Cijena 1,50 KM Za inozemstvo 1,50 € 9 771 512 81 300 6
ISSN 1512-813X
LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXI. • BROJ 244 • TRAVANJ 2015.
UVODNIK
IZ SYDNEYJA
Između dva broja
B
ilo je posljednje ratno proljeće, prije 20 godina. Tko je uz rat nešto zgrnuo, tada je već pomalo "bunario" kako će što bolje iskoristiti situaciju prije nego se država konsolidira i zakoni profunkcioniraju. Onda su takvi vizionari skrojili i privatizaciju po svojoj mjeri, te se namnožiše tajkuni. A tko je u ratu ostao golać, tomu je bilo suđeno da potraži trajni azil među puževima. Posljedice tog raslojavanja živimo i danas. U međuvremenu su ti sjajni plivači u mutnom svršili pet fakulteta, redom iz ovih oblasti: bušenje rupa u zakonu, stvaranje dubioza, pranje para, uništavanje prirodnih dobara, sabotiranje općeg napretka. Društvo se pak u svemu tome vlada kao nepojmljivo tupav đak koji ove školske godine evo devetnaesti put ponavlja isti razred.
Onî kojima su puna usta naroda što ih je izabrao još jednom su pola godine potrošili na "uspostavu vlasti". Sad bacaju kocku za pozicije u upravnim odborima javnih poduzeća koja su zlatne koke. A bila je pred izbore baš lijepa ona bajka o, kako se zvaše, europskom putu BiH. Rezultat svega imamo i u našoj komuni pardon općini. Kola su na nizbrdici, kočione obloge prodane u staro željezo. Rupe na cesti krpaju se balegama asfalta i nabiju lopatom. Samo još kod makadama na Kapiji staviti "Dobro došli u Vareš". I znak ograničenja brzine "pet na sat". Jednom će sve ovo što živimo, što nam rade "odozgo" i "sa strane", ali i što sami sebi (ne) činimo, biti predmet za izučavanje. "Jednom" je krajnje relativna odrednica, ali nažalost bolje i pouzdanije nema. 20 godina svjedoči protiv nas. Dotle, mladi odlaze, a na starima svijet ostaje.
IZ ŽUPNIH MATICA
ŽUPA VAREŠ
DONACIJE ZA "BOBOVAC"
Kršteni: Mario Malbašić (Jasenka i Sanje). Umrli: Dragica Deanović rođ. Grabovac (1931.), Ruža Bektić rođ. Marić (1931.), Ruža Anđelić rođ. Džanan (1932.), Mijo Terzić (1944.), Vlasta Malina (1946.), Mijo Divković (1940.), Alojzija-Slavica Svinčicki (1924.).
ŽUPA VIJAKA
Marija Kumše, Slovenija – 20 €, Stanislava Pogarčić, Vareš – 20 KM, Smiljka M., Vareš – 20 KM, Robert Terzić, Mostar – 20 KM,
Umrli: Janja Vićić (1943.), Janja Kalfić (1929.).
Neda Juroš, Njemačka – 30 KM.
Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske
Pisanice na naslovnici: Emilija Zloušić
2
Odani pretplatnici našeg lista i članovi vareške udruge "Bobovac" iz Sydneyja u Australiji, kao i svake godine, potpomogli su nas vrijednom donacijom (imena i iznose donosimo u popisu ispod) te ujedno svim Varešanima diljem svijeta poželjeli sretan Uskrs. Ukupno su na naš račun uplatili 1.150 australskih dolara, na čemu im srdačno zahvaljujemo! Darko i Karmela Terzić 100 AUD, Tomo i Agneza Ilić 100 AUD, Anto i Marina Miletović 100 AUD, Mladen i Stjepanka Ilić 100 AUD, Mišo i Ružica Marijanović 100 AUD, Ambroz i Ankica Nikolić 100 AUD, Gordana i Radojko Ljuboja 100 AUD, Paula Bešlić 50 AUD, Josip i Magdalena Josipović 100 AUD, Zlatko i Nina Jakić 100 AUD, Čedo i Božana Jakić 100 AUD, Blaženko i Dušanka Barkić 100 AUD.
BROJ 244
Svima hvala lijepa! TRAVANJ 2015.
VIJESTI
Centralna radionica, nakon rata
PREKINUTA SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA S početkom ove godine i blokadom općinskih računa od strane Središnjeg ureda Porezne uprave Vareš je ušao u dramatičnu fazu prouzročenu rastućim ekonomskim deficitom i novim primjerima gospodarskog kolapsa. Jedinstveni općinski organ uprave je na okidač koji je potegnula Porezna uprava, uz načelnikovu "kovertiranu" ostavku, reagirao tako da tijekom ožujka nije čak ni održana sjednica Općinskog vijeća, što je neslužbeno obrazloženo kao jedna od prinudnih mjera uštede jer održavanje sjednice s pripadajućim naknadama za vijećnike košta preko 5.000 KM. U oporbi su, međutim, smatrali da je zbog kulminacije stanja trebala biti sazvana izvanredna sjednica. Kad se to nije dogodilo, priliku da iskažu svoje nezadovoljstvo dočekali su na redovitom 26. zasjedanju zakazanom posljednjeg dana u ožujku. Usvojen je obiman dnevni red od 18 točaka, među kojima su one goruće – o posljedicama blokade računa i izvršenju proračuna u prošloj godini – bile predviđene pred sam kraj zasjedanja. No, stanje u vareškoj "sabornici" bilo je vidno napeto od početka i već su na drugoj točci počele sijevati iskre kod rasprave o stanju u Tvornici rezervnih dijelova u Vareš Majdanu. Povod da se TRD sa svojim problemima nađe usred unakrsne vatre bio je zapravo u načelnikovu prijedlogu o poništavanju odluke Općinskog vijeća iz 2009. godine kojom je Centralna (mehanička) radionica tada putem neposredne pogodbe "prodana" TRD-u. Međutim, ugovor o kupoprodaji nije mogao biti realiziran jer je u međuvremenu nađeno da je spomenuta radionica pod hipotekom, pa je onda sastavljen ugovor o zakupu između Općine i TRD-a. Njime je definirano da sredstva koja TRD uloži u saniranje zapuštenog i prokislog objekta radionice budu konstatirana zapisnikom zajedničke komisije i da troškovi najamnine budu umanjeni za taj iznos. Komisija pak zadani posao nije odradila zbog neslaganja među njezinim članovima. Oni koje je imenovala TRD prikazali su sva ulaganja, pa i ona koja se odnose na pokretanje procesa proizvodnje, s čime se općinski predstavnici nisu suglasili. Tako je svaka strana samo nastavila bilježiti svoja potraživanja. Premda poništenje neprovedive odluke o kupoprodaji, koja je kudikamo prije trebala biti stavljena izvan snage, nije ni u kakvoj korelaciji s ugovorom o najmu i međusobnim potraživanjima obiju strana, svi problemi su sada isplivali na površinu, a uz njih i problemi radnika TRD-a pa se Vijeću pisanim putem obratio i njihov sindikat sa svojim stavom za očuvanje Centralne radionice, ali i mukom oko neizmirenih doprinosa.
TRAVANJ 2015.
Na slučaju TRD-a počelo se u tom trenutku prelamati opće stanje u skrhanom vareškom gospodarstvu. Vijećnici iz oporbe (Stranka za bolju budućnost, Bosanskohercegovačka patriotska stranka, Socijaldemokratska partija i Naša stranka) nesvakidašnje žučno izrazili su sumnju adresiranu na općinskog načelnika Avdiju Kovačevića da je u pozadini predložene formalne odluke o poništenju ustajalog i pravno manjkavog kupoprodajnog ugovora zapravo tempirano poticanje otvaranja stečajnog postupka u TRD-u i stvaranje preduvjeta da se netko drugi domogne Centralne radionice. Podsjetili su uzgred da je tako nedavno ugašen i "Autotrans" Vareš, što nije odvelo nikakvom ozdravljenju nego samo nestanku još jednog poslovnog subjekta, unatoč suprotnim najavama općinskog načelnika i stečajnog upravitelja. U kontekstu zadavanja udaraca privatnom sektoru, a u koji spada TRD, Općini je spočitano i nedavno zatvaranje kineske pilane u Ponikvama, te najava izmještanja pogona tekstilne tvrtke "Alma Ras" iz Vareša u Visoko. Iako, u suštini Općina nad ova dva subjekta nije imala nikakve nadležnosti. Načelnik Kovačević je opovrgnuo da Općina ima namjeru biti ta koja će pokrenuti stečajni postupak u TRD-u, ali i naveo da to svakog časa mogu učiniti druge zainteresirane strane u cilju namirenja svojih potraživanja. No, u središtu nadglasavanja iza vijećničke govornice našlo se i pitanje sudbine 128 radnika TRD-a, što u vareškom slučaju iznosi 10 posto od ukupnog broja zaposlenih na području općine. Paušalno je izneseno da dugovanja za njihove doprinose iznose nekoliko milijuna KM i načelnik je na koncu iznio svoje saznanje da su fiskalne obveze nadmašile vrijednost kapitala TRD-a. To nije mala vijest i u trenutku kad je direktorica TRD-a Sevledina Gondžo pozvana istupiti s odgovorom na tu konstataciju sjednica je već bila u prekidu, budući da je načelnik zbog zdravstvenih problema odvezen u Hitnu. No, u svom ranijem izlaženju za govornicu direktorica je kazala da TRD po pitanju neizmirenih doprinosa grca u istim problemima kao i općinski organ uprave i da je to posljedica opće nelikvidnosti u proizvodnom sektoru, ali da odnosi između Općine kao najmodavca i TRD-a kao zakupca budu riješeni u interesu opstanka ovog poduzeća i napose radnika u Centralnoj radionici, bez koje bi proizvodni proces TRD-a bio doveden u pitanje. Poslovnikom o radu Općinskog vijeća predviđeno je da se nastavak sjednice, u slučaju prekidanja, održi u roku od 15 dana.
