Bobovac br. 312

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXVI. • BROJ 312 • PROSINAC 2020.

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

ISSN 1512-813X

9 771 512 81 300 6

UVODNIK

G

odina je na izmaku, ali godina kakvu novija povijest ne pamti, pa se umjesto svečarskog prosinačkog raspoloženja i uobičajenog zaokruživanja jednog kalendarskog razdoblja svijet i dalje bavi podivljalim krivuljama i bilancom umrlih od posljedica korona virusa. Zbog konfuzije u kojoj je borba s covid pacijentima postala prioritet, pri čemu su u mnogim zemljama, pa čak i u jednoj Njemačkoj kao sinonimu discipline i razvijenosti, kapaciteti jedinica intenzivne njege postali zagušeni, a zdravstveni radnici na rubu izdržljivosti, sporadične žrtve postaju i oni koji nisu bili zaraženi ali nisu pravovremeno mogli dobiti adekvatnu pomoć, kao i pojedine osobe koje više nisu mogle izdržati pa usred svega toga pribjegle suicidu. Psiholozi stoga nastupaju s računicom da predstoji vrijeme kad će i oni biti zatrpani poslom, bez obzira na to što se ukazao tračak svjetla na kraju tunela otkako su ovih dana počela prva cijepljenja.

Naime, proteklih mjeseci odvijala se planetarna mobilizacija znanstvenika u zdravstvu i farmakologiji, pa je bezmalo poprijeko razvijeno cjepivo, u nekoliko varijacija, a na momente je to sličilo onim utrkama iz prošlog stoljeća oko razvoja nuklearnog oružja ili tko će prvi otići na Mjesec. Na brzinu ispitana cjepiva kod nekih stoga izazivaju skepsu, pogotovu kad je riječ o ruskom Sputnjiku-V koje nije ni prošlo treću fazu ispitivanja niti dobilo dozvolu Svjetske zdravstvene organizacije, ali je Rusija da bi se održala u utrci s SAD-om i Njemačkom riskirala i cijepila prve pacijente u svojoj zemlji otprilike kad je i prva Britanka (8. prosinca) primila cjepivo zaslijepljena bljeskalicama fotoreportera, što se promoviralo kao povijesni događaj. Rusija je svojim građanima obećala iskazati socijalnu osjetljivost i cijepiti ih besplatno čim osigura dovoljne količine, dok su cjepiva proizvedena na Zapadu komercijalna. Stoga ničeg neobičnog neće biti ni u činjenici da će dostupnost cjepiva iz laboratorija Pfizera/Bion-

IZME\U DVA BROJA techa i Moderne ići onim redom kako su se punili čamci za spašavanje na tonućem "Titanicu".

Građanima Bosne i Hercegovine cjepivo bi, prema najavama naših vlasti, trebalo postati dostupno u prvom kvartalu naredne godine, mada je (kod nas ne može drugačije) već došlo do podjela i oko toga. Vlast s državne razine, iz Sarajeva, izvršila je dosad dvije narudžbe za otprilike petinu stanovništva, međutim "republička" vlast u Srpskoj okrenula se ruskom cjepivu i prvu dostavu očekuje u veljači. Naša zemlja inače nema ministarstvo zdravstva na državnoj razini, nego ministarstva na entitetskim razinama, zatim u 10 kantona u Federaciji, a i Distrikt Brčko zaseban je subjekt. U nama susjednim zemljama, za usporedbu, Hrvatska kao članica Unije iščekuje odluku europskih nadležnih tijela, dok Srbija paralelno pregovara s Rusijom, Kinom, pa i vodećim zapadnim proizvođačem cjepiva.

IZ ŽUPNIH MATICA VAREŠ Umrli: Jozo Vrebac (1940.), Niceta Boronjecki (1963.), Katarina Mirčić rođ. Petrović (1943.), Anto Grabovac (1936.), Ivo Paviglija (1932.), Medardo Josipović (1937.), Mijo Lekić (1942.), Ana Dusper (1933.), Zvjezdan Pavlić (1964.), Anđelko Barišić (1948.), Anto Bogeljić (1947.).

POTPORA LISTU "BOBOVAC" Saša Franjkić, Hrvatska – 500 KM, Teo i Sanja Musić, Hrvatska – 30 KM, D. J., Nizozemska – 30 KM, A. V., Vareš – 10 €.

VIJAKA Umrli: Ivan Pavlić (1951.), Ljudevit Anđić (1928.).

Svima hvala lijepa!

Na naslovnici: Župna crkva u Vijaci (foto: M. Marijanović)

2

A koliko je pandemija uzela maha svjedoči enormni rast brojki u proteklih mjesec dana. U svijetu je dosad zaraženo 72 milijuna ljudi, od kojih je preminulo preko 1,6 milijuna. BiH je u ovom času probila barijeru od 100 tisuća slučajeva, a brojka se umrlih popela na 3.300. Hrvatska je samo u proteklih mjesec dana evidentirala 100 tisuća oboljelih pa s bilancom od gotovo 175 tisuća slučajeva izbila na vrh europske ljestvice po stopi širenja zaraze, no s nešto preko 2.500 umrlih bolje se drži (u odnosu na BiH). Srbija je prijavila još manju brojku preminulih – 2.300, iako s brojkom od 270 tisuća zaraženih nadmašuje sve u regiji. Situacija je u našem okruženju, dakle, sve kritičnija i mjere sve strožije, što kod nas nekom srećom nije slučaj; kažemo srećom zato što nismo baš neki prvaci u poštivanju epidemioloških mjera.

Da to 'srećom' bude veće, prije mjesec dana su održani lokalni izbori (i sve što uz njih ide), a koji, prema iskazanim brojkama, nisu u većoj mjeri doprinijeli pogoršanju epidemiološke situacije. Pa se naša javnost utoliko više bavila rezultatima, a posebno je apostrofiran gubitak Sarajeva za SDA i Banje Luke za SNSD. HDZ koji i nema opoziciju ostao je nepoljuljan. Što se tiče rezultata u Varešu, još jednom je, barem kad se govori o izboru načelnika, naše mjesto pokazalo opiranje mainstream politici u BiH. Gotovo bi se moglo kazati da smo "vareška republika", drugačiji i svoji. Tim više što je u svim okolnim općinama SDA učvrstila vlast i povratila načelničke pozicije gdje ih u prethodnom mandatu nije imala. Naravno, takav je pokušaj bio i u Varešu, ali Vareš je odaslao poruku i SDA-u i HDZ-u pa i onome što se podmeće kroz slučaj Željka Komšića. Razlika između njega i vareškog načelnika u tome je što je Zdravko Marošević uistinu izraz volje većine stanovnika Vareša, koji su se kao birači ponijeli građanski i pokazali kakva bi ustvari mogla i trebala biti (poželjna) Bosna i Hercegovina.

BROJ 312

PROSINAC 2020.

VIJESTI

Rezultati lokalnih izbora Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine objavilo je 5. prosinca 2020. godine utvrđene rezultate lokalnih izbora. U općini Vareš glasovalo se na ukupno 20 biračkih mjesta. Registrirano je bilo 8.560 glasača od kojih je 4.119 (ili gotovo 50%) iskoristilo svoje biračko pravo. Važećih listića s listama za Općinsko vijeće bilo je 3.816, a od 303 nevažeća 42 su bila potpuno prazna. Kad je riječ o izboru općinskog načelnika važećih je bilo 3.892, a nevažećih 227, od čega praznih 119, što bi značilo su neki birači na taj način izrazili svoj stav o ponuđenim kandidatima.

Rezultati kandidata za funkciju općinskog načelnika, s glasovima pristiglim putem pošte, na kraju su ovakvi: Zdravko Marošević (HDZ BiH) – 1.553 glasa, Enida Imamagić (SDA) – 1.410 glasova i Fahrudin Brkić (SBB) – 929 glasova.

U izbornoj utrci za 19 vijećničkih mjesta 7 je mandata osvojila SDA s 1.281 glasom, po 3 mandata imat će HDZ BiH (sa 626 glasova) i SBB (s 542 osvojena glasa), 2 mandata izborio je SDP BiH (s 317 glasova), dok će po jedan 1 pripasti Nezavisnom bloku (234 glasa), Demokratskoj fronti (183 glasa), A-SDA-u (170 glasova) i nezavisnom kandidatu Dariju Dodiku (167 glasova). Četiri stranke nisu prešle izborni prag pa su status parlamentarnih izgubili BPS i Stranka umirovljenika, a ostale dvije su HSP BiH i Prva stranka, dok Naša stranka na ovim izborima u Varešu nije imala ni kandidatsku listu.

Poznata su i imena vijećnika: SDA – Emir Islamović, Edib Zubača, Nazif Hajrić, Malik Rizvanović, Salih Memić, Nedžad Mušanović i Sahudina Beganović; HDZ BiH – Igor Hinger, Nikola Šimić i Mario Mirčić; SBB – Mahira Brkić, Amela Brkić i Miralem Pajt; SDP BiH – Mirnes Ajanović i Zdenko Franjić; NB – Asmir Čizmo; DF – Maja Berberović; A-SDA – Šaban Ibrišimović i nezavisni kandidat Dario Dodik.

U priloženoj tabeli načinjena je usporedba s prošlim lokalnim izborima.

Stranka/ nezavisni kandidat

Broj glasova Izbori 2016.

Izbori 2020.

1.539

1.281

HDZ BiH

925

626

SDP BiH

357

317

SBB

406

542

DF

404

183

NB

–

234

A-SDA

17

170

Nezavisni kandidat

–

167

SDA

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

Dr. Sanja Savičić U proteklih mjesec dana ukupan broj zaraženih Covid-om 19 od početka pandemije popeo se na 86 naših sugrađana, a trenutno je 13 oboljelih – od toga 11 na kućnom liječenju sa lakšom kliničkom slikom, dok su dva pacijenta sa srednje teškom kliničkom slikom hospitalizirana. U izolaciji se nalazi 29 osoba, dok je pod zdravstvenim nadzorom trenutno 35 osoba. Moram napomenuti i podatak da je od početka pandemije preminulo 12 osoba od posljedica infekcije korona virusom.

Trenutno se i Dom zdravlja susreće sa porastom broja zaraženih uposlenika, 3 ljekara su povučena sa specijalizacija, tako da sa određenom reorganizacijom posla i sa dovoljno zdravstvenog kadra i opreme pružamo svu neophodnu zdravstvenu zaštitu na primarnom nivou.

I dalje se vrši testiranje samo rizičnih grupa, a to su hronični bolesnici preko 65 godina sa simptomima, zdravstveni radnici sa simptomima i pacijenti kojima je neophodan hospitalni tretman ili eventualno kontrolni pregled van kantona.

Prema naredbama Kriznog štaba ZDK-a i dalje je obustavljen dolazak i rad specijalista u sve domove zdravlja na području kantona, dok se određeni specijalistički pregledi (ortopeda, oftalmologa i hirurga) mogu obaviti u Stacionaru, uz prethodnu najavu, a svi hitni i neophodni pregledi u Kantonalnoj bolnici Zenica. Specijalista ginekologije i akušerstva radi u Domu zdravlja Vareš svake srijede, dok radiolog radi svakog utorka.

Za sve dodatne informacije dostupni smo na brojeve telefona koji su objavljeni na našoj web stranici, a s obzirom na to da su svi ljekari u određenim terminima zauzeti radom u covid ambulanti molimo naše pacijente i sugrađane da se uredno naručuju kod svojih timova porodične medicine, kako bismo izbjegli gužve i bespotrebna čekanja u hodnicima i na taj način kontakte sveli na minimum te smanjili mogućnost zaraze u zdravstvenoj ustanovi.

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI PROSINAC 2020.

