LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXV. • BROJ 297 • RUJAN 2019. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
ISSN 1512-813X
9 771 512 81 300 6
UVODNIK
B
osna i Hercegovina već 11 mjeseci nije implementirala rezultate prošlogodišnjih parlamentarnih izbora. Istina, u svoje su kabinete ušli, rukom preko uglancana mahagonija prešli i zatim u raskošne fotelje svoje stražnjice skrasili novoizabrani članovi Predsjedništva, ali njih se trojica otad glože i natežu, blokiraju nastavak uspostave vlasti koja treba krenuti od imenovanja mandatara za novi saziv Vijeća ministara (a ono je ekvivalent državnoj Vladi). Povjerenik Europske unije za politiku susjedstva i pregovore o proširenju Johannes Hahn pozvao ih je da budu vjerodostojni (a njima baš stalo do nečeg što su izgubili davnih dana), jer sami su si postavili rok do početka rujna koji naravno nisu ispoštovali. Hahn je to učinio putem svog profila na twitteru, što je pogotovu "obvezujuće" za predsjedničku trojku. Uspostava Vijeća ministara BiH zapela je zbog proturječnih stajališta vodećih bošnjačkih i srpskih stranaka o predaji dokumenta Godišnjeg nacionalnog programa (ANP) NATO savezu u kojemu se definiraju buduće civilne i vojne reforme. Vodeća srpska stranka SNSD tome se protivi, dok bošnjačke stranke SDA i Demokratska fronta predaju toga dokumenta postavljaju preduvjetom za imenovanje mandatara za novi saziv Vijeća ministara koji treba doći iz redova Dodikove stranke. Hrvatske stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora pozivaju na ubrzavanje uspostave vlasti, ali i nastavak euroatlantskog puta zemlje. Član Predsjedništva iz reda srpskog naroda Milorad Dodik ne samo da ne želi diskutirati o tom ANP-u nego ide korak dalje i najavljuje da će Republika Srpska "povući suglasnost na sporazum o Oružanim snagama BiH i time riješiti pitanje NATO-a ukoliko bošnjačka strana nastavi da inzistira na Godišnjem nacionalnom programu za NATO kao uvjetu za formiranje Vijeća ministara". Najavio je i povlačenje iz sporazuma o indirektnim porezima i formiranje "svoje" (entitetske) službe za poreze umjesto Uprave za indirektno oporezivanje BiH i još zaprijetio kako će tražiti da se u Narodnoj Skupštini RS-a razmotri svrha i drugih nadležnosti koje su od završetka rata prenesene na državu BiH među kojima su Ministarstvo odbrane, Ministarstvo pravde, Ministarstvo sigurnosti (uključujući državne sigurnosne agencije), Sud i Tužiteljstvo BiH.
IZME\U DVA BROJA To bi, kad bi se obistinilo, prema mišljenju analitičara značilo povratak stanju neposredno nakon završetka rata u BiH i anuliralo gotovo sve reformske procese u ovoj zemlji postignute uz asistenciju međunarodne zajednice (visokih predstavnika), posebno Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Za Dodika je, međutim, to povratak "izvornom Daytonskom sporazumu". Činjenica je da su Komšić i Izetbegović (mnogi će izigrani hrvatski birači kazati – dva bošnjačka člana Predsjedništva BiH) udarili na zid. Nije ni njihova politika čista, daleko od toga, i utoliko više iritira što je pokušavaju prodati kao časnu i svima dobru, dok je Dodik onaj koji sa svojim ciljevima ide drsko i "u glavu". Nažalost, zemlja je ostala bez ikoga tko bi se nametnuo svojom karizmom pa im lijepo kazao: ohladite malo, vidite li kud ovo vodi, imate li vi uopće širu sliku...? Trenutno su, naime, zbog Dodikove blokade Predsjedništva BiH i nerada Parlamentarne skupštine BiH blokirani financijski sporazumi vrijedni oko 1,9 milijardi KM. Do te se silne brojke dođe kada se saberu sporazumi o kojima se još nije izjasnilo Predsjedništvo BiH i sporazumi koje nije ratificirala Parlamentarna skupština BiH, a koje je Vijeće ministara BiH u skladu sa zakonskim ovlastima dostavilo na razmatranje. Vijeće ministara, ispostavlja se, jedino je koje nešto radi i punovažno odlučuje u starom sazivu, a u Parla-
IZ ŽUPNIH MATICA VAREŠ
Umrli: Šimo Čović (1939.), Bernardica Šimičević rođ. Brkić (1932.), Drago Ilić Gvozdenović (1936.).
Naslovnica: Cvjetni vrt Smiljke Petrović (foto – M. Marijanović)
2
BROJ 297
mentarnoj skupštini BiH koja je u blokadi uredno se primaju plaće i sve ostale naknade za potpuni nerad. Financijski sporazumi s međunarodnim institucijama odnose se na projekte izgradnje nekoliko dionica autocesta u BiH, projekte energetske učinkovitosti i zbrinjavanja otpada, i sve je to u potpunom zastoju zahvaljujući njima kojima dobro idu banketi i polaganja vijenaca o obljetnicama. Pa se pitaj, o zemljo, što ti mladi odlaze u razvijeni svijet kojemu treba jeftine radne snage za niže poslove (eufemizam za to je: deficitarna zanimanja). Što će tek biti kad Njemačka radnicima izvan EU-a od 1. siječnja 2020. širom otvori vrata... Već sad domaći poslodavci ne mogu naći ni čestitog vozača, a kamoli majstora nekog zanata. A kad uruše sistem do kraja tko će onda zaraditi plaću našim sirotim parlamentarcima. Blago onom tko je i dalje bezbrižan i tko ne vidi u našem društvu ništa sporno pa veli "ne daj, Bože, gore", a s boljim se i ne misli opterećivati. Pomireni s filozofijom "dan i komad" i jesmo prikladniji za vremena kad se živjelo isključivo od flore i faune.
OBAVIJEST U povodu blagdana sv. Mihovila, dana 29. rujna 2019. nakon pučke mise, svima koji i dalje nastoje pribaviti primjerak za sebe ili nekog svog, fotomonografija "Vareš i vareški kraj kroz stoljeća" bit će dostupna na štandu u crkvenom dvorištu po promotivnoj cijeni od 100 KM. Izdavač
ZAHVALA Naš sugrađanin Vlatko Kokor preko svojih prijatelja u Nizozemskoj osigurao je Pučkoj kuhinji u Varešu donacije za 2018. i 2019. godinu u ukupnom iznosu od 1.000 KM. Pučka kuhinja od srca zahvaljuje!
DONACIJE ZA "BOBOVAC" B. V., Njemačka – 10 €, Jasna Švarc, USA – 25 KM, N. N., Nizozemska – 50 KM, Tomo Lučić, Vareš – 20 KM, Ivo Delić, Njemačka – 50 KM, dr. Anto Jelić, Vareš – 30 KM, Matilda Kalas, USA – 130 KM, Dragan Dodik, USA – 200 USD, Bartol Barkić, Njemačka – 50 KM, Zrinka Jotić, Nizozemska – 30 KM, Nenad Josipović, Kanada – 140 KM, Dragica i Branko Babić, Hrvatska – 20 €, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €.
Svima hvala lijepa! RUJAN 2019.
AKTUALNOSTI
Dan Općine, skromnije no inače Dana 16. 8. 2019. godine u velikoj sali Radničkog doma s početkom u 14 sati održana je svečana sjednica Općinskog vijeća Vareš povodom Dana općine Vareš. Sjednici su osim vijećnika prisustvovali zastupnici iz Vareša koji predstavljaju Vareš na višim nivoima vlasti, direktori javnih ustanova iz Vareša, direktori privatnih firmi koje rade na području vareške općine, predstavnici mjesnih zajednica, vareški sportisti i mnogi drugi. Sjednicu je otvorio predsjedavajući OV Vareš gosp. Adis Čizmo, a prisutnima se obratio i općinski načelnik gosp. Zdravko Marošević. Mladi vareški umjetnici u pratnji profesora Igora Hingera svojim nastupima doprinijeli su da svečana sjednica bude još svečanija. Kao i svake godine, i ovaj put su dodijeljene zahvalnice pojedincima i udrugama koje su najviše doprinijele promociji i razvoju Vareša u protekloj godini. Zahvalnice su dobili: firma "BBM" (zahvalnicu preuzeo Izudin Sjerotanović), nevladina organizacija "NarkoNE" (zahvalnicu preuzela Arnela Kamenjaš), zatim Načelnik Marošević uručuje Kenan Kamenjaš i Emir zahvalnicu košarkašu Kamenjašu Ahmedović, reprezentativci BiH u košarci, te mlada karatistkinja Šeherzada Operta. (vares.info)
Područne škole na rubu održivosti Počela je nova školska godina. Sukladno našoj praksi obišli smo tri škole u gradu i donosimo iz njih statistiku, ali i ostale aktualnosti. Matična osnovna škola u Varešu prvačića ima 12 (lani imala 14). Po šestoro za oba nastavna programa – bosanski i hrvatski. Upisala je još pet đaka u područne škole (tri u Dragovićima i po jednoga u Ligatićima i na Pogari). Vijaka, Oćevija i Pržići ove godine nemaju polaznika u školu. Lani je na početku školske godine ova matična škola s područnima imala ukupno 270 učenika, ove godine ima 255. Dvije su područne škole u kojima se nastavi izvodi samo za jednoga đaka (Pržići i Oćevija), Pogar ih ima dva, Vijaka tri. Nekoć su to bila sela povratnička, ali povratak se očito nije primio. Direktor škole Muris Parić istaknuo je kao značajno da su za 60 učenika slabijega materijalnog stanja osigurane školske torbe, s osnovnim priborom unutra, a donatori su bili organizacija "World Vision" (po 20 ruksaka – za dječake i za djevojčice), tvrtka "Saplast" Sarajevo (20 ruksaka ukupno) i Udruga nositelja ratnih odličja HVO-a (pet ruksaka za prvačiće u područnim školama).
