Bobovac br. 222 by Midnight Rider

9 771 512 81 300 6

ISSN 1512-813X Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XIX. • BROJ 222 • LIPANJ 2013.

UVODNIK

ad je ekonomska kriza prije nekoliko godina uzdrmala cijelu Europu, u BiH se okretalo na šalu: "Mi smo sigurni. Kod nas ništa ne uspijeva pa neće ni recesija". Mislilo se, međutim, i ozbiljno da smo mi na neki način "operirani" od pojava koje lupaju po glavi razvijeni svijet. Ali ovo je zemlja u kojoj je broj zaposlenih i broj umirovljenika izjednačen, a nelikvidnost gospodarstva tolika da se unutarnja dugovanja "svakog prema svakome" procjenjuju na 10 milijardi eura. I situacija je danas više nego alarmantna. Da je dosegnuta kritična točka postalo je razvidno kad su se u travnju zbog nedostatka sredstava mirovine morale isplaćivati sukcesivno. Spas je, standardno, bio u sredstvima Međunarodnog monetarnog fonda. Da je MMF kroz svoja uvjetovanja zategnuo najnoviju pozajmicu, definitivno bi došla u pitanje isplata mirovina, socijalnih davanja i plaća javnom sektoru. Dakle, za sada se proračunske rupe još uvijek uspješno krpaju kreditnim sredstvima MMF-a i nastavlja se okretati glavu od glavnog problema, a to je nerealna potrošnja. BiH naravno nije jedina zemlja koja troši više nego što ima, ali slabašnost njezine ekonomije i glomaznost administrativnog aparata neusporedivi su s bilo kojom zemljom u Europi. U državi sa službenom brojkom od 555 tisuća nezaposlenih trebalo bi napokon postaviti pitanje – tko će zaraditi za vraćanje tih kredita? Istodobno, političara i dužnosnika imamo za tri države, a ti su ljudi potpuno bez vizije, ili pak nisu: analitičari cijene da su oni i dalje skloni zanemariti svaku ekonomsku logiku pa umjesto smanjenja zaposlenih u javnoj upravi, što bi bio jedini put kojim se može bježati od kolapsa, prije mogli posegnuti za novim zaduženjima, te novim poreznim i drugim opterećenjima. Posljedice takve vizije i politike osjećaju se kroz značajno smanjenje kupovne moći građana BiH. S prosječnim plaćama od 410 eura, koje sve češće kasne, građani su prisiljeni mijenjati i svoje potrošačke navike. Statistika, kao i uvijek, jasno go-

vori i kaže da su troškovi za hranu i njihov udio u potrošačkoj košarici u razvijenim zemljama EU-a do krize iznosili između 11 i 13 posto, a trenutačno su na razini cijele Unije oko 20 posto. S druge strane, građani u BiH više od pola plaće daju za hranu, čak 58 posto ukupnih prihoda, a još treba uzeti u obzir podatak da je prodaja kvalitetnijih i nešto skupljih proizvoda u konstantnom padu. Kupujući sumnjivo i nekvalitetno, građani se dovode u poziciju da ugrožavaju vlastito zdravlje, a nije rijedak primjer ni da nemaju za lijekove i ne provode propisanu terapiju. I, naravno, tako se BiH iznova pretvara u poligon za promatranje anomalija jednog društva. Stručnjaci za strateško komuniciranje – nema kakvih nemamo – postavit će zapravo najjednostavnije, suštinsko pitanje: "Je li se netko javlja s odgovornošću za ovakvu situaciju?". Svi u zemlji šute. Svatko ima nekog važnijeg posla. Učinak naših političara je najgori u Europi i, što je još žalosnije, postalo je gotovo općeprihvaćeno da ništa bolje i nije za nas. Tu indolentnost ne može poraziti čak ni činjenica da će se od, za Hrvatsku povijesnog, 1. srpnja granica Europske unije naslanjati na našu zemlju.

Zbog vrlo lošeg napretka i negativne političke situacije u BiH, blokade europskih reformi, bh. političari su odavno izgubili kredibilitet, ali njih taj imidž i ne zanima jer sve dok je Sava još sigurna od prelaska EU na ovu stranu njima će biti dobro. U Federaciji se bliži "ispitni rok" o ustavnim promjenama, temeljenim na 181 preporuci domaćeg ekspertnog tima poduprtog američkim veleposlanikom u BiH, ali se federalni zastupnici, po mišljenju javnosti, spremaju po običaju pasti. Ono što je značajno za nas, u ovoj fazi kad se provode panel diskusije o tim preporukama, a jednoj od njih nazočio je i općinski načelnik Avdija Kovačević, općina je Vareš kroz prijedlog ekspertnog tima dobila potporu svojim nastojanjima za pripajanje u Kanton Sarajevo. ISPRAVAK U "Bobovcu" broj 221, u tiskanom izdanju, na 15. stranici, u osmrtnici Mari Pavlović, umjesto imena Mijan trebalo je stajati Mijana. Ispričavamo se zbog ove nenamjerne pogreške do koje je došlo tijekom računalne pripreme lista. Uredništvo

DONACIJE ZA "BOBOVAC"

EVIDENCIJA Umrli: Cvija Kolović (95), Mirsada Pentić (59), Ševala Parić (77), Edhem Likić (73), MUJE ČURTIĆA Nazifa Operta (82).

N. N., Hrvatska – 50 KM, Teo Musić, Ploče – 15 €, Ivo Kalfić, Drvar – 30 KM, Lidija Josipović, Rijeka – 30 KM, Margareta Dodik, Mostar – 60 KM, Mato Matošević, Bregenz, Austrija – 40 KM, Marija Gajić, Brisbane, Australija – 50 KM.

Na naslovnici: "Sheena in my street" – Stjepan Šimić Pepi

Svima hvala lijepa!

IZ ŽUPNIH ŽUPA VAREŠ MATICA Kršteni: Lea Tomić (Zvonimira i Vesne), Ira Josipović (Vedrana i Marie). Vjenčani: Zvonimir Tomić i Vesna Ilić, Božidar Grgić i Mia Operta, Igor Ćorluka i Matea Grubešić. Umrli: Pero Markanović (1949.), Ana Franjković rođ. Jerković (1933.), Viktorija Alma Ravlija (1965.).

BROJ 222

LIPANJ 2013.

VIJESTI SA SJEDNICE FONDACIJE Dana 11. svibnja 2013. godine u tzv. plavoj sali Općine Vareš održana je treća redovita sjednica Upravnog odbora Fondacije/ Zaklade za obnovu i razvoj regije Vareš. Na njoj su pretreseni i zatim jednoglasno usvojeni: završni financijski izvještaj za 2012. godinu i izvještaj o aktivnostima u 2012. godini. Nakon određenih izmjena jednoglasno je usvojen i Plan i program rada F/ZORRV za 2013. godinu. Doneseni su i zaključci o jačanju ljudskih kapaciteta kroz angažiranje dva nova djelatnika, o potpori timu "Let's do it Vareš" u 2013. godini po ukazanoj potrebi i o tome da će se sjednice ubuduće održavati jednom u dva mjeseca. Sjednici je nazočio i načelnik općine Vareš Avdija Kovačević, koji je istaknuo da je potrebno ostvariti potpunu suradnju Fondacije i Općine Vareš, zajednički krenuti u projekte, nadovezivati se i međusobno potpomagati u radu kako bi se udruženim snagama došlo do pozitivnih promjena u našoj sredini. Po održanom sastanku, Upravni odbor ugostio je Adisu Rožajac kojoj je tom prilikom predsjedavajući Odbora Safet Redžepagić uručio donaciju potrebnu za liječenje djeteta, Adela Rožajca, u iznosu od 500 KM. DAN OTVORENIH VRATA U "Kući susreta" na Bijelom Borju 25. svibnja upriličen je dan otvorenih vrata. Domaćini Jelena i Matthias Odenwald u novootvorenom objektu za kreativne radionice priredili su petosatni program i domjenak za sve one koji su se odazvali njihovu javnom pozivu. Takvih, ipak, iz lokalne zajednice nije bio velik broj, a uzroke bi se možda moglo tražiti u, premda nevelikoj, udaljenosti od grada i u lošoj makadamskoj cesti do objekta, ali prije svega u "krizi odziva" koja je postala stalna pojava kad se organiziraju bilo kakvi lokalni događaji, pa se postavlja pitanje kako bi tek bilo da se naplaćuju ulaznice. Program je započeo prezentacijom volonterke u "Kući susreta" Mirsade Likić ciljanom na jačanje svijesti o zaštiti prirodnih i povijesnih dobara. Na slajdovima je prikazano bezočno nanošenje štete borovima nedaleko "Kuće susreta", a zatim i potresna usporedba ruina nekadašnje željezare Vareš s ugašenim rudnikom ugljena "Zollverein", koji je iz industrijskog kompleksa pretvoren u glavnu znamenitost njemačkoga grada Essena pod zaštitom UNESCO-a. Nakon stanke, monografija "Sevdalinka – alhemija duše" dr. Esada Bajtala doživjela još jednu varešku promociju ekskluzivno za okupljene u "Kući susreta", a program je zaključen nastupom njemačkog benda "Rogues welcome" čija je specijalnost irska i škotska tradicionalna glazba. Večer kasnije nastup istog benda ponovljen je u klubu "Jazz in the house" u Varešu. SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA Dana 30. svibnja održana je 8. sjednica Općinskog vijeća Vareš s 14 točaka dnevnoga reda. Na njoj su usvojeni zaključci odnosno odluke o izradi programskih dokumenata kao što su Strategija razvoja poljoprivredne proizvodnje na području općine Vareš za razdoblje 2013. – 2018. godine te Strategija prema mladima općine Vareš za razdoblje lipanj 2013. – lipanj 2016. godine. Na dnevni red ove sjednice prispjela su i izvješća o radu i poslovanju JKP "Vareš", JP "Vareš-stan" i JP Veterinarska stanica Vareš za proteklu godinu. Usvojena su, pri čemu se (što je primijećeno kao simptomatično) raspravljalo jedino o Izvješću "Vareš-stana", a slično je tretirano i Izvješće o zdravstvenom stanju stanovništva i organiziranju zdravstva na području opLIPANJ 2013.

ćine Vareš u 2012. godini, te su predloženi zaključci o zdravstvenom stanju stanovništva i o financijskom poslovanju JU Dom zdravlja Vareš, od kojih nijedan nije prošao, a Izvješće je pak usvojeno. Poseban dekor sjednice, kao i uvijek, bila su vijećnička pitanja koja su se ponajviše odnosila na infrastrukturne probleme. RADOVI NA PUTOVIMA Jedno od vijećničkih pitanja na posljednjoj sjednici Općinskog vijeća bilo je i ono Zdravka Barkića koji je uputio primjedbu na stanje prometnica i održavanje putova, te pitao: na koji se način vrši ugovaranje održavanja regionalnih cesta i nadzor izvedenih radova? Pokušali smo i sami ići tragom odgovora na ovo pitanje te nastojali ishoditi određena saznanja od poduzeća "Nahonal" koje, po ugovoru s nadležnim kantonalnim ministarstvom, održava regionalni put R-444 na području općine Vareš, ali iz nekoliko pokušaja nije nam pošlo za rukom ugovoriti sastanak s predstavnikom poduzeća. O stanju i održavanju ostalih putova, onih koji spadaju u klasu lokalnih i kategoriziranih, raspitali smo se kod općinskog načelnika Avdije Kovačevića. On je kazao kako je općinskim programom za ljetno održavanje lokalnih putova predviđeno 76 tisuća KM i da je sklopljen posao s Javnim komunalnim poduzećem "Vareš", a radovi ne bi trebali uključivati samo nasipanje i tzv. zatezanje makadama, nego i čišćenje kanala i odvoda. Ovakvim izdvajanjima, svake godine, za posipne materijale i ravnanja koja su kratka vijeka, općina Vareš zapravo plaća danak svojoj nerazvijenosti i ta su sredstva jednostavno rasuta. Novac za posipni materijal uplaćen je poduzeću "BBM Amfibolit" i sanacija glavnih pravaca prema Ligatićima, prema Borovici i drugim selima do kojih vode kategorizirani putovi kreće ovih dana. Iz spomenutih sredstava također je planirano "krpljenje" asfalta na prometnicama za Pržiće i Budoželje. Nadalje, Općina je sklopila ugovor s inženjerijskom brigadom Oružanih snaga BiH, koja će angažirati mehanizaciju i ljudstvo a od Općine dobiti gorivo i mazivo, za uređivanje putova na području Bijelog Borja, Brgula itd. U tijeku je i izvođenje radova na regionalnom putu R-444a koji preko Kopijara povezuje općine Vareš i Kakanj. Investitor je federalno ministarstvo prometa i komunikacija, a oni koji su prošli navedenom dionicom u posljednje vrijeme navode da je stanje puta bilo bolje prije ravnanja, tako da doista ima mjesta pitanju koje je postavio vijećnik Barkić vezano za nadzor. Konačno i vijest za gradsko područje; po navodima načelnika Kovačevića "BH telecom" će iz svojih sredstava uskoro pristupiti saniranju kolovoza i ulica oštećenih u prekopavanjima, koje je vršilo ovo javno poduzeće ranijih godina radi polaganja kabela.