Higijensko-epidemiološka situacija relativno stabilna

BROJ 312

3

NAŠ SUGOVORNIK Razgovarao M. Marijanović n Poštovani gospodine načelniče, građani Vareša pružili su Vam priliku za nastavak upravljanja Općinom u naredne četiri godine i važno je reći da je ta podrška bila linearna odnosno ponovno ste dobili i značajan broj glasova u svim mjesnim zajednicama gdje žive isključivo Bošnjaci. Shodno tome, u vareškom slučaju ne može se govoriti da je netko nekome nametnuo načelnika i postaje već deplasirano iznositi te "etno napomene", ali to je suštinski važno za Vaš legitimitet. Po Vašoj ocjeni, kakva je bila ovogodišnja borba za načelničku poziciju i čime ste pridobili birače ovoga puta s obzirom na činjenicu da niste uopće vodili predizbornu kampanju, osim što ste iskoristili termine na lokalnom radiju osigurane pod jednakim uvjetima i za Vaše protukandidate? o Točno je da nisam vodio nikakvu kampanju, jer svi se mi u Varešu vrlo dobro znamo i nisam smatrao potrebnim trošiti novac i vrijeme na to, a i građane izlagati riziku okupljanja u jeku pandemije. Građani Vareša su ponovo pokazali da su se izdigli iznad stereotipne politike koja inače vlada na cijelom prostoru BiH. Mislim da je prepoznato to što sam dosad pokazao da sam načelnik svih građana, da istinski radim u interesu grada i na njegovoj promociji, na podršci mladima, kulturi, sportu i umjetnosti... Sve je to Vareš nekada krasilo i pokušavao sam to spašavati koliko je moguće. Isto tako ukazivao sam na Vareš kao golem turistički potencijal i maksimalno pružao priliku svima zainteresiranim za ulaganja. Građani su bez obzira na svoje pripadnosti obnovljenom podrškom dali potvrdu mom ranijem radu. Pritom su mi zasigurno oprostili neke moje greške i propuste, dajući mi šansu da to ispravljam u drugom mandatu. U svakom slučaju, nisu nasjeli na kampanju pojedinih koji bi nas vratili u neke revanšizme i podjele pa mi je utoliko draži ovaj rezultat nego prošli put. n Vrijeme je za retrospektivu: kad sagledate Vaš prethodni mandat, kakvim vidite svoj učinak? Općina je ponovo suočena s neizmirenim dugovanjima i projektima koje se nije uspjelo realizirati, čak iako su dva takva dobila financijsku podršku Vlade Republike Hrvatske...? o Moramo znati da sam 2016. godine zatekao Općinu u jednoj katastrofalnoj situaciji, s ogromnim obavezama, s blokiranim računima, s imovinom koja je bila gotovo sva pod hipotekom. To sam u velikoj mjeri uspio preokrenuti i oživjeti

4

ZDRAVKO MAROŠEVIĆ, općinski načelnik

Moj kurs ostaje politika Vareša Naša praksa, da nakon završenog izbornog ciklusa intervjuiramo novoizabranog općinskog načelnika, nastavlja se i ovoga puta neovisno o tome što je dosadašnji načelnik dobio povjerenje građana za novi mandat. Trenutak je da saznamo što će u njemu ponuditi, uz kratki osvrt na prethodne četiri godine. mnoge segmente društvenog života, a posebno pružio podršku mladima kroz programe zapošljavanja i stjecanja prvog radnog iskustva. Prvih sam mjeseci popravljao imidž Općine koji je bio vrlo loš i s vremenom su to počeli prepoznavati ulagači. Danas pored planova o otvaranju rudnika na području Borovice ulaze na naše područje ulaze još dva koncesionara, pa tako imamo i ulazak arapskog kapitala odnosno izgradnju turističkih kapaciteta na Ravanjskom polju. Mi i dalje moramo raditi na saniranju i stabiliziranju proračuna i postaviti ga na realne osnove.

Posla koji nas čeka ima najviše na polju gradske infrastrukture i putnih komunikacija, a ovu godinu koja je na isteku značajno je poremetila pandemija covida-19.

Svima se to desilo, pa i našem proračunu, da smo imali golem pad prihoda i da su nam nametnuta potpuno nepredviđena izdvajanja, što se onda odrazilo na redovite poslove i financijsko praćenje istih. n Iz Kantona je još potkraj ljeta trebalo biti uplaćeno cca 300 tisuća KM – naknade po osnovi proširenja koncesijskog polja, ali nije uplaćeno: je li to moglo imati veze s otežavanjem Vaše situacije pred izbore odnosno može li se to nazvati opstruiranjem Općine?

BROJ 312

o Kompletna blokada je bila spram Općine Vareš u zadnjih pola godine od strane federalnih i kantonalnih institucija, jednog dijela njih naravno, na načine da su mnogi izbjegavali dolaziti u Općinu Vareš, da su u predizborno vrijeme izvođeni neki projekti koji nisu imali nikakve veze s Općinom, a s jednim razlogom: da bi u očima građana Vareša doveli mene u sumnju i prikazali me neuspješnim. Pitanje je bilo samo nekog potpisa koji je trebao biti stavljen u osmom ili devetom mjesecu i evo ovih dana očekujemo ta sredstva od koncesije koja će biti usmjerena na goruće obveze, kako prema poreznoj upravi tako prema uposlenicima organa uprave i prema dobavljačima. Volio bih da nije tako, ali vidjelo se i kroz neke druge postupke, kao što je bio dolazak federalnog premijera, da se zaobilazi institucija načelnika i Općine, a mi smo sve uložili da ta kompanija koju je on posjetio radi i da s nama sve rješava u najkraćem mogućem roku. Zatim su i premijer i ministri iz Vlade Ze-Do kantona dolazili, ali samo u predizborno vrijeme i samo do rubnih dijelova općine, radili su neke projekte ne tražeći od Općine nikakvu dokumentaciju ni za šta. Naravno da nemam ništa protiv rada i ulaganja, ali to je bilo zaobilaženje PROSINAC 2020.

institucije Općine. To su javni radovi, a kad se tako radi onda se može sumnjati i u regularnost potrošnje novca, i to novca poreznih obveznika, a ne ministara i pojedinaca. n U svom prvom istupu nakon izborne pobjede kratko ste kazali da ćete se, poučeni iskustvom, u novom mandatu drugačije postaviti zato što ste u prošlom više pozivali na savjest, a što se nije pokazalo dovoljnim. U kom kontekstu je bila ta Vaša izjava? o Da, na temelju iskustva u prošlom mandatu tako sam zaključio. Pozivao sam na odgovornost prema radu, prema zaštiti društvene imovine i životne sredine, smatrao sam da vareški čovjek to može.

Očito se nije pokazalo baš efikasnim, neki su to zloupotrijebili, još uvijek rade samo ono što je blisko njihovim interesima, rade samo za sebe a na teret nekoga, što znači da moram prije svega ponovo pojačati disciplinu, uključiti i inspekcije nadzore, jer raditi se mora savjesno bez obzira na poteškoće. Nadam se da neće još dugo trajati ova epidemija covida-19 koja je jednostavno promijenila kompletan život pa smo neke stvari dok se borimo za zdravlje građana malo i popustili, ali se moramo vratiti svojim obavezama i odgovornostima posebno u vladinom sektoru. n Jeste li zadovoljni radom odjela za razvojne projekte koji ste formirali i uspijeva li se Općina dovoljno nametnuti na "tržištu" projekata za koje se traži podrška i sufinanciranje? Postoji li potreba dodatnog educiranja kadrova za kakvo je, primjerice, svoje posredovanje nedavno ponudio splitski poduzetnik vareških korijena Saša Franjkić i ima li Općina kandidata za jednu takvu obuku, a znamo da ima višak uposlenika u administraciji? o Općina ima poteškoće s kadrovima jer imamo naslijeđenu administraciju nakon integracije iza rata. Već sam isticao da imamo višak uposlenika, a manjak radnika, ali oni su debelo zaštićeni Zakonom o državnoj službi, dok nam objektivno fali stručne radne snage. Ja sam se zato morao pozabaviti uvođenjem odnosno proizvođenjem novih kadrova, jer pokazalo se na mnogim natječajima da mi, prema ponuđenim uvjetima rada, nismo privlačni kadrovima sa strane, čak ni za rad u administraciji. Svi voditelji odjela u Općini i svi stručni suradnici išli su na edukacije gdje god je trebalo, sve je to popraćeno i podržano od strane Općine jer to je stručno usavršavanje i nema eskiviranja. Povećavaju se standardi, uvode nove metodologije i tehnologije, stalno se mora vršiti PROSINAC 2020.

Iza nas stoji naša višestoljetna sposobnost da ovdje živimo zajedno ugledajući se na europske vrijednosti, iako jesmo u trenutno lošoj ekonomskoj situaciji. Znači, sve su nam oduzeli, ali nam ne mogu oduzeti naš način življenja i odbojnost prema stereotipnom stavljanju u nekakve koševe. Tako se razmišlja u nekim drugim sredinama koje su unatrag 20 godina stasale u mjesta koja danas nešto znače, ali mi smo značili puno više kroz povijest ove zemlje i to ne damo. Mnogi to ne mogu shvatiti i zato nam otežavaju, ali moramo i mi u svojoj lokalnoj zajednici znati: svaka politička stranka koja je zastupljena u Općinskom vijeću Vareš ima svoj dio odgovornosti. I svi moraju djelovati prema svojim političkim predvodnicima na višim razinama da lobiraju i doprinose. Naše male razlike političke naravi, koje su sastavni dio parlamentarnog života, ne smiju se pretvoriti u opstrukcije iz vrlo jasnog razloga: ovo naših građana što još imamo, oko osam tisuća, moramo sačuvati da bismo održali institucije i probudili zanimanje za eventualni povratak, kao i da bismo sačuvali pretpostavke za one koje bi Vareš u budućnosti privukao kao mjesto rada i ugodnog življenja. ta nadogradnja znanja kod starijih, a mladi pridolaze da uz njih stječu svoja iskustva i unose svježinu da bi sutra oni bili nositelji posla. Što se tiče projekata, njih ima, neki su otprije i sada su nerealni, ali isto tako i s ovim manjim na tržištu se nekad prolazi, nekad i ne prolazi. Pa opet moglo bi se više i ozbiljno razmišljam kako to još presložiti jer naša je općinska administracija bila sustavno zapuštena. Međutim, neki i dalje ne mogu prepoznati zašto se primaju novi ljudi, a ja sam recimo zatekao financijski odjel na srednjem obrazovanju, slično i odjel urbanizma gdje sam ubrzo ostao samo s geometrima. Svi hoćemo rezultate, a ja ne mogu izmisliti ekonomista ili pravnika s pet godina radnog iskustva, kad ga već ne mogu izvući iz drugih institucija iz okruženja, znači ja ga moram formirati. Zapošljavanje se odvija samo redovnim putem, preko Agencije za državne službenike i preko javnog natječaja na koji mogu aplicirati kvalificirane osobe i iz Sarajeva, ako hoće, ali neće ni iz bližih mjesta. Ali nažalost i to je naša sudbina, kao svih malih mjesta, kad kadrove osposobimo za veće domete onda oni potraže bolja mjesta za sebe u većim i bolje plaćenim institucijama ili u privatnim kompanijama izvan naše sredine. n Vezano za odnos s višim razinama vlasti predbacivali su Vam da je vareški angažman slab a utjecaj nedovoljan, aludirajući prije svega na to da Vareš ne dobiva iz Kantona ni koliko mu treba pripasti, te da ni stranka iz koje dolazite nije s viših razina učinila koliko je mogla: sad kad ste se potvrdili na izborima hoćete li se i prema njima drugačije postaviti? o Moj drugi mandat demantira one koji su, kad sam prvi put pobijedio, govorili da su se vareški građani zbunili i da su neke stranačke ili nacionalne ciljeve izdali. To BROJ 312

im sve pada u vodu i ključni pojedinci s viših razina vlasti nemaju pravo iznova ponižavati volju građana Vareša. Naravno, ne može se reći ni da nije bilo nikakve podrške, kako su neki predstavljali u predizbornoj kampanji to što ste spomenuli. U mom mandatu, nakon što sam uz dosta truda i izvinjavanja popravio ugled Općine, dobili smo od Federacije milijun maraka za saniranje proračuna, bilo je i podržanih projekata, ali je zapelo na podršci infrastrukturi: mi smo kao Općina ulagali i participirali koliko smo mogli vezano za lokalne puteve, ali regionalni put u nadležnosti je Kantona i na njemu je urađeno vrlo malo, premalo.

