Bobovac br. 304

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXVI. • BROJ 304 • TRAVANJ 2020.

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

ISSN 1512-813X

9 771 512 81 300 6

UVODNIK

U

ovom našem uvodniku – koji se ovoga puta, shodno situaciji i nedostatku ordinarnih društvenih događanja, proširio na još jednu stranicu – tretiramo corona virus već treći put i evo upisujemo za svjedočanstvo da je krivulja zaraženih i preminulih diljem svijeta kroz proteklih mjesec dana totalno otišla uvis. Naime, u trenutku kada je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) službeno proglasila pandemiju, 11. ožujka, diljem svijeta bilo je 100 tisuća zaraženih, a evo, mjesec dana kasnije, službeni podaci govore o 100 tisuća preminulih od zaraze corona virusom. Zbog kronologije statistički se nadovezujemo dakle na prethodna dva uvodnika i u času kad zaključujemo ovaj broj u svijetu je brojka zaraženih dostigla 1,7 milijuna i neumoljivo raste. Samo u Europi zaraženo je više od 780 tisuća osoba, a umrlo je više od 66 tisuća (u Italiji 19, u Španjolskoj 16, u Francuskoj 13 tisuća). U Sjedinjenim Američkim Državama, koje se može promatrati i kao kontinent s 52 države, brojke također rapidno rastu, osobito u New Yorku, uglavnom do sada je na tlu SAD-a zaraženo gotovo pola milijuna ljudi, a preminulih je oko 20 tisuća.

Glavne poruke koje se prenose iz dana u dan, iz sata u sat, jer mediji se i nemaju bogzna čim drugim baviti, jesu: neka vas kući, ostanite doma, stay home. Sintagma o kojoj se također trubi u svakoj drugoj rečenici jest: važnost (samo)izolacije. U pretkoronsko doba izolacija je kao pojam živjela najviše u građevinarstvu, vezivala se uz elektro ili vodoinstalacije, bila zvučna i toplinska. A onda je taj novi virus koji se podmuklo, često asimptomatski širi, za koji nema lijeka niti cjepiva, nagnao i same države da se počnu nagonski ponašati, štititi se zatvaranjem i rigoroznom kontrolom granica, pa je diljem planete zaživio takav izolacionizam da je na svoje došla Sjeverna Koreja koja bi sada mogla svima zapljeskati i povikati: bravo!

Dakle, ožujak je 2020. i ovo ulazi u zapisnik. Ljudska je vrsta na neviđenoj povijesnoj razdjelnici i u praksi će zaživjeti nova determinacija: život će se dijeliti na prije i poslije corone. Virus kodnoga naziva Covid-19 napravio je impact na sve

IZME\U DVA BROJA sfere društvenog života u biblijskim razmjerima.

Liberalni demokratski sustavi uzdali su se u svoju naprednost i razvijenost, pa dočekali pandemiju s podcjenjivanjem i čak dozom oholosti, da bi s kritično brzim rastom oboljelih, kad je to već počelo dohvaćati premijere i članove kraljevskih obitelji, počeli mijenjati ploču i ponašati se malo pribranije. Budući da su ljudi starije životne dobi s već nakupljenim dijagnozama postali ugrožena skupina prvoga reda, jedna od glavnih preporuka glasila je: izbjegavati odlazak kod svojih starijih. Što u današnjem samoživom svijetu nije trebalo dvaput ponoviti. Međutim, ključna mjera prevencije koja važi za sve na svijetu, osobito one koji se moraju kretati i raditi, a pogotovu za one koji ne moraju ali nekud bauljaju, jest ono što papagajski mediji krivo interpretiraju kao "izbjegavanje socijalnog kontakta" ili svođenje istog na najmanju moguću mjeru. Soci-

IZ ŽUPNIH MATICA VAREŠ

Umrli: Janja Sprečkić rođ. Grabovac (1937.), Anica Miočević rođ. Matošević (1928.), Gabrijel Šimkić (1941.), Ivan Zadro (1937.), Jozefina Lovrenović rođ.

Petrović (1941.), Zdenko Ilija Franjković (1941.), Olga Dodik rođ. Andrić (1936.), Nenad Toičić (1959.), Štefica Mirčić rođ. Gavran (1940.).

Na naslovnici: Iz ciklusa Mladena Divkovića (Put križa, župa Pujanke u Splitu)

2

BROJ 304

jalni je kontakt, prije bi se reklo, tipkanje po chatovima, a sasvim je drugo nužna fizička distanca, u ovom slučaju 1,5 do 2 metra. Kao ono kad se vozače upozorava prometnim znakom: držite razmak ili keep distance.

Ma kakvi, to je sve za "fosile", mislili su i mladi u BiH, ali do današnjeg dana u našoj zemlji dvije su trećine oboljelih u starosnoj dobi od 24 do 44 godine. Ne uspijeva ih zauzdati ni policijski sat, nakupuje se alkohola, pronađe vikendicu i idemo na corona party. U ostalo vrijeme nakon ustajanja u podne, kad se ne može ni u kladionicu ni u kafić, pijucka se ili roštilja pokraj šetnica, a kraj svake klupe uz cestu ili ispod nje očituje se njihov doprinos rastu broja i obima divljih deponija. Ako vremenski uvjeti onemogućavaju to, tada se isprazno vozikaju (pojeftinilo gorivo) ili doma peglaju kauč i rade ono što najbolje znaju – jalovo surfaju. Za čitanje knjiga rijetki su uopće čuli, a još rjeđi za neki društveno korisni, volonterski angažman.

Države poput naših balkanskih, s dragim praksama iz komunizma, istaknule su se u represivnim mjerama i primjenjuju ih barem nad kim mogu. Brzo su potjerani u stanove svi ispod 18 i preko 65 godina starosti i tek se sporadično progovori o atrofiranju mišića i o psihičkim posljedicama kućnog pritvora uvedenog za ove kategorije. Doduše, malo su te mjere relaksirane tek nakon 15-ak dana. I koliko god diskutabilno bilo (sa stanovišta ljudskih prava) uvesti tako sirove restrikcije bez da se tu nešto doradi, pogotovu oko djece, velika je vjerojatnoća da, zahvaljujući takvoj reakciji, u prvih mjesec dana do većeg širenja virusa u BiH nije došlo. Ali s druge strane, iza tih se mjera sakrila nespremna i nekompetentna vlast jer onaj dio koji je ona trebala odraditi,

POTPORA LISTU "BOBOVAC" Mladen Ilić – 100 KM, Anto Miletović – 100 KM, Zlatko Jakić – 100 KM, Čedo Jakić – 100 KM, Tomo Ilić – 100 KM, Josip Josipović – 100 KM, Radojko Ljuboja – 100 KM, Blaženko Barkić – 100 KM, Mišo Marjanović – 100 KM, Darko Terzić – 100 KM, Ambroz Nikolić – 100 KM, (svi iz Australije) i dr. Krešimir Mlivončić (D) – 50 €.

Svima hvala lijepa!

TRAVANJ 2020.

osim donošenja zabrana i represivnih naredbi, odradila je slabo i u svemu reagirala tromo. Posebno kad je riječ o nabavi nužne medicinske opreme i proaktivne borbe protiv širenja virusa – testiranjem.

Premalo oslonjeni na struku i upozorenja, te posve indolentni u detektiranju zaraženih, naši su "kriznjaci", uživljeni u svoje samodopadne svakodnevne medijske istupe pod medicinskim maskama, potrčali puno kasnije u odnosu na pucanj iz startnog pištolja. Štoviše, neki su pozitivni pacijenti poumirali, dočekavši test tek posthumno! A danima su njihovi bližnji, kao odgovorni građani koji slijede upute, očajnički uzaludno vrtjeli servisne telefonske brojeve, objavljene da se na njih poziva medicinsko osoblje koje bi se zatim upućivalo kod rizičnih pacijenata i testiralo ih. Na tom planu naš zdravstveni sustav ni nakon mjesec dana od početka širenja epidemije unutar zemlje nije uspostavio reda ni odgovornosti, a taj zaključak je izveden s posebnim fokusom na Sarajevo. Naime, kad su u više navrata zdravstvene ustanove u Kantonu Sarajevo "testirali" i jednu po jednu telefonski pozivali novinari (pa čak je to osobno učinio i jedan liječnik), predstavljajući se kao osobe sa simptomima koji ukazuju na corona virus, na većinu tih brojeva ili nisu mogli nikog živog dobiti, zvoni kako zvoni, ili bi ih oni koji se jave izvozali kao malo dijete dubak, a najviše što bi dobili jest smirivanje i "stručnu" procjenu kako se možda ipak ne radi o coroni, ali neka pozivatelj nikud ne izlazi, neka si mjeri temperaturu i opet nekad dojavi svoje stanje, na broj na koji se opet neće nitko javiti. Sva je naša utjeha zasad u tome, s čime su nas krizne vlasti strašile i još uvijek straše, da njihovu vodstvu imamo biti veoma zahvalni što nas nije zadesio talijanski ili španjolski scenarij, gdje od virusa umire više stotina ljudi dnevno i gdje su zdravstveni sustavi uslijed enormnog priljeva inficiranih naprosto kolabirali. Naravno, naš se zdravstveni sustav, rascjepkan i mnogo čime oskudan, a pogotovu liječničkim kadrom otjeranim na Zapad, razložno plaši za sebe, čak toliko da se u ovoj situaciji želi hermetički zatvoriti i štititi samo sebe. Takvo podizanje barikada i izbjegavanje pacijenata ne poklapa se s idejom usporavanja ili suzbijanja epidemije. I onda pravu sliku našeg stanja pokaže skandalozna smrt liječnika, ne običnog nego epidemiologa i štoviše člana Svjetske zdravstvene organizacije, usred Sarajeva – čije ga zdravstvene ustanove danima nisu željele blizu. Pa kad jedan liječnik, koji je znao sve o tome i što mu se događa s kliničkom slikom, nije usTRAVANJ 2020.

Dosad se i mačkama uspjelo utuviti... Držite razmak! pio izmoliti medicinsku pomoć i spas, to je čak dospjelo kao vijest u "The New York Times", tiskovinu pod čijim se prozorima isto tako događa umiranje, ali koja to vidi kao nonsens cijeneći značaj svake jedinke u zdravstvu.

U svakom slučaju, svjedoci smo krize kakvu moderni svijet nije vidio. Baš je o tome, s dosta podudarnosti (očito su scenaristi konzultirali vrsne epidemiologe) 2011. godine snimljen film katastrofe "Contagion" (u prijevodu: Zaraza), ali tada je to bio samo film financiran sa 135,5 milijuna dolara, jedan od onih za koje smo u prethodnim uvodnicima rekli da su nas valjda zabavljali, ako i to. A znanstvenici su, virolozi i infektolozi, kako kažu, upozoravali svjetske političke moćnike na upravo takav crni scenarij, ali izgledao je naprosto previše crn i nemoguć pa nije bilo volje da se ulaže u veća istraživanja i mjere prevencije za upravljanje jednom ovakvom krizom. Sada je paradoks da i četvoro glavnih glumaca iz rečenoga filma, kao da su oni tu infekciju zbiljski preboljeli, daje podršku svijetu i pridružuje se naputcima o važnosti trenutnog svjetskog pojma broj jedan – samoizolacije.

Oko polovice čovječanstva, a osobito u megapolisima, nalazi se u karanteni.

Podatak nezamisliv. I to je u nas nekome teško shvatiti čiji se umrtvljeni i apatični društveni život ni prije corone nije bitno razlikovao. Pa sve ima gore od goreg.

Kako je sada biti nekakav potpuno zaboravljeni celebrity, gdje će ovih dana jedna starleta pokazati silikonske umetke i torbicu, tko će joj pedikirati nokte... Pa ni vlasnik Amazona s bogatstvom od 111 milijardi dolara ne može u ovom času sve što mu se prohtije. Prvi put da su ljudi u nečemu jednaki (prije smrti). Ili barem u jednakom sosu. Stoga neki misle da će ova famozna corona dovesti do preslagivanja svijeta i nekih vrijednosti u njemu. Za vrijednosti, hm dabogda. Brzo se obijest u ljude opet vrati. Ali kao realan problem BROJ 304

ispostavlja se sunovrat svjetske ekonomije. Dočim, u rugalicama na račun bh. političara i "vizionara" veli se: sreća da je u nas privreda uništena još u privatizaciji, tako da sad nemamo što izgubiti. A ti naši bajni vlastodršci (s tek ponešto šepavih mjera "za spas privrede") zasad su uljuljkani u najave da bi zastoj života na cijeloj planeti Zemlji – samo se još redovito smjenjuju dan i noć – u ovakvom ili postupno opadajućem obimu mogao potrajati do ljeta, po jednima i do konca ljeta.

