LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXVI. • BROJ 308 • KOLOVOZ 2020. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
ISSN 1512-813X
9 771 512 81 300 6
UVODNIK
B
rojke oboljelih od Covida-19 na mjesečnoj bazi gotovo se udvostručuju. Od našeg prošlog pisanja na ovu temu statistika kaže da je na planeti dosad oboljelo 20 milijuna ljudi, te da je preminulo 735 tisuća. Drugi kraj planeta, Australija recimo, pod onim je mjerama kakve su kod nas bile proljetos; potpuno zatvaranje pojedinih država i područja. A mi smo, pa gotovo bi se moglo kazati, na godišnjem odmoru od restrikcija. Zato je naš glavni grad ujedno postao i glavno žarište u zemlji. Das ist klaster, kaže se u jednoj parodiji na scenu iz "partizanskog" filma kad s brda iznad Sarajeva tobožnji SS-ovac izgovara onu antologijsku: Das ist Walter. S toplim ljetnim danima, promenadom po ulicama i natiskivanjem mladih po zabavnim klubovima, počeli su u BiH iz dana u dan padati rekordi; brojka se pokatkad penjala do gotovo 500 novih slučajeva dnevno. Mnogi ne isključuju da smo te brojke i premašivali zbog činjenice da je u BiH broj testiranja ograničen, a posljednjih dana već se spominje i nestašica tih tzv. PCR testova. Dok zemlje širom svijeta pokušavaju pronaći nove modele testiranja na corona virus i prate preporuke Svjetske zdravstvene organizacije kojima se potencira što masovnija provjera zdravstvenog stanja građana, naša je država sasvim suprotan primjer. Testu ćete pristupiti ako ga ima i kad dođete na red, još samo nisu uspostavljene liste čekanja kao za neke CT preglede. Komercijalna testiranja u našoj zemlji su već i ukinuta. A neka donirana oprema, među kojom i testovi, već par mjeseci stoji uskladištena u nekom carinskom terminalu na aerodromu, sve zbog toga što se političari u BiH ne umiju dogovoriti ni oko raspodjele medicinskih sredstava. Nije ih opametila ni činjenica da su neki vodeći među njima poput Dragana Čovića i Fadila Novalića bili inficirani, kao ni to što je jedan federalni ministar u ranim pedesetim zbog zaraze i preminuo. Umiru i tridesetogodišnjaci, neki čak u vrhunskoj formi, mlade majke isto tako, ali to i dalje u BiH ne pali alarm. Glavni izolatorij, klinika "Podhrastovi" u Sarajevu, raspolaže sa svega 100 ležaja koji se opasno bliže nestašici, kao i testovi. Nevjerojatno, zemlja smo čija se jedina ekonomičnost
IZME\U DVA BROJA ogleda u "racionalnom" korištenju tih testova, još će se naše vlasti jednoga dana odlikovati zato što smo u jeku zaraze bili izuzetno štedljivi. Stoga, dakle, treba s rezervom uzeti službene brojke da je u BiH dosad utvrđeno približno 15 tisuća slučajeva zaraze virusom Covid-19 i da se brojka preminulih od posljedica zaraze popela na 450. Dana 29. srpnja Bosna i Hercegovina je, prema kontinentalnim podacima, službeno preuzela vodstvo u Europi mjereno po broju zaraženih na milijun stanovnika. Eto i nas jednom na vrhu, možemo ponosno zabosti zastavu, a naši će mladi ispred kafića oduševljeno klicati i lajkati. Kod naših susjeda Srba oboljelih je 29 tisuća, a preminulih 650, mada se probijaju glasovi da ni oni ne prikazuju stvarno stanje, pogotovu u sandžačkoj regiji i Novom Pazaru, pa se Sarajevo trsilo da je ono spremno tamošnjim sunarodnjacima pomoći, a ne zna pomoći ni sebi. U Hrvatskoj, pak, s kojom smo isprva držali korak po broju zaraženih, trenutno je 5.700 slučajeva od čega preminulih 160. I to pored priljeva turista, kakav se sanjalo ali nije očekivalo, pogotovu na sjevernom Jadranu. Prema procjenama njih je tijekom prvog kolovoškog vikenda (a taj se smatra udarnim) u Hrvatsku ušlo oko milijun. U Varešu je, zbog brojnog iseljeništva i činjenice da se ono još uvijek neobično voli okupljati u rodnom kraju, ljetna sezona također značajna, pa se s njom računa i u proračunskim stavkama – i javnim i privatnim. Ali su ove godine srpanjska
IZ ŽUPNIH MATICA VAREŠ
Vjenčani: Damir Terzić i Stela Andrić. Umrli: Elizabeta Kristić rođ. Babić (1932.), Miroslav Dodik (1946.), Predrag Pešić (1931.), Bernardin Mutić (1947.).
POTPORA LISTU "BOBOVAC" Ana Zlović (Nizozemska) – 50 €, Kruno Lučić (Nizozemska) – 55 KM, Stjepan Milićević (Nizozemska) – 50 KM, Zrinka Jotić (Nizozemska) – 25 KM, Zdenka Babić (Hrvatska) – 30 KM, Tomislav Djaković (Hrvatska) – 35 KM, Tomislav i Jasna Erlbek (Belgija) – 50 KM, dr. Krešimir Mlivončić (Njemačka) – 50 €, Vesna Mijatović (Hrvatska) – 50 KM.
Svima hvala lijepa!
Fotografija na naslovnici: M. Marijanović
2
očekivanja doživjela krah, a onda je početak kolovoza donio nešto bolji trend, kad su se ljudi iz Europe znatno masovnije pokrenuli put Balkana, neki do obale i samo do Hrvatske kao članice Unije gdje je i epidemija ozbiljnije shvaćena te znatno bolje pod kontrolom, no neki i do bosanskih krajeva. Pa, ako bismo se bavili nekom procjenom, to bi bilo nekih 20 do 25 posto pristiglih u odnosu na ranije godine. Epidemiološko stanje u Varešu je još uvijek dobro, ali sva su druženja ipak prekrižena, izuzmu li se mise uz patron u Vijaci i Borovici, pa dodajmo i svetkovinu u obližnjem Olovu. Inače, zanimljiv je podatak da bosanskohercegovačka dijaspora tradicionalno doprinosi ekonomiji BiH s preko 10 posto bruto-domaće proizvodnje godišnje. Taj se proces odvija putem zvaničnih doznaka ili izravne financijske podrške (unutar obitelji), te raznovrsne potrošnje koja se dešava najviše tijekom ljetnih mjeseci. "Ovakav angažman naših građana, koji žive i rade izvan BiH, omogućava nam potrošnju koja je veća od naše domaće proizvodnje, a samim tim i viši životni standard od onoga kojeg sebi možemo priuštiti ekonomskim aktivnostima koje se odvijaju unutar zemlje", prenosimo navode jednoga od ekonomskih analitičara. Brojka se bosanskohercegovačkih iseljenika procjenjuje na gotovo dva milijuna, a njihova izravna i neizravna ulaganja u domovinu procijenjena su na čak oko milijardu eura godišnje. Pri tome treba imati na umu to da Balkanci još uvijek radije barataju gotovinom i kad god mogu zaobići će nezajažljivu bankarsku administraciju i birokraciju općenito. Stoga, znatan dio tih sredstava ostaje službeno nezabilježen i u konačnici nepoznat. No, to je ona kvaka s kojom ipak računaju i naši političari kada se apsolutno ne brinu za postavljanje ekonomije na noge i otvaranje radnih mjesta, sve dok mogu crpiti dovoljno novca za svoje plaće iz trošarina na duhan i gorivo, a 500 tisuća naših nezaposlenih stalno se nekud vozika i kutiju dnevno puši.
BROJ 308
KOLOVOZ 2020.
VIJESTI razumijevanje za situaciju te ocijenivši da se načelnika ne može smatrati odgovornim za posljedice pandemije.