Osim toga, trebam li podsjetiti da smo mi u prethodnim mandatima imali načelnike iz različitih političkih opcija, pa nisam vidio nimalo bolju podršku ni u vrijeme SDP-a ni u vrijeme SDA-ovih načelnika, čija stranka itekako dominira u Kantonu. Ali da se i to zna: ovdje nije bitan načelnik, lokalnu zajednicu sačinjavaju građani koji moraju biti jednako tretirani kao građani svih drugih općina, a ne da budu kažnjavani. Ako nekome nije po političkom ukusu to što je za načelnika Vareša ponovo biran Hrvat neka to samo direktno kaže. Pa je l' mi gradimo Bosnu i Hercegovinu ili ne gradimo!?

S mojim je prošlim mandatom Vareš počeo jedan ozbiljan zaokret, pokazalo se prije toga da niti je što značio za državu, niti je imao njenu pažnju, a nije se ni lokalna zajednica oko toga potrudila.

Dovoljno o tome govori ona izjava prije mog dolaska na načelničku poziciju 2016. da ovaj grad umire i da mu nitko ne može pomoći, ali eto ovaj grad nije umro. Znači, da razmišljam drukčije od takvih – razmišljam, i ja ću nastaviti voditi prije svega politiku Vareša i u interesu svih stanovnika Vareša.

5

UZ OBLJETNICU "DAYTONA"

Promjenama pristupiti postupno Kao svake godine, o obljetnici Daytonskog sporazuma, unutar javnog diskursa u BiH malo se pojača osjećaj da "nešto je trulo u državi" našoj. Kakva je situacija bila onda, koncem 1995., a kakva je sada, i što smo sve propustili u međuvremenu, spremno je za naš list pristao proanalizirati Krešimir Zubak – sudionik daytonskih pregovora i svjedok iz prve ruke.

Razgovarao M. Marijanović n Poštovani gospodine Zubak, bili ste sudionikom povijesnih pregovora u postizanju Okvirnog mirovnog sporazuma za BiH u Daytonu prije 25 godina – koji ste na kraju jedino Vi odbili potpisati! Iako taj Vaš čin nije imao presudnog utjecaja na zaključivanje sporazuma, zbog čega ste se stavili izvan toga i kako na to gledate s ove vremenske distance odnosno što je, kao najbolji sudac, pokazalo vrijeme? o Da, ja sam bio član pregovaračkog tima u svojstvu predsjednika Federacije BiH. Mi smo odavde iz Sarajeva otišli kao jedan tim, da kažem bošnjačko-hrvatski, i imali smo oko brojnih pitanja dosta podudarna gledišta, ali glavni problem za mene bio je taj što smo tamo dočekani s nekim već utvrđenim osnovnim točkama i definicijama tog sporazuma, na koje se nije moglo nikako utjecati i na koje ja u prethodnom razdoblju jednako tako nisam mogao utjecati kao predsjednik Federacije, a to je bilo preuređenje Bosne i Hercegovine na principu dva entiteta i podjele teritorija 51:49. No, to je sve bošnjačka strana prihvatila, kao i naziv Republika Srpska.

Ja u tome nisam sudjelovao, ali to je dakle bila već svršena priča kad smo došli u Dayton. U Daytonu smo nastavili funkcionirati kao jedna delegacija, ali smo imali različita mišljenja vezano za ustav BiH i za zemljovide. I dogovorili smo se da u vezi s tim odvojeno istupamo. Ja sam se tada

6

kao predsjednik Federacije zalagao da ostanemo dosljedni Washingtonskom sporazumu koji sam osobno potpisao, a prema kojem je definirano da područja BiH, tamo gdje su Hrvati i Bošnjaci zajedno ili pojedinačno u većini, da to čini područje Federacije. Međutim, u Daytonu se preokrenula priča u smislu da neka područja ne budu u sastavu Federacije, što je naprosto bilo suprotno Ustavu Federacije i ja nisam pristajao na to da ga kršim. Osobno sam zagovarao princip da se zemlja teritorijalno ustroji temeljem rezultata popisa stanovništva iz 1991. godine, ali od toga se tada definitivno odustalo i bilo mi je porazno kad za to nisam dobio podršku ni od bošnjačke, a posebno od hrvatske delegacije. Ukazivao sam već tada da će princip razgraničenja kakav je "gurao" glavni posrednik Richard Holbrooke, a to je da se prihvati ratom zatečeno stanje, biti golema barijera za povratak prognanih i izbjeglih, što se poslije i pokazalo u praksi. Tada sam ustvari i spoznao da je rat planski zaustavljen upravo u trenutku kad su Bošnjaci i Hrvati, a na drugoj strani Srbi, dostigli podjednake postotke u vojnoj kontroli teritorija, iako je Holbrooke to pokušavao drugačije predstaviti. Iz tih razloga ja na koncu nisam pristao parafirati Daytonski sporazum. n U prvim godinama iza rata dolazi i do Vašeg razilaženja s HDZ-om BiH. Godine 1998. osnovali ste Novu hrvatsku inicijativu, stranku koja se ipak nije uspjela dovoljno nametnuti tadašBROJ 312

njoj političkoj sceni. Kakvim danas vidite to razdoblje Vašeg političkog djelovanja i u čemu se ogledala razlika politike NHI-ja u odnosu na HDZ? o Ne da se mi nismo mogli nametnuti, nismo bili podržani u dovoljnoj mjeri, s jedne strane, i s druge, podlegli smo pritiscima kojim su pripadnici naše stranke bili izloženi, zbog čega su mnogi od njih počeli odustajati od principa s kojima smo mi nastupali. Neki su se isključili iz političkih aktivnosti, a drugi se vratili pod okrilje HDZ-a BiH i odustali od projekta.

Mislim da je tada HDZ napravio povijesnu pogrešku jer smatram da smo trebali, kad je riječ o Hrvatima u BiH, razvijati dvije političke organizacije, odnosno i koncepcije kad je riječ o samoj BiH. No, za razliku od bošnjačkog i srpskog korpusa mi smo ostali bez političke pluralizacije i na sve probleme gledamo iz jednog kuta, tj. iz kuta i interesa HDZ-a ili vodstva HDZ-a.

A naš projekt je u suštini bio zasnovan na ideji uključenja BiH u euroatlantske asocijacije, za koje se svi danas zalažu i već evo 20 godina samo zalažu, ali ne prave nikakve pomake u tom pravcu. Da smo tada u to krenuli, imali smo šansu. Bh. Hrvati su u očima međunarodne zajednice u to vrijeme, prema onome kako sam ja to osjetio na temelju diplomatskih susreta i kontakata s državnicima iz zapadnog svijeta, još bili percipirani kao oni koji žele BiH u okviru Europske unije i ostalih integracija, ali sve ono što se poslije događalo s pritiskom na NHI razotkrivalo PROSINAC 2020.

je hrvatsku politiku, vođenu od HDZ-a, kao suprotnu tome. n Još od početka bh. samostalnosti postalo je razvidno da se pitanje uređenja BiH ne može razriješiti bez snažne posredničke uloge međunarodne zajednice. Europa je na tom ispitu pala i sve se otelo kontroli izbijanjem rata u BiH. Pokušala je to popraviti uoči desete obljetnice Daytonskog sporazuma kad 24 europska parlamentarca objavljuju deklaraciju u nastojanju da se sazove nova međunarodna konferencija za BiH ističući nužnost nadogradnje "Daytona", ali ni taj popravni ispit nije uspio. No, onda se i SAD ponovo angažiraju 2013. godine preko svoga veleposlanika u BiH Patricka Moona, formira se stručna skupina za izmjenu Ustava Federacije, a čijim ste članom bili i Vi; o kakvim se ustavnim rješenjima tada razgovaralo i kako je ta inicijativa završila? o Radili smo na nacrtu ustavnog preuređenja, koji i sada stoji negdje u ladicama parlamenta Federacije. Međutim, odlaskom tadašnjeg inicijatora, veleposlanika Moona, završilo je i nastojanje da se to stavi na dnevni red, iako smo mi u federalnom parlamentu održali prezentaciju tog nacrta. Diplomatska inicijativa SAD-a poslije toga se povlačila iz tih procesa jer je Europska unija nastojala da ona postane faktorom budući da je BiH dio Europe i sasvim je logično da ona to preuzme na sebe. Dakle, to je po meni bilo razumijevanje SAD-a i prepoznavanje trenutka za snažnije uključenje EU-a. Međutim, kod europskih diplomata postoje razlike; deklarativno oni nastupaju zajedno, ali operativno to ne funkcionira. U svakom slučaju, osobno mislim da se dostignuto loše stanje u BiH ne može više prevladati tako što bi se sad održao neki "Dayton 2" i tražilo neke radikalne izmjene. Kao jedino moguće rješenje preostaju postupne promjene: i u Federaciji, i u RS-u koji je vrlo centraliziran što zapostavljeni krajevi naravno ne odobravaju, a onda i na razini države.

I dalje sam zagovornik toga da bismo trebali raditi na preuređenju Federacije koja je i nastala prije Daytonskog sporazuma, da se isprave nelogičnosti koje je u Federaciju unijelo daytonsko uređenje.

Njeno kantonalno ustrojstvo, temeljeno na popisu iz 1991., u osnovi je dobro, ali postoje greške koje bi se trebalo i moglo ispraviti. Kao primjer uzimam i vašu inicijativu iz Vareša da se administrativno pripojite Sarajevskom kantonu kao području kojemu Vareš prirodno gravitira.

Isto tako moralo bi se jasnije urediti odnose na relaciji Federacija – kanton. Praksa je pokazala da Washingtonskim ustavom to nije dovoljno razriješeno pa zato PROSINAC 2020.

nastaje disharmonija u djelovanju između tih dviju razina. Spomenuti nacrt za izmjene Ustava Federacije predviđao je da se to pojednostavi i učini funkcionalnijim, a po mom mišljenju i funkcija predsjednika Federacije, s ovakvim kompetencijama koje su faktički nikakve, pokazuje se suvišnom. n S vremenom se evo došlo do toga da bilo kakav pokušaj zagovaranja izmjena Daytonskog uređenja BiH prerasta u famu, poput otvaranja Pandorine kutije, iako je jasno da ovo rješenje ne može biti trajno. Kao novog mesiju, i to na svojoj strani, takozvana probosanska struja u BiH koja ustvari teži unitarizmu vidi novoizabranog američkog predsjednika Joea Bidena. Sve i da nema smutnji oko vlastite inauguracije i brojnih drugih prioriteta u vanjskoj politici, može li on isforsirati promjene s majstorima opstrukcije kakvi vladaju bh. političkom scenom već 20 godina? o Prvo, mislim da se kontekst na međunarodnoj sceni u odnosu na 1994. i 1995. godinu, kad su potpisani Washingtonski i Daytonski sporazum, bitno promijenio.

Europska unija je sada čvršća organizacija, zajedničku vanjsku politiku vode, a Rusija je, za razliku od onih godina, sada također snažan faktor i, kao što vidimo, ona se baš i izravno miješa kad je riječ o stanju u BiH. Tako da sada teško možemo očekivati, kao što se ovdje u sarajevskoj javnosti očekuje, da će novi američki predsjednik nama donijeti neki preokret.