Kažu, sve zavisi kako se budete pridržavali. (Mogu se ljudi pridržavati mjera, ali za što će se pridržati, tj. za što će uhvatiti gladan i švorc kad mu se pomrači.) I da, u međuvremenu posudiše ti naši od MMF-a 330 milijuna eura za borbu protiv krize izazvane corona virusom (pa vidjet ćemo što se pod tom borbom podrazumijeva).

Uglavnom, na snazi i dalje ostaje: neka vas kući, gledajte televiziju, svakog novog jutra je svjetska smotra – prebrojavanje novozaraženih i preminulih. Bude i zabave poput bizarnog video snimka iz Rusije u kome tri medicinara u bijelim zaštitnim odijelima trče preko neke ledine za muškarcem, navodno zaraženim corona virusom, koji se dao u bijeg kako bi izbjegao hospitalizaciju. Čeka se rasplet zanimljivog pristupa u Švedskoj, koja je iznijela samo preporuke i zdravlje ljudi prepustila njima u odgovornost, i recimo u Turkmenistanu koji s državnom zabranom upotrebe riječi "corona virus" te uhićenjem svakoga tko se usudi staviti zaštitnu masku predstavlja drugu krajnost. Negdje u sredini smo mi, isprva bilo malo neobično i čudno, fali to što nema sporta, svaki stoti skonta da nema ni kulture, turizam u komi, a posla svakako nije ni bilo, ali primjetno je da postajemo sve opušteniji ni ne čekajući da se proglasi neko opadanje epidemije i popuštanje mjera. U BiH su žarišta dosad bili Banja Luka (prvo i najveće žarište), Konjic, Čitluk, Mostar, Tuzla, Sarajevo, Široki Brijeg, te uz sporadične slučajeve po drugim mjestima nekako se vladamo kao da je već kraj priče o coroni u nas. Nadomak smo 1.000 evidentiranih slučajeva zaraze (tijekom šestog tjedna otkako je otkriven prvi slučaj) i s 40 dosad preminulih – bez obzira na takvu stopu smrtnosti – smatramo se boljim od naših susjeda Hrvatske (s 1.600 zaraženih i 22 preminule osobe) i Srbije (s 3.300 zaraženih i 75 preminulih) koje su pak u sedmom tjednu vlastite borbe s virusnom infekcijom.

A najbliže što je corona prišla Varešu bio je jedan potvrđeni slučaj u susjednoj Brezi...

3

U BORBI S VIRUSOM

Uspostava crte obrane Da je vrijeme za šalu uvriježeno bismo (ali ovaj puta sretno) zaključili kako je Vareš slijepo crijevo pa ni virus, koji drži u šaci cijeli svijet, nije našao put do njega – barem dosad, no zato treba evidentirati kakve su sve, u svezi s tim, poduzete preventivne i restriktivne mjere.

M. Marijanović

O

d trenutka kada je u Bosni i Hercegovini registriran prvi pozitivan pacijent na virus Covid-19 u Banjoj Luci, a bilo je to 5. ožujka 2020., entitetske vlasti (budući da je Vijeće ministara BiH, a koje bi trebalo predstavljati državnu Vladu, zbog političkih blokada krizu dočekalo nefunkcionalno) kreću u poduzimanje mjera svaka na svoj način. Izvanredna situacija proglašena je najprije u Republici Srpskoj, zatim je Federacija BiH objavila stanje nesreće (16. ožujka), a potom je i na razini države proglašeno stanje prirodne i druge nesreće. Malo se taj redoslijed pobrkao, ali dobro, razvoj događaja pokazao je da se ipak reagiralo brzo i efikasno, barem po pitanju tih proglašenja i stjecanja uvjeta da se građane počne disciplinirati pod prijetnjom prekršajnih, pa i krivičnih sankcija.

Krizni stožer federalnog Ministarstva zdravstva formiran je još 1. veljače sa zadaćom praćenja razvoja situacije oko pandemije, a sukladno tome formirani su i krizni stožeri na kantonalnim razinama.

Prvu poduzetu mjeru odnosno naredbu od strane nadležnoga kantonalnog stožera u Zenici bilježimo već 6. ožujka kada se naložilo građanima na dolasku iz inozemstva i iz zemalja već zahvaćenih epidemijom da se telefonski prijavljuju u domove zdravlja – pa tako i u vareški (na brojeve 032/843-034 i 843-026) – s ciljem izdavanja daljnjih uputa i propisivanja mjera.

Pet dana kasnije, 11. ožujka reagira i kantonalno Ministarstvo obrazovanja nalažući obustavu nastavnog procesa u svim školama. Već 12. ožujka kantonalni stožer donosi naredbu da s radom prestaju i vrtići, a pritom je objavljen i set dodatnih preventivnih mjera koji je uključivao zabranu održavanja kulturnih i sportskih

Dezinfekcijsko pranje ulica manifestacija, treninga i slično. Ministarstvo obrazovanja 16. ožujka objavljuje da se uvodi on line nastava i to zaživljava, a i nastavno osoblje i djeca uskoro će doći do zaključka da je radni program zapravo režim koji iscrpljuje više nego rad u školi.

Konačno je, s proglašenjem stanja nesreće u Federaciji BiH 16. ožujka, imenovan Krizni stožer za provedbu mjera i zaštite od pandemije na području općine Vareš, a u koji su po funkcijama ušli: Zdravko Marošević (općinski načelnik) koji je i predsjednikom Stožera, Ibrahim Spahić (pomoćnik načelnika za Civilnu zaštitu), Snježana Kokor (komunalnograđevinska inspektorica), Amar Beganović (sanitarni inspektor), Adis Čizmo (predsjedatelj Općinskog vijeća), dr. Fikret Operta (direktor Doma zdravlja), Zafer Kamenjaš (direktor Javnog komunal-

Olakšice iz Općine Napokon i jedna mjera koja se nije odnosila na zdravstveno-epidemiološku situaciju, a došla je potkraj ožujka iz Službe za gospodarstvo, financije i trezor Općine Vareš. Nju citiramo u cijelosti: "Obavještavaju se svi gospodarski subjekti (obrtnici, trgovci, Poslovne jedinice i svi drugi kojima je otežan rad) na općini Vareš, što je Naredbom Federalnog stožera civilne zaštite zabranjen rad zbog nastale situacije u vezi koronavirusa i što posljedicama mjera kriznog stožera imaju otežan rad, da se obrate zahtjevom ovoj službi za oslobađanje naknada koje su obvezni prema Općini. Oslobađanje naknada bi trajalo od 1.4.2020. godine do daljnjeg. Stručna služba će razmotriti prispjele zahtjeve, a sve u cilju da općina Vareš doprinese održivom gospodarstvu u Varešu. Posebno će bit tretirani oni koji zadrže uposlenost radnika u najvećoj mjeri."

4

BROJ 304

nog poduzeća) i Edin Karamustafić (zapovjednik Policijske stanice).

Istoga je dana u Federaciji BiH donesena naredba da se uvodi skraćeno radno vrijeme za sportske kladionice i ugostiteljske objekte (od 9 do 18 sati), no dva dana kasnije njihov rad je u potpunosti zabranjen kao i svaki vid javnih okupljanja, prema odluci federalnog stožera.

Općinski krizni stožer prvi put zasjeda 18. ožujka i daje do znanja da, s obzirom na proglašenje stanja prirodne nesreće, u takvoj situaciji sve naredbe donosi Federalna uprava Civilne zaštite i na lokalnoj razini Civilna zaštita općine Vareš. No, osim spuštanja i provedbe naredbi s viših razina krizni stožer u Varešu toga dana raspravlja i o lokalnoj problematici. Dom zdravlja nije imao epidemiologa (bez čijeg se mišljenja ne može izdati rješenje o određivanju izolacije), ali je angažirao umirovljenog liječnika te struke i otklonio problem. No, istodobno je ukazano na nedostatak zaštitnih sredstava i sredstava za dezinfekciju s pogledom uprtim u više instance. Djelovanje policijskih službenika na terenu također je u tom trenutku bilo u zdravstvenom smislu rizično zbog nedostatka maski i rukavica, zbog pojačanih ophodnji i redovite provjere osoba kojima je određena samoizolacija. Na koncu je odlučeno da se obustavi rad pijace subotom, s izuzetkom loTRAVANJ 2020.

kalnih proizvođača, ali da se i njih ograniči na vrijeme od 8 do 11 sati uz poštivanje higijensko-epidemioloških mjera i da građani pritom poštuju propisane mjere fizičkog distanciranja.

Već sutradan 19. ožujka općinski krizni stožer ponovo se sastaje i naređuje čišćenje i dezinfekciju ulica i javnih površina, a izdano je upozorenje i za ruralna područja u smislu proljetnog paljenja korova i uzdržavanja od bilo kakvih aktivnosti paljenja vatre na otvorenom jer su vatrogasci zbog izvanredne situacije uključeni u aktivnosti Civilne zaštite te je najavljeno kažnjavanje onih zbog čijeg bi nemara i nepridržavanja mjera došlo do vatrogasne intervencije. To je upozorenje preinačeno u zabranu paljenja korova na sjednici stožera održanoj 9. travnja.

19. ožujka oglasila se Opća biblioteka objavom da zatvara vrata i da se knjige neće izdavati dok su na snazi propisane mjere. A s viših razina spuštena je i od tog dana na snagu stupila obustava vjerskih obreda i zajedničkih molitava u bogomoljama. Preporučeno je odgađanje vjenčanja (u Varešu je ta odredba ionako izlišna), a na sahranama, rečeno je, neka sudjeluju samo najbliži članovi obitelji.

Bio je to dinamičan dan u kome je Federalni stožer Civilne zaštite naredio još restrikcija poput obustave linijskog i posebnog prijevoza u autobusnom i željezničkom prometu, za prebacivanje od mjesta do mjesta preostala su osobna vozila i eventualno taksisti, uz posebne mjere propisane za njih. Također je specificirano koje trgovinske i uslužne djelatnosti mogu dalje raditi, a koje nakon ugostitelja zatvaraju vrata, frizerski saloni npr. Jedna se naredba odnosila i na postavljanje trijažnih šatora ispred zdravstvenih ustanova pa je tako već sutradan (20. ožujka) i

Volonteri Crvenoga križa TRAVANJ 2020.

Podržati Crveni križ U Crvenom križu Vareš povodom nastale situacije angažiralo se 15-ak volontera, od čega 6-7 njih svakodnevno. Obišli smo ih i ističu kako stižu pokriti ne samo zahtjeve iz grada nego i pojedine po selima.

Kupuju lijekove, plaćaju račune, nabave namirnice, donesu drva ili obrok iz pučke kuhinje – nemoćnima i onima koji nemaju nikoga, a Crveni križ djeluje i samostalno dijeleći pakete s osnovnim namirnicama za najugroženije prema već utvrđenoj evidenciji socijalne ustanove. Također je građanima podijeljen i jedan broj zaštitnih maski.

Dana 1. travnja upućen je poziv Crvenog križa Vareš potencijalnim donatorima da potpomognu rad ove ustanove, na sljedeće načine: uplatom novčanih sredstava za nabavu hrane i lijekova za osobe u potrebi (na broj žiro računa: 3385802224053806); nabavom sanitetskog materijala, zaštitnih rukavica, maski, sredstava za dezinfekciju; osiguravanjem paketa hrane i higijenskih paketa za socijalno ugrožene, kao i pripremljenih jela i obroka za starije osobe u potrebi; stimulacijom za volontere (osvježenje, ručak i sl.).

Crveni križ Vareš može se kontaktirati putem e-maila: ckvares@gmail.com, facebook profila Crveni križ Vareš (gdje su objavljena imena dosadašnjih donatora) ili na broj telefona +387 (0)32/843-343. pred vareškim domom zdravlja podignut takav šator angažiranjem Civilne zaštite i profesionalnog vatrogasnog voda.

Istoga dana Federalni stožer uvodi još jednu mjeru, koja će se smatrati ponešto rigidnom, a to je potpuna zabrana kretanja osobama mlađim od 18 i starijim od 65 godina. Od 21. ožujka pa do 6. travnja (u gradovima) te kategorije nisu prešle kućnoga praga, osim prekršitelja naravno, čime su najmlađi i najstariji praktički postali kućni pritvorenici. U ruralnim područjima, u dvorištima i na imanjima, život se odvija kao da epidemije i nema, ali za one u stanovima ispostavilo se kako veća prava imaju kućni ljubimci. No, u razdoblju od 6. do 10. travnja omogućen je izlazak starijima od 65 u vremenu od 8 do 12 sati, a roditeljima je dopušteno da povezu djecu iz zgrada autom, pa kud bilo da se malo razgibaju i poigraju vani.

