LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXV. • BROJ 299 • STUDENI 2019. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
ISSN 1512-813X
9 771 512 81 300 6
UVODNIK
N
avrši se prva obljetnica od prošlih parlamentarnih izbora. Stanje na političkoj sceni, a u vezi s formiranjem vlasti na federalnoj i državnoj razini, takvo je da se čini kako od zatvaranja birališta nije ni 13 dana, a kamoli 13 mjeseci prošlo. Drugim riječima, nije se ništa pomaklo s mjesta, ali u tim prenapučenim institucijama, gdje se stalno dokupljuju stolice da se još koga iz familije na besmislene a preplaćene pozicije zaposli, život teče sasvim normalno i plaća liježe redovito. Sad će još troškovi režija porasti jer službenici u ustajalim kancelarijama iz YU doba vole da sjede na TA pećicama, a svakako porezni obveznici plaćaju mazut, grijalice, struju. U Sarajevu je neka nadahnuta sarkastična ekipa povodom godišnjice neuspostave vlasti uložila truda da na to ukaže polijepivši pod okriljem mraka plakate da se naši građani i građanke ujutro zabave nad time; "ekskluzivno" to poslikaju mobačima pa uz jutarnju kavu tračaru na poslu zavrte to po društvenim mrežama kao zafrkanciju dana. Das ist Valter – tako je bila zamišljena ta inicijativa, s porukama prilagođenim modernom dobu: "#VladoFališ", "Vlada is not available in your country", "Error 404: Vijeće ministara not found", "Evo već je jesen, a tebe još nema"... I pobrali su bodove za dosjetljivost, a do večeri je već, s prvim smogom nad šeher gradom, ta vrsta zabave postala profana ili – kako bi to rekli današnji mladi kojima ništa nije zanimljivo duže od nekoliko minuta – isfurana. U takvoj idili i harmoniji funkcionira naše društvo da su to politički oci shvatili kao poticaj i otad nastoje još više čudnih jada proizvesti kako bi iz mladih noćnih buntovnika pod kapuljačama i s plakatima pod miškom crpili dodatnu kreativnost. A i javnost u nas želi samo to i nikakvu promjenu u kojoj bi svi morali zasukati rukave i raditi napokon svoj posao jer, zaboga, tko bi se onda zabavljao i zar da tako bude otupljen britki duh bosanskog svijeta čiji je zaštitni znak zbijanje šala na vlastiti račun. Sve je to jedan izvitoperen reality u kome narodu ovakvi političari trebaju da ih s televizije prvoklasno zabavljaju, svojim demonstriranjem potpunog gubitka mjere i ukusa na jedan sasvim ozbiljan ali
IZME\U DVA BROJA ludo isplativ način, kako su to nekad iz sprdnje činili Nadrealisti ili na muzičkom polju grupa "Nervozni poštar". Međutim, pokazuje se da ni građani nemaju mjere u ležernom gledanju na to "kupanje političara u šupljoj banjici" jer nikoga živog vjerojatno ne bi uzbudilo ni to da se dogodine u listopadu obilježava, pa čak i nekim festivalom slavi, navršavanje druge obljetnice neformiranja vlasti. Dotle bi se čaršijski šverceri i šaneri svih vrsta svakako dosjetili uraditi šalove i upaljače s prigodnim logotipom, da se unovči šaradu, a ulični prodavači punili bi fišeke vrućim zagorenim kestenom i na taj način simbolično doprinijeli manifestaciji. Netko bi zaista morao vaditi kestenje iz vatre i u samom društvu, ali ljepše je ipak u duge jesenje večeri leškariti na kauču i prazniti se po internetskim forumima, smatrajući to svojim aktivizmom. Mi smo se danas dogovorili da se na idućem sastanku pokušamo dogovoriti oko toga što bismo se trebali dogovoriti da sve bude po dogovoru kako bismo u što skorije vrijeme odgovorno pristupili dogovorima o uspostavi vlasti. Zaista je umjetnost naći riječi poslije toliko ispraznih sesija pa u njih zakukuljiti pravu istinu, a ona je da od dogovora dosad nije postignuto ni 'd'. Medijima je nakon zadnjeg sastanka u Mostaru izneseno da je sastanak bio otvoren i prijateljski i da svaki sastanak pravi novi korak ka optimizmu, te je najavljen nastavak razgovora o suradnji, a sve kako bi se relaksirali odnosi između Bošnjaka i Hrvata, i između SDA i HDZ-a BiH. Eto, konkretnije nije moglo. Tako je međusobne razgovore vid-
IZ ŽUPNIH MATICA VAREŠ
Umrli: Ilija Mirčić (1937.), Jozo Srećko Prskalo (1951.), Ratko Klicić (1945.).
Na naslovnici – U Varešu na Dušni dan (foto: M. Marijanović)
2
BROJ 299
jela jedna strana, a druga medijima reče da su SDA i HDZ dugo u koaliciji i da među njima nekada bude više, nekada manje kemije, te da je bitno da su SDA i HDZ dogovorili normalno funkcioniranje trenutnih vlada na svim razinama. Da, to je oduvijek bilo bitno. Dok te vlade "normalno" funkcioniraju, narodu je još dano na znanje da u BiH sve napreduje tri do pet posto. Ima smisla, ako se misli na cijene u trgovačkim centrima. Treći partner, za državnu razinu, SNSD reklo bi se ispada zapostavljen, međutim taj ima svoje Banske dvore u Banjoj Luci i ne benda svu tu federalnu priču ni pet posto. I zapravo se zabavlja kao i svi kojima je ovaj cirkus eto normala. I rekosmo grijat će se nazovi službenici i službenice ove zemlje u svojim uredima gdje se sve teže mimoilaziti, za njih nema zime, nema krize vlasti, a što je najvažnije nema ni posla. Doista, mnoga su svjedočanstva da Bosanci i Hercegovci najbolje funkcioniraju u vakuumskim vremenima, kada je recimo jedan zakon stavljen van snage, a drugi kao slučajno još nije donesen. Znamo kako je to sjajno primijenjeno u vareškom kraju kad jedno vrijeme nije bilo važećeg Zakona o šumama, ustanovili da je neustavan pa ga mijenjale nekakve uredbe, a sinčić osnovac zadnjeg šumara mijenjao mobitele kad god novi izađe na tržište. I dok će svi lupeži ove zemlje usred ciče zime po kući hodati u potkošulji i tako se pojavljivati na prozor da demonstriraju pasjaluk – ono u smislu: ima se, može se iživljavati – vareškom umirovljeniku dovoze se sirova drva u studenom ili mu se nudi povrat novca pa neka ide snalaziti se po šumi u prosincu. Tako naše kantonalno šumskoprivredno društvo pokazuje što znači biti društveno odgovorna kompanija. Uzelo od umirovljenika unaprijed uplatu, doduše humano je to bilo, na rate, obrnulo taj novac koji put i sad mu ga vraća s poštenim izrazom lica. Bosno moja, mila, divna, lijepa, gizdava...
DONACIJE ZA "BOBOVAC" Ivo Kalfić, Drvar – 46 KM, Alojz Radoš, Neum – 37 KM, G. V., Australija – 100 KM, Josipa Čelan, Kanada – 40 KM, Ivica Lekić, Belgija – 22 KM, Miroslav Božić, Švicarska – 40 KM, Vlatka Kraljević, Njemačka – 125 KM, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €.
Svima hvala lijepa! STUDENI 2019.