Ja se slažem s tim da će on imati inicijativu, ali da će zajednički djelovati s EUom odnosno da će to biti usklađena politika i da neće biti konkurencije izBROJ 312

među SAD-a i EU-a. Jedno je vrijeme toga bilo i Europljani nisu bili zadovoljni što glavnu riječ vode Amerikanci. Ali da će i ta koordiniranost moći nešto radikalno promijeniti, ne očekujem. Uvjeren sam da će se odabrati pristup koji bi značio postupne promjene kako bi se BiH konačno približila euroatlantskim integracijama. n I kao posljednje, kakav je Vaš sud o izmjenama izbornog zakona koje predlaže HDZ BiH, zbog "probosanski" zloupotrijebljenog izbora člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda? o Kad je riječ o izbornim pravima i pravilima, ja u tom smislu imam razumijevanja za neke reakcije iz HDZ-a BiH, koje su utemeljene, ali ne slažem se s njihovom formulom odnosno načinom koji zagovaraju da se to promijeni i poboljša. Jer ono što oni predlažu nije u skladu s demokratskim standardima. Dakle, s pravom reagiraju, ali mislim da ima boljih rješenja jer mi kao i svaki narod imamo pravo na samoodređenje, kako je to definirano međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, a koji je sastavni dio Ustava BiH. Samoodređenje znači da mi imamo pravo odlučivati sami o sebi odnosno o svojoj političkoj poziciji, kulturnim interesima itd., dakle sve se to može ostvariti unutar BiH, ali treba vidjeti srodna rješenja u drugim državama, a isto tako i sebe korigirati. Jer ona rješenja koja HDZ zagovara asociraju na to da je za Hrvate jedino i isključivo rješenje u nekoj posebnoj, hrvatskoj jedinici, pa zvala se ona entitet ili izborna jedinica. To jednostavno nije u skladu s europskim standardima, a koje se u BiH tijekom svih ovih godina svodi samo na političke floskule.

7

PRIMJER SURADNJE

Priredio M. M.

Emir Likić i Ivo Dusper

Do asfalta zajedničkim projektom Ratom suprotstavljena i 1993. teško postradala sela – Stupni Do i Mir – danas su na istoj liniji u cilju ispunjavanja zajedničkih životnih potreba. Kroz to je položen ispit razvijanja dobrih međuljudskih odnosa, a ujedno se pokazalo i praktičnim receptom za ishođenje podrške: ne samo od Općine, nego i viših instanci vlasti. Ostvarena je, dakle, bolja komunikacija u dvostrukom smislu jer je suradnja okrunjena asfaltiranjem preostale makadamske dionice između ova dva sela u dužini od pola kilometra. Naoko mali komad ceste, ali veliki je kada se shvati koliko je sada brže i lakše i jednima i drugima, pa kako je sve proteklo u njihovu partnerstvu tako je na kraju i ovaj razgovor za naš list. n Tko je i kako pokrenuo inicijativu da se pristupi sanaciji i asfaltiranju lokalnog puta od Stupnog Dola do Lipe odnosno Mira?

Ivo Dusper: U listopadu 2019. sastali smo se mi Mirjani na jednom neformalnom druženju i tom prigodom razgovarali što bismo, nakon obnove doma, još mogli uraditi za selo i mještane. Tom je prigodom zauzet stav, a prijedlog je dao Mladen Radoš, da bi nam asfaltiranje puta od Stupnog Dola do Mira trebalo biti prioritet. Ocijenili smo da je taj put kraći pa time i manje financijski zahtjevan od puta preko Bijelog Borja. Tada smo odlučili stupiti u razgovore s mještanima Stupnog Dola i saznati što oni misle o našem prijedlogu odnosno ponuditi im da nastupimo zajedno s tom inicijativom.

Kako je naš prijedlog veoma pozitivno dočekan i prihvaćen od strane svih iz Stupnog Dola s kojima smo tom prigodom razgovarali, sljedeći korak je bio pozvati općinskog načelnika Zdravka Maroševića na zajednički sastanak mještana oba sela, upoznati ga s idejom i saslušati njegovo mišljenje. I taj je sastanak protekao u zaista pozitivnoj atmosferi, pri čemu je načelnik stao iza inicijative i rekao da će,

8

osim što podržava zajedničko apliciranje, osobno uraditi sve što je u njegovoj moći da se to realizira do konca 2020 godine.

Tada je formiran i lokalni odbor za obnovu tog dijela puta u koji su ušli predstavnici oba sela. n Kako se dalje inicijativa razvijala; je li bilo birokratskih problema, što je kod nas prije pravilo nego izuzetak?

Emir Likić: Moram priznati da sam bio pozitivno iznenađen prijemom, razumijevanjem i efikasnošću, a na kraju i velikom pomoći općinskih stručnih službi.

Kad god smo došli u Općinu i nešto tražili od njih spremno su nam izlazili u susret i tako je bilo od početka do danas. Takođe napominjem da se nije desilo da nas načelnik po našem dolasku ne primi, premda se ponekad nismo ni najavili. Sve to ukazuje, bar u našem slučaju, na krajnje odgovoran pristup i ponašanje kako načelnika tako i zaposlenih u stručnim službama. Preko Općine smo takođe aplicirali za odobravanje sredstava kod kantonalnih odnosno federalnih organa vlasti. A kako je projekat za ovaj lokalni put već postojao u Općini, to je put ka realizaciji naše inicijative bio znatno jednostavniji, brži pa time i jeftiniji.

BROJ 312

n Kome ste aplicirali na višim razinama i od koga je došla podrška za sanaciju puta?

Ivo Dusper: Koliko je meni poznato Općina Vareš je uputila aplikacije Vladi ZDK-a, kao i federalnom Ministarstvu za raseljene osobe i izbjeglice. No, nekoliko mjeseci izgledalo je da se ništa ne dešava, a onda je početkom rujna ove godine press služba Vlade ZDK-a objavila informaciju da su federalni ministar za raseljene osobe i izbjeglice Edin Ramić i predsjednik Vlade ZDK-a Mirza Ganić potpisali Sporazum o udruživanju sredstava za financiranje infrastrukturnih projekata na području našeg kantona kojim je, među 11 projekata, predviđena i rekonstrukcija puta Stupni Do – Lipa u iznosu od 92.210 KM. n Tko su bili izvođači i jesu li radovi završeni u postavljenom roku?

Emir Likić: Za izvođače su izabrani "Nahonal-gas" d.o.o. Breza i "Holex" d.o.o. Živinice, dok je nadzor povjeren preduzeću "Smajić-inženjering" iz Goražda. Pripremni radovi započeli su koncem oktobra i posao je završen već do polovice novembra. n Koji su tehnički parametri urađene dionice?

Ivo Dusper: Dužina asfaltirane dionice je 550 metara, a širina iznosi 3,5 do 4 metra, kako su gdje mogućnosti dozvoljavale.

Dio asfalta malo je i proširen na određenim mjestima radi poveznica s priključnim putevima. Na više mjesta iskopani su propusti i betonirani šahtovi radi odvoda oborinskih voda. S obje strane puta radit će se i bankine. n Primjetno je, već od Vareš Majdana, da su urađeni još neki zahvati na putu, a i na krajnjoj točki kod groblja na Lipi: možete navesti i to, kao i tko je za to zaslužan?

Emir Likić: Paralelno su odrađene još dvije stvari, što je po mom ličnom sudu više nego dobro. Zahvaljujući prije svega načelniku Maroševiću, dodatnim sredstvima koja je izdvojila Općina izvršena je sanacija svih oštećenja na postojećoj asfaltnoj dionici od Vareš Majdana do Stupnog Dola. Naime, zbog velikih poplava koje su zadesile naša dva sela 2016. godine na nekoliko mjesta bila je potkopana ili odnesena asfaltna podloga. Takođe je na više mjesta s vremenom došlo do ulegnuća asfalta, što zbog mekane podloge što zbog prolaska teških kamiona. I to je sada napokon riješeno. Druga stvar je odrađena zahvaljujući razumijevanju izvođača radova, a riječ je o asfaltiranju pristupa od ceste do ulaza u mirsko groblje na Lipi u dužini od 25 metara. Dio troškova za ovaj posao snose sami Mirjani, a dio spomenuto Ministarstvo. Zaista ljudska gesta PROSINAC 2020.

Na usponu prema Lipi i zahvalni smo kako izvođačima tako i Ministarstvu. n Da se na koncu vratimo Miru s kojeg je krenula ova inicijativa i sada kad je ona uspjela da sumiramo od kakvog je značaja za Mir kao selo koje je danas u značajnoj mjeri ipak raseljeno?

Ivo Dusper: Premda je na Miru trenutno više kuća nego stanovnika, obnovljeni put nama će puno značiti. Jer obnovljene i novoizgrađene kuće su dokaz da se na Miru živi i da se na Mir dolazi. Mnogi Mirjani koji su trenutno izvan sela i dalje

obnavljaju odnosno grade nove kuće jer namjeravaju dolaziti u rodno selo, a vjerojatno se neki namjeravaju i vratiti, ako ne prije onda kao penzioneri. Siguran sam da će obnovljeni put pridonijeti i znatno boljoj međusobnoj komunikaciji mještana naša dva sela. Ovo je bio naš prvi, ali vjerujem ne i posljednji zajednički projekt. Samo zajedničkim nastupom i djelovanjem brže ćemo i lakše ostvariti svoje potrebe, a puno nas toga povezuje i puno toga još trebamo. Zato koristim ovu priliku da se u ime svih Mirjana iskreno

zahvalim našim susjedima-komšijama što su prihvatili da zajedno uđemo u inicijativu za spajanje ove dionice između naša dva sela koja je bila jednako potrebna i jednima i drugima. Zahvaljujemo i našem starom-novom načelniku na njegovoj iskrenoj podršci. Naravno, zahvaljujemo i nadležnim općinskim službama na upućivanju neophodnih dopisa nadležnim kantonalnim i federalnim organima.

Posebno zahvaljujemo federalnom Ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica te kantonalnom Ministarstvu za rad, socijalnu politiku i izbjeglice kao investitorima, kao i izvođačima i nadzornom organu koje je Emir prethodno spomenuo. Veliko hvala i Enidi Imamagić na profesionalnoj pomoći pri pisanju projekta. Na koncu hvala i članovima lokalnog odbora za obnovu i asfaltiranje ove dionice puta, a to su, pored mene kao predsjednika i Emira Likića kao zamjenika predsjednika, još bili: Jadranka Radoš, Ibro Likić, Goran Grabovac i Ahmed Likić. Hvala također Mladenu Radošu, našem sumještaninu koji živi u Švedskoj. Nažalost, zbog važećih epidemioloških mjera nismo se željeli upustiti u organiziranje druženja po okončanju radova, ali neće ni to izostati, obilježit ćemo ovaj uspješno obavljen posao čim to prilike budu dopustile.

PROJEKTI JAVNE RASVJETE

D

ugo i sporadično traju poslijeratna nastojanja da se u selima vareške okolice osigura uvjete življenja prikladne suvremenom dobu. Stoga, kad tek sad – u 2020. godini – negdje zasvijetli javna rasvjeta onda to zaista jest vijest.

Tako su to ove jeseni napokon dočekali i mještani Pogari i Pržića.

Slučajno se podudarilo i riječ je o selima na dvije strane grada, ali koja su po svojoj veličini odnosno broju stanovnika ipak trebala ranije biti uzeta u rješavanje.

Ponešto dočarava i ovaj podatak: na Pržićima je, zahvaljujući aktiviranju rudokopa, javna rasvjeta prvi put uspostavljena još davne 1938. godine. I trajalo je to do 1993. kad je (parafrazirajući dio naslova jednog Ivankovićevog književnog djela) upaljen mrak. Dana 16. listopada o.g. – svjedoči i fotografija – ondje je ponovo zasvijetlilo. Mjesna je zajednica odradila aktivnosti na prikupljanju dokumentacije i pripremi projekta, dakako uz podršku Općine, nabavljena su konačno i rasvjetna tijela jačine 50W u novijoj, led tehnologiji, i – sklopka je puštena. Plaćanje troškova javne rasvjete, kao i drugdje, pokrivat će se iz općinskog proračuna.