BROJ 244
3
ZDRAVSTVO
Vareš ostaje zenički P M. Marijanović
itanje liječenja stanovnika općine Vareš u Kliničkom centru u Sarajevu ponovo je aktualizirano. Na zahtjeve koje permanentno upućuje Općina Vareš, te na pismo direktora Doma zdravlja Vareš dr. Fikreta Operte čije smo dijelove prenijeli u "Bobovcu" broj 242, stigao je odgovor iz ministarstva zdravstva ZDK-a u kome se između ostalog navodi: "Nadležni organi općine Vareš pokrenuli su inicijativu da se građanima sa područja ove općine omogući liječenje u zdravstvenim ustanovama koje se nalaze u Kantonu Sarajevo, kao i u drugim ustanovama u Federaciji BiH. U vezi sa pokrenutom inicijativom ističemo sljedeće: U proteklom periodu osiguranici općine Vareš imali su pravo na liječenje u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla, specijalnim bolnicama, kao i banjsko-klimatskim liječilištima, pod istim uslovima
kao i drugi stanovnici sa područja Zeničko-dobojskog kantona. U odnosu na stanovnike drugih općina, osigurana lica sa područja općine Vareš imaju posebnu pogodnost, a to je da se mogu direktno upućivati na liječenje u Klinički centar Univerziteta u Sarajevu i to samo sa uputnicom svog ljekara, s tim da su u obavezi da naknadno pribave odobrenje nadležne komisije za liječenje van područja našeg kantona." Naravno, to nije odgovor na ono što su tražili predstavnici općine Vareš. Oni u inicijativi ističu zahtjeve da vareški osiguranici trajno i u cijelosti ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u Kantonu Sarajevo, iznova potencirajući da se na takav način već izašlo u susret stanovnicima općine Olovo. "S takvom odlukom mi bismo vratili u Vareš fiktivno odjavljenih 1.700 građana, koji su prijavili mjesto boravka u rubnim
općinama Sarajevskog kantona kako bi mogli uživati benefite kojih u ZDK-u nema", ponavlja načelnik Avdija Kovačević u svojim istupima. Vezano za problematiku financiranja službe Hitne pomoći u Varešu iz ZDK-a odgovaraju: "Kada je u pitanju hitna medicinska pomoć, ovu djelatnost Zavod zdravstvenog osiguranja ZDK-a u 2014. godini finansirao je sa iznosom od 103.097 KM. Prema novim standardima i normativima taj iznos u 2015. godini povećat će se na 130.320 KM." Sve u svemu, status quo ostaje. U međuvremenu su čelni ljudi "Naše stranke" održali tribinu u Varešu na kojoj su ponudili svoju skromnu političku pomoć u sarajevskim i federalnim institucijama oko artikuliranja vareških zahtjeva za liječenjem u Sarajevu. Na tribini je konstruktivnog udjela uzeo i načelnik Kovačević, što je predsjednik "Naše stranke" Dennis Gratz pozdravio dodavši da bi načelnikova matična SDA, kada bi to željela, puno više mogla pomoći.
DAN SREDNJE ŠKOLE
U znaku obnovljene dvorane Selma Hafizović
J
edan od znakova da je proljeće pred vratima, srednjoškolcima i uposlenicima vareške srednje škole, je proslava Dana škole. U srijedu, 18. marta 2015. godine održana je priredba tim povodom. Za pjesme, recitacije i humoristične skečeve, u ulozi režisera, ove godine bila je profesorica Berina Fatić. Tradicionalno, u holu škole postavljena je izložba učeničkih radova pod vodstvom profesorice Lare Brđanović. Nakit, fotografije, dekupaž na ukrasnim predmetima i unikatne torbe, prava mala umjetnička djela, kao i svake godine, skrenula su pažnju posjetitelja. Ipak, obnovljena sala za tjelesnizdravstveni odgoj bila je u žiži interesovanja. Naime, nakon višemjesečne sanacije šteta nastalih usljed lanjskih poplava, u sali za tjelesni-zdravstveni odgoj održan je egzibicioni turnir u malom nogo-
Novi izgled dvorane
metu i revijalni u košarci. Učenici učesnici u sportskom natjecanju bili su oduševljeni rekonstruisanom salom te su se i sami potrudili da sve prođe u fer i korektnom nadigravanju. Akcija obnove sale započela je na inicijativu našeg sugrađanina Darija Dodika – Atoma i poznata je pod nazivom "Kupi svoj kvadrat sale". Na njegovu ideju da Varešani u domovini i dijaspori kupe kvadrat parketa za salu putem interneta odaz-
vao se veliki broj ljudi. Zanimljivo je da su u akciji učestvovali i ljudi koji nikad nisu bili u Varešu, niti su ranije čuli za naš grad, ali su animirani od Varešana diljem svijeta. Međutim, u toku akcije škola je dobila sredstva od UNDP-a za cjelokupnu rekonstrukciju sale uključujući sanaciju klizišta, sanacije hidroizolacije, elektroinstalacije, vodoinstalacije, termoizolacije, finu montažu, rekonstrukciju svlačionica, krečenje, zamjenu drvene za alu-stolariju i sportski pod. A prikupljena sredstva iz akcije "Kupi svoj kvadrat sale" preusmjerena su za LED-rasvjetu i kupovinu 15 lopti. Time je sala srednje škole u Varešu postala najljepša sala u našem kantonu. Nadamo se da će iz ove sale u dogledno vrijeme izaći neki od reprezentativaca Bosne i Hercegovine, ali smo sigurni u jedno: da će iz nje izaći neki mladi, plemeniti ljudi, poput Varešana učesnika u akciji "Kupi svoj kvadrat sale" i na sličan ili drugačiji način u budućnosti pomoći drugim ljudima. Čitamo se i dogodine u isto vrijeme!
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
4
BROJ 244
BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI TRAVANJ 2015.
AKCIJA S PISANICAMA
Za štandom kod crkve
Ljubav za ljubav D Borka Grgić
ana 2. travnja 2015. godine ispred župne crkve u Varešu održana je prodajna izložba uskrsnih pisanica koje su izrađivali učenici OŠ "Vareš". Učenici i njihovi roditelji uložili su mnogo truda u izradu pisanica i služili se uobičajenim, ali i sasvim novim tehnikama ukrašavanja jaja, a naši sugrađani su svojim novčanim prilozima pridonijeli uspješnosti iste. Skupina učiteljica-entuzijasta: Ana Vu-
kančić, Ivona Drijenčić, Dijana Pejčinović, Ilijana Vidović, Borka Grgić i vjeroučiteljica s. Tihoslava su u zimskim uvjetima, zajedno s učenicima, postavili izložbu i "prodavali" ukrašena jaja. Ne smijemo zaboraviti ni logističku podršku u pripravi od strane naše tete Nade Dusper. Aktiv učitelja razredne nastave unaprijed se dogovorio da prikupljeni novac bude predan štićenicima "Male škole" kao
uskrsna čestitka i izraz ljubavi njihovih školskih kolega prema njima, ali i zahvalnosti časnim sestrama koje daju maksimum svojih napora da svi njihovi štićenici, kao i ostali učenici naše škole, budu obogaćeni radionicama i drugim sadržajima u koje su uključena sva djeca naše škole. Prikupljeni novac je predan upraviteljici "Male škole" s. Snježani Pavić. Ispred Aktiva učitelja razredne nastave još jednom zahvaljujemo svim našim mamama, bakama, tetkama, ujnama, strinama, Župnom uredu, Radio "Bobovcu", koji su pokazali da dobrote i ljubavi u ovome gradu ima još mnogo, mnogo... i da se zapravo novcem ne može izmjeriti.
