Bobovac br. 314

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXVII. • BROJ 314 • VELJAČA 2021.

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

ISSN 1512-813X

9 771 512 81 300 6

UVODNIK

O

tvaramo ovu našu rubriku s viješću o povoljnoj epidemiološkoj situaciji na lokalnom planu, pa i u cijeloj zemlji. To je nešto što bi mnogi u današnjem vremenu doista poželjeli kazati. Da onima koji nas sa strane promatraju bude čudnije, kod nas je još od početka prošlog ljeta na djelu tzv. švedski pristup, tržni su centri otvoreni, kafići isto tako, sportske i kulturne aktivnosti održavaju se, doduše bez publike, a "u kazni" je i dalje estrada recimo, dok najviše stradava poduzetništvo i realni sektor. Noću je na snazi zabrana kretanja i nema bančenja, ali bude toga po danu i navečer do zadnje minute.

Maske se nose i ne nose, više da se broji nego pravilno, kod nekih (one jednokratne za par sati nošenja) na licu su po par tjedana i gotovo već "progledale", ali rezultat je svega toga nekako ipak povoljan.

Objašnjenje u bosanskom duhu glasi: ne da ni Bog svih muka. Dosta što nam je društvo u permanentnoj krizi na svakom polju.

U brojkama to izgleda ovako: dosad je u BiH evidentirano 125 tisuća oboljelih od corone, a 5 tisuća slučajeva završilo je smrtnim ishodom. Hrvatska je zabilježila 5.200 preminulih od 235 tisuća zaraženih, a naš drugi susjed Srbija 4.200 na 412 tisuća zaraženih. U svijetu je trenutna bilanca: 106 milijuna zaraženih i 2,34 milijuna žrtava pandemije. Što se tiče cijepljenja, u BiH je dosad cijepljeno 0 stanovnika. Pravi odraz onoga kako naše vlasti inače skrbe o svojoj populaciji, a i koliko su uvažen faktor na međunarodnom planu. Pisali smo već na ovoj stranici da će se distribucija cjepiva odvijati onim "prioritetom" kako su se punili čamci na Titanicu i to se pokazalo točnim. U tom nadgornjavanju čak je i Europska unija kao konglomerat u kome ima vrlo utjecajnih zemalja ostala kratkih rukava. Pojedine farmaceutske kuće čiji su laboratoriji za proizvodnju cjepiva na tlu Europske unije, kako to već priliči njihovoj gramzivosti za profitom, opskrbljivale su prvo kupce izvan Unije koji su ponudili više novca i stoga nije mogao biti ispoštovan ugovor o dogovorenim količi-

IZMEĐU DVA BROJA nama za zemlje Unije. Izazvalo je to ljutite reakcije čelnika EU-a, ali stvar se nije mogla zaustaviti; dragocjene su doze završile ponajvećma u ramenima Izraelaca, čija je država cijepila oko tri milijuna ljudi odnosno jednu trećinu populacije i na temelju toga počela s popuštanjem mjera.

Njihova je bilanca dosad bila: 640 tisuća slučajeva zaraze Covidom-19 i 4.700 mrtvih. UN je na koncu primorao izraelske vlasti da ustupe 5 tisuća doza cjepiva i Palestincima koji su pod njihovom "čizmom". Sve skupa je to tipična priča o vladanju ljudi u vrijeme krize, uvijek isto otkako je svijeta i vijeka, pa čak ni moderna međunarodna regulativa ne postiže mnogo. Novac, interesi, zakulisne igre i zna se tko uvijek izvlači najkraću "kresu".

Međutim, kad je riječ o najavama cijepljenja u nas, za koje se vrše i predbilježbe, pored redovitog covid-izvješća (a koje u ovom broju donosimo na 4. stranici), dr. Sanja Savičić, koja stjecajem okolnosti postade našom suradnicom dok je ovog izvanrednog stanja s epidemijom, u času zaključenja ovog uvodnika pružila nam je dodatnih informacija sa samoga izvora, tj. sa sastanka Kriznoga stožera ZDK-a. Vijest glasi: u prvoj isporuci putem Covax mehanizma u naš kanton, pa i našu općinu, trebalo bi stići Pfizer/BioNTech cjepivo. ZDK bi trebao

IZ ŽUPNIH MATICA

POTPORA LISTU "BOBOVAC"

VAREŠ Umrli: Miroslav Likić (1945.), Marijan Brđanović (1931.), Ivo Martinović (1950.).

VIJAKA Umrli: Božana Novaković (1941.).

Smiljka Marijančević, Vareš – 20 €, Stanislava Pogarčić, Vareš – 20 €, T. S., Vareš – 100 KM.

Hvala lijepa!

Fotografija na naslovnici: M. Marijanović

2

dobiti 15 % od ukupnog broja doza, što bi bilo oko 500 doza odnosno za 250 osoba (za vakcinaciju i revakcinaciju, u razmaku od tri tjedna). Mada se, navodi dr. Savičić, nakon tog sastanka u medijima spominju i četiri puta veće brojke odnosno oko dvije tisuće doza cjepiva za područje ZDK-a.

Dobili smo ujedno i ovaj podatak: zainteresiranost zdravstvenih radnika u ZDK-a za cijepljenje je oko 75 %, ali je Dom zdravlja Vareš iznad toga prosjeka s velikih 95 %. Broj prvih doza koje će Vareš dobiti bit će proporcionalan broju osiguranika, tj. dijelit će se procentualno prema svakoj općini, a kasnije će se broj doza određivati na temelju broja prijavljenih osoba, koje je Dom zdravlja dužan dostaviti Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica. Do sada je odziv naših sugrađana dobar, kazala je dr. Savičić.

Prema dostupnom istraživanju na europskoj i svjetskoj razini, a vezano za navedeno cjepivo koje se očekuje i kod nas, nisu zabilježene neke ozbiljnije neželjene reakcije, ističe dr. Savičić dodajući da se uglavnom radi o bolu na mjestu uboda, otoku, crvenilu, i eventualno blago povišenoj tjelesnoj temperaturi, što je slučaj i kod ostalih cjepiva. Za specifične skupine vrijede sljedeće opaske: budući da nema dovoljno podataka o cijepljenju trudnica i porodilja, za sada se trudnice i porodilje koje doje bebu ne cijepe zbog nepoznanica oko izlučivanja majčinim mlijekom, dok se osobe s alergijskim reakcijama mogu cijepiti ukoliko nisu alergične na neki sastojak cjepiva, što će procijeniti liječnik prilikom pregleda prije cijepljenja. Svi ostali kronični bolesnici mogu se cijepiti ukoliko nemaju neku akutnu upalnu bolest, visoku temperaturu i slično, naravno uz prethodni pregled liječnika. Također, svim osobama koje su već preboljele Covid-19 preporučuje se cijepljenje, a posebno onima koji su imali srednje težak i težak oblik infekcije.

U ime uredništva koristimo ovu prigodu javno zahvaliti dr. Savičić na ovim korisnim sugestijama i svim dosadašnjim prilozima za naš list, još od 304. broja.

BROJ 314

VELJAČA 2021.

VIJESTI

Sjednica Općinskog vijeća Dana 14. siječnja 2021. godine održana je konstituirajuća sjednica Općinskog vijeća Vareš. Zasjedanje je počelo intoniranjem državne himne, a zatim je predsjednica Općinskog izbornog povjerenstva Stela Andrić uručila, najprije općinskom načelniku, a potom i vijećnicima, uvjerenja Središnjeg izbornog povjerenstva o dodijeljenom mandatu. Uslijedila je njihova prisega te potpisivanje izjave o poštivanju Etičkog kodeksa, a onda se pristupilo izboru onih koji će tijekom predstojećeg mandata predsjedavati ovim tijelom. Povjerenstvo za izbor i imenovanja OV-a Vareš istupilo je s prijedlozima da predsjedavajuća Općinskog vijeća bude Mahira Brkić (SBB), a njezin zamjenik Mirnes Ajanović (SDP BiH).

Vijećnici su se opredijelili za javno izjašnjavanje i ti su kandidati (pojedinačno) dobili po 12 glasova podrške, dok su se vijećnici SDA izjasnili kao suzdržani i tako prešli u oporbu.

Budući da je u međuvremenu, od objave službenih rezultata lokalnih izbora, bilo nekih izmjena u pogledu dodjele mandata, to ovom prigodom nanovo donosimo listu imena novoizabranih vijećnika. SDA ih ima sedam (Emir Islamović, Edib Zubača, Nazif Hajrić, Malik Rizvanović, Salih Memić, Nedžad Mušanović i Sahudina Beganović), HDZ BiH tri (Igor Hinger, Nikola Šimić i Mario Mirčić), SBB također tri (Mahira Brkić, Amela Brkić i Nurdin Begović), SDP BiH ima dvojicu (Mirnes Ajanović i Zdenko Franjić), dok po jednog vijećnika imaju DF (Maja Berberović), NB (Asmir Čizmo) i A-SDA (Šaban Ibrišimović), a prvi put je mjesto u Općinskom vijeću izborio i jedan nezavisni kandidat (Dario Dodik).

U odnosu na prošli saziv, više od polovice novih vijećnika u toj su ulozi prvi put i većina je mlađe dobi, dok su preostali vijećnici s iskustvom iz jednoga ili više prethodnih mandata, pa bi se moglo reći da su mladi dobili šansu o kojoj se stalno govori kako je nemaju. Sad imaju priliku to opravdavati. I broj vijećnica, a izabrane su četiri, kreće se u dobrom pravcu prema ravnopravnosti spolova.