BROJ 222

OPĆINA I ŠPD

Glatko za stolom Na inicijativu općinskog načelnika Avdije Kovačevića u Varešu je 6. lipnja održan sastanak predstavnikâ vareške izvršne i zakonodavne vlasti s upravom Šumsko-privrednog društva Zeničko-dobojskog kantona, koja je došla u sastavu od četiri vodeća čovjeka, a na čelu s direktorom Mirzetom Kopićem; otvoreno se razgovaralo o dva goruća pitanja – ugrožavanju lokalnih putova i sanaciji dugovanja prema Općini Vareš, uz generalni zaključak da je odnos aktualne uprave ŠPD-a prema Varešu znatno bolji nego kod njihovih prethodnika, ali da postoji još jako puno prostora za poboljšanja na terenu, u pogledu vršenja eksploatacije i korištenja lokalnih putova Piše M. Marijanović

rvi je riječ dobio rukovoditelj Poslovne jedinice "Šumarija" Vareš Fahrudin Brkić, stavio akcent na problematiku održavanja putova i naveo sve intervencije koje su urađene sa skromnom operativom kojom on raspolaže, ali u praksi se to pokazuje nedovoljno. Spočitano je "Šumariji" da se uređivanjem putova bavi prije eksploatacije i tijekom eksploatacije (sve za svoje potrebe), a poslije se povuče, te su navedeni primjeri na Mekušama, na putu za Zabrezje i na Bijelome Borju, gdje je posao odavno završen a putovi ostavljeni bez sanacije. Najviše su konkretnih primjedaba, kao vijećnici ali i predstavnici s terena, iz mjesnih zajednica, uz predsjedatelja Općinskog vijeća Zdravka Maroševića, iznosili Zdravko Barkić i Mario Mirčić. Oba su najprije potencirali da se lagere na javnim putovima uopće ne bi smjelo praviti. Ali, kazao je Barkić, kod nas je prisutna i neviđena praksa da se lageri prave čak uz regionalni put. Mirčić je istaknuo da od formiranja ŠPD-a do danas problemi s načinom izvlačenja trupaca na javne putove ne prestaju, samo se sele s jedne na drugu lokaciju, i na koncu nitko se zaista ne može sjetiti neke ceste u vareškoj okolici a da se u određenom trenutku nije našla uzurpirana i razlamana. Barkić je naveo aljkavosti i kod same sanacije; za nasipanje se dovlači mješavina blata i toliko krupnoga kamena da je poslije navodnog uređivanja puta vožnja luksuznim automobilima vrlo riskantna. Mirčić je ukazao na neobazrivost kod sječe u vodozaštitnim zonama. Barkić je kazao kako će se založiti da se novoasfaltiranim putovima utvrdi nosivost i postavi vertikalna signalizacija kako bi se stalo ukraj pretovarenim kamionima koji nanose štetu mukotrpno stečenim i tek položenim kilometrima asfalta. Promatrajući sastanak sa strane, a nije to prvi takav, nemoguće se nakon

nekoliko minuta ne uhvatiti u razmišljanju kako su to sve potpuno izlišne stvari za diskusiju jer je nesavjesnost u cijeloj priči ključna i toliko očigledna. Na žalost, umjesto pozivanja na odgovornost, još uvijek se probleme "rješava" donošenjem zaključaka da se uništenu cestu treba popraviti, zatrpani kanal očistiti, odbačeno granje skupiti na hrpu. Vršila se eksploatacija i prije ŠPD-ove ere, pa su sjekači ipak za sobom ostavljali red, morali odvojiti vrijeme za njega. Sada je sječa šume shvaćena, zgodno je kazati, baš onako bukvalno, dakle samo sječa i ništa više. A ni izvoženje i transport nisu ništa uljudniji, i sveukupno je to odraz općeg nemarnog stanja u društvu, samo s ogromnim štetama po prirodu, a onda i po stanovništvo koje se u ruralnom području ionako preispituje oko svoje odluke da živi gdje je poniklo. Na koncu je, na prijedlog načelnika Kovačevića, donesen dakle zaključak da on osobno s par suradnika iz Općine, te direktori "Šumarije" Vareš i "Stupčanice" Olovo (koja značajnim dijelom gospodari šumom na vareškom području) sa svojim suradnicima sačine operativni plan sanacije putova na vareškom području, po prioritetima, a u tom kontekstu kao trenutno najugroženiji put spomenut je onaj od Križa na Pogari do Borovice, i da ŠPD uključi dodatnu operativu koja bi pomo-

gla da se oštećeni putovi što prije dovedu u prvobitno stanje. Druga se točka ovog sastanka odnosila na dugovanja ŠPD-a prema općini Vareš. Ona se dijele na dva perioda. Tako je Općina Vareš u periodu od 2004. do 2009., od ukupno 45 milijuna KM prihoda ostvarenog eksploatacijom šume na njezinu području, trebala inkasirati 915 tisuća KM, sukladno tadašnjem Zakonu o šumama, ali plaćeno joj je 226 tisuća, dok je iznos od 510 tisuća predmetom sudske parnice između Općine i Kantona. Uz to je dio duga u iznosu od 179 tisuća ostao nepriznat. Godine 2009. na snagu umjesto Zakona stupa Uredba kojom je propisano da prihodi Općini ne idu više preko Kantona nego izravno iz kase ŠPD-a. Otad se situacija nešto poboljšala i trenutno se sredstva Općini uplaćuju dinamikom od oko 25 tisuća KM mjesečno, ali postojeća je uprava ŠPD-a uspjela podmiriti tek 2010. godinu, u iznosu od 290 tisuća KM. Ostaju 2011. i 2012., a 2013. je nedefinirana jer je Uredba već mjesecima van snage a novi Zakon o šumama nije ni nadomak donošenju. Tko će i kako obračunati prihod Općini za ovaj tzv. vakuum period nepoznato je, dok naravno eksploatacija ne poznaje nikakve vakuume, ona se odvija nesmanjenom, nije uopće grubo kazati, žestinom. Izvršni direktor za ekonomsko-komercijalne i financijske poslove ŠPD-a ZDK, Hasan Hasić, prihvatio je zaključak, koji je opet predložio sam načelnik, da se uskoro na užem sastanku predstavnika Općine i ŠPD-a zajednički utvrde preostala dugovanja. Pritom je Hasić naglasio nezahvalnu poziciju aktualne uprave ŠPD-a koja je otpočela plaćati redovito, ali sada je s raznih strana pritišću zahtjevima da im isplati i sve zaostalo, isti oni koji su kroz vrijeme stvaranja tih zaostataka šutjeli. Tu svakako ima i političkih podmetanja, ali kako je u svom istupu naglasio vijećnik Barkić, vareški se predstavnici bude iz svog političkog nejedinstva, koje su drugi uspjeli debelo iskoristiti, i oko ovih općih interesa odsad će biti nepopustljivi.

ZAHVALA Nastavlja se sveobuhvatna akcija uređivanja sela Pogar, a u sklopu nje pojavilo se još donatora, čija imena i navodimo: Srđan Božić (materijal za nasipanje puta), Emica Idžaković (50 EUR), Midhat Omerhodžić, "Strong" – Župča (nasipanje puta i rad stroja), Poslovna jedinica "Šumarija" Vareš (nasipanje puta i rad stroja), Vitomir Božić, dom – Nova Bila (100 CHF), Tomislava Thoma (materijal za nasipanje puta i kapija na ulazu u groblje – 1360 KM), Dubravko Hinger (50 KM). Zahvalni mještani sela Pogar BROJ 222

LIPANJ 2013.

DVIJE POVRATNIČKE

Borka pokraj nove kapele

Kapelica i kućica Godine gaze, povratak jenjao, i nerijetko se podvlači crta riječima – tko se htio vratiti, vratio se. No, iz Radoševića, jednoga od šest sela u okolici Vijake, donosimo dvije kratke priče koje posvjedočuju da pojam zavičaja nije baš tako olako izgubio vrijednost i smisao M. Marijanović

orka je Pavlić 40 godina u Njemačkoj. stero djece, za koju skrbi vareška učiteljiDanas već pred mirovinom. Sjeća se ca Ivona Marijančević. S Glavice u klupe svoga lijepoga djetinjstva u Radoševi- zasad ide samo djevojčica Sandra, ali usćima i to sjećanje probudilo je u njoj želju koro će u pojačanje njezin brat Mario, za da se, kako kaže, sada kad može, oduži koju godinicu i malena Nikolina. Djeca su svom zavičaju. Pronašla je i način. Prvo je to Mladena i Danijele Šimić, povratnika obnovila majčinu kuću, uloživši par dese- koji su Buje u Istri mijenjali za Glavicu. Zataka tisuća eura. U njoj sada provodi veći sad su u kući Mladenovih roditelja Marka dio godine. Dodatni novac, kojim si je mo- i Mare, u obiteljskoj zajednici kakva je u gla priuštiti put po svijetu ili kakav drugi našim krajevima nekoć bila čest slučaj. luksuz, odlučila je ipak investirati u nešto Marko je bio prvi povratnik na Glavicu, konkretno u rodnom kraju. Izbor je pao ima tome 17 godina, a sada su kuću napuna grobljansku kapelu. Od ranije kapele, koja je bila u derutnom stanju, iskorišteni su samo zidovi, sve drugo je novo. Interijer s mjerom i ukusom, eksterijer isto tako. Novi krov resi uredno groblje, smješteno na iskrčenoj padini okruženoj šumom. Gospođa Borka ne želi baš navoditi brojku koliko je novca investirano, ali i prije susreta s njom imali smo pripremnu informaciju da je riječ o preko osam tisuća maraka. Potvrdila je. Ali na koncu ipak stavila naglasak na svoje duševno zadovoljstvo učinjenim. Radoševići danas imaju 11 stalnih stanovnika. I nekoliko povremenih. Gravitira im zaselak Glavica koji se odcijepio i malo primakao nad Vijaku. Taj položaj danas odigrava značajnu ulogu kad se nejake dječje noge moraju spustiti u kotlinu do vijačke osnovne škole. U njoj je inače še- Sandra, Nikolina i Mario u svom malom raju LIPANJ 2013.