Djecu nižih razreda uporno se preopterećuje torbama Matična škola u Vareš Majdanu lani je u rujnu imala 210 učenika, sada ima 208, a upisala je 27 prvačića. Devet njih u matičnu školu, a u područne kako slijedi: Dabravine 7, Kokoščići 6, Striježevo 3, Budoželje 1 i Ravne 1. Direktor Nehrudin Muftić spomenuo je još jednom nedavnu kapitalnu obnovu matične škole, vrijednu oko 800 tisuća KM, koja nastavnom osoblju i učenicima pruža uvjete za poželjeti. Fokus će u ovoj školskoj godini stoga biti na školi u Kokoščićima posebno kad je riječ o izgradnji dječjeg igrališta, a kakvo su i školarci u Dabravinama, Ravnama i na Striježevu u prošloj školskoj godini dobili. O Danu škole (9. svibnja) ova ustanova objavljuje bilten "Vidici" i u njemu prezentira sve što je obilježilo školsku godinu, a njega se tiska u boji. Mješovita srednja škola "Nordbat 2" Vareš drži se otprilike na istim granama kao lani: ove je godine u prve razrede upisala 37 učenika (lani je bio jedan manje), a ukupan je broj učenika u njoj – 152 (dva učenika više nego lani). Opada zanimanje za gimnaziju (kao previše opći smjer) čim se za nju opredijelilo svega 5 učenika, ali se zato pokazalo pogotkom uvođenje zanimanja fizioterapeutskog tehničara za koje se opredijelilo 18 učenika, dok će preostalih 14 izučiti srednju školu za zanimanje vozača motornih vozila. Direktor Mirnes Hrvat spomenuo je – i neka to dođe do roditelja i učenika devetog razreda koja će dogodine biti srednjoškolci – da će srednja škola tijekom listopada u gradskim osnovnim školama provesti anketu vezanu za ponudu zanimanja u srednjoj školi. To će biti presudno za uvođenje eventualnih promjena dogodine, a o čemu se odluka mora donijeti već u prosincu i blagovremeno početi pripreme. Srednja je škola imala kao gorući problem stanje sanitarnih čvorova u starom krilu školske zgrade, pa je uz ulaganje vlastitih sredstava aplicirala za donacije kod raznih organizacija i nastavila to sanirati. Donatorskim sredstvima obnavlja se i fond školske knjižnice te se oprema čitaonica.
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš www.fondacija.vares.info Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576 RUJAN 2019.
BROJ 297
3
U POVODU OBLJETNICE
IZNIMNO ISKUSTVO
Izložena povelja Kulina bana
Imao je Bobovac čitateljskih i dopisničkih javljanja iz raznih kutaka planete, ali Kina je recimo jedno od mjesta gdje nije napravljen prodor – sve dosad, do odlaska ondje hrvatske studentice vareških korijena koja bî raspoložena prenijeti svoj doživljaj Kine na stranicama našeg lista. Zemlja je to i rastuća ekonomska sila koja se trudi pokazati svijetu u što boljem svjetlu, a svjetski medijski gigant kao što je National Geographic svoj ekskluzivni dokumentarni serijal otud naslovio je "Neobznanjena Kina". Zahvaljujući Mihaeli, hvatamo korak.
V. Ruf
N
a lokalitetu grada Bobovca dana 28. kolovoza 2019., u zajedničkoj organizaciji Arhiva Federacije BiH i Općine Vareš otvorena je izložba pod nazivom "Bosna u vrijeme Kulina bana", kojom je obilježeno 830 godina od izdavanja čuvene Povelje Kulina bana – prvog međunarodnog ugovora kojim se nepobitno dokazuje državnost srednjovjekovne Bosne. Povelja je prvi dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara vladaru druge države, kojim se dubrovačkim trgovcima u Bosni jamči sloboda kretanja i slobodna trgovina bez ikakvih dodatnih davanja, što je za ono doba rijetka velikodušnost. Povelja je ujedno i prvi službeni dokument u kojem se stanovnici toga grada u Dalmaciji nazivaju Dubrovčanima (prethodno su se za Dubrovnik koristili ili starolatinski naziv Epidaur ili mletački Ragusa). Autentična listina Povelje pisana je starobosanskim jezikom i pismom – bosančicom, a njezina druga varijanta latinskim jezikom i pismom. O vrijednosti Povelje, njezinoj prošlosti i sadašnjosti (tri se primjerka Povelje nalaze u Dubrovniku, a originalni, bosanski primjerak stoji u arhivu Ruske akademije znanosti i umjetnosti u Sankt Peterburgu) te budućim projektima koji se planiraju govorio je pred okupljenima na Bobovcu prof. Admir Hadrović, stručni savjetnik u Arhivu FBiH i glavni organizator izložbe. Ali, na izložbu na Bobovcu uopće nije bilo odziva. Kada izuzmemo nekolicinu onih koji su na Bobovac došli "po službenoj dužnosti" (uposlenici vareške Općine i predstavnici medija) ostanemo na brojci
Prof. Admir Hadrović i Tomislav Marković na Bobovcu od jednog(!) posjetitelja, pa je red da se i spomene tko je to bio. Riječ je o Tomislavu Markoviću iz Vareš Majdana, pasioniranom planinaru koji se i inače odaziva na slične terenske događaje. Također treba reći da je izložba potom prenesena u Radnički dom u Varešu, te su od 30. kolovoza do 13. rujna svi koji su htjeli mogli ispraviti propust. Kako su ga ispravili; ponetko je od građana naišao, a poziv školama da bar onaj uzrast djece koji se u gradivu susreo s banom Kulinom i poveljom dovedu na izložbu i iskoriste jedinstvenu priliku nije imao odjeka. Na koncu konca – čudimo se fijasku glede odziva na izložbu, čudimo se neposjedovanju izvornika prvog diplomatskog ugovora vlastite države, čudimo se kako je izgubljen i originalni primjerak Daytonskog mirovnog sporazuma koji je stvorio ovakvu državu (kakva god ona bila) – i u tom začaranom krugu ponovno dođemo do nezainteresiranosti za vlastitu povijest i državu te shvatimo da je, očito, problem negdje duboko u nama. Ali mi se i dalje samo čudimo.
Prijevod Povelje Kulina bana glasi:
U ime Oca i Sina i Svetog Duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi, kneže Krvašu, i svim građanima dubrovačkim pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati s Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ. Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. Tako mi Bog pomogao i ovo Sveto Evanđelje. Ja, Radoje, pisar banov, pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta, dvadeset i deveti dan – na dan odrubljenja glave Kopija banove Povelje iz muzeja u Sankt Peterburgu Ivana Krstitelja.
4
BROJ 297
O programu i lokaciji Jednog je prijepodneva na facebook stranici Konfucijevog instituta Sveučilišta u Zagrebu osvanula najava kulturne razmjene studenata u Kini naziva Jinhua Homestay. Svi troškovi plaćeni osim avionske karte. Poslala sam prijavu i primili su me, moj put je mogao započeti! Prva stanica je bio Šangaj, grad od 24 milijuna duša. I to – kad ono 'oće – za vrijeme super tajfuna Lekima! Iako su vjetrovi dostizali preko 200 km/h, to me nije spriječilo da nastavim prema svom krajnjem odredištu. Program Jinhua Homestay se održavao od 10. do 24. kolovoza 2019. u Kini, točnije u selu Lutian blizu grada Jinhue. Selo se nalazi u najtradicionalnijoj, ali i najbogatijoj kineskoj provinciji Zhejiang. Jinhua, "mali" grad u središtu provincije Zhejiang, relativno blizu Šangaja, zajedno s okolicom broji nešto više od jednog milijuna stanovnika. Od Vareša je udaljena 8.624 kilometara zračne linije. Jinhua je prepoznatljiva kao grad u kojemu se prakticiraju tri religije-filozofije: budizam, taoizam i konfucionizam. Ta dva tjedna programa Jinhua Homestay bila sam u društvu 30-ak međunarodnih studenata iz 13 država svijeta – Indije, Kine, Južnoafričke Republike, Kraljevine Esvatini (ranije znana kao Svazi), Rumunjske, Cipra, Hrvatske, Italije, Poljske, Njemačke, Nizozemske, Irske i Kolumbije. Sve troškove programa, osim avionskih karata, snosio je Ured za vanjske poslove Narodne vlade općine Jinhua koji je bio naš domaćin. Bili smo podijeljeni u četiri grupe: promidžba u medijima, kulturni turizam, slikarstvo i dizajn proizvoda. Ja sam bila član grupe za slikarstvo i dizajn proizvoda i zadatak nam je bio osmisliti suvenire RUJAN 2019.
uzvanika bez potrebe za ustajanjem. Opće pravilo je da broj jela treba biti jednak broju uzvanika plus jedan (slično našoj filozofiji o "fildžanu viška"). Jede se štapićima, eventualno žlicom ako su poslužene juhe ili vrlo sitne namirnice kao npr. grašak. Sve namirnice su usitnjene do veličine zalogaja. Što smo predstavili?