Dakle, zadovoljeni su ti parametri od stanovitog značaja i demokratičnost u općini Vareš odavno već nije upitna, ali su problemi naslagani i imat će se novi saziv itekako čime baviti. No, kad se u nastavku sjednice krenulo s radnim dijelom i po točkama dnevnog reda, prvi su istupi vijećnika donijeli kako populizma tako i uobičajenog početnog zanosa. Ako bi novi vijećnici željeli učiti na iskustvima prethodnika i ispravljati neke stvari prvo bi i osnovno bilo da se upute i u onu tematiku koja se ne tiče samo njih i segmenata društva iz kojih dolaze, a pogotovu ne samo selâ iz kojih dolaze – što je bila praksa velike većine vijećnika dosad, koji su svoju ulogu svodili na to da kroz vijećnička pitanja (ili ako je točka dnevnog reda za to prikladna) delegiraju jedino problematiku svojih mjesnih zajednica i na tome bi njihovi dometi stajali.

Na dnevnome redu prve sjednice našlo se par informacija koje su bile zanimljive za raspravu, iako su već dobrano zastarjele (odnosile su se na 2019. godinu).

Predsjedavajuća Mahira Brkić, s ranijim vijećničkim iskustvom, uznastojala je od početka kanalizirati rasprave u pravcu konkretiziranja odnosno da se ne završi sve samo na iznesenom mišljenju za govornicom nego da se to pretače u inicijative i u predlaganje zaključaka koji bi nekoga na nešto obvezivali. Pa i kad je o informacijama riječ, koje se ne usvajaju nego idu ad acta kao "primljene k znanju".

Između ostalog, raspravljalo se o postignutom uspjehu u vareškim školama u školskoj godini 2019./2020. i pri tome je potencirano pitanje izbora zanimanja odnosno smjerova u mješovitoj srednjoj školi, a u kontekstu najavljenog otvaranja rudnika. Trebalo bi se, naime, tome prilagoditi dok još nije prekasno, ali istupio je i općinski načelnik Zdravko Marošević podsjetivši da to nije nikakva nova ideja

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI VELJAČA 2021.

jer se već pokušavalo anketirati roditelje i ispostavilo se da danas svi teže informatici, menadžmentu i sličnome, a bez ikakva interesa za zanimanja u industriji, s kojom je Vareš u razvodu već tri desetljeća. On je mišljenja da bi se moralo u okviru lokalne zajednice osmisliti kampanju pa i medijski djelovati na ispravljanju tog načina razmišljanja u kome svi žele samo uredske poslove.

Vezano za Informaciju o provođenju Strategije razvoja kulture, turizma i sporta na području općine Vareš za razdoblje 2019.-2024., odnosno o tome koliko je urađeno u 2019. godini, javljala su se mišljenja da bi Strategiju trebalo revidirati i prilagođavati situaciji, da se turizam izdvoji i tretira kao poseban segment, da se napokon stane u kraj poslovanju u sivoj zoni (ne zna se, primjerice, broj dolazaka na stari grad Bobovac, a posjetitelja navodno ima mnogo i gore ih na ulazu dočekuje punkt, i ono što se posebno ne zna to je broj ležaja, pošto je mnogo neprijavljenih, spomenuta je i službena vareška turistička stranica na internetu koju se ne ažurira, a što je još besmislenije promovira neke neprijavljene kapacitete, dok nekih registriranih nema itd.). Vijećnici su se na koncu složili da su prerano zagrizli u to, te najavili da će biti konkretniji kad dođe na red ista Informacija za 2020. godinu, a složili su se i u konstataciji da su sport i naročito kultura u Varešu ipak na dobrim granama, ako se uzme broj održanih manifestacija i aktivnosti, čak i tijekom epidemioloških mjera i ograničenja. Načelniku su priznali da je i u prošlom mandatu pružao potporu svemu tome te zaželjeli da tako i ostane.

U zadnjoj točci prije zaključenja sjednice, a to su redovito tzv. tekuća pitanja, predsjedavajuća Mahira Brkić istaknula se s inicijativom (koja je jednoglasno podržana) da se Općina Vareš obrati Šumsko-privrednom društvu u Zavidovićima (čija je ona inače uposlenica) s opomenom pred tužbu zbog naplate duga od preko 300 tisuća KM. Pa bi to, vjeruje se, ishodilo možda i izvansudsku nagodbu, u svakom slučaju da se to pitanje otvori i da se Općina Vareš dovede u isti položaj sa susjednom Općinom Olovo, koja čak i gospodari značajnim dijelom šuma na vareškom području, ali prema njoj ŠPD nema nikakvih dugovanja.

BROJ 314

3

AKTUALNO

Iz Vlade Kantona Nakon što je prethodni premijer Vlade Zeničko-dobojskog kantona Mirza Ganić na nedavnim lokalnim izborima pobijedio u utrci za načelnika općine Visoko podnio je ostavku na čelno mjesto u Vladi ZDK-a, a umjesto njega, kao vršitelj dužnosti premijera, koncem 2020. godine imenovan je Mirnes Bašić. Novi je premijer primio 26. siječnja 2021. godine predstavnika investitora iz Saudijske Arabije koji na području općine Vareš planira graditi turističko-rekreacijski kompleks. Kako je priopćeno iz press službe ZDK-a sastanku su prisustvovali ministar za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoliša ZDK-a Arnel Isak i općinski načelnik iz Vareša Zdravko Marošević.

Emir Terović, direktor tvrtke "REC d.o.o." Sarajevo u čijem je opisu djelatnosti istraživanje i unapređenje lokalnog i regionalnog razvoja, a u svojstvu konzultanta investitora, upoznao je premijera Bašića da je investitor već otkupio privatno zemljište površine 55 hektara na kojem je planirana izgradnja kompleksa s hotelom, popratnim objektima, rekreacijskim centrima, vilama i drugim sadržajima. Kako je ranije najavljeno, zabavnoadrenalinski park sadržavat će sportske terene, šetnice, prostor za jahanje konja, mini zoološki vrt, terene za paintball, a ljubitelji adrenalina moći će letjeti balonima na vrući zrak, voziti quadove i spuštati se niz zip line. Kompleks bi, kad bude završen, trebao zaposliti 40 osoba.

Kako se navodi, samo u izgradnju infrastrukture, vodovoda i putnih veza planirano je ulaganje od deset milijuna eura.

Izgradnja kompleksa trajat će deset godina, a ukupna vrijednost projekta procjenjuje se na nekoliko desetina milijuna eura.

Navedeno područje nalazi se na granici općine Vareš s općinom Ilijaš i dosad nije bilo tretirano prostornim planom Općine Vareš, tako da investitor očekuje da se izrada prostorno-planske dokumentacije završi što prije kako bi mogla započeti realizacija ove velike investicije.

Premijer Bašić istaknuo je spremnost Vlade Zeničko-dobojskog kantona i svih organa kantonalne uprave da pomognu i budu servis Općini Vareš kako bi se ubrzala izrada prostornoplanske dokumentacije te izdavanje odgovarajućih dozvola i suglasnosti.

"Vlada će se maksimalno uključiti kako bi se što prije stvorili uvjeti za početak realizacije ove investicije, od koje će najveću korist imati lokalna zajednica, ali i ZDK. Ovo je poruka i svim drugim investitorima koji žele investirati na području našeg kantona", rekao je premijer Bašić.

Zaključno se može kazati da je ovo novi korak prema operacionalizaciji projekta o kojemu su početkom studenog pisali i arapski mediji, a njihovo pisanje sažeo internetski portal Biznis.info u tekstu pod naslovom "Saudijski investitori najavljuju mega-projekat u BiH". Iz tog teksta izdvajamo ove akcente: "Dar Al Arkan, tvrtka za nekretnine sa sjedištem u Saudijskoj Arabiji, najavila je planove za pokretanje svog prvog europskog rezidencijalnog projekta – luksuznog naselja u Bosni i Hercegovini. U priopćenju koje prenose arapski mediji, kažu da će se projekt, situiran u prirodi na 30 minuta udaljenosti od glavnog grada Sarajeva, početi realizirati početkom 2021. godine. Dodaju da su osigurali odobrenje za gradnju te da će to biti, kako tvrde, najveći pojedinačni projekt nekretnina u Bosni i Hercegovini".

M. M.

COVID BILTEN

Prijaviti se za cijepljenje Dr. Sanja Savičić Higijensko-epidemiološka situacija u pogledu oboljelih od Covida-19 na području opštine Vareš je u proteklih mjesec dana povoljna, što je vrlo ohrabrujuća vijest s obzirom da smo i u očekivanju prvih doza vakcine protiv Covida-19.

U odnosu na protekli mjesec nema promjena u ukupnom broju oboljelih koji su testirani PCR metodom, taj broj je i dalje 103, dok je brzih antigenskih testiranja u prethodnih mjesec dana bilo 15, od toga 3 pozitivna. Trenutno je svega dvoje oboljelih, tj. pozitivnih sa lakom kliničkom slikom, nemamo hospitalizovanih pacijenata, u izolaciji je 7 osoba, dok je pod zdravstvenim nadzorom 12. Umrlih od posljedica Covida-19 u proteklih 30 dana nije bilo.