BROJ 222

nila i unučad. Usrećen, za njih je on uz cvijetnjak izgradio minijaturu bosanske kuće, s verandom i jednom prostorijom, pokrio ju šindrom i predao im ključeve. Unutra na zidu i malo raspelo, a mališan, kad ponosno otključa, simpatično se ispriča na neredu koji poslije igranja nisu pospremili. Sve troje djece je ispunjeno radošću i općenito su se sjajno adaptirali u novim uvjetima. Mladen spominje kako su prilikom dolazaka iz Istre odlasci s Glavice uvijek teško padali cijeloj obitelji, dok se evo najposlije nije vratila nadajući se ovdje mirnijem životu. Svoju perspektivu ne dovode u sumnju, nad njihovom se povratničkom odlukom više znaju čuditi ili tobože brinuti oni što je smatraju kontroverznom. Snalaze se u stočarstvu i poljoprivredi, a Mladen i u građevinarstvu. Na Glavici se ističu dvije obnovljene kuće čiji su vlasnici u Nizozemskoj, ali svoju bazu ovdje žele učiniti reprezentativnom. A na pristupnoj cesti do Glavice u tijeku je nasipanje i krči se šiblje koje je zaposjelo škarpu. Akciju izvodi Danijelin otac Blaško s jednim mlađim pomagačem. I on ima svoju povratničku priču o mukotrpnoj izgradnji kuće u Radoševićima, kad mu je, kako kaže, dodijalo gledanje nepravde i zasipanje lažnim obećanjima u Drvaru. Sjeća se kako su ih pod selom ostavljali na cjedilu dostavljači građevinskog materijala, ali upornost i solidarnost uspjeli su i to nadvladati pa je kuća, istina manja nego prije, danas ipak na svom mjestu. Dotle su neki drugi negdje dobivali kompletno obnovljene objekte po načelu ključ u bravu i taj ključ pospremali u džep pa do večeri odlazili. No, ovdje su povratnici ozbiljni već od malih nogu. Vidi se to po načinu na koji mali Mario čuva kalauz od vlastite kućice…

ŽUPNI LITURGIJSKI ZBOR

"Glazba nam šapće tajne koje nas nagone da se pitamo tko smo, zbog čega smo ovdje, odakle smo i kamo odlazimo." Ralph Waldo Emerson

lazba je sredstvo komunikacije, ali i jedan od oblika komunikacije koji postoji u svim kulturama svijeta. Ona je forma ljudskog ponašanja; čovjek je stvarao i stvara, i pritom uspostavlja svoj odnos prema glazbi. Iskustva vezana za glazbu su ugodna, doprinose boljem raspoloženju, a reakcije čovjeka na glazbu su individualne i unikatne. Glazba stvara kontakt s okolicom. Čak i nepoznata okolica uz pomoć lijepe i poznate glazbe postaje bliska, udobna i sigurna. Njome se mogu izraziti emocije koje je ponekad teško izraziti riječima. Glazba pomaže memoriju, omogućuje kooperaciju i smanjuje nervozu. Grupna participacija koja je omogućena putem glazbe stvara osjećaj da je čovjek potreban drugima, pruža mogućnost odobravanja i prihvaćanja, čime se omogućava osjećaj uspjeha i nadahnuća. Glazba je od pamtivijeka uvijek bila važan element ljudskog iskustva. Izuzetno je prijatno znati da glazba konačno s pravom nalazi svoje središnje mjesto u društvu – ne samo kao oblik zabave ili lijepog umjetničkog izvođenja nego i kao osnovni pokretač blagostanja, mentalnog razvoja, oslobađanja stresa i emocionalnog izraza. Ovo su riječi nekadašnje profesorice i dekanice Muzičke akademije u Sarajevu, a malo je onih koji na njih ne bi potvrdno kimnuli glavom. Ovom velikom broju ljudi koji bi se našli u navedenim riječima pripadaju i članovi liturgijskog zbora župe Svetog Mihovila iz Vareša. Zbor broji oko tridesetak članova, većinom starijih (ali mladih duhom). Ravnateljica i posebna pokretačka snaga zbora je časna sestra Ružica Marijić. Njoj treba zahvaliti na trudu i dosadašnjem uspjehu zbora. A povod ovom tekstu je nastup našeg zbora na 11. susretu liturgijskih zborova Vrhbosanske nadbiskupije u katedrali Srca Isusova u Sarajevu. Petnaest zborova imalo je čast sudjelovati na susretu koji je održan 13. travnja 2013. godine. Dio ove lijepe tradicije je i naš zbor unatrag tri godine. Zbor ima redovite probe utorkom i petkom, a po potrebi i češće. Tako su članovi, uz potporu našeg župnika, te subote 13. travnja, nakon mnogih proba krenuli

Nastup župnog zbora u katedrali

Doprinos svečanosti Ivona Marijančević

put Sarajeva. Ne treba posebno naglasiti da je na putu za Sarajevo prevladavalo vrhunsko pjevačko raspoloženje, do te mjere da se sestra Ružica zabrinula da će glasovi posustati baš na nastupu. Srećom, sestra Ružica se ipak brinula bez razloga. Susret je započeo svečanim euharistijskim slavljem koje je, u ime nadbiskupa vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, predvodio msgr. Ante Meštrović, rektor katedrale, uz suslavlje župnika župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Docu kod Travnika fra Zorana Livančića i ravnatelja Radio Marije BiH vlč. Ive Jezidžića. Misi su pribivali i članovi petnaest zborova iz raznih dijelova Vrhbosanske nadbiskupije, a tijekom nje liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor "Josip Stadler" i zbor bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa "Stjepan Hadrović" pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Pjevali su i svi drugi zborovi. Nakon svete mise, pod ravnanjem naše Ružice i pratnjom profesora Željka Sertića na orguljama, zbor je izvanredno izveo dvije popijevke: O, dođi Stvorče (Ivanišić – Crnkovački) i Molitvu našeg pokojnog fra Vitomira Slugića. Ono što je interesantno ne samo za nastupe izvan naše župe, nego i za svaku probu, zbor odiše zajedništvom i pozitivnim ozračjem. Ako i kao laik promatrate izraze tih divnih ljudi dok pjevaju, primijetit ćete vedar duh, sreću i zanos što jednim malim dijelom BROJ 222

doprinose svečanostima u crkvi, ali i sreću i zanos što jednostavno pjevaju Bogu u slavu, bilo na misi ili na probi. Topla riječ se tu uvijek nađe za svakoga, osmijeh se dijeli onako kako bi trebalo, podrške u bilo kojem pogledu ne izostaje. I tako je prošao i ovaj, za naš zbor, vrijedan nastup. A poslije nastupa, uslijedilo je druženje i okrjepa u prostorijama Bogoslovije. Pjevalo se tu i igralo više nego jelo i pilo. Širila su se poznanstva uz zvuke svima nam drage harmonike. Ali, svemu što je lijepo dođe kraj pa je tako i ovo druženje završilo. Došlo je vrijeme povratka u naš Vareš. I baš kad bi čovjek pomislio da se iz ovih grla u tom danu više neće čuti pjesma – iznenađenje i demanti takve misli. Sve vrijeme povratka, poštujući svaku pa i najmanju želju pojedinca, busom je odzvanjala pjesma, pjesma radosnih što ovom društvu mogu doprinijeti na svoj jedinstven način, pjesma zadovoljnih što pripadaju jednoj maloj zajednici, pjesma divnih ljudi koji uživaju u istoj, a tko pjeva – zlo ne misli! Pjesma je na tren utihnula dok su članovi naručili ono što žele popiti u jednom od restorana na putu do Vareša, a zatim je i restoran odzvanjao pjesmom. Članovi zbora se nadaju da će ovaj tekst probuditi želju u mnogima da se priključe zboru, da budu dijelom naših lijepih druženja. Zbor će ih s veseljem prihvatiti. LIPANJ 2013.

"ZLATNA HARFA" U BRESTOVSKOM

Nastup malih Varešana u Brestovskom

ostoje ljudi koji teško prihvaćaju postojanje anđela; ne uklapaju im se u njihov pogled na sve stvoreno. Da su kojim slučajem bili u Brestovskom na 1. lipnja ove godine vidjeli bi ih oči u oči, uživo. Naime, te subote u našoj župi Brestovsko, kod subraće fra Damira i fra Gabrijela, organiziran je susret malih crkvenih zborova, koji, već 29 godina, nosi ime "Zlatna harfa". Došli su dječji zborovi iz Kreševa, Kiseljaka, Gromiljaka i Fojnice, Busovače, Kaknja i Bugojna, Kupresa i Gornjeg Vakufa/Uskoplja. Stigli smo mi iz Vareša. Naravno da su sudjelovali i domaćini: mladi iz Brestovskoga. "Zlatna harfa" je, prije 29 godina, zamišljena kao način da se u većini župa uvježba isti repertoar za liturgijska slavlja i susrete s mladima i da bude pomoć voditeljima ovih zborova, da repertoar koji su vježbali na jednoj župi zateknu kada budu premješteni na drugu župu. Tako je nastajao popis pjesama koji su

Anđeoski ugođaj fra Mirko Majdandžić pjevali svi mali crkveni zborovi u župama uključenim u ovaj izvanredni projekt – "Zlatnu harfu". Ova subota osvanula je rasplakana i putem nas je pratila kiša. Ali kako smo se bližili Brestovskom vrijeme je postajalo ljepše, kao da je smijeh djece razvedrio i ovaj dan i kao da je vrijeme željelo uklopiti se u ovaj prelijepi susret. Zborovi su trebali stići do 10 sati. I stiglo ih je 11 s 530 raspjevanih anđela. Svetu misu smo slavili u 10 sati. Crkva prepuna, vrije, kao u košnici. Zborovi su na svojim označenim mjestima. Zborovođe, većinom časne sestre, pokraj svojih su pjevača, pjevaju s njima, predvode mladost s kojom su mnogo vremena utrošile na uvježbavanje za ovaj susret. Misu

ULAGANJE U NOGOMET Dok se na gospodarskom planu o tome još uvijek više snuje nego ostvaruje, u Vareš je investitora privukao jedan sportski klub. Učinio je to nogometni klub "Vareš". Skrenuo je pozornost na sebe upornošću i strpljivim radom, napose s najmlađima, te uz podršku Općine aplicirao gdje je trebalo i rezultat je da će u Vareš stići oko 300 tisuća maraka. Grad će dobiti obnovljen stadion s pratećom infrastrukturom i zaljubljenicima ovog sporta otvoriti perspektivu o kakvoj se desetljećima samo sanjalo. Atletska staza, tribine sa stolicama, navodnjavanje terena i sl., sve to još uvijek odzvanja u ušima kao utopija, s obzirom na ukupnu situaciju i vareški standard, pa će to za klub zaista biti korak ispred sredine u kojoj egzistira. Rekonstrukcija i adaptacija sportskih objekata te nabava opreme realizirat će se kroz projekte "Sve za djecu", "U zdravom tijelu zdrav duh" i "Sportom protiv droge i pušenja", a iza svega stoji nevladina organizacija "Children of the World" (u prijevodu: Djeca svijeta) sa sjedištem u francuskom gradu Lionu. Nadzorni odbor, formiran da koordinira aktivnosti između lokalne vlasti i navedene organizacije, već je u Varešu održao svoju prvu sjednicu. Podrobnije o projektu donosimo u idućem broju, kad ćemo potražiti sugovornika u upravi kluba. M. M. LIPANJ 2013.