IZ OSOBNOG KUTA
Aprilili... Mirjana Kovačević
P
Dvije nove knjige Željka Ivankovića Krajem ožujka i početkom travnja izišle su iz tiska dvije nove knjige Željka Ivankovića. Prva je knjiga objavljena u Zagrebu. Hrvatsko društvo pisaca u biblioteci Poezija objavilo je knjigu poezije Željka Ivankovića "Sablazan jezika" koja sadrži 90 pjesama ovog autora. Drugu je knjigu u biblioteci Priče objavila sarajevska izdavačka kuća Dobra knjiga. Knjiga pod naslovom "U taxiju zelene boje" sadrži deset priča ovoga autora.
robudih se jutros rano, a volim ja spavati. Rekoh, šteta je. Ovako divno jutro. Sunce doduše nije izašlo, ali stidljivo viri iza brda. Ptičice u mom dvorištu veselo cvrkuću kao da mi kažu – pa, proljeće je. Da, proljeće je. Narcisi i jaglaci se žute, a zumbuli mirišu ko zumbuli. Uživam u ovoj ljepoti i pijem jutarnju kavicu, malo duže nego obično. Vrijeme je za posao. Zaključavam vrata onako iz navike, a ne iz potrebe. Ulice su mokre. Nije sinoć padala kiša. Oprane su sinoć. Cijeli grad miriše. Divota! Pomislih, kako u nekim gradovima smrdi dim iz začađenih dimnjaka. A tek kanalizacija u nekim gradovima… Užas!!! U našem gradu sve je nekako veselo i užurbano. Umirovljenici su se
AMI
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor
TR
TRAVANJ 2015.
uputili ka bankama – pa danas je 1. april. Lijepe, mlade djevojke i mladići žure u školu. Ne daj Bože da zakasne. Pred vrtićem se već čuje dječja graja. Malo me nerviraju ovi radnički autobusi. Prolaze jedan za drugim: Vareš–D. Borovica, Vareš–G. Borovica, Vareš–Dragovići, Vareš–Olovo, Vareš–Budoželje... Ima li vas još??? Pred školom neke djevojčice preskaču konopac, neke igraju "škole", a dječaci "šutaju" klikera. Još samo jednu rundu prije zvona. Priđe mi jedna djevojčica u šarenoj kratkoj suknjici i sa ljubičastim mašnicama u kosi. "Teta, nešto Vam je ispalo iz džepa", reče ozbiljno. Stavih ruku u džep. Rukavice su tu. Osvrnuh se. Ne vidjeh ništa. Vesela djevojčica se glasno nasmija i reče: "Aprilili, aprilili ..." P. S. Poruka na mobitelu: "Hej, stara, 'ajmo večeras u kino. Igra film PROHUJALO S VIHOROM".
BROJ 244
5
OGNJENO PERO
Crveni autobus Piše Ognjen Krivošić
Mirisi su tu, kalendarski je i stiglo, ali nikako da stvarno prekorači prag. Presporo mi dolazi ove godine, ili mi se to samo tako čini. S nestrpljenjem čekam kada ću na terasi moći popiti prvu jutarnju kavicu uz cvrkut ptica iz obližnjeg drenika ili žutokljune kosove po dvorištu. Iako je još hladnjikavo, grane drveća su obasute pupovima, čekaju malo topline da se otvore i da sve zabuja. Razmišljam i čekam, a u meni se bude sjećanja...
K
ad su mi stariji govorili da su srednjoškolski dani najljepši i najbezbrižniji u životu, rijetko sam mogao odšutjeti, a što sam u sebi mislio to neću ni spominjati. Trebalo mi je više od deset godina da shvatim koliko su bili u pravu, a koliko sam ja malo znao o životu. Godinu dana sam školskim autobusom svakodnevno putovao stotinjak kilometara do škole. I isto toliko nazad kući. Danas mi se to čini nevjerovatno. Toliko napora, a ipak su to bili najsretniji dani u mom životu. Ne mogu reći da sam se svako jutro budio s osmijehom, bilo je i jutara kad sam se s mukom izvlačio iz posteljine i topli krevet zamjenjivao hladnim sjedalom u autobusu. Mnogo su češća bila jutra kad sam uživao u buđenju novog dana, izlasku sunca, divio se ljepoti probeharalih voćnjaka, pjevu ptica. Čini mi se da sam uživao i kad je u autobusu postajalo nepodnošljivo vruće, a vonj naših oznojenih tijela hitno trebao kupatila. Uživao sam i u jesenjim kišama i maglama, i ostajao bez riječi pred zadivljujuće lijepim bojama jeseni. Uživao sam i u prvim pahuljama i tragovima naših stopa u snijegu. Uživao sam čak i kad nismo znali hoće li autobus zbog mećave stići na odredište. Bože, koliko smo samo voljeli taj crveni, stari, škripavi autobus. Koliko je tu samo poznanstava i prijateljstava sklopljeno! Koliko simpatija i prvih ljubavi rođeno. Neke su veze krunisane i brakom i već imaju male prvašiće kojima roditelji, siguran sam, pričaju o tom crvenom autobusu. Bili smo svjetski prvaci u izluđivanju vozača svojim preglasnim pričanjem, pucanjem balona od žvakaćih guma i dobacivanjem bilježnica i knjiga s kraja na kraj autobusa. On je nama uzvraćao puštanjem muzike po svom izboru, koja nama, normalno, nije odgovarala. Na taj način nas je najlakše dovodio u red. Kad se samo sjetim u kakvim su sve položajima pojedinci mogli zaspati. Koliko su samo puta koljena ili leđa prijatelja igrala ulogu pisaćeg stola. Nerijetko se dešavalo da
6
kava ili čaj iz termosice završe na krilu pri naglom kočenju. Svega je tu bilo, ali bilo je prelijepo! Putovao sam poslije udobnim autobusima, vlakom, brodom, automobilom. Volim putovanja i uživam u njima, ali nikada se nije ponovila ona čarobna ljepota putovanja u crvenom autobusu, koji je već tada bio "zreo" za otpad. I sada, nakon toliko godina, dok ja vozim istim tim putem, slike, zvukovi i mirisi bude u meni najnježnija sjećanja, preplavljuje me ljubav i nakratko sam ponovo sretan. Umalo da se zaboravim "pohvaliti". Rekoh već da sam vozario godinu dana. A onda je, usprkos mojim molbama, "kućno vijeće" odlučilo sve prekinuti. Jednoglasna odluka o tome donesena je jednog dana, kada je moja mama, kao i svi odgovorni roditelji, otišla na informacije u školu. Zadržala se kratko, a izašla čudno blijeda. Čim sam je ugledao, želudac mi se popeo u grlo. U ruci je držala papir. Znao sam što je to! Nije mi rekla ništa, samo je papir pružila tati s kojim sam čekao u automobilu. Ni tata nije rekao ništa. Njihova šutnja me je pogodila. Osjećao sam se posramljeno i tužno.
BROJ 244
Kući smo se vratili bez obavljenih planiranih poslova i kupovine. Meni se niko nije obraćao. Sutradan su mi saopćili da više neću putovati. Pronašli su mi u tom gradu sobu, pa sam kući odlazio samo vikendom. Pokušao sam se buniti, ali "nije pilo vodu". I danas, nakon desetak godina, moja mama čuva taj papir. To je ispričnica koju sam sebi napravio, za kašnjenja ponedjeljkom. Iako sam nastavu imao popodne, a autobus je kretao ujutro. U potpisu su bili moji roditelji. Kako sam samo naivno mislio da je ispričnica korektno napisana?! Razrednica je, predivna mlada profesorica, odmah shvatila čije je to djelo. Nije galamila, nije rekla ni da će provjeriti. Znala je ona što uraditi s tim papirom. Ako vam kažem da je i moja mama dugogodišnji prosvjetni radnik, shvatit ćete zašto je završilo tako kako je završilo. Ni danas mi nije jasno šta će joj taj papir? Možda na njemu s nekim novim generacijama vježba pravopis? Ne znam, a nije ni bitno. Dok ovo pišem, toplo mi i hladno oko srca istovremeno. Bilo mi je predivnih sedamnaest!
TRAVANJ 2015.