I ovim putem obavještavamo naše sugrađane koji su zainteresovani za vakcinaciju protiv Covida-19 da se mogu prijavljivati telefonskim putem u svoje timove porodične/obiteljske medicine, prvenstveno osobe starije od 65 godina, hronični bolesnici koji spadaju u rizične kategorije, kao i svi ostali zainteresovani za vakcinaciju koji imaju iznad 18 godina. Važno je da imamo što veći broj zainteresovanih osoba jer će nam to biti osnov za dobijanje što većeg broja vakcina, a od našeg osoblja će dobiti sve potrebne informacije. Trenutno je Dom zdravlja spreman za početak vakcinacije, imamo pripremljen odgovarajući prostor i opremu, prvenstveno frižidere za čuvanje vakcina, osoblje je prošlo odgovarajuću edukaciju i obuku, i prema obećanjima Kriznog štaba ZDK-a krajem februara očekujemo prve doze vakcine protiv Covida-19.

Apelujem na građane da se i dalje pridržavaju svih mjera zaštite i održavanja distance i lične higijene, jer bez obzira na povoljnu epidemiološku situaciju i mali broj oboljelih ipak nema mjesta opuštanju.

Iz regulacijskog plana "Toljenak 1" Općine Vareš (izvor: Biznis.info)

4

BROJ 314

VELJAČA 2021.

Uručenje eksploatacijske dozvole (screenshot)

Dobivena dozvola za "Veovaču" M. Marijanović

R

udna bogatstva u Varešu eksploatirat će kompanija "Eastern Mining", a za to će plaćati koncesiju. Predstavnici ove kompanije uvjeravaju da je riječ o projektu značajnom za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Najavljena je investicija od 180 miliona dolara. Ovako je, među prvima, objavio internetski portal Klix.ba 27. siječnja 2021., nakon što je toga dana u Sarajevu ministar energetike, rudarstva i industrije Federacije BiH Nermin Džindić predstavnicima kompanije uručio rješenje odnosno dozvolu za eksploataciju.

Tom prigodom javnosti su se obratili čelni ljudi ove kompanije.

Generalni direktor "Eastern Mininga" Paul Cronin ocijenio je da je dobivanje dozvole "izuzetno važna prekretnica", te dodao: "U posljednje tri godine uradili smo detaljne planove za istraživanje, iskopavanje i zaštitu okoliša. Napravili smo program za samu proizvodnju. Nije to sjajno samo za lokalnu zajednicu, već za cijelu Bosnu i Hercegovinu".

Cronin smatra da Bosna i Hercegovina ima ogroman potencijal u rudarskoj industriji. "Da bi projekt poput našeg bio uspješan, važna je saradnja s lokalnom zajednicom. Mi smo s Varešom uspjeli usuglasiti ono što su njegove težnje i one što su naše težnje", ustvrdio je.

Kako je dalje kazao, pokazali su da su društveno odgovorna kompanija i koliko im je bitno da ulažu u razvoj lokalne zajednice. Stoga je zahvalio svim razinama vlasti koje su im dale priliku i podršku za projekt pokretanja rudnika, zaključivši riječima: "Dragi ministre, hvala vama i vašem timu na profesionalnosti i ukazanom povjerenju. Poručujem vam da ćemo učiniti sve da pazimo na ovo područje i da pokažemo da je ovo izuzetno uspješna priča".

VELJAČA 2021.

Spomenuta kompanija eksploatirat će u prvom redu olovo, cink i barit, te kao najvažniji popratni mineral srebro – koje u novijim istupima čelnika kompanija predstavlja značajniji potencijal od primjesa zlata, a o kojemu su mediji već ispredali senzacionalističke priče.

Izvršni direktor "Eastern Mininga" Adnan Teletović nadovezao se također s ocjenom da je ovo jedan od najznačajnijih projekata kojim se ulaže u budućnost cijele Bosne i Hercegovine. On je ustvrdio da je riječ o kompaniji s velikim iskustvom i da je danas općeprihvaćeni princip da privatne kompanije vrše eksploatacije i za to plaćaju koncesijske naknade.

Kazao je da je kompanija "Eastern Mining" izlistana na burzi u Londonu i Australiji, te da je već uložila 20 milijuna dolara, a cilj joj je investicija od 180 miliona dolara. Dometnuo je da kompanija ostvaruje suradnju s lokalnim poduzećima te da će radna mjesta, kako je izjavio, "biti lokalna".

Nakon dobivanja ove dozvole, već sutradan, tema otvaranja rudnika vratila se u žižu interesiranja te su mediji poslali svoje izvještače i u sam Vareš, pa i kod općinskog načelnika. Međutim, to je bila prva eksploatacijska dozvola odnosno dozvola za lokalitet "Veovača", ne i za "Rupice" iznad Borovice gdje bi ustvari bio rudnik. Više o tome i o svemu vezanom za dozvole i aktivnosti kompanije lokalnoj javnosti predočeno je na četvrtom sastanku Odbora za odnose s lokalnom zajednicom 28. siječnja u velikoj dvorani Općine Vareš. Na sastanku je izvršni direktor Adnan Teletović pojasnio detalje: "Dobivena je dozvola za eksploataciju na lokalitetu Veovača, a samo za nju bilo je potrebno preko šezdeset suglasnosti. Dakle, ovo se odnosi na lokalitet Veovača, za lokalitet Rupice očekujemo okolinsku dozvolu koja bi trebala biti u naBROJ 314

rednim danima, a nakon toga ishodovanje eksploatacijske dozvole za lokalitet Rupice. Procesi su složeni i dugotrajni jer smo dobivanje okolinske dozvole za Rupice pokrenuli još početkom prošle godine, a očekujemo je tek u narednom mjesecu", kazao je i dodao što je još ishođeno i što predstoji: "U prošloj godini dobivena je dozvola za istražne radnje na proširenom koncesijskom području i održano je nekoliko javnih rasprava.

Kruna svega treba biti glavni rudarski projekat koji je već u izradi kako bi što prije krenuli s rudarenjem."

Ostale podatke su pred Odborom i izvješće o aktivnostima nastavili iznositi predstavnici menadžmenta. Prema tim informacijama, prošle je godine na lokalitetima gdje se vrše istražni radovi izbušeno 14.585 metara, a do sada ukupno preko 45.000 metara bušotina. Osim bušenja provođena su geotehnička, geokemijska i hidrogeološka istraživanja.

Ove godine u planu je nastavak istraživanja na starim područjima, a većim dijelom na novim lokalitetima za koje je dobivena dozvola odnosno na proširenom koncesijskom području.

Dalje je bio naglasak na važnosti zaštite okoliša u cjelokupnom projektu. Pri tome se govorilo o uklanjanju postrojenja bivšeg rudnika na Tisovcima i zbrinjavanju toga otpada. Rečeno je da se na cjelokupnom koncesijskom području provodi stalni monitoring, ne samo u sferi zaštite okoliša nego i arheološki monitoring, te da će kompletni rezultati tih aktivnosti biti poznati narednih mjeseci.

Na koncu je istaknuto djelovanje kompanije na društvenom i socijalnom planu, a u svezi s tim je podcrtano: "Početkom ove godine donirali smo 30.000 KM za socijalno ugrožene kategorije u lokalnoj zajednici na što smo izuzetno ponosni jer ipak su to velika sredstva." U kompaniji su za raspodjelu novčane pomoći odabrali sljedeće lokalne ustanove i organizacije: Pučku kuhinju, Malu školu, Centar za socijalni rad, Crveni križ, Karate klub, Odred izviđača, Mjesne zajednice Daštansko, Pržići i Donja Borovica, Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš, te Javnu ustanovu "Dom-porodica" Zenica.

Nakon tih izlaganja, predstavnici lokalne zajednice imali su pitanja oko infrastrukturnih projekata koji bi se mogli raditi u lokalnoj zajednici i načina kako ih realizirati. Razgovaralo se i o uvođenju novih obrazovnih smjerova u srednjoj školi u Varešu i već se pomalo računa s time za narednu školsku godinu.

Ovom je sastanku nazočio i općinski načelnik Zdravko Marošević te menadžmentu čestitao na dobivenoj dozvoli naglasivši da će kompanija i dalje u Općini Vareš imati pouzdanog partnera, sve sa svrhom daljnjeg zapošljavanja i razvoja lokalne zajednice.

5

PONOVO U FOKUSU

Fotografije: Čedo Pavlić

Priredio M. Marijanović

D

ana 3. veljače 2021. u Ateljeu Ismeta Mujezinovića u Tuzli u organizaciji tamošnje Podružnice HKD "Napredak" održana je promocija fotomonografije Vareša. To je, nakon godinu dana zastoja u svim segmentima života zbog zdravstvene krize izazvane pandemijom, zapravo nastavak započetog niza promocija, a koji je prekinut lani u ovo vrijeme kada je već bilo donekle ugovoreno predstavljanje u Sarajevu, Osijeku, Beogradu, Mostaru, Splitu... Nažalost je u međuvremenu preminuo jedan od kreatora ovog kapitalnog izdanja – dizajner i grafički urednik Mladen Divković. Knjiga kojoj je on dao dizajnerski pečat, a koji iznova nailazi na pohvale, nastavlja buditi interes i već je u Tuzli načelno potvrđena sljedeća promocija, koja bi se imala održati u Sarajevu uz podršku Središnjice Napretka. A poziv da se održi promocija monografije i prikladnih izdanja iz edicije HKD "Napredak" Vareš stigao je i iz Tuzli susjednih Živinica, gdje je predsjednica Napretkove Podružnice rodom Varešanka.