BROJ 222

predvodi fra Nikica, gvardijan fojnički, a fra Damir, župnik domaćin uvodi nas kroz kratku propovijed u ljepotu ovog druženja. I misno slavlje proteče za tren. Tako bude kada smo svi uključeni i angažirani, kada pjevamo i aktivno sudjelujemo. Odmah nakon mise izvlačimo redoslijed nastupanja u drugom dijelu susreta. Svaki zbor otpjevat će dvije pjesme: jedna je iz službenog programa, a druga po slobodnom izboru. U ovoj "godini vjere" tema vodilja bila je upravo vjera. Nakon polusatne pauze nastavljamo uživati u anđeoskim glasovima. Svi zborovi su odlično pripremljeni. Svaki zbor ima i neki odjevni detalj, kao svoj znak raspoznavanja (mladi iz Kaknja su došli svi u narodnim nošnjama). Bilo je i koreografskih uradaka. No, naglasak je na pjevanju i taj zadatak su obavili svi gotovo savršeno. Moglo bi se govoriti o nekim nijansama u nastupima, ali dojam cijelog susreta je – izuzetan nastup svih zborova. To su potvrdili i članovi stručnog žirija: sestra Krešimira Skopljaković i velečasni Marko Stanušić. Sve je izvanredno! I onda treći dio: druženje uz sendviče, sokove i sladoled, koji su za sve sudionike pripremili domaćini iz Brestovskog pred samostanom sestara klarisa. A da ne bi bilo samo jelo i piće, domaća Frama izvela je i prigodnu predstavu i tako su napravili ugođaj i za tijelo i za dušu. Slijedeća "Zlatna harfa" je jubilarna, trideseta. Mi iz Vareša smo ponudili da slijedeće godine mi budemo domaćini ovog predivnog susreta. Nadam se da će "anđeli sletjeti u Vareš".

UZ PRVU OBLJETNICU

Članovi "Metalca" s Nedžadom Fazlijom

"Metalac" treba prostor Razgovarao M. Marijanović

n Godina je dana od obnavljanja rada Streljačke družine "Metalac" Vareš. Mr. Ognjena Riđića, člana Upravnog odbora, pitamo koliko je ostvareno od godišnjega plana i koje su konkretne aktivnosti provedene? o Moram naglasiti da je plan više imao fluidnu nego konkretnu formu. Glavni razlozi koji su pridonijeli tome su bili relativno teški pravni, logistički i financijski uslovi koji su pratili, i nažalost još uvijek prate, SD "Metalac" Vareš. Protekla godina, od obnoviteljske skupštine je bila za klub najteža, jer smo krenuli od nule budući da je naša streljana na Koti, koja je imala olimpijske kvalitete, devastirana i usput data na koncesiju preduzeću za eksploataciju mineralnih sirovina. Na prilaznom putu ka našoj devastiranoj streljani "Kota" je stavljena rampa i mi pravno ne možemo da dođemo do našeg objekta sa motornim vozilom. n Postoji li nešto od zacrtanih ciljeva što nije ostvareno i koje su poteškoće bile uzrok tome? o Imamo solidnu podršku općine Vareš, LD "Zvijezda" Vareš, PU Vareš i nekoliko privatnih entuzijasta. Zahvaljujući susretljivosti direktora MSŠ "Nordbat2", Damira Petrovića dobili smo na korištenje podrumsku prostoriju koja je nekad bila kantina i u protekloj godini smo uspjeli napraviti streljanu sa dvije vatrene linije za gađanje, u disciplini vazdušna puška, kalibra 4.5 mm, na udaljenosti od 10 metara. n Tko još podupire rad "Metalca" i koliko ste zadovoljni dobivenom potporom? o Zahvaljujući susretljivosti streljačkog saveza Bosne i Hercegovine, glavnog se-

kretara saveza i olimpijskog trenera, gosp. Rasima Jakubovića i olimpijskog predstavnika BiH, gosp. Nedžada Fazlije iz streljačkog kluba "Zetra" Sarajevo, pet strijelaca "Metalca" je uspješno prošlo trening za instruktore u streljačkom klubu "Zetra" i za iste ćemo dobiti certifikate od Streljačkog saveza BiH. Novi certificirani instruktori "Metalca" su: Damir Grabovac, Rusmir Imamagić, Duško Videkanić, Velimir Gavran i ja. Uspjeli smo napraviti školske sekcije koje dobro funkcionišu, ali najveći problemi su financijske i logističko-prostorne prirode. Izuzetno se zahvaljujemo na podršci našem članu sa trenutnim prebivalištem u Kanadi, gosp. Draganu Popari, za njegovu bezrezervnu financijsku, organizacijsku i savjetodavnu podršku. n Koji su planovi za naredni period i kad će se članovi "Metalca" pojaviti na natjecanjima? o Što se tiče zacrtanih ciljeva, prije svega nam treba konkretno naš prostor u kojem nećemo biti podstanari, niti ćemo biti ograničeni vremenski po pitanju boravka u streljani. Zatim imamo u planu da, kad sredimo svoje prostore, aktiviramo nekoliko dodatnih djelatnosti iz statuta koje će doprinijeti razvoju kluba kao i animaciji ljubitelja streljaštva, na primjer sa paintballom i glinenim golubovima, kao i ostale slične aktivnosti, zatim želimo da se uvežemo sa lovcima i policijom radi obostrane koristi, na samom kraju cilj nam je da stvorimo dobar instruktorski kadar što se odražava na kvalitetu i motiviranost članova kluba, i naravno cilj nam je saradnja sa ostalim klubovima u regiji i šire, kao i druženje i odlasci na takmičenje. U dugoročnom periodu cilj BROJ 222

nam je da stvorimo vrsne strijelce iz raznih disciplina koji će osvjetlati obraz "Metalcu" i vratiti mu staru slavu. Planovi za budućnost su ili pravna reintegracija strelišta "Kota" ili nalaženje nove lokacije koja bi obuhvatila sve, multidisciplinarne aspekte streljaštva. Da pojasnim, nova lokacija bi u sebi sadržavala prostorne, sigurnosne i logističke aspekte, kako za gađanje nepokretnih, tako i za gađanje pokretnih meta. U sklopu gađanja nepokretnih meta, tu bi bila moderna pokrivena streljana sa kantinom, oružarnicom i edukacijskim prostorom za gađanje vazdušnom i malokalibarskom puškom i pištoljem na udaljenostima od 10 do 25 metara, dok bi vanjski prostor zadovoljavao discipline gađanja puškama malog i velikog kalibra, na udaljenostima od 50 do 300 metara. Što se tiče gađanja pokretnih meta, npr. pokretne lovačke mete, paintball, glineni golubovi, discipline skeet, trap, handicap itd., planiramo da uz pomoć Općine Vareš, Kantona, Federacije i države budemo svoji na svome u radijusu od najmanje 300 metara. Ovi planovi mogu izgledati preambiciozni, ali mi se nikad nećemo odreći naše misije i vizije da SD "Metalac" Vareš i Općina Vareš postanu rasadnik svjetskog talenta sa jednom od najmodernijih streljana. Imajući u vidu da se nažalost zatvorila i streljana za gađanje glinenih golubova u Sarajevu na Pofalićima, i poznavajući izuzetno povoljnu topografiju Općine Vareš, pozivamo sve zainteresirane prijatelje, entuzijaste i donatore da nam pomognu u pronalaženju lokacije za svjetliju i još precizniju budućnost. Planiramo da uz pomoć streljačkog kluba "Zetra" Sarajevo organiziramo takmičenje u gađanju vazdušnom puškom na udaljenosti od 10 metara. Uzgred radimo na poboljšanju kvalitete rukovodstva, kroz bolju komunikaciju i češće sastanke.

LIPANJ 2013.

JEDINI IZ BiH

Boris Kordić

zuzetna čast ukazana je ne samo meni, već i Ministarstvu sigurnosti Bosne i Hercegovine, u sklopu ovog dvadesetodnevnog programa američke vlade gdje sam predstavljao našu zemlju – kazao je Boris Kordić, voditelj Terenskog centra za poslove sa strancima u Mostaru, nakon sudjelovanja u programu namijenjenom mladim liderima (The International Visitor Leadership Program – IVLP) u organizaciji američkog State Departmenta. Naime, Kordić je u tom prestižnom programu američke vlade bio jedan od svega trojice Europljana (druga dvojica su ove godine pozvani iz Poljske i Latvije) – Ono što posebno imponira jest činjenica da se na ovaj američki program ne aplicira, već vas Amerikanci sami prepoznaju i pozovu da posjetite SAD – naglasio je Kordić, što je u njegovom slučaju uradilo Veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu. – U okviru ovog programa u SAD-u imali smo preko 30 važnih sastanaka – kazao je on i dodao: – U sve je, pored Ministarstva vanjskih poslova SAD-a, bio uključen i Pentagon (Ministarstvo obrane), pa je tako na kraju ostvaren susret s oko 50 biranih eksperata. Kordić je bio uključen u program ILVP s naglaskom na sigurnost, u okviru kog je posjetio Los Angeles. Ondje je, navodi on, razgovarano s predstavnicima sigurnosnih, policijskih i obavještajnih struktura. – Nisam jedini koji to govori, ali želim naglasiti kako imponira vidjeti da BiH u Americi ima izuzetnog prijatelja koji želi pomoći. Amerikanci pomno prate situaciju u BiH i sve poteze naših struktura. Posebno su s odobrenjem dočekane određene odluke ministra sigurnosti i očekuju se daljnje akcije u tom smjeru. Sigurno je da BiH ima potporu u tom pravcu, prema europskom putu – istaknuo je Kordić. Kordić je boravio i na istočnoj obali SAD-a, u New Yorku i Washingtonu. Posebno izdvaja posjete organizacijama za strateško planiranje, koje, kako kaže, imaju planove za pet, deset, petnaest ili dvadeset godina unaprijed. U tim organizacijama, podsjeća on, rade ljudi koji neposredno utječu i stvaraju američku politiku ili, pojednostavljeno rečeno, to su lj-

U programu američke vlade Šef Terenskog centra Službe za poslove sa strancima u Mostaru Boris Kordić nedavno je na poziv američkog veleposlanstva u BiH sudjelovao u programu namijenjenom mladim liderima i na tlu SAD-a proboravio 20 dana predstavljajući našu zemlju; što ovaj priznati Varešanin kaže o tom programu i politici SAD-a prema BiH pročitajte u nastavku Priredio M. M. udi koji odlučuju "hoće li biti rata ili neće". I oni su, dodaje, iznimno obaviješteni o situaciji u BiH. – Amerikanci prepoznaju borbu protiv terorizma kao aktualni i budući problem. Imali smo prigodu vidjeti kako su njihovi sigurnosni sustavi evoluirali. To su novi, takozvani fuzijski centri, koji koordiniraju rad sedamdesetak agencija na jednom mjestu. Vidjeli smo i kako predstavnici raznih agencija razmjenjuju informacije i razne sigurnosne platforme kojih prije nije bilo. No, zabrinutost Amerikanaca zbog sigurnosnih izazova se iz Europe i Rusije, kao što je to bilo tijekom tzv. hladnog rata, sada pomjera prema Aziji, posebno prema Kini, a tu je i prijetnja oko sjevernokorejskog nuklearnog

Program IVLP nastoji uspostaviti obostrano razumijevanje između SAD-a i drugih zemalja odakle dolaze prepoznati lideri, kojima se omogućava da, između ostalog, u kratkom vremenu unaprijede svoje znanje o američkom socijalnom, kulturnom i političkom miljeu. Sudionici bivaju uključeni u jednu vrstu građanske diplomacije. A koliko je ovaj program prestižan govori podatak da je do ožujka 2012. lista onih koji su bili pozvani da u njemu sudjeluju bila sastavljena od 53 aktualnih i više od 275 bivših šefova država ili vlada diljem svijeta. LIPANJ 2013.

BROJ 222

programa. Velika sigurnosna prijetnja su i cyber napadi koji dolaze preko internetskih i drugih mreža. I treća, najznačajnija zabrinutost koja se tiče sigurnosnih pitanja jest održivost svjetske populacije u kontekstu klimatskih promjena i mogućnost opstanka u okviru održivog ekonomskog razvoja – kazuje Kordić. Na pitanje što američki dužnosnici zaduženi za sigurnost misle o Bosni i Hercegovini i vide li našu zemlju kao sigurnosni izazov, ili čak prijetnju, kako se to medijski predstavlja, Kordić odgovara: – BiH sigurno nije predstavljena kao prijetnja, već kao partner. Posebno je naše Ministarstvo sigurnosti u Washingtonu prepoznato kao partner u borbi protiv svih oblika nezakonitih radnji – navodi Kordić, dodajući: – Amerikanci pažljivo prate naša nastojanja da se u BiH povede adekvatna borba protiv korupcije i svih oblika gospodarskog kriminala, kako bi se uspostavili standardi za primjenu europskih normi na željenom putu ka EU integracijama.