Sjednica općinskog vijeća Općinsko vijeće Vareš održalo je svoju 38. sjednicu 30. srpnja 2020. godine uz poštivanje epidemioloških mjera i razmatralo 12 točaka dnevnog reda, ne uzimajući ovoga puta ni stanku kako bi se zasjedanje prije završilo. Ali se već u početku rasprava o Nacrtu Regulacijskog plana "Toljenak 1" počela rasplinjavati i jedan dio vijećnika zbog toga je gubio strpljenje. A riječ je o tzv. adrenalin parku odnosno turističko-zabavnom kompleksu s pratećim smještajnim kapacitetima, čiji je investitor naveden pod imenom "Prime real estate d.o.o.". Onim vijećnicima koji su bolji poznavatelji samog lokaliteta i interesa toga kraja sugerirano je da sačuvaju svoja detaljna pitanja za javnu raspravu koja tek treba biti održana. Predstavnici "Stilprojekta d.o.o." iz Zavidovića koji su izradili spomenuti plan, doduše, sami su počeli detaljizirati, ali je to ipak zapakirano i ostavljeno za iduću raspravu. Izvješće o izvršenju općinskog proračuna za prvih šest mjeseci tekuće godine pokazalo je posljedice pandemije odnosno restriktivnih mjera koje su bile na snazi proljetos. Sabralo se oko toga mnogo frustracija s raznih strana. Ugostitelji i druge uslužne djelatnosti negoduju smatrajući onako grube restrikcije promašenim, ali koje su jako pogodile njihovo poslovanje pa, kako je kazao općinski načelnik Zdravko Marošević prenoseći ono što su njemu kazali, jedan dio njih najavljuje da će ugasiti djelatnost i otpustiti sve radnike ukoliko bi se najesen opet uvele takve restrikcije, a o njima se govorka budući da epidemiološka situacija zasad ima samo tendenciju pogoršanja. Načelnik je također kazao da je evidentna suzdržanost po pitanju daljnjih ulaganja od strane onih subjekata koji bi to mogli i koji su razvojno razmišljali, sve kao posljedica epidemije odnosno pandemije, tako da se više razmišlja u pravcu kako iz vlastite firme izvući postojeći kapital i skloniti ga sa strane odnosno sačuvati od gubitka. Neminovno je da će opet prvi stradati radnici u realnom sektoru ako se ponovi uvođenje rigidnih restrikcijskih mjera, jer barem je Vareš u prvom valu širenja zaraze bio zaobiđen, ali nije zaobiđeno vareško, ionako mršavo gospodarstvo. Načelnik se iznova javno zapitao kako je moguće npr. da jedno poduzeće poput ŠPD-a u jeku pandemije otpusti radnike s terena, iz šume gdje oni potpuno sigurno mogu raditi bez maski, a zadrži administraciju i nije mu, kao ni svakome normalnom, jasno kakva je to poslovna logika i epidemiološka prevencija bila. Ali bila je i poremetila egzistenciju ne samo tim radnicima nego je i Općina automatski prikraćena za njihove doprinose tijekom razdoblja koje su oni proveli na Birou rada. Sve su to faktori koji su doveli da se struže po dnu općinske kase kako bi se izmirivale nužne tekuće obveze, uz načelnikovu napomenu da se iznova, bez ikakve milosti i razumijevanja, javljaju pritisci dužnika; primjerice, za neke neplaćene lokalne ceste čiji se asfalt odavno već izlomio, a to još nije izmireno. Načelnik je istaknuo da gasi te požare minornim uplatama samo da se Općina spasi sudskih procesa, zateznih kamata i u konačnici blokade računa. Na koncu, klubovi vijećnika opredijelili su se podržati polugodišnje proračunsko izvješće bez obzira na to što je bilanca negativna, iskazavši time
95,
KOLOVOZ 2020.
Hz
3 i 101,1 M
Presuda bivšem načelniku Portal BIRN BiH, specijaliziran za monitoring pravosuđa, izvještavanje o ratnim zločinima, korupciji, terorizmu i organiziranom kriminalu dobio je od Kantonalnog suda u Zenici informacije vezane za presudu načelniku općine Vareš u prethodnom mandatu Avdiji Kovačeviću, koje su u medijima prenesene 5. kolovoza 2020. Bivši vareški načelnik Kovačević – nakon prihvaćenog sporazuma o priznanju krivice – osuđen je na ukupno četiri godine i dva mjeseca zatvora i oduzet će mu se protupravno stečena imovina u vrijednosti većoj od 220 tisuća KM. Također, ovom presudom Kovačeviću je zabranjeno obavljanje funkcije rukovođenja u organima uprave Federacije BiH u trajanju od pet godina. Dalje se u informaciji navodi kako će mu biti oduzeti brojni predmeti, od kojih sedam satova, dvije kožne jakne i 193 primjerka knjige "Vareš 1992.–1995.: Zločin, istina i pravda", čiji je autor. Kovačević je osuđen po 26 točaka optužnice Kantonalnog tužiteljstva zato što je od 16. studenog 2012. do 11. studenog 2016. godine, kao načelnik Općine Vareš, postupao protivno interesu službe te iskoristio svoj službeni položaj i ovlaštenja općinskog načelnika s ciljem da pribavi imovinsku korist plaćanjem osobnih obveza i ošteti Općinu Vareš. "Priznanje optuženog potvrđeno je kako subjektivnim, tako i objektivnim dokazima. Da je optuženi počinio krivična djela proizlazi kako iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ekonomske struke, tako i iz iskaza brojnih saslušanih svjedoka i prikupljene materijalne dokumentacije", navodi se u presudi Kantonalnog suda. Kovačević je osuđen da je "davao avanse, pozajmice i donacije pravnim i fizičkim licima za koje nije postojala poslovna osnova niti bilo kakav interni akt, zbog čega je često dovodio Općinu Vareš u stanje financijske nelikvidnosti", obrazlaže se u presudi, uz navođenje kako je samovoljno trošio namjenski donirana sredstava i grantove dobivene od viših razina vlasti. Kovačević je osuđen i zato što je većem broju osoba omogućio pribavljanje imovinske koristi u vidu građevinskog materijala. Oni su po nalogu Kovačevića nabavljali građevinski materijal u određenim firmama, nakon čega su te firme račune i otpremnice dostavljale Općini Vareš, koje je Općina plaćala. Kako stoji u presudi, Kovačević je oštetio i stanovništvo općine Vareš jer "mnoge projekte koji su bili od javnog interesa nije realizirao, iako su sredstva bila namjenski uplaćivana za te svrhe". S Kovačevićem je bio optužen Fuad Kovač, protiv kojeg se postupak nastavlja po redovitoj proceduri. Kovač se tereti za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja, te krivotvorenje isprave. Kovačević je kao kandidat Stranke demokratske akcije (SDA) izabran za načelnika Općine Vareš 2012. godine. Ovu funkciju je obnašao do 2016. godine. Uhićen je u studenom 2019. zbog sumnje da je zloupotrijebio položaj. Optužnicu protiv njega Kantonalno tužiteljstvo u Zenici podiglo je 31. prosinca 2019., a Sud ju je potvrdio 16. siječnja 2020. godine.
HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 308
3
AKTUALNOSTI
U proteklom periodu, nakon ukidanja vanrednog stanja i popuštanja mjera zabrane, i Dom zdravlja Vareš je počeo sa normalizacijom rada, sa ponovnim radom svih specijalista, pojedinih čak i u većem obimu, ali naravno uz poštivanje mjera lične zaštite, i osoblja i svih pacijenata, i nastavka rada trijaže i dezinfekcije prilikom ulaska u Dom zdravlja, kako uposlenika tako i pacijenata. Na taj način Dom zdravlja Vareš je uspio spriječiti ulazak zaraze u Ustanovu, nemamo oboljelih u našem kolektivu, međutim svjedoci smo pojavljivanja pojedinačnih slučajeva inficiranih Covidom-19 u našem okruženju. Moram naglasiti da su svi novootkriveni pacijenti, koji su bili pozitivni na Covid-19, pojedinačni slučajevi i nisu međusobno povezani, znači nemamo tzv. klaster, nije došlo do širenja zaraze, nego su brzom reakcijom naše HES službe izolovani, a i kontakti stavljeni u samoizolaciju i re-
EPIDEMIOLOŠKA SITUACIJA U VAREŠU Dr. Sanja Savičić dovno je praćeno njihovo zdravstveno stanje. Ukupan broj zaraženih na području naše opštine od početka pandemije je 7, nažalost imali smo i jedan smrtni ishod, pacijent je bio primljen u KB Zenica sa teškom kliničkom slikom. Drugi pacijent koji je također bio hospitalizovan uspješno je oporavljen i sada je na kućnoj rehabilitaciji, dok su ostali bili asimptomatski ili sa blažom kliničkom slikom i oni su, u skladu sa preporukama i konsultacijama s infektolozima u KB Zenica, zadržani na kućnom liječenju uz redovno odnosno svakodnevno praćenje njihovog zdravstvenog stanja. Do sada je u Varešu testirano oko 150 osoba, međutim sada se susrećemo
Jedna od starih jama u duboštičkom rudogorju
KONCESIJA ZA ISTRAŽIVANJE KROMA Priredio M. M.