PRENOSIMO
Bosna i pet kratkih priča Iako to nikad nije bila namjera, ime na holandskom je vrlo prikladno (bos = šuma). Bosna i Hercegovina, u narodnom jeziku Bosna, je vrlo bogata šumom. To je jedna od rijetkih evropskih zemalja koja još uvijek ima prašume. Bezbroj malih puteva vode kroz nepregledne šume i ponegdje u tim ogromnim šumama odjednom ugledaš kovačnicu ili farmu. Bistre rijeke krivudaju podnožjem gorostasnih planina. Planine sa imenima bogova koji se, kako kaže legenda, svađaju oko ljubavi. Prijatni i susretljivi ljudi u mirnim selima rado će vam biti na usluzi. Mi smo na poziv "Adriaticvakanties" bili u prilici posjetiti i doživjeti centralni dio ove prelijepe zemlje. Naše iskustvo i pet kratkih priča želimo podijeliti sa vama. Tekst: Anneke Bundle, foto: Nicole Franks, preveo: Jasmin Bešić (Originalni tekst se može naći na: http://nomadandvillager.com/) Bogoš i stećci Neke bosanske planine imaju imena bogova, kao što je Bogoš, što znači mali bog i njegova velika ljubav Zvijezda koja je bila udata za Peruna, boga munje. Njeno nevjerstvo je redovno navodilo Perunov bijes i munje na sebe. Mi za našeg boravka nismo vidjele nevrijeme iako smo se popele, u srcu Bosne, na Bogoš. Ono što smo vidjele bio je prekrasan pogled na doline i okolne planine. Naš planinski pohod bio je zimi kad je zemlja bila pod debelim snježnim pokrivačem. U Bosni je zimski turizam slabo razvijen i, gdje god dođeš, tu je netaknuta priroda. U pratnji vodiča i sa specijalnim skijama krenuli smo na planinarenje prolazeći pored napuštenih koliba i šumaraka. Zaustavile smo se na prelijepom mjestu, na snijegu, da popijemo šoljicu dobre jake bosanske kafe, nakon čega smo naišli na stećke. Stećci su nadgrobni spomenici, čije porijeklo još nije sa sigurnošću utvrđeno, a koje ćeš susresti u čitavoj Bosni. Ponekad na livadama i brdima, ali i pored ceste. Pretpostavlja se da su stećci bili spomenici bosanskih bogumila, vjerske skupine koja vuče svoje korijene iz Bugarske. Ova crkva se temeljila na dualističkom vjerovanju o borbi dobra i zla. Bilo kako bilo, u svakom slučaju imaju prelijepe natpise kao što je ovaj: "Molim te ne ometaj moj mir! Bio sam poput vas, a vi ćete biti poput mene." TRAVANJ 2015.
Ručak kod bosanske familije u Mijakovićima To je jedno prelijepo selo, posebno gornji dio, gdje su drvene kuće u osmanlijskom stilu. Selo leži u dolini gdje je vrijeme stalo. Muškarci vuku usječena stabla, koja klize po zaleđenim cestama. Traktori u jarkim bojama, s početka 1900-te, parkirani tu i tamo pored puta. Svrati i ručaj kod vrlo prijatne obitelji Ibrišimović, koja će sa zadovoljstvom u kuhinji svoje kuće pripremiti poseban bosanski ručak. Meso u lisnatom tijestu, juhu i svježe pečen kruh, te nakon toga jaka bosanska kafa s domaćim medom. Bobovac Bobovac, nekada slavni i glavni bosanski grad, nalazi se nedaleko od sela Mijakovići. Sada je zaštićena kulturna baština. Ovaj kula-grad je izgrađen oko 1349. godine i od tada je preživio mnoge pljačke. Godine 1463. grad je bio okupiran od strane Turaka i to je bio početak turske vladavine i islamizacije Bosne. Posjetu posebno preporučujemo jer ovo putovanje kroz planine vodi vas u prošlost i kroz brojna mala mjesta poput Mijakovića. Sarajevo Sarajevo je nezaobilazno. Grad odiše poviješću i pun je ožiljaka njenog nasilja. Upravo ovdje na njoj, rijeci Miljacki, koja nježno teče, Gavrilo Princip je ubio nadvojvodu Franza Ferdinanda i njegovu trudnu suprugu, a time pokrenuo i Prvi svjetski rat. Ali i rat, od prije jedva dvadesetak godina, ostavio je svoje tragove. Nakon što je Sarajevo opkoljeno sa okolnih brda stanovništvo je nemilosrdBROJ 244
no izgladnjivano i masakrirano. Brojne zgrade su bile uništene, ali sada su već obnovljene. Spomen poginuloj djeci i mnoge rupe od metaka još uvijek podsjećaju na to. Sarajevo ima prijatnu, opuštenu i provincijsku atmosferu i vrlo zanimljivu arhitekturu. Tu je i osmanlijski dio grada s puno malih restorana i kafića sa lijepim baštama, a tu je i dosta formalniji habsburški kvart. Posebno valja istaknuti mnoge džamije i crkve u gradu. Tu se održava i "Sarajevo Film Festival" koji je postao veliki događaj. Vareš Vareš je bivši industrijski grad koji je nekada živio od čelika i željeza, ali rat je doveo privredu do zastoja. Da biste došli u Vareš prolazite kroz kilometrima dugu borovu šumu i kroz prirodni tunel. Sam grad nije mnogo stradao za vrijeme posljednjeg rata, ali je rat zaustavio kompletnu privredu. To je ostavilo, grad na rijeci, sa ruševinama tvornica i sjećanjem na bolja vremena. Grad se sastoji, kao i neka druga mjesta, od starijeg dijela sa drvenim kućama i prekrasnom drvenom crkvom svetog Mihovila iz 16. stoljeća. To je najstarija katolička crkva u Bosni. Moraš imati dobre veze da dođeš do župnika i ako osvojiš njegovo srce i domogneš se teškog željeznog 30 centimetara dugog ključa, bit ćeš vrlo dobro nagrađen. Plafon, ručno naslikan, prikazuje nebo cvijeća. Planinsko jezero, koje se nalazi na uzvišenju, koristi se kao kupalište. Vareš je dobra baza za obilazak malih sela kao i za planinske šetnje.
7
IN MEMORIAM "Žalostilo bi me ako bi moja glazba služila samo za puku zabavu, moj cilj je da ona učini ljude boljima." G. F. Händel
O
vim riječima velikog njemačkog skladatelja mogla bi se na najbolji način osvijetliti plemenita ličnost nedavno preminulog našeg sugrađanina Rajmunda Kiće Likića, velikog glazbenika, vrhunskog klarinetista, istinskog umjetnika, pedagoga i humanista. Potpuna predanost glazbi i bespoštedno davanje svega sebe svojim studentima, kojima je predavao kao redoviti profesor sarajevske Muzičke akademije, s ciljem da ih odgoji kao dobre glazbenike i čestite ljude, bila je njegov credo i njegovo životno poslanje. Ljubav prema glazbi je obiteljsko naslijeđe, otac Jakov i stariji brat su svirali u limenoj glazbi i njima se priključio kao dječak još u osnovnoj školi. Htjeli su ga učiti sviranje na trubi, ali on je izabrao klarinet, koji je zavolio i srcem i dušom. Već kao učenik osmog razreda svirao je na igrankama KUD-a "Jedinstvo" u Radničkom domu. S velikom ljubavlju je klarinetom zalijevao "Mali cvijet" (skladba velikog američkog jazz klarinetista Bennyja Goodmana, megahit 1960-ih, a i danas popularan evergreen), dok ga je ushićena publika slušala gotovo bez daha, prekidajući započeti ples. Kao srednjoškolac i student priključio se KUD-u "Slobodan Princip Seljo" u Sarajevu, svirajući u narodnom i plesnom orkestru, i s tim KUDom je proputovao cijelu Europu više puta. Prošavši kroz sve glazbene stilove i žanrove, svojom svestranošću i sposobnošću da sintetizira različita iskustva i pretoči ih u vlastiti izraz, daleko je nadilazio svoje suvremenike tadašnje sarajevske glazbene scene. Kao potvrda ovoj mojoj tvrdnji neka posluže riječi profesora sarajevske Muzičke akademije Faruka Sijarića (sin poznatog književnika Ćamila Sijarića), koji je u svom govoru na komemoraciji u povodu Likićeve smrti, održanoj u koncertnoj dvorani Akademije, istaknuo: "U povijesti akademije katedra za klarinet se može podijeliti na dva perioda – do profesora Likića i od profesora Likića. Njegovim dolaskom na akademiju odsjek za klarinet je doživio pravu renesansu i veliki procvat. Svojim osebujnim stilom, plemenito toplim tonom, rafiniranom frazom i agogikom te tehnički bravuroznom virtuoznošću, animirao je i studente i kolege | SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI
8
RAJMUND LIKIĆ KIĆO (1943. – 2015.) Prof. Željko Sertić profesore na odsjeku za kompoziciju, prezentiravši im dotad neslućene izražajne i tehničke mogućnosti toga instrumenta. Inspirirao je istaknute bh. skladatelje suvremene glazbe, Josipa Magdića i Voju Komadinu, a predanim pedagoškim radom i nesvakidašnjim strpljenjem i benevolentnošću prema studentima odgojio je čitavu plejadu izvrsnih glazbenika – klarinetista". Na pitanje otkud mu tolika energija, inovativnost i inspirativnost, u šali je odgovarao: "To dolazi iz ljubavi prema Varešu, donese mi vjetar s Peruna". I doista, Vareš i klarinet su bili sinonimi dragog i plemenitog Rajmunda Likića. U svojoj bogatoj profesionalnoj karijeri proputovao je svijetom koncertirajući po svoj Europi, azijskim dijelovima nekadašnjeg SSSR-a, u SAD-u i na Kubi, osvojivši brojne nagrade i priznanja, između ostalih i Zlatnu značku muzičke omladine Jugoslavije. U Pragu su ga od milja nazvali "mladić s klarinetom". Bio je
član žirija na prestižnim internacionalnim natjecanjima, a u svakodnevnoj komunikaciji i susretima s ljudima plijenio je skromnošću i jednostavnošću, valjda je to osobina plemenitih ljudi. Pokojni Rajmund je cijenio tzv. malog i običnog čovjeka, s ponosom ističući svoje radničko porijeklo. Kao sugrađani, imali smo čast da ga slušamo u našem gradu gdje je često nastupao, kad god bi bio pozvan, a moja malenkost je imala privilegij i da sviramo zajedno. Kao članovi Sarajevske filharmonije na gostovanjima i turnejama često smo dijelili hotelsku sobu. Bio je sav predan klarinetu, o kome je govorio s poetski lirskim ushićenjem: "Znaš, klarinet nije samo ustalasani zvučni krug unutarnjeg, skrivenog govora, kojim kompozitor otkriva svoju tajnu, klarinet je čudna igra drveta, jer klarinet je od drveta, rođen u šumi, lahor nad koprenom čudne planinske šume, s visokim jelama i smrčama kao na Perunu, koje s vjetrom sviraju često kao harfe, jer nijedno drvo
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA
| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
VAREŠ BROJ 244
vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 TRAVANJ 2015.