Mihaela Lekić u narodnoj nošnji s glavnim organizatorima projekta Jinhua Homestay
S vareškom nošnjom u Kinu! Piše Mihaela Lekić koji bi predstavljali selo Lutian, ali i šire područje grada Jinhue. Raspored je bio gust i raznolik – klasične posjete turističkim znamenitostima izmjenjivale su se s predavanjima o kulturnom i ekonomskom rastu Kine. Svako jutro smo se budili prije 7 sati kako bismo stigli na ranojutarnje vježbe borilačke vještine tai ji jian koje su se održavale ispred hrama Wong Tai Sin, u neposrednoj blizini našeg smještaja. Da atmosfera bude krajnje kompetitivna, sve aktivnosti unutar projekta kao i rad u grupama bili su bodovani. U finalnom poretku natjecanja dobivenom zbrajanjem dotad prikupljenih bodova osvojila sam drugo mjesto, za što sam dobila i nagradu od 1.000 RMB. Dovoljno da odgodim povratak za nekoliko dana. Što smo vidjeli? U gradu Hangzhou, blizu grada Jinhue, posjetili smo sjedište multinacionalnog konglomerata "Alibabe", najveće svjetske kompanije u sektoru online shoppinga. U istom gradu, naši domaćini su organizirali svečani ručak na mjestu održavanja 11. summita G20, međunarodnog foruma najmoćnijih zemalja svijeta. Posjetili smo i muzej davne neolitičke kulture Liangzhu, najpoznatije po izradi predmeta od žada. Sve građevine kojima su se koristili rekonstruirane su u obliku arhitektonskih maketa. Poljoprivredni RUJAN 2019.
običaji, povijest i politička hijerarhija, narodne predaje i umjetnost – svi su predočeni putem velikih slika i suvremenih animacija na način da posjetitelja maksimalno unesu u atmosferu tih davnih vremena. U sklopu muzeja je i bogata suvenirnica. Nisam se mogla oteti dojmu da bi se ovakav tip rekonstrukcije mogao primijeniti i na kraljevski grad Bobovac. Od kulturoloških atrakcija u gradu Jinhua posjetili smo budistički hram Zhizhe, taoistički hram Wong Tai Sin i konfucionistički hram i akademiju u selu Lutian... Sudjelovali smo u tečaju kaligrafije, radionici Wu Opere, šetnji plantažama zelenog čaja... Hrana u Jinhui je slična našoj – prevladava termička obrada kuhanjem u vodi i na pari, puno je blagih juha. Svi koji vole kupus ovdje bi jeli kao u raju jer ih Kinezi imaju desetak vrsta! Jeli smo i razno samoniklo bilje kojemu ni lokalci ne znaju nazive, a od egzotičnijih jela probali smo zmije i kornjače. Kako se ide sjevernije, prema Pekingu, sve je više teških začina, prženja u dubokom ulju i masivnih umaka. Koriste i tzv. five spice umak (umak od pet začina) koji bi, pretpostavljam, većini Varešaka bio odbojan jer se dodaje mesnim jelima, a sadrži anis, klinčić i cimet, pretežito slatke sastojke. Jede se za okruglim stolom koji prima i više od deset gostiju, u sredini se nalazi okretni dio na kojemu su poslužene zdjele s jelima. Okretni dio se može slobodno zakretati i tako hrana dolazi do svakog BROJ 297
Prvi dan programa smo selu trebali pokloniti neki predmet koji predstavlja našu naciju pa sam ja odabrala hrvatski nogometni dres. Hrvatska delegacija je pripremala hranu za dvadesetak seljana i odlučili smo se za knedle koje su oduševile Kineze jer u njihovoj prehrani gotovo da ne postoje deserti. Poklon domaćici kuće u kojoj sam odsjedala je bila rakija iz sela Mir. A na kraju smo otplesali kolo! Budući da mi i majka i otac dolaze iz vareških krajeva – majka iz Tisovaca, a otac iz Gornje Vijake – osjećala sam kao svoju časnu dužnost pokazati varešku narodnu nošnju. Od svih prisutnih dobila je najviše komplimenata, a posebnu pažnju je privukao zlatovez. Hvala Miri Bilal rođ. Klarić na posudbi nošnje. Sve naj U Šangaju sam posjetila drugi najveći vidikovac na svijetu, na 118. katu Tornja Šangaj na visini od 546 metara. Također ima i najbrže dizalo na svijetu koje se kreće brzinom od 18 metara u sekundi, a od prizemlja do 118. kata mu treba 55 sekundi. U užem centru grada Jinhue posjetili smo Gradsku izložbenu dvoranu gdje sam vidjela najveći drvorez na svijetu koji pokriva površinu od čak 132 metra četvorna! U izložbenom prostoru je prikazano kako je izgledao put Jinhue u projektu "reforme i otvaranja" Kine prema vanjskom svijetu, započetog 1978. na inicijativu Denga Xiaopinga. Prikazivanje Kine u najboljem svjetlu i jest bio cilj ovog događanja, što im se i ne može zamjeriti s obzirom na to da su rekordnom brzinom stali uz bok najvećim svjetskim ekonomijama. Za kraj, pozivam sve mlade koji su zainteresirani da se prijave na sljedeći susret projekta Jinhua Homestay koji će se održati u kolovozu 2020. Iznimno preporučam da se odvažite jer nikada nisu imali sudionike iz Bosne i Hercegovine, a raznolikost nacija sudionika im je najbitniji kriterij. Pametnome dosta! Informacije o novom susretu krajem godine bit će objavljene na webu www.jinhuahomestay.com.
5
DOŽIVLJAJ DRAGOVCA
Od malih se nogu uči...
K
ad je izgledalo da su sve ljetne manifestacije završene, u gradu i okolo, stiže nam poziv za još jednu u vijačkom kraju. Ali treba naći put do lokaliteta zavučenog u duboku šumu, a na elektronskoj karti samo istoimeni potok Dragovac. Skup je međutim na dragovačkom groblju i najavljeno druženje na obližnjem proplanku. 18. je kolovoza, ljetna žega ne popušta. O tom smo groblju pisali već u dva navrata, u našim brojevima 117 i 159. Ono je stoga zanimljivije što više nije 'aktivno', ali se dio ukopnih mjesta još nekako razaznaje, međutim nad njima je nestalo znamenja i pisana traga kome pripadaju. Poruka je to o prolaznosti ovoga svijeta i svega na njemu. Ipak, da ne potone u potpuni zaborav i da se davnim generacijama predaka iskazuje poštovanje župljani Vijake drže to mjesto urednim i na njemu slave misu mimo ostalog rasporeda. Doduše, bila su tri ukopa u godinama prije posljednjeg rata i samo se ti spomenici izdvajaju. Ka-
Korijeni su tu M. Marijanović pelica poluotvorenog tipa baš je i prikladna groblju iz minulih stoljeća. Uredna ograda, podšišana trava i cvijećem okićen ulaz upotpunjuju dojam da se ovdje drži do reda. Ne treba zaboraviti da živimo u vremenu kad je sve neka trka-frka i kome bi bilo do nekog starog groblja u zabiti. Međutim, eto, čovjek se iznenadi da ima i takvih inicijativa i da one opstaju. Za ovu je predvodnik Mihovil Miletović, još od vremena kad se probijala cesta (2004.). Potpuno je predan održavanju ove tradicije i vodi računa o najsitnijim detaljima. Ostavlja sijelo i otvara nam kapiju groblja. Kaže da na Dragovcu, kad za to dođe vrijeme, želi naći svoj vječni mir. Dakle, stari je običaj da se nakon mise i "proteferiči". Pokošen proplanak na dvije terase dovoljan da se i s loptom poigra, a kolo se podrazumijeva. I na njemu je već
Na ulazu u groblje
LJETO U OĆEVIJI
Samo turnir izostao
Romario Vijačkić
M
anifestacija "Ljeto u Oćeviji", deveta po redu, ove godine se također održala između "Pekijade" i blagdana Velike Gospe. No, ove godine u manjem obujmu. Razlog tome je kiša koja je 14. kolovoza poremetila malonogometni turnir "Bernard Barkić" na igralištu iznad sela i popratne igre uz turnir. Zbog toga je umjesto 29 pripravljenih medalja podijeljeno samo 9 i to za stare igre koje su se održale 13. kolovoza kod škole te za natjecanje u ispijanju piva na eks. U staroj igri ploke od ukupno 14 prijavljenih natjecatelja zlatnu medalju osvojio je Velibor Jakić, srebrnu njegov brat Velimir, a brončanu Mato Semunović. U staroj igri rupe od 18 natjecatelja
95,
Hz
3 i 101,1 M
6
podignuto nekoliko nadstrešnica. Pod jednom su smješteni oni viđeniji: općinski načelnik Zdravko Marošević, novi župnik fra Zvonko Zečević (koji je već bio u jednom mandatu na vijačkoj župi), čelnici mjesne zajednice, poduzetnici – braća Maroševići koji su podrška sličnim manifestacijama i izvan svoje župe... U dolasku strmom prilaznom cestom, nezgodnom i pješaku, orijentir je bila starogradska pjesma uz zvuke harmonike. Dopirala iz šume odnekud i ptice se nisu glasale, to je jedini dan u godini kad one tu prepuste svoj teren ljudima. Na odlasku, pjesma poče ostajati i postajati sve udaljenija, dok je na koncu ne proguta zaturena šumska dolina. Već 22 godine na Dragovcu je tako i nitko ne veli da bi od toga odustao.
najboljima su se pokazali Mijo Semunović Mića kao prvi, Goran Barkić Piva kao drugi i predsjednik MZ Oćevija Zdravko Višnjić kao treći. Iskoristit ću priliku pa istaknuti Velibora, Matu i Miju kao tri igrača koji su najdominantniji u starim igrama otkako je ove manifestacije. Natjecanja kod škole su ušla u noć pa se natjecanje u ispijanju piva na eks održalo u kavani "Opet dobro". Od 8 prijavljenih pivopija najbrži su bili Velimir Jakić s 8,7 sekundi, Anto Jozeljić Zuna s 14,39 sekundi te Velibor Jakić s 15,61 sekundom. Ispija se pivo od pola litre. Uz ovu manifestaciju, tradicionalno su održane igranke povodom blagdana Velike Gospe. Goste su zabavljali Amer Suljić s bendom (14. 8.), te "Besane noći" iz Ilijaša (15. 8.). Pohvale za Mjesnu zajednicu Oćevija i sve ljude u organizaciji koji su izdržali jak tempo, od priprema za Pekijadu sve do iza Velike Gospe. Vidimo se nagodinu!
HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 297
RUJAN 2019.
UZ JUBILEJ MALE ŠKOLE
Nakon mise u vareškoj župnoj crkvi Foto: s. Ljubica Stjepanović
Polaganje redovničkih zavjeta Mala škola u Varešu zaokružila je deset godina djelovanja, a uz taj jubilej u vareškoj župnoj crkvi dvije su časne sestre položile doživotne redovničke zavjete. O tom događaju prenosimo prilog s internetske stranice Bosansko-hrvatske provincije školskih sestara franjevki. Okupljene sestre, roditelji zavjetovas. Kristina Marijanović
N
a blagdan sv. Klare Asiške, u nedjelju 11. kolovoza 2019., doživotne redovničke zavjete položile su s. Blaženka Marijanović i s. Anđelina Ivančić. Zavjete je primila s. Kata Karadža, provincijska predstojnica, u nazočnosti i svjedočenju dviju zavjetovanih sestara: s. Lidije Jurišić, zamjenice provincijske predstojnice, i s. Celine Vidak, provincijske savjetnice i odgojiteljice. Svečano euharistijsko slavlje u 11 sati tom prigodom predslavio je u župnoj crkvi sv. Mihovila Arkađela u Varešu mons. dr. Tomo Vukšić, biskup vojni ordinarij, uz suslavlje vareškog župnika fra Leona Pendića i definitora Provincije Bosne Srebrene fra Nikice Vujice. Sestra Blaženka Marijanović (od oca Joze i majke Kate, rođ. Pavičić) rodom je iz Župe sv. Ante Padovanskog u Dobretićima, a s. Anđelina Ivančić (od oca Mile i majke Ljiljane, rođ. Topić) iz Župe Sv. Ante Padovanskog Grabovica. Obje su u kandidaturu primljene 2011. u Livnu, a u novicijat godinu dana kasnije u Kloštru Ivaniću. Prve privremene zavjete položile su 2014. u crkvi sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu. Kroz početnu redovničku formaciju, molitvom, radom i studijem te nakon zrelog promišljanja odlučile su izreći doživotno da Bogu želeći živjeti redovničko posvećenje u Družbi Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina. Slavlju polaganja doživotnih zavjeta prethodila je jednomjesečna intenzivna duhovna priprava. RUJAN 2019.
nica, rodbina, prijatelji i župljani aktivnim su sudjelovanjem u euharistijskom slavlju i obredu zavjetovanja molitvom podržali s. Blaženku i s. Anđelinu. One su nakon naviještene Riječi, na poziv svoje odgojiteljice s. Celine, spremno odgovorile: Zvao si me, Gospodine. Evo me! Uslijedila je zatim prigodna propovijed predsjedatelja slavlja biskupa Tome. Spominjući sv. Ivana od Križa istaknuo je da poziv na življenje evanđeoskih savjeta pretpostavlja spremnost osobe da postane poput čistog prozorskog stakla kroz koje će prosijavati sunčeva svjetlost. Tako redovnik postaje svjedok Utjelovljenja i Kristove prisutnosti u svijetu. Put svetosti, na koji su Bogu posvećene osobe pozvane, nije samorazumljiv, već to "blago u glinenim posudama" traži spremnost da se Gospodin proslavi po redovnikovom životu. Usporedio je zatim život redovnika s flautom – lijepim i skupim glazbenim instrumentom koji svoju svrhu ispunjava samo ako u njega puše flautist. Obraćajući se s. Blaženki i s. Anđelini Biskup ih je potaknuo na ustrajnost u suglasju sa zajednicom Školskih sestara franjevki, ali i Crkve. Tako će svijet prepoznati da "nebeski Flautist neprestano nadahnjuje vaše korake i vašu vjernost", kazao je mons. dr. Tomo Vukšić. Za okupljene vjernike posebno dirljiv je bio čin prostracije, a nakon toga obred zavjetovanja. Sestre su pojedinačno izrekle obrazac zavjetovanja kojim su obećale da će doživotno živjeti u siromaBROJ 297
štvu, poslušnosti i čistoći prema Pravilu trećeg samostanskog reda svetog Franje Asiškog i prema Konstitucijama Družbe Školskih sestra franjevki Krista Kralja. Biskup je zatim nad zavjetovanicama izmolio svečani blagoslov te predao znakove zavjetovanja – prsten – kojim se vidljivo označuje doživotno posvećenje Bogu. Pred kraj euharistijskog slavlja okupljenima se obratila s. Kata Karadža, provincijska predstojnica. Ohrabrila je sestre zavjetovanice da njeguju svoje zvanje, kako je to činila i sv. Klara potičući također svoje sestre da budu uvijek ljubiteljice Boga, brinu se o sebi i svojim sestrama, ali i da opslužuju što su Gospodinu obećale. Pročitana je također čestitka vrhovne predstojnice s. Klare Šimunović. Sestra Kata je napomenula da se Zajednica, uz slavlje polaganja doživotnih zavjeta, spominje i desetljeća života i djelovanja sestarske kuće u Varešu i Ustanove za prihvat i odgoj djece Mala škola. "U djelovanju naših sestara utjelovljuju se i danas nakane i riječi naše utemeljiteljice M. Margarite koja je, promatrajući veoma tešku situaciju u kojoj su se nalazila djeca i mladi onoga vremena izrekla: 'Ako nitko ne započne i ne prinese ovu žrtvu, dobro će zauvijek biti propušteno' (Pismo od 19. svibnja 1869.)", kazala je s. Kata. U istom su duhu s. Blaženka i s. Anđelina uobličile svoju zahvalu izrečenu tijekom zajedničkog objeda i druženja u sestarskoj kući u Varešu. (...) Zahvalile su braći svećenicima, sestrama, posebno Provincijskoj upravi na čelu sa s. Katom Karadža, ali i sestrama odgojiteljicama koje su ih pratile kroz početnu formaciju, sestrama u Varešu za pripremu slavlja, roditeljima, svojoj braći i sestrama te rodbini i prijateljima za molitvenu podršku. Završile su zahvalu riječima Majke Margarite koje su uzele za geslo polaganja svojih doživotnih zavjeta. (...)