P
od naslovom "Novi veliki projekat u BiH čovjeka koji je zaslužan za zlatnu groznicu" vodeći poslovni portal u BiH – Biznis.info 28. srpnja 2020. objavio je, najbliže je reći, promotivnu vijest da je Općinsko vijeće Vareš dalo suglasnost za dodjelu koncesije na istraživanje i eksploataciju rude kroma na području Duboštice i Tribije, općina Vareš. Za početak se podsjeća kako je "Ministarstvo za privredu ZDK-a već ranije Općinskom vijeću i načelniku Vareša uputilo dopis u kojem se tražila saglasnost za
4
dodjelu koncesije na istraživanje i eksploataciju rude hroma od strane privrednog društva 'Seven Plus' d.o.o. Sarajevo", no tek onda Biznis.info obznanjuje da je "prema registru poslovnih subjekata osnivač kompanije 'Seven Plus' Miloš Bošnjaković, koji je poznat i kao jedan od osnivača firme 'Adriatic Metals' koja je zaslužna za zlatnu groznicu u Varešu, nakon što je otkrila vrijedne zalihe metala na lokalitetima Rupice i Veovača". Dalje se navode podaci s internetske stranice kompanije "Adriatic Metals" po kojima je Bošnjaković vlasnik 8,9 posto dionica te kompanije, uz napomenu da je "nedavno BROJ 308
sa nestašicom testova za PCR testiranje na nivou kantona, tako da HES zasad radi testiranje isključivo prema preporukama i smjernicama sa nivoa kantona, što znači da se testiraju osobe koje su febrilne (s povišenom tjelesnom temperaturom) ili su razvile neki od simptoma Covid-19 infekcije. Ovim putem bih pozvala sve naše građane i čitatelje da poštuju sve mjere naložene od strane kriznih štabova, da bi prvenstveno zaštitili sebe a zatim i osobe u svom okruženju, da izbjegavaju bespotrebne kontakte a posebno okupljanja u većim grupama, a ukoliko je to baš neophodno, da onda nose zaštitne maske, posebno u zatvorenom prostoru, da često peru ruke i pridržavaju se svih mjera lične zaštite jer je to jedini način sprječavanja naglog širenja zaraze. napustio menadžersku poziciju u njoj i, s druge strane, on je sada vlasnik 100 posto kapitala u firmi 'Seven Plus'." Iz dokumentacije usvojene na Općinskom vijeću izvučeno je da kompanija "Seven Plus" planira eksploataciju rude kombiniranim metodama (površinskim kopom i podzemnom eksploatacijom), kao i preradu rude. Tko se želi loviti za konkretne najave, Biznis.info je u ime kompanije javnosti prenio sljedeće: "U toku istraživanja planira se angažovati 61 zaposlenik, a godišnji plan proizvodnje iznosi 350.000 tona rude uz angažovanje 120 radnika. Predviđena sredstva za jednokratnu koncesionu naknadu i geološka istraživanja su 7,6 miliona KM." Zatim su se od tih procjena i najava razložno ogradili: "Obzirom da investitor ne posjeduje znanje o potencijalnim rezervama i kvalitetu rude, a što će se utvrditi nakon završetka istraživanja, izuzetno je teško odrediti tehničke detalje budućeg poslovanja te se bazira na dosadašnjim dostupnim podacima i pretpostavkama." Iznoseći podatak da je prethodna eksploatacija obustavljena 1941., te da su istraživanja (nakratko) nastavljena 1961. godine, Biznis.info na kraju ističe kako je predmetom koncesije "prostor u kojem su nekada vršena istraživanja i eksploatacija rude hroma odnosno gdje se nalaze stare rudarske jame: Rakovac, Meki do, Međa, Borak i Šabanluka", uz napomenu da su sve one na šumskom području, izvan naseljenih mjesta. KOLOVOZ 2020.
BOROVICA I DUBOŠTICA
RIZNICA BOSANSKOG KRALJEVSTVA (III) Piše Željko Ivanković V. Borovički lokaliteti, od kojih mnoge već dobrano znamo ili smo ih prehodali, nisu više toliko intrigantni, ali Gradina nam se nekako svaki put "otimala". Bila je nešto oko čega smo obilazili kao mačak oko vruće kaše, a onda smo zastali, pogledali kartu (ovdje nepouzdanu?) i išli je tražiti i istražiti. Karta pokazuje jedno, a Gradina bi morala biti nešto drugo. Naime, trebalo je samome sebi ustanoviti da je to Gradina i zašto je to Gradina, što nije nimalo lako ako nema vidljivih tragova nekakve bivše gradine. No, zemljopisni položaj i reljef ubrzo je potvrdio ono što sam tvrdio: Gradina je ovo, a ne ono drugo. Jer s Gradine se, kao s kakvog vidikovca, pruža pogled na sve strane, nadzire se širok prostor i ono najvažnije – vodotok i uz njega komunikacija. Ono što smo već utvrđivali i utvrdili u dosadašnjim otkrivanjima i spoznajama, u dosadašnjem razumijevanju lokaliteta koji se u narodu zovu gradinom, čak i kad nema nikakvih tragova koji bi ime takvom lokalitetu ičim materijalnim opravdali. Gradina je i ovdje kula stražara, mjesto za nadzor i zaštitu komunikacije. No, znamo i to da je često i sama predaja vrijedan izvor i nerijetko početak prave historiografske priče. Dakako, nećemo o predajama, ali imena lokaliteta kao dio predaje svakako su vrijedna pozornosti. Koliko smo samo gradina Ćamil i ja (ustvari Ćamil meni!) identificirali na našem putu od Dabravina (i dabravinske gradine) do Zvijezde, o čemu sam već pisao. To što Borovicu bolje poznajemo i češće smo je pohodili ne znači da ponovno ne
Među stijenjem na Gradini kod Gornje Borovice treba ući u Kraljevu jamu ili pohoditi vodu Radakovicu, već sâm po sebi čudesan fenomen, unatoč svemu čime se tu interveniralo u samo srce prirode. To samo spominjemo, kao i nezaobilazni dendrološki fenomen, veliku trostoljetnu lipu u groblju u Donjoj Borovici, i neponovljive, raritetne sedrene stećke u tom groblju. Ne možemo nakon svega, nije ni red, odbiti nadasve ljubazan poziv borovičkog župnika, mladog Vlade Vrepca, nećaka moje prijateljice Branke Vrebac-Jukić iz Kiseljaka, koji nam je bio ugodan i gostoljubiv domaćin, zajedno s uvijek gostoljubivom obitelji Šimić. Ljudska ljubaznost župnikova zasjenila je čak i odličan iločki traminac, kojemu ne mogu a da svaki put ne dignem spomenik otkad sam ga prvi put kušao kod don Luke na Marin Dvoru. Mjesto na kojemu se nalazi borovička crkva jedno je od najboljih, najpoželjnijih od svih na kojima sam bio, mjesta za bogomolju, premda bi zbog zdravog ambi-
Pogled s Gradine na kotlinu Donje Borovice KOLOVOZ 2020.
BROJ 308
jenta, nadmorske visine i stambenog prostora uz nju, kako reče Klara, tu bilo i idealno mjesto za dobar svećenički starački dom, kuću. Ha, sad da, ali, mislim se, a kad dođe zima?! Rekosmo da nećemo o predajama, pa ni o onoj koju Mikolji odbacuje da bi današnji Vareš nastao progonom Duboštičana u varešku dolinu, kao uostalom i druge vezane uz sukobe Duboštičana s domaćim stanovništvom s Vrhovine, a onda i onim s Oglavića, na što su u narodu sačuvani spomeni u dvama vareškim toponimima: Pribija i Propast. Ne, ne niječemo predaje. Dapače, uživamo u njima, ali one su ovdje, budući da su dobro poznate, u drugom planu. Važniji nam je svaki kamičak koji prevrćemo i nalazimo na tragove plemenitih metala na ponekom od njih, važnija nam je šuma koja skriva ulaze u rovove, čudesno korijenje nad otvorima u okna. Ili razumijevanje komunikacijskih pravaca, koje, i da nisu uvijek poznati, markira (osim vodotoka) raspored gradina, čime se iznova potvrđuje jedinstvenost zlatonosnih prostora vareškoga kraja, unutar onoga što se zove riznica kraljevstva. Potvrđuje nam to odavno i karta putova i hanova, o kojima smo govorili u povodu Zvjezdangrada. Znane komunikacije putem Bukovice, Duboštice (rijeka) već smo opisali, sjećamo se, u priči o Zvjezdangradu, kao i put koji je išao preko Dragovića prema Semizovoj Ponikvi i dalje što put Vrankovaca ili Potoka, što na Pogar pa prema Duboštici. Na jednom se dijelu put od Dragovića do Pogari čak zove Bobovačka kaldrma. Od Bobovca prema dolini Bosne znamo da je put vodio preko Kopijara, Nažbilja i Bastašića, prema Trstionici i dalje prema Bosni. A hanovi su bili mjesta odmorišta za trgovce i karavane, pa samo u ovom zlatonosnom kraju možemo spomenuti nekoliko njih koje znaju čak i oni manje upućeni, jer su dio općih pojmova vareškog kraja. Uz Pobrin han, bili su tu i Barnjakov han kao dio Pogari prema Duboštici i Han Kopalište, lokalitet na putu od Pogari prema Tribiji. Tom se trasom poslije služila i Austrija, a kad je počela eksploataciju drveta otvorilo se i područje Duboštice i cijelo šumsko područje nizvodno Dubošticom (rijekom) prema Krivaji. Tako je na prugu Zavidovići–Olovo bio priključen i krak šumske željeznice koji se u Carevoj Ćupriji odvajao prema Duboštici gdje je eksploatirana i ruda kroma, čime je taj kraj postupno dobivao i drukčiju geografsku i gospodarsku orijentaciju. (svršetak)
5
UNIKATNA "UMJETNINA" (II)
Ekskurzija
(U stopu s diplomskim radom Aleksandre Bunčić: "Stara crkva sv. Mihovila u Varešu – umjetnička analiza spomenika")
Piše Ivana M. Slugić
uobičajeno. Na fotografiji crkve i župnog stana iz 1891. godine uočljivi su kameni nadgrobni križevi, a meni i tri lipe. Osim hladovine u staroslavenskoj mitologiji lipovo visoko stablo štitilo je od gromova i požara, a u krošnjama ovog velelisnog gromobrana obitavala je božica Vida, zaštitnica bračne sloge i ljubavi. (op. I. S.) Jedan naš stari vareški gospodin, a zvalo ga se Šerif, znao je reći: "Vidi in, uredile se k'o lipe". Smještaj groblja uz crkvu nije slučajan; bilo je važno pokopati pokojnika što bliže glavnom oltaru ili što bliže crkvi. O tome govori fra Bono Benić navodeći smrt paroka o. p. Lovre Seočanina u februaru 1735. godine: "I bi ukopan na zidu prid crkvom sv. Mi/h/ovila." Kao groblje, "Obor" je služio sve do početka XX. stoljeća.