IZ NAŠE ŽUPE ne pjeva kao omorika na vjetru, možda samo vitki jarboli na jedrenjacima, ali za to treba imati dobro uho, da čovjek čuje tu pjesmu vjetra. Bez obzira na muzičku temu, to je još i govor samog instrumenta, to je intimna priča njegove vlastite životne historije, njegove duge šutnje u sjeni stabala, uz pjesmu ptica i vjetrova po šumama i cvjetnim livadama..." Uvijek vedra duha, znao je podići elan svim članovima orkestra. Sjećam se kad je jednom prigodom neki gostujući dirigent, dirigirajući "Slavenske plesove" A. Dvoržaka, sugerirao Kići da svoju dionicu odsvira rustikalno, s elementima seoskog folklora, a Kićo mu u šali uzvratio: "Maestro, ja sam iz Vareša, a tamo se ne zna za rustikalno, u Varešu se prije dvjesto godina svirao Mozart i plesao menuet". Ljubav prema klarinetu i glazbi uopće nije ga napustila do zadnjeg trenutka. I nakon odlaska u mirovinu nije se odvajao od klarineta, vježbajući svakodnevno kao da će svirati na koncertu. Redovito je pratio sva glazbena događanja u gradu, a naročito koncerte svojih nekadašnjih studenata. I smrt ga je zadesila "na nogama", nije stigao na posljednji koncert u Bosanskom kulturnom centru na kome su nastupali studenti Muzičke akademije 20. ožujka. Na putu do BKC-a mu je pozlilo i prije nego što je stigao do klinike na Koševu prestalo je kucati njegovo plemenito srce. Komemorativna sjednica u dvorani Muzičke akademije počela je zvucima klarineta. Jedna od njegovih najboljih studentica, izvrsna klarinetistica Azra Ramić, solistica Sarajevske filharmonije, izvela je Schumannovu "Fantaziju za klarinet", a zatim su govorili dekan Akademije prof. dr. Ivan Čavlović i kolege profesori, dok je posebno dirljiv govor održao prof. Faruk Sijarić. Na vječno počivalište je ispraćen zvucima korpusa limenih puhača Sarajevske filharmonije. Sahranjen je na gradskom groblju "Bare" u Sarajevu, u prisutnosti velikog broja prijatelja i muzičkih kolega te nekolicine Varešana. Vareš je tijekom povijesti dao nekoliko značajnih imena na području kulture (skladatelj Milo Cipra, književnik Novak Simić), a još nijedna institucija niti ulica ne nose njihovo ime. Radovalo bi me ako bi jednog dana osnovna glazbena škola u Varešu dobila naziv "Rajmund Likić Kićo". No, bez obzira na to, naš Kićo – kako smo ga od milja zvali – ostavio je neizbrisiv trag u kulturnoj povijesti Vareša. Neka mu je slava.
Scena Posljednje večere
PREDSTAVA U CRKVI Glumci amateri iz župe Knin gostovali su dana 22. ožujka 2015. godine u Varešu i u župnoj crkvi nakon pučke mise izveli uprizorenje Muke Gospodinove. Unatoč niskoj temperaturi, na kojoj je i publika u klupama prozebla, stoički su iznijeli svoje uloge odjeveni u replike jeruzalemskih kostima. Uz prikladnu scenografiju i pozadinske zvučne efekte, dočarali su vjernicima župe vareške dramatične trenutke Isusova života – od Posljednje večere do smrti na križu. A u dojmljivoj predstavi udjela su imali i dvojica mladića podrijetlom iz vareškog kraja – jedan s Brezika, drugi iz Borovice – koji danas žive u Kninu i svoje umjetničke afinitete realiziraju u tamošnjoj župi.
K
orizma je liturgijsko vrijeme u kojem Crkva, svake godine na obnovljeni način, poziva vjernike da se u vremenu od četrdeset dana, postom, pokorom, molitvom i djelima ljubavi, obnavljaju u vjeri i da se suživljavaju s Kristom koji je bio mučen, raspet i koji je slavno uskrsnuo kao pobjednik nad zlom i smrću. Upravo je Korizma bila odlično vrijeme da župljani župe Knin na čelu sa svojim svećenikom fra Ivanom Lukačem posjete Vareš. Njihov posjet je započeo slavljem svete mise točno u 11 sati, koju je predvodio fra Ivan Lukač. Riječi pozdrava i dobrodošlice izrekao je vareški kapelan fra Tomislav Svetinović. Predvoditelj misnog slavlja iskoristio je priliku da okupljenom vareškom puku uputi riječi duhovne utjehe kao i poticaja da ustraju na spasenjskom putu Kristovom. Cijelo misno slavlje je proteklo svečano i dostojanstveno, a onda je uslijedilo uprizorenje Muke Gospodinove. U mnogim vjernicima su se probudile emocije koje su bile popraćene suzama i suosjećanjem s Otkupiteljem svih nas. Predstava je osmišljena na način da je svatko tko se našao u crkvi mogao osjetiti Isusovu duboku patnju, krajnju napuštenost i slabost, trenutke kada i sami dotičemo dno, ali onda pri-
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš TRAVANJ 2015.
BROJ 244
mijetimo vjeru kroz koju se očituje ona snaga koja prelazi ljudske granice. To je ona snaga koju zovemo božanska milost, a koja nas izdiže iznad svake ljudske slabosti i patnje, ali izdiže nas i iznad nas samih. Upravo to nas čini zagledanima u Krista kojemu je drugo ime vječnost. Predstava, koju smo imali priliku pogledati zasigurno je mnogima potvrdila da hvaliti Boga u trpljenju može samo onaj vjernik koji je naslonjen na Krista. Nije prošlo neopaženo ni Njegovo iskreno prijateljstvo s učenicima na Posljednjoj večeri, a slikovita muka Isusova na križu je potresla i vjernike shvativši kako se tu dogodilo i naše vlastito otkupljenje. I na kraju predstave svima je bila jasna poruka, a ta je da se barem pokušamo suobličiti Kristu jer ćemo samo na taj način prepoznati Isusa kao svoga junaka i tek ćemo tada shvatiti da je onaj Njegov govor na gori zapravo jezik ljubavi koji ćemo svi razumjeti bez obzira na kojoj strani svijeta se nalazili. Učinilo nam se da ga je Bog napustio, pa je zavapio: "Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio?". Ali On je znao da ga Bog nije napustio i time pokazao snagu vjere. Snagu vjernika zagledanog u vječnost. T. S.
Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576
www.fondacija.vares.info
9
IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
ANTO BARKIĆ Ilije
Našem dragom strikanu
(1934. – 2015.) Hvala ti za sve dobro što si učinio za nas, za tvoju bezuvjetnu ljubav i za sve lijepe trenutke koje si proveo s nama. Zahvaljujemo svima koji su bili s nama u ovim tužnim trenucima. Supruga Borka i djeca
ANTI BARKIĆU (1934. – 2015.) Falit ćeš nam. Počivao u miru! Bratići i bratične: Borka, Ilija, Marija, Zdravko, Mirjana i Boro, s obiteljima
POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
Našoj dragoj majci
Našoj dragoj tetki
LJUBICI LOVRENOVIĆ rođ. Jakić
LJUBICI LOVRENOVIĆ
(19.XI.1926. – 16.III.2015.)
(1926. – 2015.)
Naša ljubav prema tebi je vječna. Počivala u miru!
Ostaješ u našim sjećanjima. Počivala u miru!
Sin Zdravko s obitelji i kćerke Marija, Ruža, Mirjana i Gordana s obiteljima
Sestrići i sestrične: Borka, Ilija, Marija, Zdravko, Mirjana i Boro, s obiteljima
POSLJEDNJI POZDRAV
IN MEMORIAM
Dana 23. ožujka 2015. u 83. godini života prestalo je kucati srce naše drage
Dana 1. ožujka navršilo se 19 tužnih godina kako nije više s nama naša draga mama, baka i prabaka
MARIJA ZLOBEC (1912. – 1996.) Počivala u miru s anđelima. Tvoje obitelji Zlobec, Pelko i Miličević
SJEĆANJE
RUŽE ANĐELIĆ
(31.III.2004. – 31.III.2015.) Dana 31. ožujka navršilo se 11 godina otkako je zauvijek sklopio svoje oči naš dragi suprug, otac, brat i djed
(1932. – 2015.) Ostaješ živjeti u našim sjećanjima i mislima. Počivala u miru! Ožalošćeni: sinovi Danko, Anto, Marinko i Mirko, nevjeste Žaklina, Nediljka, Chresa i Jasna, unuci Igor, Tin, Dražen, Nikola i Matthew, sestra Cecilija, obitelji Džanan, Zubonja, Grmača, Grubišić, Jakir i Kokorović
Zahvalni: supruga Terezija i djeca s obiteljima
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
LENKA ČULJAK
MARIJANA FRANJIĆ
(1.IV.2013. – 1.IV.2015.)
(6.I.1962. – 4.IV.2008.)
Draga majko, godine prolaze, a tuga i bol ne prestaju. Tvoju ljubav i dobrotu čuvamo u srcu kao najveću dragocjenost.
Prošlo je već sedam godina kako je jedna krasna, plemenita i nježna, žena otišla, naša majka. Počivala u miru!
Sin Jerko, nevjesta Amela i unuk Luka
Kćerke Marijeta i Marijela
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
(7.IV.2010. – 7.IV.2015.) Dana 7. travnja navršilo se pet godina otkako nije s nama naša voljena supruga, majka i baka
(8.IV.2006. – 8.IV.2015.) Dana 8. travnja navršilo se devet godina otkako nas je napustila naša draga supruga, majka, svekrva i baka
JELENA RAVLIJA rođ. Gavran
MARIJA TROGRLIĆ rođ. Miletović
Bol je ista kao i onoga dana kada si otišla i nikada nećeš otići iz naših srca, misli i sjećanja. Počivala u miru Božjem!
Uspomena na tebe ostaje vječno u našim srcima. Počivaj u miru Božjem!
Tvoji: suprug Jozo, sin Ranko, kći Sanja i unučad
10
LJUPKO PETROVIĆ Uspomena na tebe vječno živi u našim srcima. Hvala ti za svu pruženu ljubav i dobrotu. Počivaj u miru!
BROJ 244
Tvoji najmiliji: suprug Anton-Braco, sin Slaviša, nevjesta Irena, unučad Tina i Dario TRAVANJ 2015.
SPOMEN
SJEĆANJE
Na našeg dragog supruga, oca, djeda i punca
(14.IV.2006. – 14.IV.2015.) Na našeg dragog supruga, oca i djeda
ŠIMU DODIKA (8.IV.2008. – 8.IV.2015.)
MIHOVILA MIJU BRĐANOVIĆA
Danju u našim mislima. Noću u našim snovima. Voljeni ne umiru dok žive oni koji ih vole. Počivao u miru!
S ljubavlju i poštovanjem sjećamo te se sve ove godine. Počivaj u miru Božjem! Tvoji: supruga Evica, kći Nada, sin Zlatko, snaha Ljilja, zet Petar i unuke Ena, Mihaela i Andrea
Tvoji najmiliji
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(14.IV.2008. – 14.IV.2015.) Dana 14. travnja navršilo se sedam godina od smrti našeg dragog
Na naše drage roditelje
DRAGICA MARTINOVIĆ (6.IV.2005. – 6.IV.2015.)
MARIJANA FRANJIĆA pok. Ilije S ljubavlju i poštovanjem čuvamo te u našim srcima i mislima. Počivao u miru Božjem! Supruga Jozefina, kćerka Katica, sinovi Željko, Mladen i Alojzije s obiteljima
LJUBOMIR MARTINOVIĆ (11.IV.2005. – 11.IV.2015.) Ostat ćete vječno voljeni i nezaboravljeni u našim srcima. Neka vam je vječna slava! Vaša djeca s obiteljima
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
ILIJA KOJIĆ
JOSIP GRGIĆ
(28.IX.1993. – 28.IV.2015.)
(11.I.1979. – 11.I.2015.)
MARIJA KOJIĆ rođ. Zadro
ANA GRGIĆ
(11.IV.2013. – 11.IV.2015.)
(18.IV.1993. – 18.IV.2015.)
Živite u našim srcima. Počivali u miru Božjem!
Počivali u miru Božjem! Vaša djeca s obiteljima
Djeca i unučad
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
IVO PENTIĆ
na naše drage roditelje
(20.IV.1999. – 20.IV.2015.)
MARKA ANĐIĆA
TONKA PENTIĆ
(9.VIII.2000. – 9.VIII.2015.)
(26.VI.2008. – 26.VI.2015.)
KATU ANĐIĆ rođ. Vidović
Samo mi koji vas neizmjerno volimo znamo kako je živjeti bez vas. Prazninu nam ispunjava molitva i nada da ste našli svoj vječni mir. Počivali u miru Božjem!
(25.IV.2014. – 25.IV.2015.) Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji
Vaši najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
na naše drage
MARIJU MALBAŠIĆ rođ. Divković
IVO PETROVIĆ (22.IV.1984. – 22.IV.2015.)
(1934. – 2005.) Uvijek u našim srcima i mislima. Počivaj u miru!
ZVONIMIRA MALBAŠIĆA (1933. – 2007.) Počivali u miru Božjem! Obitelj
Tvoja djeca s obiteljima
SJEĆANJE
IN MEMORIAM
(23.IV.2006. – 23.IV.2015.)
Dana 25. travnja navršit će se šest godina od smrti našeg dragog supruga, oca, djeda, svekra i punca
JOZO MILETOVIĆ Godine prolaze, a mi nikad ne prestajemo misliti na tebe. Neka ti dragi Bog da vječnu slavu za tvoju iskrenost i dobrotu koju si imao za nas. Počivaj u miru Božjem! Supruga Anđa i djeca TRAVANJ 2015.