7
S FRA MIRKOM – POST FESTUM Razgovarao M. Marijanović n Ovoga ljeta navršili ste 33 godine u svećeničkoj službi. Od toga sedam posljednjih proveli ste u župi Vareš kao njezin župnik. Župljani će Vas, kako kažu, pamtiti kao svestrana svećenika angažirana i na mnogim svjetovnim stranama: od traga koji ste ostavili u jačanju ukupnih odnosa unutar lokalne zajednice, što uključuje i međureligijsku inicijativu, pa Vaših medijskih istupa kako u lokalnim tako i u državnim medijima, pa zatim glazbenih nastupa i brojnih manifestacija koje ste što održali što podržali, sve do rada na njivi na plantažama aronije, s krumpirom... Kad se to sumira, puno ste energije uložili u Vareš, ali da sada saznamo što je Vama pružio Vareš i je li sve to bilo uzajamno? o Za sreću je dovoljna i jedna osoba – kaže jedna poslovica. Ali to je tako samo u izrekama. Za sreću je potrebna relacija, odnos, davanje i primanje. Pružanje dobra bilo je uzajamno. Prvo jutro na vrata je pozvonio, tada meni nepoznati župljanin, pozdravio, ispričao se što smeta i donio pakovanje od 10 domaćih kokošjih jaja "da parok ima za doručka, jer je tek došao". I tako te jedna mala gesta pažnje, ali ogromna mjerena dobrotom, osvoji prvog dana. I tako je teklo svih sedam godina: od pečenih kruhova (i taze hljeba uz iftar na Stupnom Dolu), donošenja gotovih ručaka, iskrenih pozdrava prilikom raznih susreta, prihvaćanja naših ideja kao svojih, podrške u svim projektima. Jednostavno, župljani Vareša trudili su se našim očima, kroz naše naočale gledati, mjeriti i vagati sve ono što smo predlagali i planirali. I razumijevanje i prihvaćanje među nama bilo je gotovo pa čudesno. n Kod nabrajanja u prvom pitanju svjesno su ispuštene "osnovne djelatnosti" jednoga župnika: pastoral i skrb o župnoj imovini. To zato da se o njima posebno progovori. U pastoralu: vratili ste Varešanima jutarnju (ili ranu) misu, s časnim sestrama uspostavili prirodnu suradnju, blagoslov obitelji u filijalama, tj. na selima prebacili ste u adventsko vrijeme. A s druge strane bilo je i projekata obnove od materijalnog značaja, intervencija oko grobalja i kapela, no najveći je bio uvođenje podnog grijanja u župnoj crkvi. Bilo bi dobro sve to rekapitulirati da ostane ubilježeno. o Mnogo toga što ste nabrojali samo je po sebi razumljivo. Sestre franjevke u Varešu i mi smo braća i sestre istog svetog Franje i u službi smo dobrote istog Oca nebeskoga. Ako nismo to onda smo lutke u lošoj lutkarskoj predstavi. Pokušavali smo biti
8
Varešani su bogati srcem Nakon sedam godina njegova mandata u Varešu razgovarali smo s bivšim župnikom fra Mirkom Majdandžićem; pred vama je osvrt na to razdoblje s podvučenom crtom ispod ostvarenog i neostvarenog, ali su lijepa iskustva neosporno prevladala... ono što trebamo: najbolje od sebe dijeliti s drugima. Ponekad smo i uspjeli. Župa Vareš je gradska župa (70 posto župljana živi u Varešu i u Vareš Majdanu). U normalnu našu ponudu župljanima uklopila se i jutarnja sveta misa. To je i sestrama iz Male škole bila olakšica. To je bila ponuda koja je mnogima odgovarala. Siguran sam da je to bila dobra odluka. O blagoslovu obitelji u adventsko vrijeme s fra Vitomirom Slugićem, Varešaninom, razgovarao sam mnogo prije dolaska u Vareš. I njegovo je mišljenje bilo da blagoslov obitelji može biti izvrsna priprava za Božić. Uz ispovijed bolesnih i starijih i (očekivano) manje količine snijega, barem u Varešu, više vremena za posjete prijatelja i rodbine nakon Božića, gotovo su svi prihvatili ovaj prijedlog kao nešto zgodno i dobro. U ovih sedam godina, uz izuzetno angažiranje župljana, urađeno je prilično mnogo: blagoslov kapele na Višnjićima koju su obnovili fra Bono i fra Vjeko, nove kapele na Miru i na Bijelom Borju. Prekrivena je crkva na Pržićima, temeljito obnovljena crkva na Pogari s novim zvoniBROJ 297
kom. Urađeno osvježenje unutrašnjosti kapele na Javorniku i novi priključak električne energije. Prošireno groblje na Pogari. Elektrificirana su zvona i na Pogari i u Duboštici. Nanovo ograđeno groblje u Duboštici i novi dio groblja na Pogari. Kapela u Duboštici nanovo prekrivena. S velikim žarom župljani su radili na ograđivanju groblja na Diknićima. Na Strici su župljani, gotovo bez ikakve pomoći sa strane, napravili odličnu ogradu na groblju. U svim tim akcijama osjetilo se da rade srcem, da vole svoje svetinje (groblja jesu naša sveta mjesta) i da su za zajedničke akcije spremni otkinuti od svojih skromnih primanja. Tako su pokazali da su bogati srcem, jer srce daje, a ne količina novca u novčaniku. Grijanje u crkvi je bila posebna priča: kao da je to bila ideja svih župljana zajedno, a fra Anto i ja smo je samo pročitali i izrekli naglas. Nisam ni ja vjerovao da ćemo to tako brzo uraditi. Bilo je zanimljivo imati misu u potpuno praznoj crkvi, pa ispred crkve dok se radilo grijanje, pa "tiskanje" kod naših sestara u vrijeme zornica i onda: osjetiti kako je ugodRUJAN 2019.
no kad nije od hladnoće neugodno. Za svu suradnju ima samo jedna riječ: hvala! n Neke smo ideje na tragu opće dobrobiti razmatrali i zajedno, ali se pokazalo da nisu uspjele pasti na plodno tlo. Recimo, otvaranje pogona za proizvodnju peleta gdje bi korist bila višestruka: neki bi nezaposleni našli egzistenciju, šuma bi se čistila od nereda i otpada koji ima celuloznu vrijednost, a njega u vareškoj okolici ima toliko da se na taj način moglo eliminirati loženje ugljena u svim gradskim ustanovama i institucijama, pa opskrbiti i domaćinstva koja su prešla na taj energent. Dakle, bila je to zamisao s više eko predznaka, ali nije našla prođu jer je izostala šira potpora. A mogla se od Vas čuti i jedna indikativna generalna opaska: posla ima, ali radnika nema. I to je dio Vašeg iskustva s Varešom? o Nije to tako samo u Varešu, nego gotovo svugdje na ovim našim prostorima. Najčešće nedostaje kvalitetna ideja. A onda kad se takva i pojavi, postoji stotinu prepreka (administrativnih, političkih, osobnih...), koje onemoguće realizaciju. A ako se i uspije nešto napraviti, onda nedostaje domaćinskog odnosa prema izgrađenom dobru (to vidim ovdje u Fojnici s Apartmanskim naseljem gdje je sve napravljeno i bilo u funkciji, a sada propada bez struje i vode), već nas vodi luda i nerazumna logika: neka komšiji crkne krava, pa makar i moja krepala. Neshvatljivo! Pojavit će se, siguran sam, čestitiji, hrabriji i marljiviji ljudi s više ljubavi za ovu zemlju. Oni će otići korak naprijed i oni će napraviti nešto novo. n Čini se da nebo nigdje nije plavo kao nad Varešom – izdvajam još jedan citat iz Vaših izjava o ovome mjestu. Uvijek to zvuči drugačije i relevantnije od nekoga tko je sa strane, tko nije ovdje rođen. Vi ste se, neki su to spremni potvrditi, bili srodili s Varešom, a pogarsku visoravan zapazili kao poseban potencijal. Međutim, sve te komparativne prednosti i dobre predispozicije za razvoj na čekanju su providna dana jer, kako god se okrene, fale "samo" tri stvari: dobar put, radno sposobni i jasan koncept. Vi ste, upravo na Pogari, nastojali biti predvodnikom nekih procesa koji bi okrenuli situaciju u pozitivnom pravcu, ali opći društveni procesi bili su jači a oni Varešu općenito nisu u prilog...? o Evo, dok ovo pišem, gledam kroz prozor samostana u Fojnici: nebo je plavo, bez ijednog oblačića, ali nije plavo kao nad Varešom. Jednostavno je tako. RUJAN 2019.
Sigurno je da se može učiniti puno više i na Pogari i na prostoru cijele vareške općine. Cijela Pogar je mogla biti ponuda seoskog turizma: priroda očuvana, nadmorska visina odlična kao zračna banja, mogućnost ponude domaćih proizvoda. Ideja je bila da kod Petrovića ili na Mrestilištu bude "recepcija" sela, s raznolikom seoskom ponudom. Problem je bila voda, nedovoljne količine u ljetnim mjesecima. Sada se to radi, pa će biti jedan problem manje. Ali ostat će jedan problem težak za riješiti: teško se udružujemo, jer nam nedostaje povjerenja i vjere jednih u druge. Ali moramo se nadati promjenama na bolje! n U danima pred Vaš odlazak župljani su se zaista mobilizirali da Vas sa zahvalnošću isprate i sjetit ćemo se da je uz mnoge simbolične geste i darove taj rastanak tekao u tri čina: od glazbenog druženja u Radničkom, do Vaše posljednje pučke mise u Varešu i večernje mise pod kojom je bila primopredaja dužnosti župnika. Došli su Vam pružiti ruku i brojni predstavnici javnog života cijeneći Vaš doprinos na raznim poljima i aktivnu podršku svakoj smislenoj akciji. Na koncu, javnu riječ zahvale upućujemo Vam i mi, ne zaboravljajući ulogu koju ste imali u reafirmaciji lista na početku Vašeg mandata, ali ni sve suradničke tekstove kojima ste obogaćivali naša izdanja. A ako je ostalo nešto što biste još željeli Varešanima poručiti po odlasku, nakon sređivanja dojmova, ovo je prilika za to. o Rastanci su redovito i tužni: neka druženja se prekidaju, prijateljstva, doduše, ostaju, ali udaljenost čini svoje, a također i nove obveze i poslovi. Ne smije se zaboraviti da su rastanci ujedno i nove šanse za nove početke. Došla je nova ekipa fratara, parokâ, s novom energijom i novim idejama. Dobro je da se neke stvari sagledaju drugačije. Možda će se pronaći nove mogućnosti za neke nerealizirane ideje. Također, pojavit će se i nove ideje, koje su za Vareš i Varešane jednako važne, a možda i korisnije. Moram priznati da mi je srce bilo puno i u Radničkom domu i na misama u crkvi, jer mi se učinilo (nadam se da to nisam umislio) da me Varešani vole, puno više nego sam zaslužio i da su mi na tim susretima htjeli reći da mi od srca žele sreću i Božji blagoslov i u Fojnici. Želio bih da fra Leona i fra Tomislava župljani vole i paze barem kao mene. Bilo bi previše da zaželim da ih vole kao fra Antu, ipak je to nedostižno. Jer za toliku dobrotu, ljubav i pažnju župljana treba imati i srce koliko je fra Antino: nisam siguran da je to moguće.