U Varešu se 21. ožujka, sukladno odluci lokalnog kriznog stožera, angažiralo JKP i počelo s dezinfekcijom ulica, u narednim danima nastavit će se i dezinfekcija stambenih i drugih javnih objekata koje su provodili pripadnici vatrogasnog voda, a istoga je dana općinski načelnik donio odluku o uvođenju šestosatnog radnog vremena uposlenika organa uprave – od 8 do 14 sati. I većina drugih institucija i ustanova, banka i porezna uprava recimo, u međuvremenu su reducirale vrijeme rada sa strankama, obično od 8 do 12 sati ili i do 11, što je proizvelo formiranje redova jer se unutra pušta samo po jednu osobu.

Nova restriktivna mjera Federalnog štaba stupa na snagu 22. ožujka, uvodi se zabrana kretanja od 18 do 5 sati ujutro, a kad je 29. ožujka počelo ljetno računanje vremena onda je taj policijski sat (za one koji nisu u obvezi raditi i kretati se) korigiran i otad je na snazi od 20 do 5 sati. Dan kasnije, 23. ožujka po naputcima Crvenog križa Federacije BiH i u Varešu se u Crveni križ javljaju volonteri stavljajući se na BROJ 304

raspolaganje samcima ili općenito onima iznad 65 godina koji ne mogu izlaziti što zbog naredbe, što zbog zdravstvenog stanja. Njihova je uloga obavljati kupovinu, dostavljati lijekove ili druge potrepštine, i objavljeno je da se njihovu pomoć može zatražiti na telefonski broj 032/843-343 u vremenu od 9 do 14 sati.

I onda, 20 dana nakon prvog slučaja u BiH, 25. ožujka stiže podatak da se na testiranju sa sumnjom na corona virus našao i netko iz Vareša, ali nalaz se pokazao negativnim – i to je ipak bila vijest!

Nakon svih poduzetih mjera pod prijetnjom kažnjavanja, a koje su se odnosile na osobe s naloženom mjerom samoizolacije, nakon permanentnog kršenja te mjere od strane neodgovornih pojedinaca, Federalni stožer uviđa da mora biti još oštriji i donosi naredbu da se u svakom gradu i općini pripreme prostorije za prinudnu izolaciju budućih prekršitelja.

Općina Vareš pristupa izvršenju i već 1. travnja ima spremne i opremljene prostorije u Centru za kulturu i edukaciju (Radnički dom). Osim onih koji se i dalje ne bi pridržavali mjera samoizolacije, tu bi bio smještaj za osobe koje dolaze iz drugih država, a nemaju uvjete za potpunu samoizolaciju.

Dana 5. travnja, točno mjesec dana nakon pojave prvog slučaja zaraze u BiH, na testiranju se našao još jedan uzorak iz Vareša, rezultat je po drugi put bio negativan i Vareš je zadržao status jedne od općina koja se kroz proteklo razdoblje uspjela sačuvati od kontaminacije.

To je sa zadovoljstvom konstatirano i na petoj sjednici općinskog stožera civilne zaštite, održanoj 9. travnja, a zapovjednik Zdravko Marošević dodao je kako je broj osoba u samoizolaciji sve manji, te izrazio punu podršku radu Doma zdravlja i Policijske stanice u Varešu. No, bez obzira što je Vareš zasad "pošteđen" pozvao je građane da se ne opuštaju, da nose maske i smanje kretanje.

5

AKTUALNO

Pitali smo nadležne u Policijskoj stanici i u Domu zdravlja Vareš kako su iskontrolirali dosadašnju situaciju i provođenje mjera po pitanju zaštite od širenja zaraze corona virusom.

U nastavku donosimo njihove pisane odgovore i zahvaljujemo na susretljivosti.

Bez ijednog prekršajnog naloga Od samog početka uvođenja vanrednih mjera Policijska stanica Vareš dobila je jasne instrukcije od strane MUP-a ZDK-a o ponašanju policijskih službenika u vezi s navedenom problematikom. Odnosno, da službenici pri obavljanju svojih poslova i zadataka prvobitno poštuju mjere samozaštite kao što su izbjegavanje svakog bliskog kontakta s građanima u smislu rukovanja i sl., održavanje distance pri razgovoru s građanima, obavezno korištenje zaštitnih sredstava (maske i rukavice), dezinfekcija zgrade PS i vozila, te druge mjere sa ciljem sprječavanja širenja virusa.

Svakako da je novonastala situacija zahtijevala i određene prilagodbe u radu Policijske stanice, ali se u potpunosti nastavilo s redovnim radom, tj. kroz rad u oblasti kriminaliteta, javnog reda i mira, kao i bezbjednosti saobraćaja i nastoji se obezbjediti lična i imovinska sigurnosti naših građana. Policijski službenici trenutno imaju dovoljno zaštitne opreme, naročito zaštitnih maski i rukavica koje se koristi za terenski rad.

Kada je u pitanju rad koji se odnosi na realizaciju naredbi Federalnog štaba civilne zaštite, svakako bi istakli nadzor nad licima kojima je od strane Federalne sanitarne inspekcije ili higijensko-epidemiološke službe određena mjera samoizolacije.

Riječ je o vrlo složenom zadatku, koji se posebno ogleda o svakodnevnoj potrebi odlaska policijskih službenika na svaku adresu koju je lice prijavilo kao mjesto izolacije, te kontaktu s istim, uz obavezno pridržavanje higijensko-epidemioloških mjera. U jednom trenutku imali smo 72 lica kojima je izrečena mjera izolacije, a koja su se nalazila najvećim dijelom u gradu, ali jedan dio bio je u mjestima kao što su: Ligatići, Mijakovići, Dragovići, Dabravine, Striježevo, Kokoščići, Budoželje, Donja Vijaka i sl. Moramo navesti da su sva lica poštovala naložene mjere i ova PS nije evidentirala niti jedno lice koje nije poštovalo mjeru izolacije.

Govoreći o drugim naredbama kao što je zabrana kretanja licima mlađim od 18 i starijim od 65 godina; ograničenje kretanja za sva lica u periodu od 20 do 5 sati, nošenje zaštitne opreme (maske ili šala pri kretanju na otvorenom prostoru) i dr., nije bilo ozbiljnijih kršenja istih od strane građana. Jedan dio građana upozoren je od strane policijskih službenika, te nisu ponavljali slične prekršaje. U tom pogledu ističemo da PS Vareš do sada nije sankcionisala niti jedno lice, odnosno nije izdala niti jedan prekršajni nalog.

Koristimo priliku da istaknemo odličnu saradnju PS Vareš s načelnikom općine Vareš, kriznim štabom, štabom CZ, DZ Vareš, kao i drugim institucijama koje su angažovane na sprječavanju širenja virusa Covid-19. Također, pozivamo građane da se pridržavaju izdatih naredbi i da tako zajedno što prije prevaziđemo probleme koji su izazvani ovom epidemijom.

Edin Karamustafić, zapovjednik PS Vareš

95,

6

Hz

3 i 101,1 M

U samoizolaciji dosad 75 osoba Javna ustanova Dom Zdravlja Vareš se izuzetno brzo i sposobno prilagodila novonastaloj situaciji i u roku od samo 2-3 dana smo uspješno riješili potrebe kadra, angažovali neophodnog epidemiologa, reorganizovali službe za potrebe naših pacijenata i sve u cilju pružanja adekvatne zdravstvene usluge svim našim građanima. Dom zdravlja je, povlačeći tri ljekara sa specijalizacija, obezbijedio dovoljan kadar za rad u ovim vanrednim uslovima, tako da su zadovoljene potrebe porodične/obiteljske medicine, kao i SHMP, uspješno radimo trijažu svih pacijenata koji dolaze u našu ustanovu na glavnom ulazu u centralni objekat i u trijažnom šatoru, obezbijedili smo poseban ulaz i adekvatan prostor (izolacija) za pregled febrilnih pacijenata sa pozitivnom epidemiološkom anketom, tj. pacijenata sumnjivih na zarazu Covid-19 virusom, kako bismo spriječili eventualno miješanje pacijenata, širenje zaraze i unošenje infekcije u ustanovu i među osoblje.

Poduzeli smo sve potrebne mjere kako bismo zaštitili sve zdravstvene radnike, ali i ostalo nemedicinsko osoblje, obezbijedivši poseban ulaz za uposlenike Doma zdravlja i adekvatnu zaštitnu opremu za svo osoblje naše ustanove. Menadžment ustanove poduzima nadljudske napore da obezbijedi dovoljne količine zaštitne opreme (kape, rukavice, maske, vizire, jednokratne zaštitne mantile, zaštitne mantile s kapuljačom, navlake za obuću, dezinfekciona sredstva), i to uglavnom iz vlastitih novčanih sredstava jer jako malo opreme smo dobili od Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, a također izostaju i finansijska sredstva od nadležnih institucija namijenjena za neophodnu zaštitnu opremu ili bilo kakva pomoć i donacije u vidu zaštitne opreme, a u cilju sprječavanja širenja zaraze Covid-19.

Primarna zdravstvena zaštita funkcioniše i dalje u punom obimu s tim što je prvo neophodna telefonska konsultacija s medicinskom sestrom ili ljekarom i dogovor oko eventualnog dolaska pacijenta u Dom zdravlja, da bismo bili dovoljno organizovani i zaštitili i pacijenta i osoblje od eventualne zaraze corona virusom. Svi naši ljekari i medicinske sestre, stomatolozi također, dostupni su za telefonske konsultacije i u dogovoru s nadležnim ljekarom organizuje se pregled pacijenta ili druga neka potrebna intervencija u prizemlju Ustanove,ili eventualno u kućnoj posjeti. Za redovnu hroničnu terapiju pacijenti se naručuju kao i do sada telefonskim putem, a ljekar elektronski šalje recepte u apoteku, koje pacijenti potom realizuju.

Epidemiološka situacija na području općine Vareš je povoljna, nemamo evidentiranih slučajeva zaraze Covid-19 virusom, testirali smo 2 pacijenta s pozitivnom epidemiološkom anketom i ispoljenim nekim od simptoma moguće zaraze (povišena temperatura, kašalj, otežano disanje) i oba pacijenta su bila negativna. Ukupan broj osoba koje su imale izdato rješenje o samoizolaciji je 75, a trenutni broj osoba u samoizolaciji je 6.

Svi mi uposlenici Doma zdravlja Vareš smo se u potpunosti posvetili sprječavanju širenja zaraze i s velikom ozbiljnošću pristupili ovoj krizi, pa molimo i svo naše građanstvo na opštini Vareš da ostane u svojim kućama, da se ne opuštaju previše, da se ne grupišu u šetnjama i izlasku u prirodu, da nose zaštitne maske i rukavice, drže socijalnu distancu od najmanje 1,5m, da održavaju ličnu higijenu posebno često pranje ruku i slušaju sve ostale upute dostupne na svim medijima, jer jedino tako možemo spriječiti ulazak zaraze u naš grad i našu ustanovu.

Dr. Sanja Savičić, pomoćnica direktora

HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 304

TRAVANJ 2020.

SOLIDARNOST NA DJELU

Dio Vrovine, panorama

Za Vrovinu – srcem i konkretno Danijela Pavlić

U

teškim vremenima najbolje se pokaže da se rodni kraj nikada ne zaboravlja i uvijek nosi u srcu. Jedan takav primjer ilustrira i priča s područja MZ Pržići. Priča o humanosti, malim ljudima velikog srca, gestama koje nikog ne ostavljaju ravnodušnim...

Kako doznajemo od predsjednice MZ Pržići Jasne Mirčić, 27. ožujka "jedna dobra duša" donirala je 1.000 eura kako bi pred uskrsne blagdane bar djelomično obradovao mještane i olakšao život u vri-

jeme pandemije korona virusa. Donator je inzistirao na anonimnosti, a možemo otkriti samo da je rođen na Vrovini i kao dječak je otišao u svijet.

Od ove donacije MZ Pržići je u suradnji s poduzećem "MPM" Vareš pripremila 39 paketa koje su 2. travnja članovi Savjeta MZ Pržići vlastitim automobilima prevezli do krajnjih korisnika. Dobra djela i velika srca ne poznaju ni strah ni bolest ni epidemije, ali ipak moramo navesti da se uručenje paketa izvršilo po strogim higijenskim pravilima i uz socijalnu distancu.

Inače, na području MZ Pržići trenutno živi 90 osoba u 59 obitelji. Ukupno je 49 osoba sa 65 i više godina, 28 osoba do 65 godina, 2 osobe do 18 godina i 11 bolesnih osoba starije životne dobi. U međuvremenu je za mještane MZ Pržići od strane Vrovaca u svijetu donirano još 580 eura, tako da će i preostali mještani (20 obitelji) u najkraćem roku dobiti pakete.

Podjelom paketa Savjet MZ Pržići obuhvatio je Pržićima gravitirajuća sela: Brezik i Tisovce, te Bijelo Borje i Diknjiće.