"ČETIRI ČUVARA NEBA" Roman Mladenka Marijanovića "Četiri čuvara neba", usporedo s pojavljivanjem u knjižarama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, svoju prvu promociju imao je u Zagrebu. Domaćin tog književnog događaja, upriličenog u dvorani Hrvatske zajednice tehničke kulture, akademik Anto Markotić pozdravio je okupljenu publiku te pročitao recenziju Miljenka Jergovića, a uslijedila je i recenzija urednice knjige Katarine Mažuran Juretić, pjesnikinje i književne kritičarke s otoka Krka. Uloga glavnoga promotora dodijeljena je Željku Ivankoviću. On je najprije istaknuo raznolikost Marijanovićevog dosadašnjeg književnog opusa te, kao poznavatelj ambijenta i društvenog trenutka zahvaćenog radnjom, približio publici višedimenzionalnost ovog romanesknog štiva – objavljenog u izdanju renomiranog riječkog nakladnika "Ex librisa". Na koncu je svom mlađem kolegi i sugrađaninu čestitao na "položenoj velikoj maturi iz literature" i, nadasve, dobrom romanu. Nazočnima se obratio i autor, iznijevši motive s kojima je pisao roman, te izražavajući zahvalu svima koji su doprinijeli da on ugleda svjetlo dana.

DIRLJIVA AUTENTIČNOST Katarina Mažuran Jurešić Ono što me je privuklo rukopisu "Četiri čuvara neba" jest autentičnost. Ne nužno radnje (jer roman nikad ne može a ni ne treba biti ogledalo nekakvih činjenica), nego autentičnost atmosfere apsurda, besmisla, izgubljenosti, hvatanja pojedinaca za slamke nečeg poznatog, domaćeg, prisnog u cijeloj toj situaciji koja ih je snašla. Autentičnost likova koji vrludaju iz dana u dan po toj planini koja im je, mada cijeli život tamo žive, odjednom postala alegorijom nejasnoće i bes-

Ivanković, Markotić i Marijanović

Zagrebačka promocija ciljnosti. Susjeda koji su postali neprijatelji, neprijatelja koji su postali susjedi, stranaca za koje kažu da su na našoj strani, a ostaju stranci i uopće ništa ne razumiju. Cijelo to tlo koje izmiče pod nogama ljudima koje je snašao rat u bosanskohercegovačkom gradiću Varešu sažima se u slici koja otvara roman: netko je ukrao čak i zaštitnu ogradu pored puteljka koji vijuga nad provalijom. Apsurd postaje još dirljiviji kad likovi pokažu dobru volju da cijelu situaciju koja ih je zatekla prepoznaju kao nešto što se uklapa u njihovo autoironično tumačenje svojih karaktera pa oni, ne štedeći se, i dalje pokušavaju što normalnije živjeti. Zadirkuju se, nadmeću, ismijavaju jedan drugoga i općenito nesvjesno pristaju na sebe preuzeti teret potpunog odsustva svake logike što se odjednom sručilo na njih. Ta autentičnost ono je najdirljivije u ovom romanu. Pripovjedač ni u jednom trenu nije nadmoćan priči, on se ne igra i ne istražuje, on je unutra kao i svaki drugi lik, jer se ovoj priči o kojoj je ovdje riječ, jednostavno ne može biti nadmoćan. "Če-

tiri čuvara neba", asocirajući na četiri jahača Apokalipse, izlažu jedan isječak vremena iz tih ratnih godina u Bosni i Hercegovini, ne pretendirajući da tumače i propovijedaju. No, kao i četiri jahača Apokalipse, najavljuju puno više onome tko želi čuti.

NOVOST U BH. KNJIŽEVNOSTI Željko Ivanković Autor nam kroz sukob tragičnog i komičnog nudi jednu iznimno šarmantnu i duhovitu priču, koja nas preko njegovih junaka – njihovim govorom i gestama kojima se oni više portretiraju nego što to radi autor – uvodi u ratnu priču na jedan novi način, kakav dosada u književnosti u Bosni i Hercegovini nismo imali. Mi ćemo to do jedne mjere prepoznati u Hrvatskoj kod Ante Tomića ili u cijelom nizu filmova koji su nam pokazali sav šarm onoga što je smiješna strana tog rata, ili bizarna strana rata, a s Mladenkom Marijanovićem prvi put to dobivamo u bosanskohercegovačkoj književnosti.

AMI

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 10

BROJ 222

LIPANJ 2013.

"VIENNACATION"

Izložba u Beču U galeriji Donaucity Kirche u Beču u periodu od 5. do 31. srpnja 2013., u vremenu od 8 do 20 sati, bit će otvorena izložba vareškog umjetnika Stjepana Šimića Pepija. Iz tog izložbenog postava izdvojili smo i sliku za naslovnicu ovog broja, a ondje će se Šimić predstaviti s dvadesetak canvasa (riječ je i o nekoliko poliptiha – triptiha i tetraptiha) izrađenih tehnikama ulja na platnu, akrilika i kombiniranih tehnika, različitog formata. U pripremi je za ovu izložbu i katalog na 20 stranica, s prijevodima na njemački i engleski. Nakladnik je "Lasta travel" iz Mostara, koji je i sponzor izložbe zajedno s Eronetom i Uredom načelnika općine Stolac. Tri eksponata će biti iz ranijih ciklusa – Prepirke sa sjenkama i Križ zemlje Humske (koje su Varešani imali priliku vidjeti prilikom izložbe u klubu "Jazz in the House"), dok su ostali iz novog ciklusa Viennacation, nastalog u posljednjih godinu i pol. Iz kataloga prenosimo osvrt Ante Brkića, akademskog kipara iz Čapljine. Iz ciklusa "Viennacation"

STAZE U VRTU KONCEPTUALNOG NADREALIZMA Stjepan Šimić Pepi rođen je 1967. godine u Varešu. U gradu svog djetinjstva dobiva prve poduke o likovnosti, završava osnovnu i srednju školu i sudjeluje na više skupnih izložbi. Svoj put autodidakta nastavlja napajajući se ljepotama Vareša i Bosne, čije impresije duboko nosi u sebi, a one snažno progovaraju u skulpturama i slikama nastalim daleko od rodnog kraja. Najnoviji slikarski opus Stjepana Šimića karakterizira širok izbor tema u kojima postiže visoku kreativnu i duhovnu potentnost. Žena je dominantna tema koju doživljava kao univerzalni simbol ljepote transformirajući je u bosansku kraljicu Katarinu, Jeruzalemsku ženu Kristovu majku; Evu kao "majku života" ili pra-

majku ljudskoga roda, ili pak Veneru kao boginju ljubavi i ljepote. On ženi pridaje uzvišene simbole majčinstva, plodnosti, ljepote, ljubavi, u kojoj pronalazi svu radost svijeta. U njegovom stvaralaštvu isprepliću se elementi povijesnog i sakralnog što je najočitije u djelu "Das Kreuz des Humska Landes". Ovdje na slikarski način predstavlja Križ posvećen Humskoj zemlji, svojemu kraju i domovini bremenitoj tragičnom prošlošću gdje tmurno nebo prolamaju "krici" raskomadanih plodova nara, a iz tamne se pozadine zrcali ljudski lik iz čijeg oka "svjetlost svijeta" obasjava mitski krajobraz s crvenom zemljom i razasutim na njoj kamenom. Autor stvara djela prožeta raznovrsnom igrom simbola i oblika u koje spretno smješta figure kao osnovne nositelje radnje. Ovakav način likovnog govora jednostavno nam sugerira da se radi o djeli-

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

TRGOVINSKA RADNJA

TERZIĆ VAREŠ, ul. Čaršija bb. vl. Davorka Terzić

tel. 061/791-133

www.fondacija.vares.info LIPANJ 2013.

ma koja koincidiraju s nadrealno-konceptualnim umjetničkim usmjerenjem. Transformaciju oblika izvodi na suptilan način kolažirajući elemente i pretvarajući ih iznova u nove kompozicije obogaćene samo njemu svojstvenim koloritom. Djela krasi bogat i raznovrstan kolorit u razblaženim tonovima plave, plavozelene, žute, zelene, kao i prigušeni tonovi smeđe-crvene i oker boje. Šimićevo slikarstvo obogaćeno je blagošću i smirenošću, što je naznaka i njegova karaktera u kojem prepoznajemo plemenite vrijednosti: čovjekoljublje, ljubav prema obitelji, zemlji i domovini. Podario nam je vrijedna djela u kojima možemo uživati, pronaći djelić vlastitog zadovoljstva i poželjeti mu da nas ponovno obdaruje i ugodno obogaćuje.

BROJ 222

Ante Brkić

• školski pribor • udžbenici • uredski materijal • knjige • suveniri • darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja

LOŠE NAVIKE

HOD KROZ POVIJEST

Maturska večer 2013. V Ili: ovo (ni)je maturski defile! Selma Hafizović

vogodišnja maturska večer naših srednjoškolaca je iza nas. Iza njih učenika i iza nas profesora. I za jedne i za druge stresna, da ne znamo kome je gore. Kako je njihovim roditeljima, srećom ne znamo. Već sam negdje napisala da je to noć u kojoj se svi lijepo odjenemo, oprostimo jedni drugima i ono što nismo mislili oprostiti i otkačimo se do daske. A da bismo se otkačili, trebamo stići do mjesta radnje. I to je ono što me strese više od sve ijednog školskog stresa prije. Tradicionalno već, i to svi znate, je da maturanti, sređeni, originalni, lijepi, a samo to što su mladi je dovoljno, prošetaju gradom od škole do objekta u kojem slave svoju matursku večer. Ako vas ima još koji ne znate kako to izgleda, a voljeli biste, pa evo... Maturanti i profesori se okupe u holu srednje škole, fotografišu se do zasljepljenja blicevima i razredni starješina ih posljednji put proziva iz dnevnika. Čestita im, pokloni im cvijet i maturanti se, još jednom, razred po razred, s razrednikom fotografišu za Ljetopis škole. Potom se redaju u kolonu koju predvodi učenik generacije. Ove godine to je Hasan Muftić, ponos i dika svojih roditelja, naše škole i našeg grada. Hasan sa svojom kolegicom pratiljom nakon oglašavanja školskog zvona izlazi iz škole i kreće ka diskoteci koja je ove godine ponudila bezobrazno skupu cijenu usluge. Tako to biva kad nemate konkurenciju. Kad su Hasan i njegova pratilja izašli iz školskog dvorišta nastala je erupcija oduševljenja. Ekstaza! Učenik generacije i par njegovih kolega koji defiluju iza njega je sve što možete vidjeti od maturskog defilea. Muško, žensko, staro, mlado, tetke, strine, ujaci, rođaci, dalji rođaci, najdalji rođaci, svi pohrle za maturantima. Nema te svijesti

Gdje su tu maturanti!?