BROJ 297
IZ DIJAKOVE RIZNICE
Župnik i Cigo
Tvrtko Gavran
Sadi župnik luk u svom vrtu kraj puta. Ide Cigo. Daruj, pope – kaže. Posadi ovo luka pa išći dar – veli mu župnik. Nit je gospodsko raditi ni cigansko popovati – kaže mu Cigo. A je li gospodski hraniti sirotinju koja neće raditi? – uzvrati mu župnik. Zna se čije je raditi, a čije jesti – kaže Cigo – kakva bi to gospoda bila kad bi je Cigani hranili – podbada on. Pomrijet ćete od gladi – sad se već šali župnik. Bolje je sit crknuti nego gladan umrijeti – ne odustaje Cigo. Župnik otra znoj s čela, pa iz džepa izvadi što mu se našlo i dariva Cigu. Cigo prebroji novac i zadovoljan ode. Tako razmišljam u Volvu, samovozu fra Ćire Lovrića, župnika župe Bila kraj Livna. Vozi me Livanjskim poljem pogledati opustjela sela i polja. S fra Ćirom nema ispraznog razgovora. Non stop se moli. Niti ja smijem što pitati niti što razumijem. A polja pusta, kuće prazne. Niđe žive duše. Samo groblja puna šarenih traka i papira skupljenih oko skupih spomenika, skorom bila molitva. Đe su ljudi? – ipak ja upitam fra Ćiru. Otišli za bogatstvom – kaže ljutit – a mogli su ovdje živjeti ne samo oni koji su otišli već još toliko. Plaču pusta polja, moli fra Ćiro, sitno zvrči Volvo. Pola molim, pola odgovaram fra Ćiri daleko od prave molitve. Sve mi se nešto mota po glavi priča o Cigi i siromašnom župniku. Umiru li tamo naši iseljenici za svojim poljima, svojim zavičajem. Crći bogat ili umrijeti siromašan? U nas se to vrlo razlikovalo. Umiralo se od starosti i bolesti, crkavalo od tuge i siromaštva. Napušteni konji snalaze se nekako sami. U slobodi. Opstaju godinama. Zar i ljudi ne bi mogli? Đe su ljudi, a đe konji; tko umire a tko crkava. Do sada su ljudi umirali, konji crkavali. Ovo sad je tako. Mogu konji i brez jasala. Cigansko je prositi. Ili je tako tomu bilo. I sad nova priča. Sadi siromašni župnik luk kraj puta. Naišao Cigo. Šta radiš, pope? – pita Cigo. Sadim luk, tko će drugi – veli župnik. Evo tebi 50 € pa plati nek' ti se vrt obradi; ako je moje prositi nije tvoje kopati – zaključi Cigo. Osta župnik veseo, ode Cigo tužan. Ne valja mimo Božju volju. I kuća fra Ćirina oca Ilije osta pusta zaključana. Molimo se na groblju ispred očevog mu spomenika. Dugo je živio, priko osamdeset. Vozi me u Livno na piće – kažem fra Ćiri. On zna što meni treba piće pa veli: Može!
9
PUTOPIS zornica je imala vanjski zid kojim je publika bila odvojena od Siqa, ali i stražnji koji je dobiven "rezanjem" grobnih pročelja iz "Ulice pročelja". Gradnju kazališta pouzdano su započeli Nabatejci, a moguće da su ga kasnije dogonili Rimljani. Zamisao kazališta i njegova izvedba zahtijevali su plemenit duh i vrlo napredne neimarske vještine, što su Nabatejci bez sumnje imali. Kraljevske grobnice
"Svilena" grobnica
Svetoj zemlji u po'ođane (XXV) Piše Ivana M. Slugić
Petra Jedini način da vidimo grad Petru, ružičastu prijestolnicu Nabatejaca i "Pustinjsku ružu" ljudske civilizacije, je da okrenemo leđa njenim vratima Al-Khaznehu. Poetična, stara, a ne postarana Petra se otvara Vanjskim Siqom. Uramljen grobnicama različitih veličina što do pola grcaju u pijesku, ovo je zapravo nekropola; tvrdo građeno – i s klasičnim kazalištem kao svršetkom – ukrašeno groblje. Domišljato, u grobnim prostorijama "na tavanu" štitilo se mrtve od životinja i pljačkaša. Grobna mjesta su se čuvala i od kiša i vjetrova jednostrano stepeničastim krovovima što su ih smislili Nabatejci kao dopunu klasičnom krovu na stupovima. Naš će nam tumač i vodič kroz Petru reći da ovi jednostrano stepeničasti krovovi za podlogu imaju, izvorno nabatejske,
"rogate" kapitele na "jastucima", koji će kasnije biti zamijenjeni višestruko stepeničastim krovovima nadahnutim asirskim stilom samo s jednom namjerom: da pokopani budu spokojni. Možda najstarije fasade u Petri, višestruko stepeničasti krovovi zveče "Ulicom pročelja", ulicom usko zbijenih i na četiri razine izdubljenih grobnica. Na pola puta između riznice i kazališta je stubište isklesano u stijeni koje vodi do "Visokog žrtvenika". Početak stubišta čini 26 isklesanih kamenih blokova u kojima, prema arapskom vjerovanju, žive nadnaravna bića – džin(ov)i. Stubište završava platoom gdje se tik iza, u stijeni isklesane, cisterne za vodu nalazi "Visoki žrtvenik". Središte mu čini veliki stol za prinošenje žrtava i kružni oltar s uklesanim otvorom za otjecanje krvi žrtava; životinja i ljudi! Vanjski Siq završava klasičnim kazalištem s oko 600 mjesta čijoj se pozornici pristupalo kroz "kazališne tunele" obložene oslikanom žbukom i mramorom. Po-
AMI
TR
10
BROJ 297
Isklesane u podnožju brda Al-Khubtha smjestile su se "Grobnice urne", Korintska grobnica i Grobnica-palača, a vide se na mjestu sliva vanjskog Siqa i središnjeg platoa Petre. Skupno se zovu kraljevske grobnice, a njihova beskrajna veličina govori da su građene za kraljeve ili kraljice Petre. Ove i susjedne grobnice u crtama živih boja koje se vuku i vlače po zidovima od pješčenjaka pružaju osobito uzbuđenje na kasnom poslijepodnevnom suncu. Ružičasta, žuta, siva, smeđa, nježna, osjetljiva kao najprofinjenija tkanina je tzv. Svilena grobnica. Ona je "Svilena", a prva u nizu jest "Grobnica urne" s tornjem i malenom urnom na vrhu po kojoj je dobila ime. Ovaj klesarski rad idući prema dolje ima tri prostorije za ukop uklesane duboko u pročelje, a središte mu čini jako istrošena statua muškarca s togom; dvije razine lukova koji podupiru veliku terasu pred grobnicom urne zastrašujuće su u svojoj izvedbi. Godine 447. "Grobnica urne" pretvorena je u crkvu. Najveća je Grobnica-palača, s grandioznim pročeljem na pet razina, a Korintska, iako isklesana po uzoru na Riznicu, je najoštećenija. Malo iza kazališta Vanjski se Siq otvara u široku ravnicu. U lomljavi koja je dovela do propasti "Pustinjske ruže" u ovoj su ravnici ostali ulomci glavne ulice i nešto odvaljenih dijelova zgrada. (Samo to kao uspomena na grad koji je nekoć sa svojih oko 30.000 stanovnika ispunjavao cijelu dolinu Wadi Muse – Mojsijeva rijeka ili Mojsijev izvor). Cardo (glavna ulica) okružena tržnicama i usmjerena prema hramu Kasr AlBintu, "palača faraonove kćeri" (što je značenje u prijevodu s arapskog) i u 1. st. pr. Krista najsvetiji hram u Petri, lijep i smišljen, križari su koristili kao štalu.
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor RUJAN 2019.