Promociji u Ateljeu Mujezinovića odazvali su se brojni Tuzlaci te je dvorana bila ispunjena do posljednjeg mjesta, premda je to moralo biti ograničeno zbog epidemioloških mjera. Među viđenijim gostima bili su tuzlanski gradonačelnik, općinski načelnik iz Vareša, hrvatski konzul u Tuzli, predsjednik Središnjice Napretka, župni vikar iz tuzlanskog samostana, a domaćin je bio predsjednik Glavne podružnice Napretka u Tuzli srdačni i veoma angažirani Ivica Kovačević.

Okupljenima se najprije i obratio Kovačević, zatim (grado)načelnici Jasmin Imamović i Zdravko Marošević, da bi na koncu o samoj knjizi, o njezinom nastajanju i o vareškom kraju u kulturno-povijesnom kontekstu govorili Mladenko Marijanović, urednik fotografije, te njezin autor i urednik Željko Ivanković. Marijanović je ujedno predstavio nakladničku djelatnost vareške Podružnice apostrofirajući kontinuitet lista "Bobovac" te u najkraćem i nekoliko važnih dokumentarističkih knjiga koje su zajedno s monografijom bile u ponudi nakon promocije. Uz dvije TV kuće (RTV7 i TK) podrobno je o svemu na internetskoj stranici tuzlanskog "Hrvatskog glasnika" izvijestila Maja Nikolić, pa u nastavku prenosimo dio njezinih zapažanja iz teksta pod naslovom "Fascinantna monografija o Varešu Željka Ivankovića".

Obraćanje autora i urednika monografije Željka Ivankovića

Promocija monografije u Tuzli brojne činjenice, više od 600 fotografija i ilustracija o Varešu, gradiću koji je kroz stoljeća zanimljiv gotovo svima, kako povjesničarima tako i brojnim istraživačima, ponajprije rudarsko-geološke struke, ali i znanstvenicima najrazličitijih struka diljem europskog kontinenta.

Više od 45 godina Željko Ivanković kroz prozu, poeziju, eseje piše o temama koje se tiču Vareša, njegovog rodnog grada. Njegova privatna arhiva je kroz gotovo pola stoljeća intenzivnog istraživanja postala prebogata znanstvenom građom o Varešu. Koliko je ova knjiga važna govori i činjenica da je unutar nje konzultirano gotovo 700 znanstvenih djela.

"Mi smo planirali ovu knjigu objaviti na 250 do 300 stranica. Na kraju je ona postala ogromna što dovoljno govori o njenom bogatstvu. U međuvremenu, sve ono što sam htio napisati nisam mogao

Dijamantni pir Dana 6. veljače Franjo i Kata Kajušić rođ. Malbašić proslavili su 60 godina braka, u obiteljskoj kući na Bijelome Borju, okruženi rodbinom odnosno onima koji su mogli doći.

U ovom selu oni su danas među rijetkim žiteljima, povratnicima iza rata. Vjenčali su se 6. veljače 1961., imaju dva sina i devetoro unučadi.

Značajno je ovo povijesno djelo u kojem su na gotovo 400 stranica sadržane

6

staviti ni u ovako veliku knjigu. Zato radim na drugom izdanju, koje će baš zbog te obimnosti imati samo tekstualni dio", rekao je tijekom promocije Ivanković.

Kaže da su ga mnogi pitali otkuda ovakva knjiga i odgovara: "Vareš i vareški kraj su u povijesti barem dvadeset i jedno stoljeće. Batonov ustanak protiv Rimljana u Bosni završava zadnjim bitkama u vareškom kraju i u Vranduku. Tada Rimljani zarobe Batona i odvode ga u Rim. Sljedeće što možemo pouzdano datirati, u mjestu Dabravine kod Vareša arheolozi su pronašli kasnoantičku crkvu iz petog stoljeća. Poznato je zatim da s Avarima na naša područja dolaze Slaveni. Vareš je danas jedino mjesto koje u svom okruženju ima imena iz vrha slavenske mitologije, slavenskog panteona", istaknuo je Ivanković dodavši da nigdje na prostorima bivše Jugoslavije nema toliko toponima, kao na

BROJ 314

VELJAČA 2021.

Dio nazočnih na promociji u Ateljeu Ismeta Mujezinovića ovom malom prostoru, a koji su vezani za slavensku mitologiju.

Iza toga slijedi razdoblje srednjovjekovne Bosna s Bobovcem kao stolnim gradom, kada bosanski kraljevi vareški kraj odnosno Dubošticu i Borovicu zovu riznicom kraljevstva prvenstveno zbog željezne rude, međutim veoma je važno da su se u prošlosti u vareškom kraju kopali i zlato i srebro. Rudarstvo je ovdje bilo veoma značajno i za Rimljane i Osmanlije. Zanimljivo je da su ti rudarski krajevi, kako stoji u monografiji, bili povlašteni. Tu nije bilo kmetstva i ti krajevi su imali posebne povlastice, uključujući sve one koji su se bavili kopanjem i proizvodnjom željeza, proizvodnjom drvenog uglja, zemljoradnike, stočare. Iako je otkrićem Amerike pala cijena zlata i srebra, Osmanlije su 1516. godine dale poseban status Varešu. Zašto?! Zato što je od vareškog željeza i čelika iskovano oružje kojim su Osmanlije kasnije dobile mnoge bitke. Ovakav odnos se

nastavio kroz povijest i u vrijeme AustroUgarske. Tome u prilog govori činjenica da se tada u Varešu gradi željezara, željeznice, ceste... Sve to pokazuje da cijela povijest Vareša počiva na rudarstvu, odnosno na željeznoj rudi. Stoga je Ivankovića povijest njegovog rodnog grada, kako sam kaže, zanimala do onog trenutka kada Vareš izlazi iz okvira te povijesti, odnosno kada prestaje proizvodnja željeza, početkom devedesetih godina.

"Zato je, zbog posebnog statusa i u najgora vremena, u Varešu bio, da kažem, moguć jedan fra Matija Divković, čovjek koji je prvi napisao djela na bosanskom jeziku, čak ih je išao sam slagati u Veneciji i tamo ih tiskati. Iza njega se pojavljuje još jedan veliki fratar koji je također moguć u Varešu, u jednom takvom ambijentu, a to je fra Filip Lastrić koji je bio prvi historiograf u BiH. Poslije se javlja u vareškom kraju cijela plejada uglednika, umjetnika, profesora, liječnika, pravnika, ekonomi-

sta i znanstvenika", istaknuo je Ivanković.

Cijela ova priča o Varešu autoru monografije je bila interesantna jer se s njom susretao od najranijeg djetinjstva kada je slušao priče o Bobovcu i kraljici Katarini, o Perunu u koji je gledao dok se budi kao i u Bogoš koji mu je bio iza leđa. Slušao je i priče o vareškoj željezari kao najstarijoj na Balkanu ili još dublje povijesne priče o Zvjezdangradu, Divić-gradu...

Ipak, Vareš je mnogo više od radničke i socijalne povijesti. Ova knjiga ostaje kao spomenik tom Varešu kojeg više nema niti će ga više ikada biti kao takvog.

Možda će u budućnosti biti i bolji, ali ovakav kakav je posložen kroz činjenice u monografiji Željka Ivankovića više nije moguć. Stoga je monografija "Vareš i vareški kraj kroz stoljeća" povijesna čitanka pogotovu za one koji više ne žive u njemu jer podaci govore da se raseljeni Varešani danas nalaze u 64 zemlje svijeta. Čitajući ovu monografiju, zasigurno su danas ponosni na ono što jesu i odakle su.

NA ŠIROKOM BRIJEGU

Nagrada Željku Lekiću

66 križeva (grobnica) VELJAČA 2021.

Dana 7. veljače 2021. na Širokom je Brijegu obilježena 76. obljetnica ubojstva fratara koji su zatečeni u skloništu neposredno uz samostan i crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu i ubijeni od strane partizana – bez ikakva povoda – a zatim i spaljeni. Toga je dana na tome mjestu likvidirano 12 fratara, a ukupan broj poubijanih svećenika na području Hercegovine, uglavnom potkraj Drugog svjetskog rata, zaustavio se na 66!

"Nastavlja se naše traganje za istinom o likvidacijama franjevaca te za njihovim posmrtnim ostacima", izvijestio je fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka dokazivanja mučeništva 'Fra Leo Petrović i 65 subraće'.

Na Širokom je Brijegu u povodu obljetnice održan trodnevni molitveni program, a u kulturnom dijelu programa održan je 10. nagradni natječaj na temu pobijeni hercegovački franjevci. Na natječaj se odazvao i naš akademski slikar, koji danas živi i radi u Drvaru, Željko Lekić. Njemu je za crteže u olovci – 66 križeva (grobnica) i 66 križeva (spomenik) – pripala prva nagrada, na kojoj mu i čestitamo.

R. R. BROJ 314

66 križeva (spomenik)

7

KOMPLETIRANJE SLIKE

Pogled na Bobovac s južne strane

Bobovačko zaleđe (I) Piše Željko Ivanković I. Rekao sam da se o Bobovcu nakon Pave Anđelića nema što nova reći, pa neću ni pokušati. Bilo bi preuzetno takvo što činiti, ali nakon svih odlazaka na Bobovac i, u posljednje vrijeme, u bobovačku okolicu, sad više nego ikad mogu govoriti i mislim da treba govoriti o bobovačkom zaleđu, ili barem o širem bobovačkon okruženju, napose o onome koje pripada današnjem Varešu, o onome što je Bobovac kao utvrdu i stolni grad činilo logistički mogućim.