Svaki je paket sadržao: vreću brašna (25 kg), 4 l ulja, 5 kg šećera, 1 kg riže, 2 kg soli, 2 vrećice tjestenine, 2 margarina, 2 sapuna i vrećicu faksa (3 kg). Iz Savjeta MZ Pržići zahvaljuju od srca svim donatorima, te prenose iskrene zahvale i želje svih mještana za dobro zdravlje donatorima.

"Alma Ras" donirala maske Dana 1. travnja Općina Vareš je primila donaciju tvrtke "Alma Ras", a riječ je o 2.000 zaštitnih maski. Donacija je uručena općinskom načelniku kao zapovjedniku Kriznog stožera, koji je kazao da će maske biti stavljene na raspolaganje vatrogascima, djelatnicima Crvenog križa, Javnog komunalnog poduzeća i drugima koji su zbog svoje službe svakodnevno izloženi brojnim kontaktima.

S. P.

IZ REDOVNOG ŽIVOTA

U

druženje građana sportskih ribolovaca (UGSR) "Vareš", kao tijelo zaduženo za promociju i razvitak sportskog ribolova u našoj općini, ima višedesetljetnu tradiciju koju pažljivo njeguje.

U skladu sa statutom, 25. veljače u prostorijama UGSR-a održana je redovita izvještajna skupština na kojoj su uspješno usvojeni svi zapisnici i izvještaji za prethodnu, 2019. godinu te programi i planovi za već dobro načetu 2020. Skupština je bila uvertira otvaranju nove ribičke sezone, koja je, u prilično okljaštrenom obimu zbog pandemije korona virusa otvorena 29. veljače na rijeci Stavnji, te 28. ožujka na jezeru "Nula" (ili "Smreka").

Tada je usvojen i set pravila ponašanja za ribare na jezeru, koji će važiti sve dok pandemija korona virusa ne splasne: zabranjeno je grupiranje ribolovaca i drugih osoba na jezeru; maksimalno su dozvoljene dvije osobe u kontaktu za koji se preporuča da ne traje duže od pet minuta; razmak između susjednih ribolovaca je minimalno pet metara; maska kao obvezan pribor te preporučene rukavice; riboTRAVANJ 2020.

Ribari, bistro!

U jeku pandemije kada su sve (ili gotovo sve) rekreativne aktivnosti zamrle, našla se jedna zabilješka suprotno tome: pod posebnim mjerama u Varešu je otvorena nova ribička sezona Vladimir Ruf lovci moraju biti sami na mjestu s kojega se vrši ribolov; svi ribolovci su dužni posjedovati osobne dokumente za identifikaciju koje su dužni pokazati ribočuvaru; dozvoljeno je uloviti najviše dvije pastrmke koje prije polaska s jezera moraju biti u BROJ 304

čuvarki. Također, ribarima iz drugih gradova je strogo preporučeno da se suzdrže od dolaska na jezero sve do 1. svibnja.

Značajno je spomenuti i poribljavanje jezera u Smreci, dobro nam znanog "najvećeg bunara pitke vode u BiH", kako ga tituliraju vodeći bosanskohercegovački mediji, a koje je uz prisutnost predsjednika UGSR "Vareš" Ilhana Klančevića, te članova komisije za poribljavanje Zorana Rufa i Vejsila Likića, izvršeno 25. ožujka 2020. godine.

Kod ribočuvara se mogu kupiti dnevni kuponi, dok se godišnje članske karte (u više platnih razreda – za juniore, seniore i umirovljenike) izdaju u prostorijama udruženja. UGSR "Vareš" ima jurisdikciju na području općine Vareš, dok je ribolov zabranjen u mrijestilišnoj zoni – od Benića do Pajtov Hana. Vareške tekućice i stajaćice se mogu pohvaliti pozamašnim primjercima potočnih i kalifornijskih pastrmki, klenova, mrena, škobalja te mladica.

Ne ostaje reći ništa drugo na kraju, no repetirati naslov članka: ribari, bistro!

7

USKRSNE PORUKE

Svjetlo je razbilo tamu Dragi župljani i svi vi koji slavite najveću kršćansku svetkovinu, Uskrs!

Kroz našu povijest svako je vrijeme nosilo svoje izazove. Tako i ovo vrijeme pandemije. U čovjekovom životu izmjenjuju se vedri i tmurni dani, dani radosti i tuge, vremena blagoslova i vremena patnje, optimizma i tjeskobe, druženja i ostavljenosti. Danas se propitkujemo i tražimo odgovore na pitanja kao što su: Što se to dogodilo? Kako se to može meni dogoditi? Gdje je nastao problem? Tko je pogriješio toliko pa nas ovo sve snađe? Kad će završiti? Hoćemo li se moći družiti?

Pružati jedni drugima ruke...?

Bezbroj ovakvih pitanja struji poput rijeke u našim mislima. Osjećamo se bespomoćni, u strahu i neizvjesnosti. Sve je to razumljivo i sve je to ljudski. Suočeni smo s mnoštvom informacija na društvenim mrežama, mnogim savjetima i uputama. Slušamo upute onih koji znaju kako zaštiti sebe i druge. Ali sve je tužno, jer smo puni tužnih vijesti. Vijesti koje nas opterećuju, vijesti s puno zabrana. Ovo vrijeme je vrijeme kušnji kakve se rijetko događaju na globalnoj razini. Različito je od kušnji koje su osobnog karaktera. Iz ove kolektivne, globalne kušnje trebamo izići prokušani u svom vlastitom identitetu, vjeri i nacionalnosti. Iz ovih kušnji trebali bismo izaći hrabriji, suočeni sa svojim životom, noseći živote svojih bližnjih i na kraju spremno prihvatiti vlastitu kušnju i križ. Trebali bismo izići napokon iz

8

nacionalnih, vjerskih i političkih mržnji.

Očišćeni od svega nebitnoga i shvatiti da je naš život poput trske ili trave prolazan.

Upravo ovih dana Isus nosi svoj križ.

Sav Isusov život, a osobito njegova posljednja tri dana, prekretnica su u povijesti čovječanstva. Ne može se, međutim, primijeniti da je Isus prekretnica ili da su Isusovi posljednji dani nešto posebno, ako se makar za tren ne živi nesebično, ako se makar jednom u životu ne stane pred ključnom odlukom da trebamo založiti i izgubiti sve što jesmo i što imamo – i sam život – ako želimo biti ljudi. Jedna rečenica iz teksta križnoga puta glasi: "Ne nosi ga On za sebe nego za tebe i za cijeli svijet...". On je nosio križ i za mene i za tebe. Vjerujem da i danas nosi naše križeve ako mu dopustimo. On je s nama u našim životnim situacijama. On je s nama kada nosimo svoje križeve koji su nekada teški i nerazumljivi.

BROJ 304

Oni koji su srednjih godina mogu se prisjetiti kako smo vrijeme Uskrsa slavili u zadnjem ratu ili u poslijeratnom vremenu. Kako smo ga slavili prošle godine i kako ćemo ga proslaviti ove godine. Ono što već znamo Uskrs će ove godine biti drugačiji. Bit će drugačiji po našoj vanjštini. Nećemo moći biti zajedno na svetoj misi, nećemo moći posjećivati jedni druge s darovima. Nećemo moći ukrašavati uskrsna jaja za svoje susjede, prijatelje i rodbinu. Bit će to Uskrs bez zajedničke ispovijedi. Uskrs bez zajedničke svete mise. Ovaj Uskrs će biti drugačiji i po spremanju mnogih specijaliteta kojima smo željeli pogostiti i obradovati druge.

To smo činili s ljubavlju prema svojima i bližnjima. Za nas svećenike bit će to Uskrs bez Vas, bez zajedničke uskrsne mise.

Kada sve ovo priberem u svojoj glavi onda me obuzme tuga i očaj.

Međutim, držim da je vrijeme pandemije opomena da se spustimo "na zemlju". Ono što smo imali nismo dovoljno znali cijeniti. Čak što više ponekad smo smatrali da mora biti tako. Provodili smo i vrijeme korizme kao da nije vrijeme korizme. Kao da se od mene ništa ne traži.

Smatrali smo da sve može bez nas, bez nedjeljne mise, bez skrušene ispovijedi, bez obiteljske molitve. Izgubile su se mnoge vrednote. Izgubila se vrednota riječi, zavladalo je nepovjerenje i prevara.

U našem modernom svijetu mnogo nemoralnog je ozakonjeno... Mi svećenici navikli smo na molitvu s narodom. Ali izgleda da ne mora više biti tako. Uskrs – svete mise bez naroda. Tko bi to mogao zamisliti. Nitko!

No, u svemu ovome postoji nešto poput malog svjetla koje se u našoj samoći pojavljuje. Vjerujem da je to Svjetlo koje osvjetljava tamu i tugu ovogodišnjeg Uskrsa. Svjetlo koje je nada koju slutimo, nova zora poslije svih naših dana – bili mi radosni ili tjeskobni, bolesni ili patili do smrti. Ondje gdje je sve zatvoreno, gdje su na naša htjenja i mogućnosti navaljeni kamenovi koje nitko ne može odvaliti, ondje nam ostaje da vjerujemo da jedino može nastupiti Božja novost, novost praznoga groba – novost Uskrsa.

Svjetlo Uskrsa je razbilo tamu. To je svjetlo koje i ove godine razbija tamu i tugu našega srca. Ono nas na poseban način osvjetljava da zavolimo svetu misu, obiteljsku molitvu, da zavolimo svoje bližnje i da napokon spoznamo svu krhkost i bespomoćnost svog života. Božja riječ i Božja milost čini čuda. Neka to čudo, Svjetlo uskrsne svijeće, zasja ovoga Uskrsa u srcu svakoga od nas.

U ime fratara-svećenika Župe svetog Mihovila Vareš svima Vama čestitam uskrsne blagdane!

Sretan Vam Uskrs!

Fra Leon Pendić, župnik TRAVANJ 2020.

Na ispitu iz ljubavi Draga braćo i sestre, župljani, dobročinitelji i prijatelji Borovice, i svi ljudi dobre volje!

Poslije proživljenog vremena korizme, milosnog vremena, u kojem smo bili pozvani na pojačanu molitvu, post i pokoru, koja je trebala doprinijeti našem obraćenju i povećanju vjere, nade i ljubavi, evo nas kod još jedne svetkovine Uskrsnuća Gospodnjeg. Pozvao nas je Bog po svojoj milosti u zajedništvo s njim, ne samo u ovom životu, nego i u budućem životu, po svom Uskrsnuću. Imali smo priliku voljeti Boga i čovjeka, biti blizu sebi i drugima. No, nije li upravo naš život i kao ljudi i kao kršćana, stalna mješavina korizme i Uskrsa, radosti i tuge, patnje i oporavka od nje. Kroz sve to u našim živo-

tima Bog nas uči i priprema za Vječnost, no samo je važno pitanje hoćemo li učiti i položiti ispit za vječnost.

Kratka zgoda kaže: Tata i sin ulaze u dvorište kuće. U dvorištu šeta baka i čita Bibliju. Sin pita tatu: "Tata, a što ono baka radi?" Tata odgovara: "Priprema se za prijemni ispit."

Tako i mi se pripremamo i kroz život, korizmu i Uskrs, za prijemni ispit Ljubavi.

Kroz ovu korizmu imali smo poseban ispit: korona virus. To je jedan specijalni test, koliko smo u stanju ljubiti, ne samo Boga, nego i Crkvu i bližnjega svoga. Nadam se da su mnogi taj ispit položili, jer ovo je bio uistinu težak ispit (koji doduše još i traje). No, Bog daje snagu i za najteže bitke i ispite, kao i pamet za njih. Teška je

Kroz kušnju ojačati Dragi župljani župe Vijaka, dragi čitatelji i vjernici!

Radosna vijest koju je anđeo objavio ženama rano ujutro "Što tražite živog među mrtvima, uskrsnuo je, nije ovdje!" označava temelj naše vjere. Uskrsnuće Isusovo glavna je istina naše vjere, istina bez koje bi, kako kaže sv. Pavao, "naša vjera bila uzaludna".

U ovom teškom vremenu, dok je cijeli svijet zahvatila epidemija korona virusa,

dočekujemo Uskrs, blagdan mira i radosti. Uskrsli Krist nam želi reći: "Ne bojte se, ja sam s vama". Dakle, nismo sami, Bog je s nama. On želi pokazati i kroz ovu epidemiju da nas sve jednako ljubi. A mi kroz ovu kušnju trebamo ojačati svoju vjeru. Ovaj blagdan nam donosi poruku Isusovu: "Mir vama!".

Kroz ovo teško vrijeme, koje svi zajedno teško preživljavamo, trebamo tražiti oslonac u našoj vjeri i ustrajnoj molitvi.

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor TRAVANJ 2020.