VIJESTI
Sjednica Općinskog vijeća Za svoje 31. redovito zasjedanje Općinsko vijeće Vareš izabralo je i datum pod tim brojem – 31. listopada 2019. Broj točaka dnevnoga reda bio je pod inverzijom, raspravljalo se o njih 13. Koji od tih brojeva nije bio sretan, moglo bi se jedino gatalački prosuđivati, ali je činjenica da je ova sjednica bila jedna od temperamentnijih. Počelo je s temom od koje se pobjeglo na prethodnoj sjednici, s davanjem ili ne davanjem suglasnosti za izgradnju još jedne male hidrocentrale na području općine Vareš, na rijeci Tribiji. Pokazalo se da je ta odluka bez razloga odgađana jer se kroz istupe naziralo da većina vijećnika prilikom glasovanja neće dati podršku i na koncu su ruke "za" dignuli samo vijećnici HDZ-a BiH. Općinski načelnik Zdravko Marošević, istupivši toga časa u svojstvu predsjednika HDZ-a BiH u Varešu, objavio je da se ova stranka u znak prosvjeda zbog lokalne neprincipijelnosti prema investitorima povlači iz parlamentarne većine u Vijeću. Upozoreno je iz lokalnoga HDZ-a BiH da politička nedosljednost Općinskog vijeća Vareš šalje negativnu poruku svim potencijalnim ulagačima i da će one koji su već investirali zabrinuti jer lokalne vlasti pokazuju labilnost koja sutra i njihovu investiciju može dovesti u pitanje. Ali nije to nikoga posebno uzbudilo, na prvu je točku dnevnoga reda stavljena točka, a odjeci će se ovakve odluke tek čekati. Druga je točka također obećavala dodati žara ovom zasjedanju jer je na razmatranje došlo Izvješće o financijskoj reviziji provedenoj unutar Općine Vareš za 2018. godinu. Obećavala je zato jer su Izvješćem konstatirane manjkavosti i nepravilnosti u financijskom poslovanju, što svakako treba razlikovati od pronevjere i krivičnih djela, ali da je sve kako treba biti – nije. Načelnik se pokazao svjesnim situacije i pozdravio ovakvu vrstu kontrole da bi se uočene greške i nepravilnosti u vođenju financija mogle početi ispravljati i ubuduće ne ponoviti. Dakle, riječ je o pravilnom ustrojstvu financijskog poslovanja i vijećnici su u svojim diskusijama prozivali zaposlenike u Službi za financije što za neiskustvo, što za nesposobnost. Debata se zakratko proširila i na općinske uposlenike uopće, a poznato je
da ih ne štedi ni sam načelnik te je i ovoga puta ponovio da bi barem polovicu njih već sljedećeg jutra otpustio kada bi imao zakonom odriješene ruke za to, kazavši da na gornjim katovima uglavnom caruje nerad, a da bi tako vjerojatno bilo i kod službi u prizemlju općinske zgrade da njihovi uposlenici nisu vezani za građane i moraju biti na šalterima kao njihov servis. Lutalo se malo i oko prijedloga da bi u općinsku financijsku službu trebalo zaposliti nekoga s ozbiljnim znanjem i iskustvom, ali se onda shvatilo da takav jedan sigurno ne sjedi kod kuće i cijeli život čeka općinski poziv. Na kraju je Vijeće svojim zaključkom potvrdilo nalaze revizije i uputilo istu preporuku kao onu koja stoji u Izvješću, da se u najkraćem roku uposlenici financijske službe pozabave domaćom zadaćom i prouče propise odnosno ovladaju njihovom primjenom. Treća točka nudila je također lako zapaljive materije jer je na red došlo i Izvješće o izvršenju proračuna za prvih devet mjeseci tekuće godine, a ono je pokazalo podbačaj u iznosu od 522 tisuće KM. O uzrocima koji su Općinu Vareš doveli do tako loše realizacije proračuna načelnik je govorio unatrag nekoliko sjednica, a ključni je razlog u zaustavljenom dotoku sredstava s viših razina vlasti zbog činjenice da te vlasti ni nakon godinu dana od izbora nisu uspostavljene. Kod izjašnjavanja je i ovo izvješće palo, kao i prva točka dnevnoga reda. Među zadnje tri točke svrstana su, ako bi se pitalo građane, važnija pitanja od onih na kojima se Vijeće više iscrpljuje, tj. ona od kojih zavisi kvaliteta njihovog života poput napajanja električnom energijom, odvoza smeća i vodoopskrbe. Posebno je vodoopskrba bila "na tapetu" zbog nestanaka vode u večernjim satima bez najave i objašnjenja, ali su vijećnici dobili obrazloženje da je to posljedicom sušnog perioda jer je tijekom cijelog listopada kiša padala svega nekoliko sati, a i to je bila kišica. Za argument je uzeta i činjenica da je vodostaj Stavnje u listopadu bio nizak kao tijekom ljetnih suša, a nadasve je cijeli sustav vodoopskrbe gradskog područja i zastario i neprikladan i skup za današnji broj stanovnika, međutim tko ima rješenje u rukavu odnosno financijska sredstva da se uradi novi i efikasniji...? Kad su vijećnici zavrnuli svoje ispušne ventile zaključili su da – nema nitko.
OBLJETNICA U ZENICI
Metalurzi iz regije na okupu Na Metalurško-tehnološkom fakultetu Univerziteta u Zenici 20. listopada 2019. godine održana je akademija u povodu obilježavanja 60. obljetnice ove visokoobrazovne ustanove. U nazočnosti predstavnika metalurških fakulteta iz susjednih zemalja (a nekoć jugoslavenskih republika Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Slovenije), predstavnika Vlade Zeničkodobojskog kantona, rukovodstva i zaposlenika Univerziteta u Zenici, te bivših zaposlenika Metalurško-tehnološkog fakulteta, brojnih gostiju i prijatelja, održan je prigodan svečani program na kojem se govorilo o značaju razvoja visokog obrazovanja u Zenici, samim počecima, nastanku i radu prve visokoškolske institucije u Zenici, davne 1959. godine, te o uspjesima ovog fakulteta, ali i planovima za budući razvoj. O tome su govorili prof. dr. sc. Damir Kukić, rektor Univerziteta u Zenici, te prof. dr. sc. Ilhan Bušatlić, dekan Metalurško-tehnološkog fakulteta, a među najuglednijim metalurzima s eksSTUDENI 2019.
Prof. Markotić u istupu za medije nakon predavanja u Zenici jugoslavenskog prostora prof. dr. sc. Anto Markotić pozvan je da održi predavanje na temu "Metalurgija kao struka i kao značajna gospodarska grana", spomenuvši se u svom izlaganju nekoliko puta i nekoć metalurške perjanice Jugoslavije – rodnoga Vareša. S. P.
BROJ 299
3
PORUKE S BOBOVCA
Molitva za slogu i napredak
D
ana 26. listopada 2019. održan je 18. molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije, ujedno i 16. hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga. Pohodu su se i ove godine odazvali predstavnici brojnih udruga, pokreta, hrvatski politički predstavnici u BiH ali i iz Republike Hrvatske, svećenici, bogoslovi, časne sestre, sjemeništarci, vjernici iz cijele BiH, Hrvatske i ponetko iz drugih zemalja. Misno slavlje na ostacima srednjovjekovnoga grada Bobovca i u zadivljujućem prirodnom okruženju predvodio je me-
tropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s msgr. Tomom Vukšićem, vojnim biskupom u BiH. Kardinal Puljić je na početku misnog slavlja apelirao na poštivanje povijesnih podataka i na prestanak manipuliranja Bobovcem te vjernike pozvao na rast i jačanje u vjeri da se isprosi mir i blagostanje Domovini. Molitva je upućena za Bosnu i Hercegovinu i sve njene narode, za mir, slogu i napredak. Biskup Vukšić je u svojoj homiliji pozvao na poniznost i skromnost, te razmišljanje o Domovini i svim ljudima koji u njoj žive. "Mi kršćani molimo za sve, sli-
jedeći tako Isusovu poruku i ne pravimo razlike baš kako to ne čini ni Bog", kazao je te izrazio nadu da će svi živjeti jednaki, da će iseljavanje prestati, da će rane ratne prošlosti zacijeliti te zavladati povjerenje u Crkvi i društvu. Program molitvenog pohoda, u sklopu kojeg se i ove godine okupilo par tisuća vjernika, započeo je kod rijeke Bukovice na Lukama, odakle se organizirano, u molitvenoj procesiji, krenulo prema Bobovcu. Po završetku molitvenoga pohoda, za sve sudionike na Lukama je pripremljen i podijeljen vojnički grah, a ondje su i vareške udruge, koje se bave izradom i prodajom suvenira, rukotvorina kao i organske hrane, pripremile prodajni sajam. S. P.
OBLJETNICE STRADANJA
K
oordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata u BiH koje djeluju na području općine Vareš organizirala je kao i svake godine obilježavanje obljetnica stradanja pripadnika Hrvatskog vijeća obrane i civila hrvatske nacionalnosti. Od krvavih dana u posljednjoj dekadi listopada i prvoj dekadi studenog 1993. proteklo je 26 godina, ali rane u obiteljima čiji su bližnji izgubili živote nisu zacijelile, niti se smanjio ili promijenio obim ceremonija i odavanja počasti poginulim. Središnji je dan obilježavanja 2. studeni, baš na Dušni dan, kada je pod ofenzivom mnogo nadmoćnijih snaga Armije BiH slomljen otpor HVO-a čime je došlo do pada Vareša i velikog egzodusa. Obilježavanja tragičnih obljetnica, pa i one u Stupnom Dolu kada se Bošnjaci prisjećaju svojih žrtava ratnog bezumlja i divljaštva, u Varešu protječu, može se reći pomirljivo i s pokazivanjem koliko-toliko pijeteta jednih prema drugima. Svjedoči to nazočnost, prije svega, općinskog načelnika Zdravka Maroševića obljetnicama u Stupnom Dolu, kao i vijenci pred spomenikom hrvatskim žrtvama u dvorištu crkve koje polažu i pripadnici drugih političkih stranaka i organizacija, drugačije orijentacije i predznaka. Jedna karika na tom putu suosjećanja ipak nedostaje: tijela nestalih hrvatskih civila ubijenih po upadu pripadnika Armije BiH u Borovicu do danas nisu pronađena i savjest do te mjere nije proradila. Nažalost, daleko od toga da je "zaslužne" sustigla sudska kazna, osim vrlo blijedo za zločin u Stupnom Dolu, a za pretrpljena stradanja, progon i palež, hrvatska strana u Varešu nikad nije dočekala ni jedan postotak pravne zadovoljštine, pa čak ni neko suđenje te vrste.
