Bobovac br. 301

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXVI. • BROJ 301 • SIJEČANJ 2020.

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

ISSN 1512-813X

9 771 512 81 300 6

UVODNIK

E

vo nas, dragi naši, na startnim pozicijama u novoj godini. Nismo zadovoljni, fali nam snijega, netko je ukrao zimu. Neki bi se naime sanjkali, koji spajaju praznike i vikende, a ne mogu to na kopnom. Prosinac prema njima stvarno nije bio fer, snijega u gorju jedva koliko vate na krizbanu. I taman kad ćemo ih oplakivati, na društvenim mrežama metež. Što je: gori Australija! Odmah se to leti pregledavati, tuđa tragedija tako čudesno privlači.

Međutim, ne vole ljudi kad vide tek sporadične scene, žele nečeg uzbudljivijeg.

Opožareno područje veće je od naše zemlje i pola je milijarde životinja izgorjelo, sisavaca i reptila, pa čak se ni ptice ne mogoše spasiti, tako navode mediji. Ali kako nema nijedne scene gdje se to vidi, šteta – tužan je i razočaran pratitelj tuđih stradanja koja danas u roku od jedne minute oblete svijet.

Pa smo se malo zanimali i predsjedničkim izborima u susjednoj Hrvatskoj.

Kad je bila debatna emisija u kojoj su se na čudno režiran način dobili prigodu predstaviti svi kandidati za predsjedničke dvore na Pantovčaku, gledatelji u regiji zabavili su se bolje nego ijednim novogodišnjim TV programom na cijelom Balkanu. Ustvari, TV SA je jedina za program uživo uz doček mogla dobiti prolaznu ocjenu, ali debata na HRT-u ostaje u antologiji medijskih promašaja godine, a i gosti su, pretendenti za državnike, strašno podbacili. Na kraju se desio drugi krug i u njemu SDP-ov kandidat Zoran Milanović uspijeva nadmašiti HDZ-ovu Kolindu Grabar-Kitarović kojoj se ozbiljno predbacivalo estradizaciju predsjedničke funkcije.

Možemo se uzgred prisjetiti da je Milanović prije pet godina, u prosincu 2014., posjetio Vareš, tada u svojstvu premijera RH, i s našeg aspekta postao najvećim državnikom u regiji koji je prohodao našim ulicama, a zacijelo nije ni puka slučajnost da je Vareš posjetio jedan socijaldemokrat prije nego netko s desne strane. "Na žalost, kratko je trajalo. Blizu Sarajeva, a toliko dug put. Za mene jedno novo iskustvo i zanimljiv grad, ali teški socio-ekonomski uvjeti. Pa, koliko hrvatska vlada i država mogu pomoći, pomoći će", još

IZME\U DVA BROJA kraća je tada bila njegova izjava i dojmovi na odlasku. No, ako se vratimo na prethodne godine i projekte koje je hrvatska vlada odobrila za vareško područje možemo reći da to nisu bile prazne riječi, a velika većina tog novca dodijeljena je za projekte infrastrukture: vodovod i ceste.

Na našoj političkoj sceni otprilike se svakih deset godina pokuša s nekom ozbiljnijom promjenom, ali od 1990., tj. otkako su se na samar popele tri nacionalne stranke, nikome drugom tko je uzjahao nije uspjelo zadržati se. Lako bivaju zbačeni i onda ih se vuče po prašini s nogom zaglavljenom u uzengiji. Pa je to prvi put oko 2000. godine pokušala i tako završila Alijansa za promjene, isto se desilo 2010. s koalicijom koju je opet predvodio SDP BiH, a proces uništavanja opozicije ponovio se i uoči ove 2020. godine. Ovoga puta doduše na primjeru Sarajevskog kantona, ali kao financijski najvažnijeg pa se to činilo kao glavni motiv, ali ima tu još nešto.

Model vlasti tzv. šestorke uspostavljen je na principima i postulatima koji su predstavljali dobru osnovu za temeljite reforme u BiH, pa je prijetio srušiti postojeći model dominantan tijekom zadnja dva desetljeća i nešto duže. Sarajevo je trebalo postati ogledni primjer da je moguća drugačija vlast, ali toga se ipak ne treba plašiti dok je modernih Radaka.

Naime, u tom najjačem kantonu vlast je formiralo šest stranaka oporbe, ujedinjenih protiv SDA čija će ucjenjivanja i potkupljivanja na koncu ipak rastočiti šestorku, ali da će ih izdati i rasturiti im sijelo upravo "jedan od njih" – Željko Komšić, nisu uspjeli predvidjeti. Bila je to

romantičarska igra politike onih koje skraćeno zovu FGR, što je akronim od fina gradska raja, krenuli oni to nešto po zakonu, ne pristajući na prljavu borbu i stari im vuci rekoše: ćao, đaci. SDA je povratila svoj politički feud, kapije im je otvorio rečeni vođa Demokratske fronte. Politički analitičar Ibrahim Prohić, koji je bio sudionikom sklapanja šestorke, iz prve ruke svjedoči: "Za mene Komšić nije nikakvo političko iznenađenje. Riječ je o osobi koja ima skroman politički kapacitet, a sada se potvrdilo da ima i vrlo upitan moralni integritet".

Povrh svega, tijekom zimskih mjeseci Sarajevo muči svoje muke s onečišćenjem zraka i svako malo, ako ne drži prvo mjesto, ima sjajan plasman među top destinacijama na planeti koje su visoko preporučljive – za zaobilaženje. I dok se potušiše udišući otrovne čestice u strašnom postotku mikrograma, ti se jahači magle i dalje čupaju i otimaju za svaki gram vlasti.

Stručnjaci im prije dvije godine uradili strategiju za postupno rješavanje ove po zdravlje vrlo štetne pojave koja se ponavlja svake zime, ali ovi "stručnjaci" su to samo tutnuli u neku ladicu.

Sretan je Vareš da zbog svoje nadmorske visine ne zna za taj problem, ali utoliko i nesretan što ne zna to promovirati i iskoristiti. Doduše, tko bi i došao drugi put nakon što jednom iskusi zveckanje kamenčića u blatobranima, o kako je to bolno za njegova limenog ljubimca, a ciljalo bi se, je li, na one sa skupljim autima i debljim džepom. To je ona kvaka koju u nas nikako da se dokuči, pa ne mogu samo bijeli snijeg i plavo nebo biti dovoljni ako se želi gosta, kao što ne mogu otrcane i polupregorjele lampice krasiti grad. Jedna je siva Breza, čim je počelo adventsko vrijeme, a svi koji prođoše bijahu svjedoci, očitala dekorativnu lekciju Varešu.

Na koncu, za koju se svrhu u nas, osim zdravlja i sreće, izražava u čestitci ona želja za nekom boljom i uspješnijom novom godinom kad se nitko od tih čestitara neće zauzeti da je i sam, na onom polju gdje radi i djeluje, gdje upravlja i odlučuje, doista učini boljom.

POTPORA LISTU "BOBOVAC" IZ ŽUPNIH MATICA VAREŠ

Kršteni: Lara Jozeljić (Ante i Ivane), Petra Ćorluka (Igora i Mateje).

Umrli: Florijan Dodik (1955.).

Svima hvala lijepa!

Na naslovnici – Siječanjsko jutro (foto: M. Marijanović)

2

Ž. Š., Hrvatska – 25 KM, Josip Miočević, Hrvatska – 100 Kn, Teo i Sanja Musić, Hrvatska – 30 KM, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €.

BROJ 301

SIJEČANJ 2020.

VIJESTI

Sjednica Općinskog vijeća Općinsko vijeće Vareš zadnji put u 2019. godini sastalo se 27. prosinca na 33. sjednici u ovom sazivu. Prve među 12 točaka dnevnog reda odnosile su se na Prijedlog proračuna za 2020. godinu i on će na kraju relativno lako dobiti potrebnu potporu.

Za je glasalo 14 vijećnika, jedan je bio protiv, uz tri suzdržana. U diskusiji oko Prijedloga proračuna također nije bilo zatezanja i nepomirljivih stajališta, kako bi se to očekivalo kad je riječ o ovom dokumentu i raspodjeli sredstava. Trenutačna financijska situacija, zbog neuspostave vlasti na višim razinama tijekom cijele protekle godine, ogleda se u kašnjenju dviju plaća zaposlenicima općinskog organa uprave, što se znalo događati i u mandatima prethodnih načelnika pa su onda neki od djelatnika pribjegavali uzimanju pozajmica (kao neke kompenzacije za zarađene, a neisplaćene plaće) dok tu praksu nije zaustavila revizija financijskog poslovanja nedavno urađena u vareškom organu uprave. Aktualni načelnik Zdravko Marošević od te se ranije prakse ogradio, a u tijeku je još naplata dijela tih pozajmica.

Načelnik je kazao da bez obzira na zaostatke u isplati dohodaka koji upravo nastaju ne može biti zastavljeno funkcioniranje javnog života jer općinski je proračun proračun svih građana, ne samo općinskih uposlenika.