BROJ 244
CIPRIJANA BOŽIĆA (25.IV.2009. – 25.IV.2015.) S ljubavlju i poštovanjem čuvamo te od zaborava. Počivaj u miru! Tvoji: supruga, djeca, unučad, nevjesta i zet
11
NAŠA PRIČA
N
oćas me jednostavno ponese, ponese me po ko zna koji puta nešto kao ljubav!? Sjeta? Nostalgija? Nešto nedefinisano, ali ipak blisko, toplo. Šta je to, jesu li to stepenice niz Selište, one što ih je snijeg i mraz orunio, što ih je cipela hatezejka bezbroj puta trošila žureći u smjene: dva dana treće, dva dana druge, onda tri dana prve smjene, pa odmor četiri dana? Bože, pomozi mi da se sjetim je li zaista bilo ovim redoslijedom i kako se zvao taj sistem? Četverobrigadni, trobrigadni...? Ne znam, izlapilo! Sjećam se samo da su ličile na sve samo ne na stepenice. Eh, koliko je tu hrabrosti i skijaškog umijeća trebalo dok se ne dosineš ceste kod Mijatovića kuće. Lomova i iščašenja što ruku što nogu ni broja se ne zna. Za Ginisovu knjigu, i to za dobre dvije gusto kucane stranice. Koliko je samo melema i letvica trošila pokojna Antonija Vrhovčić, a po vareški: Vrovčićka. Njeno umijeće "namještanja" lomova i iščašenja je bilo čuveno nadaleko. Nažalost i tako daleko da su oni sa sarajevskih klinika i iz gipsaona krenuli jedno vrijeme u nazovi hajku protiv žene čiji je talenat spašavao sakatluka mnoge naše sugrađane. Ja bih se usudio pripisati joj još jednu osobinu. Svojom pojavom, kada joj se neko obrati za pomoć, može se sa sigurnošću reći, bila je "melem za dušu"! Tiho, tako tiho, glasom svetice, upozoravala je: – E, dragoviću si moj, malo će te bolit... ima l' ko da ti je poznat, lovac da je? Neka ti dadne zečijeg sala, a ti naberi smole, al nemoj svakakve. One žute... Pa onda: ma čekaj... Ne treba, meščini da imam jednu od "soleje" kutijicu. – Evo. Nemoj, drago dijete, ja lijek nikom nikad nisam prodala. Grijeh je lijek prodavat. – Tako! Ako te bude plao bolilo, a ti ove daščice malo popusti, al nemoj skidat barem tri-četiri dana. – Nekako uzmi neplaćeno, jal godišnji zbog posla. Ako ipak moradneš kod Blečića, ni za živu glavu mu ne spominji mene. Dobijala sam pisma, ona u plavim kuvertama... bojim se, ko nješta mi prijete da radim protiv zakona, da... – Ja, zbilja, nakon četiri dana skini daščice i maži ovijem melemom, pa stegni, al samo zavojem. Priko noći skini i zavoj i umotaj u nješta vuneno, šal jal... eto tako. Zbogom! Ispraćajući nesretnika, bojažljivo je pogledala niz put da ko ne vidi kako joj neko sa zamotanom rukom izlazi iz kuće. Zbog moje blage i nevratolomne prirode i sâm sam bio prinuđen da joj se obratim za pomoć. Ni manje ni više nego tri puta. Kako je samo vrijeme letilo u razgovoru sa ženom-anđelom nakon obavljenog zahvata. Ne znam vam reći šta me je više grijalo, šta me više dojmilo. Glas ili pogled? Imao sam dojam u tim trenucima da pri-
12
Antonija Vrhovčić Prenoseći ovu priču iz nedavno objavljene zbirke Željka Mirčića, donosimo uz nju i ilustraciju Miše Zlovića, našeg suradnika iz Indianapolisa u Americi, koji je inače oplemenio ovu zbirku s još tri ilustracije na kojima su glavni motiv ruke. Motiv ruku zastupljen je i na fotografiji na omotu zbirke, što sve skupa predstavlja dobro osmišljenu likovnu cjelinu. Na koncu, i ova izabrana priča zapravo je oda vrijednim rukama i plemenitoj duši jedne vareške žene. Željko Mirčić Tetak čam s nekom od svetica sa slika na zidovima crkve. Poznavala je skoro sve žitelje Vareša. Znala je, i bez da joj se kaže, gdje je povrijeđena osoba pala! – Znaš, oni sa Selišta kada mi dođu na vrata i drže se za ruku, lakat, rame... ja odma znam da je to bilo niz one proklete basamake, a tolko su se izjele da i ne sliče na basamake... bezbeli kad upanu se dočekuju na ruke. – A oni što dođu jal ih donesu sa oteklim zglobom, jal koljenom, ja odma znam da su išli niz nikovačko slupotje. – Tuda bi i nečastivi vrat slomio. Tuda ne treba koračit ni u po bijela dana, a kamoli kad pođu u treću smjenu.
– Bezbeli prispavaju, pa požure... a onuda se mora četvere oči otvorit. Pa ja! – A i ti, šta će ti to loptanje? Nako ti fina žena i sin, a ti... – Bio mi jučer pop Slobo. Kaže loptali se u bazenu, ujmisusovo u bazenu? Kaže došino ga Šamika, nije namjerno, a koljeno mu volikačko. E djeco, djeco. – Eto, ajde sada pa... moreš li sam? Ako oćeš pričekaj sad će Marcel pa nek te isprati do silosa, mrak je... – Ma polako ću... – Ja, eto kako oćeš... zbogom i pozdravi Matildu. Reci joj nek dođe, more i kod mene sjedit i eklat. I prohodao ja, pa jednog dana odma poslije tri sata umjesto da krenem kući sa
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
MIJO TERZIĆ
VINKO TERZIĆ
ALOJZIJA TERZIĆ
(1944. – 2015.)
(1942. – 2014.)
(1948. – 2008.)
Počivali u miru! Obitelj BROJ 244
TRAVANJ 2015.
IZ SVIJETA posla, ja pravo iz silosa sa kesom kafe, kilom šećera kocke i još malo nekih obrazli sitnica zapucam kod Antonije. Tih dana mi je trebao razgovor, ali razgovor sa osobom što umije slušat sagovornika. Osobom što pogledom liječi i rastjeruje sve sivkaste misli. Zbunjeno me gleda, brzo, profesionalno me odmjeri od glave do pete s upitnikom u najblažim očima što sam ih ikada vidio. Požurim da razbijem zbunjenost: – Faljen Isus! – Navijeke... unesi cipele u ganjak, kiša će. Kojim dobrom ti, ako se more tako rijet, kod mene si uvijek dolazio šepajuć, ja su te dovodili...? – Ništa, ja nako. Evo ovo malo... ne mereš uvijek ti i liječit i svojom kafom častit, je l' tako? A onda, čuo sam malo o pesinlucima što ti pripisuju oni iz Sarajeva, pa ako nečije žbirske oči i račvasti jezik trebaju materijala za raport u Komitetu ili... da ih malo ko zbunimo, je l' tako? Zdrav unišo, zdrav izišo! – Alčače i dabili, e jesi ters nad tersovima, šta se on dosjetio... ma bolan, nije lako ni otvorit vrata svakome. Eto prije nekoji dan lupa mi na vratma čojek, ko znam ga, al opet vidim da ono nije naš. Metno desnu ruku nako pod kaput, pod pazuhu, a u lijevoj mu kožna tašna. Ista ko kod onije što naplaćuju struju, jal radio. Računam da je za televiziju, nije. To moj Marcel redovito izmiruje. Pitam ga oćel unić i kojim dobrom? Pita on mene nevješto, znam li koga da namješta ruke, eto upo niz basamake u Komitetu... gledam mu na kragni nekakav broš sa petokrakom i u njoj srp i čekić. Znam, kažem mu, ima u Sarajvu, u koševskoj bolnici kolko oćeš, ne znaju šta će od sebe pa se mole Bogu da ko svrata pa da im dođe da plaću zarade, eto! – Jesam li mu dobro odgovorila, a? – E, vala jesi, ko da si mene pitala šta ćeš mu rijet... Rekoh već: vrijeme provedeno u razgovoru s Antonijom Vrovčićkom je teklo duplo brže, ali ipak nježno me milujući svaki minut, svaka riječ. I noćas kada me smaraju misli o svemu i svačemu, misli o našem gradiću, misli što me melju svojim ružnim slikama, tempom koji, ako ne uspijevam pratiti, prizivaju u pomoć sjećanja na čestite osobe našega Vareša. Noćas me odozgo iz raja miluje i umiruje blagost žene svetice. A bio ih je pun Vareš. Suza!
Slaven Skeledžić i njegov pomoćnik Ali Lali u razrušenom Kabulu (foto: Jutarnji list)
Varešanin izbornik Afganistana Novinari zagrebačkog Jutarnjeg lista pronašli su da je u dalekom i ratovima iscrpljenom Afganistanu mjesto izbornika tamošnje nogometne reprezentacije prihvatio Slaven Skeledžić – vareške gore list. Njegova trenerska karijera, u međuvremenu smo istražili, odvijala se u Njemačkoj gdje je od 2006. godine bio klupski trener za pomladak Frankfurta, Rostocka i Hannovera. Jutarnji je u naslovu kratke reportaže objavio da Skeledžića čuva 20 tjelohranitelja jer je njegov prethodnik završio izboden. No, iz njegovih izjava koje prenosimo iščitava se vjera u ljude i sportski profesionalizam.