BROJ 304

bila škola, ali nadajmo se da će mnogi s odličnim položiti ovaj ispit. Kad je naš Učitelj Isus Krist, položio svoj ispit zrelosti, onda se moramo i mi kao Njegovi učenici pokazati dostojnim onog što nas je On naučio i stalno uči. Neka Vas, sve poštovana braćo i sestre, rasvijetli svijetlo uskrsnuća Kristova i neka Vam podari Mir, Radost, Snagu, Volju i sve ostalo što nam je potrebno za vjerodostojan kršćanski i ljudski život.

Sretan i blagoslovljen Uskrs, svima Vama pojedinačno, vašim obiteljima i svima koji su vam dragi i blizi. Neka Vas Uskrsli Krist licem svojim obasja, milostiv neka vam bude, neka pogled svoj svrati na vas i Mir vam i Radost podari!

Od srca vam želi i Boga moli: Vlč. Vlado Vrebac, župnik u Borovici

Vratimo se Isusu Kristu Uskrslom, On nas poziva.

Zato vama, dragi moji župljani i svi ljudi dobre volje, oni koji ovdje živite, a i vama koji ste daleko od svoje rodne grude, želim da uskrsli Krist donese svoj mir u vaša srca i u naše obitelji. Neka svim župljanima župe Vijaka ovaj Uskrs bude poticaj da činimo dobro Bogu i bližnjima.

Svima vam sretan i blagoslovljen Uskrs, da protekne s mirom u srcu i u dobru zdravlju.

Fra Zvonko Zečević, župnik župe Vijaka

POSEBNO U PONUDI: RECENTNA IZDANJA VAREŠKIH AUTORA! 9

EKSKLUZIVNO Piše Željko Ivanković

V. Vraćam se sa svog intimnog otkrića stvarnog, fizičkog Zvjezdangrada, svjestan da tek počinje njegovo pravo otkrivanje. A preda mnom osobno još su brojni izleti u Zvijezdu: s istim znalcima ići na njezin najviši vrh, u Mednu luku, naći Samuilovu stolicu, posjetiti Divić grad, Ivanov stol, Magazin, Vojnički grob, Mekuše, Tentinu baru, Pizdivodu, nekropole, razumjeti zvjezdanske komunikacijske razvodnice. Nevjerojatno je kako čovjek kad za sebe nešto otkrije, makar to bila i najmanja sitnica, tek zapravo započinje (raz)otkrivati cijeli kompleks, od nebrojenih kamenčića graditi mozaik što ga čini znano iz literature, čuveno iz predaja i osobno viđeno. Ovdje se taj kompleks zove Zvijezda! Jedan posve novi univerzum.

Perunska strana Vareša je, zahvaljujući Bobovcu, Borovici, Duboštici, Potocima, bogatim rudarskim naslagama dobrano istražena i poznata, ako uopće išta ima i može biti istraženo i spoznato. Međutim, ova strana, zvjezdanska strana, ostala je u sjeni, manje poznata i daleko manje istražena. Kako već rekoh, u svim segmentima, pa dakle i u historiografskoj literaturi. Znamo da mi nismo ti koji to možemo ili smo kompetentni to uraditi, ali znamo da, barem s tolikim zakašnjenjem, počinjemo otkrivati jedan svijet i prizivati kompetentnije od nas, ponajprije arheologe, jer se ima razloga otisnuti u tu istraživačku, doduše i skupu, avanturu.

Možda se za početak, uz sve ono što sam već napisao, može poći i od činjenice da su se u nama relativno bliža vremena, mnogo bliža od vremenâ u kojima je postojao Zvjezdangrad, u Zvijezdi održavali sajmovi. Na sajmovima se roba znala ne samo kupovati i prodavati nego i zamjenjivati (robno-novčana i naturalna trgovina!). Predaja pamti kako se takav sajam znao održavati u Zvijezdi gdje su poljoprivredni proizvodi iz Posavine mijenjani za obrtne proizvode iz Sarajeva, Visokog i Vareša.

Evlija Čelebija, dobro je navesti radi moguće usporedbe, govori o jednom od tih sajmova koji je u Čemernu 1664. trajao 20 dana i 20 noći. Ne zna se koliko su trajali vareški, ali zbog daleka puta koji su prelazili trgovci s različitim robama, sigurno su sajmovi ili vašari trajali danima dok se roba ne bi prodala ili naturalno razmijenila. A trgovanje u Zvijezdi nije nastalo odjednom i iz čista mira u Čelebijino ili neko još kasnije vrijeme. Bit će

10

Rasuo se Zvjezdangrad...

Otkrivanje Zv ipak da su to mjesto i taj trgovački običaj daleko stariji i sačuvani u svijesti i predaji generacija prije vremena o kojemu govori Čelebija. Kao što, s obzirom na komunikaciju preko Zvijezde, samo podsjećanja radi, treba reći da je tuda, u nama još bližoj povijesti, bio put kojim je i Omer-paša Latas vodio svoju vojsku, a potom i Austro-Ugarska svoju u barem dva navrata za okupacije (otada je znan i Vojnički grob), a i kad je austrougarski general Oskar von Potiorek 1914. proveo glavninu svoje vojske na Drinu (za Cersku i Kolubarsku bitku).

Uz priču o putovima kroz Zvijezdu, a nezaobilazno i uz Zvjezdangrad, vežu se i priče o tzv. turskoj, ustvari rimskoj kaldrmi na nekoliko mjesta, a ona u Mednoj luci nešto je za što svi znaju, za što su svi čuli. Ovo "znaju" ostaje u domeni predaje sve dok se čovjek vlastitom nogom u to ne osvjedoči. Dakle, dovoljno je razloga da se Otkrivanje Zvjezdangrada nastavi.

Na potragu za "rimskom kaldrmom" potiče nas i svjedočenje o putu vareškim krajem iz rimskoga doba kad je postojala tzv. rimska kaldrma Bistue Nova – Stanecli, put koji je vodio od Dubrovnika kod Čemerna, preko današnjih Ilijaša, Breze, Striježeva, Kapije, Prnjavora, Vareš Majdana, Droškovca do vareške carine, a otuda preko Smreke u Šaški do, gdje se nalazila rimska postaja Stanecli i rudarBROJ 304

ska kolonija Valens, kako o tome piše Tokmačić. Tim dalekim vremenima pripadaju i već spominjani rimski miljokazi iz Smreke, a moguće i tzv. Brgulska ostava brončanih predmeta (ona je baš u Zvijezdi!) koliko god njihovi nalazi datiraju tek unatrag 120 odnosno 60 godina.

Na tim su starim putovima poslije, za osmanskoga perioda, građena odmorišta, hanovi. U vareškom je kraju i danas mnogo lokaliteta koji u svom imenu sadrže pojam "han". Osim Pajtova Hana ili Pobrina hana, zna se i za Barnjakov han kao dio Pogari prema Duboštici; Han Kopalište, lokalitet na putu od Pogari prema Tribiji, Han Milošnicu, lokalitet u Zvijezdi gdje je danas lovački dom, Han Pobilje, lokalitet u Vijaci, Matanov han, lokalitet na Zarudju... Očito je da su bili na glavnim pravcima prema rudarskim mjestima i očito su i – zvjezdanski.

Kreševljaković svjedoči da su u vareške hanove, osim sarajevskih demirdžija, tj. trgovaca željeznom robom, dolazili i podulje se u njima zadržavali, nekad čak i više od mjesec dana, i trgovci iz Albanije i Srbije. A nije nepoznato da su dolazili trgovci iz Male Azije i arapskih krajeva koji su tu znali ostajati i po mjesec i više. Ne samo zbog odmora od dalekog puta nego i zbog lošeg vremena ili čekajući naručenu količinu robe. Putovi uz vodotoke znali su zbog velikih kiša biti potopljeni ili zbog TRAVANJ 2020.

...i usnuo znanost čekajući

vjezdangrada planinskih krajeva znali su biti u nevrijeme iznenada zavijani snijegom. Svi ti putovi i uz njih izgrađeni hanovi svakako nisu "otkriveni" za Osmanlija, ako već i jesu tada umnoženi. Svakako su išli daleko ranije uhodanim trgovačkim trasama.

A kad je u pitanju velik, širok prostor, ono što jest život Zvijezde kroz povijest, gdje su Zvjezdangrad i Divić grad samo kruna jednog vremena, onda se u širu sliku mora uvrstiti i Klarina priča o nedalekom nekadašnjem Hanu Milošnici, gdje se nalazi plato na kojemu su se zaustavljale ili u polasku formirale karavane.

Ovome bi se u širem kontekstu svakako pridodala i tzv. Tentina bara ili Đildino tresetište (1.100 n/m) s vodom tako nužnom za karavane. I sve to, premda vremenski ili zemljopisno nije tako blizu povijesnom Zvjezdangradu, veoma precizno potvrđuje komunikacijsku i trgovačku važnost planine Zvijezde i njezinih putova.

Situiravši u cijelu priču i Tentinu baru hoćemo reći da je ona i nekakav zvjezdanski orijentir za putove, jer putovi idu uz vodotoke, tragom voda, a dio voda iz

TRAVANJ 2020.

Tentine bare ide prema Ponikvi (sliv Stavnje), drugi dio prema Oćeviji (sliv Krivaje), pa je to kao bifurkacijsko mjesto i dobar putokaz. Nedaleko od tresetišta je i velika nekropola stećaka, što sve skupa dodatno upozorava na tragove života u višestoljetnom rasponu čime povijesni Zvjezdangrad dobiva mnogostruku i mnogovrsnu, pa makar i posrednu, potvrdu.

Vraćamo se sa Zvjezdangrada iznad ponora u kojemu se susreću dvije vododerine i tu vode očito poniru, pa bi, ako je vjerovati znalcima većim od nas, išle k Maloj rijeci, jer je to njezin sliv. Za uspomenu se, na kraju, fotografiramo i s jednom tablom Minsko polje koja je otrgnuta i odložena uz jedno drvo na samom rubu šume. Izgleda je već za slične prigode korištena, jer tko bi uopće otkidao tablu koja, kako napisah na početku, vrišteće crveno upozorava. Jedini pravi (crveni) semafor u Zvijedi! Na koji se oni, što su se dali na temeljitu sječu šume, izgleda uopće ne obaziru.

Mi se, nakon obilna i nadasve ukusna obroka kod Joze i Erike, uz emocionalno

BROJ 304

hlađenje, vraćamo srediti prve dojmove tamo gdje je ova priča i počela – u "Stare dane". Pokazati fotose, makar i samo u oku kamere, i govoriti o viđenom. Tu su Čedo Jelić i Mišo Zlović, zahvalni slušatelji. A Mišo je i čovjek koji u tek otvorenu riznicu Otkrivanje Zvjezdangrada (i uopće zvjezdanskog kompleksa) prilaže vlastite značajne priloge. Svoja sjećanja na ono što je zapamtio, ponajprije iz pripovijedanja svojih roditelja.

On nam govori da se iz pravca Medne luke može naići i na Kraljev prijesto o kojemu mu je govorila njegova majka, a kamo su ona i otac kasnih pedesetih godina prošloga stoljeća jednom bili zalutali.

Kameni prijesto osim kraljeve stolice, priča nam, pored stolice ima i tragove u kamenu s desne strane od mača ili koplja, a s lijeve strane utisnute šape psa. Zlović svjedoči i kako su za vrijeme studiranja on i Ivica Ilić stanovali zajedno, a Ivičin brat Tomislav našao je tu negdje i koplje koje su oni potom odnijeli u Sarajevo na ekspertizu i za njega im je profesor Enver Imamović, inače arheolog, rekao da je po svemu ilirsko. Ne zna se što je poslije bilo s tim kopljem. A i to bi mogao biti jedan od tragova (zar ne?), koji zasad ostaje samo u sferi predaje.

Kako smo od početka znali, ovo nije priča o otkriću, nego o otkrivanju Zvjezdangrada. Taman posla da smo ga mi otkrili, jer je već i svaki čovjek u Brgulama ili Zubetama znao i za lokalitet Grad, ali i za ono što se na kartama ne zove grad a jesu ostaci Zvjezdangrada. Zato naše fizičko (nogom!) otkrivanje i sve ovo naše pisanje o svemu poznatom i vezanom za Zvjezdangrad ima samo jednu nakanu – potaknuti sve one koji bilo što o Zvjezdangradu znaju da to prilože kako bi ova priča svakim danom bivala sve potpunija, a, ako se ikada dogode, ovim bismo nekim budućim arheološkim iskapanjima dali ponajprije dobar naputak a zatim i prigodu, nakon koje bismo se vjerojatno svi zajedno radovali, mogućim otkrićima koja jedino pobliže mogu rasvijetliti nekoć očito bogati život planine Zvijezde.