4
Spomen-kapela u groblju na Višnjićima, gdje se obilježava Dan sjećanja
Sve manje nade za pravdu M. Marijanović U svakom slučaju, hrvatske su udruge u svom redovitom obilasku stratišta i spomen-obilježja dana 2. studenog 2019., sve uz prisutnost načelnika Maroševića, položile vijence i upalile svijeće na Kopijarima, u Borovici, te na Pogari, gdje je održana i misa za 9 poginulih branitelja toga sela, a zatim i navečer na središnjoj ceremoniji u gradu, kod spomenika pred župnom crkvom. Nakon mise zadušnice, uobičajeno služene u 17 sati, izmoljeno je i opijelo. Župnik fra Leon Pendić služio je misu i u kapeli na Višnjićima 8. studenog u povodu Dana sjećanja što ga organizira spomenuta koordinacija. I ondje su pretBROJ 299
hodno položeni vijenci i upaljene svijeće uz počasnu vojnu stražu, a ovim obilježavanjima ove godine priključio se i jedan gospodarski subjekt te su počast žrtvama odali i predstavnici "Eastern Mininga". U nazočnosti predstavnika hrvatskih županijskih udruga i organizacija koji su se odazvali vareškom Danu sjećanja, a prije početka ceremonije kod spomen-obilježja, obratili su se Dražana Klarić, predsjednica Udruge poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Vareša, bivši ratni zapovjednik vareške 96. pukovnije HVO-a umirovljeni brigadir Mario Andrić i općinski načelnik Zdravko Marošević, također i kao veteran proteklog rata s časničkim činom.
STUDENI 2019.
11. BOROVIČKI SUSRET
Izabrano novo vodstvo ZZB-a
U
Zagrebu je 12. listopada 2019. godine održano 11. okupljanje Borovičana u organizaciji njihove Zavičajne zajednice sa sjedištem u hrvatskoj metropoli. Susret u Zagrebu (koji se smatra i jesenskim, uz onaj proljetni u Beču i ljetni u rodnom selu uz proslavu patrona) uvriježeno započinje priključenjem borovičkih vjernika hodočašću u Mariju Bistricu, koje organiziraju Vrhbosanska i Banjolučka biskupija. Središnje misno slavlje u Mariji Bistrici predvodio je Vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić. Nakon molitvenog, opuštajući dio druženja u večernjim
satima održan je u Sesvetskoj Selnici. Svojom je nazočnošću ovaj susret u ime Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan RH podržala tajnica Žana Ćorić, a iz Vareša se na ovaj skup zaputio (da bi se iste noći zbog drugih obveza i vratio natrag) općinski načelnik Zdravko Marošević. Susretu se redovito priključi i izaslanstvo domicilne Borovice, u kome je ovoga puta bio i novi borovički župnik vlč. Vlado Vrebac. Imenovani gosti su se okupljenim Borovičanima i obratili, uključujući i Nikolu Šimića, a u ime Zavičajne zajednice istupio je njezin dosadašnji predsjednik Stan-
ko Nikolić. On je zahvalio svima na podršci oko ovog susreta, posljednjeg pod njegovim vodstvom, ali i na podršci u protekle četiri godine koliko je bio predsjednikom ZZB-a, podsjetivši da će u sklopu susreta biti izabrano novo vodstvo (što je sutradan nakon mise na Jordanovcu i učinjeno). Uz novi i pomlađeni Upravni odbor, za novog je predsjednika izabran Zorislav Nikolić, koji je bio logičan izbor za svakoga tko je upoznat s njegovim dosadašnjim angažiranjem oko rodnog sela. U svakom slučaju, Zajednica odlučno ide dalje, a okupljeni su pokazali da su, osim te muzičke noći uz mladu "Zvezdu Granda" Karla Horvata, bili složni i na molitvenom skupu dan ranije i na izbornoj skupštini dan poslije. M. M.
IN MEMORIAM
Č
lan Franjevačke provincije Bosne Srebrene, vlč. Mijo Nikolić, preminuo je 14. listopada 2019. godine, u Sarajevu, nakon molitve na grobu sluge Božjega Josipa Stadlera, u 84. godini života i 57. godini svećeništva. Pokojni Mijo, sin Marijana i Ruže rođen je u Borovici 27. travnja 1936. godine, gdje je pohađao osnovnu školu, a potom odlazi u Zagreb, u Dječačko sjemenište na Šalati, gdje je bio primljen 1952. godine. Nakon dvije godine, otišao je u Đakovo, kamo su na studij teologije slani kandidati Vrhbosanske nadbiskupije. Ondje je završio gimnaziju, potom je dvije godine služio obvezni vojni rok u Koprivnici, a po odsluženju se vratio u Đakovo u Bogoslovno sjemenište, gdje je najzad 29. lipnja 1963. zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije, zajedno s još 17 đakona. Mladu misu slavio je 28. srpnja 1963. Nakon što je kao svećenik kompletirao petu godinu studija u Đakovu, godine 1964. imenovan je na službu kapelana u sarajevskoj prvostolnici gdje ostaje godinu dana. Od 1965. do 1966. godine bio je kapelanom u župi Modriča, a potom je imenovan župnikom u župi Beška kod Inđije u današnjoj Srijemskoj biskupiji (u Srbiji). U novoosnovanu župu Turić kod Gradačca stigao je 1968. gdje je više od godinu dana stanovao kod jedne obitelji jer je u toku bila izgradnja župne kuće, nakon čega je započeo i s izgradnjom župne crkve. Godine 1975. premješten u župu Čardak kod Modriče gdje je kao župnik ostao do 1980., a potom obavlja službu župnika u Prozoru do 1991. godine. STUDENI 2019.
Vlč. MIJO NIKOLIĆ (1936. – 2019.) U župi Novo Selo kod Bosanskog Broda bio je na službi 13 mjeseci odakle je, zbog ratnih događanja, morao izbjeći. Vjernicima župe Podvinje (Slav. Brod) bio je na usluzi dvije godine, nakon čega je 1994. godine premješten u Zagreb, u svećeničku kuću u naselju Stenjevec gdje je naredne dvije godine obavljao službu ravnatelja. U prosincu 1996. preuzeo je, u Domovinskom ratu sasvim porušenu, župu Posavska Mahala kod Odžaka. Gradnju župne kuće i crkve započeo je stanujući u Odžaku kod tamošnjeg župnika. U Posavskoj Mahali djelovao je do 3. kolovoza 2010., kada je otišao u mirovinu – u Svećenički dom u Sarajevu. Vršio je također službu dekana Ramskog (1980.-1991.) i Doborskog dekanata (1997.-2002.). BROJ 299
Značajno je istaknuti da je vlč. Mijo Nikolić iz vrlo pobožne obitelji, koja je osim njega – prvog mladomisnika, pa i zlatomisnika župe Borovica – dala još dvojicu svećenika: patera Peru (ravnatelja Hrvatskoga povijesnog instituta u Beču i poglavara isusovačke zajednice u Dubrovniku) te patera Zorislava (svojevremeno voditelja Hrvatske katoličke misije u Parizu), članove Družbe Isusove (isusovačkog svećeničkog reda). Velečasni Mijo obilježio je 50. obljetnicu svećeništva (o čemu je ostao zapis u Bobovcu br. 224) 5. kolovoza 2013. godine u rodnoj Borovici. Zlatnu je misu slavio uz koncelebraciju 11 svećenika i tada je istaknuto da je kroz pola stoljeća svog pastoralnog djelovanja vlč. Nikolić krstio 1.300 djece koje je poslije poučavao na vjeronaucima te pripremao za sakramente Svete pričesti i Svete potvrde. Također, imao je preko 400 vjenčanja, 600 pokopa te je služio oko 21.000 misa (zanimljiv podatak da sagledamo koliko jedan svećenik radi "na njivi Božjoj" tijekom svoga života). Misa zadušnica za vlč. Miju slavljena je u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu 16. listopada o.g., a ukop bješe istoga dana na sarajevskom gradskom groblju "Bare". Pogreb je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, u zajedništvu s bivšim pomoćnim biskupom vrhbosanskim mons. Perom Sudarom. Od pokojnog Nikolića oprostila se njegova rodbina, oko 60 subraće svećenika, te veći broj časnih sestara, bogoslova i drugih vjernika, posebno iz Borovice i Odžaka. Počivao u miru Božjemu! Priredio V. Ruf
5
UDRUGA "MOJA PRVA NOTA"
Cilj – osnivanje KUD-a M. Marijanović
B
ila je to za Vareš nova, ali pogođena manifestacija – Festival tamburaške pjesme. Dvorana Radničkog doma bila je tijesna tog 19. listopada 2019. godine kada su se tijekom dvosatnog programa na bini smjenjivali tamburaški sastavi iz Vareša, Kreševa, Fojnice, Zenice, Žepča i Orašja. Neki su svojim tamburašima pridodali harmoniku ili bas-gitaru umjesto kontrabasa, ali je program bio bogat i raznovrstan, a kvalitetu su podigli školovani pjevači i pojedini virtuozi na primu. Atmosferi je naročito doprinio neumorni fra Mirko koji je nastupao u dva sastava – kreševskom i fojničkom, a doskora je bio i u vareškom te nesumnjivo utro stazu razvoju ovog glazbenog pravca u Varešu. Vareški tamburaški sastav je kao domaćin i otvorio ovu manifestaciju, predstavivši se s vrlo mladim članovima zbog kojih i nosi naziv Mladi vareški tamburaši. Oni nastupaju pod vodstvom profesora Igora Hingera, od kojeg smo saznali više na temu ovog festivala i budućih manifestacija ove vrste, a ujedno i o ambicijama udruge Moja prva nota koja u Varešu okuplja i oblikuje mlade glazbene talente. Udruga je i osnovana na Hingerovu inicijativu te službeno djeluje od početka
2019. godine. Prije toga postojao je i djelovao vareški tamburaški sastav, ali mu je nedostajalo okrilje i subjektivitet. Profesor Hinger o tome kaže: "Na području općine Vareš ne postoji ni jedno kulturno-umjetničko društvo koje bi okupilo zajedno sve talentirane mlade ljude, neovisno o starosnoj dobi, spolu, nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Na području grada već par godina djeluju neke muzičke sekcije mladih koje vodi par entuzijasta (amaterski i profesionalni muzičari) na volonterskoj osnovi i te sekcije, iako su djelovale samostalno ili pod okriljem Osnovne škole Vareš, tj. nisu bile uključene ni u jedno udruženje, ostvaruju zapažene rezultate u oblasti kulture, kako svojim uspješnim koncertima i festivalima na nivou općine i u drugim općinama, tako i nastupima na televiziji. Tu se prvenstveno misli na tamburašku sekciju i sekciju rock-bend. Obje ove sekcije su sastavljene od mladih, uzrasta od 15 godina, i starijih. Kako su sekcije djelovale samostalno konstantno se pojavljivao problem vezano za instrumente. Za kvalitetan rad i proširenje članstva sekcija potrebno je imati dovoljno instrumenata i dovoljno kvalitetnih instrumenata, a i samo organiziranje nastupa, koncerata i
Predsjednik udruge profesor Igor Hinger festivala kada treba tražiti podršku sponzora teško ide ako ste 'solo igrač'. Ipak su ove sekcije uz pomoć općinskih službi uspjele organizirati u zadnje tri godine par uspješnih koncerata i festivala, što je doprinijelo promociji samih sekcija, ali i
Zajednički nastup (većine) sudionika za kraj tamburaškog festivala u Varešu
AMI
TR
6
BROJ 299
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor STUDENI 2019.