A unatrag dvije godine na istom se projektu angažirala i Mjesna zajednica PROSINAC 2020.

Došli na red Pržići i Pogar Pogar, koja je također u suradnji s Općinom kompletirala dokumentaciju i potrebne dozvole. Puštanje javne rasvjete u dva kraka ovog sela odvilo se u dva navrata početkom studenog, ali je izvan projekta zasad ostao zaselak Sjenokos, za koji se u MZ nadaju da će u skorije vrijeme i ondje biti uvedeno to "postignuće". S

crkvom na dominantom položaju u središtu sela, osvijetljenom pred koju godinu, noćna panorama Pogari pod nebeskom vedrinom sada je ljepša i potpunija, ali da se ne stvori dojam kako je dobiti svjetlo danas privilegij – riječ je o sasvim elementarnoj stvari, a i takve stvari u ovoj zemlji kasne pa kasne.

M. M.

ZAHVALA Zahvaljujemo Ivici i Kristini Ilić za dobru suradnju i pomoć u radu mjesne zajednice.

MZ Pogar BROJ 312

9

Fotografije s lokaliteta: M. Marijanović

KOLIKO MALO ZNANJA

O

glavić je postojao još u ilirsko doba, u predrimsko doba, kako o tome piše Vinko Mikolji, dakle u antičko doba kad je ilirsko-keltsko pleme Desidijati živjelo na vareškim prostorima na mjestima, naseljenim mjestima, gradovima Zvjezdangrad, Divić-grad, Oglavić, Vrhovina, Poljica, Bobovac, mjestima koja će poslije svojim imenima i nastambama obogatiti slavenski doseljenici sa svojim vjerovanjima.

Mogla su ta mjesta iz Mikoljijeva svjedočenja biti i samo tzv. burgusi (utvrđenja u obliku tornja, dakako s posadom), a koji su služili kao stražarnice što su čuvale rudnike željeza i (rimske) putove koji su prema njima vodili. To bi, po svemu dosad znanome, moglo biti prvo povijesno "prepoznavanje" Oglavića.

Kako se Oglavić tretira i kao jedno od mjesta na kojima je nastao prvotni Vareš, uz druga (Potoci, Droškovac), to nedaleko brdo Oglavić i sve oko njega, u pravcu Podstjenja, a zahvaljujući Crkvi svetog Ilije, u dobroj mjeri ovoj teoriji daje za pravo.

Dakako, postoje i druge predaje o mjestu utemeljenja prvotnog Vareša, ali tragovi crkve sv. Ilije i naselja na Oglaviću, kao i druge lokacije iznad stare/male vareške crkve, uz današnji Bukov potok, preciziraju dominantnu liniju na kojoj je naselje oformljeno. Predaja o uopće prvom naselju u Potocima s crkvicom i grobljem na Rudi, odakle se sve pokrenulo prema onome što jest današnji Vareš sa svojim najstarijim naseljima stvar bitno ne mijenja. To, naime, samo potvrđuje da su mjesta kopanja rude i, napose, njihova prerada tijekom vremena silazili bliže k vodi. Većoj vodi, snažnijem vodotoku, što je Stavnja svakako bila u odnosu na vodu uz Oglavić. A naselja i bogomolje dizali su se na uzvisinama, napose ako je u blizini bila i kakva obrambena utvrda.

Ako precizno ubiciramo Oglavić, on se nalazi između bivšeg sela Potoci koje se nalazilo u udolini pet potoka i južne strane brda Velež koje se proteže sve do te udoline. U udolini se tih pet potoka ulijeva u potok Varešac koji se nakon kratka toka ulijeva u Stavnju. Dakle, na južnom je kraju Veleža uzvisina Oglavić, na kojoj su ostaci Crkve sv. Ilije, od starine kultno mjesto. Sveti Ilija je i zaštitnik sela Potoci, što ova dva mjesta dodatno demografski i kultno povezuje. Oglavić je iznad doline u kojoj se kopala ruda. S druge strane, Oglavić je zapadno od Vareša i južno od Vranjkovaca, sjeverno od Papala te jugoistočno od Semizove Ponikve. Tu su i neizbježna Igrišća. Od Potoka prema zapadu počinje

10

O Oglaviću, visu iznad grada (II) Piše Željko Ivanković planina Perun. Sve toponimi iz staroslavenske mitologije. Kao uostalom i Mekuše (Mokošica), Bogoš (perunika = bogiš, po dubrovački) ili Slavin o čemu sam već pisao na drugom mjestu.

Kao i poslije groblje (zajedničko za Potoke i Vareš) i kapela na Rudi, tako je i crkva na Oglaviću bila uzdignuta na uzvisinu, dalje od rudnih nalazišta, ali dovoljno blizu da tu bude nastanjeno mjesto s crkvicom, krčevinama i pašnjacima te vignjištima (male kovačnice).

Kristijaniziranje toga, sad već slavenskog prostora, išlo je sporo, ali sustavno, tako da je sv. Ilija gromovnik supstituirao boga Peruna gromovnika, a zaštitnik Bosne, sv. Ilija se, nakon pada Bosne, po predaji, i nakon spašavanja zvona s Bobovca (premda su tri zvona, doduše zvona grobne kapele, prigodom arheoloških iskapanja nađena zakopana u zemljani nasip na istočnom rubu zaravanka Crkvice da ne bi pala Turcima u ruke) preselio u Šaški do i Šaški potok i njihovu crkvu na Oglaviću, koja po sv. Iliji dobi ime i nastavi čuvati uspomenu na Bosansko Kraljevstvo. I time se dodatno vareški kraj, kao rudarsko središte svekolike Bosne, budući da jest dio kraljevskih zemalja, samoidentificira kao nasljednik bobovačke kultne, kulturne i povijesne tradicije (uz predaje o Kraljici Katarini i sve ostalo).

Okrenutost Oglaviću kao središtu cijelog kraja bila je posve prirodna, kao što je i Vr(h)ovina bila okrenuta Diknjićima i Crkvi sv. Ane, a što je više nego jasno idenBROJ 312

tificiralo i mjesta rudarenja te, uz njih, mjesta snažnijih katoličkih zajednica, naselja.

Razvojem topioničarstva, tj. razvojem tzv. vignjišta, povećanjem broja i razvojem majdana, naselja se spuštaju bliže k vodi kao pokretačkoj sili. Time se postupno razvija naselje i mjesto, sad već pod imenom Vareš, postaje središte tog kraja, a druga mjesta, uključujući i njihove crkve, postupno gube važnost, postaju rubna, a njihove crkve postaju filijalne crkvice. Ta se promjena mogla dogoditi spočetka XVI. stoljeća kad Vareš postaje – Vareš.

Crkva u Varešu, ostavljajući Oglaviću svetkovanje Ilindana, posvećuje se sv.

Mihovilu i postaje novo središe vareške kapelanije, a potom i župe, pa slavljenja u tzv. područnim crkvicama postaju prigodna i traju kao uspomene na svetišta kojima se ide u pohode o svetkovinama svetaca zaštitnika. Nešto od toga sam što upotrijebio što imaginirao i u svome romanu Rat i sjećanje kojim sam ispunio i neki osobni dug predaji i historiji prostora koje doživljavam intimno najbližim s obzirom na mjesta odakle mi je majka i mjesta na kojima sam provodio ljetne raspuste.

A da Oglavić i crkvica na Oglaviću i dalje živi svoj kultni život posvjedočuju zapisi po kojima je vareški svijet na Ilindan još do između dvaju ratova, dakle do unatrag 90-ak godina, na ruševinama Crkve sv. Ilije na Oglaviću slavio misu.

Josip Tokmačić je zabilježio predaju da se PROSINAC 2020.

još svršetkom XVIII. stoljeća u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak održavala procesija s bakljama i fenjerima iz Diknjića preko Vijenca na Oglavić (kojom su se prigodom pjevale korizmene tužaljke) da bi u Varešu od devet ujutro započeli obredi. Čini se da ništa bolje ne potvrđuje taj rudarsko-kultni trokut starog Vareša kao ova predaja: Diknjići odnosno Vr(h)ovina (sv. Ana), Oglavić (sv.

Ilija) i Vareš (sv. Mihovil).

Bilo kako bilo, najuži prostor na kojemu je formiran današnji Vareš nalazio se, dakle, na lokalitetima Droškovac, Oglavić, Potoci (Šaški do, Šaški potok) i Smreka, zajedno s rudarskim krakom koji je vodio iz Droškovca prema Diknićima, Breziku, Vr(h)ovini.

No, pisano svjedočenje o Oglaviću nemamo prije biskupa Maravića koji u svome izvješću iz 1655. Vareš spominje kao muslimansko naselje, a suglasno s narodnom predajom tvrdi da je naselje vareških rudara i metalurga bilo najprije uz Šaški potok (Potoci), potom na brijegu Oglavić iznad Vareša, gdje se nalaze i stara vignjišta, dok su duvnice (duvanice) i samokovi bili u Varešu uz Stavnju. Dakle, tek će, kako rekosmo, veća upotreba vodene snage za pogon majdana navesti domaće ljude da siđu u dolinu i uz jači vodotok, te uz rijeku Stavnju uz majdane

osnuju i naseobinu, ono što se otada imenuje Varešom.

Dakako, uz Oglavić se vežu i neke predaje, kao što je ona o prisilnom osmanlijskom naseljavanju Duboštičana u Vareš, kao i njihov sukob s domaćim stanovništvom uz već postojeće središte na Oglaviću, a u vezi s postankom Vareša – o čemu je u narodu sačuvan spomen u dvama vareškim toponimima: Pribija i Propast. Tu bi Pribija označavala raskrižje putova što su vodili prema Jajincima i Vranjkovcima, Pogari preko Vijenca, Potokâ i Oglavića. Tu su Turci, kaže se u predaji, pribili na kolac nekolicinu na smrt osuđenih starosjedilaca koji su pružali otpor vlasti i doseljenicima. Na tom je mjestu narod podigao veliki križ kao spomen na taj čin. Poslije je to mjesto

(svršetak)

95,

Hz

3 i 101,1 M

PROSINAC 2020.

nestalo pod jalovinom na Smreci i zauvijek preselilo u legendu.

A Propast je lokalitet iznad Gašine stijene gdje su se sukobili došljaci i domaći. Prema predaji, u tom su sukobu najviše stradali Vr(h)ovci koji su došli pomoći domaćima, stanovnicima Oglavića, u zaštiti njihovih rudarskih prava. Otuda, kaže se, traje netrpeljivost između Vr(h)ovaca i došljaka Varešana kroz sve vrijeme vareške povijesti i njihove česte tuče, zbog čega nije bilo uputno Vr(h)ovcu zanoćiti u Varešu. A, sukladno predaji o procesiji s Velikog četvrtka na Veliki petak, i ova je predaja još jedna potvrda više o bliskosti Vr(h)ovaca i Oglavićana.

I na kraju, premda to možda nije važno nikome osim piscu u meni, ali kad se potom čovjek malo udalji od Oglavića i sa strane osmotri Zabrezje, Divinicu i Oglavić kao tri dominantne kote nad Varešom, otkrije mu se neka nova geografija, trokut koji zatvara ono što zovemo Gornji Vareš. Nekako na isti način na koji Perun, Bogoš i Divinica u svoj trokut zatvaraju Donji Vareš, Vareš Majdan. Da, čak ako ovo i nema dublji smisao, vrijedi na Vareš i tako baciti oko, što toplo preporučam onima koji se iz vareških udolina odluče podići gore pa sve pogledati i iz neke ptičje perspektive.

HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 312

11

I U PRAŠUMU PO\OSMO

Kantina u Borovičkim Njivama (iz arhive Mladena Franjića)

Područje prašume je većim dijelom na općini Kakanj i prostire se na južnoj padini Tisove Glave, kota 1118 metara nadmorske visine. Idući putem dođosmo do upečatljivog izvora, najvisočijeg u slivu rijeke Trstionice. Visoki i vitki četinari polako ustupaju mjesto još visočijim, glatkim, pepeljasto sivim stablima bukve.