koja se može osvijestiti da je to maturantski defile i da samo učenici trebaju proći gradom, a da ostali stoje, ne bi bilo loše da im upute aplauz ili dva i da krenu za svojim poslom. Ali ne! Neobjašnjivo je neko uživanje šetati uz maturante od tačke A do tačke B. Možda je do mene, ali stvarno ne shvatam tu vrstu uživanja. Stampedo je uz kolonu i iza kolone. Da im samo učenik generacije namigne, uhvatili bi se i s njim pod ruku. I nema te policijske pratnje, tog policijskog pojačanja, policijske zviždaljke, ljutih profesora koji ih mogu spriječiti u tome. I svaku matursku večer profesori su u defileu ljuti, namrgođeni i jedva čekaju da došetaju do diskoteke. Tražili smo neko rješenje da se stampedo spriječi ili zaustavi, ali nismo ga našli. Koliko se samo građana, i onih koji bi da to budu, odazove na maturskom defileu – to još nije uspjelo nijednom humanitarnom projektu... Nažalost. BROJ 222

areš je od davnina bio poznato rudarsko mjesto pa nije čudno što je poslije aneksije Bosne i Hercegovine nova austrougarska vlast bila zainteresirana za eksploataciju rudnog blaga. U Vareš je dovela svoje činovništvo, a s njim su došli mnogi stručni radnici, ne samo iz Austrije, nego i iz Češke i iz Hrvatske. U Varešu su zauvijek ostali i tu osnovali obitelji. Svi ovi doseljenici donijeli su dobrim dijelom i svoje navike, među njima i sklonost za odlaženje u prirodu. A vareška okolica davala je obilje mogućnosti. U zapadnim zemljama već je bilo razvijeno organizirano planinarstvo, a dobar broj došljaka pripadao je tim organizacijama, pa se rodila zamisao da se i u Varešu osnuje jedno takvo društvo. Doduše, za vrijeme Austro-ugarske nije došlo do realizacije, ali je poslije Prvog svjetskog rata ideja potpuno sazrela. U to vrijeme u Sarajevu je bilo nekoliko planinarskih društava, ali izgleda da je Društvo za čuvanje narodnog zdravlja i zaštitu prirode "Kosmos" uživalo simpatije tadašnjeg činovničkog kadra. Prema sačuvanim podacima, ovaj je stalež osnovao 19. VII. 1926. podružnicu planinarskog društva "Kosmos". Uprava Podružnice zakupila je potkrovlje stare željezničke stanice i adaptirala ga u solidne prostorije. Tu se nisu skupljali samo članovi uprave nego i ostalo članstvo. Mnogi članovi društva imali su smisla za glazbu i pjevanje, pa su osnovali tamburaški zbor, a imali su i dramsku grupu. Na ovaj način Podružnica je u neku ruku bila središte i nosilac kulturnog i zabavnog života u Varešu. Održavanjem društvenih sijela privukla je i ostale mještane, te je za kratko vrijeme brojila oko 340 članova. U prvo vrijeme bavila se planinarskim izletništvom, najprije u bližu okolicu Vareša, na Perun i Zvijezdu, a postepeno i u širu okolicu, kao u Biambarsku špilju, na historijski Bobovac, a često i na Skakavac gdje je bila kuća matičnog društva "Kosmos" iz Sarajeva, zatim na popularnu Romaniju i Bjelašnicu, a bilo je i turističkih ekskurzija u Jajce, pa i u Dubrovnik. Na ovim izletima sudjelovalo je od 20 do 50 članova, a često su išle i kompletne obitelji. U Podružnici se od prvih dana živo raspravljalo o izgradnji vlastitog planinarskog objekta. Za početak je zakupljena napuštena kuća Željezare na planini Zvijezdi u šumovitom predjelu zvanom Krečane, udaljena od željezničke stanice Vareš sat i po hoda. Bila je to ustvari brvnara, imala je četiri prostorije, jednu terasu i balkon u potkrovlju. Za kratko vrijeme obnovljena je, snabdjevena inventarom i prilagođena planinarskim potrebama. Podružnica je odlučila da započne s izgradnjom vlastitog planinarskog objekta na planini Perunu, na ivici šume u području Javorja. Jedan od razloga za izbor ovoga kraja bio je što je teren na tom predjelu prikladan za planinarsko skijanje, koje je postepeno steklo simpatije članova. Zemljište je otkupljeno i upisano u katastar kao vlasništvo Podružnice. Prihvaćen je projekt tipa brvnare 8x12 m sa šest soba i balkonom. Prišlo se i sakupljanju sredstava, a jedan od najuspješnijih oblika bio je prihod od priredbi i sijela na kojima su sudjelovali članovi društva, kao tamburaški zbor, pjevači, i dramska grupa, pa prihod od tombola, itd. Iako je u osnivanju društva veliku ulogu odigrao činovničko-namještenički stalež, tokom vremena sve više su se učlanjivali napredniji radnici, koji su u ovoj sredini vidjeli mogućnost sastajanja istomišljenika, a planina im je to uveliko omogućavala. Zahvaljujući njima toliko se povećao broj radnika da su od LIPANJ 2013.

Planinarsko društvo "Perun" Počeci organiziranog planinarstva u Varešu sežu do daleke 1926. godine. Glavne su dvije odlike vareških ljubitelja ovog hobija od početka bile organiziranost i masovnost, i rangiralo ih je to nekoć na visoko treće mjesto u Republici BiH. Godine 1933. počela je izgradnja prve planinarske kuće na Perunu (koja će izgorjeti u Drugom svjetskom ratu), a u ljeto 1953. godine vlastitim zalaganjem na istome mjestu podignut je planinarski dom "Javorje", koji postaje središtem okupljanja i koji se u izvornom obliku održao do danas. Ove obljetnice vezane za izgradnju doma bile su povod da prenesemo historijat vareškog planinarskog društva – ono je djelovalo najprije pod imenom "Kosmos", a onda pod imenom "Perun" – a pronašli smo ga u članku (s ponešto ideoloških digresija, sukladno "standardu" onog vremena) koji potpisuje Josip Bači (Sarajevo), objavljenom 1979. godine u časopisu planinarskog saveza Hrvatske i planinarskog saveza Bosne i Hercegovine pod nazivom "Naše planine", na stranicama 35 i 36.

LIPANJ 2013.

Po ugledu na ostala mjesta u Republici, u Varešu je poslije oslobođenja osnovano 1948. godine Fiskulturno društvo "Metalac". Preživjeli članovi planinari odmah pristupaju u planinarsko-smučarsku sekciju. U prvo vrijeme organizovali su izlete, a također se javlja želja da se što prije obnovi objekt na Perunu. Iste godine je snimljeno zemljište, u 1949. godini planinari su intenzivno prikupljali sredstva, a u 1950. otpočeli su radovi. Istodobno dolazi do organizacijskih promjena. Naime, u prostorijama Fiskulturnog doma u Varešu 10. II. 1951. održana je osnivačka skupština samostalnog planinarskog društva kome je dato ime "Perun" po planini iznad Vareša. Uz prisutnost nekoliko hiljada građana ljeti 1953. obnovljen je i svečano otvoren dom "Javorje", na istom mjestu gdje je i prije rata bila kuća, na visini od 1427 m. Bio je to tada jedan od najljepših planinarskih objekata u Bosni. U prizemlju je napravljena blagovaonica s kuhinjom i sanitarijama. Ispred ovih prostorija izgrađena je izvanredno lijepa fontana, kao spomenik planinarskog entuzijazma. Na spratu se nalaze spavaonice, a na dvije strane balkoni. Kasnije je, opet dobrovoljnim radom, provedena elektrifikacija, a u kući se stalno nalazi domaćin. (...)

Priredio M. Marijanović

1933. u upravi Podružnice u većini, a već 1936. uprava je potpuno sastavljena od radnika. Izgradnja planinarske kuće započeta je 1933., zgrada je dovedena pod krov 1935., a slijedeće godine dovršene su dvije sobe i osposobljene za prijem posjetilaca, a jedna soba i za noćenje. U to vrijeme razmišljalo se o promjeni naziva društva, što potvrđuje i članak Josipa Čupke objavljen 1936. u sarajevskom listu "Snaga" broj 7, u kome se među ostalim kaže: "Velika je šteta što društvo u Vareš Majdanu nije podružnica Radničkog turističkog društva 'Prijatelj prirode', jer je sada u njemu samo 7% činovnika, a ostalo su radnici, koji će u svom tempu rada imati za kratko vrijeme zavidne rezultate...". Međutim, to nije učinjeno iz razloga što je izgradnja kuće već bila registrovana pod nazivom "Kosmos" pa su se članovi bojali da bi zbog promjene naziva kuća mogla biti otuđena. Svečano otvorenje obavljeno je 1938. godine. Sudjelovalo je svo članstvo i dobar broj ostalih mještana Vareša i uže okolice jer je otvaranje ovakvog objekta bilo značajan sportski i društveni događaj. Izgradnja je provedena isključivo dobrovoljnim radom radnika članova društva i njihovih prijatelja, novčanim sredstvima pribavljenim od priredbi i dobrovoljnim prilozima. Ovom prilikom ne bi trebalo zaboraviti na mnoge entuzijaste u izgradnji, od kojih je danas malo živih. Treba odati priznanje za nesebičan rad planinarima kao što su bili: Ivan Kentrić, tadašnji predsjednik Podružnice, zatim obitelji Bolder, Čupke, Dursun, Đeletović, Filipović, Gavrić, Klicić, Knih, Selak, Sembjede, Šumanjski, Vojčuh, Zobkov i mnogi drugi znani i neznani. Izgradnjom kuće na Perunu stvoreni su uvjeti za zimski sport, koji je u to doba već bio dovoljno poznat. Terene na Perunu često su posjećivali ne samo planinari iz Vareša, nego i iz Sarajeva. Razvila se i izvjesna aktivnost u planinarskoj fotografiji osnivanjem foto-sekcije, ali nažalost dobar broj društvenih fotografija nestao je za vrijeme Drugog svjetskog rata. (...)

Bez obzira na gradnju kuće, uprava i članovi nisu zaboravili da posjećuju bliže i dalje planine. Društvo se odaziva svim planinarskim akcijama, orijentacijskim takmičenjima i drugim aktivnostima. Godine 1964. ima 1350 članova, pa iako iz maloga mjesta, zauzima treće mjesto po masovnosti u Republici. Među članovima bilo je lovaca i ribolovaca, koji su iskustva stečena oko doma na Perunu koristili kada su gradili svoje lovačke kuće. Iz solidarnosti uveli su međudruštvene olakšice planinarima za boravak i spavanje. (...) Društvo je u Varešu svojim radom steklo velik ugled i zbog toga uživa podršku radnog kolektiva Rudnika i Željezare Vareš. Za postignute uspjehe dobilo je najprije zlatnu počasnu značku PS BiH, a 1955. i PSJ. Tom prilikom dobili su priznanja i mnogi istaknuti članovi društva. Na Dan ustanka naroda BiH 27. jula 1976. godine članovi su organizirali planinarski slet i tako proslavili zlatni jubilej planinarstva u Varešu. U ovoj proslavi sudjelovali su brojni planinari iz vareškog regiona, delegati planinarskih društava, PS BiH, mnogi gosti i društveno-politički radnici. Tom su prilikom mnogim zaslužnim članovima i prijateljima društva podijeljene počasne jubilarne značke i druga priznanja.

Čudo u Varešu: "Pažnja, radovi!" BROJ 222

OBIČAJI MOGA MJESTA (V)

vatovi su posljednji čin brojnih ceremonijalnih običaja. Kao prethodnica svemu su "ugovori" i to je bilo ono kad djevojka i mladić objave svojim ukućanima da su odlučili stupiti u bračnu zajednicu, a onda se njihove obitelji dogovore o zajedničkom sastanku, obično kod djevojčinih, da se potanko isplanira daljnji slijed događaja. Na "ugovore" je obično išao manji broj uvaženih rođaka, a nikako mladićev otac. Po dogovoru slijedila bi prošnja (ili prosidba) djevojke. Prošnja bi se dogodila četiri tjedna prije dogovorenog datuma za svatove. Na prošnju su išli većinom muškarci i to njih od pet do najviše deset osoba. Zajedno s njima išao bi i budući mladoženja. Sobom bi nosili samo piće i meze. Po dolasku pred kuću buduće mlade obično bi se predstavljali kao grupa pastira koja je izgubila ovce pa ih traži i pita jesu li ih domaćini vidjeli, te kažu da su mrtvi umorni i da ne bi bilo zgorega da se kod njih malo odmore i zajedno okrijepe, pošto imaju kod sebe sve potrebno za okrjepu. Domaćin bi se u potpunosti složio s njima i pozvao bi ih u kuću, a oni bi po ulasku zasjeli za već pripremljen prazan stol, svi na istu stranu stola. S druge strane stola posjedali bi ukućani, kao na međunarodnim državnim dogovorima. Odmah bi ih ponudili donesenim pićem i mezom, i tako, malo-pomalo, došlo bi se i do pravog razloga njihovog dolaska. Pristupilo bi

Svatovski običaji Piše Miroslav Petrović se izvođenju djevojke koju su došli prositi. Prvo bi izvodili neke druge djevojke, pa čak i preodjevene muškarce, a tek na kraju djevojku koja je razlog njihovog dolaska. Kad bi se pojavila "prava", nastao bi veliki pljesak i veselje. Posjeli bi je kod glavnog domaćina, a to je najčešće bio njezin otac. Od tog trenutka bi sve postalo oz-

biljan događaj. Tada bi glavni prosci, gost i domaćin, održali male govore. Prvo djevojčin, a onda i mladićev. Na kraju bi mladićevi darivali djevojku kuvertom s novcem, da joj se nađe pri kupnji opreme za svatove, kao i prstenom, i od tog momenta oni više nisu bili momak i djevojka nego zaručnici.