Uvod Rimljani Vareš zovu Varevalica i svoj boravak u njemu svjedoče pločom s natpisom villicus procurator i rudarskom svjetiljkom. Pod sadašnjim imenom spominje se Vareš kao naselje tek za bosanskog upravitelja Jakub Hadum-paše, tridesetak godina po osmanskom osvojenju Bosne. Žitelji vareškog kraja bavili su se kopanjem i obradom rude, što je opet omogućavalo kovanje različitih predmeta koji su se izvozili "na sve strane svijeta". Zanimljivu priču o tim predmetima autorica je uvrstila u svoj rad. Hadži Abdija Librić, vrativši se s hodočašća iz Meke u Vareš, pripovijedao je kako je u Misiru vidio u nekog čovjeka peku te ga pitao odakle mu i pošto je, na što mu on reče da je to bosanski proizvod i kao takav vrlo skup, jer je donesen iz daleke zemlje. Rušilačka snaga različitih povijesnih nedaća nije, kaže autorica, urušila staru crkvu sv. Mihovila pa je to jedini sačuvani sakralni katolički objekt s izvornim inventarom iz baroknog doba. Iako opremljena jedinstvenim inventarom starijim i od samog objekta, crkva se ipak izdvaja po jedinstvenoj, skromnoj, slikanoj dekoraciji na neobično plitkom bačvastom svodu. Crkva nema prave usporedbe, te je unikatna "umjetnina" cjelokupne bosanskohercegovačke baštine. Ovaj spomenik je time važniji jer je drveno sakralno graditeljstvo rijetkost i na širem području. Istraživanjem porijekla i nastanka drvenih kapela bavila se Anđelka Horvat i njeni zaključci mogu pomoći pri proučavanju stilskih karakteristika graditeljstva i opreme stare vareške crkve. Na prezentaciji 13 obnovljenih drvenih kapela u regijama Turopolje i Pokuplje u Hrvatskoj Lidija Mišćin je istakla da drvene kapele, građene u međuriječju Save i Kupe imaju iznimnu vrijednost jer "očuvanih drvenih kapela ima još samo u Rumunjskoj i nešto malo u skandinavskim zemljama".
Mjere objekta
Zapadna vrata na staroj crkvi u Varešu Zato je i nakana ovoga rada upozoriti odnosno obnoviti pažnju na drveno sakralno graditeljstvo u središtu Bosne i Hercegovine i pridružiti ju malobrojnom sačuvanom korpusu iz europske baštine. Opis crkve – vanjština Iako se pouzdano ne može utvrditi godina njenog nastanka, stara crkva svetog Mihovila u Varešu ima dugački historijski kontinuitet. Na prostoru na kome se danas nalazi postojalo je više crkava koje su nastradale u požarima. Postojanje prve crkve na ovom mjestu (a prema H. Kreševljakoviću) smješta se u prvo desetljeće XVI. stoljeća, svakako prije 1516. godine. Iako se Tridentski sabor (1545-1563.) nije precizno izjasnio o položaju koji crkve trebaju imati pri izgradnji (usp. Anthony Blunt), stara vareška crkva unutar čaršije, a na livadi "Obor" propisno je okrenuta od zapada prema istoku, uz nju groblje – kako je u to doba bilo
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 6
BROJ 308
Prema Aliji Bejtiću (1958.) arhivski dokument iz osmanskog perioda "Komisijski pregled mjera crkve nakon njene obnove" navodi da je crkva sagrađena na mjestu stare koja je bila posve dotrajala uz prethodno, također komisijsko mjerenje stare crkve prije rušenja. "Imajući u vidu te činjenice dolazi se do zaključka da ovaj oblik crkve koji se sačuvao do današnjih dana, dočarava mnogo starije oblike i arhitekturu stare crkve." Zanimljivo je da rad Alije Bejtića – Historijsko-građevni razvoj Vareša – autorica nije imala u ruci pa ga navodi prema izvještaju Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, a nije ga imao u rukama ni fra Ignjacije Gavran a on se poziva na već "spomenik Vareša" – Jozu Tokmačića. Uzimajući u obzir visinu zida do krova konstrukcije koja iznosi 2,31 metar i visinu tjemena krovne konstrukcije od oko 4,63 metra zaključujemo da se radi o neobično niskom objektu, crkvi prizemnici, skromnih dimenzija. Kao odraz domaće graditeljske tradicije i rasprostranjenosti mjesnog materijala za izgradnju crkve korišteni su pravilno tesan tamnosivi kamen (za izgrad-
POSEBNO U PONUDI: RECENTNA IZDANJA VAREŠKIH AUTORA! KOLOVOZ 2020.
Pod svodom raskošna ljepota; pogled s pjevališta na oltar nju zidova) i drvo (za pokrivanje krova i opremu enterijera). Goli masivni zidovi, debljine 65 cm, otvoreni su sa dvoja željezna vrata, sa zapadne i južne strane. U skladu s proporcijama cijeloga objekta vrata su vrlo niska. Visoka svega 1,62 m, a široka 90 cm. Vrata leže na drvenoj konstrukciji u koju su "nagusto pokovani krupni čavli zaobljene glave". Skromni ukrasi na vratima; u podnožju vrata kameni prag; kamene ploče praga spojene metalnom šipkom. Krov crkve posebna je zanimljivost. Postavljen je na dvije drvene grede presjeka 20x20 cm, a protežu se cijelom dužinom objekta. Rogovi su na razmaku od 90 do 100 cm. Crkva je pokrivena "krovom od cijepanih i pritesanih daščica (šindre), na sljeme, na četiri vode. (Koliko samo detalja na jednom krovu, op. I. S.) U krovu se nalazi pet prozora, napravljenih u obliku "badža". Po dva s južne i sjeverne, te jedan sa zapadne strane. Prozori propuštaju svjetlost u unutrašnjost crkve blagu i nježnu na principu bazilikarnog osvjetljenja. "Ovakav princip osvjetljavanja rijetkost je u domaćem graditeljstvu tog perioda." Nutrina crkve Uzimajući u obzir skromnost objekta unutrašnji prostor crkve daje dojam neočekivane prostornosti. To je postignuto time što se prostorija širi prema gore. Želeći osigurati što više prostora za KOLOVOZ 2020.