A uz novo cvjetanje financijskih problema iskrsavaju razne izvanredne situacije pri čemu je nužno novčano intervenirati: od slučajeva u kojima građani trebaju nužnu medicinsku pomoć (pri čemu to ne može pokriti ni Centar za socijalni rad) do slučajeva kada se pojavi neki od "repova" iz prošlosti i Općini bude ponuđena mogućnost nagodbe uz otpisivanje kamata ako se odmah izmiri kompletan dug. Nitko, naravno, u planiranju proračuna ne razmišlja o tim sanacijama financijske štete, o presudama koje će stići na naplatu, niti je moguće planirati kad će netko morati na amputaciju nekog organa ili primjerice na operaciju za spašavanje vida. Načelnik tada ima dvije opcije: ili se držati samo vlastitih obveza, a sa zaostalim odugovlačiti i neka se kamate slažu pa ostanu nekome drugom, pa i urgentnim građanskim potrebama može izmaći jer nijedna ga zakonska odredba ne obvezuje da popušta u situacijama koje testiraju njegovu humanost. Stojeći iza svojih odluka donesenih u korist Općine i u korist čovjeka, pa i onda kad to nije moguće proračunski jasno uokviriti nego pridodati vlastitoj potrošnji goriva ili nekim sličnim stavkama svakodnevne potrošnje, načelnik je stavio javnosti do znanja da nisu svi zaposleni u općinskom organu uprave žrtve kakvima se predstavljaju, pa pored dosta čestih kritika na račun njihova nerada otvorio karte po još jednom pitanju. "Koliko je među nama bezobraznih koji uzimaju troškova prijevoza po CIPS-u i adresi stanovanja, po zakonu sve, a svatko zna da ti ljudi ne stanuju na toj adresi!? I što je još gore, neće nitko da progovori o tome. A neće nitko ni da primijeti i kaže: svaka ti čast, načelniče, i ti bi mogao po CIPS adresi fiktivno naplaćivati prijevoz, ali nikad to nisi uradio! Znači, ispadne svejedno: bio pošten ili ne bio", razgolitio je situaciju općinski načelnik, na što je netko samo pridodao "Tako je!", kao na mitingu. No, imao je načelnik još toga izbaciti iz sebe: "Na kućnoj listi prijavio djeda, babu i prababu i onda prababa bolesna, a on uzme pet dana odmora, koristi zakonsku mogućnost po toj osnovi jer ispada da mu je prababa bliži član obitelji. I to je po zakonu: ako mu to uskratim i ako tuži Općinu, dobit će presudu. Najbolje onda prijaviti svu familiju što imate na kućnu adresu i svaki dan je netko bolestan pa nijedan dan ne doći na posao i to je to. Ja govorim ovdje o savjesti, a unutar organa radi se koliko se može i uspostavlja financijska disciplina prema uputama revizije, ali ne samo zbog revizije nego i zbog same kuće i njene budućnosti", SIJEČANJ 2020.

konstatirao je načelnik, a njegova kritika, kao i svaka dosad, nije nikog preodgojila za poštenje. Barem se nije čulo da je netko nakon toga odustao od lažiranih troškova prijevoza.

Par se točaka odnosilo na pitanja od kojih ljudima ovisi život u ruralnim područjima pa se tako kroz pretres Informacije o realizaciji projekata infrastrukture za 2019. godinu moglo saznati da su trebale biti asfaltirane dvije dionice i već su izabrani izvođači, ali je zapelo zbog korištenja legaliziranog proceduralnog usporavanja i otežavanja realizacije svakog projekta. Riječ je o projektima asfaltiranja ceste na području mjesne zajednice Strica-Zarudje (900 m) i dionice na putnom pravcu za VarešOćevija (360 m). Za to su, po riječima resornog pomoćnika općinskog načelnika Ermina Muse, sredstva dobivena od Vlade Republike Hrvatske, a iz istog izvora osigurano je i 100 tisuća KM za sanaciju puta kroz selo Pogar, što također treba biti realizirano u 2020. godini. Musa procjenjuje da se s tim novcem i uz participaciju Općine na Pogari može nanovo položiti otprilike jedan kilometar asfaltne ceste.

Po Izvješću o stanju poljoprivredne proizvodnje na području općine Vareš za 2019. godinu našao se tek jedan diskutant s iznesenim primjedbama, ali niti je dobio kakva odgovora niti je koga drugog zainteresirala ta oblast za koju se tu i tamo zakači neko pitanje o poticajima. No, na takva se pitanja načelnik nadavao odgovora u smislu da ta grana uopće ne ovisi toliko o poticajima jer njih, po njegovim saznanjima, ionako najčešće traže manipulatori i nesposobni, pa i kad dobiju samo to profućkaju.

Poljoprivreda je na području Vareša većinom dopunska djelatnost, rijetko kome primarna, tako da pitanje poticaja tada pogotovu nije sudbinsko, naglasio je načelnik dotičući se te tematike u odgovoru na jedno vijećničko pitanje. Po njegovu sudu mlađi ljudi jednostavno ne vide sebe u tom poslu i time se zemljoradnji ne jamči razvoj, u njoj su samo ljudi koji zalaze u godine i ne misle nikud odlaziti, ali njihova snaga slabi.

Ono što se isticalo kao pozitivno na ovoj sjednici jest vijest o pregovorima s turskom tvrtkom "Ares Trafo" koja bi željela ući u BiH s namjerom otvaranja jednoga od svojih pogona i nakon raznih ponuda opredijelila se za vareško područje. Tvrtka se bavi izradom komponenti za transformatore (trafo stanice, preciznije), ima međunarodnu partnersku mrežu i reference koje je načelnik pohvalno isticao, izvijestivši ujedno o boravku izaslanstva iz Vareša u Turskoj na prezentaciji rada tvrtke, o trošku tvrtke. Načelnik je istaknuo da vlada obostrano pozitivna klima oko postizanja dogovora, podcrtavajući neupitnu spremnost i otvorenost Općine Vareš koju su Turci pozdravili, a ono što može otežati cijelu stvar svakako je prometna infrastruktura jer je riječ o specifičnim teretima koje bi iz Vareša valjalo otpremati pa tako raste broj onih kojima bi bilo u interesu osposobljavanje željezničkog kolosijeka. U svakom slučaju tvrtka je Općini Vareš i službeno uputila pismo namjere te razrađen biznis plan, a predmet razmatranja je Centralna radionica. Po procjeni Turaka ulaganje u nju iznosilo bi oko 300 tisuća eura, a načelnik je još dodao kako je pripomenuo predstavnicima tvrtke – ako dogovora bude – neka ne očekuju da će, uz ostale pogodnosti, naići još i na jeftinu radnu snagu.

Toliko je dosad "bilo stranih investicija" i kruženja oko Vareša, naša se Općina prije koju godinu s nekim turskim gradom čak i bratimila, no hoće li ovo biti priča koja će uspjeti...?

ZAHVALA Pučka kuhinja zahvaljuje Bori Vrhovčiću iz Njemačke na donaciji.

BROJ 301

3

RIJEČ IMAJU BROJKE

Župne knjige – zapis o vremenu Piše fra Tomislav Brković

J

edna od odluka Tridentinskog sabora (1545.-1563.) donesenih na 24. sjednici 11. studenoga 1563. godine bila je odredba po kojoj se u Katoličkoj Crkvi počinju voditi župne matične knjige rođenih i vjenčanih. Odredbe dopunjene 1614. godine obvezale su crkvene službenike na vođenje i matičnih knjiga krizmanih, stanja duša i matice umrlih. Tada su uvedeni i obrasci za vođenje knjiga s narativnim upisima, tj. opisnim bilježenjem. U našim krajevima matice su postojale i prije. U Hrvatskoj je, iako u prijepisu, sačuvana najstarija matična knjiga krštenih u Umagu iz 1483. godine, odmah poslije Španjolske i Francuske. Da je spomenuta knjiga sačuvana od početka kada je vođena, tj. od 1400. bila bi najstarija matična knjiga na svijetu.

Kada su se počele voditi prve župne matične knjige na području Bosne i Hercegovine, nemoguće je sa sigurnošću utvrditi. Najstarija sačuvana matična knjiga je matica krštenih župe Kraljeva Sutjeska koja se vodi od 1641. godine. Zatim slijede matične knjige župe Vareš! U Varešu se matice krštenih vode se od 1643., a matice umrlih od 1646. godine.

Obje najstarije vareške matice pisane su brzopoteznom bosančicom i na čistom narodnom jeziku s dosta ikavice i ijekavice. Knjige je počeo voditi, odnosno vršiti upise, tadašnji vareški kapelan fra Antun Sutiščanin.

U vrijeme kad Bosna i Hercegovina postaje dio Austro-ugarske monarhije u Katoličkoj Crkvi počele su se voditi matične knjige u obliku rubrika.