NEPOZNATA ZVIJEZDA grada. Iz svega toga pojavila se potreba da se ove sekcije, a i svi zainteresirani mladi koji žele naučiti svirati neki instrument uključe u neko udruženje i na toj ideji je nastalo udruženje Moja prva nota". Koliko dosad ima članova Moja prva nota, pitali smo predsjednika Hingera. "Tamburaška sekcija udruženja broji 15 članova i već ima dosta zapaženih nastupa, a u regionu je jedna od boljih, ako ne i najbolja. Jednu postavu rock sekcije sačinjavaju samo djevojke, što je kao takvu svrstava kao jedinu rock grupu ovog uzrasta u cijeloj Bosni i Hercegovini. Trenutno u ovim sekcijama ima 32 člana, a tendencija je da se broj članova poveća na 50 osnivanjem sekcije limene glazbe i mješovite vokalno-instrumentalne sekcije. Jedan od ciljeva udruženja je između ostalog da se nabave instrumenti za limenu glazbu i da zaživi odnosno da se obnovi ta vareška tradicija. Sve bi to stvorilo pretpostavke da se u narednih par godina osnuje i vareško kulturnoumjetničko društvo." Profesor Hinger takav optimizam temelji na dosadašnjim nastupima mladih Varešana po raznim festivalima diljem BiH, pri čemu je uvidio da mnogi gradovi nemaju ili imaju jako malo glazbenih sastava u kojima djeluju mladi, a nadasve ističe izraženu nadarenost kod vareške djece cijeneći da udruga zbog svih njih ima važnu misiju – pružiti im temeljnu muzičku naobrazbu, ali i prilike u kojima će pokazati što znaju. U tom smislu, a da bi i građani osjetili benefite, profesor Hinger najavljuje još dvije manifestacije do konca godine u organizaciji udruge Moja prva nota: rock večer 16. studenoga i koncert "Božić u Varešu" sredinom prosinca. Obje će biti održane u Radničkom domu, a ulaz je besplatan. Na koncu je profesor Hinger izrazio zahvalnost svima koji su dosad pomogli radu udruge, kao i menadžmentu Osnovne škole Vareš. STUDENI 2019.
Priče iz planine
J
edan od spomenika prirode i prirodnih zanimljivosti planine Zvijezde je i glacijalno tresetište, tzv. Tentina bara ili Đildino tresetište koje se nalazi na oko 1.100 metara nadmorske visine s lijeve i desne strane puta za Lovački dom (Han Milošnica) i selo Oćeviju. Dio vodâ iz bare odlazi u Ponikva potok i teče prema Varešu, a veći dio kroz krečnjačke kaverne ponire prema Oćeviji. Na ovom području je otprilike i raskršće putova ka Vijaci, Tribiji. Oćeviji, Vojničkom grobu i Zvjezdangradu. Na obodu tresetišta je i oveća nekropola stećaka, kameno znamenje i potvrda višestoljetne naseljenosti ovih prostora. Tu je i izvor-voda Studenac koja zamagli staklo boce i reskom hladnoćom osvježi grlo putnika ili tragača za prošlošću i uživanju u suživotu s planinom. Dogodi se tako nedavno, ispod kuće potegao ručnu pogolem Touringov autobus. Putnika svakakvih, a ponajviše onih u odmakloj dobi, umirovili se pa došli da obilaze Vareš i njegove povijesne i prirodne znamenitosti. Dan modrikasto vedar, topao, jedan od onih ugodnih za šetnju planinom obojenom šarenilom jeseni. Dogovorili smo kavu, doručak i kratki obilazak zvjezdanskih zanimljivosti. Njih pedesetak preplavilo prostor oko kuće, kava pokipila, uštipci zagorili, nestalo plina kada nije trebalo, ali to ne kvari ljepotu dana, raspoloženje, uživanje na zraku i ugođaj opuštenosti koji su gosti sobom donijeli. Idemo prvo do stećaka; omanja nekropola na Vidaku utonula u šuštavo bukovo lišće pripovijeda svoju nijemu priču o nekadašnjoj naseljenosti i prometnoj živosti ovog podneblja. Ne dangubimo puno, hvatamo se autobusa. Prva postaja Tentina bara, ostaci jezera iz ledenog doba s endemskim biljkama. Objašnjavam porijeklo naziva, da je tu nekada živio i istu kosio čuvar "blaga" (stoke), čovjek malo na svoju ruku i nitko mu nije htio kazati da je "blento", nego su mu tepali "tento" i po tome ovaj prostor dobi naziv Tentina bara. Na rubu bare u vrletnim ponorima imao je krečanu Vlado zvani Đilda. U jedno mrzlo BROJ 299
Jedan od krakova Tentine bare (u pravcu Oćevije)
jutro, okovano tišinom, vidim Vladu gdje sjedi na panju i s glavom "zagnjurenom" u ruke nešto mrmlja. Oprezno se javljam pozdravom: Uranio, Vlado, šta deveraš? Kaže: Evo molim krunicu. Otkad, začudim se ja. Od jutros, veli on, da mi doturi onaj litar što ga je od mene sakrila. Tog trenutka shvaćam da to nije jutarnja molitva nego vapaj ženi, koja se zvala Krunica, da mu vrati bocu rakije da razbije mamurluk. U vrtlogu sjećanja pliva po površini još jedna dogodovština kako se Vlado još jednog, isto tako mamurnog jutra zaputio na Studenac da se osvježi. Kad na vodi već netko, ali maglovit pogled u Vlade pa ne vidi ni tko je ni što je, a nije ga ni briga, nego samo zahtijeva: Makni se, kečo, sad sam ja na redu. Čupavi "kečo" samo zamumlja i ode svojim putem, a Vlado, kada vidje da mu se od sina Kreše pričinjava medvjed, zagnjuri lice u ledenu vodu da mu se razbistri. Priču prekida uzvik i pitanje: Šta je ovo, kakav je ovo trag, ima li i sad ovdje medvjeda...? Gledam svjež otisak medvjeđe šape, još se voda nalijeva u njega, pobjegao tik ispred nas. Objašnjavam da nema problema; često ga čujem da je tu negdje, a i on sigurno iz jelićâ motri na mene, ali se držimo dalje jedan od drugoga jer u ovoj planini dovoljno je mjesta za obojicu. Ipak, na brzinu završavam priču o Vladi Đildi kojeg nije ubila ni vlaga šumska, ni težak rad s kamenom, ni bugija od kađenja kreča, nego je najviše oko toga učinila rakija. U nastavku puta prema selu Oćeviji, muzeju pod vedrim nebom, pokazujem izdašne izvore tople i hladne vode. U jednom se od njih jednom pojavila ruka s belenzucima, ostaci djevojke koja je bila u oca i 'ći i sin pa se onomad radeći s volovima zaglavila u Tentinoj bari i s njima zauvijek nestala... P. S. Uvijek me strah napisati novu priču, bojim se da pisanje nije za mene i tko će me razumjeti, ali pišem i eventualnom čitaocu dodijavam samo zato što sutra, kada nas nestane, neće imati tko pričati o nama i našem životu po Zvijezdi, našem hodu pod ovim zvijezdama nebeskim. J. Klarić
7
O 50. OBLJETNICI SMRTI
Fra Lujin dan u Olovu "Ostali smo, jer je tako pravo, i jer smo smjeli ostati." (Fra Josip Markušić) Ivana M. Slugić
R
edodržava Bosna Srebrena toliko je stradavala u povijesnim požarima, među fratarskim trlama i nemilosrdnim naletima redovite crkvene uprave da se umjesno pitati: o čem više visi njen 'abit i od čeg je ta stožina da se već skoro 750 godina ne da izvaliti iz ove zemlje bosanske. Stamene odgovore čuli smo iz predavanja fra Ivana Nujića i propovijedi fra Mile Babića. Dana 25. listopada ove godine, a na 50. obljetnicu smrti fra Luje Zloušića, u Olovu nas je okupio fra Ivan Nujić, profesor Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. U svom predavanju – životopisu fra Lujinom, a na temelju rada fra Ignacija Gavrana (Otac fra Lujo Zloušić 1895-1969.) profesor Nujić je pokazao o čem visi 'abit Bosne Srebrene i zašto je ona tako "tvrda građa i velika majstorija". Predavanje je započeo izborom ovog svetopisamskog teksta: Vi ste svjetlost svijeta: Ne može se sakriti grad koji leži na gori! Takva neka bude vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega, koji je na nebesima. (Mt 5, 14-16) "Fra Lujo Zloušić se rodio u Varešu, malom bosanskom gradiću u kotlini rječice Stavnje. (...) I fra Lujin otac i braća bili su kovači, majstori u jednom od tih majdana kod 'kamene ćuprije'. Fra Lujo se rodio 8. prosinca 1895. od oca Joze Zloušića – Ikanovića ili Idžakovića i majke Jelkice rođene Šimić – Markić, u tijesnoj kući pokrivenoj 'šindrom', u ulici Jušići broj 11. (...) Na krštenju dobio je ime Ivan..." Taj Ivan, 32 godine kasnije kao fra Lujo, u Franjevačkom vjesniku, a prema pedantnom izvještaju fra I. Gavrana objavljuje znanstveni rad: "Jedan pogled u nutarnjost atoma prema rezultatima najnovije fizike." Pa godine 1939. u istom glasilu: "Max Planck o odnošaju vjere i prirodnih nauka". Nutarnjost atoma, Maks Planck i – Jušići! Objavljivao je i članke koji se tiču odgoja i Olova. "Procesija s Gospinom slikom kroz varoš Olovo" (Glasnik sv. Ante, 1931.). Listopad vuče tople dane iz dana u dan i do kraja mjeseca čini ih nekako duljim. Zato ćemo nakon predavanja krunicu sa slikom Gospe olovske moliti u procesiji oko crkve.