vjernike graditelj od ulaznog dijela diže nisku etažu, pjevalište (kor) koje zauzima jednu trećinu unutrašnjeg prostora i time vjernički prostor uvećava za 50 posto. Pjevalište drži jedna drvena greda. Koru se pristupa jednostavnim drvenim stepeništem širine 100 cm. (Uz basamake, reklo bi se, op. I. S.) Crkva nema sakristije. Za smještaj obrednih predmeta služe udubljenja i tabernakuli (svetohranište, ormarić u oltaru za čuvanje hostija, op. I. S.). U istočnom dijelu, lijevo i desno od glavnog oltara nalaze se dva udubljenja, a po jedno u sjevernom i južnom desno od ulaznih vrata. Udubljenje u sjevernom zidu zaštićeno je duboreznim vratašcima. Analizom ukrasa i vještine izvedbe ukazuje na rad domaćih majstora. Pod je oko glavnog oltara popločan kamenom, a ostatak prekriven drvenim gredama. U crkvi nema klupa i sjedilo se na rasklopivom tronošcu koji je mogao stati u veći džep, "a žene, budući da su gotovo pa sve nosile dimije, klečale su ili sjedile na lijepim vunenim ćilimčićima". (Rekli bismo u Varešu – pregačama, op. I. S.) Svod U pogledu dekoracije posebnu zanimljivost stare crkve sv. Mihovila čini svod. To je drveni bačvasti svod, plitkog tjemena lučno sveden; osoben je za manje sredine i drvene kapele. O ovoj konstruktivnoj izvedbi Alija Bejtić veli: "Za razliku od BROJ 308
skromnog izgleda vanjske strane, u enterijeru crkva djeluje prostranije, čemu doprinosi bačvasti svod kojim je crkva zasvedena. Ispod drvene konstrukcije četverostrešnog krova nalazi se druga drvena konstrukcija o koju je obješen bačvasti svod. Bačvasti svod izveden je od dugih, uskih daščica na pero i utor... Uprkos svojoj dužini ovaj svod ne djeluje masivno i hladno, a razbijenosti mase doprinose prozorske niše." Oblik svoda Unutrašnjost crkve, njena ljepota i vrijednost ogledaju se u dekoraciji svoda, cvjetnim motivima pravilno raspoređenim po njegovim uskim daščicama i to u jednakim trakama u smjeru istok-zapad do sredine crkve, odnosno do početka kora. Cvjetnu dekoraciju, izvedenu uljem na dasci, oslikao je, kako svjedoči natpis lijevo od glavnog oltara "neki Stjepan, pravoslavac iz Srijema" u martu 1822. godine. Autor dekoracije došao je s područja današnje Vojvodine i u ondašnjem Varešu oslikao svod koristeći elemente koji su pod utjecajem likovnog kruga srednje Evrope. Na svodu susrećemo kao dekoraciju ghirlande zelenog lišća kako teku daščice, što je već utjecaj iz talijanskog likovnog izričaja. Ghirlanda kao ornament simboličnog je značenja: pobjeda života i rajsko blaženstvo. Ghirlanda kao motiv može imati cvijeće, lišće i plodove.
7
U GODINI PANDEMIJE
Održani samo molitveni susreti Preporuke, mjere i strahovi u vezi s epidemijom odrazili su se ovoga ljeta na sva događanja i na kraju su se ona druženja kakvima smo uobičajeno punili naše stranice ljeti svela na minimum. Izostale su tako obljetnice matura i zavičajni susreti popraćeni sportskim i raznim zabavnim sadržajima, u našim seoskim župama Vijaci i Borovici to je znalo trajati po tri dana i tri noći, a i dobro organizirana sela Mir i Oćevija znali su to trodnevno upriličiti, samo u nešto manjem obimu. Ove godine, kao jedino što nije izostalo, bila su misna slavlja, pogotovu u spomenutim župama u kojima na vrhuncu ljetnih okupljanja i godišnjih odmora datumski padaju i blagdani zaštitnika. A u nekolicini drugih sela misama na groblju tradiciju su i ostatke zajedništva spašavali domicilni, uz rijetko koga prispjelog izvan granica države. Pa su takve mise održane u grobljima na Kopijarima i na Miru (25. srpnja) i na Vranjkovcima (26. srpnja), a nakon njih nekoliko riječi i neka zdravica "s nogu" domaćih ljudi, čisto kao formalnost. Na Kopijarima zapravo nikoga u selu ni nema, ali je priskočila rodbina iz sutješkog i susjedi iz borovičkog kraja, a priključio se i općinski načelnik Zdravko Marošević i zakazivanje mise je imalo smisla. Groblja se barem čine sigurnim mjestom jer se misa održava na otvorenom i s fizičkom distancom moguće je ispoštovati preventivne mjere.
Podrška vjernika iz susjednih župa
U
Vijaci je, u nedjelju 26. srpnja, proslavljen drugotni patron jer je župa zapravo posvećena Bezgrešnom začeću BDM, ali se ljeti ondje posebno štuju sv. Joakim i Ana, roditelji Blažene Djevice Marije. Upravo je u duhu potrebe ozbiljnijeg shvaćanja roditeljstva propovijed održao fra Josip Ikić, profesor iz franjevačkog samostana u Visokom, koji je predslavio misu uz prisutnu subraću iz Vareša, Olova, Jelašaka, te Petrićevca (kod Banje Luke). Fra Josip je naglasio da odgovoran kršćanin svoj život neće živjeti sebično i samodostatno, ni malodušno, nego hrabro bez obzira na sve bure i faze kroz koje svijet prolazi, pa tako i kroz pandemiju u ovom trenutku.
Rađati djecu i odgajati treba, kazao je fra Josip, uz duhovni rast, a ne u povodljivosti za svjetovnim bogatstvima i lažnim sjajem, gdje se kao ideali postavljaju profit, užitak i slava, uz odbacivanje i negiranje duhovnih i moralnih Fra Josip Ikić vrijednosti. Pjevanjem su misno slavlje animirali mladi vareški tamburaši, kao što su prethodno svirkom oplemenili i misu za blagdan sv. Ilije u Jelaškama (još jedan patron koji je protekao skromnije po broju okupljenih, ali su ipak domaći iz susjednih mjesta stali uz Jelaščane). Pod blagdanskom misom u Vijaci podijeljen je i
Kontinuitet štovanja sv. Jadvige
U
nedjelju, 2. kolovoza 2020. u župi Preobraženja Gospodinova u Borovici, a u sklopu duhovne priprave pred patron proslavljen je spomendan sv. Jadvige, poljsko-litvanske kraljice, a čiji su korijeni po majci bosanski. Prigodom proslave župa Borovica ugostila je poljskog konzula u BiH Milosza Pienkowskog, te poljske svećenike vlč. Krzysztofa Sochackog i fra Urbana Pudelka. Koordinator ovog susreta kao i ranijih godina bio je Mladen Miletović, a proslavi se odazvao i Zdravko Marošević, načelnik općine Vareš. Susret su medijski popratili Katolička tiskovna agencija i – kao svake godine – vareški mjesečnik "Bobovac", ali i reporteri TV Herceg-Bosne, te je prilog preuzela i emisija HRT-a "Mir i dobro". Okupljene vjernike na početku mise pozdravio je borovički župnik vlč. Vlado Vrebac, predvodnik slavlja bio je fra Urban, a propovjednik vlč. Krzystof. On je u homiliji istaknuo misao sv. Ivana Pavla II. izrečenu kada je 1997. proglasio blaženu Hedvigu svetom: "Služiti znači kraljevati, jer Krist nije došao da kraljuje nego da služi. Upravo po svom služenju Krist je kraljevao, a, služeći, i mi ćemo kraljevati zajedno s Kristom. Tako je kraljevala i sveta Jadviga, koja je nažalost prerano napustila ovaj svijet, ali mu je mnogo od sebe ostavila."
Uz patron i prva pričest
8
BROJ 308
KOLOVOZ 2020.
Župnik Vrebac (lijevo) s poljskim svećenicima
Poljski svećenici bili su očarani doživljajem Borovice kojoj život nije lak ni u najbolje vrijeme, a posebno ih je impresioniralo kako se župa uspravila nakon strašnog stradanja u proteklom ratu. Mladi konzul Pienkowski u izjavi za medije izrazio je uvjerenje da će se zbližavanje hrvatskoga i poljskog naroda kroz okupljanja u Borovici nastaviti te je zahvalio Miletoviću kao inicijatoru ovih molitvenih susreta koji su već zaživjeli. Miletović je, pak, ovoga puta istupio s prijedlogom za produbljivanje suradnje kroz podizanje spomenika sv. Jadvigi u Borovici, i to s pogledom na Bobovac kao mjesto odakle je potekla njena majka Elizabeta Kotromanić, za što je zatražio podršku poljskog veleposlanstva u BiH. Konzul je obećao da će inicijativa biti razmotrena, a bude li podržana zamišljeno je da spomenik (vjerojatno bista) bude otkriven prilikom idućeg obilježavanja spomendana sv. Jadvige u Borovici. Zbog ukupne epidemiološke situacije izostali su predstavnici poljskih udruga pa su misi pribivali samo domaći vjernici i nekolicina Borovičana pristiglih iz susjedne Hrvatske. A zbog izbijanja pandemije prolongiran je i posjet borovičkog izaslanstva i Miletovića kao inicijatora Krakovu i katedrali Wawel gdje se nalazi grobnica sv. Jadvige, koji je bio planiran u travnju, kojom prilikom bi se suradnja vjerojatno značajnije proširila, no ovim se donekle reduciranim molitvenim skupom u Borovici barem uspjelo očuvati kontinuitet. KOLOVOZ 2020.
sakrament prve pričesti za dvoje vijačke djece, nakon što je to prolongirano proljetos kad su crkve i drugi vjerski objekti bili privremeno zatvoreni za okupljanja vjernika. To je proslavu patrona učinilo još svečanijom pa možda i posjećenijom, a vremenski uvjeti bili su blagonakloni za održavanje misnoga slavlja vani ispred crkve, gdje se i inače održava misa za sv. Anu i Joakima. Tu se i nastavilo s druženjem uz tamburašku svirku, a vijački župnik fra Zvonko Zečević blistao je zadovoljstvom te posebno zahvalio braći Marošević, vlasnicima poduzeća "MPM", koji u materijalnom smislu nesebično potpomažu matični župni ured. Zahvalio je i onima čiji je angažman često nezapažen, a uvijek su na raspolaganju župniku oko organizacije patrona. Vijački su ljetni patron dolaskom podržali napose vjernici iz Vareša, mada u relativno manjem broju nego prijašnjih godina, kao što je bilo za primijetiti da nisu k misi došli ni svi vijački župljani s boravištem u Varešu. Valjda bi se to trebalo pripisati strahu od epidemije ili nedostatku bilo kakvih svjetovnih sadržaja nakon molitvenog skupa.