Prema matičnim knjigama župe sv. Mihovila u Varešu u 2019. godini kršteno je osmero djece (4 dječaka i 4 djevojčice) i dvije odrasle osobe. Četiri krštena djeteta župe u župi. U istoj godini vjenčana su tri para, od kojih jedan par ima mjesto prebivališta u našoj župi. U 2019. godini umrla je 61 osoba. Od toga broja je 32 ženskih, a 29 muških osoba. Najviše umrlih je od srčanog ili moždanog udara, zatim od karcinoma i staStare se vareške matice čuvaju u muzeju sutješkog samostana rosti. Od ukupnog broja umrlih 25 osoba je opremljeno svetim pomoći prilikom blagoslova obitelji, kao i sakramentima. vjernicima na lijepom i domaćinskom Uz propisno vođenje župnih matičnih prijemu. knjiga uobičajeno je da svećenici u župi u Neka nas u novom ljetu i dalje prati božićnom vremenu pohode obitelji i Božji blagoslov i zaštita sv. Mihovila. Neka podijele im godišnji blagoslov te prikupe ova naša nova godina bude doista mirna, s potrebne informacije o stanju vjernika. mirom koji rađa i novog čovjeka, moralno Prema blagoslovu obitelji Župa svetog novoga, pročišćenoga, koji će graditi novi Mihovila Vareš ima 1.427 vjernika koji svijet; neka naša nova godina bude žive u 748 obitelji; 609 je umirovljenika, ispunjena ljudskijim i humanijim sadr251 udovac ili udovica, 302 osobe žive žajima, plodnim naporima svih nas, svih same. U selima župe Vareš živi 430 vjer- ljudi, u stvaranju novoga svijeta i novoga nika u 222 obitelji, od 222 obitelji su 84 čovjeka. samca, 190 umirovljenika, 51 udovac ili udovica. U gradu Varešu i Vareš Majdanu Za usporedbu, zbirni statistički živi 997 vjernika u 526 obitelji; od 526 podaci župe Vareš s početka obitelji je 218 samaca, 419 umirovljenika, 2010. godine: u gradu Varešu oko 200 udovaca ili udovica. U Vareš Majdanu 1.200 katolika u 576 obitelji, u žive 172 vjernika u 98 obitelji.

Vareš Majdanu 330 katolika u Uime Župnog ureda Vareš zahvala 172 obitelji, a na selima vareške svim prakaraturima i pomoćnicima na

župe oko 700 katolika u 330 obitelji. Svega: 2.230 župljana u 1.078 obitelji. (op.ur.)

U ŽUPI BOROVIČKOJ

Ž

upu Borovica, kako smo već objavili u "Bobovcu" broj 296, prošloga je ljeta preuzeo vlč. Vlado Vrebac i on u njoj pastoralno skrbi o ukupno 39 vjernika. Od toga je broja u Gornjoj Borovici 12 vjernika, u Donjoj 16, dvoje na Osretku i dvoje samaca na Pološcu. U župi je tijekom prošle godine bilo jedno vjenčanje, a prema riječima Grge Vukančića u akcijama mještana uređeni su i prilazni putovi do grobalja u Gornjoj i Donjoj Borovici tako da se odsad može pristupiti i vozilom. Prema župnoj statistici s početka 2010. borovička je župa u tom trenutku imala 84 vjernika i 51 obitelj.

M. M.

4

BROJ 301

SIJEČANJ 2020.

I JOŠ STATISTIKE

August Peštić čuvar je i 'svratišta'

S one strane Zvijezde M. Marijanović

N

a blagdan Sveta tri kralja župni ured u Vijaci domaćin je ručka za prakarature i ponekog gosta sa strane. Fra Zvonko Zečević, župnik u Vijaci po drugi put, iznimno ima dvije domaćice kao pojačanje pa desetak ljudi za stolom ima besprijekorno brzu uslugu. Nakon objeda, uz vino, sumiraju se anegdote vezane za božićni blagoslov obitelji. Uz poneku zgodu koja je za smijeha, postoje situacije gdje i nije baš tako. Na Lazetovici iznad

Crkva u Oćeviji, pod mjesečinom (Foto: S. Jozeljić) SIJEČANJ 2020.

Krčevina npr. dvoje ljudi živi teškim životom. Izolirani navrh sela, u vrijeme kad zapada snijeg postanu i odsječeni. Ima tu nekih problema s pitkom vodom, a nadasve sa zdravljem. U poznim su godinama i Šimo i Ana, inače brat i sestra. Oštećen sluh, oštećen i vid, raznih se nedaća u ovih Jozeljića sastalo. Ali dok se ne bi ova situacija riješila eventualnim smještanjem u neki starački dom, župljani se organiziraju pa kako župniku tako i Jozeljićima iscijepaju drva, te im pribave priziminu. A oni, opet, nisu jedina adresa gdje je potrebno barem otvoriti vrata.

Dobri duh Vijake, August Peštić poznatiji kao Beca, osobno skrbi o Ićku, još jednom slučaju. Beca je i župnikova desna ruka. Održava put do groblja raščišćenim, naravno ručno, jer uspon je kao do prave Kalvarije – kako ovo groblje inače nazivaju. Uz taj put postavljene i postaje Križnog puta pa jedna skupina vjernika svakog prvog petka u mjesecu obavi tu pobožnost, a onda su kraj toga puta sa-

gradili i nešto brvnare da se ne raspu u povratku, nego nastave druženje uz okrepu. Nad vratima objekta natpis s porukom religioznog sadržaja. Ima još jedna prostorija u Bece uz kuću koja bi se mogla nazvati društvenom. Unutra kazan za rakiju, a na policama, doduše ispijene, suvenir-boce u kojima bijahu rakije iz vareškog podneblja s unikatnim etiketama. Pa onda kolekcionarstvo druge vrste na par polica ispod: prijeratni tzv. crtani romani lijepo očuvani i u zavidnom broju. Moglo bi se Becu u konačnici smatrati župnim ministrom za vanjske poslove, jer riječ ministar u svojoj latinskoj podlozi ima značenje služiti. Ali neka to netko kaže onima koji se tako tituliraju u obnašanju vlasti. Župnik uz ručak na raspolaganje stavlja i ažurirane župne podatke prema netom obavljenom obilasku kuća i blagoslovu obitelji. U isprintanom obrazloženju navodi da su obuhvaćeni svi koji trebaju biti pa i ako se nisu zadesili kući nego npr. otišli proboraviti zimu kod svojih u gradu, kao i da nisu obuhvaćeni oni koji su se tu zadesili na odmoru iz inozemstva.

Pa da sagledamo vijačku sliku predočenu u brojkama. Lani je u župi kršteno samo jedno dijete, vjenčana su dva para, a 16 je župljana umrlo; i muških i ženskih po osam. Prvoj pričesti pristupilo jedno dijete, a krizmanih župa Vijaka bilježi petoro. I na kraju trenutno brojno stanje, početak je nove dekade pa radi budućih usporedbi treba sačuvati i takve podatke: kao centar župe logično prednjači Gornja Vijaka koja ima 34 obitelji s 58 članova, Krčevine je slijede s 27 obi-telji i 50 članova u njima, Donja Vijaka ima 19 obitelji s 31 članom, Ivančevo 18 obitelji i 33 člana, Magulica (selo olovske općine, ali pod pastoralnom skrbi vijačkog župnika) ima 13 obitelji s 23 člana, a preostaju Radoševići s 9 obitelji i u njima 18 članova, te Tribija gdje je još samo jedna obitelj s 2 člana. Sveukupno je to 218 župljana u 120 obitelji. A sad se i osvrnimo: na početku 2010. godine župa Vijaka imala je 325 župljana u 154 obitelji.

Čuvar Gospina svetišta u Olovu fra Ilija Božić poslao nam je podatke za selo Oćeviju (kao filijalu koja je pod jurisdikcijom svetišta). U tom selu u protekloj godini rođeno je jedno dijete, vjenčan jedan par, a četvoro je umrlih uz napomenu da je samo jedna osoba umrla u Oćeviji a tri na strani, ali je ukop obavljen u matičnoj župi. Trenutno u Oćeviji žive 24 katoličke obitelji s 49 članova, a za usporedbu na početku 2010. bilo je 26 obitelji sa 70 katolika.

BROJ 301

5

BLAGDANSKE PRIREDBE

Iz predstave Božićna priča

Mala škola sve tješnja

N

aviknuti da svake godine dožive fantastičnu božićnu priredbu, građani Vareša – a priredba je otvorena i za pripadnike drugih konfesija – pohrlili su i ovoga puta na ovaj kulturni događaj u Maloj školi. Bina je postavljena tako da se publiku može smjestiti i s jedne bočne strane, ali se i dalje tražilo mjesta, pa bi zacijelo još neka depandansa oko bine dobro došla. Što naravno nije realno očekivati, ali barem može poslužiti kao mjerilo posjećenosti. Ujedno se priredbom, kao posljednjom u nizu manifestacija,

zaokružilo obilježavanje desete obljetnice obnove ove ustanove za prihvat i odgoj djece pod patronatom školskih sestara franjevki. Mala škola u Varešu postala je prepoznatljiva veoma brzo. I pored popunjenih kapaciteta, što znači puni angažman svih časnih sestara i nekolicine vanjskih suradnica, ustanova je otvorena prema lokalnoj zajednici tako da u njenu okrilju djeca izvana također mogu naići na cijelu paletu mogućnosti za razvijanje i dokazivanje svojih afiniteta. Ovakve priredbe, različiti glazbeni i scenski nastupi,

Nastup maloga župnog zbora

S blagdanskom radošću

U 6

Osnovnoj školi Vareš također je održana priredba ususret Božiću i Novoj godini. Bilo je to dan kasnije, 19. pro-

sinca. Priredbu je svojim nastupom otvorio dječji zbor župe sv. Mihovila Vareš pod vodstvom sestre Ružice, a onda su BROJ 301

samo su kruna tog rada kroz godinu, a kad se još spomene da su oko priredbe angažirani i profesionalci iz Narodnog pozorišta u Sarajevu onda je jasno na kojoj je ona razini.

Datum 18. prosinca 2019. Prva na binu istupa časna sestra Snježana Pavić, ravnateljica ustanove, da uobičajeno zaželi dobrodošlicu, a za njom sestra provincijalka Kata Karadža koja je podsjetila na neke esencijalne činjenice u vezi postojanja Male škole u Varešu. I vezano uz Božić dodala: "Najljepši dar Novorođenomu bit će ako ga dočekamo čista srca.