8
TRAGOVI U VREMENU Vrijeme ide – teče nezaustavljivo grabi naprijed ostavlja za sobom samo prošlost utkanu u iskon… …a ovaj tren koji sad udahnemo i živimo jest sadašnjost ništa drugo do li – razmeđe dviju vječnosti… ***
Starodrevni proroci navješćivali su viziju Neba a… …za njihovom istinom ostajali su tragovi duboko urezani u nutrinu povijesti I - pripovijesti… …silaskom Duha proroka više nema no… Fra Lujo Zloušić …svijetlih tragova ima oni su vidljivi svima Zid crkve – vruća cigla, pjesme na čast Gospi i i odziv su tisuća zvanja na slavu glasu fra Emanuela Josića rastavljaju Pošiljatelju dičnih poslanja… desetke. Šesti desetak izmolit će se kraj crnog kamena na ulasku u "crkvišće". Vjetrić mra*** zan s iglicama inja bocka, ali ne dune svijeće. Misu je predvodio provincijal fra Jozo Marinčić s brojnom obitelji fratara, a "pridiku" drži Čuvajmo se lažnih proroka fra Mile Babić. "Ujak" Babić ima mnogo aka- prepoznajmo pravi kod demskih zvanja, a ovom "pridikom" – što je i slijedom traga donosimo zasebno i u cijelosti – dodao je i Kosače Katarine ovo: starinski ili fratar na starinsku. nastavimo zvjezdan hod… Misa je završena blagoslovom, Anđeos- …susrest ćemo kim pozdravom, pjesmom zbora bogoslova i i prepoznat' fra Emanuela. Gdje god pjeva, on se ugrađuje zasigurno naći i pojačava statiku građevine. stope Divkovića Kratki koncert zbora Stella Maris s Hvara Lastrića dirnuo je puk. Gospel (način pjevanja u ameZloušića ričkim crkvama) slušatelji su obilato nagraGavrana i… dili. Stil pjevanja i pljesak sljubio se sa zvo…na putu koji nema sjenu nom večernjeg Angelusa. U metalno hladnoj koji svima živim večeri najprije smo se ošamutili, pa potpodili kaže pravac ponudom Zarutki. Zaslužile su ruže, bar u smjer i trag rukopisu. u neizbrisivome Koliko god pojavom brdovit, koliko god svoj udio sveo na najmanju vidljivu mjeru, vremenu… upravitelj Gospina svetišta fra Ilija Božić doVladimir Bundić prinio je da ova obljetnica bude "po naški".
BROJ 299
STUDENI 2019.
D
osad nisam napisao nijedne riječi o velikanu naše Provincije fra Luji Zloušiću. U meni postoji moralni imperativ, unutarnja bezuvjetna zapovijed koja kaže: "Piši i govori o fra Luji Zloušiću!" Ta bezuvjetna zapovijed nastala je iz osjećaja zahvalnosti prema njegovoj osobi, jer je on bio nosilac svjetla. Nije proklinjao tamu, nego je uporno, dosljedno i radosno širio svjetlo istine, pravde i dobrote na ovome svijetu. Fra Lujo spada među velike bosanske franjevce koji su praktično nasljedovali Isusa Krista. Za njega je bila mjerodavna Isusova forma života, vita apostolica et evangelica Isusa i njegovih učenika. U nasljedovanju Isusa Krista fra Lujo je bio vjeran učenik fra Matije Divkovića, najvećega reformatora kršćanstva u njegovu vremenu, jer je Divković jedini pozivao kršćane – koji su se uzajamno ubijali u konfesijskim ratovima – da se vrate mjerodavnoj formi života, a to je Isukrstova forma života. A riječ reforma upravo to i znači. Fra Lujo je prvu kulu uz olovsku crkvu, čim je bila izgrađena, posvetio fra Matiji Divkoviću. Nabrojit ću sada neke činjenice iz života i djelovanja fra Luje Zloušića, pa ću onda pokazati onu osobinu njegove osobe koju možemo nazvati svetom, osobinom sveca. Fra Lujo je preminuo na današnji dan 25. listopada 1969. Mojoj generaciji bio je profesor matematike od 1961. do 1965. Niz godina je predavao matematiku i fiziku na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom i iz tih je predmeta besplatno davao instrukcije svakom učeniku i odraslu čovjeku koji bi to zatražio. Bio je odgojitelj, zamjenik provincijala, definitor, vizitator, graditelj Olovskoga svetišta, takoreći svakodnevni hodočasnik Gospi u Olovo. Cijelim se svojim bićem zauzimao za spasenje konkretnoga čovjeka navješćujući mu Evanđelje najprije svojim životom i djelovanjem. Ljubio je svoju Provinciju, osobito njezine tri ustanove: sjemenište, novicijat i bogosloviju. Nesebično je i neupadljivo pomagao siromašnim i bolesnim ljudima. Odlazio je rado na sprovode iz ljubavi i zahvalnosti prema pokojnicima te pisao o ljudima koji nam mogu biti uzori. Uživao je velik ugled u svojoj zajednici, osobito kod svojih kolega profesora i đaka. Profesor fra Rastko Drljić,
Kod fra Lujina počivališta u krilu olovske crkve
Usmjeren na tuđu patnju Fra Mile Babić, propovijed u Olovu 25. X. 2019. doktor slavistike, znao je nas đake na šaljiv i lijep način izružiti, a glavni mu je argument bio: "I fra Lujo kaže da ti ne valjaš". A mi đaci znali smo da fra Lujo nije to rekao. Inače je fra Lujo bio u dobroj tjelesnoj, duševnoj i duhovnoj kondiciji, premda je imao isposnički izgled. Fra Lujo je rođen (1895.) i odrastao u Varešu, gradiću uvijek prepoznatljivom po svojoj katoličkoj i kulturnoj tradiciji, koji je imao dobre i dugovjeke odnose s Dubrovačkom Republikom. Svi koji su dolazili i djelovali u Varešu mogli su primijetiti sve oblike i sve razine vareške kulture. Ta je kultura oblikovala našega fra Luju. Uostalom, iz te je kulturne tradicije izrastao velikan naše povijesti fra
Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš STUDENI 2019.