Ako ovaj tekst i kolekcija sjajnih Mladenkovih fotosa budu dobar inicijalni poticaj, nitko zadovoljniji od nas. Jozi Klariću i Ćamilu Omerhodžiću, posebna zahvalnost. (svršetak)

11

IN MEMORIAM karaktera. Stajao je iza onoga u što je vjerovao i živio je upravo onako kako je htio živjeti, do samog kraja. Najbitnije od svega, bio je istinski dobar čovjek, velikog srca i duboko osjećajne duše.

Uvijek je činio sve što je mogao za ljude koje je volio.

Sjećat ćemo te se zauvijek i dat ćemo sve od sebe da budeš ponosan na nas. Hvala ti za sve zajedničke trenutke, volimo te svim srcem. Ovo nije kraj, put ide u beskonačnost, zato gdje god da jesi, nastavi jahati, Midnight Rider...

Well, I've got to run to keep from hiding And I'm bound to keep on riding And I've got one more silver dollar But I'm not gon' let 'em catch me, no Not gon' let 'em catch the midnight rider And I don't own the clothes I'm wearing And the road goes on forever And I've got one more silver dollar But I'm not gon' let 'em catch me, no Not gonna let 'em catch the midnight rider And I've gone by the point of caring Some old bed I'll soon be sharing And I've got one more silver dollar But I'm not gon' let 'em catch me, no Not gon' let 'em catch the midnight rider...

MLADEN DIVKOVIĆ (20. IV. 1962. – 3. IV. 2020.)

Kao što svatko tko ga je ikad upoznao može svjedočiti, bio je jedinstven, karizmatičan karakter, a već nakon kratkog razgovora s njim, nitko nije mogao ostati ravnodušan. Renesansni čovjek, u pravom smislu riječi, bilo je vrlo malo toga o čemu on nije znao ili što nije umio raditi. Svejedno da li je to crtanje stripova, slikanje uljem na platnu, minijature na pisanicama, koje su čak završile u Vatikanu, pisanje stručnih članaka, javni govor i predavanja, uređivanje knjiga, grafički dizajn, web dizajn i ostali aspekti računalne tehnologije i elektroničke komunikacije, s čime je bio među prvima u svom kutku planeta. Njegova djela, u ovim ali i mnogim drugim područjima, ostat će s nama još generacijama, a njegovi unuci i praunuci će još dugo gledati na njih s ponosom.

Volio je svoj rodni kraj, pogotovo onaj kakvoga se sjećao iz svojeg djetinjstva i često je pričao o njemu. Sjećamo se bezbrojnih noćnih sati u kojima je radio na tome da pomogne ljudima iz Vareša i okolice, koji su danas rasuti po svijetu, da ostanu povezani makar digitalno.

Duhom je uvijek bio buntovnik i odmetnik, u onom američkom, južnjačkom smislu, ne samo po izgledu, stilu, muzici koju je volio, ili mnogim gitarama u svojem domu, nego i po onoj dječačkoj zaigranosti, znatiželji, iskri u oku, čeličnoj volji i snazi

Indira, Matej i Andrej _________________________________ Htjeli ili ne, ma gdje živjeli i koliko stari bili, uvijek se vraćamo na staze kojima smo kročili u djetinjstvu, a nijedna od tih staza u mojim mislima nije bez tebe. Bio si mi puno više od starijeg brata. Bio si moja srodna duša. Ostat ćemo zajedno kroz tvoje slike, web stranice, članke i druga tvoja djela, a posebno ona najvrjednija: prekrasna dva dječaka koja u sebi nose onaj najbolji dio tebe.

Sanja ______________________________________ Iako nas je dijelilo 1.000 kilometara, uvijek si bio blizu mom srcu. Kad smo se zadnji put sastali i obiteljski slikali, rekao si mi: "Da ništa iza nas ne ostane osim ove prekrasne djece, puno je." A iza tebe je ostalo još puno lijepih uspomena i bit će teško prihvatiti da te nema.

Violeta

POSLJEDNJI POZDRAV

TUŽNO ZBOGOM

U dubokoj boli javljamo svim rođacima, prijateljima i znancima tužnu vijest da je naš dragi

Našem voljenom sestriću

MLADEN DIVKOVIĆ preminuo dana 3. travnja 2020. u 58. godini života.

Pogreb dragog nam pokojnika obavljen je u krugu najuže obitelji na Gradskom groblju u Varaždinu.

Ožalošćeni: supruga Indira, sinovi Matej i Andrej, roditelji Jela i Ivan, sestre Violeta i Sanja s obiteljima, punica Desa, svastika Snježana s obitelji, šura Samir i ostala tugujuća rodbina.

Hvala svima na mnogobrojnim izrazima sućuti upućenim iz raznih krajeva svijeta.

Počivao u miru!

12

BROJ 304

MLADENU DIVKOVIĆU (1962. – 2020.)

Uvijek ćeš biti u našim srcima i mislima, s najljepšim sjećanjima i ljubavlju.

Počivao u miru!

Tvoji ujaci Mato i Josip, tetke Janja i Marija, s obiteljima

TRAVANJ 2020.

IN MEMORIAM

MLADEN DIVKOVIĆ (20. IV. 1962. – 3. IV. 2020.)

Kako se oprostiti od čovjeka koji je svojom dobrotom i svestranošću ispunio naših proteklih dvadeset godina?

Mladen je bio roker, boem, likovni umjetnik iznimnog talenta, pisac stručnih članaka iz građevinarstva, grafički urednik, web master, marketinški stručnjak za digitalne medije, multitalent iznimne dobrote i jednostavnosti.

Imao sam sreću upoznati ga prije više od dvadeset godina, bili smo i suradnici i poslovni partneri koji su se razumjeli bez puno riječi, ali i prijatelji! Možda nije sve vrijeme bilo idealno, ali je uvijek bilo uz iznimno međusobno poštovanje. I onda kad je bilo padova, ali i vrhunaca naše predivne suradnje. Mladen je bio samozatajan i nije se nikad žalio ili pričao o svojim problemima, pa je bilo potrebno puno napora da kaže što ga muči, bilo da se radilo o obitelji ili o poslu.

Iznimno inteligentan i načitan, bio je vrlo slobodouman i širokih svjetonazora pa je tako odgajao i svoje sinove Mateja i Andreja, na koje je bio iznimno ponosan. Nema razgovora u kojem smo se dotakli obitelji, a da on nije iskoristio priliku da se pohvali nekim njihovim uspjesima u školi, na faksu ili Matejevim uspjehom u Beču, kao i Andrejevim pomaganjem njemu na izradi web stranica.

Mladene, iza tebe ostaje velika praznina koju svi mi, a posebno tvoji najmiliji, neće moći ničim ispuniti.

Ti si bio original, neponovljiv i drugačiji.

Uživaj u zasluženom miru negdje iznad tvog Vareša kojeg si toliko volio.

Tvojim sinovima Mateju i Andreju, supruzi Indiri, roditeljima i ostaloj tugujućoj rodbini izražavamo najdublje saučešće.

Aleksandar Terer i zaposlenici "Profine Croatia" d.o.o.

TRAVANJ 2020.

BROJ 304

13

IN MEMORIAM Željko Ivanković

N

a ime Mladena Divkovića prvi put sam svrnuo pozornost zahvaljujući Bobovcu, ožujka sad već davne 2002., kad je predstavljen kao ilustrator uskršnjih jaja. Onda je išlo jedno po jedno.

Preuzimanje vareške web stranice od Mijatovića, pa Križni put u Srdočima u Rijeci... No, dugo je trebalo dok se nismo osobno upoznali. Bilo je to u Župnom uredu u Varešu tek 12. kolovoza 2016. kad sam sazvao prvi sastanak najvažnijih ljudi budućeg projekta u koji smo već bili dobrano zagazili, a na kojem sam stalno inzistirao kao na "potpuno vareškom projektu" radno nazvanom monografija Vareša.

Okupili smo se tada tu Mladen Divković, Mladenko Marijanović, Goran Mijatović, Mario Mirčić i ja.

I tada počinju moje najdulje i najtrajnije tzv. kreativne svađe s bilo kim u mom životu. Uvijek sam radio projekte u kojima sam bio sâm, a najednom sam, po prvi put u životu, na ovakav način, ušao u veliku timsku utakmicu, gdje sam mislio da znam sve igrače. Imali smo i dogovoren termin i sve sam činio da ga se držim. I svi smo ga se držali, osim Mladena koji je već bio sav u projektu Križnog puta za župnu crkvu u Pujankama u Splitu.

I zbog njega je cijeli projekt kasnio godinu dana. To je, gledajući s ove današnje distance, imalo i dobre i loše strane. Dobre, jer su dvije godine rada na projektu, nakon što je za prethodne dvije godine tekst bio dovršen, uvijek mogućnost više da se sve što kvalitetnije posloži. A loše, ne samo zato što je kasnio projekt najavljen i željno očekivan, nego najviše zbog moga trajno nazočnog straha da bi se bilo kome od nas moglo dogoditi ono što se sad, nažalost, dogodilo Mladenu. A to je da u pola projekta, koji je kako sam već naglasio timski projekt a na kojem sam tvrdoglavo inzistirao da bude potpuno vareški (inače sam dizajn mogao uraditi i s vrsnim majstorima u Sarajevu), bilo tko od nas (ne svojom voljom) ne napusti brod u koji smo se ukrcali. Ne, nisam fatalist, ali sam imao prikrivenu bojazan, uz punu svijest da je svatko od nas u godinama kad ti je smrt bliža od košulje, da se nekome nešto nepredviđeno ne dogodi. Dobro, ne baš smrt, ali mogućnost teže bolesti ili što drugo, tim više što sam i sâm u zadnje četiri godine i u tri knjige (samo o Varešu!) napisao tisuću stranica, pa sam osjećao strašnu preopterećenost i zamor materijala, kako bi to rekla tehnička struka. A znao sam da preoptereće-

14

Mladen Divković sa svojim najdražim dizajnerskim čedom – monografijom Vareša

Odlazak još jedne kreativne vareške duše Mladen Divković (Vareš, 20. IV. 1962. – Varaždin, 3. IV. 2020.) nost postoji i kod svakoga od nas iz kreativnog tima monografije.

Naježim se kad se sjetim što bi bilo da je bilo, tim više što sam, više od svih, znao koliko se Mladen u međuvremenu "navukao" na ovaj projekt i radovao mu se u svakome njegovu segmentu otkad je ova naša "građevina" izvirila iz zemlje i počela dobivati više nego vidljive konture. Kao dijete se radovao svakome mome odlasku u tiskaru i svakoj novoj vijesti koju sam mu otuda slao, koliko god se dotada tvrdoglavo svađao za svaki segment u kojemu su Jelena ili Mladenko, da ne kažem i ja kao autor i glavni čovjek cijele priče, bili daleko kvalificiraniji. S njim takvim prošao sam cijelu skalu ljudskih odnosa duboko uvažavajući da je svatko od nas umjetnika krajnji individualist i pomalo anarhična priroda. No, nažalost, ovaj projekt je, uza svu kreativnost i stvaralačku anarhiju, trebao i njemačku disciplinu i protestantsku etiku rada na čemu sam ja morao svakodnevno "jahati".

No da, sve ovo govorim zato što sam na ovom projektu do kraja upoznao i zavolio Mladena. Njegovu tvrdoglavu drukBROJ 304

čijost. Kako se samo snažno borio za neke stavove, za neka imena. Primjerice, uporno me uvjeravao da je Goran Mijatović s VHP-om u našem vremenu ono što je Matija Divković bio u svome, a ja njega kako mu sve to priznajem, ali da u knjigu ne može ući ništa što nije potkrijepljeno literaturom, napisanim i objavljenim radovima. Govorio sam mu sjedi i napiši tekst ti ili bilo tko drugi o Goranu i tom njegovu projektu, kao uostalom i o ljudima ili fenomenima koji zavređuju ući u knjigu, objavi ga i ja ću se pozvati na njega (na taj tekst). Do vas je, govorio sam, nije do Matije Divkovića ni do onih koji u knjigu ulaze. Dakako, osobno je priznanje Mijatoviću odao u svom tekstu u povodu 20. obljetnice stranice, ali... Što nije napisano, ne postoji, stara je mudrost. Ona vrijedi za najživlja sjećanja kao i za narodnu predaju. I jedino što imperativno vrijedi za ovakav tip knjige.

Ubrzo je sve to, na niz drugih primjera, priznao i silno žalio što sam u pravu, jer se, primjerice, uvjerio kako sam poslušao savjete i prijedloge tog istog Gorana Mijatovića, kako sam bio spreman na sugeriTRAVANJ 2020.

NAŠA PRIČA (II) rane mi dopune i korekcije svakog od članova tima, a bilo ih je.