Mozaici s probranim detaljima (ptica, životinja, cvijeća, likova) ukrašavaju lađe jedne velike, nekoć bizantske bazilike. Tu su pronađena 152 skrivena svitka s opisima života u bizantskoj Petri. "Hram krilatih lavova" sa zaista krilatim lavovima na kapitelima stupova, fragmenti žbuke oslikani dupinima i cvjetnim vijencima u čast božice Al-Uzze. Nimfej, velika javna fontana s vodom za piće sagrađena na mjestu gdje se spajaju Wadi Musa i Wadi Mataha, gradski vodovod, sustav za navodnjavanje, primjeri su ljubavi jednog naroda spram vode. I odavde više ne mogu da primam, dokundisalo mi je i nema mi više di stajat'. Spustim se kraj jedne stjenčice, na nju se naslonim, zatvorim oči, rastavim na dijelove: tijelo, duh i dušu, i zamrtvam u tišini Petre. Davranišem se i upitam: koliko li je se sati? Da ga nisu oteli i odnijeli, baš kao svoj, u Carigrad (danas Istanbulski muzej) bat sunčevog sata u Petri bacio bi sjenu na pet poslijepodne. Cardom, "Ulicom pročelja"... istim putem natrag sve do Riznice. Bi l' se, Bože, okrenula? Već od Siqa do Kalipsa proći ću jordanske "Boganoviće" kontajuć': tko su ovi Nabatejci i kako je to silan narod...? Nabatejci Nabatejci, jedan od najdarovitijih naroda u povijesti ljudskog roda, semitski su narod. To je skupina naroda koji govore srodnim semitskim jezicima. Sam naziv im potječe od imena Sem, najstarijeg sina Noe (hebr. Šem). Tako je Sem po predaji praotac različitih "rodova, jezika, zemalja i ljudi". Među semitske narode ubrajaju se Arapi i od njih odijeljeni Etiopljani, Asirci, Babilonci, Feničani, Hebreji, Aramejci... "Doprinos ovih naroda općoj kulturi čovječanstva je nemjerljiv (abecedno pismo, brodogradnja i pomorstvo, trgovina velikoga stila, astronomija, matematika, kalendar, Biblija...)". Kao arapska nomadska plemena s Arabijskog poluotoka Nabatejci s 5/4. st. pr. Krista postali su sjedioci na rubu "kulturne zemlje", razgoneći postupno Edomce i zauzimajući čitavu južnu jordansku zemlju. Prije dolaska na jordanski jug živjeli su jedno vrijeme na sjeverozapadnom dijelu Arabije u oblasti koja se savršeno uklopila u starinsku trgovačku
Nabatejsko pismo
rutu, što je povezivala Kinu i Indiju s mediteranskim gradovima i njihovim lukama. Oko 400. godine starog doba osnovali su i organizirali državu s glavnim gradom Petrom. Kraljevstvo koje se kao jaje u gnijezdo položilo u karavansku rutu svijeta, to se trgovinom uznijelo i obogatilo. Svoje područje utjecaja rastegli su i razvukli sve do Damaska tako da su postali neosporni gospodari trgovačkih putova uzimajući i naplaćujući "prelazninu" (carinu) unaprijed. Čuvajući i štiteći karavane s tamjanom iz Zofera i mirtom iz Arabije, indijskim mirodijama, svilenim tkaninama i pamukom, bjelokostim i krznima iz Afrike, biserima iz Perzijskog zaliva, prihodi od poreza u Petri su se udvostručavali. Nabatejci su sanjali i nadzirali. Sanjali Petru kakvu su je isklesali, a nadzirali i
(nastavit će se)
IN MEMORIAM
Šimo, bolničar Ivana M. Slugić "Ja kad na noge stanem, ujutru, ja tebe pomenem, prvog poslije Boga". Tako je "jedan beg (...) ali srčan i uticajan čovek"... iz Andrićeve Travničke kronike govorio fra Luki Dafiniću, likâru iz dolačkog samostana, kad god bi ga sretni. Isto to je mogao reći i Šimi Čoviću svaki boleći, logom ležeći i trpeći bolesnik u Varešu. Kome je ubodeniku Šimo otvorio vrata taj je znao da ga više neće žuljat' kateter ili neka druga cijev, a kome je tražio venu naš'o jen je otprve, ne ostavljajući dagme i podljeve. Znao je u dan ocijenit' tko je pri urežnicima i kom će Bog brzo providit', a tko će se dignut' i opet stat' na noge. Prijateljevao je sa svim doktorima s kojima je radio i od kojih je učio. Obazriv prema svakom (iako je od nekih bolje znao) ništa nije činio na svoju ruku. Takav je bio i prema ratnom i poratnom doktoru Dinaru. Bolovao je "skrovito, neviđen i sam". Doktori ga nisu obilazili. Jedini tko bi mu sigurno uniš'o u sobu bio bi bolničar Šefket. Ali... Iza sebe nije ostavio arhivu ni likarušu. Svatko kome bi se uvratio i riješio ga muka djelo je pa se i tako postaje znamenit. Šimo to jest. Znameniti vareški bolničar.
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI RUJAN 2019.
karavanske putove što su vodili preko Negeba do njihove prijestolnice te do Gaze na Sredozemlju. Sav taj prostor, zapravo je prostor stare Palestine; tu prevažnu međustanicu između Egipta i Mezopotamije – središtâ antičkog svijeta – razumjeli su Nabatejci te u prvom stoljeću novoga doba postali najbogatiji ljudi poznatog svijeta. Zarada proizašla od trgovačkih karavana dopuštala je utemeljenje i ustroj kraljevstva organiziranog i jakog koje se protezalo sve do Damaska i obuhvaćalo neke dijelove pustinja Sinaj i Negeb, pa se nabatejsko kraljevstvo praktično proširilo i nad najvećim dijelom Arabije. Nije bilo lako očuvati sav taj prostor ako se uvaži činjenica da su za suparnike imali Grke, Asmonejce, a kasnije i Rimljane. Borili su se u neravnopravnim ratovima gdje su lukavo i vješto pribjegavali pregovorima da bi zaštitili svoju neovisnost, samostalnost i svoju kulturu. Građansko društvo bilo je uređeno od gradskog vodovoda do razvoda braka. Žene su se bavile muzikom i plesom, odijevale u grčkom stilu (ogrtač od meke vunene tkanine, s velom preko glave i s fino začešljanom i podignutom kosom).
BROJ 297
11
IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV
IN MEMORIAM
ŠIMO ČOVIĆ
S neizmjernom tugom u srcu javljamo svim rođacima, prijateljima i znancima da je naš voljeni suprug, tata, djed i punac
(25.III.1939. – 14.VIII.2019.) Riječima se ne može opisati koliko ćeš nam nedostajati. Učinio si nas neizmjerno ponosnim što si bio naš. Tvoja ljubav, znanje i djela zauvijek će ostati u našim srcima. Neka ti je laka zemlja, dragi naš oče. Vesna & Boris-Šimin
MLADEN ZLOVIĆ preminuo 9. kolovoza 2019. u 64. godini. Ispraćaj dragog pokojnika je bio 16. kolovoza 2019. u Apeldoornu, Nizozemska. U dubokoj žalosti: supruga Ana, kćeri Nataša i Nina, zetovi Jochem i Robin, unučad Nicola, Juno, Hebe, Annefleur, Liselotte i Rozemarijn te ostala tugujuća rodbina. Počivao u miru!
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
Dana 9. rujna navršio se mjesec dana otkako nije s nama naš dragi tetak
dragom
MLADEN ZLOVIĆ
MLADENU ZLOVIĆU
(1955. – 2019.) Ostaješ dio naših najljepših uspomena. Zauvijek ćemo pamtiti tvoj osmijeh i vedar duh.
(1955. – 2019.) od obitelji Brđanović
Tvoji: Ljupko, Janja, Mario, Danijela i Dean
IN MEMORIAM ANA LUČIĆ rođ. Pavlić
TUŽNO SJEĆANJE
(29.IX.1924. – 18.VIII.2019.)
(25.VII.1945. – 2.IX.2017.)
ZORKA MATIĆ
VINKO LUČIĆ
ŽELIMIR MATIĆ
(30.XI.1927. – 31.VIII.2003.)
(29.IX.1977. – 22.VI.2014.) Vrijeme prolazi, a mi vas s ljubavlju, ponosom i lijepim uspomenama čuvamo od zaborava. Zauvijek ćete ostati u našim srcima. Počivajte u miru! Vaši najmiliji
Ostajete u našim srcima i sjećanjima. Počivali u miru! Vaši najmiliji
SJEĆANJE
U SPOMEN
na naše drage roditelje
na naše drage roditelje
ILIJU ANDRIĆA
GRGA DRIJENČIĆ
(1913. – 1990.)
(1987. – 2019.)
ANU ANDRIĆ rođ. Drijenčić
NEVENKA DRIJENČIĆ
(1922. – 2018.) S ljubavlju i tugom u srcu čuvamo uspomenu na vas i sve ono što ste učinili za nas i našu djecu. Počivali u miru! Kćeri Ljiljana i Tina s muževima, djecom i njihovim obiteljima
(2009. – 2019.) Uvijek ste u našim sjećanjima i mislima. Počivajte u miru Božjem! Vaša djeca s obiteljima
SJEĆANJE
SJEĆANJE
(1.IX.2014. – 1.1X.2019.)
RANKO GVOZDENOVIĆ Dana 1. rujna navršilo se pet godina otkako nas je napustio naš suprug, otac i djed, ali nije napustio naša srca i misli u kojima prebiva stalno. Vrijeme nije lijek, ali uči nas živjeti s preranom smrću voljenih. Ostat ćeš zauvijek u našem sjećanju. Počivao u miru! Tvoji: supruga Leopoldina, kćerke Marija i Jelena i sin Mario s obiteljima
ANĐA MIJO JOZO MARTINOVIĆ MARTINOVIĆ MARTINOVIĆ
IN MEMORIAM JOZO BOŽIĆ
(2009. – 2019.)
(2002. – 2019.) Sjećanje na tebe ostat će vječno. Počivaj u miru Božjem!
(2017. – 2019.)
Počivali u miru! Obitelj
Tvoji najmiliji
12
(2007. – 2019.)
BROJ 297
RUJAN 2019.
SJEĆANJE
SJEĆANJE na našeg
na našeg anđela
SREĆKA MATIČEVIĆA SREĆKA MATIČEVIĆA
(7.IX.2018. – 7.IX.2019.)
(7.IX.2018. – 7.IX.2019.)
Fališ nam. Počivaj u miru!