Matija Divković, koji u svojim djelima ne govori ni protiv koga. Kod njega nema govora protiv ni logike protiv; kod njega vlada pozitivna evanđeoska logika, koja na zlo uzvraća dobrom. Divković je to naučio od sv. Franje Asiškoga, koji je prakticirao pozitivnu evanđeosku logiku dobrote nasljedujući Isusa Krista. Franjo kaže: "I kada vidimo ili čujemo da ljudi govore ili čine zlo ili Boga hule, tada ćemo mi dobro govoriti i dobro činiti i Boga hvaliti." U svojim Spisima sv. Franjo kaže da je Isus ljubio one koji su ga razapeli. I Bog ljubi svoje neprijatelje, a svi smo Božji neprijatelji jer smo grešnici. Na svaku, dakle, negativnost treba odgovoriti pozitivno: što su drugi prema nama negativniji, mi moramo prema njima biti pozitivniji. Upravo tu osobinu da se na svako zlo odgovara dobrom smatram svetom. Nju je imao fra Lujo Zloušić. Kad se mi đaci zavadimo i potučemo te glasno jedni druge vrijeđamo, on se iznenada pojavi pred nama s blagim osmijehom. Upravo nas to razoruža te se mi smirimo i postidimo. Na našu galamu nikad nije odgovorio svojom galamom niti na našu uvredu svojom, nego uvijek blago i pozitivno. Njegov je pogled bio usmjeren na našu patnju, na ono što nas muči, da bi nas tako potaknuo na bolji i sretniji život. Kad smo kopali temelje za prvu kulu uz olovsku crkvu, i to sve rukama, krampom i lopatom, on je bdio nad nama i u ono vrijeme neimaštine osigurao nam najbolju moguću hranu, odmor i izlet, pa i cigarete ako netko zatraži. Kad smo bili maturanti, imali smo pismeni iz matematike. Te smo zadatke rješavali Luka Martić (sada odvjetnik u Zagrebu) i ja, a ostali su od nas prepisivali. Kad je bio ispravak pismenih zadaća, Martić i ja dobijemo ocjenu ili 4+ ili 5-, a ostali čiste petice, jer su naše teke prljave, a njihove čiste. Moj se kolega Luka žestoko pobuni protiv te nepravde, a fra Lujo blago i s osmijehom – tako da su mu se brkovi tresli – kaže: "Što sam mogao kad je kod tebe sve toliko iskrižano da sam jedva pročitao, a kod njih sve uredno". Time nam je na pozitivan način dao do znanja da smo mi za to krivi, a ne on. Odlika je sveta čovjeka da ne govori o tuđim grijesima, nego o tuđoj patnji, tako da tuđa patnja (passio) postane naša supatnja (compassio). To je put spasenja za čovjeka i za čovječanstvo.
www.fondacija.vares.info BROJ 299
9
PUTOPIS
Svetoj zemlji u po'ođane (XXVII) Piše Ivana M. Slugić
Veseli dan i povratak Penjem se uz ove jordanske "Boganoviće", potpaljenu kameno-pješčanu krečanu. Na leđima mi velika ranjljika uzvarena znoja. Otkida se u mjehurima, ugljeniše i dubi kratere na koži. Držim ruku ispred sebe tako da mi vodič Nizam pruži bočicu s vodom. U tankoj, skoro prozirnoj zavjetrini ruke i članka jednog njegovog prsta prolahori muževna poruka i osta kao jedini išaret između dvoga. U Jordanu oprane ruke ne znače što i čiste! Brže-bolje glâdim zabašurim ovu zločestu misao. Rajčice – voće iz raja izišlo – jedem prvi put u potpunom srazu okusa i boje za koje naš jezik nema riječi. Umačem u crnogorično zeleno, tako nekako i mirisno maslinovo ulje. Zatuši me maslinama iz spektra dragog kamenja i gledam djecu. Trpaju hranu u ustica zajedno sa šačicom sve do zapešća. Onda ih vade i miluju matere. Nepomične, one valjaju svoje zalogaje s jedne na drugu stranu. Kako ove žene uprave s 'volikom djecom, a svako je anđeo navoditelj. Što žene Bliskog istoka čini tako blaženim: ljubav spram života, jedine okosnice postojanja?!
Na jordanskoj me granici izdvajaju i pokazuju "predmet" viđen u mom rancu. "Ma, to ti je onaj kamen iz Petre, misle da nije ukraden", kaže mi Aleksandra. "Odakle mi kamen", pitaju me. "Ispod devinog trbuha", kažem, "uzela sam ga kad se digla, još je vruć!" Kamen ne veći od ploke kojom smo se igrali škole, samo roskast i iz Petre. Eto to je sve! Jordanskog graničara u odori boje rosnog pijeska s prugama sunčeve crveni pozdravim i zahvalim po njegovom, a on me mlad, tankovijast i lijep, otpravi. Naš vodič pozdravit će sve iz naše skupine i otići. Okrenut će se? Neće! On će opet sutra u Petru; je li to sreća? Pustinjom kopni vrelina i doskora svemu što u njoj danju žežinja postat će zindan. Naša kuća u Eilatu otključana da ne bi "na panti" spavale. Kroz šupljikavu krošnju bugenvilije vide se otoci vedrine. Zvijezde daleko i urijetko. Naklopio me san, ne sanjam ništa. Jedan cijeli dan u Svetoj zemlji provest ćemo veselo. Petak je i sve do Šabata ne smirujemo se. Obigrat' ćemo Stari grad, kupovat' na šuku i blagovat' Šabat. Porano je i sav je svijet na nogama. Početak je lipnja i još samo iz'utra ima malo svježine pa se može doručkovat' pod nebom. Jedno dvorište, avlija, halvat, kaldrmisano i sa samo nekoliko stolova.
Okolo dvije-tri kamene kuće, bogato sjenče dvorište i svojom arhitekturom steru hladovinu na stolove i kaldrmu. Smirenim tempom iz česme u zidu teče voda. Krema od slanutka – humus – na vrućim uzbekistanskim kruščićima, marokanska ljutkasta mrkva s korijanderom, patlidžan u pijesku pečen i nadojen uljem i kozji sir s aromom beduinskog tora. Kavenisat ćemo na drugom mjestu. Od Yaffo ulaza u Stari grad skrenut ćemo lijevo i unići u ulicu – kameno okno. Njenom središnjicom isklesane su široke skaline ulupljene i oglancane tabanima. Naglasak ovoj ulici daje sjedište Grčkopravoslavne patrijaršije u Jeruzalemu. Vrata golema, lučna, teška gvozdena, odškrinuta. Uzak, visok i dugačak kameni prag. Kaldrma, hladovina od drveća, pjev vode nasred dvorišta i koraci igumanija. Umjesto nogu one imaju paunovo perje. Tako se i kreću. Ovo su prve slike prije susreta s osobom koja je najbliža upravitelju Patrijaršije – ocu Zosimu. Pojavom "pljunuti" vladika naš Grigorije. Njegovu pojavu uokviruju ikone, a sjaj pojačavaju kandila sa stropa i svjetlost sunca iza leđa. Čime ovaj čovjek dodiruje bradu, piše..., pitam se dok gledam njegove sedefaste ruke; dvije ribe u magičnosti zimskog potoka. Razgovaramo! Bosna kao riječ, ni pojašnjenje o njoj mu ne "zvoni". Na spomen Hrama Svetog Save u Beogradu, priklanja uho. A nije da nije imao šta čuti! Ovdje ćemo dobiti posebnu potvrdu – certifikat ispisan njegovom ru-
IZ TISKA IZAŠLA
Nova knjiga Vladike Grigorija
B
eogradski izdavač Vukotić media objavio je ovih dana novu knjigu episkopa düsseldorfskog i cijele Njemačke Grigorija pod naslovom Gledajmo se u oči. Riječ je o autobiografskoj knjizi Mladena Durića, vladike Grigorija, koji u obliku intervjua (s priređivačima: Danijela Jelić i Milojko Božović) u prvom dijelu knjige svjedoči o različitim fazama svojega života, a u drugom dijelu knjige Grigorijevi su autorski tekstovi i govori izrečeni u različitim prigodama. U knjizi autor svjedoči o svome životu od djetinjstva, preko odrastanja i sazrijevanja, školovanja, o ratu te otkriću vjere i poziva za služenje u vjeri do odnosa s uglednicima Srpske pravoslavne crkve, među koje se i sam najposlije ubrojio. Episkop Grigorije odgovorno i kritički otvoreno, dakako sve u kršćanskom duhu, govori i o društvenim i političkim problemima suvremenog srpskog društva, kao i srpskog naroda u cjelini, o položaju crkve u društvu, ne izbjegavajući otvarati i najteža pitanja, primjerice ono o Kosovu, žestoko pritom kritizirajući politiku sadašnjeg srpskog političkog vodstva. Istodobno snažno naglašava potrebu ekumenskog dijaloga i suživota sa susjedima, a sve "u nadi da će nas na tom putu uvijek rukovoditi Božija milost i njegovo bezgranično čovjekoljublje koje sve ljude dobre volje podjednako grli i miluje". Ž. I.