Da, o Goranu Mijatoviću, o Miši Zloviću, o Ljubici Miočević, o Goranu Riđiću, o Edi Bogeljiću, o Rafi Dužnoviću... o desecima njih... trebat će napisati ozbiljne tekstove, ostaviti svjedočenja, nadam se ipak mnogo prije nego dođu u poziciju kad se o mrtvima govori sve najbolje, premda su Bogeljić ili Dužnović već s onu stranu... Tu, naravno mislim, osim na neke ljude, i na neke događaje i fenomene, za što je Andrić, varirajući staru latinsku verba volan, scripta manent, napisao: Zapiši, pa će i Bog upamtiti. Dakako, ozbiljne, odgovorne i utemeljene tekstove, one koji više nisu samo govor o tim ljudima, njihovu neprolaznu djelu nego i o nama, našoj sredini, dijelu naše povijesti, našeg identiteta.

Upravo zbog toga, sad kad odlazi jedan od, po realiziranim djelima, najznačajnijih živih Varešana, želim svjedočiti o njemu. Ponajprije ljudski, onakvom kakvog sam ga, kreativnog i srčanog, upoznao i s kojim sam surađivao. Toliko ga maltretirao, dosađivao mu da me je, kao svoju "najveću moru", sanjao i čak zbog toga – upisao u svoju treću postaju u Križnom putu u Pujankama.

Koliko je samo htio biti s nama na zagrebačkoj promociji, dogovarali smo već bili i proljetne promocije s njim. A sad mu ni na sahranu nismo mogli otići.

No, on živi u djelu za koje se toliko vezao i kojemu je toliko sebe dao, u monografiji Vareša koju je u oblikotvornom smislu učinio čudom (to mi govore vrsni dizajneri s kojima sam se susretao od Sarajeva do Zagreba!), u svoja dva križna puta uz jadransku obalu, u web stranici koju je s Mijatovićem učinio rijetkim, on bi s razlogom rekao svjetskim, fenomenom. Živi u oslikanim pisanicama u Vatikanskom muzeju, u dizajniranim knjigama ili u tolikim drugim proizvodima koji nose njegov kreativni potpis.

Da, više od svega ovoga živi u onima koji su ga voljeli i koji ga vole. U onima koje je on toliko volio. Od mene mu ovdje, ex abrupto, velika hvala i počast!

A dogovarane stripove prema nekim mojim pričama iz moje knjige Na svoji baštini duguje mi u vječnosti, tamo gdje se svojim odlaskom upisao, pridružujući se nebrojenim Varešanima, svojom kreativnošću i neponovljivim vareškim terslukom. Onim što je određivalo i definitivno odredilo i njegovu posebnost.

Ako već njegova smrt u doba korone, da parafraziram Marqueza, nije najveći tersluk kojim nam se narugao!?

TRAVANJ 2020.

DANI PO BABI MARTI Josip Josipović

N

ije Čemerka znala tko je tu noć kasno dopratio njenu Katicu. Kata je opet šutjela, jer zna ona svoju mater, a zna i njene planove. Već odavno Čemerka snuje i pripovijeda da će svoju Katicu udati u čaršiju.

U Šimare Livnjaka ima sin Perica, dobar, brate, momak; tamam je za moje Katice. Dobri smo i prijatelji, a Šimara i moj Marić čak su zajedno bili u onoj vojsci. Dobra je to familija, pobožna i fratarska, pa ne mere ne valjat. Kako vele, jedan mu je brat fratar dol negdje u kamenjaru, a i drugi bio pošo pa je batal, al je, draga moja, nešta veliko za naše ljude tam negdje daleko – pripovijedala je Čemerka.

Al' treći dan po oproštajnoj sretnu se na vodi Čemerka i kuma Rudinica.

Malo su "proeglenisale" pa će Rudinica Čemerki: – Ne fališ mi se, kuma, da ti Katica ima momka.

– Ma pusti, bona kuma, nikako da pravo prohodaju, al od dobre je familije Perica pa nadam se... – na to će Katina mati.

– Pusti, kuma, priču o Perici, tvoju je Katicu Arambaša dopratio s Borovičkićeve oproštajne. To mi je, bome, jetrva rekla u povjerenju, a što zna ona, zna i cijelo selo, moja si kuma.

Istog momenta udari nešto Čemerki u glavu pa ne zna ni kako kući dođe. Svezala je glavu smotanim jaglukom i odhukivala, počela bi i nabrajat', al' opet čut će je tko pa još veća sramota. Pomalo je i galamila na Katicu, a još je više sjetovala. Gdje ćeš, bona, s onom barabom pored nakog Perice, je l' ti vrana mozak popila, što me sramotiš, moja Kato... – nabrajala je Čemerka. Kata je samo šutjela jer znala je da joj ne vrijedi išta dokazivati svojoj mami.

Dumala je Čemerka danima te skovala plan. Odsad će svake nedjelje ići k misi, sve s nadom da bi se srele s Pericom, pa ne bi l' se on bolje zagledao u Katicu. Već rano s jutra naređivala je Čemerka svojoj Kati; Der se sredi lijepo, nek' si mi najljepša cura, neka mi se svi momci za tobom okreću i da mi se, brate, lijepo i udaš, a ne da mi te viđaju s Arambašom. Čak joj je i dvije nove 'aljine kupila.

U crkvi na lijevoj strani među ženama kruničala je Čemerka poluglasno, reda je i 'ćer Bogu preporučiti, a nek' se malo i čuje koliko je pobožna. Doduše, cijelo vrijeme držala je na oku svoju Katicu pa je shvatila da Katici stalno pogled bježi desno među muškinje i da slabo prati misu. Ogulila je ona svoj lakat "brojeći" joj rebra i opominjući je; prati misu, prati misu. Na kraju, i sama je pogledala desno s nadom da će ugledati Pericu. Nije joj se posrećilo, sve što je zraknula bilo je da tamo stoji naočiti crni Arambaša.

Zavapila je Čemerka: Sveti Mi'ovile, goni onog barabu, došo i ovdje da me navodi. To je izgovorila poluglasno, pa su se ostale žene počele u čudu okretati i smješkati. Nije im ona ostala dužna, u svaku je pogledala mrko i oštro, tako da su se te žene još brze vratile molitvi.

Poslije mise pred crkvom kao i uvijek gužva i galama, svi pričaju s nekim i svi se nadvikuju jer treba se i njihova čuti.

U toj gužvi one sretoše rodicu Maru, a nisu se srele 'ko zna kad.

– Ma je l' to ona tvoja curica, rodice – čudi se Mara. – Ja cure i ljepote, mila moja rodice.

I dok su rodice kazivale svoje hvale šapćući jedna drugoj na uho jer sve je to važno i povjerljivo i nije za tuđe uši, shvatila je Čemerka da joj se Kata ukrade. Okretala se okolo te na prste propinjala, ali nigdje svoju Katicu ugledati.

POSLJEDNJI POZDRAV Prijatelju

MLADENU DIVKOVIĆU (1962. – 2020.)

Željko Ivanković, Jelena Jurić, Mladenko Marijanović, Mario Mirčić

BROJ 304

15

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV ĐORĐE GAJIĆ

POSLJEDNJI POZDRAV

(16.VIII.1940. – 26.II.2020.)

Našem dragom Đorđu prestalo je kucati srce, ugasio se njegov život, napustio nas je, ali ostaje sjećanje na tog dragog čovjeka koje će trajati dok trajemo mi.

Hvala mu što nam je sve pružio u životu.

Supruga Marija, Danijela s djecom, porodice Gajić i Horvat, mnogobrojna rodbina i prijatelji

ĐORĐU GAJIĆU (1940. – 2020.)

U našim srcima živjet će sjećanje na njega.

Neka mu je laka zemlja!

Sestra Dušanka i zet Tomislav

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM SAFET REDŽEPAGIĆ – GAGO

MLADEN DIVKOVIĆ

(20.II.1961. – 5.IV.2020.)

Lijepe riječi koje o umrlima često svi govore, o tebi su bile govorene tokom cijelog tvog života. Jednom je pjesnik rekao da smrt zapravo ne postoji jer ljudi umiru samo kad ih zaborave.

Ti ne moraš brinuti. Zauvijek ćeš ostati u našim srcima, mislima i sjećanjima, s pravim ljudskim vrijednostima koje su te krasile. Mnogi će te pamtiti kao graditelja istinskog prijateljstva među ljudima.

Neka ti je laka vareška zemlja!

Kolektiv "Profitexa": Zdravko, Anto, Dijana, Boško, Marinela, Darko, Ljilja, Mario, Dado, Marina, Enida, Marija, Igo, Mirsada, Nafa, Sadbera, Mediha, Nadija, Ajša, Darinko, Božana, Dragana, Nino, Karlo, Tonkica, Una, Fonzi

(1962. – 2020.)

Ceterum, redibimus in Varevallium slogan je pod kojim smo više od dvije decenije surađivali na Vareš Home Pageu. Ostalo je još toga što smo mislili zajedno uraditi za naš Vareš. Tvoja umjetnost, slike i multimedijalni radovi će i dalje svjedočiti o izvanrednoj kreativnoj energiji koju nisi štedio.

Istina je da se početak i svršetak svega dodiruju, planina Zvijezda će sačuvati tvoje tragove.

Počivaj u miru, dragi prijatelju!

Goran Mijatović – Vareš Home Page

POSLJEDNJI POZDRAV

IN MEMORIAM SAFET REDŽEPAGIĆ – GAGO (20.II.1961. – 5.IV.2020.)

Gagi, dvadeset godina smo plovili na istom brodu, uspješno smo kormilarili i kroz mirno more i kroz oluje. A onda je bolest umiješala svoje prste. Izgubio sam te kao prijatelja, odanog poslovnog suradnika. Bio si moralna vertikala koja je u današnjem svijetu jako rijetka. Hvala ti na energiji koju si nesebično trošio obavljajući radne zadatke, hvala ti na odanosti i ljubavi koju si pokazivao prema uposlenicima, hvala ti na prijateljstvu. Ti si bio VELIKI čovjek i kao takav ostat ćeš u mojim sjećanjima.

Mirno plovi među zvijezdama, neka ti je laka vareška zemlja.

Zdravko B.

suradniku, prijatelju i dobrom čovjeku

SAFETU REDŽEPAGIĆU (1961. – 2020.)

Notarski ured Vareš

POSLJEDNJI POZDRAV Dana 20. ožujka 2020. u 83. godini života preminuo je naš dragi

IVAN – IVICA ZADRO Ostat će zauvijek dio naših najljepših uspomena.

Počivao u miru!

Ožalošćeni: supruga Zorka, sinovi Zlatko i Zoran, nevjeste Sanja i Anela, unučad Jelena, Kristian, Mateo i Denis, sestra Vinka i ostala rodbina

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(25.III.2009. – 25.III.2020.)

Dana 25. ožujka navršilo se 11 godina otkako nije s nama naš dragi

(7.IV.2010. – 7.IV.2020.)

Dana 7. travnja navršilo se deset godina otkako nije s nama naša voljena supruga, majka i baka

RATKO GRABOVAC

JELENA RAVLIJA rođ. Gavran

Uspomena i sjećanje na tebe ostat će vječno.

Počivaj u miru Božjem!

Bol je ista kao i onoga dana kada si otišla, ali nikada nećeš otići iz naših srca, misli i sjećanja.

Počivala u miru Božjem!

Tvoja supruga i djeca s obiteljima

16

Našem dragom

BROJ 304

Tvoji: suprug Jozo, sin Ranko, kći Sanja i unučad TRAVANJ 2020.

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(18.IV.2017. – 18.1V.2020.)

JOZO ZEKIĆ

JELENA BJEKIĆ rođ. Franjković

(1935. – 2015.)

U mislima i molitvama uvijek si s nama.

Počivala u miru Božjem!

Uvijek si u našim srcima, mislima i molitvama. Čuvali te anđeli, počivaj u miru Božjem!

Tvoja obitelj

Tvoja supruga Blanka i djeca

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

ALOJZIJA ANDRIJEVIĆ (1942. – 2008.)

SNJEŽANA MATIČEVIĆ rođ. Andrijević (1968. – 2019.)

Vrijeme prolazi, tuga ostaje.

FRANO PAVIĆ (23.VII.1931.

– 28.V.2005.)

ANA PAVIĆ rođ. Filipović (15.X.1933.

– 18.III.2013.)

Vaši najmiliji

JOZO PAVIĆ (27.V.1964.

– 7.IV.2017.)

SJEĆANJE MARIJAN FRANJIĆ pok. Ilije (14.IV.2008. – 14.IV.2020.)

JOZEFINA FRANJIĆ rođ. Malbašić

Uspomena na vas živi vječno. S ljubavlju vas se sjećamo i u srcima nosimo.

Počivajte u miru Božjem!

(8.IV.2016. – 8.IV.2020.)

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo vas u našim srcima i mislima.

Počivali u miru Božjem!

Kćerka Katica, sinovi Željko, Mladen i Alojzije s obiteljima

Vaši najmiliji

SJEĆANJE BRANKO DERONJIĆ

IN MEMORIAM AGATA JOSIPOVIĆ

(27.I.1973. – 27.I.2020.)