Gledano sa strane i odozgo, Bobovac je kao nevelik otok u moru okolnih brda i visova. Gledan odozdo iz tijesnih udolina rijeka koje ga oplakuju teško je dohvatljiva uzvisina, napose s obzirom na dug kanjon koji k njemu vodi uz rijeku Bukovicu od Kraljeve Sutjeske. Podignut je na mjestu gdje su se u pravilu i gradile srednjovjekovne gradine, kako to govori i Milenko S. Filipović, na bregovima strmih strana i na završecima kosâ, tako da ih s gornje strane nadvisuju ostali vrhovi kose na kojoj je grad. Precizan je to i doslovan opis Bobovca, ali i bosanskoga Dubrovnika; nama Varešanima dva svakako najzanimljivija srednjovjekovna bosanska grada.

Još kad se zamisli s visokim i debelim srednjovjekovnim utvrdama, praktički je neosvojiva uzvisina. I takav je, očito, bio odvajkada. Odvajkada? Bobovac je bio i obrambeno središte ilirskih Desidijata, koji su svakako poznavali eksploataciju i eksploatirali su rudna bogatstva vareškoga kraja, ali i Rimljana, i mnogo poslije Slavena. Jer, podsjećamo, rimski su ratovi

8

s Desidijatima, kao i svi drugi, bili ratovi za resurse, a u vareškom slučaju bili su borba za rudišta, a preotimanjem Bobovca od njih, Rimljani su zavladali i tim strateški važnim mjestom s kontrolom bogatih nalazišta ruda srebra i željeza u široj bobovačkoj okolici. Sve je postalo i bilo dio klasičnog rimskog obrasca: Rimljani su gradili putove, garnizonska uporišta i stražarske tornjeve, kontrolirali rudnike.

Spomenusmo i Bukovicu, lijevu pritoku Trstionice, jer je značajna za ovu priču.

Nju čini nekolicina potoka u predjelu sela Pogar, a tekući prema jugozapadu zdesna u sebe prima rječicu Borovicu koja izvire ispod Igrišća. U slivu Bukovice su tri veće cjeline. U izvorišnom je području skupina sela pod zajedničkim imenom Borovica; u srednjem toku su sela oko Bobovca: Kopijari, Dragovići i Mijakovići, s tim da je većina obradiva zemljišta u slivu Mijakovske rijeke, dok donji tok Bukovice ima zajedničko ime Poljani. I Poljani su nam ovdje važni, jer se nerijetko u odnosu na njih imenuju Liješnica i Kraljevo guvno. A ovo je, ponajprije, priča o posjetima tim dvama lokalitetima, o čemu ću kasnije malo podrobnije.

Bobovac je, kako vidimo, tako zemljopisno pozicioniran da je praktično otvoren samo svome vareškom zaleđu... Brojnim izvorima vode i vodotocima među kojima su najvažniji voda Radakovica, te dvije rijeke (Bukovica i Mijakovska rijeka) koje oplakuju bobovačka podnožja...

U okolnim rudnicima srebra ima riznicu, a u rudnicima željeza i željeznih proizvoda – oružje. I još ostaje samo – hrana.

A ono što je u osnovnome hranilo taj važni grad u srcu bosanskih planina i BROJ 314

šuma na koti nižoj od svih okolnih gora, koje su ga i štitile sa svih strana, bilo je zaleđe s Mijakovićima i Dragovićima, selima koja su, osim što su svakako bila stočarski kraj, do nas i naših vremena donijela i sačuvala, kroz legendu, i Liješnicu i Kraljevo guvno kao potvrdu i o bobovačkoj žitnici, o čemu nam kroz narodnu predaju govori Kraljica Katarina.

Meni je osobno bilo važno posjetiti Kraljevo guvno, da bih uz Kraljevu jamu i Kraljevu kosu kompletirao ono "kraljevsko" u vareškom kraju. U kraljevim zemljama.

A što je guvno, ako se na njemu što ne vrše? Da, tu je i Liješnica, bobovačka žitnica. Ona će nam na odlasku s Bobovca "oživjeti", skupa s rijekom Bukovicom i vodom Radakovicom, dva toposa iz spomenute predaje. Za kompletiranje svoga mozaika iz narodne predaje trebao sam upoznati još samo Liješnicu. Sad ću, eto, imati i to za cjelovitiju, za širu bobovačku sliku.

A da se, uza sve to uvijek otkrije i ponešto drugoga što dosad nije bilo poznato, ne treba posebno ni naglašavati. I o tome sam pisao, a to znaju svi oni koji su ikada išli vođeni radoznalošću. Eto, baš ovo, uz spomenuta dva lokaliteta, bilo je vrijedno dvaju posebnih izleta i pisanja ovoga teksta.

II. Da podsjetim na narodne predaje vezane uz Kraljicu Katarinu i njezin odlazak, bijeg, progon s Bobovca. Po jednoj od njih Kraljica je rekla: "Najviše mi je žao pšenice s Liješnice, ribe iz Bukovice i vode Radakovice." Druga predaja govori kako je Kraljica "išla uz put 'Voznice' (u Donjoj Borovici) i kad je izašla na Repišće stala je i rekla: 'Zbogom ostaj, moja Bosno slavna, i u tebi do tri dobra moja: Jedno dobro VELJAČA 2021.

voda Radakovica, drugo dobro riba Bukovica, treće dobro šenica Liješnica'".

Iz predaja znamo da se na planini Liješnici, istočno od Bobovca, sijala pšenica, a žito je otuda, drvenim cijevima, dopremano u Bobovac. Znate, naravno, da se žito ne doprema cijevima s njiva nego da se prvo mora ovršiti, pa onda slati u hambare. A toga nema bez guvna i vršidbe. A gdje se vrše kraljevo žito? Na Kraljevu guvnu! A kamo ide potom? Ako će se čuvati u zrnu – u hambare. Ako će se upotrebljavati – u mlin.

A i mlinove smo vidjeli. U Jusama.

Ruševni, napušteni, Klari intrigantni, odmah bi ih prenio na svoj Šimin Potok.

Možda se žito i moglo, nakon što bi se malo suhnulo, drvenim cijevima slati u kraljeve ili koje već mlinove, no ono što intrigira su drvene cijevi kao transportno sredstvo. Jednako kao i u slučaju vode Radakovice. No, predaji se ne gleda u zube.

Da, nakon što smo se parkirali ispod bobovačkog brežuljka Braniča (valja ga razlikovati od kule Branič) na putu našeg "osvajanja" visova na Liješnici, krenuli smo ususret Jusama i u njima, među ostalim, prvo naišli na dva napuštena mlina na nekom od potoka koji čine Mijakovsku rijeku.

Brežuljak Branič lokalitet je između Dragovića i Mijakovića, s realno najosjetljivije, najranjivije strane Bobovca, ali s koje je grad, cijela ta utvrda imala i najveće zaleđe, ono koje nas i zanima, zbog čega o tome i pišemo, s koje je grad dobivao svu potrebnu logistiku, kako bi se to reklo današnjim jezikom. I voda je otuda, iz tog pravca, kako spomenusmo, s kraškog vrela Radakovice, u jugozapadnom dijelu Borovice, dovođena cijevima. I to s udaljenosti od tri kilometra! Naglašavamo, drvenim cijevima kao i žito. Eto, nećemo dirati u predaje, samo ih ovdje dijelimo i naglas razmišljamo o sofisticiranim srednjovjekovnim transportnim oblicima.

Ako sve to uzmemo u obzir, onda vidimo da je bobovačkoj utvrdi na visu sa svom dvorskom svitom život bio ne samo moguć nego i lagodan zahvaljujući sjajnom geostrateškom položaju koji su, i prije bosanskog banovskog i kraljevskog srednjovjekovlja, zamijetili i drugi i utvrđivali ga na putovima koji su vodili izvorištu bosanskoga bogatstva tog vremena: rudnim nalazištima i talionicama vareškoga kraja: Borovici, Duboštici, Potocima, Vr(h)ovini...

III. Na prvi izlet idemo koji dan prije zimskog solsticija, a na drugi osam dana potom, netom pred Badnjak. Oba je puta dan sunčan, koliko god kratak i prohlaVELJAČA 2021.

Na Kraljevom guvnu dan. Prvi put idemo Mladen Franjić, Nail Musa, Mladenko Marijanović, Josip Klarić, Ćamil Omerhodžić i ja, a drugi put Mladenko Marijanović, Josip Klarić s kćeri i troje unuka, netom prispjelih za božićne blagdane iz Italije, dok nam se s perunske, slavinske strane pridružuju Ćamil Omerhodžić i Nail Musa. Iz auta sa sunčanog Braniča spuštamo se u Juse.

Odmah ulazimo u duboku sjenu, u osoje, put sela koje, osim jednog dima, izgleda kao posve napušteno. Ruševna džamija (kažu da je iz tridesetih prošloga stoljeća), groblja zapuštena, ruševni mlinovi...

A valja nam cijelom tom osojnom stranom, uz brdo, koje ne obećava ni brz ni lagan uspon, premda nam je Bobovac svako malo pred očima i ne izgleda da se baš moramo dugo uspinjati. Još, ako pomislim na onaj oluk i žito, sve bi, mislim se, trebalo biti tu negdje. Blizu. No, nije.