Odziv patronu iznad očekivanja
N
edjelja.ba, internetski portal "Katoličkog tjednika", izvijestio je o proslavi zaštitnika župe Borovica, a u tome izvješću navodi se sljedeće: Svetu misu predslavio je predstojnik Ureda za odnose s javnošću i glasnogovornik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Dražen Kustura, u koncelebraciji sa 17 svećenika među kojima su bili sutješki dekan preč. Pero Brkić te župnik domaćin vlč. Vlado Vrebac. Unatoč pandemiji koronavirusa koja je spriječila dolazak većeg broja raseljenih Borovičana ipak je bilo oko 200 vjernika, od kojih je jedan dio nosio narodnu nošnju toga kraja. U prigodnoj propovijedi vlč. Kustura najprije je ustvrdio kako je u čovjeku uvijek postojala želja za neprolaznim, vječnim, uzvišenim te kako je Isus u događaju preobraženja svojoj trojici odabranih učenika barem nakratko pokazao nebesku slavu i to u prisustvu dvojice najvećih starozavjetnih likova: Mojsija – simbola zakona i Ilije – predstavnika svih proroka. "Trojica svjedoka: Petar, Ivan i Jakov osjetili su se ugodno i sigurno u toj Isusovoj slavi i zbog toga žele tu ostati. Ne žele se vratiti, sići s brda i ponovno nositi svakodnevne križeve. Međutim, Isus od toga trenutka, svjestan da mora izvršiti Očevo poslanje, sve BROJ 308
Početak okupljanja uoči svečanog misnog slavlja
više govori o svome kraju, ali i o tome da po križu dolazi spasenje", poručio je propovjednik te napomenuo kako bi svaki vjernik u otajstvenom susretu s Isusom, posebice u sv. misi, trebao doživjeti osobno obraćenje i preobraženje. "Ukoliko naša usta budu izgovarala riječi mira, utjehe, radosti, ako budemo odisali povjerenjem te budemo imali otvoreno srce za potrebe naših bližnjih, ukoliko budemo spremni praštati, a ne osuđivati druge onda možemo kazati da smo i mi sudionici Kristova preobraženja, odnosno da nas je susret s njim preobrazio", zaključio je vlč. Kustura. Prije završnog blagoslova riječi zahvale uputio je mjesni župnik vlč. Vrebac koji je nepunu godinu na toj službi. Osim informacija o urađenim projektima u proteklom periodu također je najavio i obilježavanje stote godišnjice osnutka župe Borovica koja će se proslaviti 2022. Po završetku misnoga slavlja, kojega su skladnim pjevanjem i sviranjem animirali tamburaši iz Vareša, druženje je nastavljeno uz obiteljski stol u dvije dvorane u župnom uredu budući da zbog vremenskih prilika to nije bilo moguće učiniti vani. P. S. Ovom izvješću dodajemo našu opasku da se od postavljanja šatora za druženje vani svjesno odustalo imajući na umu preventivne mjere u cilju zaštite od širenja epidemije. A proslava patrona je, i to treba naglasiti, ipak naišla na odziv i dolazak većeg broja Borovičana od očekivanog, napose iz Hrvatske, i nekolicina je stigla iz Austrije, Njemačke i Švicarske. Priredio M. Marijanović
9
HODOČAŠĆE VAREŠ – SINJ gužve i kroz slikovite krajeve koji su bogati povijesnim naslijeđem: utvrde, stećci, gradine, muzeji, sakralni objekti, ostaci starih staza i mostova, vidikovci. Put iz sela Prolog preko Kamešnice do Sinja je vjerojatno najkraći od svih puteva, ali je najzahtjevniji jer se hodi šumskim stazama koje su često zarasle. Ne treba zaboraviti i da se radi o velikom usponu dok se ne pređe na hrvatsku stranu Kamešnice preko prijevoja Vaganj, kada puteljci postaju uglavnom strmi. Kamešnica je nastavak dinarskog lanca planina, dodir dvaju klimatskih područja; upozoreni smo da se mogu očekivati nagle i nepredvidljive promjene vremena tako da je vjetar na početku bio ugodan, a poslije je probijao vjetrovke do te mjere da je počeo stvarati i nelagodu. Današnja ruta je ona koju su ucrtali još rimski graditelji u Dalmaciji prije dvije tisuće godina. Rimljani su na taj način "cestom" povezali Salonu (Solin) preko Klisa, Iz niza čudesnih krajolika, kojima se prošlo Osiniuma (Sinja) i Vaganj s Livanjskim poljem i dalje preko Livna s Kupresom prema unutrašnjosti Bosne, odakle smo i došli. Hodamo ovom uklesanom i kamenom popločanom cestom i penjemo se sa Trojica se Varešana odvažiše na hodočasnički put dug 237 kilometara, prateći planinske staze 700 m s livanjske strane na 1.173 metra i bogaze kuda se išlo u vremena stara. Bijaše to godine prošle, uoči blagdana Velike Gospe. nadmorske visine te se ponovno spuštaKroz sedam nastavaka pratit ćemo njihovu hodnju koja teška bi, ali se uspjehom okruni. mo na sinjsku stranu, s puno prelijepih Piše Velimir Gavran dovoljno dobra, pa nam nije trebala čeona prirodnih krajolika u jutru i vidimo divlje svjetiljka. Nebo vedro. Bilo je malo pro- konje koji se napasaju uz cestu. VII. Ali cesta... umorni smo već od samog hladno. Hodočasnička staza je preko Prolog – via Kamešnica – Sinj Vagnja, tu je i granični prijelaz. Makadam- pogleda na nju, nepregledna je i ravna kao "Osinium" (25 km) ska je i ugodna za hodanje, a prolazi kroz strijela. Odlučujemo napraviti stanku središte sela Prologa. Bili smo napeti i negdje pored nje, ni sunce više ne smeta Od kada smo krenuli na put predaka, željni čim prije stići na svoje odredište. iako je temperatura već uvelike prešla 30 tj. hodočašće, na spavanje odlazimo oko Dobro smo napredovali. stupnjeva. Zaustavlja se kraj nas policij22 sata. Nijedanput nisam imao probleŠto smo više ulazili u planinu i pri- ska patrola Republike Hrvatske i legitima da zaspim. Usnuo bih čim bih otišao u bližavali se Sinju, hodočasnička staza je miraju nas, a onda su se začudili kad im krevet. I ovu, posljednju noć prije Sinja, sve češće vodila kroz šumu i nisko ras- rekosmo da smo i mi policajci i da trošimo otišli smo na spavanje u taj sat, kao vojska tinje, a i preko isklesana makadama, baš godišnji na beskrajno, ali ciljano hodanje. na povečerje. Ali počeo sam se vrpoljiti u ono što sam tražio na ovom putu: auten- Pozdravljaju nas ljubazno baš kako je i krevetu, svako malo bih pogledavao na tičnost. Pješačenje po neobilježenoj stazi očekivati od moderne, europske policije. sat. Morao sam poštovati činjenicu da ne jedinstveni je doživljaj koji čovjeka zbli- Mladi momci, novi naraštaj.– hodam sâm, a Dragan je mirno spavao ili žava s prirodom. Hodali smo najvećim diU sljedećem trenutku pogled mi pada mi se činilo, a samo on zna što je njemu jelom putevima izoliranim od prometne na alfa romeo koji nam se približava. Obkroz glavu prolazilo i u san raćam pozornost na sve detalje i dolazilo. Ne mogu vjerovati da se vidim natpis "Torcida", a kroz glaprimaknula i posljednja dionica. vu mi prolazi da je to neka navijaKao da je tek početak, pun sam čka skupina. Požurujem Dragana snage i volje i jedva čekam da zada krenemo, računajući da ćemo počne posljednja dionica prema morati proći pored tih kola, a onSinju. Ustao sam i krenuo probuda ugledam Darka na sjedalu diti Dragana. Ali bio je budan. suvozača i odmah mi je laknulo. Rekao mi je da je slabo spavao; Darko je došao da nam se pridrustalno mu se pred očima vrtio ži, a na licu je imao trijumfalan sutrašnji dan. Polurazbuđen, izraz u stilu Terminatorovog: I'll samo sam se nasmijao. be back. Vratili smo se na hodoVani nas je dočekala puna časničku stazu. Darko je krenuo mjesečina. Vidljivost je bila Posljednja dionica autentičnom kaldrmom naprijed i, unatoč trudu, nisam ga
Putevima predaka
10
BROJ 308
KOLOVOZ 2020.