Prirodno odumrla stabla zadivljuju nas svojom veličinom. Ubrzo dolazimo do samog središta prašume gdje nailazimo na ognjište i veći broj čahura automatskog oružja: dokaz krivolova. Kakvi su to ljudi da na ovakvom mjestu i u ovakvoj ljepoti mogu raditi ružna djela. Pomalo tužni napuštamo područje jedinog zaštićenog dijela šume u centralnom dijelu Bosne. Polako u koloni krećemo dalje kružnim putem iza brežuljka Šljivina sječa, niz Borovički potok koji teče prema rijeci i naselju Duboštici.

Tamo iza Borovičkih Njiva Tekst i fotografije: Ćamil Omerhodžić

U

društvu svojih vareških prijatelja i poznanika u ranim jutarnjim satima krenuo sam iz Duboštice, zaputismo se terenskim autima prema Borovičkim Njivama. Po lošem i zaraslom makadamskom putu ubrzo stižemo do središta sela, do kuća Martinovića. Prije davnih četrdesetak godina bio sam ovdje s Andrijom Martinovićem zbog trasiranja seoskog puta... sjećanja naviru, ali slike ne dolaze. U cijelom selu nema nikoga: prilazni putevi kućama zarasli, ove se godine dolazilo u samo nekoliko kuća. Put iz sela vodi uzbrdo prema vrhu Kruščić, kota 1153 metra nadmorske visine. Vegetacija na izdisaju, visoka osušena trava ometa

On ne mari za kasnu jesen: ljiljan-zlatan

12

kretanje, listopadna stabla već odavno odbacila lišće. Četinari upijaju sunčeve zrake iskosa, sasušena trava dobila smeđe-crvenu boju, a samo još poneke cvatnice prkose studeni. Raduje me rijetki ljiljan-zlatan, u punom cvatu kao da je ljeto. Nedaleko od njega iz grmlja proviruje sitnocvijetna lincura, svojim tamnoplavim zvonastim cvijetom. Plodovi šipurka crvene se na granama bez lišća, a do njega usitnio glog, naoružan bodljama brani svoje plodove. Ispod stabala divljih krušaka nalazimo opale i već umekle, ukusne plodove. Iako je kasna jesen, ne da se ni žuti cvijetak sličan maslačku.

Uz priču, ugodno vrijeme i lijepo društvo, grupa ne primijeti veliki uspon, a na koncu dobro zadihani stižemo na oveću zaravan, okruženu četinarskom šumom nedaleko samog vrha Kruščića. Na ovom mjestu je nekad bila stanica uzane šumske pruge kojom se odvozilo tehničko drvo prema rijeci Krivaji i Zavidovićima.

Ovaj lokalitet mještani zovu Trideseti kilometar, što bi značilo da je pruga od Careve Ćuprije do Kruščića imala dužinu od 30 km.

Mladen Franjić je uspio naći i donijeti sliku ovog područja staru oko stotinu godina. I eto na ovom starom mjestu počinje priča, otimaju se uspomene od zaborava na neko davno prohujalo doba. Uz priču naložismo vatru, napravi se kafa, a ima i pića. Puni uspomena krenusmo ka prašumi, mjestu gdje se nikad nije sjekla šuma; uvijek je to bila zaštićena zona.

BROJ 312

Da nisu u zaštićenoj zoni, kako bi ih sjekači sredili...

Mrak polako pada, a dobri domaćini iz Duboštice ne pomišljaju na rastanak već nas svraćaju na piće i kafu. Uz prisustvo mladih i starijih stanovnika počinje priča o svemu i svačemu. Kroz razgovor se osjeća žal za dobrim starim vremenima, selom punim mladosti i veselja. Ispratiše nas domaćini do na krivinu Ćurakovinu, uz poziv za obavezni ponovni dolazak u vrijeme kad se probudi uspavana vegetacija.

PROSINAC 2020.

IZ KULTURE Nastup ansambla "Fugato" u Radničkom domu

Treći VAART festival

D

ana 5. prosinca 2020. godine, u dvorani Radničkog doma, koncertom ansambla "Fugato" otvoren je treći po redu Vareš Art festival. Inače se festival održava u kolovozu, ali slijedom opće zdravstvene situacije odlučeno je da ga se, uz reduciran broj posjetitelja, održi makar na kraju godine i najavljeno je da će se nastaviti s planiranim programima do 19. prosinca.

Na početku koncerta u ime VAART festivala i Centra za kulturu i edukaciju Vareš prisutne je pozdravio Stjepan Šimić Pepi i zahvalio svima koji su uključeni u ovaj projekt. Osobito je zahvalio na potpori Federalnom ministarstvu kulture i sporta, koje je prepoznalo kvalitetu i značaj festivala.

Vezano za ansambl "Fugato" iz Zenice, osnovan je 2009. godine s ciljem predstavljanja i promidžbe glazbenih djela iz srednjovjekovnog razdoblja. Događaj je, naravno, organiziran uz pridržavanje svih epidemioloških mjera, a emitiran je izravno putem interneta i YouTube kanala uz tehničku podršku Radio "Bobovca", kako bi ga svi zainteresirani mogli pratiti online. Koncert srednjovjekovne glazbe predstavljao je zgodnu uvertiru za naredni događaj na festivalu – izložbu arheoloških predmeta iz zbirke Zavičajnog muzeja Visoko vezanu, uz ostalo, i za pronalaske na srednjovjekovnom gradu Bobovcu.

A izložba pod nazivom "Bobovac i srednjovjekovna Bosna" bila je postavljena u predvorju Radničkog doma od 8. do 11. prosinca. Posjetitelje je na otvorenju također pozdravio Stjepan Šimić Pepi, a na postavku se osvrnula Dženana Ganić, viša kustosica Zavičajnog muzeja u Visokom, otkud su eksponati i doneseni.

PROSINAC 2020.

Ona je, između ostalog, kazala: "Kada govorimo o Bosni, njena posebnost i posebnost njenih stanovnika došla je do izražaja u srednjem vijeku odnosom prema vjeri, drugačijim mentalitetom, posebnim pismom – bosančicom, kao i osjećajem teritorijalne i političke samostalnosti, ali i kulturne samobitnosti. Za bosansko kulturno, historijsko i etničko naslijeđe na području centralne Bosne odnosno na prostoru 'Kraljeve zemlje' može se reći da neprekidno traje preko hiljadu godina i iza sebe je ostavilo mnoge značajne materijalne i nematerijalne dokaze". Nadasve je istaknula onodobni značaj prostora današnjih općina Vareš i Visoko: "Naša današnja mjesta Visoko i Vareš bila su u srednjem vijeku vrlo značajna područja za državu što dokazuju lokaliteti Mile i Visoki, te svakako Bobovac, koji su danas nacionalni spomenici BiH. Znamo da su ovi lokaliteti bili stolna mjesta bosanskih vladara i vlastele, pa

nam to veoma imponuje, ali nam daje i obavezu da se dobro brinemo o njima i čuvamo ih i stalno afirmiramo putem izložbi, predavanja, izrade stručnih članaka i dr. U srednjem vijeku dolazi do procvata trgovine u Visokom zahvaljujući egzistiranju Dubrovčana koji su ujedno u 13. vijeku otkrili rude, otvorili rudnike i pokrenuli trgovinu u Varešu. I u Visokom i u Varešu postojale su dubrovačke kolonije koje su donijele prosperitet ovim naseljima", kazala je kustosica. Ona se na koncu dotaknula i odabranih faksimila u povećanom formatu, ističući da su izloženi dokumenti iz korespondencije ondašnjih vladara značajni i s aspekta baštine bosanskog jezika: "Povelje, pisma, ugovori i darovnice su bili diplomatska korespondencija i oslikavaju društvenopolitičke prilike srednjovjekovne Bosne, te ovi tekstovi predstavljaju najznačajnije izvore za historijska i jezička proučavanja. Sakralni tekstovi pisani glagoljicom i bosanskom ćirilicom sačuvani fragmentarno svjedoče o vjerskom životu i takođe spadaju u pisano srednjovjekovno naslijeđe", dodala je promotorica Ganić.

Uz preslike tih dokumenata, koje su zapravo činile najveći dio postavke, posjetitelji su sami mogli iščitati naznake o tome koji ih je vladar dao sastaviti, zatim o dataciji, kao i da se izvornici danas čuvaju u dubrovačkim i mađarskim arhivima i muzejima. Dio izložbe odnosio se na fragmente hladnog oružja i kovanih predmeta s lokaliteta Visoki, a što se tiče grada Bobovca, s njega se u visočkom muzeju čuvaju samo iskopani ulomci keramičkog posuđa. Izložbi je pridodan i jedan uokvireni napis dnevnoga lista Oslobođenje iz 1978., te uz njega priložene dvije rijetke fotografije iz vremena arheoloških radova na Bobovcu 1960-ih godina. S. P.

Fragmenti keramike i dijelovi posuđa s Bobovca BROJ 312

13

IZBOR IVANKOVIĆEVE POEZIJE

Prozor u poetske svjetove Piše Alen Kristić

U izdanju sarajevske izdavačke kuće Art Rabic u okviru Male biblioteke objavljen je izbor poezije Željka Ivankovića "Orfej iz Doline željeza". Izbor od 130 pjesama iz Ivankovićeva pjesničkog djela, priredio je, uredio i predgovorom popratio Alen Kristić. Knjizi su pridodani i poetski "Putopis iz Doline željeza", kao i autorovi autopoetički fragmenti, koji upotpunjuju pogled na autorovo pjesničko djelo.

Naslovnicu je dizajnirao Dragan S. Stefanović, naš ugledni umjetnik s adresom u Švicarskoj.

Iz opsežnog predgovora "Prozor u poetske svjetove Željka Ivankovića" izdvajamo fragmente koji nam se čine za ovu prigodu najprikladnijima.

P

ostoje autori kojima se uvijek iznova vraćamo. To se zbiva iz različitih razloga, čiste čitalačke strasti, zavičajnih spona, nostalgije za nekoć doživljenom ljepotom, uredničkih izazova, životnih zaokreta, prijateljske naklonosti...

Nerijetko su ti razlozi isprepleteni do jedva moguće razlučivosti. (...)

Plod jednog takvog povratka je i knjiga, koja se nalazi pred Vama, zbirka izabranih pjesama Željka Ivankovića "Orfej iz Doline željeza".

Premda će, kao i uvijek, biti čitana i doživljavana na različite načine, zbirka je urednički mišljena prije svega kao svojevrstan prozor u Ivankovićeve poetske svjetove, pobliže poetske svjetove, koji najsnažnije oblikuju njegovu raskošnu poetsku galaksiju, u kojoj se naravno kriju i drugi poetski svjetovi, nerijetko, možda baš zato što su skrajnuti, manje uočljivi na prvi pogled, još začudnije ljepote i privlačnosti.

Zavičaj, višeslojna zavičajna baština, rodno je mjesto ne samo pjesničkog nego cjelokupnog Ivankovićevog stvaralaštva, i to toliko izrazito da sam njegovo cjelokupno stvaralaštvo jednoć, i dalje mi se čini s pravom, okarakterizirao kao "skok u bezdan baštine". Zrcali se to nedvosmisleno i u naslovu ove zbirke, u kojem se "markesovski Macondo" Željka Ivankovića – Vareš, zajedno s planinom Zvijezdom i njezinim Zvjezdangradom – pomalja pod sintagmom Dolina željeza, a sam Ivanković, koji je svojim ne samo pjesničkim nego cjelokupnim stvaralaštvom Varešu sagradio veleban književni spomenik, kao vareški Orfej. (...)