Ipak, ima tu još nešto novo. Nova perspektiva. Nikad Bobovac nisam gledao s ove strane. Sa svih jesam, osim s ove. Ta me spoznaja veseli. Oneobičava sve dosad znano o Bobovcu, kao uostalom i posjet Guvnu i Liješnici.

Gledam, Juse i Mijakoviće, jedno selo naspram drugoga izgledaju kao da su se dva brata zavadila, pa onaj jači ostao u sunčanoj strani, a onom nejačem zapalo osoje. Ako je nejači brat i u čemu bio u prednosti, to je onda kao satisfakciju dobio da bude bobovački dizdar, čuvar tvrđave.

Možda je ljeti strana Jusa u boljoj poziciji, pa nije ni osoje ni ovaj ledeni hlad najgore što ti se može dogoditi. Mislim to u sebi misleći pritom na vareško selo Osoje i uopće na ideju živjeti u osoju. Tada prvi put vidim i Kolakoviće koji su se stijesnili ispod poljičkih obronaka, između osunčanih Mijakovića i osojnih Jusa, a koji BROJ 314

se ne vide ili ih je teško razaznati kad idete samo na Bobovac, a dolazite preko Braniča.

Domalo ćemo ući u gustu i hladnu bukovu šumu, koja će nas, osobito nakon drugog, novog dolaska, u sličnoj postavi s domaćim vodičem iz obitelji Jusića (Samir), podsjetiti na jednu drugu čudesnu šumu, ustvari prašumu kamo smo nedavno išli u svom drugom pohodu Duboštici.

Kao da smo već u naviku uzeli po dva puta nešto obići i vidjeti.

Da, tada smo, nakon što smo vidjeli duboštičke rudne predjele, išli vidjeti drvno, šumsko blago i lokaciju na kojoj je, na Tridesetom, završavala šumska vučna pruga od Careve Ćuprije. Išlo se u organizaciji Čede Jurkića, koji kao da nam je u svojoj susretljivosti ostao dužan pokazati i prašumu. Tad sam prvi put vidio i Borovičke Njive.

Prašuma nije na vareškoj općini, ali je uz sami njezin rub i zanimljiva je već i zbog kolokvijalnog imena. Naravno, ovo iznad Jusa i prema Guvnu i Liješnici nije prašuma, ali je zbog teške pristupačnosti relativno dobro očuvana bukova šuma, kakvih baš nema mnogo na vareškom području. Prašuma je fenomen o kojemu je, među ostalim, upućuju me moja knjiška znanja, u svojim bosanskim studijama 1868., deset godina prije okupacije, pisao i Austrijanac Johann Rośkiewicz.

Pišući o šumama u Bosni spomenuo je tada, među ostalim, i naše Zarudje i šumu gdje stabla obara staračka slabost, pa prirodno na zemlji trunu i stvaraju prašumu. Eto, najtočniji opis prašume kojemu bi možda što imao dodati koji inženjer šumarstva ili kakav biolog, ali ne i ja, odnosno ne mi, lovci na otkrivanje posebnosti ili jedva malo više od toga.

9

ČITANJE STVARA USPOMENE

O istom, samo ženskom rukom Piše Ivana M. Slugić

J

oš s vrata neke vareške kāve ili riječju Joze Tokmačije – kavotočja, stari su Varešani sjetovali svako novo obudovjelo muško uho: "Dovedi je, pa makar i uz kuću mela!"

Pročitavši knjigu "Groblje očevinâ" – novi roman Mladenka Marijanovića – a sva požbunjena miruhom kave i neprevodiva govora, posobitam se i omanem krož nju proć' ženskom rukom, pa makar mela od vrata prozoru.

Najprije ću saznati naslov, a onda, držeć' knjigu u rukama, razabirat' i razglabat' s naslovnicom do u tančine. Prvo boli, od drugog ljutina mori! Groblje očevinâ dvije su riječi: groblje i očevine – ali one ovdje imaju iz osnova različito značenje od ustaljenog. Groblje, grobište, mjesto je ukopa gdje sa zadnjom lopatom zemlje završava nečije ovozemaljsko putovanje i počivaju zemni ostaci. Dakle, ostaje nešto.

Zemni ostaci i oni koji očevine preuzimaju, i nastavak života na očevinama. Međutim, roman govori suprotno. Očevinama je sprovod, one se polažu u grobove u kojima neće počivati ništa. Propast! Ona antička propast o kojoj naslov govori, a da se knjiga i ne otvori.

Roman je tužaljka, poručuje naslovnica. Fotografija je iz vareške okolice, saznajem u međuvremenu da je snimljena nadomak samom gradu, i mogla je ista takva biti snimljena i na Glavici, Lokvenici, u Tegovima, na Mareškovcu, u Veleži... Prizor bi bio isti, prizor iz pjesme "Pogledaj dom svoj, anđele..." ili poruka o stanju umnom i stanju duhovnom našeg

svijeta: di visi, tu i otpada. Dva drveta, dva s korijenjem izvaljena komada zemljina droba. Baš droba, jer bi riječ utroba ovdje bila prefinjena. Drže li se oni, ti drobovi, za korijenje smrča i jelica ili korijenje za njih... tek skupa, makar i krivostrano, drže stabla uspravno. Jedno golo više od pola drugo do pola, pa golotinja, iako golotinja, ne izgleda skaredno. Eto, to malo grana pri vrhu prvog i ono malo pri dnu drugog čine njihovu snagu. Iz te snage nadolazi hrabrost ovih stabala, a na fotografiji se da opipat'. U nekoj zamišljenoj točci, dodirnut će se i srest' s nebom, pa i vjetar zaobilazi ovoliku borbu i hrabrost, ustručava se grunut' među njih, usuđuje se odustati od svoje moći da ih u jednom naletu isprevrće i povalja. Naslovnica nam poručuje još i ovo: u perspektivi nevidljiva spona neba i ova dva drveta bar će ih ovdje održati zajedno i uspravno, pa nema ruke koja im može naudit'.

Iako roman ne počinje s njom, njegovu armirano-betonsku konstrukciju – iako negradirana na skalu tjelesne besmrtnosti – Kata je Ivinica. Žena, dakle. Naše sve: jezik, govor, oprava, razgovor, pjesma, vjera, muka, žalost, radost... Ona je žrtva svemu što smo bili i što smo imali. Autor je opisuje ovako: "Na njoj plišani šlafruk kraljevsko plave boje, preko njega opasana crna kecelja s džepom, a na nogama bijele vunene čarape i šupljikave plastične papuče. Ispod kose na čelu pa dijelom preko ušiju i pod kosu na vratu vezana marama u vidu trake. Naušnice zlatne, krajnje staromodne, nešto kao male kutlačice, zacijelo stavljene i nikad više skinute od vremena njenog djetinjstva.

Takve su obično kupovale krsne kume." U kući joj obrađeno, a "kad ugleda prvu mrvu na podu, odmah ju među prste i u lužnicu". U jednoj riječi, a čula sam je davno, od Jeline Klarićke – smješćena.

Mudra, lukava, pametna, a i prefrigana je ona. Na pitanje Jolca i Čikija – ona dva stvorenja iz "Instituta" – o jednom zapisu, o nekom blagu, ispod neke alke, na nekom brdu i đe bi se to brdo imalo nalazit', Ivinica odgovara prvo krajnje ozbiljno: "Ima

tu njekolko priča o tome i više se mjesta spominje đe se to ko biva desilo, pa svak svoje u to umutio i nikad se prava istina nije doznala." A onda im podvuče kajlu: "Moram ja, djeco, nać jednu ćitabu što govori o tijem stvarima što vama trebaju, znam da sam je skorom čitala ama zaboravim upamtit; ima u njoj pouka kako se jedino more zakopano blago nać."

Ivinica, kao i druge žene – Markovice, Žigićke, Majstorovice, Smiljanke, Mirkovice... – što su se po ljud'ma titulirale, žene iako više bjene neg' ljubljene, žene iako više noćivale u pojati neg' u postelji, žene iako izgonjene na pritkuću s djecom – nisu se dale! Svjesne da drže tri kraja kuće, raspolažući s tolikom moći i pametim, nosale su se i bíle se sa svojim pjanim ljud'ma gluhim barutom, ali nisu dopustile da sruše kuće i sataru dom. Zato su žene ovog staleža u romanu "Groblje očevinâ" dobile svoj spomenik.

I još nešto o Ivinici, njenom karakteru i smrti. Za razliku od one čaršijske alaše s "Instituta" koja bi nešto kopala, rovila, odvozila... Ivinica nije imala taj poriv. Ni za čim nije pružala ruku, nit' joj je što trebalo. Kata je na blago lijegala, po blagu koračala, skelet joj je bio od blaga i blago njena krv. Sama Ivinica bila je čisto blago.

Misa zadušnica, rekvijem za Katu Ivinicu opisan je u romanu, a nek' je isprate riječi iz jednog drugog romana: "U san i u smrt ulaziš sam, ali dobro je da te netko isprati do vrata." Je li pri njenom "odlasku" na vratima ipak bila onā vjeverica, što joj je tukla ljeljke i orase?

Iako se Žaklina u romanu spominje prva, moj čitalački zanos poretkom po rangu najprije natježuje, a onda potpuno prianja uz Katu Ivinicu. Iščitavajući pasuse o Žaklini, ona mi je stalno samo ženski lik, a Ivinica živi stvor. Dok izgovaram Žaklinino ime nit' mi ječi, nit' mi zveči.