Tvoje Mijana i Iskra
Iva i roditelji
IN MEMORIAM SREĆKO MATIČEVIĆ
IN MEMORIAM
(7.IX.2018. – 7.IX.2019.) U srcu tuga, na grobu tišina, a u domu našem velika praznina. Ne vidimo ti oči i ne čujemo glas, ali osjećamo da si tu između nas. Zauvijek u našim srcima! Tvoji najmiliji
(8.IX.2012. – 8.IX.2019.) Dana 8. rujna navršilo se sedam godina otkako nije s nama naš voljeni
ZDRAVKO MIJATOVIĆ Tuga i bol nisu u suzama i riječima, jako nam nedostaješ. S ponosom čuvamo uspomene na tebe. Počivaj u miru Božjem! Tvoja supruga Mira i brat Melkior
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Navršila se godina dana otkako je preminuo naš dragi
(11.IX.1998. – 11.IX.2019.) Dana 11. rujna navršila se 21 godina od smrti našeg voljenog supruga, oca, djeda, punca i svekra
RATKO GAVRAN
IVANA MARIĆA
(8.VIII.1941. – 5.IX.2018.) Ostaješ dio naših najljepših sjećanja. Počivao u miru Božjem!
S ljubavlju i poštovanjem čuvamo te u srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem!
Tvoji najmiliji
Tvoja obitelj
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
Dana 20. rujna navršava se godina dana od smrti našeg dragog
Na naše drage roditelje
IVE MAŠIĆA (20.IX.2018. – 20.IX.2019.) Zauvijek u našim srcima i mislima. Volimo te. Supruga Marijeta, kći Ivana, sin Ivan s Tinom, brat Zdravko i sestra Jelena s obiteljima
RAJMOND MONDI RAJKOVIĆ
ELIZABETA RAJKOVIĆ rođ. Andrijević
(1924. – 2000.)
(1929. – 2011.)
TUŽNO SJEĆANJE
S ljubavlju i dubokim poštovanjem čuvamo uspomene na vas. Počivali u miru! Vaše kćerke s obiteljima
ŽELJKO ĐURĐIĆ BUCO
SJEĆANJE (22.IX.2009. – 22.IX.2019.)
(25.IX.1963. – 12.III.2013.)
Dana 22. septembra navršava se deset godina od smrti našeg
Tvoj je život kratak bio, ti prerano, sine, ode, pa zar tako brzo odu, oni dobri što se rode...
VOJISLAVA JAZIĆA Počivao u miru Božjem!
Počivaj u miru Božjem!
Braća Duško, Čedo i Beto s porodicama
Vole te tvoji najmiliji RUJAN 2019.
BROJ 297
13
IN MEMORIAM
SJEĆANJE
SJEĆANJE
Na drage roditelje
Dana 1. listopada navršit će se četiri godine otkako je preminuo naš dragi
NIKOLA NIKŠA MARKHOT (1934. – 2015.) Zauvijek ostaje živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru! Supruga, djeca i unučad, rodbina i prijatelji
STJEPAN JELIĆ (1929. – 2016.)
VERONIKA JELIĆ rođ. Božić
SJEĆANJE
(1930. – 2011.)
na moje drage roditelje
Dragi naši roditelji, ponosni smo što smo vas imali u našim životima. Bili ste i ostat ćete uzor u svemu što je pošteno, vrijedno i plemenito. Neka Vam dragi Bog podari sve najbolje što ste i zaslužili. Počivajte u miru Božjem! Vaša djeca s obiteljima
LUCIJA MIOČEVIĆ (2008. – 2019.)
LUKA MIOČEVIĆ (2011. – 2019.) I dalje živite u srcima i mislima. Počivali u miru! Sin sa suprugom i djecom
PRIČA, NAŽALOST ISTINITA
N
a istočnim obroncima planine Zvijezde koji se spuštaju prema crnoriječkoj visoravni pored puta VarešOlovo, u gustoj jelovoj šumi rastao je gorostas, bukva "njivača", na mjestu iznad zaseoka Janjuši, zvanom Stari krst. Spomenik prirode koji se odupro svim proteklim vremenima. Ni kiše ni snjegovi ni olujni gromovi ne mogoše joj nauditi sve do mjeseca srpnja ove godine, kada zape za oko lokalnom "balvandžiji" koji upreže mehanizaciju da baci diva na koljena i pretvori ga u ogrjevno drvo, da bi se nečija stražnjica što kaloričnije grijala. Ni dim ni pepeo neće od nje ostati izuzev priče kako je nekada na ovoj našoj planini raslo ogromno drveće, istrijebljeno ljudskom rukom zbog pohlepe za zaradom. Počelo je to još onda kad je trebalo na stotine tona ćumura za topljenje željezne rude. U Zvijezdi postoji mnoštvo tragova, upinâ gdje se kadio ćumur i čitav jedan predio s ostacima pećî za kađenje kreča. Trka za novcem i što bržom zaradom u dogledno vrijeme pretvorit će ovu planinu u bezvodnu krševitu pustoš sa zakržljalim raslinjem, jer s koliko se motorki svakog jutra u nju zađe... Da bi naraslo ovoliko stablo trebale su stotine godina: metrom bilježim promjer od 155 cm pri panju i obim od 450 cm. Po
Ljudi balvani J. Klarić izračunu na dužinu debla od 4 metra to je 5,5 metara kubnih. Bukva je preživjela i hajdučiju i turski vakat i austrougarsku eksploataciju šuma bosanskih i poslijeratnu obnovu FNRJ, ali ne preživi današnju neosjetljivost i obijest skorojevića koji nit' mare za prošlošću nit' brinu o budućnosti. Bukvu uz dosta muke i napora oboriše dva mladića, da dokažu svoju ho-ruk nadmenost nad nezaštićenom prirodom. Čudima se ne treba čuditi, nego nad njima razmišljati. Nedugo zatim gorosje-
IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ 14
ča, čovjek koji odredi da se takvo stablo u prah i pepeo pretvori, zapade u zdravstvene probleme. U kakve, ma koliko to vareški poročno bilo, ne treba nas zanimati. Ali ne može se stalno činiti nasilje nad prirodom, priroda to vrati, vrijeme ima vremena. O čudnom drveću ima istinitih priča i legendi, a mnoga su i u narodnim pjesmama opjevana. Jedna od takvih poučnih priča jest i pad stare lipe u selu Ivančevu prije dvije godine. Ona u kratkom olujnom nevremenu nađe svoj put do smiraja, a pritom ne ošteti ni seoski dom kulture, ni kuću Perinu, ni štalu ni ogradu, već leže onako da nikome ništa nažao ne učini. Sjetim se tako i priče o poznatom slikaru Lazi Drljači koji, bježeći od ljudi koji ga nisu mogli razumjeti, nađe utočište na visokoj planini, na obali jezera napravi sebi bajtu i započe novi život doslovno kao posljednji bosanski bogumil. Volio je slikati prirodu, a posebno jedan bor s granom koja se čudesno izvila i ogledala u jezerskoj vodi. Vidjevši da Lazar tu dugo sjedi i slika, seoski mangupi noću odrezaše granu da mu i tako napakoste. Slikar je i dalje tu dolazio, sjedio i plakao: nije plakao zbog grane od bora, nego zbog onih koji to učiniše.
ORGANIZIRAMO:
IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ BROJ 297
RUJAN 2019.
IZ STARIH ALBUMA
Vareška "Atlantida" Od pamtivijeka rudarski kraj, Vareš je po nekim pretpostavkama formiran u području Droškovca gdje se kopalo još u rimsko doba, premda ima kazivanja pa i nekih potvrda tome da se preteča današnjeg Vareša nalazila na brdu Oglavić (Kota). Fotomonografija Vareša koja je nedavno izašla iz tiska jednako tretira i druge moguće teze: da je prvobitno naselje bilo uz potok Varešac ili da je nastalo na mjestu gdje se i danas nalazi stara jezgra (Matijevići). I dok će vas njezin tekst zaintrigirati i provesti kroz mnoge slojeve vareške povijesti, ovdje iz nje donosimo jednu likovnu rekonstrukciju – autora Miše Zlovića – Kote (u pozadini) i područja oko Droškovca gdje se do kapitalne izgradnje iza Drugog svjetskog rata nalazilo i groblje "Ruda", zajedničko za Vareš, Vareš Majdan i Potoke. Našavši se usred industrijske zone ono je rasformirano i "raseljeno", obližnje selo Potoci koje je bilo na rudnom ležištu kad su buldožeri zaorali potpuno je "iskorijenjeno", a i krajolik se zauvijek promijenio. O razmjerima te promjene svjedoči pak priložena fotografija iz aktualnog vremena.
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
RUJAN 2019.
U redovitoj prodaji – knjižara "Ami" Vareš i ured lista "Bobovac"
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 700 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 297
15
DUH STARINE
Po zakucima nasim... S ovih nekoliko vareških fotografija želja mi je ukazati da ovaj grad nije samo besadržajna, "zapušćana" rudnička rupa, da ovakav kakav je sada nije bio oduvijek. Listajući monografiju Vareša Željka Ivankovića, u kojoj je o gradu napisano i opisano sve što se moglo do sada saznati, povuče me ideja da i ja malo prisnažim. Pokušavam predstaviti u par sličica stari duh Vareša, a duh je ono što se ne može uhvatiti i zarobiti ničim, nego samo osjetiti. Gotski stil gradnje kuća u Jušićima i Novakovićima, manje u Matijevićima, ukazuje da ovaj grad nije od jučer već vuče svoje ime i korijenje još iz prvog milenija nove ere. Vareš u svojim zakucima, s bijelo okrečenim kućama i prozorima okićenim pelargonijama, čini mi se zadnjim snagama čuva tu tradiciju, podsjećajući još donekle na gorske varoši po Austriji i Njemačkoj.
Priredio J. Klarić