(1931. – 2019.)

MARIJA DERONJIĆ rođ. Djaković

BOŽO JOSIPOVIĆ

(25.IV.2016. – 25.IV.2020.) Živite u našim najljepšim uspomenama.

Počivali u miru!

Vaša djeca

Zauvijek u našim srcima.

Duboko zahvalna djeca s obiteljima

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

(1927. – 1984.)

RUŽA PETROVIĆ

BOŽO ČOLIĆ

(2000. – 2020.)

preminuo 17. III. 1970. u Oćeviji,

IVO PETROVIĆ

RUŽA ČOLIĆ rođ. Višnjić

(1984. – 2020.)

preminula 29. XII. 2008. u Sydneyju.

Počivali u miru!

Uvijek ste u našim mislima i sjećanjima.

Počivajte u miru!

Vaša djeca s obiteljima

Ožalošćeni: kćeri Janja, Marija, Katarina, Agneza, Božana, Gina i Manda, zetovi, unučad i praunučad

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

(25.IV.2009. – 25.IV.2020.)

Dana 25. travnja navršit će se 11 godina od smrti našeg dragog supruga, oca, djeda, svekra i punca

(29.IV.2019. – 29.IV.2020.)

Dana 29. travnja navršit će se godina dana otkako s nama nije naš dragi

CIPRIJANA BOŽIĆA

ANTO BOŽIĆ

Čuvamo sjećanja na tvoju plemenitost, dobrotu i ljubav koje si nam za života darivao.

Počivaj u miru!

Ostat ćeš uvijek u našim srcima i mislima!

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji: supruga i djeca s obiteljima TRAVANJ 2020.

BROJ 304

Supruga i kćerke s obiteljima

17

HODOČAŠĆE VAREŠ – SINJ

Kod samostana u Fojnici

Putevima predaka

Trojica se Varešana odvažiše na hodočasnički put dug 237 kilometara, prateći planinske staze i bogaze kuda se išlo u vremena stara. Bijaše to godine prošle, uoči blagdana Velike Gospe. Kroz sedam nastavaka pratit ćemo njihovu hodnju koja teška bi, ali se uspjehom okruni.

Piše Velimir Gavran

III. Samostan Sv. Bonaventure u Visokom – Samostan Duha Svetoga u Fojnici (36 km) Još je bio mrkli mrak kada smo ustali iz kreveta. Povirio sam kroz prozor da vidim kakve su vremenske prilike. Žurno smo se spremili i napustili sobu. Darko je dobar jutros, kaže osjeti žulj ali je psihički pripremljen, to sam i znao.

Visoko je malo mjesto i nismo imali problema s orijentacijom. Na izlasku iz njega prošli smo pokraj velike ploče – još jedan grad ostavljamo iza sebe i dobrim asfaltnim putem nastavljamo do mjesta Moštre gdje nas dočekuje naš vodič Oliver Lola Dilber.

Kroz mjesto smo prošli glavnom ulicom. S obje strane ulice su stare, dobro očuvane, tipično bosanske kuće. Mjesto je na prvi pogled vrlo živo budući da je rano jutro. Bajram je, tako da možemo usput doživjeti običaj bosanskih muslimana pripreme kurbana.

Hodočasnička staza prvih nekoliko kilometara vodi kroz sela pa po visoravni, preko šumskih polja. Ugodna je za hodanje pa smo odlučili na ovom dijelu napraviti pauzu za doručak, a ujedno i da bi se Darko upoznao s Lolom. Doručkovali

smo, hidrirali se i krenuli dalje. Polako se navikavamo na ovaj režim ishrane i već smo uzeli jutarnju dozu vitamina i minerala u tabletama. Sve je makadam, kamenito tlo, a sunce se već osjeti na leđima i potreban je dodatni oprez pri hodanju.

Proklizavanje bi moglo biti pogubno za nastavak hodočašća. Na sreću imamo planinarske štapove. Darko nam je svima na temelju planinarske matematike izmjerio visinu štapova koji uvelike olakšavaju hodanje.

Sljedeće značajnije mjesto na ovoj dionici je Jehovac, već prelazimo u općinu Kiseljak. Odlučili smo da ćemo tu napraviti iduću pauzu. Na izlasku iz Jehovca čekat će nas Viktorija – Lolina supruga, koja nam je pripremila okrepu.

Prošli smo u međuvremenu pokraj nekoliko zapuštenih sela i sam pogled na njih izaziva tjeskobu jer je tu nekada bio život.

Kao po nekom dogovoru, Viktorija nas dočekuje s hladnom vodom, domaćim sokom i slatkom ormašicom. Ta doza šećera, taj dobar okus na nepcu, podiže nas i ova stanka nas krijepi. Lola sa suprugom preuzima u cijelosti ulogu vodiča i domaćina na svom terenu i već su nam osigurali i smještaj u Fojnici, kod gospođe Ane Jurak.

Napredovali smo dobro. Usput zastajemo kod kuća jer su svi dobronamjerni i ne pitaju nas ni tko smo ni kud idemo, već nam samo žele pružiti malo okrepe. Ali

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

(U idućem broju: Treći dan hoda, Fojnica – via Zec planina – Remići, dionica 46 km)

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI

18

zaustavlja nas obitelj Cvjetković i svraća na posebnu okrepu – hladnu lubenicu i pivo. Rekli su nam da i oni hodočaste i da znaju što je to i kakve muke podnosimo; prepričavanje u trećem licu isključivo.

Ovu stanku Darko iskorištava da pruži sebi prvu pomoć. Nisam osjećao nikakav umor samo sam pogledavao na njega.

Sunce je dostiglo zenit, pržilo je sa svih strana, i od asfalta i s neba, pa smo skinuli gotovo sav višak opreme, a opet pokrili tijelo da ne izgorimo. Na trenutak zapuše lahor i bude nam jako ugodno, jer nije baš pravo vrijeme za pješačenje.

Darko se čupao, pjevao s Lolom i hodao, nije dao da mu na licu vidimo bol od žuljeva na nogama. Jak je on psihički ma koliko tijelo posustaje, tu se vidjelo da ima iskustvo planinara, nije želio da nas ičim usporava, a on zna kako mu je bilo. U takvim trenucima boriš se s mišlju da možda nećeš uspjeti, to su teški momenti.

Vrijeme nam je brže prohujalo uz Lolu i njegovu pjesmu i stigosmo tako do oznake mjesta Fojnica.

Samostani u Fojnici bili su na više lokacija i više puta razarani. Njihovu starost često nije moguće precizno utvrditi, no dokumenti potvrđuju franjevačku prisutnost u Fojnici još početkom četrnaestog stoljeća. Vremenom su rasle potrebe za smještaj putnika namjernika i drugih zbog čega je trebala posebna soba. Oni drugi bili su sve brojniji, a samostan je bio, tako reći, uz put. To dodatno potkrepljuje tezu da smo i mi na pravom izvornom putu predaka.

Godine 1502. u gustoj šumi postavljeni su temelji novom samostanu, na istom mjestu gdje je i danas. U samostanu Duha Svetoga u Fojnici nalazi se povijesni arhiv gdje su pohranjeni neki izuzetno rijetki i vrijedni dokumenti, među kojima treba istaknuti Ahdnamu, povelju iz osmanskog razdoblja kojom je turski vojskovođa Mehmed II. bosanskim franjevcima zajamčio slobodu djelovanja na području osvojene Bosne.

I kako da na kraju ne spomenem gospođu Anu Jurak koja nam je pripremila slanu juhu po želji, zatim autohtono jelo Fojničana – maglice (tjesteninu u vrhnju s bijelim lukom), a o ostaloj trpezi da ne govorim. Zaspali smo blaženim snom, krijepeći se za novi dan.

BROJ 304

TRAVANJ 2020.

IZ STARIH ALBUMA U nekadašnjem vareškom listu "Kolektiv", travanjsko izdanje iz 1985. godine, uoči praznika rada objavljena je nepotpisana crtica posvećena ženi, visoka stasa i mršave građe, koje se ranije generacije nesumnjivo sjećaju po tome što je u ono vrijeme bila jedan od stupova ulične čistoće u našem gradu. Zahvaljujući ustupanju materijala iz Opće biblioteke Vareš prenosimo tu crticu u cijelosti, a srećom je uz nju objavljena i fotografija.

Ostadoše upamćeni

Jula Despotović, rođena 1928. godine u Bijeljini, došla je u Vareš 1951. godine. Kako sama kaže, njen dolazak u ovaj grad bio je sa zastavom, harmonikom i pjesmom. Naime, učestvujući u gradnji pruge Jula je došla u Vareš i tu ostala. I ti prvi kontakti s ovim gradom bili su vezani za rad, dobrovoljni, što će godinama postati sinonim za ovu zaista vrijednu ženu.

Stoga i nije potrebno posebno predstavljati Julu – Julku, uličnu čistačicu s 25 godina radnog staža. I ona se pridružuje onima koji rado dočekuju Prvi maj, praznik rada. Ne sjeća se prvomajskih proslava u rodnoj Bijeljini, ali sjeća se kako se prvih godina njenog boravka u Varešu proslavljao ovaj praznik. S mnogo više pjesme, zajedničkih izlazaka na ulice i igranje kola kod Skupštine opštine. Nekada je Julka koristila to vrijeme i da ode rodbini, znala bi i sada gdje da ode, ali to baš ne dozvoljavaju njene materijalne mogućnosti. I mada je ovo praznik kada će malo ko raditi, Julka veli ako bude trebalo ona će i tada raditi, njoj nije mrsko, ni teško, pa i ovaj posao neko mora raditi.

Bliži se i ovogodišnji prvi svibnja (praznik koji se, kako vidimo iz zapisa, nije slavio u Bijeljini, za razliku od duge tradicije proslave u Varešu), a pošto se u tekstu više puta spominje rad, u današnjem društvu slabo cijenjen pojam i još slabije plaćen, bilo bi nekako falično da se ne sjetimo i Julkinog kolege po metli, jednako upečatljivog čistača ulica Safeta Trklje zvanog Sajo. Ne nađosmo o njemu nekog teksta, ali je i sama fotografija dovoljno rječita. Da, bila su to dva stupa, dvije 'institucije' s brezovom metlom.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

TRAVANJ 2020.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 700 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 304

19

TEMA BROJ JEDAN: ZDRAVLJE

Tekst J. Klarić n Fotografije M. Marijanović

U šumskoj apoteci Umjesto turističkih zanimljivosti s područja općine Vareš, pošto je turizam (što bi rek'o Švabo) sad-zasad "kaputt", pokušat ću predstaviti neki dio prirodnih blagodati koje nudi planina Zvijezda.

Pošto sila Boga ne moli, a jedan sam od 65+, ne živim u betonskim kvadratima, ne pendžeram po cijeli dan nit' buljim u televiziju, u psihotične programe o pandemiji, u rizičnoj sam skupini "obdarenoj" visokim krvnim tlakom i dijabetesom, zabranjeno mi je kretanje po čaršiji, pa najbolje se i jest povući u dragovoljnu šumsku karantenu.

Dosadašnju zalihu kemijskih lijekova sam potrošio, novi su skupi i nedostupni, sjetim se prošlih vremena i svoga komšije Jove Mijatovića s Romanije: kada svi dignu ruke od tebe, a tražiš lijeka svojoj boljci, okreni se prirodi i beri zelje oko sebe.

Izmamilo me travanjsko vrijeme da se uputim u šumu i osjetim proljeće. U zaostalim krpama snijega vidim pokrupne tragove, razaznajem da se mečka ispod Dragoljuba probudila iz zimskog sna i krenula da okusi prvo prirodno povrće po njoj nazvano medvjeđi luk.

Medvjeđi luk, srijemuš, lukovčina, šumski luk (Allium ursinum) prvo je šumsko proljetno zelje, a ima sva svojstva domaćeg bijelog luka, antiseptik je i čistač organizma od nezdravih zimskih nakupina. Ne obazirem se na tragove medvjedice; ona zna svoje, ja svoje. Znamo jedno za drugo, poštujemo se i ne smetamo.

Preda mnom su "plantaže" lukovčine, berem koliko mi treba za jutarnji čimbur, za satricu s heljdinim uštipcima, za pitu zeljanicu, za salatu i još dosta toga što se od ovoga ranog i ljekovitog zelja može pripraviti. Uz put nalazim imelu, kažu da pomaže snižavanju krvnoga tlaka, a malo dalje na prostoru Han Milošnice berem tek ozelenjelu borovnicu, dobru za regulaciju šećera u krvi.

Eto, okrenulo se malo vrijeme: u gradovima hara korona (pa držite razmak), a u Zvijezdi raste zdravlje (kao što u Zvijezdi razmak držimo ja i medvjedica).