Pustoločina. A onda shvatim: u njoj tražim Ženu, u njoj tražim sve ono što je jednom bila jedna Žaklina. Džeki Kenedi.

Ona žena tijela grlice, crna labudica s biserjem oko vrata, pametna, učena, ispoliranog osjećaja za lijepo, poštovateljica i tumač umjetnosti, od Metropolitena do Luvra. Okretala je tako i glavu svoga muža prema plemenitosti. Zadivila je generala i

Dostupnost: u Varešu u redakciji lista "Bobovac" i u knjižari "Ami". Za slanje poštom narudžbe preko e-mail adrese listbobovac@hotmail.com; troškovi slanja unutar BiH skupa s poštarinom iznose 20 KM. U Hrvatskoj: u Zagrebu, sjedište Glavne podružnice HKD "Napredak" (Bogovićeva 1, kod Trga bana Jelačića), kontakt osoba Goran Štrbac (091/4455-959). U Rijeci u antikvarijatu "Ex libris" (Riva Boduli 3B). U Dubrovniku u sjedištu dubrovačke podružnice HKD "Napredak" (ul. Iva Vojnovića 31). Cijena knjige u RH – 70 Kn. 10

BROJ 314

VELJAČA 2021.

gospodina De Gola znanjem francuskog, pipavo, pažljivo, profinjeno, a da on to ni ne osjeti, provodala ga je kroz Luvr. Radeći to opet mudro, lukavo i taktično, isposlovala je Mona Lizu za Metropoliten muzej. Prvi put u njenoj povijesti ova slika je tada izašla iz Luvra i iz Francuske. Svijet je gledala i obasjavala očima, svojim duboko usađenim virovima, otvarala ga rukom, krilom grlice i tako ga sveg' držala na dlanu. A sve to jer je bila – Žena. Bila je dama i vladala je svojim osmijehom kao zanatom.

Najkraća definicija naše Žakline, njeno točno određenje bilo bi: biti bar žensko – ni naopako. Sve, samo ne to. Najdraže bi joj bilo biti muško, pa u sebi njeguje muškobanju otkad se kao dijete počela verat' po drveću i pentrat' po stijenju.

Nezasitu i nepodnošljivu potrebu nekih emancipiranih žena (a riječ izvorno znači – kupljeni rob) da budu sve osim onog što jesu, Žaklina je dovela do potpune izvedbe. Uspješna ni u čemu, iako uposlena u "National Geographicu", ona nije postala ni velepenjačica, ali ni majstor. Pedeset joj je godina, bezdjetna, raskrstila je i sa Džefom, svojim čo'jekom, kakvih je u zavičaju imala na pasja pri-

skakala. Žaklinin život je krtlog. Svoj izlokani svijet, slupotje čiji je svaki direk truo, šupalj lonac, ona želi preispitati i poduzima ekspediciju. Samu sebe odašilje u zavičaj. Cilj je potražiti i naći sebe. A ima kog i tražit'. U zavičaju sreće Ivinicu kojoj je "kućni prag planina". Nit' kud ide, nit' što traži. Povijest su joj i arheologija u damarima. Vrtače, Stijene, Zapišani Lug, bilesi "grčko groblje".

Da je Žaklina s bar malo poštovanja slušala Ivinicu, našao bi se možda letkon i za njen šuplji život. Ovako, nije trebala ni dolaziti. Žaklina svojim pojavkom u gradu, pogotovu trčanjem po cesti izjutra, ne samo da je skrenula pažnju na sebe, već jen se dosinula i dobavezala čaršijska alaša. Što li...? Ona, doduše, ne nosi korzet, svileni kombinezon, čarape s crtom, ali ni one mrežaste. Ona je praktična i ne pere na ruke. Helanke, adidaske, duksa i to je sve.

Jedino nije odavde.

Slavenova politička vatra nije ga odvela dalje od sajtarije i šeprtlje, ali on sebi u romanu ipak podiže zadužbinu. Temelj zadužbine su ove riječi: "Sve je ovo groblje, groblje naših očevina...".

Ukras su dvije điđe, dvije papige tigrice. Ostavši sama, iz otvorene krletke slijeće na regal i kao niz Gašinu baca se na pod. Tako se Zvončica ubila.

Ima li roman mana? Kad se skobe 'štokrla' i 'stolac', 'primiti se pincete' umjesto 'uzeti pincetu', tekst je u falšu.

Autor za to nije kriv. Visoka ljestvica Bartol-Kašićevog hrvatskog jezika spuštena je iz ljubavi hrvatskog razlikovnog govorenja. Majstor kompozicije "naškog" i pravilnog hrvatskog književnog jezika je Ivan Lovrenović. "Naški" je učio od dida u Varcaru, a hrvatski književni jezik studirao u Zagrebu. Još nešto: on je muzikalan i veliki pjevčik. Slušala sam ga kako – jedne ratne kasnopopodnevne ponoćke, u kapeli sarajevske Bogoslovije – pjeva božićne pjesme.

Uzmite i pročitajte ovu knjigu o propasti. Pisana je i napisana u vrijeme zaraze, sloma duha i raspada svega ljudskog. Kazano Katinim riječima: "Ko kad naš čojek ne zna seb, već vazda se gledali proganjat, a drugi nek nosi".

Knjiga ne nudi nadu. Nada je u nama. Ako se ne promijenimo, nemamo se čem' ni nadat'. Osim nestanku.

NOVINARSKA AKCIJA

Uručeno: u knjižnici srednje škole u Varešu

Donacija u knjigama TV kuća "O kanal" i dnevni list "Oslobođenje", koji su uz još tri medija udruženi u koncern, proveli su akciju pod nazivom "Daruj poklon koji se iznova otvara", a u sklopu nje prikupljali knjige da ih u konačnici daruju školskim bibliotekama.

Odlučeno je pritom da se za krajnje koris-

nike odabere nekolicina biblioteka uzduž i poprijeko Bosne i Hercegovine, zanemarujući entitetske granice. Uključile su se institucije i javne ličnosti, pa i građani kao pojedinci, te je odziv nadmašio očekivanja. Početkom veljače krenulo se u podjelu preko 2.500 prikupljenih knjiga, a

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor VELJAČA 2021.

BROJ 314

izbor je pao na Vareš, Brčko, Nevesinje, Rakitno kod Posušja i Bočinju kod Maglaja. Tako se naš grad našao prvi u realizaciji posljednje faze ove akcije.

Kolege s "O kanala", iz tima koji realizira emisiju "Sunčano jutro", kontaktirali su našu redakciju i zamolili da posredujemo oko dostave i uručenja knjiga, što smo naravno i učinili. Donaciju je primio direktor Mješovite srednje škole u Varešu Mirnes Hrvat 3. veljače 2021., pri čemu je snimljen TV prilog, a u kojemu je on iskoristio priliku zahvaliti kako onima koji su darovali knjige tako i onima koji su kontingent od 524 naslova namijenili upravo Varešu. Budući da među knjigama ima i dječje literature, taj dio će biti naknadno selektiran i proslijeđen u biblioteke vareških osnovnih škola.

"Cilj ove akcije je vraćanje knjizi i čitanju odnosno podstrek da se vratimo vrijednostima koje su danas, zbog uticaja interneta na djecu, postale zanemarene", kazala je kolegica Jovana Sladoje, koja je akciju inicirala i koordinirala do finalne provedbe.

M. M.

POSEBNO U PONUDI: RECENTNA IZDANJA VAREŠKIH AUTORA! 11

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 6. siječnja u 87. godini života preminula je naša draga

(23.II.2019. – 23.II.2021.)

ANA ZLOVIĆ

BORKA VAREŠKOVIĆ

Navršavaju se dvije godine otkako nisi s nama, ali uvijek u našim mislima.

(1935. – 2021.)

Ostaješ vječno živjeti u našim srcima.

Počivala u miru Božjem!

Počivala u miru Božjem!

Tvoji nećaci i sestra

Sestra Mirjana, nećaci Siniša i Slaviša

IN MEMORIAM

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 21. siječnja preminuo je naš dragi otac i brat

mom dragom bratu

STJEPAN JARČEVIĆ Mate

STJEPANU JARČEVIĆU

(19.XII.1952. – 21.I.2021.) Čuvat ćemo te u sjećanju.

Počivaj u miru!

Sin Krunoslav s obitelji, kćerke Morana i Vedrana s obiteljima, sestra Ana s obitelji, te ostala rodbina i prijatelji

IN MEMORIAM

Ostaješ živjeti u srcu i mislima.

Počivaj u miru Božjem!

Sestra Eugenija-Ana Humek s obitelji

POSLJEDNJI POZDRAV Dana 6. veljače u 80. godini života preminula je naša draga

STJEPAN JARČEVIĆ

BOŽANA NOVAKOVIĆ

(1952. – 2021.)

(1941. – 2021.)

Ostat će živjeti u našim srcima i mislima.

Počivala u miru!

Kćerke Blaženka i Rajna, zetovi Božo i Pero, unučad Bojan, Kristina i Ivan, brat, sestre i nevjeste s obiteljima

Neka mu je laka zemlja!

Obitelj Zovko

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

Na našu dragu sestru i tetku

BAŠIĆ NEZIRA

BRANKU SUSLOVSKI

(1946. – 2016.)

(12.III.1931. – 6.V.2020.)

Svakog dana sve više boli razdvojenost od onih na koje smo navikli, nedostaje nam najljepša zajednička kava koju smo pili, sve mislimo da je to samo san, a ustvari to je stvarnost.