Olovskoj Gospi Olovska Gospa je… I… Nije samo… Mi Što joj išli Predobro znamo…
…i konačni dolazak na cilj, u grad Sinj mogao sustići. To me iznenadilo jer je uvijek zaostajao radi povreda i morao sam ga 'vući'. Dobio je nevjerojatnu snagu i motivaciju koja ga vuče naprijed. Otkad sam se počeo pripremati za ovo hodočašće, dosta sam čitao i prikupljao sve moguće informacije o putevima predaka, Gospi sinjskoj i samom hodočašću. Htio sam ubrzati korak, ali nisam mogao. Uložio sam i posljednji atom snage da bih sada ja držao zajednički ritam. Stižemo. Propješačiti preko dvjesto kilometara, putevima i stazama zemlje predaka, doista je velika stvar. Ovakav pothvat je dokaz kako je moguće i ono što nam se u početku čini nemogućim. Uvijek u sebi imamo snage za barem još jedan kilometar, pa i onda kada osjećamo da smo iscrpljeni i da ćemo pasti. Ne trebamo se bojati napraviti još jedan korak ako vjerujemo u sebe i svoj cilj. Evo nas sada, ulazimo u Sinj – "Osinium" i posve smo blizu ostvarenju našega cilja. Ovaj trenutak mora dirnuti i izazvati erupciju emocija. Kada sam ugledao tablu na kojoj je pisalo Sinj, oči su mi zasuzile, a možda je i znoj (nekada je teško priznati suzu u oku), i obuzeo me neopisiv osjećaj zadovoljstva i ushita. Obuzimali su me u životu razni osjećaji, ali ne sjećam se da su me ovako obuzele i paralizirale emocije. Samo čekam da mi netko pruži ruku i da ga zagrlim – zbunjen sam pred Draganom i Darkom. Za trenutak, razmišljajući o prijeđenom, sad već mogu reći hodočasničkom, putu, kroz glavu mi je proletio citat iz Evanđelja po Mateju: "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu." (Mt. 7, 13-14) KOLOVOZ 2020.
Emocije su malo splasnule i počeo sam normalno funkcionirati. Uzeo sam telefon i Katarini poslao sliku pa nazvao. Njoj sam prvoj rekao ovu sretnu vijest. Nisam mnogo govorio. Jedva sam izustio: uspjeli smo. Ovaj trenutak je za mene bio nekakav čudan osjećaj pomiješan s ushićenjem i umorom tijela koje kao masu plastelina veže adrenalin, a ja ću ga se sjećati cijeli život. Stajali smo na prostranom platou gdje je održavana misa i tek tada sam shvatio da nismo hodočastili samo mi. Registrirao sam Dragana koji je stajao pokraj mene. Nisam mu ništa htio reći. Nijemo me je pogledao i u njegovim sam očima pročitao da je prošao kroz emocionalnu buru. Nađoh za kraj jedan prikladan citat. Uz zahvalu što ste nas kao čitatelji pratili na našem hodočasničkom putu, dijelim ga s vama u ovaj prigodni čas – Blagdan Velike Gospe i navršenu obljetnicu od našeg pothvata: "Hodočasnički put jako je dobar, ali uzak. Budući da je uzak, taj put vodi čovjeka u život, za razliku od širokog i prostranog puta koji vodi u smrt. Hodočasnički je put valjda za dobre ljude jer se poroci smanjuju, tijelo se mrtvi, kreposti rastu, valjda se i grijesi opraštaju. Pokora za pokornika, put za pravednike, ljubav svetaca, vjera u uskrsnuće i nagrada za blaženike, udaljavanje od pakla, zaštita Nebesa. Hodočasnik na tom putu ne uživa u obilju hrane, pa se topi debljina proždrljivosti, ograničava putenost, smanjuju apetiti tijela. Skromnost i izdržljivost postaju najveće vrline." (svršetak)
BROJ 308
Ona je Zvijezda Ponikve huk Oćevska rijeka Njen zvonki buk Stjecište staza Što sa svih strana Priziva – zove Svoj vjerni puk… A on se javlja Odziva rad' Krunicu broji Priziva sklad Posteć' u hodu Podnosi žrtvu Kišu il' žegu Ne ćuti glad… Vodi ga Hrani Duševna slast Znade kud ide Zalutat' neće Nebeskoj majci Olovskoj Gospi Odaje čast… Tko nije bio Ne zna što znači Utjehu – milost I radost naći Prokušat sebe Otrest slaboće Vratit se čio I postat jači… Vladimir Bundić 11
IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
Dana 31. VII. nakon kraće bolesti preminula je naša draga
ALIJI LIKIĆU
Našem zetu (1934. – 2020.) Bio si i uvijek ostao član naše obitelji, koja će i dalje čuvati uspomene na Tebe. Neka Ti bude laka zemlja!
TOMKA RADEVIĆ (1934. – 2020.) Sahranjena je u Beogradu. Počivala u miru Božjem!
Obitelji: Mrljić, Divković, Josipović i Mejić
Porodica i prijatelji
POSLJEDNJI POZDRAV
TUŽNO SJEĆANJE
Dragom tetku
(28.VII.2014. – 28.VII.2020.) Dana 28. srpnja navršilo se šest godina otkako nije s nama naš voljeni suprug, otac, svekar i djed
ALIJI LIKIĆU Tvoje veselo dobrodušno srce, ispunjeno ljubavlju, tolerancijom i razumijevanjem za sve naše dječje nestašluke, ostat će nam kao trajna uspomena na neka bolja i humanija vremena, sretnija djetinjstva i velike, složne familije. Počivao u miru! S ljubavlju i poštovanjem, sve Tvoje nećakinje i nećaci: Violeta, Tanja, Sanja, Edita, Dajana, Goran, Davor, Tomo, Željko, Denis, Darko, Brano, Mario i Igor
PERO ILIČIĆ Mirka Počivao u miru! Tvoji najdraži: Katarina, Franjo, Josip, Violeta i Patricija
U SPOMEN
TUŽNO SJEĆANJE BERNARDA KOLAKOVIĆ rođ. Prskalo
Na naše drage
IRENU RUŽIĆ (29.X.1939. – 15.V.2017.)
(1943. – 2006.)
TIHOMIRA RUŽIĆA
PERO KOLAKOVIĆ
(16.II.1938. – 22.VII.2019.) S ljubavlju i sjetom čuvamo vas u našim srcima i sjećanjima. Počivali u miru Božjem! Djeca
(1935. – 2012.) Postoji nešto što nikada umrijeti neće, a to je ljubav i sjećanje na vas. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji
U SPOMEN
IN MEMORIAM
Na naše drage
MIJO BARKIĆ
MARU BARKIĆ
(29.IX.1928. – 10.X.1993.)
(22.V.2010. – 22.V.2020.)
JANJA BARKIĆ
IVICU BARKIĆA
(12.VII.1928. – 10.VIII.2013.)
(29.IX.2001. – 29.IX.2020.) U našim ste srcima i mislima, pamtimo vas s ljubavlju i poštovanjem. Počivali u miru! Vaša djeca s obiteljima
Ostajete živjeti u našim srcima kao dio naših najljepših uspomena. Počivali u miru! Vaša zahvalna djeca
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
(1.VIII.2016. – 1.VIII.2020.) Dana 1. kolovoza navršile su se četiri godine otkako nije s nama naš dragi
Dana 9. VIII. navršile su se dvije godine otkako je preminula naša draga
LJUBOMIR JAKIĆ
(1940. – 2018.) Postojiš u svakoj suzi koja padne, u svakome trenu kad ti ime izgovorim, kada poželim da te zagrlim i da te poljubim. Nisi nestala, samo si zaspala. Majko moja mila, nedostaješ... Kćerka Dijana s porodicom
Sjećanje je jedan oblik susreta, a ti si ostao trajno u našem srcu i sjećanju. Počivaj u miru! Tvoje: supruga Borka i kćerka Željka
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
(10.VIII.2010. – 10.VIII.2020.)
Na naše drage
Na našeg dragog
IVU PETROVIĆA
NENADA RIĐIĆA
BERNARDICU PETROVIĆ
Tuga u srcima i sjećanje na tebe ostat će vječno! Počivaj u miru Božjem!
(1937. – 2018.) Hvala vam za svu dobrotu kojom ste nas nesebično darivali. S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na vas. Počivajte u miru Božjem! Vaši najmiliji
(1931. – 1993.)