Prepričavala se tako jedna anegdota s jedne prošnje. Pričalo se da je mladenkin otac držao govor, a odmah poslije njega i mladoženjin. Govorio je o tome kako je put kroz život trnovit i u tom trenutku mu se dogodilo da je glasno "pustio vjetar", te je odmah prekinuo govor i sjeo posramljen zbog neželjene situacije. Mladenkin

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

95,

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

01 3 i 1 ,1 M

BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI BROJ 222

LIPANJ 2013.

otac ga počne ohrabrivati govoreći: "Hajde, prijatelju, popij nešto i pojedi", a ovaj će ti njemu: "Znaš šta, prijatelju: ja sam svoje, maloprije, za večeras i pojeo i popio". Poslije prosidbe su bile dogovorene "svekrve", običaj osmišljen da se prîje, zaručnica i svekrva bolje upoznaju, a s budućom prijom malo popriča o događajima koji slijede. "Svekrve" su činile samo žene, s izuzetkom dječaka koji je predstavljao djevera i harmonikaša koji ih je pratio. Svekrve su u goste nosile tepsije zvane "demirlije", pune ormašica. Putem do kuće (ili sela) zaručnice, išle su pjevajući i mirno prateći glavnu svekrvu koja je uvijek bila na čelu. Pred kućom zaručnica bi izašla pred njih, ljubila svekrvu, uzimala od nje "demirliju" i pod ruku je uvela u kuću, a ostale su ih slijedile. Dok bi u kući svekrve razgovarale, pjevale i veselile se, domaće žene bi izmjestile ormašice iz tepsija i zapravo u svakoj tepsiji ostavljale po dva komada da bi se vlasnice uvjerile u kvalitetu svojih ormašica. Po povratku kući svekrve su bile prava mala opasnost za muškarce koji bi im se našli na putu. Svi su se uglavnom sklanjali, a hrabri su bivali skinuti od strane svekrva do donjega rublja i nitko se nije ljutio. Običaj "bokaruša" nikada nije bio terminski određen nego se kod buduće mlade išlo kada se našlo vremena. To je običaj kojim se buduća mlada dariva od strane prijateljâ, susjedâ i rodbine nekim darom koji će joj dobro doći u budućoj bračnoj zajednici. Darovalo se

razno posuđe, različiti pribori, galanterija, a dobro bi došla i ponjava "trolja" izrađena u kućnoj radinosti. U "bokaruše" se moglo doći i poslije svatova. Prethodnica svatova bilo je i "navješćenje" budućih mladenaca kroz tri nedjeljne mise. Kada bi se sve to ispoštovalo, onda su na red konačno (tako su govorili zaručnici) došli i svatovi. U svatove se do polovice šezdesetih godina prošlog stoljeća išlo na konjima. Uvijek se nastojalo, što je i normalno, da najboljeg konja jaše mladoženja, a za mladu se birao miran konj, po mogućnosti bijele boje. Svatove su činili: stari svat, kum, jenjga, djever, djeveruša, čajo, i naravno, mlada i mladoženja. Svatove je birao mladoženja, u dogovoru sa svojim ukućanima. Svi svatovi su nosili boce s pićem, tzv. ploske, i njih nisu imali jedino mladenci. Čajo je jedini, uz jahaćeg, imao i jednog do dva tovarna konja. Nosio je štap "nadžak" na kojem je bio vezan peškir. Čajin je zadatak bio da od mlade u sanducima natovarenim na konje prenese mladino ruho i poklone za mladoženjinu obitelj, do mladoženjine kuće. Čajo bi kod mladine kuće dobio i dva pijevca, i žive ih vezao da vise na tovaru. Takav tovar o kojem je skrbio čajo zvao se "seksana", a od čega je to izvedenica prosudite sami. Ustvari, glavne je odluke donosio stari svat, i kum, a jenjga kao kuma. Djever i djeveruša su bili ukras svatova i pratnja mladencima. Samo, kod djeveruše i djevera je u ploskama bilo slatko piće, a uz to oni su

okupljenima, uz nuđenje pića iz ploski, bacali bombone i sitni novac. Svatovi bi odlazili do mladine kuće bez mladoženje, koji bi im se kasnije priključio. Kod mlade bi se zadržali toliko koliko je bilo potrebno da se okite svatovi i konji, i koliko je bilo potrebno mladoj da se spremi za vjenčanje. Od mladine kuće su išli u Općinu i u crkvu na vjenčanje, ostavljajući različita raspoloženja kod njezinih; neki su bili tužni, a neki radosni. Radi načina iskazivanja (ne)raspoloženja kod mladinih u nekim nama susjednim selima takovo okupljanje nazivali su "plačipir". Prije se državnom vjenčanju nije davao neki značaj, pa su se neki parovi vjenčavali nekoliko dana prije crkvenog i samo u prisutnosti kumova. Po povratku svatova s vjenčanja pred njih su dolazili konjanici zvani "muštulugdžije" i utrkivali se do mladoženjine kuće da jave dokle su svatovi stigli. Koji bi prvi stigao na njegovog konja su vezali bijeli peškir koji je označavao pobjednika. Po dolasku svatova pred mladoženjinu kuću žene su pjevale svatovske pjesme, za svakog svata posebno, kao na

primjer: "Mi odavde poletjesmo, starom svatu doletjesmo", za što ih je on darivao. Nazočni na piru u potočkim svatovima darivali su samo iznošenje torte, a darovi su pripadali mladencima kako bi lakše krenuli u novi život. Mlada je ujutro morala služiti prisutne kavom i polijevati ukućanima pri umivanju vodu iz bokala, držeći ručnik preko ruke da se i obrišu. A mladoženja je morao ujutro, ostavljajući mladu kod svojih, nositi njezinim slatku rakiju i tortu kao potvrdu zadovoljstva prvom bračnom noću. Slavlje bi se nastavilo i drugi dan, a gosti su bili najčešće susjedi koji nisu bili na piru. Kažu da je ljubav izmislila sirotinja da bi se mogli oženiti i, po tome, potočki brakovi su sklopljeni iz ljubavi jer nismo bili bogati. Moje iskustvo kao porotnika na sudu, kad sam prisustvovao brakorazvodnim parnicama i iznošenju "prljavog rublja" iz braka, navelo me ipak na zaključak da razlike između rakije u boci i ljubavi u braku gotovo da nema. I za jedno i za drugo važi: ako nemaš dobar čep, ishlapit će... Po mojim sjećanjima takvi su otprilike bili svatovski običaji u mojim Potocima.

IN MEMORIAM Navršava se 30 godina otkako nije s nama naš dragi

MIJO MIJATOVIĆ (16.VI.1983. – 16.VI.2013.) Vrijeme prolazi, ali uspomene na tebe ne blijede. Počivao u miru! Sinovi Željko, Mato i Nikola, kćerke Veronika i Kata, nevjeste, zetovi i unučad

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić

tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

BROJ 222

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV AZEMA LEPIĆ

POSLJEDNJI POZDRAV AUGUST JOZELJIĆ STJEPELJKA

(9.IX.1966. – 18.IV.2013.) Tvoj odlazak ostavio je bolnu prazninu. Zahvaljujemo na pomoći i brizi: dr. Šišiću, dr. Rešiću, dr. Salčinoviću, dr. Bećirević, dr. Abazović i dr. Almiru, poduzeću "MPM", trgovini "Dijana" i NK "Vareš", te obiteljima Kapetanović, Marić, Dusper, Grbavac, Cvijetić, Mišetić i Goloman. Suprug Zvonimir Lukačević

(1955. – 2013.) Hvala ti za sve dobro što si učinio za nas, za tvoju bezuvjetnu ljubav i za sve lijepe trenutke koje si proveo s nama. Zahvaljujemo svima koji su bili s nama u ovim tužnim trenucima. Posebna zahvala osoblju Doma zdravlja Vareš. Tvoji najmiliji

U SPOMEN

IN MEMORIAM

Navršilo se 20 godina od pogibije našeg dragog sina i brata

Dana 7. lipnja navršava se godina od smrti našeg dragog

MARIO MIOČEVIĆ Ljube (1.VI.1993. – 1.VI.2013.) Uzeli su tvoj mladi život, a nama ostavili bol i tugu koja nikada neće proći. Uvijek ćemo te se sjećati s ljubavlju i vječno te nositi u srcu. Tvoji najmiliji: majka Lucija, brat Marko s obitelji i sestra Marina s obitelji

FRANJE JOZELJIĆA Ne pristajemo na kraj, na riječi – nikada više… Jer ljubav je živa, i – liječi! I s tobom u nama diše. Tvoji: Anđelka, Žana, Dubravka, unučad i zetovi

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(7.VI.2012. – 7.VI.2013.) Dana 7. lipnja navršila se godina dana od smrti naše drage mame

BOŽI KALFIĆU

našem dragom (10.XII.2012. – 10.VI.2013.)

RUŽE PETROVIĆ rođ. Jarčević Iza tebe je ostala tuga, bol, praznina i sjeta. Ponosni smo što smo te imali. Počivala u miru Božjem!

Prošlo je šest mjeseci otkako nisi s nama, ali trajno ćeš živjeti u našim najljepšim sjećanjima. Počivao u miru Božjem!

Tvoja djeca: Franjo, Ivica, Željka, Anto i Jelena, s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

(11.VI.1999. – 11.VI.2013.) Dana 11. lipnja navršilo se 14 godina otkako nije s nama naša draga

Na našeg dragog i voljenog supruga, tatu, svekra i djeda

BLAŽENKA ANTIĆ Uspomena na tebe ostaje vječno u našim srcima. Počivaj u miru Božjem!

MIJU MIŠKA GOGIĆA (27.VI.1929. – 11.VI.2012.) Tiho si otišao stazom vječnog mira, a nama ostavio neizbrisivu uspomenu na tvoju vjeru i dobrotu, i nauk kako se nosi teret života i živi njegova ljepota. U nadi spasenja, počivaj u miru Božjem! S ljubavlju i tugom, tvoji najmiliji: supruga, sinovi, kćerke, nevjeste i unučad

TUŽNO SJEĆANJE

(13.VI.2010. – 13.VI.2013.) Dana 13. lipnja navršile su se tri godine od smrti naše majke, bake i prabake

(13.VI.2012. – 13.VI.2013.) Dana 13. lipnja navršila se godina dana otkako je preminula naša draga

ANE JOSIPOVIĆ rođ. Rajić

MILENKA MILOŠEVIĆ

Vrijeme prolazi, a mi s ljubavlju i poštovanjem čuvamo sjećanje na tebe. Počivala u miru Božjem!

Tvoj dragi lik ostaje živjeti u nama i našim uspomenama. Počivala u miru!