10
BROJ 299
Naslovnica knjige STUDENI 2019.
kom na grčkom jeziku. Ona je trajno svjedočanstvo da smo bile ovdje. Cijena – prilog za ovu zajednicu – određena. S obje strane ulice mali dućani – špiljice. U jednoj muškarac prošiva jorgan. Teško mi je odrediti godine, al' da je nacifran – jest. To znači, halja od glave do tala – ukras mu brada. Provlači šilo kroz rubin crvenu brokat svilu s gornje i meku roskastu pamučnu tkaninu s donje. Sjednem na ćepenak, kavenišem i gledam. Ova paučinasta tkanina s donje strane miluje kome je do tog, a ne smeta onima koje i 'aljine njiove vrijeđaju. Kad mu je brada pala na gornju stranu i u nju se utisnula k'o dragulj puca, sjetim se ove pjesme: "Ja sam mlada u Boga iskala: / Daj mi, Bože, đerđef od merdžana / daj mi, Bože, iglu od biljura / daj mi, Bože, svilu iz Misira / da navezem jorgan od behara / da pokrijem sebe i bećara..." (Ovom poslu u Varešu bile su naročito vične jedna Slavonka, Marija zvana Opormanka, i jedna Visočka, Ševala – kurirka u Sindikatu.) Proći ćemo kroz armensku četvrt, zaustaviti se ispred galerije s keramikom. Njenog vlasnika prokazat će jedna gesta i znat ću da me prepoznao. Ručamo u libanonskom restoranu: janjetina s kardamomom kao začinom, bamije i svo sunce i zemljini sastojci na jednom tanjuru. Glavni šuk – tržnicu najveselije je posjetiti petkom uoči Šabata. Ova se tržnica nalazi na raskrižju Davidove ulice i Vrata od lanaca. Sastoji se od tri usporedne ulice, nekad dijelom rimskog Carda. Mi ćemo posjetiti jednu drugu tržnicu u zapadnom dijelu grada: Mahane Yehuda Market joj je izvorno ime. Sav svijet dolazi u kupovinu ovdje i koliko je svijeta toliko i čudesa od začina, voća, povrća, mesa, ribe... Na svakoj vrsti grožđica, bamija, urmi, lubenica... piše porijeklo i cijena. Ali najvažniji je račun. Za zrno, ali baš svako zrno crnog, bijelog, crvenog, zelenog bibera dobije se račun. Ovdje se domoljublje slavi plaćanjem poreza, a ruka na srcu je nepoznat oblik odanosti. Praška začina, šaka sjemenki, košpice lubenice – sve se prometne kroz blagajnu. Svaki buket cvijeća, veliki, mali, latice i njene boje, sve ima domoljubni biljeg – kasu. Na jednom otvorenom trgiću skupina muškaraca pleše. Žena nema! Jedan "napredan" muškarac spušta svoje vrećice, i unosi toliko strasti i radosti u skupinu da s njim pleše i sadržaj vrećice, prazneći se zanosno. Svi na kraju kupuju cvijeće, neizostavni dekor Šabata. Kupujemo i mi. Mogle bi to biti "lijepe kate". Do Šabata ima još pa kući idemo ponajlage. Svraćamo u jedan mali dućan po sir. Drži ga STUDENI 2019.
Sveti grad pod snježnim pokrivačem mlad francuski Židov, pritka za omune, Bog dao. Na tri mala okrugla drvena poslužavnika prinijet će svakoj od nas drugačiji sir; nijedan odrezan istim nožem. Uz to, vino u ljubavi sa sirom. Po njegovom izboru kući nosimo kozji sir s mirisom dva beduinska tora. Top je označio Šabat. Tišina nalipa kroz otvoren prozor, guši razgovor. Večeramo šuteći. Jedan sat poslije pola noći, isti onaj šerut vozit će nas u Tel Aviv. Dok ga čekamo, svaka na svojoj strani svijeta. Nemam ništa u glavi, kao da mi je negdje ostala, a ja je i ne tražim. Ono što je ostalo od mene, sastavilo se s tišinom. Noć! Prometnica osvijetljena dnevnim svjetlom. Ne mogu ne pomisliti da se vraćam u kutak bez ulične rasvjete! I bez vode. Dok čekamo kontrolu znamo da nam mogu otvoriti prtljagu i istresti je nasred aerodromske zgrade, ali to isto tražiti i od nas. Ipak, ništa od toga.
Na satu pola pet. "U 4.30 Šmuel Rabinovic, rabin Zapadnog zida i Svetih mjesta budi se kako bi započeo svoj dnevni ritual čitanja Tore... Proći će kroz Židovsku četvrt ka Zidu koji nikad nije zatvoren... Izgovara jutarnju molitvu, šaharit, koja se završava: 'Bog blagoslovio narod mirom'... Malo prije 4 ujutro u naselju Šeik Džare kamenčić je okrznuo prozor Vadžija el Nusejbe. Tačno u 4 lupa na drvena visoka vrata Crkve Svetoga groba. Netko će mu iznutra, dodati ljestve i on će otključati Crkvu Svetoga groba. U isti čas kad se rabin Zida budi, a Nusejba osluškuje kamenčiće, Adeb el Ansari izlazi iz svoje kuće da bi otvorio četiri glavne kapije kupole nad stijenom i deset kapija Al Akse." Sat prije nego sunce "zabijeli snijegom" Kupolu nad stijenom, svi hramovi bit će otvoreni. Nad tim bdiju ove tri obitelji. Prvi prijepodnevni sati u avionu nad Velikim morem i grčkim otocima. Brzo i Beograd. Vrijeme između leta za Sarajevo provest ćemo u Beogradu na Slaviji. Jednim dijelom puta iz autobusa vidi se Hram Svetog Save. Striko mu je bio "ktitor" (utemeljitelj), a pokojni otac, u nutarnjem džepu svoga odijela čuvao potvrdu ispisanu čitljivom i krasopisnom ćirilicom. Bio je ponosan na tu roskastu hartiju – prilog za ovaj hram. O ovome je bilo govora u onoj Patrijaršiji. Iz Sarajeva u Vareš. Na tom putu ima jedno mjesto iznad Dabravina: nebo uštirkano vešplavno, sa štrika maše zategnuta muška košulja. Tu uvijek uzbibam. S radija tmasti, u tešku atlas svilu zamotani alt Nade Mamule: "Evo srcu mome radosti..." Blizu je sedam. Još bih mogla i prispjeti na zvono večernjeg Anđeoskog pozdrava. I bî tako! P. S. Zahvaljujem se: glavnom i odgovornom uredniku lista Bobovac na svemu što je progutao da ovaj putopis bude objavljen i čitateljima koji "kao da su bili tamo". Do ponovnog susreta u Svetoj zemlji puno lijepog vam želim. (kraj)
IN MEMORIAM BOŽO KALFIĆ (24.XII.1935. – 10.XII.2012.)
BERNARDICA KALFIĆ (21.XII.1929. – 11.X.2014.) S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na vas. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji
BROJ 299
11
IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV
U SPOMEN
Našem bratu, ujaku i stricu
Od 24. listopada zajedno i u Nebu
KSAVERIJU MARTINOVIĆU (1953. – 2019.) Počivaj u miru! Manda, Iva, Boško, Mijana, Maksimilijana, Karlo, Danica, Iskra i Nika
POSLJEDNJI POZDRAV Dragom bratu
KSAVERIJU MARTINOVIĆU
DRAGICA ŠIMUNDIĆ ANTO ŠIMUNDIĆ Šimundija rođ. Dodik
(1953. – 2019.) Teško mi je i žao mi je. Počivaj u miru! Manda
(25.VIII.1940. – 24.X.2019.)
(22.XI.2011. – 22.XI.2019.)
Zemlja je smrtnim sjemenom posijana. Ali smrt nije kraj. Jer smrti zapravo i nema. I nema kraja! Smrću je samo obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda. (Mak Dizdar)
POSLJEDNJI POZDRAV Našoj dragoj
NADI ĆURČIĆ rođ. Milićević (1945. – 2019.)
S ljubavlju, vaša djeca: Vlatka, Josipa, Zlatko i Zdravko s obiteljima
Tvoji: Stjepan-Pipe, Vesna, Ana i Rob
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(26.X.2016. – 26.X.2019.)
(2.XI.1993. – 2.XI.2019.) Na našeg voljenog sina i brata
JURO ŠIMIĆ
ANDRIJU DODIKA
Prođe još jedna godina od tvog odlaska na put bez povratka, "ali iz naših srca nikada“. Tu ostaješ vječno među nama koji te volimo. Tvoja supruga, djeca, unučad, sestre i braća
Uvijek će srce boljeti, još jače u ove dane, uzalud ostaje nada, ali vrijeme ne liječi rane. Vječno ćeš živjeti u našim srcima i molitvama. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(2.XI.1993. – 2.XI.2019.) Na našeg dragog supruga i oca
MLADENA ZOVKU S ponosom te se sjećamo i s beskrajnom ljubavlju u srcu čuvamo. Počivao u miru Božjem! Tvoje: Vera i Iva
LUKA JURENDIĆ (30.X.1982. – 30.X.2019.)
TUŽNO SJEĆANJE RANKO BAJTELA Mate
IVICA JURENDIĆ JANJA JURENDIĆ
(1.XII.2015. – 1.XII.2019.)
(15.XI.2003. – 15.XI.2019.)
(4.XI.2012. – 4.XI.2019.)
ZLATKO MATIĆ Ratka (19.X.2014. – 19.X.2019.)
12
U našim ste molitvama i mislima.
S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na vas. Počivali u miru!
Vaše obitelji
Vaši najmiliji BROJ 299
STUDENI 2019.
SJEĆANJE
SJEĆANJE
(8.XI.1993. – 8.XI.2019.) na našeg voljenog sina i brata
Dana 8. studenoga navršilo se deset godina od smrti
JOSIPA DODIKA Mihovila
MATE PAVLIĆA
Dvadeset šest godina nisi s nama, nema tvoje mladosti, smijeha, ljubavi... Nježna uspomena na tebe živjet će u nama.