Tvoja obitelj
12
ANA DODIK
BROJ 308
KOLOVOZ 2020.
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
IN MEMORIAM Dana 9. VIII. 2020. navršila se godina dana od kad nas je napustio
BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326 IN MEMORIAM Dana 9. VIII. navršila se godina dana od smrti našeg velikog prijatelja i kuma
MLADENA ZLOVIĆA (31.III.1955. – 9.VIII.2019.) Dragi i veliki prijatelji nikad ne umiru, sjećanja ostaju... Kasapovići i Erlbeci
SJEĆANJE
MLADEN ZLOVIĆ (31.III.1955. – 9.VIII.2019.) Vole te Ana, Nataša, Nina, unučad i zetovi
EMILIJA BRĐANOVIĆ
SJEĆANJE
(2015. – 2020.)
(9.VIII.2019. – 9.VIII.2020.) Na našeg dobrog prijatelja
MLADENA ZLOVIĆA Prošla je godina kako si nas napustio, ali si uvijek u našim mislima. Počivao u miru!
Prošlo je pet godina od kako više nisi s nama; vrijeme prolazi, ali nikada nećeš otići u zaborav. S ponosom i ispunjeni ljubavlju čuvamo uspomene i sjećanja na tebe.
Tvoji najmiliji
Familija Dodik
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
GABRIJEL TERZIĆ (17.VIII.1928. – 14.VIII.1972.)
IRENA ĆURČIĆ
ANTO CICO TERZIĆ TEREZIJA TERZIĆ
(22.I.1957. – 14.VII.1986.)
ZDENKO ĆURČIĆ
DUNJA ANDRIJEVIĆ rođ. Ćurčić
(15.X.1933. – 21.VI.2016.)
Zauvijek ostajete u našim srcima.
Sjećanje na vas ostat će zauvijek!
Počivali u miru!
Vole vas vaši: Željko i Zoran s obiteljima
Obitelj Ćurčić: Darko, Kaća, Zlata i Mena
KOLOVOZ 2020.
BROJ 308
13
IN MEMORIAM IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
Dana 5. kolovoza navršilo se devet godina od smrti naše drage
(1950. – 2015.)
(1933. – 2011.) Vrijeme prolazi, ali uspomene na tvoju dobrotu i dragi lik ostaju živjeti u nama. Počivaj u miru!
S ponosom i ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe. Život se nastavlja, ali bez tebe nikada neće biti isti.
Djeca Smiljka, Matilda i Mišo, unučad Sanja, Goran, Tanja, Lana i Errol, nevjesta Dina, zet Milan
IN MEMORIAM TEREZIJA I FERDINAND MIRČIĆ
Počivao u miru! Obitelj Kalas
IN MEMORIAM (31.VIII.2016. – 31.VIII.2020.)
TEREZIJA MIRČIĆ
Previše je tuge, a premalo riječi da vam kažemo koliko vas volimo i koliko nam nedostajete. Zauvijek ste nas zadužili svojom nesebičnošću, ljubavlju i brigom za nas. S ljubavlju i zahvalnošću čuvamo uspomenu na vas. Počivali u miru! Svjetlana i Vedrana, Matea, Marko, Elena, Gloria, Gogo, Mateo, Toni i Goran
Mila moja, nedostaješ mi svakog dana, nedostaju tvoji zagrljaji, tvoj osmijeh, tvoja podrška i naši razgovori. Ljubav i sjećanje na tebe dio su mog života u kojem zauvijek ostaješ i neizmjerno nedostaješ. Čuvam uspomenu na tebe, tvoju dobrotu i plemenitost i s ponosom ju nosim u srcu. Tvoja Matea
SJEĆANJE
SJEĆANJE
na našeg dragog
na našeg dragog
JOZU TOMIĆA
ILIJU BARIŠIĆA
(1957. – 2018.) Navršile su se dvije godine otkad nas je napustio dragi nam brat, djever i striko. Počivao u miru!
(2012. – 2020.) Usamljenost rađa misao, misao rađa tugu... Osam godina bez tebe i tvoje prisutnosti rađaju uspomene... U našim si srcima i mislima, tu ćeš zauvijek ostati. Počivaj u miru Božjem! Tvoja supruga i djeca
Obitelji Tomić
U SPOMEN
SJEĆANJE
Navršava se 31 godina od smrti naše drage
Na voljenog supruga i oca
MIHOVILA DODIKA Joze
JANJE MILIĆEVIĆ rođ. Jarčević (20.VIII.1989. – 20.VIII.2020.) S ponosom i ljubavlju čuvamo uspomene na tebe. Počivala u miru! Tvoji najmiliji
(23.VIII.1993. – 23.VIII.2020.) S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na tebe, tvoje riječi i tvoja djela. Počivaj u miru! Tvoji: supruga Genoveva, kćeri Dinka, Marina i Ljilja s obiteljima
U SPOMEN
IN MEMORIAM
Na naše drage
Dana 26. kolovoza navršit će se pet godina od smrti naše drage
JELU MILETOVIĆ
MARIJE PAVLIĆ rođ. Vidović
(1926. – 1980.)
VLADIMIRA MILETOVIĆA
(1933. – 2015.)
(1965. – 1976.) Sjećanje na vas ostaje vječno u nama. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji
Čuvamo te u našim srcima i mislima. Počivala u miru Božjem! Tvoja obitelj
U SPOMEN
IN MEMORIAM
Dana 26. kolovoza navršit će se tri godine bez našeg voljenog
SLOBODANA BABIĆA (4.XI.1947. – 26.VIII.2017.) Dragi naš Bobo, ljubav i sjećanje na tebe ostaju u našim srcima i mislima. Počivao u miru! Supruga Zdenka, sin Deni, nevjesta Kathryn
14
NENAD KALAS
KRISTINE ZLOVIĆ rođ. Varoščić
BROJ 308
ZLATKO URBAN (23.X.1955. – 5.IX.2017.) Sjećanje na tebe izblijedjeti neće. Počivao u miru! Majka Julija
KOLOVOZ 2020.
IZ STARIH ALBUMA
Sport i kultura iza (onog) rata Već prve godine iza Drugog svjetskog rata u Varešu je oživio nogomet i odmah je bio spreman za nastupe lokalni nogometni klub. Fotografiju iz te 1946. prenosimo s originalnim potpisom kako je prvotno objavljena. A u vrijeme iza tog rata, pored sporta, događao se procvat i raznih kulturnih i umjetničkih sekcija. Druga fotografija prva je do koje smo dosad došli a da je na njoj (danas doajen glumišta jugoslavenskih prostora) Boro Stjepanović, čija je dramska karijera započela upravo na daskama Radničkog doma u Varešu. Uz Stjepanovića na fotografiji su još Hilda Vojčuh i Ljiljana Masal. Godina je, kako se može vidjeti na panou u pozadini, 1963.
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
KOLOVOZ 2020.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 700 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 308
15
U "OSVAJANJU" ZVIJEZDE
Tekst J. Klarić n Foto M. Marijanović
Nogom i na Divić-gradu Slijedeći srednjovjekovni put od staroga grada Bobovca, preko sela Borovice prema Olovu, prateći mjesta nekropola stećaka u zelenim njedrima planine Zvijezde, došao je čas da istražimo što se krije i pod toponimom Divić-grad, povisoko u zaleđu Ravanjskog polja. Naša već uhodana četvorka naoružana fotoaparatima, mapama, olovkom i bilježnicom (da štap za razmicanje trave i plašenje guja, kao i sjekiricu za raskresivanje prolaza u to ne računamo), na svojim "pohodima u prošlost" tako se napokon (lakše od očekivanog) uspela i do kamenih ostataka nekadašnje, vjerojatno ilirske kontrolne utvrde – Divić-grada; uzvisine s koje se pruža naročito lijep pogled na Crnoriječku visoravan, te ulijevo na modru dubinu Orlje i Bijambara.
Na trasi smo podudarnoj s tzv. zelenom transverzalom "Via Dinarice", koja prolazi i kroz područje općine Vareš i uz koju se nalazi nekoliko ugostiteljsko-turističkih objekata gdje možete dobiti hranu, piće, smještaj i obavještenja o prirodnim i kulturno-povijesnim zanimljivostima okoline, ali koji nikako da se "pročuju" i u potpunosti ostvare svoju funkciju. Kartografski pratimo i pravac puta kojim se donedavno, pored usnulih kamenih spavača preko Musića, Bakića i pored ruševina crkve sv. Roka, s Vrovine išlo na poklonjenje i molitvu Gospi Olovskoj. Na raskrižju putova ispod grada padosmo u dvojbu kuda dalje, ali nas povuče nešto do nekropole na Čamovinama gdje se nalazi i stećak koji se vodi kao najljepše ukrašen u cijelom vareškom kraju. Dvojici je literata taj izlazak pred njega bio prvi put i stadoše mu se doista diviti, a nama dvojici šumskih seniora to je... tko zna koji već dolazak tu.