smo obradovani pozivom gosp. Mladena Miletovića da to ovoga puta i ostvarimo. Nažalost, ovaj put moglo je doći samo nekoliko članova, ali naredni put ćemo se potruditi da dođemo u većem broju jer je naš interes i cilj obilježavati sve bitne vjerske i državne praznike poljskog naroda", kazala je ona. KOLOVOZ 2019.

IN MEMORIAM

SAMOJKO MARKOVIĆ

Dana 17. srpnja navršilo se 20 godina otkako je preminuo naš dragi

(5.XI.1936. – 8.VI.2018.) Navršila se tužna godina od kada si nas zauvijek napustio... godina puna boli i tuge i nevjerice da ne čujemo tvoje korake, tvoj smijeh i tvoj glas. Ali tvoj plemeniti lik i tvoje srce će zauvijek živjeti u nama. Vječno ćeš biti s nama i pred nama u svakoj našoj viziji , u svakom našem pogledu i osmjehu... bio si i ostao nepresušna inspiracija i izvor života svakoga od nas. Supruga Borka, sinovi Predrag i Nenad, kćerka Sanja, nevjeste Nedžida i Ankica, zet Scott i unučad Sonja, Darin, Daniel i Veronica

ANTO DIVKOVIĆ (30.X.1939. – 17.VII.1999.) Postoji nešto što ne može umrijeti, a to su ljubav i sjećanje. Uvijek ćemo te nositi u srcu i čuvati od zaborava. Počivao u miru! Supruga Anđa i sinovi s obiteljima

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM PETAR KLARIĆ

MAKSIM JOVIĆ

(1.VI.1926. – 30.VII.1994.)

(1932. – 1991.)

STEVO JOVIĆ (1962. – 2018.) Kao što ljubav ne prestaje odlaskom, tako ni sjećanje nikada ne blijedi. Ostat ćete zauvijek u našim mislima i srcima. Počivali u miru! Familije Jović i Bogeljić

TUŽNO SJEĆANJE

BISERKA KLARIĆ rođ. Stipić (1.II.1932. – 18.VI.2014.) Vrijeme prolazi, a mi s ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na Vas. Kćerke Helja i Alma, zet Drago, unučad Lidija i Nikola

IN MEMORIAM

(28.VII.2014. – 28.VII.2019.) Dana 28. srpnja navršilo se pet godina otkako nije s nama naš voljeni suprug, otac, svekar i djed

PERO ILIČIĆ Mirka

VINKO GRABOVAC (3.VIII.2015. – 3.VIII.2019.) Sjećamo te se s ljubavlju. Počivaj u miru Božjem!

Počivao u miru! Tvoji najdraži: Katarina, Franjo, Josip, Violeta i Patricija

Obitelj Grabovac

IN MEMORIAM

Dana 5. kolovoza navršilo se osam godina od smrti naše drage

NENAD KALAS

KRISTINE ZLOVIĆ rođ. Varoščić

(1950. – 2015.)

(1933. – 2011.) Vrijeme prolazi, ali uspomene na tvoju dobrotu i dragi lik ostaju živjeti u nama. Počivaj u miru!

S ponosom i ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe. Život se nastavlja, ali bez tebe nikada neće biti isti. Obitelj Kalas

Djeca Smiljka, Matilda i Mišo, unučad Sanja, Goran, Tanja, Lana i Errol, nevjesta Dina, zet Milan

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM JASENKA ČUPKA

(6.VIII.1994. – 6.VIII.2019.) Dana 6. kolovoza navršilo se 25 godina od smrti našeg dragog

FILIPA JOZELJIĆA Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe ostaje u nama. Počivaj u miru! Supruga Anđa i sinovi Dragan i Zoran s obiteljima KOLOVOZ 2019.

BROJ 296

(20.III.1953. – 9.VIII.2016.) "Znam da sa neba motriš na nas... znam da si tu negdje... i snagu nam pružaš. Osjetim ponekad miris tvoj... kao da mi ruku daješ da vodim život svoj. Znam da si tu negdje... duboko u srcima djece svoje... jer svatko od nas nosi dio duše tvoje."

IN MEMORIAM SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE BERNARDA KOLAKOVIĆ rođ. Prskalo

Na naše drage

IVU PETROVIĆA (1931. – 1995.)

(1943. – 2006.)

BERNARDICU PETROVIĆ

PERO KOLAKOVIĆ

(1937. – 2018.) Hvala vam za svu dobrotu kojom ste nas nesebično darivali. S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na vas. Počivajte u miru Božjem! Vaši najmiliji

(1935. – 2012.) Postoji nešto što nikada umrijeti neće, a to je ljubav, radost i sjećanje na vas. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji

IN MEMORIAM ANTO ILIĆ

IN MEMORIAM

(21.IV.1934. – 15.XII.2013.)