A
fganistan, jedna od najsiromašnijih država na svijetu, kroz povijest je protkana brojnim ratovima. Unatoč pogibelji, nogomet je iznimno popularan. Nedavno je, opet zbog nasilja, došlo do smjene na kormilu reprezentacije. Novi izbornik je Slaven Skeledžić, preuzeo je 137. reprezentaciju s fifine rang-liste 15. veljače zamijenivši Yousefa Kargara, koji je pri povratku s vjenčanja napadnut nožem i teško ozlijeđen leži u bolnici. – Svjestan sam rizika rada u državi gdje se lako može izgubiti život. Međutim, ne bojim se. Obećao sam supruzi da ću dobro paziti – započeo je zanimljivu priču Skeledžić, inače rođen u Varešu, prije 43 godine.
Njemačka je njegova domovina već četiri desetljeća, s četiri godine stigao je u Bad Homburg gdje i danas živi. – Kada sam prvi puta stigao u Kabul, osjećao sam se vrlo sigurno. Vozilo s kojim sam dovezen s aerodroma je dvostruko blindirano, a uvijek me prati 20 tjelohranitelja. Na svakom se kutku vide posljedice rata, mnoge su zgrade urušene, ali vidi se i puno nade. Na ulicama mnogi igraju nogomet, prije svih djeca kojima je lopta glavna igračka. Ljudi su vrlo pristupačni i otvoreni. Stvarno se dobro osjećam kada sam tamo.
Vijaka b.b., 71330 Vareš, Bosna i Hercegovina
tel. +387 62 235 808 info@krcma-fm.com TRAVANJ 2015.
BROJ 244
13
REAGIRANJA
Bili smo baš... Da i ja nešto napišem ponukao me članak moje sestre, a vezano je za devastaciju nekada prelijepog objekta u Vareš Majdanu – DTV "Partizan". Nije moralo baš tako biti. Uz malo truda, dobre volje i danas su tu mogli trenirati entuzijasti iz oblasti sporta, fudbaleri ili karatisti u vrijeme kišnih dana, kada nije neophodno grijanje. Nekada je važno samo imati krov nad glavom radi zaštite. Nada Veseličić (Franjkić)
M
nogi naši sugrađani znaju šta je značio DTV "Partizan" za mnoge mlade koji su ispoljili svoj talenat kroz rad u brojnim sekcijama Društva, a ponajviše u gimnastici. Nedavno ste u vašem listu pisali o ličnostima koje su zauvjek obilježile Vareš, istaknuli nesumljivo najznačajniju iz oblasti gimnastike, gospodina Franju Šarčevića. Bio je predan radu sa gimnastičarima sve do svojih poznih godina. To je bila neobična ljubav prema sportu, nesebičnost u radu. Sebe je davao tome, pa su i rezultati njegovog rada uvijek bili najbolji. Sjećam se jedne epizode iz naših vrlo uspješnih predstavljanja u sportu na nivou BiH, odnosno SFRJ. Za neki slet pripreman je program u Beogradu, za neko evropsko takmičenje. Sve gimnastičarske sekcije u Jugoslaviji pripremale su i jednu vježbu u trajanju 5-7 min, u kojoj smo i mi učestvovali. Bilo nas je 16 djevojčica od 11 do 14 godina. Kompletan broj učesnika u tom projektu mogao je biti 400500 djevojčica. Dan prije nastupa uvjež-
Stoje, slijeva nadesno: Ljubinka Jazić, Katarina Miletović, Marijana Zekić, Nevenka Turbić, Ljiljana Kaurloto, Marija Knih, Željka Dželetović, Branka Krajinović, Mladenka Drmešić. Donji red: Lena Franjkić, Danica Glavaš, Nada Franjkić, Zlata Šarčević, Biljana Jazić, Ljiljana Babić, Jasna Zekić. U pozadini lijevo – Franjo Šarčević.
bavali smo našu tačku. Svojom savršenom izvedbom oduševismo nekoliko prisutnih trenera. Divili su se preciznom izvođenju vježbe. Naš rad prekida naš trener i saopštava da su iz republičkog sportskog saveza tek tada saznali da BiH nema predstavnika u štafeti, pa su njega pitali može li sastaviti ekipu od osam trkača, pa da i naša republika bude zastupljena. To bi značilo da ono za što smo došli u Beograd, tačka u kojoj učestvuje 16 djevojčica, ne bi bila izvedena. Mi nismo bile atletičarke, trkačice, nego gimnastičarke. Gospodin Franjo je pristao da odabere osam trkačica za štafetu. Izbor je bio slučajan, a i ja sam bila među njima sasvim slučajno. Objašnjen nam je princip predaje štafete i mi smo trenirali nekih pola sata da znamo kako dodavati štafetu. Sutradan – prepun stadion, a mi prepolovljena ekipa; jedni akteri na travnatoj stazi, druga polovina posmatrači i navijači. Bilo je šest ekipa iz svih republika. Nakon trke za sve nas veliko iznenađenje. Ekipa BiH je zauzela prvo mjesto i to
ubjedljivo. Još veće iznenađenje je bilo to da smo osvojile za naše Društvo neku vrijednu novčanu naknadu. To je ipak bio rezultat vrijedan državnog nivoa. Ostalo je lijepo sjećanje na nekoliko dana provedenih u Beogradu, ali i vrlo značajan detalj vezan za naše lanene haljinice. Nikad nisu bile upotrijebljene, a šivane su samo za taj nastup. I za kraj nešto vrlo slično. Nedavno u Sarajevu pred "Skenderijom" sretnem svog bivšeg radnog kolegu Vernesa. – Šta ti radiš tu? – Evo imam pauzu. Treniram naše male fudbalere. Plasirali smo se u finale pa sad čekamo ishod. Nakon nekoliko dana sretnem ga u Varešu. – Šta je bilo sa onom utakmicom u Sarajevu? – A, prvi smo. Oni drugi plaču: zamisli, pobijedili neki iz Vareša. – Bravo!!! I danas smo dobri baš kao i nekada, a često i najbolji.
IN MEMORIAM IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
Našem dragom
BOŽO PAVLIĆ
DRAGANU FRANJKOVIĆU
(21.XI.1932. – 1.V.2010.)
(13.III.1961. – 6.III.2015.) Zahvaljujemo svima koji su bili uz nas u najtežim trenucima, a napose djelatnicima Doma zdravlja Vareš i osnovnih škola Vareš i Vareš Majdan. Počivao u miru! Ožalošćena obitelj
14
BROJ 244
Sjećanje na tebe zauvijek će biti u našim srcima I mislima. Počivaj u miru! Tvoji najmiliji: supruga Anđelka, sinovi, kćeri, zetovi, nevjeste i unučad TRAVANJ 2015.
IZ STARIH ALBUMA
Učeničke uspomene
Naš čitatelj Jozo Klarić ustupio nam je fotografiju učenika Osnovne škole "Vladimir Nazor", učenika sa Strice, snimljenu 1959. godine. A u našoj arhivi pronašli smo jednu još stariju, na kojoj je ispred vareške osnovne škole ovjekovječen jedan razred u vremenu između 1930. i 1935. godine. Nju nam je za života stavila na raspolaganje Margareta Dodik. MONOGRAFIJA VAREŠA Hrvatsko kulturno društvo "Napredak" – Podružnica Vareš, svima koji su odavno očekivali ovu vijest, objavljuje da se priprema izrada fotomonografije "Vareš kroz stoljeća". Nositelj ovog kapitalnog projekta je književnik, novinar i publicist Željko Ivanković koji – povrh svih kompetencija – već u vlastitoj arhivi ima nesumnjivo najbogatiju građu objavljenu o Varešu i Varešanima od njegova postanka do danas. Osnovu monografije upravo će i činiti njegove Bilješke o zavičaju, koje su u listu "Bobovac" objavljene u više od stotinu nastavaka. Trenutno su u tijeku aktivnosti na kompletiranju materijala i sklapanju financijske konstrukcije.
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
TRAVANJ 2015.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 244
15
VAREŠ I TRADICIJA
Priredio M. M.
USKRSNE cARI Buđenje proljeća, Cvjetnica, vazmeno bdijenje, bojenje i šaranje jaja, blagoslov jelâ, iščekivanje da se župnom crkvom prolomi pad čuvara Kristova groba i zazvone zvona... Sve je to sastavnim dijelom groznice koja kulminira u uskršnjoj noći. Vareš i dalje slovi za jedinu župu u BiH gdje se organizira straža na starorimski način, što je ove godine privuklo i dvije televizijske ekipe. Na proslavu Uskrsa i blagovanje "posvećenja" pristiže i značajan broj Varešana iz bližih krajeva Europe. Pa i kad uskrsno jutro svane u bijelome božićnom ruhu, kao ove godine, i to bude nekako jedinstveno za sanjivu varešku dolinu. Za sve naše u tuđini i daljini cjelokupni uskrsni ugođaj u zavičaju kroz mnoštvo fotografija prezentirala je ove godine župna internetska stranica, koja se prometnula u jednu od najaktivnijih.