Naša ustanova za prihvat i odgoj djece Mala škola ima upravo za cilj da kroz nju i mi sestre budemo blizu onima koji su u potrebi. Na poseban način djeci kako bi im pomogli u njihovim potrebama. To činimo već deset godina. Pa je stoga večerašnja priredba ujedno dio slavlja i zahvale Bogu za desetljeće života ove naše zajednice", naznačila je provincijska predstojnica.

Poslije obraćanjâ odigrana je poučna predstava za djecu i odrasle o proslavi Božića prema djelu Charlesa Dickensa, koja je prilično potrajala, ali strpljenje nazočnih zatim je nagrađeno glazbenim i plesnim numerama koje su se brzo smjenjivale, kao što su se smjenjivali i žanrovi – od tamburica do hip-hopa. Sve je završilo zajedničkom čestitkom svim katolicima za blagdan Božića i svim su građanima upućene želje za sretnu i uspješnu Novu godinu.

učenici po uzrastima i prema razredima kojim pripadaju izvodili pjesme, recitale i igrokaze: od plahih prvačića do uvjerljivih glazbenih nastupa učenica devetog razreda. Naravno sve uz podršku razdraganih učiteljica, nastavnica i nastavnika koji su ih za te točke pripremali. Na kraju, čestitka od sve djece svima prisutnima, i kratko druženje uzvanika sa školskim personalom u zbornici, uz kavu i kolače.

U prizemlju škole toga su dana izložene ukrasne blagdanske sitnice, prikladne za darove, što su ih izradili učenici škole uz pomoć učiteljice Ivone i pomoćnice ravnatelja Ilijane na radionicama održanim tijekom prosinca, a uz pokroviteljstvo nevladine organizacije World Vision.

Izložba je bila prodajnog karaktera, prikupljena sredstva odložena su u školsku blagajnu pa će dobro doći za sendviče i sokiće kad djeca krenu nekud po nekoj aktivnosti.

Priredio M. M. SIJEČANJ 2020.

JoŠ PRAZNIČNOGA

Na sceni Radničkog

C

entar za kulturu i edukaciju Vareš, svakako uz podršku općinskog organa uprave, mjesec prosinac obogatio je sadržajima i novim gostujućim predstavama. Prvo treba spomenuti dane turskog animiranog filma i projekcije za školarce, a onda i "Novogodišnju olimpijadu", predstavu za djecu koju su izveli Irfan Ribić i Adem Smailhodžić i oduševili u ulozi dvojice klaunova – rivala. U drugom dijelu programa, odjenuti u Djeda Mraza i njegova vilenjaka, manje su cirkusali a više pozirali s mališanima čiji su roditelji prethodno uplatili za dodjelu novogodišnjeg paketića. Zamisao uspjela, atmosfera bila vesela, odziv može se reći dobar.

Iz predstave "Cosa Nostra" Učiteljica Alma Kohut s pogarskom djecom

Sve dok ima jedno...

P

ogarska područna škola svake se godine izbori za komadić prostora u blagdanskoj retrospektivi našeg lista, stoga jer se ondje odupiru pasti pod utjecaj opće apatije i ostaviti djecu bez čari blagdanskog okupljanja i darivanja. No, ove godine, sa samo dvoje đaka na kombiniranoj nastavi, sa školom kao "knjigom koja se svela na dva slova", nije bilo realno raditi priredbu s pjesmama i točkama koje bi pale sve na njih, ali su predstavnici mjesnih zajednica Pogar i Duboštica (Stjepan i Dalibor) dogovorili s učiteljicom Almom da se uz mali domjenak upriliči podjela paketića i da se Medarda opet odjene u Djeda Mraza. Svoju je ulogu iznio na zabavan način i odraslima i djeci, pa bi šteta bilo i zbog njega da se ova tradicija, ma kako skromna bila, jednom obustavi. A đacima pogarske škole pridružena su i predškolska djeca, svakome su od njih pripala po dva paketića, tako da je sve skupa nesumnjivo vrijedilo. Bilo je to 19. prosinca 2019.

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš www.fondacija.vares.info Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576 SIJEČANJ 2020.

Ta je manifestacija za djecu održana 23. prosinca, a dva dana ranije, u subotu 21.12. u istoj dvorani gostovale su dvije glumice u kazališnoj predstavi "Cosa Nostra". Iako je riječ o poznatoj komediji, interes u Varešu nije bio adekvatan i publika je napunila tek pola dvorane. Naravno, profesionalke Minka Muftić i Belma Salkunić odigrale su je sjajno i time nagradile one koji su došli. Cijena ulaznice bila je i ovoga puta 4 KM.

Vrovina uspješno okuplja

M

jesna zajednica Pržići u blagdansko vrijeme organizirala je dva druženja koja su naišla na dobar odziv. Tzv. marš na Mekuše uspio je okupiti i goste iz planinarskih društava Vogošća i Sarajevo, te je unatoč pravim zimskim uvjetima zabilježeno 86 sudionika koji su se okupili kod spomenika u Tisovcima i u dugoj koloni zaputili na hodnju.

Predsjednica MZ Pržići Jasna Mirčić zadovoljna je i organiziranim dočekom Nove godine. U domu kulture na Pržićima okupilo se oko 80 ljudi, uz glazbu uživo i tombolu s LCD TV-om kao glavnom nagradom. Time je tradicija dočeka Nove godine u nekadašnjem stilu spašena barem na području Vrovine.

Priredio M. M.

BROJ 301

7

EKSKLUZIVNO

Otkrivanje Zvjezdangrada Piše Željko Ivanković II. Što mi ustvari znamo o Zvjezdangradu? Kako smo vidjeli – veoma malo ili gotovo nimalo. Čak, za razliku od Divićgrada, kako već rekosmo, Zvjezdangrad ne postoji ni na mapi. Pogledajmo stoga što on danas u nekom historiografskom odčitavanju jest, pa i tu više kontekstualno nego izravno. Možda ovo u dogledno vrijeme nekoga potakne na detaljna istraživanja, pa i Zvjezdangrad, kao nekoć Bobovac, dobije svoga Pavla Anđelića. Dotad, dakle, sumirajmo što Zvjezdangrad jest ili što je tijekom stoljeća od njega ostalo i što je do nas kroz gustiš vremena i zvjezdanskih šuma doplavljeno.

Kad znamo da je cijela povijest vareškoga kraja ispisana rudarstvom, a i tu ponajvećma željezom i željeznim obrtom, to nužno i Zvjezdangrad situira u same poznate početke te povijesti – u ilirsko doba, u predrimsko doba, kako o tome piše Vinko Mikolji. Neki artefakti, te imena i lokaliteti iz tog antičkog doba u kojemu je na našem prostoru živjelo ilirsko-keltsko pleme Desidijati svjedoče da su tu postojali gradovi Zvjezdangrad, Divić-grad te naseljena mjesta Oglavić, Vrhovina, Poljica, Bobovac. Što se gradova tiče mogli su to biti samo tzv. burgusi (utvrđenja s posadom u obliku tornja), koji su služili kao stražarnice što su čuvale rudnike željeza, trgovišta i putove koji su k njima vodili. To je bio slučaj i s Bobovcem, koji je bio stražarnica uz put dolinom Trstionice, prema dolini Stavnje

i dalje na sjever, prije nego je postao ozbiljna utvrda i grad, a potom i stolni grad srednjovjekovne Bosne. Pri iskapanju Bobovca, znamo to, pronađen je, uz već spominjane građevinske elemente, i rimski crijep te rimski novac iz II. stoljeća koji to potvrđuje.

Rimljani su vjerojatno eksploatirali rudu iz Borovice, Duboštice, Smreke. Nije nepoznato da je i samo ime Bobovac tijesno vezano za rudarstvo, jer se bobovcem u slavenskom jeziku nazivala vrsta željezne rude. U doba rimske uprave bio je tu i veći rudnik o čemu svjedoče ostaci rimske ceste preko Smreke, nađeni rudarski hodnici te rudarske rimske svjetiljke i rudarski alati, a naročito ploča s natpisom villicus procurator (upravitelj namjesnik) koja se postavljala samo za upravitelje važnijih rudnika.

Prema rudnicima su vodili putovi, a o rimskim putovima svjedoči i narodno pamćenje oko Bobovca ili u Zvijezdi, čak i onda kad su poneki tragovi kaldrme do našeg vremena došli pod imenom "turska kaldrma". Narodno sjećanje nije baš uvijek pouzdano u imenovanju. Podsjećamo da su, primjerice, nekropole stećaka nazivane "grčkim grobljima", pa zašto onda kaldrma ne bi bila "turska"?! Pokazat ćemo to i na primjeru drugih predaja.

Ovdje ta određenja naprosto znače daleku starinu o kojoj nema pouzdana pamćenja, ali koja živi u predaji. No, u prilog priči o rimskim putevima ili rimskoj kaldrmi recimo da je austrougarski arheolog i povjesničar Carl Patsch. koji je još 1900. na rudištu Smreka Jug otkrio i u Zemaljski muzej odnio nekoliko rimskih

miljokaza, ustvrdio da je rimski put prema Argentariji (Srebrenici) išao preko planine Zvijezde. Nedvojbeno, dakle, vareškim krajem!

Jednako tako, kad se za rimskoga doba u Dabravinama pojavi ranokršćanska bazilika, a postoji i u nedalekoj Brezi, ima se mnogo razloga vjerovati kako ona nije tu niknula ni na čemu, na novom i do tada nepoznatom, nenaseljenom terenu, u nekoj zabiti, koliko god da je vjerojatno pripadala od svijeta dobrano izoliranim redovnicima pustinjacima (benediktincima ili bazilijancima).