(29.IX.1928. – 10.X.1993.)

MIJO BARKIĆ

KATA ILIĆ

JANJA BARKIĆ

(9.II.1933. – 6.VIII.2014.)

(12.VII.1928. – 10.VIII.2013.)

Uvijek ćete živjeti u našim srcima i mislima. Počivajte u miru Božjem! Vaša djeca

Voljeni ne umiru, vi živite vječno u našim srcima. Vaša zahvalna djeca

IN MEMORIAM

SJEĆANJE

Dana 9. 8. navršila se godina dana otkako je preminula naša draga

Navršila se godina dana otkako nije s nama naša draga

ANA DODIK (1940. – 2018.) Ako je smrt ugasila svjetlo života, nikada neće ugasiti snagu ljubavi i sjećanja na tebe, draga moja mama. Neka te anđeli čuvaju! Kćerka Dijana s porodicom

(25.XI.1949. – 13.VIII.2018.) Bol i tuga za tobom neće nikada izblijediti. Silno nam nedostaješ. Volimo te zauvijek. Tvoji najmiliji

IN MEMORIAM

Dana 15. kolovoza navršilo se 50 godina otkako je preminuo naš dragi

Dana 16. kolovoza navršavaju se četiri godine od smrti mog supruga

MARKA ŠIMIČEVIĆA

DRAGO ĆORIĆ – ĆORINA (15.VIII.1969. – 15.VIII.2019.) Počivao u miru Božjem! S ljubavlju i poštovanjem, obitelj i rodbina

IN MEMORIAM

(25.V.1957. – 16.VIII.2015.) Ljubav ne prestaje odlaskom niti sjećanja blijede vremenom. Počivao u miru Božjem! Tvoja supruga Dragica

U SPOMEN Navršava se 30 godina od smrti naše drage

MLADENKA VIDOVIĆ

JANJE MILIĆEVIĆ rođ. Jarčević

(9.VIII.1953. – 17.VIII.2012.) Smrt je jača od života, ali nije od ljubavi i sjećanja na tebe. Počivaj u miru!

(20.VIII.1989. – 20.VIII.2019.) S ponosom i ljubavlju čuvamo uspomene na tebe. Počivala u miru! Tvoji najmiliji

Dragica

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE Na voljenog supruga i oca

ILIJA MALBAŠIĆ

MIHOVILA DODIKA Joze

(1940. – 2016.) U srcu te nosimo, u mislima čuvamo. Počivaj u miru Božjem! Tvoji ožalošćeni: supruga Jelena, sin Jasenko, nevjesta Sanja, unuci Ivan i Mario

NADA ČABRAJIĆ rođ. Kevešević

BROJ 296

(23.VIII.1993. – 23.VIII.2019.) S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na tebe, tvoje riječi i tvoja djela. Počivaj u miru! Tvoji: supruga Genoveva, kćeri Dinka, Marina i Ljilja s obiteljima KOLOVOZ 2019.

SJEĆANJE

(23.VIII.2014. – 23.VIII.2019.) Navršava se pet godina otkako je preminuo naš dragi

(23.VIII.2017. – 23.VIII.2019.) Dana 23. kolovoza navršit će se dvije godine otkako je preminuo naš dragi suprug, otac, brat, djed i pradjed

ZORAN STJEPANOVIĆ

IVO NIKOLIĆ

Zauvijek ćeš ostati u našim srcima i mislima. Počivao u miru Božjem!

Počivao u miru Božjem! Supruga, sinovi, kćeri, sestre, unučad, praunuka, snahe i zetovi

Tvoji najmiliji

IN MEMORIAM

SJEĆANJE Na moje drage roditelje i braću

TEREZIJA I FERDINAND MIRČIĆ Previše je tuge, a premalo riječi da vam kažemo koliko vas volimo i koliko nam nedostajete. Zauvijek ste nas zadužili svojom nesebičnošću, ljubavlju i brigom za nas. S ljubavlju i zahvalnošću čuvamo uspomenu na vas. Počivali u miru!

MATO DODIK ZORKA DODIK VLADO DODIK (1901. – 1944.)

(1908. – 1988.)

(1926. – 1951.)

Svjetlana i Vedrana, Matea, Marko, Elena, Gloria, Gogo, Mateo, Toni i Goran

SJEĆANJE Na dragog

TVRTKO DODIK ŠIMO DODIK RUDOLF DODIK (1933. – 2002.)

ANTALA MUNDLOCH

(1936. – 2008.)

(1937. – 2005.)