Naslovnica zbirke Koliko god je urednički mišljena prije svega kao svojevrstan prozor u Ivankovićeve poetske svjetove, zbirka izabranih pjesama "Orfej iz doline željeza" može ujedno funkcionirati i kao svojevrstan prozor u njegove druge, dominantno prozne stvaralačke svjetove. Više je razloga za to, ali ponajprije u činjenici da su u ovoj zbirci poglavljima istaknuti poetski svjetovi Željka Ivankovića u izravnom dosluhu s njegovim najistaknutijim stvaralačkim svjetovima proznog karaktera, bilo da je riječ o pričama, legendama, romanima, esejima, putopisima, dnevničkim zapisima...

Tako su primjerice pjesme iz poglavlja "Umiru tetovaže" u dosluhu ne samo, ali prije svega s Ivankovićevim zbirkama pri-

ča "Zvjezdangrad", "Vareške priče", "Odrastanja", "Na svoji baštini"..., ali i jedinstvenom monografijom "Vareš i vareški kraj kroz stoljeća"...

Pjesme iz poglavlja "Plava metafora" u dosluhu su ne samo, ali prije svega s Ivankovićevim esejima, u kojima kritičke propituje kršćansku i općenitu religijsku praksu u suvremenom svijetu, uključujući i naše podneblje, esejima, u kojima propituje odnos kršćanstva i književnosti, naročito kroz lik samog Isusa, brojnim kolumnama, ali i esejima, koji su posvećeni bosanskom franjevaštvu...

Pjesme iz poglavlja "Molitva ratu" u dosluhu su ne samo, ali prije svega s Ivankovićevim romanima "Rat i sjećanje" i "In illo tempore", ali i dnevničkim zapisima "700 dana opsade", nerazdvojivim od knjige "Tko je upalio mrak?"...

Pjesme iz poglavlja "Ime za strast" u dosluhu su ne samo, ali prije svega s Ivankovićevim romanima "Dodirom i svijet poče" i "Ljubav u Berlinu", potom zbirkama priča "Priče o ljubavi i smrti" i "Nove priče o ljubavi i smrti", ali i mnogim stranicama romana "Rat i sjećanje"...

Premda su najizravnije u dosluhu s Ivankovićevim pjesničkim zbirkama i esejima, koji propituju tajnu, pa i samu sablazan jezika, pjesme iz poglavlja "Ispiranje riječi" kao svod natkriljuju njegovo cjelokupno stvaralaštvo i raskrivaju odakle ono izvire, što ga motivira, čime se napaja, od čega je štit... Dakako, to se sve opet prije svega i na izrazit način tiče njegove poezije, čiji je fragmentaran, ali nadam se i veoma ilustrativan ulomak i sama ova zbirka.

Knjiga je za kupce u Varešu dostupna u knjižari "Ami" i u redakciji lista "Bobovac" po cijeni od 10 KM. OGLAS Prodaje se građevinsko zemljište u ulici Stojkovići (na Kicelju), površine 167 m², vlasništvo 1/1.

Informacije na broj: +387 (0)62 552 374.

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 14

BROJ 312

POSEBNO U PONUDI: RECENTNA IZDANJA VAREŠKIH AUTORA! PROSINAC 2020.

SJEĆAJUĆI SE IVICE MATIĆA

Vareš posjetio ugledni redatelj M. Marijanović

A

demir Kenović, ugledni i nagrađivani bh. redatelj, scenarist i producent, iza kojeg je devet igranih filmova među kojima antologijski "Kuduz" i "Ovo malo duše", 7. prosinca 2020. posjetio je Vareš, a u povodu obilježavanja sjećanja na Ivicu Matića, snimatelja i scenarista koji je rođen u Varešu 1948., a preminuo 1976. ostavivši iza sebe upečatljiv opus od 14 kratkih igranih i dokumentarnih filmova te, kao najznačajniji, dugometražni film "Žena s krajolikom".

Njegov kolega i suvremenik, Kenović je evocirao uspomene na vareškog filmskog umjetnika amatera, ali čiji je značaj za bh. kinematografiju bio toliki da njegovo ime danas nosi nagrada koja se dodjeljuje u ime Udruženja filmskih radnika BiH. U Varešu je Kenović srdačno primljen kod općinskog načelnika Zdravka Maroševića, te je posjetio Opću biblioteku koja je bila organizatorom i u kojoj je održana prezentacija s ciljem (pod)sjećanja na

Ivicu Matića. Između tih dviju aktivnosti dao je izjavu za lokalne medije – naš list i radio "Bobovac".

"Zadovoljstvo mi je doći u Vareš, ne samo zbog Vareša nego i zbog topline ljudi ovdje. Tu je i Bobovac, on mi je nekako na srcu kao središte istorije i naše državnosti. A ovom cestom od Breze do Vareša meni je doći kao u raj odnosno kao u neki san", kazao je na početku Kenović. Upitan za vlastita sjećanja na kolegu u čiju je čast i došao u Vareš, dodao je: "Imao sam sreću da poznajem Ivicu i imao sam privilegiju da budem blizu njega i da čak, kao mlađi asistentvolonter, radim na njegovom glavnom projektu za Studio film. Imao sam sreću da vidim šta je napravio, njegove briljantne dokumentarne filmove. Njegov fantastični film Žena s krajolikom predstavlja jedan od temelja umjetničkog pretvaranja ove naše realnosti i naših osjećaja na film. Skoro je 45 godina kako nas je napustio, nažalost vrlo vrlo rano, ali sve što je on napravio je neuništivo i

mnogi ljudi koji ga se sjećaju slažu se da je njegova energija bila mješavina jedne krhkosti i jedne snage, i bio je vrlo senzibilna duša".

Zamoljen da se dotakne i nekih svojih radnih iskustava u Varešu, onom industrijskom iz prijeratnog vremena zbog čega je bio atraktivna kulisa za filmaše, Kenović je na kraju kazao: "Snimao sam u Varešu na nekoliko lokacija, dijelove filma Ovo malo duše. Prisjetim se naravno svih tih lokacija kada ovako ponovo prođem kroz Vareš i ostale su mi u lijepoj uspomeni. Priznajem, Vareša tada nisam dosta vidio jer sam bio skoncentrisan na rad pa sam tek poslije otkrivao ambijent. Snimao sam i blizu Vareša, mislim da se stanica zvala Stavnja, kadrove za poznatu pjesmu Zdravka Čolića – Stanica Podlugovi, pa mi je i to bilo interesantno. Došao sam tada tu jer sam znao da kod vas ima ona stara lokomotiva, a snimao sam takođe i nekih dokumentarnih filmova".

Kenovićev posjet završio je uz obećanje ponovnog vraćanja Varešu, poslovno ali i privatno, jer kako je kazao: Vareš na njega ostavlja poseban dojam.

Redatelj Kenović s načelnikom Maroševićem

ALEKSANDRIN PRIRUČNIK

Posvećenost djeci s poteškoćama

"Redak" nedavno je izišao multimedijski priručnik za roditelje i one koji rade s

I

ako je široj javnosti daleko poznatija po svojim romanima, Aleksandra Kardum po svom je obrazovanju glazbena terapeutkinja i pedagoginja, zaposlena gotovo 20 godina u splitskom Centru za autizam.

S napisanim doktoratom koji čeka termin za obranu, dogodilo se u ovoj "epidemijskoj" godini da je prije dočekala izdanje svoje nove knjige, ovaj put iz područja kojim se svakodnevno bavi – iz tiskare PROSINAC 2020.

Aleksandra Kardum s objavljenim priručnikom BROJ 312

djecom s razvojnim poteškoćama, pod naslovom "Čekam te ovdje".

Priručnik sadrži i 42 didaktičke pjesmice koje je Aleksandra osmislila, a dostupne su skeniranjem QR kodova, a nastojeći se približiti što više obiteljskim problemima, a u knjizi su "verzalom" istaknuti najčešći komentari koje je čula od roditelja djece s autizmom.

P. S. Splitska je "Slobodna Dalmacija" povodom izlaska priručnika objavila 7. studenog 2020. razgovor s autoricom otkud smo i preuzeli ovaj uvodni dio, kao i priloženu fotografiju. A mi smo Aleksandru predstavili prošle godine (u "Bobovcu" broj 300) kao još jedno vareško književno ime – po porijeklu.

R. R.

15

IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 9. prosinca navršilo se 40 tužnih dana od smrti naše drage

Dana 11. studenog 2020. preminula je naša draga

BLAŽENKE LAZAREVIĆ rođ. Djaković (14.IV.1960. – 30.X.2020.)

Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima, mislima i biti dio naših najljepših uspomena.

Počivala u miru!

Tvoji najmiliji: sin Bojan s obitelji, suprug Stevo, sestre Ana, Lucija, Ljiljana i Mirjana s obiteljima

(1963. – 2020.)

Zauvijek ćeš ostati u našim srcima i mislima i nikada te nećemo zaboraviti i prestati voljeti.

Počivala u miru!

Tvoji: mama Ljubica, sestra Sanja, zet Teo, sestrići Tea i Toni

POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 15. studenog u 92. godini života preminuo je naš dragi

našem dragom

LJUDEVIT ANĐIĆ Joze (1928. – 2020.)

Sjećanja na tebe ostaju živjeti u nama.

Počivao u miru!

Supruga Lucija, kćerka Katarina, sinovi Boro i Miljenko, sestra Terezija, zet, nevjeste, unučad i praunučad

MLADENU RIĐIĆU (1954. – 2020.) Čuvat ćemo te u sjećanju.

Počivaj u miru!

Obitelj

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(11.XI.2008. – 11.XI.2020.)

Dana 11. studenog navršilo se 12 godina otkako nije s nama naš dragi

(6.XII.2000. – 6.XII.2020.)

KATA JOSIPOVIĆ rođ. Divković

S ljubavlju te spominjemo, po dobroti i plemenitosti pamtimo, a u srcu zauvijek nosimo.

Počivao u miru Božjem!

Supruga Lucija, djeca Ranko, Darko i Gabrijela, nevjesta Stanislava, unuke Monia, Kristina i Klara

Draga naša Kato, prošlo je 20 godina kako nisi s nama. Godine prolaze, a sjećanja na Tebe i Tvoju dobrotu dok smo mi živi neće prestati.

Počivala u miru Božjem!

Braća Ivan, Mijo, Vlado, Tomo i sestra Marijana, s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(6.XII.2002. – 6.XII.2020.)

Dana 6. prosinca navršilo se 18 godina otkako nije s nama naša draga kćerka, sestra i unuka

(4.II.1953. – 8.XII.2010.)

VINKO GAVRAN

NIKOLINA PAŠALIĆ Vrijeme prolazi, utjehe nema. Čuvamo te, anđele naš, u svojim srcima.

Tvoje najmilije

16

NICETA BORONJECKI Eugena

DRAGAN DUSPER Vječno živiš u našim mislima i srcima, voljen i nezaboravljen.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoje: Marjana, Danijela, Darija, Davorka

SJEĆANJE

IN MEMORIAM

na naše drage najmilije

(15.XII.2015. – 15.XII.2020.)

Dana 15. prosinca navršilo se pet godina otkako nas je napustio naš otac, suprug, brat i prijatelj

JANJA ŠIMIĆ

MARIJAN ŠIMIĆ

MARIJA PETROVIĆ

(4.XI.2011.

– 4.XI.2020.)

(14.XII.2008.

– 14.XII.2020.)

(7.XI.2019.

– 7.XI.2020.)

ZORAN LJEVAK

Ne postoji vrijeme koje donosi zaborav niti sjećanja u kojima vas nema jer živite u našim srcima i lijepim sjećanjima.

Počivali u miru!

S velikom ljubavlju i poštovanjem čuvamo te u našim srcima!

Počivaj u miru Božjem!

Vaši najmiliji

Voli te tvoja obitelj BROJ 312

PROSINAC 2020.

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

ANTO ILIĆ

MATO MALBAŠIĆ

(21.IV.1934. – 15.XII.2013.)

(1933. – 2007.)