Podsjećamo da je prva iskapanja na tom području obavio metalurški inžinjer Karl Fitzinger 1891., pa je, uz iskapanja na Bobovcu koja su pokazala da je srednjovjekovni Bobovac vjerojatno nastao na temeljima rimske utvrde, otada vareški kraj s nalazima na Smreci svoju povijest pomaknuo stoljećima duboko natrag u povijest. Uostalom, Dabravine u to doba, kako pokazuju arheološki nalazi, osim crkve, imaju gradinsko naselje i utvrdu te kasnoantički refugij (utočište).

Crkva se tu, doduše, nalazila na "isturenom položaju civilizacije, gdje su se prema istoku i sjeveroistoku pružale šumovite planine, bez naselja, a tek sa nekoliko prohodnih cesta koje su vodile u dolinu Drine, do Argentarije i Sirmija", kako bi to rekli istraživači, no svakako je, kao i inače u povijesti, osvajač išao već poznatim tragom rude i željeza, gdje zasigurno nije bilo nepoznato mjesto i značenje Zvjezdangrada, opisanog kao grada "istočno od Vareša", kuda je vjerojatno dolinom Stavnje na sjever pa

Šumski plato u srcu Zvijezde, Srednje brdo, na kojemu se nalazi Zvjezdangrad

8

BROJ 301

SIJEČANJ 2020.

Batonova ploča, nalazi se u muzeju Franjevačkog samostana u Visokom preko Zvijezde bila trasa prema dolini Krivaje i dalje prema sjeveru, prema Soli.

I kad povjesničar Ivo Bojanovski tvrdi da umjetnički bogato opremljene bazilike u Brezi i Dabravinama pokazuju kako je dolina Stavnje i u kasnoj antici imala važnost snažnoga kulturnog i političkog središta, to svakako ne znači da dolina Stavnje prestaje u Dabravinama nego da ide duboko na sjever do samog izvorišta rijeke Stavnje, pa i dalje. Iz povijesti znamo da je to prostor ilirskog plemena Desidijata kojemu Rimljani žele preoteti ne samo vlast i upravu te strateški osnažiti istočnu obalu Jadrana, nego i prostor koji ima važne resurse – rudna blaga.

Danas bi tome najpribližniji bili ratovi za naftonosna polja. Rim je, kako znamo, kušao ovladati Ilirikom još za vrijeme Republike, ali ga je tek ozbiljnije vojnički počeo zaposjedati u vrijeme careva, a i to snažnije od vremena Oktavijana.

Jednako tako borbe protiv Rima ili pobune protiv tada najmoćnije imperije nisu na istočnoj obali Jadrana bile neuobičajene, kao uostalom ni one među germanskim plemenima, ni među Galima, Britima ili bilo gdje kamo su Rimljani išli širiti svoju vlast. Ipak, za našu priču o Zvjezdangradu, važnim se čini povijest

najveće pobune Ilira protiv Rimljana iz 6. godine poslije Krista, a zna se da je trajala četiri godine. Zašto? Jer je veliki ilirski ustanak tada zahvatio cijeli prostor današnje Bosne i Hercegovine, a središte te pobune bilo je, kako svjedoči historiografija, u okolici Vareša i Vranduka. Vođe te pobune bili su Baton iz plemena Desidijata u rimskoj pokrajini Dalmaciji i Pineza kralj Breuka u rimskoj provinciji Panoniji. Ova je pobuna prerasla u sveopći ilirski rat protiv Rimljana, koji je rimski car Oktavijan u rimskom Senatu okarakterizirao veoma dramatičnim riječima: "Pobunjenici kreću na Rim!".

Koliko je to bila ozbiljna pobuna, bolje reći rat, svjedoči podatak da su Rimljani, da bi je ugušili, angažirali čak 15 od ukupno 25 svojih legija koliko su ih tada imali. Najposlije je ustanak krvavo slomljen, a nakon njegova sloma i sam je vođa pobune, Baton, bio zarobljen i odveden u Rim. Kad su ga pitali, tako barem bilježi povijest, zašto se pobunio, odgovorio je: "Vi ste nam umjesto pastira poslali vukove...". Zadivljen njegovom mudrošću i hrabrošću, rimski ga car nije dao pogubiti, kako je to bilo uobičajeno, nego ga je zadržao u Rimu. Dio se pobunjenika,

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI SIJEČANJ 2020.

bilježi historiografija, kraj Vranduka, s punom sviješću da će bitku protiv Rimljana izgubiti, odlučio ne predati, pa su žene i djeca skakali u vatru zapaljenog grada, a muškarci su se međusobno izboli mačevima, pred zapanjenim i zadivljenim rimskim vojnicima.

O ovome u narodnoj svijesti, naravno, ne može biti ni govora. No, arheologija i rimska historiografija ponešto od toga svjedoče. Arheolozi su pronašli Batonovu ploču i Nadgrobnik ilirske obitelji iz Breze. Što nam one govore? Malo, ali veoma znakovito. Batonova ploča donosi popis imena članova slavne porodice Batona, koja je u zadnjem i najvećem ilirskom ustanku predvodila Ilire protiv Rimljana (od 6. do 9. poslije Krista). Spomenik je nađen u Vinima, u Župči kod Breze 1933. godine, a čuva se u Franjevačkom samostanu u Visokom, kao uostalom i Spomenik ilirske obitelji, koji je bez natpisa, a nađen je u Brezi i potječe iz II. stoljeća. Na njemu su prikazane tri žene, obučene u ilirsku, i jedan muškarac, obučen u rimsku nošnju. Stručnjaci prikazane likove procjenjuju kao dobar kiparski rad. Ćamil Omerhodžić tvrdi za Stavnju, dok obilazimo lokalitet bazilike u Brezi, da se nekoć zvala Ilirion i pokazuje rukom na drugu stranu rijeke gdje je vjerojatno bila i druga bazilika. I dok razmišljam o Klarinoj priči da su Zvjezdangrad i Divićgrad bili zadnja mjesta otpora Desidijata u ovom dijelu Bosne (ostavljam ovdje Vranduk po strani) ne mogu a da ne pomislim na to kako su vjerojatno u pravu, jer ono što znamo iz povijesti, sve i da nije tako, daje im mnogo razloga za tvrdnje.

Jer, područje današnjih općina Vareša, Breze i Kaknja, odnosno sliva Stavnje i Zgošće, pripadalo je središnje-ilirskom području Desitijata; a i poslije je imalo itekakvu važnost: nakon snažnije kristijanizacije, to jest nakon Nicejskog crkvenog sabora 325. godine (dakle, u IV. stoljeću), kad se tu intenzivnije grade kultne građevine, ono što danas zovemo ranokršćanske bazilike; a nastavit će u tom smislu biti važno i nakon dolaska Slavena i instaliranja njihovih kultova, jer nigdje u okolici nema toliko imena staroslavenskog kulta kao u vareškom kraju, kao uostalom i poslije sa srednjovjekovnom Bosnom i dalje. (nastavit će se)

BROJ 301

9

U FINIŠU GODINE

Kako smo ispraćali staru Vladimir Ruf

V

rijeme Božića i zimskih ferija jedno je od dva razdoblja u godini kada možemo reći da sadržaja u našem gradu ne nedostaje – da li zbog "influksa" Varešana iz inozemstva barem nakratko u naš grad, blagdanskog ozračja ili pak vareške zime u kojoj se može pronaći snijega, ne znamo, ali možemo pretpostaviti.

Uobičajeno aktivna završnica godine za vareške udruge započela je već 14. prosinca, kada je u organizaciji udruge "Moja prva nota", u Radničkom domu održan dugo očekivani božićni koncert pod nazivom "Božić u Varešu" – prvi ovakvog formata, a treći ukupno pod patronatom udruge, i zamišljeno je da on postane tradicionalni. Koncert su otvorili pjevači župnog zbora župe sv. Mihovila arkanđela iz Vareša pod vodstvom časne sestre Ružice Marijić s pjesmom u trostukom izvođenju – prvi put su je otpjevali samo muški članovi zbora, drugi put samo ženski, a treći put zajedno što je već na samom početku izazvalo odušeljenje. Potom je nastupio plesni duo – Marija Andrić i Benjamin Malićbegović, juniorski viceprvaci BiH u latinoameričkim i standardnim plesovima za 2019. godinu pokazali su iznimne plesne sposobnosti, a da to nije slučajno govore činjenice da su i Marija i Benjamin bili državni prvaci u modernom, odnosno hip-hop plesu za 2018. godinu te da su osvojili veliki broj medalja po turnirima u BiH i inozemstvu, uz predstavljanje BiH na svjetskom juniorskom prvenstvu u Istanbulu (Turska) u konkurenciji po dva para iz 44 države. Poslije plesača, na red su došli Tamara Rodić iz Zavidovića te domaćini – vareški tamburaši koji su svirali i pjevali zajedno s publikom, razgalivši nazočne i ovaj put.

Tamara se zahvalila vareškoj publici i posebno svome ocu Sandiju Crljiću s kojim je i započela glazbenu karijeru. Zatim je red došao na plesnu skupinu Male škole Vareš koja se predstavila koreografijom "Human" pod vodstvom trenerice i mentorice Aide Šlak iz sarajevskog plesnog kluba "Dance Development Centre". Nas-

10

tup o kojemu se dosta pričalo bio je i onaj župnog zbora iz Fojnice, pod vodstvom gvardijana fojničkog samostana i bivšeg vareškog župnika fra Mirka Majdandžića.