(1914. – 1987.) Tvoja dobrota te nikada neće izbrisati iz naših sjećanja.

Zaborav – ne, ne postoji. Jedino kada i ja umrem.

Tvoja Bora

Vaša Borka

SJEĆANJE

IN MEMORIAM

na drage roditelje

LENKA I KARLO ČULJAK Mnogo je lijepih uspomena ostalo da vas vječno pamtimo, s ponosom o vama govorimo i nikad vas ne zaboravimo. Počivali u miru! Vaša djeca s obiteljima

IRENA ĆURČIĆ

IN MEMORIAM dipl. ing. VLADIMIR PEJČINOVIĆ

DUNJA ANDRIJEVIĆ rođ. Ćurčić

(1.III.1927. – 26.VIII.2017.)

dr. sc. MIRA PEJČINOVIĆ rođ. Dujmović

Zauvijek ostajete u našim srcima.

(2.X.1933. – 29.XII.2017.) Počivali u miru Božjem! Sretni smo i ponosni što smo vas imali, a tužni što niste više s nama. Vaši sinovi Branimir, Dinko i Tomislav KOLOVOZ 2019.

ZDENKO ĆURČIĆ

Počivali u miru! Obitelj Ćurčić: Darko, Kaća, Zlata i Mena

BROJ 296

IN MEMORIAM IN MEMORIAM

U SPOMEN

Dana 26. kolovoza navršit će se četiri godine od smrti naše drage

Dana 26. kolovoza navršit će se dvije godine bez našeg voljenog

MARIJE PAVLIĆ rođ. Vidović

SLOBODANA BABIĆA

(1933. – 2015.) Čuvamo te u našim srcima i mislima. Počivala u miru Božjem!

(4.XI.1947. – 26.VIII.2017.) Dragi naš Bobo, ljubav i sjećanje na tebe ostaju u našim srcima i mislima. Počivao u miru! Supruga Zdenka, sin Deni, nevjesta Kathryn

Tvoja obitelj

IN MEMORIAM

ANICA KEVEŠEVIĆ

IVO PILJIĆ

(23.VIII.2009. – 23.VIII.2019.)

(8.VI.2014. – 8.VI.2019.)

ZDRAVKO KEVEŠEVIĆ

ANA PILJIĆ rođ. Lekić

(24.IX.1979. – 24.IX.2019.)

(1.IX.2014. – 1.1X.2019.)

Dragi roditelji, postoji nešto što nikad umrijeti neće, a to je ljubav i radost sjećanja na vas. Počivajte u miru! Vaša djeca s obiteljima

Uvijek ste u našim srcima i mislima. Počivali u miru! Kćeri s obiteljima

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(17.VIII.1994. – 17.VIII.2019.)

Na našeg dragog

Navršava se 25 godina otkako nije s nama naš dragi

ILIJU BARIŠIĆA

ILIJA MUTIĆ EČKER Vrijeme prolazi, ali sjećanja ostaju. Počivao u miru! Tvoji najmiliji: supruga Janja, sinovi Ivo, Florijan i Eugen s obitelji

POSLJEDNJI POZDRAV Našem velikom i dragom prijatelju

(2012. – 2019.) Hvala ti za neizmjernu ljubav i dobrotu koju si nam darivao. Ostat ćeš vječno voljen i nezaboravljen. Počivaj u miru Božjem! Supruga Ana i kćerke

MLADENU ZLOVIĆU (1955. – 2019.) od Dade i Damira Kasapovića

IZ DIJAKOVE RIZNICE

ubota. Uočnica nedilji 27. listopada 2018. Osamdeset mi je godina i jedan mjesec. A dan k'o dan. On ima svoj broj i ime. Nemaju dva ista po onomu što dani nama jesu, a ni ne znamo tu svezu. Jedan dan samo dođe u životu kad se tako srodimo sa svime, k'o da smo i sami ta nerazumljiva nam vječnost. Toga dana sve kruži oko nas i mi kružimo oko sebe i Svijeta i čini nam se mi smo to Sve. Sve je to poradi nas. Dođe takav dan. Netko ga shvati, netko ne. Ma to ništa ne mijenja. Drugi dan već ne poznajemo ni sebe ni taj dan. Vratimo se. Tako nešto dumam, što rek'o susjed Stanko Kokor, a ništa zdumati. Da ga ima, rekao bih mu što pišem i on bi se smijao. Finka je stvarno bila lijepa. Fina! A nama bilo 14 i 15. On već položio za tesara, a ja studiram nižu realnu gimnaziju u oblacima iz kojih se neću vratiti – rekla mi je mati Filomena. Ni za što se ti nećeš uhvatiti – kukala je – vjetrovi će te nositi ovim svijetom k'o list starih novina (koje bi cijele pročitaj Stanko, a ništa pametniji