KATA ILIĆ

JANJA MALBAŠIĆ

(9.II.1933. – 6.VIII.2014.)

(1929. – 2018.)

Uvijek ćete živjeti u našim srcima i mislima.

Počivajte u miru Božjem!

Vaša djeca

S ljubavlju i sjetom čuvamo uspomene na vas.

Počivajte u miru Božjem!

Zahvalna djeca

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

(17.XII.2007. – 17.XII.2020.)

Navršava se 13 godina otkako nije s nama naš dragi

(18.XII.2011. – 18.XII.2020.)

Na našeg dragog

MIROSLAVA BRKOVIĆA

BERNARD BARKIĆ Ni godine koje su prošle, ni život koji teče, sjećanje na tebe izbrisati neće.

Počivao u miru!

Tvoji: supruga Štefica, sinovi Dalibor i Danijel

U našim srcima trajno živi uspomena na tvoju beskrajnu ljubav i dobrotu.

Počivao u miru!

Tvoje: supruga Jelena, kćerka Maja i unuka Sonja

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE Na moje roditelje i brata

JOSIP RAJIĆ (27.IX.1909. – 25.XII.1989.)

ANA RAJIĆ (2.V.1920. – 8.XII.1993.)

TOMISLAV RAJIĆ

VINKO ŽULJIĆ

MARIJA ŽULJIĆ

DAVORIN ŽULJIĆ

(14.II.1957. – 8.VII.2016.)

(16.V.1911.

– 22.VI.1960.)

(4.IV.1915.

– 21.XI.1995.)

(30.IX.1946.

– 23.II.2009.)

ELIZABETA IDŽAKOVIĆ (5.XI.1952. – 14.VIII.2018.)

Uvijek ste u mojim mislima i srcu.

Počivali u miru!

Uspomene na vas žive vječno.

Počivajte u miru Božjem!

Vaši najmiliji

Zoran

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 21. prosinca navršit će se 13 godina od smrti naše drage i nikad zaboravljene

(23.XII.2018. – 23.XII.2020.) na voljenog supruga, oca i djeda

ANE DRIJENČIĆ

DARKA VUKOVIĆA

(27.IX.1939. – 21.XII.2007.) Živiš i dalje u našim srcima i mislima.

Počivaj u miru Božjem!

Uvijek ćeš živjeti u našim mislima.

Počivao u miru!

Suprug Miroslav, sin Dražan, kćerka Suzana, zet Slađan, unučad Božana i Božidar

SJEĆANJE

IN MEMORAIM

(28.XII.2012. – 28.XII.2020.)

Dana 28. prosinca navršit će se osam godina otkako nije s nama naš dragi

Dana 30. prosinca navršit će se godina dana otkako je preminuo naš dragi

MLADEN LOVRENOVIĆ

PERO KOLAKOVIĆ Tvoj dragi i plemeniti lik vječno ostaje u našim srcima i mislima.

Počivao u miru!

Sinovi Dubravko i Darko, kćerka Dubravka, s obiteljima PROSINAC 2020.

Tvoji najmiliji

BROJ 312

(1958. – 2019.)

Pamtit ćemo te po ljubavi i dobroti.

Počivao u miru!

Supruga Marina, sinovi Dejan i Darko

17

IN MEMORIAM SJEĆANJE

U SPOMEN

na drage roditelje

na moje drage roditelje

IVO MARKANOVIĆ

IVU MARKANOVIĆA

(8.XII.1914. – 4.XII.1986.)

(4.XII.1986. – 4.XII.2020.)

LJUBICA MARKANOVIĆ rođ. Trgovčević

LJUBU MARKANOVIĆ (15.XII.2009. – 15.XII.2020.)

(4.XII.1919. – 15.XII.2009.)

Počivajte u miru Božjem!

Draženka, Vjerana, Renata s obiteljima

Počivali u miru Božjem!

Vaša kćerka Zrinka s obitelji

U SJEĆANJE

Opet si u tatinom naručju (Mojoj dragoj sestri Blaženki Lazarević-Djaković) Znam, naš dragi tata ti se mnogo obradovao. Nije te vidio 33 godine, a najviše te volio od nas pet. Valjda, zato što si bila najmlađa. Puno ti se obradovala i naša majka, naše bake, tetke, daidža Ljupko...

Moj Mađo te nije vidio 23 godine.

Mogu zamisliti kako je bio radostan, kad te ugledao. Svojim dolaskom si mnoge obradovala. A, nama koji te ispratismo na to nepovratno putovanje ostade neopisiva tuga, ogromna praznina u srcu i neizlječiva rana na duši. Zar si morala tako rano otići? Zašto...? Pitanje bez odgovora. U narodu kažu: Bogu bila draža. Gledam ovu sliku i bol svoju bolujem. Kako ste mi lijepi i veseli. Nešto mi, seko, pade na pamet gledajući ovu tvoju kosicu. Sjećaš li se kad sam ti nekada davno u Borovici šišala šiške? Nas četiri tvoje sestre smo, kao i većina djevojčica u Borovici, imale pletenice. Samo ti nikada nisi imala pletenice.

Zašto? – pitaj oca. I mi smo željele da ima-

mo neku finu frizuricu, kikice, mašnice, šiškice kao i djevojčice iz Vareša, a za nas su one bile građanke. Jednom, kada smo bile same u kući, na moj nagovor si pristala da ti ošišam šiške, da budeš prava građanka. Uzela sam materine krojačke makaze i šišala, šišala, rezala, a šiške krive pa krive. Ispravljaj, popravljaj, šiške se nađoše navrh čela. Gotovo, nema dalje.

Plakala si jako. Meni je bilo žao, a samo sam htjela da budeš još ljepša. Kad je otac petkom došao iz Vareša i ugledao svoju mezimicu unakaženu, morao te ošišati.

Ne sjećam se da li te ošišao "na nulu" ili skroz, skroz kratko. Ti to sigurno znaš, a i otac. Uglavnom, od tada, kad bi se nas dvije posvađale, zvala sam te Šuja.

Draga moja seko, mila moja Šujice, poljubi mi tatu i nemoj mu krasti cigare. Primijetit će. Poljubi našu dragu majku i reci joj da mi puno nedostaje. Zagrli mog Mađu i kaži mu da su mu djeca izrasla u

dobre ljude i da su mu preslatki unuci. Ma, pozdravi i poljubi gore sve naše. A tebe ljubi i beskrajno voli – tvoja sestra Mira.

FIAT LUX – neka bude svjetlo – ET LUX ERAT – i bi svjetlo

Obje crkve su spomenici kulture i imaju veliko značenje za katolike ovog kraja i šire. Povrh svega, mala crkva u Varešu je najstarija sačuvana crkva u BiH u izvornom obliku iz turskog vremena.

Razmišljajući o važnosti ovih dviju crkava uvidio sam da su one nedovoljno naglašene, osobito u noćnim satima. Naime, u svim gradovima su svi sakralni objekti osvjetljeni, samo nisu u gradu Varešu.

Razgovarao sam i s vodećim ljudima grada da bi trebalo nešto poduzeti po pitanju osvjetljenja.

Međutim, grad nema sredstava da investira u projekt i u prateće troškove za nabavku rasvjetnih tijela, elektrifikacije, sklanjanje ili potkresavanje stabala koja zaklanjaju crkvu, do same izrade nosača i postavljanja reflektora. Budući da su crkveni tornjevi visoki 40 metara išli smo za tim da nabavimo bar 4 elekrotopa koji bi obasjavali tornjeve do vrha. Samo rasvjetna tijela koštala su nas preko osam tisuća maraka, dok svi ostali radovi preko deset tisuća konvertibilnih maraka.

Usprkos teškom vremenu, u svijetu i kod nas, nisam odustajao od ovog zamišljenog projekta. Držim da naše crkve trebaju s puno svjetlosti i topline svjetliti svima nama. Kako u duhovnom smislu, tako i noću u vizualnom smislu. Uputio sam stoga dopis općinskom načelniku gosp. Zdravku Maroševiću obrazlažući namjeru da osvijetlimo crkve, s molbom da to bude priključeno na gradsku rasvjetu.

Zahvaljujući njegovu razumijevanju i podršci predstavnika društvenog života dobili smo pozitivan odgovor. Župa je zatim krenula u pripremu projekta i njegovu realizaciju. Tako smo uz dobre ljude naše župe uspjeli projekt iznijeti i na prvu nedjelju Došašća svečano pustiti, da tada prvi put zasvijetli. Želim ovim putem zahvaliti svima koji su na bilo koji način pomogli da projekt osvjetljenja naših crkava bude realiziran. Nadam se da je to dalo jedno osvježenje i samom gradu Varešu. Sada ova vareška kotlina ima svoje crkve poput srca koje nas svojom božanskom svjetlošću sve obasjava.

Fra Leon Pendić, župnik

Nakon završenih radova obnove na ruševnoj spomen kapeli "Stogić", prema kojoj smo uredili pristup, a onda i njezino osvjetljenje, nastavili smo radove na osvjetljenju dviju crkava u gradu Varešu.

18

BROJ 312

PROSINAC 2020.

IZ STARIH ALBUMA

Crkva u Vareš Majdanu Facebook stranica Franjevačka prisutnost u Bosni povremeno objavljuje zanimljivosti iz povijesti svoje redovničke zajednice ili vezane za obljetnice i svetkovine katoličkog kalendara, pa je tako, prošle godine o blagdanu svete Barbare (koju se slavi 4. prosinca) objavljena fotografija netom sagrađene crkve u Vareš Majdanu, uz prigodni tekst koji prenosimo: "Sveta Barbara, djevica i mučenica iz 3. stoljeća, zaštitnica je rudara, zatvorenika, arhitekata i matematičara. U rudama bogatim krajevima naše zemlje osobito se štuje i moli za njezin zagovor.

Na fotografiji se nalazi tek izgrađena filijalna crkvica u Vareš Majdanu, posvećena svetoj Barbari. Izgrađena je tridesetih godina 20. stoljeća za potrebe rudarskog i industrijskog mjesta Vareš Majdan. Svojoj svrsi služila je do 1988. godine kada je temeljito obnovljena. U svibnju 1990. godine akademski slikar Josip Biffel u apsidi crkve naslikao je prekrasnu fresku sv. Barbare. U zadnjem ratu crkva je provaljena i teško oskrnavljena. Nakon rata je obnovljena i nedjeljom se u njoj redovito slavi sveta misa."

Fotografiju smo dobili posredovanjem vareškog župnog ureda i zahvaljujemo na njoj Antoniju Gašiću jer je u svojoj arhivi nismo imali, ali kao svoju prilažemo drugu, isto tako iz vremena dok još nije bilo izgrađeno naselje u području iznad crkve.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

PROSINAC 2020.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 700 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 312

19

Priredio M. M.

GRAFIKE DAVORKE TERZIĆ

Prilog očuvanju baštine Davorka Terzić aktivna je i napose kreativna članica udruge "Izvorno vareško" još od njezina osnutka. Bavi se izradom raznih vrsta suvenira kao što su čestitke, novogodišnji i drugi nakit oslikan ručno, vez, gravure aplicirane na šolje i tanjure (o Uskrsu i na pisanice), daske za rezanje (sa starim receptima), podmetači (pod posuđe) s vareškim motivima, likeri u malim bočicama (također oslikani ručno), muke(t) u kutiji s vareškim motivom itd., a u novije vrijeme izrađuje grafike u maniri minimalizma koje ovdje i predstavljamo. Ciklus je to koji se fokusira na stare građevine, kombinirane s detaljima flore ili motivima starinskih predmeta u boji. I to je način da se promovira, pa i likovno sačuva vareška graditeljska baština jer mnogi su od predočenih objekata u odmakloj fazi propadanja, zbog čega onda ovi unikatni radovi i nadmašuju svoj suvenirski smisao. Moguće ih je nabaviti kod same autorice, u knjižari "Ami" u Varešu i dakako u izložbenom salonu spomenute udruge.