Emotivan nastup podržan je zajedničkim pjevanjem zbora, fra Mirka i publike te frenetičnim pljeskom naposljetku. Na kraju koncerta ponovno su nastupili plesači Marija i Benjamin, te "stari" prijatelj vareških glazbenika – već spomenuti Sandi Crljić iz Zavidovića, a na samom kraju svi pjevači na jednom mjestu, u jednoj pjesmi spojeni s publikom... Može li bolje?! Druženje je – a kako drugačije – nastavljeno uz tamburaške pjesme i domjenak u prostorijama bivše diskoteke ispod Radničkog doma.

Dana 20. prosinca održan je tzv. božićni bazar na platou vareške pijace, sajam prodajnog karaktera na kojem su sudjelovale vareške udruge okupljene u koordinaciju, koja je već nastupila na "Diplomatskom zimskom bazaru 2019." u sarajevskoj Skenderiji, te MSŠ "NordBat 2", čiji su učenici također sudjelovali, a sredstva prikupljena od prodaje rukotvorina uputili u humanitarne svrhe.

Međutim, potrebno je napraviti jednu digresiju. Ne treba uvijek biti jezični puritanac, ali se samo od sebe nameće pitanje naziva ovog događaja na pijaci. Iako se održava već nekoliko godina, brojni su mišljenja da sam naziv događaja zvuči neprikladno. Etimološki gledano, riječ bazar potječe iz perzijskog jezika, a uvjeren sam da na svim nama razumljivim jezicima postoje kvalitetni sinonimi koji bi poslužili svrsi. Ali tko zna zašto je nešto dobro, možda kombiniramo talijanizme (pijaca) i orijentalizme da šarolikost bude potpuna.

Istog dana kada je održan taj bazar, korisnici pučke kuhinje u Varešu dobili su kolače za predstojeće blagdane, zahvaljujući Udruzi obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i civilnih žrtava rata općine Vareš. Članice navedene udruge posjetile su i Dom za starije i nemoćne osobe na Brnjacima kod Kiseljaka, čijih je BROJ 301

S "Novogodišnje olimpijade" u Radničkom

dosta korisnika iz Vareša te darivali i njih.

Zatim je nastupio Božić koji je u Varešu tradicionalno započeo svečanom misom polnoćkom u župnoj crkvi a kojoj pribivaju vjernici sa svih sela vareške župe, kao i brojni Varešani iz drugih gradova i zemalja. Nakon sedam godina ovaj put nakon polnoćke nije bilo vatrometa i nijedne petarde baš, bilo je kratko druženje uz zdravicu u župnom dvorištu, a treba spomenuti da je božićna polnoćka služena i u župi Borovica.

Na Staru godinu iliti sv. Silvestra, 31. prosinca upriličen je dolazak Djeda Mraza koji se "udomaćio" u Varešu, pa je tako nakon dolaska u Radnički (23. prosinca) posjetio i JPU "Dječje obdanište" Vareš, te je i ovdje, "u njegovu čast" organizirana dolična priredba, a sve pod paskom odgajateljice Enise Mušić koja je u svom govoru zahvalila podupirateljima vrtića da unatoč svim poteškoćama i dalje opstaje.

Djeca iz vrtića su pjevala, plesala i recitirala čak i zajedno s Djedom Mrazom, koji ih je po svršetku priredbe "obasuo" darovima, a u svrhu pomoći vrtiću izloženi su i dječji radovi izrađeni tokom boravka u vrtiću koji su prodavani uz kolače, pa se na i taj način moglo pomoći vrtiću, kao prvom stupnju obrazovanja naših najmlađih.

Sva su ta događanja kulminirala oproštajem od 2019. s "najluđom noći u godini" organiziranom od strane JU Centar za kulturu i edukaciju Vareš i Općine Vareš.

Sedmi po redu doček Nove godine na otvorenom ovaj put je promijenio lokaciju pa se tako održao u bašti Radničkog doma s početkom u 22 sata. U novogodišnjoj noći Varešane su zabavljali Ajla Bajramović (finalistica TV-showa "Zvijezda možeš biti ti"), Amir Musa (sudionik TVshowa "Nikad nije kasno" Grand produkcije) i relativno nepoznati "Bakki Band".

Roštilj, piće, vatromet i tombola (ove godine ipak nešto siromašnija sa svega tri novčane nagrade) bili su kakav-takav recept za Varešane koji su se odlučili dočekati Novu cupkajući uz Stavnju.

SIJEČANJ 2020.

TO JE SMISAO UDRUGE

Paziti jedni na druge M. Marijanović

M

eđu brojnim udrugama koje djeluju na području općine Vareš postoji i udruga penzionera/umirovljenika, a vjerojatno je i najbrojnija. Financira se od članarine i pod svojom upravom ima klub penzionera, na starome mjestu u prizemlju stambene zgrade preko puta vatrogascima. Klub međutim nije dovoljno rentabilan, a opet, kada bi ga se zatvorilo, zasigurno bi nedostajao. No klub nije prva ni jedina preokupacija vodstva udruge nego je zapravo posljednja. Predsjednik Ibrahim Sirotanović ističe da se udruga zauzima za nabavu drva umirovljenicima i upravo je, u trenutku izrade ovog priloga, imao novu vijest: nakon suradnje s vareškom "Šumarijom" (koja je, kako smo obaviješteni, posljednju isporuku za prethodnu godinu izvršila tek u prosincu, a riječ je o sirovim trupcima) sklopljen je ugovor s poduzećem "Drvosječa" iz Sarajeva koje se obvezalo posljednju isporuku izvršiti do 30. rujna, otplata je moguća na 6 do 10 rata, a moguće je poručiti i iscijepana drva, dakle gotov proizvod. I ne samo drva nego i ugljen i pelet. Druga važna aktivnost, nadovezuje se Sead Abdijevski, predsjednik mjesnog odbora udruge za gradsko područje, a na kom obitava oko 500 umirovljenika, jest obilazak oboljelih ili dulje vrijeme bolesnih.

One najteže slučajeve pod paskom drži i udruga "Majka Terezija", ali svakome u toj životnoj dobi, i pogotovu kad je u samoći, nema veće stvari od toga da ga se netko sjeti i da ga posjeti. Od sredstava članarine kupi se i ponese vrećica kave, litra soka, možda keks ili kila voća, ono što bi svatko ponio kad pođe nekome u posjet, dakle ništa specijalno, no najvrjednije je otvoriti vrata, porazgovarati, iskazati solidarnost, jer zašto bi se to inače zvalo udrugom. Jedan takav posjet zabilježen je i našim

Franjić, Sirotanović, Josipović i Abdijevski objektivom, kod Vicka i Emilije Josipović u 'K' objektima, gdje se spomenutoj dvojici iz vodstva udruge pridružio i Željko Franjić, predsjednik skupštine udruge. Udruga inače trenutno ima 1.591 člana, a umirovljenika na cijeloj općini ima oko 2.700, prema evidenciji Zavoda zdravstvenog osiguranja. Preko tisuću njih iz nekih svojih razloga nisu u članstvu udruge, a što je zanimljivo u udrugu se odmah učlanjuju umirovljenici mlađih godina, čim to postanu, imajući u vidu određena prava. Predsjednik skupštine Franjić iskoristio je prigodu pozvati na učlanjenje sve one koji oklijevaju, jer će u udruzi pronaći vrijedan oslonac. Dobra praksa obilaska svojih članova u udruzi je iznad prava i obveza, dakle čista empatija, i zabilježeno je oko 140 kućnih posjeta, a domaćini se, pokazaše to i Josipovići, potrude prirediti doček kako pristoji svakoj čestitoj kući. I tako, to su one male stvari koje oduvijek život čine ljepšim i sretnijim.

IZ DIJAKOVE RIZNICE

P

iši olovko! Nek' trpi papir. Zdravo budi, štioče! Kako sam, pitaš. Što ima?

Ima što nema. K'o BiH. Ima što niđe nema. I budala more pobudaliti. More i gladan ogladniti i žedan ožedniti. More li se krmača na krušku popeti? Ništa drugo i ne radi.

Nekada davno ovo sam neđe pročitao.

U Ameriki ima jedan grad u komu žive samo starice i starci. Siti se zabavljaju i sve rade. Striptizeta ima 70 godina. Šerif 80. Svi sretni i veseli. Nikakve nepravde ni kriminala. Nitko siromašan. Sad nije u BiH, ali će uskoro biti. Briga će nestati, samo korupcije neće. A toliko se borimo.

Biće ministara od 20 i striptizeta od 70. Što kukaš?

U srž bodi, viče mi gospodin Kerempuh. Što uvijaš, rekao bi Pero Rodo, da nije što jest s curama bih se kola naigrao.

Piši olovko.

Tvrtko Gavran K'o jedan Ivica u Visokom nadimkom Smolo. Sa sepetom je hodao po selima, kupovao jaja i preprodavao u Sarajevu stalnim mušterijama u ugostiteljstvu.

Kroz Visoko prolazio jedan vlak ujutro za Sarajevo. Taj jedno jutro Smoli pobjegne.

U njeg' pun sepet jaja. A ne bi slag'o mušterijama pa nek' idu i june i uže. Kud će Smolo već šefu postaje na vrata. Što je, pita šef. Hoću vanredni vlak za Sarajevo, kaže Smolo. Ne mereš ti to platiti, veli šef.