Stani, Stanko Tvrtko Gavran nije postao). Lijepa Finka je tada imala 13 i bila lijepa k'o ono pače iz Andersenove bajke. Ona je zapristajala za nama kad bi Mato Kokor izađi svirati harmoniku kraj kuća Ljevaka Ive i Marije Anine. A Ana Marijina uzdisala k'o kovački mijeh Marka kovača za kojim se znojio Jozo Ljevak – šegrt i svirač na violini. "S Titom u nove pobjede" – valjalo je vikati i mi smo vikali i psovali bez glasa k'o kiridžija Ivan Dusper za sipljivom kobilom imenom Beba. Stanko je gurao Finku meni, ja njemu, sve dok se nije k'o ružno pače pretvorila u prelijepog labuda i mahala nam s oblaka čežnje, ljubavi i ljubomore. Sad došlo valja vikati: "Sa Željkom Komšićem u nove pobjede". I viču!? Oni što su ga podmetnuli k'o ružno pače i oni kojima je podmetnut. Jedno je Andersenova bajka, drugo je BiH. BROJ 296

Lijepa Finka se bogato udala neđe na more, a Stanko sretno proživio s Anđom Marijančevića. Spop'o me dan. Ne onaj lijepi k'o san što se jednom u životu dogodi. Ane Marijine mačak pojeo piliće u Mijatke, žene Joze Kokora, Stankova oca. Bi li ti mogao ubiti mačku? – pita Alfonzo Mrlja Jozu. Ne bih na mrava stao – veli Jozo – al' bih mačku Ane Marijine zavrnuo vrat k'o piletu. Nema pravila bez izuzetka – što rekli stari Rimljani. Svejedno što je Ana Marijina namirila štetu, Jozo mačku nije oprostio. Na Anu Marijinu nije se ljutio. Dapače. Niz ulicu je tekao život lijeno i sigurno, k'o Stavnja kad ljeti samo što ne presuši. Što te nema, dane, ljepšega od drugih? I ovaj je danas sreća. I povijest ga neće obilježiti, nek' je meni osamdeset i mjesec. Treba i vidjeti, ne samo otvoriti oči. K'o što nismo onda Stanko i ja. I to smo tajili jedan od drugog i od drugih. A lijepa Finka nikada ni razglednicu s mora ne posla.

KOLOVOZ 2019.

IZ STARIH ALBUMA

Jedna radna i jedna paradna… Gornja je fotografija iz vremena između dva svjetska rata, na njoj graditelji mosta negdje u vareškoj okolici. Druga fotografija spada u rana desetljeća iza Drugog svjetskog rata, dok su još vareške ulice bile pokockane, konji na kaldrmi ostavljali svog prolaska trag, ali dame i gospoda znali se izdići iznad toga. A po tarabama neki su još tada, kako se čini, pisali grafite. Šteta – nečitljive.

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

KOLOVOZ 2019.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 700 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 296

TURISTIČKA RAZGLEDNICA VAREŠA

Priredio M. Marijanović

Kuju dobro, a peku još bolje Jednom riječju Oćevija. Većina je kockica već tu. Selo onako po bosanski, kroza nj rječica sa slapom, na njoj kovačnice koje ne staju a kamoli da nestaju, kuju se ručno peke i u njima znalački peče, iznad sela izletište s termalnim vrelom, na njemu manifestacija koja sve to uvezuje – pekijada. Ali pekijada je jednom godišnje. Premalo za ono koliko ovo selo ima ponuditi. Kockice koje nedostaju: još komad asfaltne ceste, možda iluminacija vodopada i kakva metalna instalacija u slavu kovača i kovanja negdje kod glavnog raskrižja u selu, i moguće neka etnokuća za počastiti se, pa i prespavati. U njoj pak i mini muzej sa suvenirima, i svakako prikazom povijesti sela i znamenitih ljudi koje ono dade Bosni. Jer Oćevija ima što pokazati i na našem je području po prirodi stvari turistički najkompletnija destinacija. Samo joj nedostaje ugostiteljski damar. Raditi, kovati, svašta spravljati, tu i tamo prodavati, a tek ugošćavati onako od sebe i nasmijati se zdravo – to tamo znadu bez premca. Još uvijek je besplatna i demonstracija kovanja. I zato ostave goste začuđene: pa gdje to još ima. Ima, kako nema, u etno-krajputaša koji nekih šupa sklepaju, drangulija uz njih prislone, pilad okreću, "domaće" povrće iz uvoza poture, zamašćene ruke o kecelju otaru i to ipak prodaju...