(1943. – 2009.) Vrijeme prolazi, ali sjećanje ostaje. Počivaj u miru!
Tvoja majka Genoveva i sestre Dinka, Marina i Ljilja s obiteljima
Supruga Marija
IN MEMORIAM VLADO BOŽIĆ
SJEĆANJE
(1927. – 1976.)
MATILDA (BEBA) BOŽIĆ (1929. – 2016.) Ne vidimo vam osmijeh, ne čujemo vam glas, al' osjećamo da ste kraj nas!
AUGUST HINGER
DRAGICA HINGER
(1937. – 2016.)
(1938. – 2010.)
Vaša djeca
TUŽNO SJEĆANJE
Ni smrt nas neće moći rastaviti od ljubavi Božje! Dragi mama i tata, smrt nas je fizički razdvojila, ali nije zaustavila našu ljubav prema vama. Ljubav je pobijedila smrt, Krist je uskrsnuo! Molite za nas da živimo s pogledom usmjerenim prema Nebu, gdje se nadamo zajedno uživati kao ljubljena djeca Božja. Vaša djeca
VINKO GAVRAN S ljubavlju te spominjemo, po dobroti i plemenitosti pamtimo, a u srcu zauvijek nosimo. Počivao u miru Božjem! Supruga Lucija, djeca Ranko, Darko i Gabrijela, nevjesta Stanislava, unuke Monia, Kristina i Klara
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
povodom osme godišnjice smrti naše drage
(18.XI.2009. – 18.XI.2019.) Navršava se deset godina otkako je preminuo naš dragi
SNJEŽANE PLEJIĆ rođ. Mutić (16.XI.2011. – 16.XI.2019.)
TOMISLAV BRĐANOVIĆ
Sjećamo te se s ljubavlju i poštovanjem. Počivala u miru!
Uvijek ćeš biti u našim mislima i srcima. Počivaj u miru!
Sin Nikola i suprug Željko
Tvoji najmiliji
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
(19.XI.2018. – 19.XI.2019.)
(19.XI.2001. – 19.XI.2019.)
VLADIMIR DUGONJIĆ Smrt nije prekinula ljubav koju smo osjećali za tebe i dokle god ona postoji i ti si s nama. Zahvalni smo ti što si bio uz nas i ostat ćeš vječno u srcima sviju nas. Počivaj u miru! Tvoja supruga Božana, kćerke Vjerana i Darjana, unučad Ivana, Karlo, Ivan, Ana i Petar
ROBERT FRANJKOVIĆ U mislima i molitvama uvijek si s nama. Počivao u miru Božjem! Tvoji najmiliji
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Dana 25. studenog navršit će se godina dana otkako nije s nama naš dragi
(30.XI.2006. – 30.XI.2019.) Dana 30. studenoga navršit će se 13 godina od smrti našeg dragog
IVAN LOVRENOVIĆ Tvoj dragi, plemeniti lik ostaje vječno u našim srcima i mislima. Počivaj u miru! Tvoja supruga Greta, sin Dragan i kćerka Jadranka s obiteljima STUDENI 2019.
(11.XI.2008. – 11.XI.2019.) Dana 11. studenog navršilo se 11 godina otkako nije s nama naš dragi
BROJ 299
ZVONKE MARIĆA Ostaješ dio naših najljepših uspomena. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji
13
"VAREŠKI ŠANTIĆ"
Poetika ljubavi i samoće A. Samardžić brahim Ibrahimović, pjesnik iz Vareša, možda je malo poznat širem krugu ljubitelja poezije i općenito književnosti, no njegov poetski opus zapravo je ogroman i vjerojatno ni sam ne zna koliko je napisao pjesama s obzirom da su mnoge izgubljene u vihoru rata. Poeziju piše još od mladalačkih dana objavljujući stihove po bosanskohercegovačkim, ali i slovenačkim časopisima (pišući čak i na njihovom jeziku), a svojevremeno je i uživo recitirao svoje pjesme na jednom ovdašnjem radiju izazivajući oduševljenje zbog maestralnosti stihova, no i radi posebnog stila i emocionalnosti u prezentiranju svoje poezije. Ibrahimovih 28 pjesama nedavno je objavljeno u zbirci "Poezija zlatnih stihova", koja je tiskana u Splitu u nakladi kuće "Redak", zajedno s grupom autora s područja eks-Jugoslavije. Čitajući izabrane pjesme iz rečene zbirke uviđamo da je riječ o sjajnoj poeziji, čiji su stihovi izbrušeni vještom rukom meštra
I
K'o da na svijetu ne postoji druga
Eh, kako bih rado, kad bih samo mog'o, sva čeznuća pusta zaboravu dao. Mnogo sam čeznuo za likom ti, mnogo, enormna zbog tebe moja je tuga. Ranu da prebolim, ne mogu nikako, ah, k'o da na svijetu ne postoji druga. Lažna je stvarnost i sve mi se čini, da mi je ruka oko tvoga struka, i sa mnom da si na mjesečini ovoj.. Prosjak postaću
Petnestog Prije podne Primih plaću. Poslije podne,
Ibrahim Ibrahimović poetskog tkanja, a tematika svih dotičnih pjesama svela bi se na naslov ovog teksta – poetika ljubavi i samoće. Jer Ibrahimo-
Poslije posla Pođoh pravo Prema pivnici. Popih pivu, Pa pivu Po pivu Popih preko pedeset. Počastih pijance, Podijelih prosjacima, Pokerah, prokockah, Prokurvah pare, Potroših plaću. Pred ponoć Pođoh pločnikom Pijan padajući, Plačući, pjevajući: "Pomozite prijatelji", Prosjak postaću.
95,
14
Hz
3 i 101,1 M
vić preferira upravo te dvije, možda i ključne teme svake dobre lirike, i u raznim formama pjesničkog izričaja (npr. sonet) ili kroz igru riječi u akrostihu ili pak u izvanredno uspjeloj varijanti usuglašenih riječi, gdje je svaki prvi suglasnik potpuno identičan (kao npr. u pjesmi "Prosjak postaću"), pjesnik nas vodi u više sfere postojanja, tamo gdje egzistiraju ljubav i dobrota. Ono što fascinira kod ovih 28 pjesama u zbirci sljedeća je činjenica: najmanje trećina pjesama posvećena je i govori o Ibrahimovoj preminuloj supruzi Emini, o njihovoj velikoj ljubavi, ali i ogromnoj tuzi i bolu pjesnika koji je ostao bez svoje muze, bez svakodnevne inspiracije, koja je zapravo bila njegov blještavi dvorac sagrađen od najljepših emocija. Mnoge su žene u povijesti književnosti ostale trajno zabilježene i upamćene kroz djela vrhunskih spisatelja, a pažljivo čitajući Ibrahimove pjesme ne mogu se oteti dojmu da će i njegova voljena Emina, makar u sjećanju onih koje vole njegovu poetiku, živjeti u poeziji sve dok postoji ovaj svijet. Njihova ljubav to nesumnjivo zaslužuje.
Sonet o boli i tuzi
Oko mene slike i zidovi suri, iznad peći suče pauk niti, u mojoj sobi gdje staroj uri već godinu dana srce stoji. Mir i tišina svakog dana, noći, isti, nikom se ovdje nikuda ne žuri. Samo mene bol muči i tuga mori, dok vani lete svjetleći svici. Sam sam u sobi, ali da ove noći bar na tren radost zaživi i prkosit počne bolu i samoći. Na mom stolu u kristalnoj vazi ja divim se rascvjetaloj ruži i pišem pjesmu dok vrijeme prolazi sporo.
HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 299
STUDENI 2019.
IZ STARIH ALBUMA
U selu majdandžija Sa svojim je majdanima Oćevija predstavljala posebnost i u doba SFRJ, a kovačke manufakture u tom selu koje su preživjele sve režime i nadasve industrijsku revoluciju, privlačile su još i tada inozemne medije (opsežan TV prilog snimili su Britanci, recimo). Oćeviju su, naravno, posjećivali i fotografi i umjetnici raznih profila. Iskopamo tako poneki trag tim 'crno-bijelim' vremenima, poput ove fotografije prekrivene patinom na kojoj jedan od kovača pozira u svom majdanu, ona se od 1964. nalazi u arhivu Zavičajnog muzeja u Visokom, a ovu gdje je ekipa sa šljivovicom, eventualno 'šećerušom' (to se može nepogrešivo kazati jer nije tada bilo ni 'viljamovki' ni jabu-
kovača) Oćevci čuvaju u svojoj arhivi. Na trećoj fotografiji iz Oćevije, neke godine, koju nam je ustupio naš neumorni suradnik Jozo Malić, on je osobno (u sredini), a oko njega su kovači Miško Gogić i Mato Gogić.
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
STUDENI 2019.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 700 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 299
15
KAKAV JE TO KIST...
Pričala mi jesen Najljepšu koju sam imala, nosila sam. Haljinu skladnih boja i pristala kroja. Iznad koljena, tek onako malo. K'o sad se nad jezerom gledam. Misliš da me primijetio itko. Osim: sunca, vjetra i pticâ. I zbacih to ruho. Đaku prvaku, posljednjem u selu, pod koračić. Možda me se sjeti jedino on. Nekad poslije. Godine neke, odavde daleke…
Priredio M. Marijanović