Evo pare, hoću vlak, uporan je Smolo. I bî tako. Postavi se specijalni vlak k'o nekoj specijalnoj personi.

Na sarajevskom kolodvoru frka. Stiže specijalni vlak. Udese se i postroje

AMI

TR

SIJEČANJ 2020.

BROJ 301

željezničari. Svečana odijela, bijele rukavice. Čekaju toga specijalnog gosta.

Zaprtio se Smolo sepetom, ispali mu prsti kroz opanke, ali valja na vrijeme stalnoj mušteriji. Kad šef kolodvora vidje tko je gost, s gađenjem pruži ruku. Smolo mimo njega, ne pruža ni ruku nego ljutit veli: 'ajte za poslom, nemam ja kad s vama dangubit'. I prođe. Pare su pare, ali obraz je obraz. Bilo je to za vrijeme Austrije.

Sad u BiH sirotinja nema para, a bogati obraza. Što bi Smolo danas uradio? Vlakovi više ne voze kroz Podlugove. Današnji Smole nemaju para, a tko zna da imaju para bi li imali obraza. Vlak u Europu prođe.

Obični. Što bî s Titinim specijalnim? Jest se vozao, ma i sirotinji bolje bilo.

Dijače, dijače: ako i ti sam znaš što si htio s ovim zapisom, znam i ja kad će BiH na vlak stići – viče mi puk – teško ti se i olovki i papiru.

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 11

IN MEMORIAM SJEĆANJE

IN MEMORIAM

Na naše drage

Dana 23.12.2019. navršila se tužna godina dana otkad nije s nama naš dragi suprug, otac i djed

RATKA KLICIĆA

DARKO VUKOVIĆ

(1945. – 2019.)

(1956. – 2018.)

Usamljeni smo bez tebe i jako nam fališ. Počivaj u miru!

LJUBICU KLICIĆ rođ. Parić (1949. – 2019.)

Neka mir i tišina vladaju nad grobom vašim, a mi vas nosimo u srcima svojim. Počivali u miru Božjem!

Vaši najmiliji

Supruga Marinela, sin Slaven s obitelji i kćerka Sanda s obitelji

SJEĆANJE

SJEĆANJE

Dana 25. prosinca navršile su se dvije godine otkako više nije s nama naš dragi

Dana 28. prosinca navršila se godina dana otkako je preminula naša draga

MIJO KRIŠTIĆ

ANĐA PAVLIĆ

(26.III.1933. – 25.XII.2017.)

Sjećamo te se s ljubavlju i poštovanjem.

Počivaj u miru!

Supruga Ljiljanka, kćerka Slobodanka, sin Petar, unuke Gabrijela i Ana, zet Vladimir, brat Filip s obitelji

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE

(28.XII.2012. – 28.XII.2019.)

Dana 28. prosinca navršilo se sedam godina otkako nije s nama naš dragi

Dana 9. siječnja navršilo se deset godina otkako nije s nama naša draga

PERO KOLAKOVIĆ Tvoj dragi i plemeniti lik vječno ostaje u našim srcima i mislima.

Počivao u miru!

Sinovi Dubravko i Darko, kćerka Dubravka, s obiteljima

KATARINA DODIK (5.III.1943. – 9.I.2010.)

Tvoja ljubav i dobrota ostaju živjeti u našim srcima.

Počivaj u miru!

Tvoji: Zakarija, Željko, Nada i Krunoslav

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

Dana 9. siječnja navršilo se pet tužnih godina otkako nas je napustio naš suprug, otac i brat

(9.I.2015. – 9.I.2020.)

SLAVEN KRLJIĆ

SLAVEN KRLJIĆ

(1963. – 2015.)

Svojim odlaskom ostavio si veliku prazninu i bol u našim srcima, ali sjećanje na tebe daje nam nadu da postoji bolji svijet u vječnosti.

Počivaj u miru!

Katarina, Gorana, Jana i brat Bojan s obitelji

IN MEMORIAM

Počivaj u miru, DRUŽE!

Darko

IN MEMORIAM

Dana 12. siječnja navršilo se 13 godina otkako nije s nama naš dragi suprug, otac i djed

SREĆKO LEKIĆ BRACIKA

MATO MARIJANOVIĆ

(22.VIII.1949. – 13.I.2019.)

(1941. – 2007.)

Ostaje živjeti u našim sjećanjima.

Počivao u miru Božjem!

Počivaj u miru!

Tvoji najmiliji

Obitelj

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Navršava se 15 godina otkako nije s nama naš dragi

(18.I.2019. – 18.I.2020.)

Navršava se godina dana otkako nije s nama naš dragi

ANTO MATANOVIĆ (1939. – 2005.)

EUGEN BORONJECKI Vrijeme prolazi, a mi s ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na tebe. Počivao u miru!

Čuvamo ga u srcima i sjećanjima.

Počivao u miru!

Supruga Ljubica, kćerke Niceta i Sanja, zet Teo, unučad Tea i Toni

Djeca

12

(1937. – 2018.)

Ostaje dio naših najljepših uspomena.

Počivala u miru!

Sinovi Mirko, Anto, Dragan, Mladen i Vitomir, kćerke Dragica, Mirjana, Mladenka, Vikica i Zdenka, sestre, braća, zetovi, nevjeste, unučad i praunučad

BROJ 301

SIJEČANJ 2020.

POGLED ISKOSA IN MEMORIAM Dana 24. siječnja navršit će se godina dana otkako je preminuo naš dragi

MARKO JAVOR (1935. – 2019.)

Uspomene na tebe ostaju živjeti u nama.

Počivaj u miru!

Supruga Marija, sin Davorin i kćerka Dajana, s obiteljima

SJEĆANJE na našeg dragog

ŽELIMIRA VUKANČIĆA (25.III.1944. – 19.I.2017.)

Previše je tuge, a premalo riječi, dragi moj Željko, da ti kažem koliko te volimo ja i djeca. Nedostaješ nam, a meni najviše. S ljubavlju i zahvalnošću čuvamo zauvijek uspomenu na tebe.

Tvoji: supruga Vesna, kćerka Željka, sin Dario, zet Mladen, nevjesta Iva, unuci Robert, Lea, Luka i Roko

SJEĆANJE na našeg voljenog

DAVORA VIDOVIĆA (21.I.2014. – 21.I.2020.) Šest tužnih godina...

I sve isto je.

A ništa isto nije...

Voli te zauvijek, Tvoja obitelj

TUŽNO SJEĆANJE (25.I.2009. – 25.I.2020.)

FRANO DODIK Prolaze dani, prolaze godine od tvoga odlaska na put bez povratka, ali postoji još nešto što umrijeti ne može – to je ljubav i sjećanje na tebe. Uvijek ću te čuvati od zaborava.

Tvoja Bernada

Nedjeljna šetnja "Sve to je ovo, moja Dunđerka, s vražju stranu", dreči uskrsla Cvrkinica u štoku svoji' magazni' vrata.

Ne znam šta joj je pa razvučem tiho: "Šta ćeš, moja Verka: dušu u se, a oči prida se!".

Na sećiji, pod prozorom svejednako sjedi i rakoli se Štefa: "Vidiš do šta smo došli!". Šutim, nisam ponijela kost...

Iz Manduljicine kuće izvalio se drob.

U njem stolarski rad – rezbarija, bez kapka, zelen i prazan, sanduk ječi sam.

Dol' u Novakovićima vidim Ceplja peče rakiju.

Nemoj pla'o jaku, sjetujem, već onu na Ivu Raju gradiranu: digneš bocu, a nisi još ljesa, ugledaš plavičasti mašak neuzbranih šljiva pa te ponese i zapjevaš k'o Niko: "Gorom jezde kićeni svatovi, ooo,oo,oo,o...".

A vala i ne valja pit' priljutu rakiju.

Od nje naglo i brzo progori džigera, a valja pit' "'bem ti sud", zadugo i prâvo.

Kaje Kasapove nema, ali joj opet zataklo račun od vode.

Lepezasto složeni i smrzli, bacaju se i ogledaju u studenoj jednostopici, studenoj, em od zime em što Kaje nema!

Ilinka oprala prozore, i gor' na divani, a dol' bezbeli bolje, da Dojda, njezin raj, čim promoli glavu pozna i upita.

Odgovor "Evo vak" i 'nak' zna.

Na mjestu di nema više ograde putokaz: Jušići, Benići.

Boni, pa zar ni to ne znamo!

Da se nije zato Verka nol'ko zgranula!?

Ivana M. Slugić

U odsjaju zvijezda Jozi Brđanoviću

TUŽNO SJEĆANJE Na moje drage roditelje

DRAGO JOZELJIĆ (1928. – 1997.)

Sitni, druže moj, tako nazvan pa ostalo – dosjetka bila posrijedi

ANA JOZELJIĆ (1928. – 2016.)

S vama počinjem i završavam dan...

Vaša kćerka Vera i Mladen

postojanost zvanja u opreci s bićem odanom žiću na stazi dobra

SJEĆANJE

osmijehom činiš poslušnicima ljude da bi zaprimili pravila bliskosti

ROZALIJA GRGIĆ (2.III.1934. – 29.I.2011.)

MIRKO GRGIĆ (20.III.1939. – 26.I.2009.)

Vrijeme prolazi, ali sjećanja na vas ostaju.

Počivali u miru Božjem!