Tvoja djeca s obitelji

Suprug Ilija i sin Siniša s obitelji

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

JOZEFINA GRGIĆ

(18.VI.2011. – 18.VI.2013.) Dana 18. lipnja navršavaju se dvije godine od smrti našeg dragog supruga, oca, djeda i punca

(15.V.1948. – 14.VI.2006.) Tvoje mjesto među nama nije prazno, ono ispunjava tvoj duh koji lebdi nad nama. Uvijek ćeš ostati u našim srcima, mislima i molitvama. Počivaj u miru Božjem! Tvoja obitelj

Tvoji najmiliji

BROJ 222

VASE JOTIĆA Uvijek ćeš živjeti u našim srcima i biti dio naših najljepših uspomena. Počivaj u miru! Tvoji: supruga Zrinka, kći Sanja, unučad Barbara i Nino, zet Marijano LIPANJ 2013.

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 16. lipnja navršava se godina dana otkako nije s nama naša draga

Dana 18. lipnja navršit će se tužna godina otkako više nisi s nama, naš voljeni i nikad ne zaboravljeni

KRISTINA KNIH

FRANC KOCJAN

(1934. – 2012.) Uvijek ćeš biti u našim srcima i mislima. Počivala u miru Božjem!

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na Tvoj dragi lik. Sretni smo i ponosni što smo Te imali, što si bio naš djed, muž, otac i svekar. Počivaj u miru!

Antonija s obitelji

Tvoji najmiliji

IN MEMORIAM

SJEĆANJE

Dana 22. lipnja navršit će se 4,5 godine otkako nije s nama naš dragi

Navršava se sedam godina otkako nije s nama naš dragi

DARKO KNIH

JOZO VAROŠČIĆ

(10.IV.1961. – 22.XII.2008.)

(28.VI.1938. – 19.VI.2006.) S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na tebe. Počivao u miru Božjem!

Uspomene na tebe ostaju živjeti u nama. Počivao u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

Antonija s obitelji

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE (23.VI.2009. – 23.VI.2013.)

Dana 29. lipnja navršit će se 20 godina kako je preostalo kucati srce naše drage

Dana 23. lipnja navršit će se četiri godine od smrti naše drage sestre

KRISTINE OROZOVIĆ rođ. Babić

ANKICE HORVAT

Uvijek ćeš biti u našim srcima i mislima. Tvoje sestre s obiteljima

SJEĆANJE Dana 30. lipnja navršit će se godina dana otkako nije s nama naš dragi

ANTO KRH (1948. – 2012.)

Mila naša, vrijeme neumitno prolazi, ali ljubav prema tebi i osjećaj tvoje topline, nježnosti i brižnosti, kojom si nas nesebično darivala, ne prolaze. Nosimo te u mislima i srcima svojim, i naša ljubav prema tebi trajat će sve dok ima nas. Tvoji najmiliji: suprug Martin, kćerka i zet Marija i Đorđe, sinovi Antun i Zvonimir, nevjeste Ružica, Vesna i Ana, unuke Danijela i Sanja, unuci Bojan i Boris, praunuci Neven, Ognjen i Đorđe

Sjećanja na tebe ostaju živjeti u nama. Počivao u miru Božjem!

SJEĆANJE Na naše voljene i nikad zaboravljene

Supruga i djeca

IN MEMORIAM ADELA FRANJKIĆ (23.II.1991. – 23.II.2013.)

FRANJO FRANJKIĆ (25.VI.2012. – 25.VI.2013.)

JOZO PAVLOVIĆ

Voljeni nikada ne umiru, vi ćete vječno živjeti u našim srcima. Počivali u miru Božjem!

ANA PAVLOVIĆ rođ. Matić

(1918. – 2005.)

(1924. – 2007.)

Sinovi Željko i Zoran, unučad Saša i Ivana, nevjesta Mirjana

IVANKA PAVLOVIĆ rođ. Gavrić

TUŽNO SJEĆANJE

(1954. – 2007.)

na naše drage roditelje

MIJO KAJIĆ (2003. – 2013.)

TEREZIJA KAJIĆ (2004. – 2013.) Vrijeme prolazi, ali sjećanje na vas ne blijedi. Počivali u miru Božjem!

BERNARDA GAVRIĆ rođ. Iličić (1928. – 2005.)

(1930. – 2007.)

Vaši: ANA, LEA i LEON

Vaši najmiliji LIPANJ 2013.

JOZO GAVRIĆ

BROJ 222

OGNJENO PERO

Sjećanja i sadašnjost Davnih nekih godina, još kao dječak, pitao sam se postoji li prozor kroz koji čovjek može vidjeti sve. Stepenice koje vode do zvijezda, cipele u kojima se preskaču planine, naočale kojima se vidi dno mora. Mnogo je bilo pitanja, a odgovora malo ili me nisu zadovoljavali. Dani mog djetinjstva prolazili su brzo i veselo. Društvene igre, zdrav smijeh, svjež zrak, igre u pijesku, šetnje parkovima, nesebično dijeljenje, iskren zagrljaj, često zaljubljivanje... Počela su me mučiti neka nova pitanja, a odgovore nisam imao ni na ona stara. Piše Ognjen Krivošić

onda se pojavio taj "prozor" o kom sam maštao! Preko njega sam mogao do zvijezda, na najviše vrhove, u najdublje jame, u podmorje... gdje god sam poželio. Dovoljan je bio jedan klik "mišem". Lud, mlad, mislio sam, evo načina da pronađem odgovore na sva svoja pitanja. Visio sam satima, možda i previše na toj novotariji. Odgovore na ono što me najviše mučilo, normalno, nisam dobio. Neki su bili previše blizu, pa ih nisam primjećivao, a neke nikada neću saznati. Evo i lijepog vremena. Sjedim na terasi obiteljske kuće, gledam bijela, vitka stabla breza koje su posadili moji roditelji. U krilu mi laptop, pas Beni pokušava da zauzme njegovo mjesto. I ja zbog mirisa, i boja, i zvukova, odjednom kao da znam tko će mi dati više odgovora. Prisjećam se djetinjstva i rane mladosti. Osjećam potrebu zaviriti kroz "prozor". Beni ipak mora iz krila, a ja "klikom" pokušavam vratiti prošlost. Nalazim Miju u Australiji, Andreu u Kanadi, Nikolinu u Švedskoj, Zvonku u Zagrebu, Adisa u Sarajevu, Lanu u Varešu... Živimo neke svoje živote, prisjetimo se prošlih vremena, zažalimo što nemamo više vremena jedni za druge... i opet jedan "klik" sve prekida. Znam da prečesto koristim ovu čudnu spravicu, ali priznajem pomaže mi da manje mislim o onome što me muči. Prestar sam za igre koje su me činile sretnim. Možda i nisam, samo sam se zaboravio igrati. Tuga me neka uhvatila kad sam shvatio da djecu iz ulice sve rjeđe viđam vani.

Znam gdje su! Zimus su, umjesto u dvorištima, snjegovića pravili pokretima "miša" i tipkanjem po tastaturi. I sada prečesto ignorišu lijepo vrijeme, lijepe komšijske običaje, kad se, ako se ogladni, išlo najbližoj mami, ne gledajući čija je. Sada su tu neki virtualni prijatelji s kojima se ne može posvađati, kom ne možete zaprijetiti jačim tatom, ali ni podijeliti kiflu ni čokoladu. Šteta! Prije par dana, na pločniku u blizini škole, ugledao sam nacrtanu "školicu". Nacrtano prilično nevješto, bijelom školskom kredom. Sjećate li se te predivne igre? Nisam mogao odoljeti, odigrao sam jednu turu. Mogu misliti kako sam, sa svojih preko sto kilograma, izgledao slu-

Poziv za proslavu mature Dana 29. 6. 2013. okupljaju se maturanti gimnazije "Ivan Goran Kovačić" Vareš, generacija 1969./73. da obilježe 40 godina mature. Okupljanje je pred zgradom SŠC Vareš u 10 sati. Poslije slijedi odlazak na Stricu – ranč "Franjić". Navršilo se 40 godina od kada smo maturirali u gimnaziji "Ivan Goran Kovačić" Vareš. Život nas je odveo raznim putevima, ali prijateljstvo smo uspjeli sačuvati do danas. Obilježavanjem 40 godina od mature sjećamo se s ponosom i poštovanjem naših pokojnih profesora i školskih kolega.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

čajnim prolaznicima. Baš me briga! Ja sam odigrao i bilo mi lijepo! I dok je god tih nacrtanih "školica" vjerujem da će biti i onih iskonskih životnih vrijednosti. Da će se dječji smijeh vratiti na ulice, da ćemo više sjediti sa starim i novostečenim prijateljima, a manje za tipkovnicom računara. Klik "mišem" koristit ćemo za druženje s dragim osobama jedino kad to nije moguće na drugi način.

TUŽNO SJEĆANJE na naše umrle školske kolege

EDITA GRABOVAC DRAGAN MILETOVIĆ Njihove školske kolege Iva i IVb razreda, generacije učenika gimnazije 1969./1973. godine

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 222

LIPANJ 2013.

IZ STARIH ALBUMA

VAREŠKI

JAZZ ORKESTAR

LIPANJ 2013.

Snimak s koncerta Revijalnog "Big band jazz orkestra" KUD-a "Jedinstvo" Vareš, održanog 15. lipnja 1963. godine u Radničkom domu u Varešu. Stoje – vokalni solisti (slijeva nadesno): Elvira Idžaković, Stanko Kevešević, Ankica Markot i Halida Parić, sasvim desno dirigent Josip Markušić-Dragec; sjede – članovi orkestra (slijeva nadesno), prvi red (saksofoni): Stanislav Likić, 2. tenor sax., Franjo Vodopivac 3. alt sax., Željko Sertić, 1. alt sax., Vinko Čović, bariton sax. i Davorin Žuljić, 4. ten. sax.; drugi red: Bono Jarčević, gitara, tromboni (pozaune), Borislav Topalić, 2. tromb., Marko Rajić, 1. tromb. i Drago Andrijević, 3. tromb.; treći red: Šimo Dodik, bubnjevi, trube – Ivica Gavran, 2. tr., Vlado Likić, 1. tr. i Mijo Grbavac, 3. truba. U pozadini, iza vokalnih solista (ne vide se) bili su Josip Hinger, klavir i Andrija Majstorović, bas. Objavljeno uz pomoć prof. Željka Sertića, kojemu zahvaljujemo. BROJ 222

Priredio J. Klarić

TURISTIČKA RAZGLEDNICA VAREŠA

NEKAD I SAD

Kad nemaš pogled i viziju budućnosti, okrećeš se prošlosti, pa tako i ja kalendar listam unatrag. Pokušat ću ukazati gdje i što smo bili prije 50 godina. Bistrim knjigu Ljepote i znamenitosti Bosne i Hercegovine iz 1961. godine i evo što nalazim zapisano o nama, o Varešu. "Vareš ima 7.500 stanovnika, komuna 24.000, povezan je željezničkom prugom i automobilskim putem sa Sarajevom. Gradski hotel s 24 ležaja; planinarski dom na Perunu 60 ležaja, n/v 1470m; planinarski dom Budoželje 18 ležaja, n/v 1021m; lovački dom na Igrištima 17 ležaja, 1303m; ribarski dom na Pogari 11 ležaja, n/v 1020m;

FOTO: M. MARIJANOVIĆ

lječilište Ponikve kapaciteta 60 ležaja, n/v 960m – jesu ob-jekti u njegovoj bližoj i daljoj okolici. Skučen prostor ne dozvoljava dalje nabrajanje ovoga što Vareš još posjeduje, ali moramo dodati kulturnopovijesne spomenike od kojih vrijedi posebno spomenuti Bobovac, grad s ostacima historijske prijestolnice bosanskih kraljeva iz porodice Tomašević, onda kovačke majdane u selu Oćeviji, stari kameni most u centru grada, kao i staru katoličku crkvu građenu u 17. stoljeću, a možda i ranije." A danas znate gdje smo i što smo, što imamo i što pokušavamo...