Brat Branko i sestra Anica SIJEČANJ 2020.

i tvoriš lijépo u slavu radosti obasjano nadom zbog prolaznosti BROJ 301

(presudnoj moći stremi govor) u kovitlacu živog i svega u svemiru mnoga su pitanja i velika nakana čovjeka iznuđeno djelanje česna u čežnji za trajanjem, za cjelinom i harmonijom – u traganju za beskrajem ti odgovore znaš, u saglasju sa onima koji su daleko od svakog zla Borislav Topalić

13

KAD JE BAL...

K

ad se primaknu raznorazni blagdani ili nastupe na Zapadu godišnji odmori, kada se u našem kraju primijete "napucana" auta sa stranjskom registracijom, ponetko još pada na to i stvarno pomišlja da se po tome mjeri koliko je netko uspio u životu. Ali život ima dvije strane medalje, ja obično probam pogledati onu drugu, skrivenu, koja je često zanimljivija od onoga što je izabrano da nam se pokaže. Tako je i ova priča priča o čovjeku široke ruke i široke duše koji je pokušao bezbroj stvari da malo više zaradi, da se obogati. Međutim, kada to i ostvari prati ga ona narodna da je lakše nešto steći nego stečeno sačuvati.

Nekako oko Božića banu Valentino, skroman auto, potanka putna torba. Gledam ga ljubopitljivo, poslije kratkog pozdrava kaže povukao ga Vareš, sabralo se godina, ostalo se samo, došao da se s ljudima ispriča, da okusi kombos nakon dosta vremena i osjeti miris Božića u rodnom kraju. Od nekada brojne porodice u Varešu ostalo samo dvoje da kuću čuva i groblje obilazi. I veli: a njoj gotovo devedeset, meni tek sedamdeset. Rijetko se viđamo osim kada djeca dođu da utvrde kako ostajemo živi, da ostave koju paru, više za lijekove nego da stomak omastimo.

Prethodni put kad smo se sreli bio je vlasnik oveće jahte i hotela na jednom jadranskom otoku gdje baš i ne vole domaće strance. Sezona izdala, "napala" ga država, stvorile se pogoleme obveze, neumoljiva ovrha s pozadinom – što Bosanac (furešt) ima tražiti na otoku iza čijih posada na brodicama ne lete galebovi, ništa se ne baca, naučio ih krš da svaki komad žvaču dvaput.

Sjećamo se vremena kad smo se oslobodili stega "Istoka" i tražili put k poslu i zaradi koja će nam pružiti nezamislive užitke života i lagodnu starost. Bio je široke ruke, a i široke duše, no velika mu je slabost bila neobuzdana ljubav prema ljepšem spolu i nije se štedio; svaka "nova" bila je ljepša i zahtjevnija, ono što bi novim biznisom zaradio većinom je davao i poklanjao naoko nemoćnim i potrebitim. Posljednja "otočka" ljubav trajala mu je taman toliko da dami, poduzetnici u turizmu pomogne vratiti kredit u "švicarcima", namijenjen kupovini apartmana.

Napominjem tek onako za sebe da nije bogat onaj koji ima nego onaj koji daje, a on je neštedimice davao i sebe i pare. Pomagao je mnogima, ali da sada njemu

VALENTINO J. Klarić

netko pomogne, nema šanse, danas kada se sve gleda kroz novac nitko ne voli gologuze.

U knjizi sjećanja okreće novu stranicu.

Zanat, vojska, ženidba, stan, s posla na posao i pripremaj se za "Stogić". Tako je trebalo biti. Ali, kao dobrog radnika i nadarenog učenika, Titinog omladinca, RŽV ga pošalje na studij rudarstva u Tuzlu, a on već putem našao nekakvu "rospiju" u Kladnju i redovno izvršavao vanbračne obaveze, zapušćo učenje, konto: mlad sam, imam kada. Žena trpila i šutila, skontala doduše da se u njem prevarila, ipak se nadala možda se dozove pameti. I brat joj dolazio da ga izudara, ali nakon dužeg razgovora i uvjeravanja u kavani zajedno bi se zapili i ujutro kada krenu ljudi na posao, oni krenu kući. Jedan dan spremio se na službeni put, pristojno odjenuo, uglancao aktovku, ali nije stigao daleko, samo dva kata niže kod lijepe i zavodljive komšinice. Treći dan onako na uranku išao istresti lužnicu, po povratku makinalno pritisnuo u dizalu dugme za vožnju do svog stana i pojavio se u vlastitom hodniku pred svojom ženom s tuđom lužnicom u rukama. Samo je začuđeno rekao "A..." Otad, kad se uzbudi pomalo zamuckuje nakon skršene lužnice i verbalno-fizičke "procedure" koju je tih dana prošao.

I onda dođoše ona vremena kad se zagužva i život se pretumba. Čim se primakao rat ženi dobro došlo, pokupila djecu pa u izbjeglištvo, preko dobrih ljudi našla smiraj u jednoj od zapadnih zemalja. On ostao na bojišnici da čuva grad i ono što je već unaprijed predano i pro-

95,

14

Hz

3 i 101,1 M

dano. Toliko je bio omršao da ga se metkom nije imalo u što pogoditi. Žena k'o žena, mati njegove djece, pošalje novce s porukom: vadi vraga iz govana. Umjesto da utabanim stazama dezertera krene na Zapad, s "jaranom" navrati u ratni kafić i nakon dva dana bili su mrtvi, ne od metaka nego od pića, neupotrebljivi na bojišnici. Čovjek u životu, u mladosti – eventualno – načini samo dvije pogreške, a to su izbor zanimanja i izbor bračnog partnera.

Po sazrijevanju pokušava to promijeniti, ali to više nije to.

Zaljubljen je u more i brodove, u ono doba služio vojni rok u mornarici. U izbjegličkom metežu našao se pred američkim veleposlanstvom s rođakom, bivšim vojnim mornarom. Kratak razgovor, odluka je brzo pala, idu u Ameriku da se na brzinu obogate. Našli su posao na brodu ribolovcu negdje pod obalama Arktika, poslije šest mjeseci smrzavanja i neprekidnog povraćanja s podebljim novčanikom upute se u Las Vegas s namjerom da zaradu udvostruče. Za petnaestak dana ostali su bez ičega. Rođak mu taj sada u staračkom domu gura tuđa kolica u nadi da će mu netko od tih starih prepisati kakvo nasljedstvo. Teško je biti sam, a naročito u "hladnoj" tuđini.

Američka avantura kratko je trajala, Europa bliža i poznatija. Tako sada luta Europom, obilazi one kojima je pomagao i davao, svi ga zovu na ručak, ali nitko na konak, na noćenje, boje se da ne bi ostao.

Mota se po Splitu, čeka brod za Panamu, kasno saznao da mu partneri kada prodaše brod prodaše i njega. Žena ga se odrekla, djeca se osamostalila, desetine započetih biznisa propalo, ostala samo pemzija i sjećanja. Samoća je danas postala moderna bolest. Što bi se reklo u vakat: sam čovjek na njivi k'o jedno jaje u tavi – ni posla ni ručka. U nekoga je život počinjao sa A i išlo po koncu, a u njega sa Ž. Prva ljubav zvala se Žanet, posljednja Žana, a između njih je postojala zakonita Žena. Koštalo ga je mnogo, ali što ćeš, i to je život.

Ne žalim ni za čim, jučer je prošlo, sutra je daleko, postoji samo ovo sada. Skuck'o sam penziju, znam da se na greškama uči pa ako ih i ponavljam nemam strah od sutra, moj brod kojemu je naziv Život plovi dalje.

P. S. Najnovija vijest: Valentino je sada negdje u Makarskoj, pomaže mladoj dentistici da otvori privatnu ordinaciju.

HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 301

SIJEČANJ 2020.

IZ STARIH ALBUMA

Onaj i ovaj…

Ovim je fotografijama šezdesetak godina. Vareš iz dva zamalo suprotna kuta, s dvije padine, u vrijeme poslijeratne kapitalne izgradnje. Misli se na "poslije onog rata", ne poslije ovog (k'o kad je tih ratova, na nesreću, bilo…). Dakle, poslije onog ostala su svjedočanstva gospodarskog i svakog drugog zamaha, poslije ovog bio je jedino razmah onih što su to sve raskućili u pljačkaškoj privatizaciji.

Jednom će tako i njihovo ruglo nekim generacijama iza nas kazivati tko su bili i što su oni za sobom ostavili…

RJEŠENJE SKANDINAVKE IZ PROŠLOG BROJA, vodoravno: visost, kolektiv, arosa, gorila, mu, rebarce, bobovac, enak, lopina, rti, šamari, ose, peć, iko, iole, leiner, vojin, ang, ariši, alergen, lako, kd, resa, nigel, vaal, ese, otkada, ind, šatri, radi, uže, krtost, ajant, ah, i, reket, mrtvilo, kees, tomo, romi, ri, cs, raspiriti, ankara, reagan, s, jal, prekupac, sh, krom, mosor, tir, r, racin, čistina, orarij, diktafon, z stoljeća, arkada.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

SIJEČANJ 2020.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 700 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 301

15

Priredio M. Marijanović

DOBRA STRANA ZIME

Neka bude bijelo Kao što ljudi raduju se tuđem moja je radost gledanje padanja tvog kako zastireš bjelinom sve i sve uštirkaš u jednom dahu I čini se samo tada dok si ti tu da sve je tako lijepo da glatke su pod tobom njive a šiblje kao pero za šeširom