Hvala ti za svaku lijepu riječ i pažnju koju si nam nesebično darivala. U tišini vječnog mira neka te prate naše molitve.

Tvoji najmiliji

IN MEMORIAM

Iako je prošlo pet godina kako si se preselila, ne osjećamo da smo te izgubili jer si s nama svakodnevno i na svoj nenametljiv način razgovaraš s nama. Tvoja nevidljiva prisutnost mnogo nam znači. Hvala ti.

B. i B.

SJEĆANJE Na naše drage

JELENA JUROŠ (19.II.1984. – 19.II.2021.)

IVAN DUSPER

BOŽO JUROŠ

ŠTEFICA DUSPER

(2002. – 2021.)

(19.III.2002. – 19.III.2021.)

(1980. – 2021.)

Neka vas u tišini Božjeg mira prati naša ljubav jača od vremena i zaborava.

Obitelj

Pamtit ćemo vas vječno po dobroti i ljubavi.

Vaša djeca: Katarina, Zdenka, Josip, Anto

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM ANTO LOVRENOVIĆ

TOMISLAV DODIK

(6.II.1997. – 6.II.2021.)

(24.II.2018. – 24.II.2021.)

LJUBICA LOVRENOVIĆ rođ. Jakić

MARICA DODIK (27.I.2004. – 27.I.2021.)

(16.III.2015. – 16.III.2021.)

Godine prolaze, sjećanja na vas i vašu dobrotu ostaju.

Počivali u miru!

Vaša djeca

Pamtimo vas s ljubavlju i poštovanjem.

Počivali u miru Božjem!

Elizabeta s djecom i njihovim obiteljima

12

(1952. – 2021.)

BROJ 314

VELJAČA 2021.

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(7.II.2020. – 7.II.2021.)

Navršile su se četiri godine otkako je preminuo naš dragi

JELENA PEŠTIĆ

SLAVKO PENDIĆ (14.III.1953. – 10.II.2017.)

U našim si mislima i molitvama.

Počivala u miru Božjem!

Dani idu, godine prolaze, bol za tobom ne prestaje.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja obitelj

Tvoja supruga i djeca

SJEĆANJE

U SPOMEN

Beskrajno tužni, prije šest mjeseci oprostili smo se od voljenog supruga, oca, djeda i svekra

(18.II.2020. – 18.II.2021.)

JAKOVA DUŽNOVIĆA

Prošla je godina dana otkako nisi s nama, ali tuga i bol ne jenjava. Zahvaljujemo ti na ljubavi koju si nam darivao.

(12.VIII.2020. – 12.II.2021.)

U srcima i mislima Tvoje obitelji ostaješ voljen i nezaboravljen. Počivao u miru Božjem!

ŠTEFO GOGIĆ

Počivaj u miru Božjem!

Supruga Ruža i sinovi Toni i Dinko

Obitelj

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

(22.II.2014. – 22.II.2021.)

(1.III.2011. – 1.III.2021.)

Navršava se sedam godina otkako je preminula naša draga

IVO MARIJANČEVIĆ Ima nešto što nikada ne umire, a to je naše sjećanje na tebe. Počivaj u miru!

MARA MARKOVIĆ Sjećanje na tebe i tvoju dobrotu trajno će živjeti u nama. Počivala u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

Supruga Smiljka, kćerke Jasna i Vedrana s obiteljima

IZ DIJAKOVE RIZNICE

Ni kapetan ne mora sve znati Piše Tvrtko Gavran Dok je još bilo kapetana brodova staroga kova, morskih vukova, jedan dimi lulu i priča radoznalima: Digla se strašna oluja, valovi k'o planina, potopi se brod, odoše putnici na dno, a i ja s njima; sve mora proguta. A otkud ti sada ovdje ako vas je more proguralo? – upita jedan sumnjičavi. Ne mora ni kapetan sve znati – kaza kapetan mirno i odbi obilan dim iz poveće lule.

Sjedim prid kućom i štijem Miljenka Smoju. A mačka lutalica, što se uselila u moje dvorište, ulovila miša kapitalca pa glasno doziva svojih četvero mačadi na slastan objed. Nema ih, možda su i sama u lovu ili ih je što pokupilo. Mačka je uporna i dosadna. Već mi je udarila na nerve k'o talijanski fašisti na Smojin Split onih godina. On piše: luta Ravenom i misli đe li je Đovanin grob. Odnio bi joj buket crvenih ruža. Ondje su je utamničili protjeranu iz Splita. U Splitu je bila čuvena lavandina proglašena za kraljicu.

VELJAČA 2021.

U progonstvu su je, ni krivu ni dužnu, do smrti mučili. Bilo tako vrijeme. Ni kapetan ne mora sve znati.

Na stolu mi Dnevnik fra Ćire Lovrića, knjiga sedma. Donio u njoj, kako reče, i mojih stotinjak zapisa. Čitaj i piši – reče mi, kad mi je donio knjigu u Brestovsko na Svetu Klaru, đe je došao misu imati.

Umoran sam, fra Ćiro. Neće ruka. Zapinje glatkim papirom k'o ralo za kamen. Dok se još drvenim ralom oralo. Ne da mi se pisati o tvom Dnevniku.

Piši, dobar je – kaže mi srce. I jest dobar. Mačka još cvili za svojim mačićima, pa se primakne meni čekajući da joj što o njima kažem. Idi od mene, maco, dosta mi je i moje muke.

Najednom mi odnekle na pamet dođe Božo. Zvani Diskusija. I pitanje: komu ja ovo pišem? Vidio sam ga prije deset i više godina, ali on mene nije. Možda me i zaboravio...

Ovako je s njime bilo. U Zloušića neke godine umre Božo, dvadesetogodišnjak.

'Nako. Obitelj u žalost. Domalo, Markova BROJ 314

Ana rodi zdrava dječaka k'o čelik. Kako mu nadjeti ime? 'Ajdemo Božo. Bog nam ga je 'mjesto onog dao. Nemoj – viču drugi. Nesretno je, more i on... Ipak mu nadiju – Božo. Taman da će i on uhvatiti dvadesetu, ubode ga nasmrt neki od Podstjenčana... Rodi se i treći dječak.

Nadiju i njemu ime Božo. E, to je Diskusija.

Moj vršnjak. Lijepo se poslije snašao u Njemačkoj. I ponjemčio se.

Fra Ćiro, drhti mi ruka. Ne bih ja više pisao. Piši. Znaš koliko je čitan moj Dnevnik – kaže mi. Pametan čovjek i pratar, nije šala. Piši, ruko!

Taj Božo zvani Diskusija 'vako je dobio svoj nadimak. Došao jedan držati konferenciju. Te rekao što je imao i krenuo. A diskusija!? – viknu Božo.

Diskusije nije bilo, osim Božina nadimka, radi čega je i morao u Njemačku.

E sad, kud plovi ovaj naš bh. brod?

Pitat ćemo kapetane, ima ih i viška.

Nemaju oni kad odgovarati. Kažu: zauzeti su, bore se protiv siromaštva. Što se više bore, to sirotinje imamo sve više i sve siromašnija. I nema diskusije!

Dosta je olovko, nemam dva srca. Kad ne mora kapetan, ne mora ni pisac sve znati.

13

LEGENDE IZ VAREŠKOG KRAJA

N

ekada davno, iako je udaja bila s radošću iščekivana, znala je izazvati veliku zebnju i neizvjesnost, pogotovo ako su svatovi trebali voditi nevjestu daleko od njenog rodnog mjesta. Stoga su se djevojke nerado udavale u krajeve podalje od svoga naselja. Smatralo se da udaja može donijeti neku nesreću, a i da mlada možda neće biti sretna. Putem su obično prijetile opasnosti od razbojnika i otimača, pa i kojih drugih nedaća.

Nešto dalje od naselja Oglavić i rudokopa Vrankovci svoje imanje gradila je i izgradila rudarska obitelj. Na izdvojenom i u gorje zavučenom području, koje se danas naziva Semizova Ponikva, podigli su svoje kuće za stanovanje i gospodarske objekte. Okruživali su ih izdašni pašnjaci na kojima su napasali stoku, a plodni dio uz nastambe zasijali su žitom i koječime.

Pod kućama žuborio je bistri planinski potočić, a na kraju imanja gubio se u dubokom ponoru.

Kroz taj je kraj vodio put za tvrđavu u kojoj je bila kraljevska prijestolnica, a svi koji su njime hodili divili su se lijepu krajoliku i njegovim vrijednim stanovnicima.

Obitelj je imala petoricu braće i jednu sestru koja je bila najmlađa pa k tome i njihova miljenica. Veoma su je voljeli i pazili, činili sve kako bi je razveselili, kako bi joj ugodili i pomno je čuvali od svakoga zla. Još od ranog djetinjstva bila je veoma draga i mila pa su je od milja zvali Mila, a po njenom nadimku cijelu obitelj prozvaše Milići.

Kada je stasala za udaju isprosi je mladić iz naselja udaljenog gotovo dan hoda.

Da bi se do naselja došlo trebalo je preći preko planine kroz gorovit i nenastanjen predio.

Braća nerado pristadoše dati sestru tako daleko. Ali pošto su je veoma voljeli, a i njoj se mladić svidio, ipak pristadoše na njenu molbu da je puste pod jednim uvjetom. Da bi barem malo ublažili opasnost puta kroz planinske klance, zatražiše od mladoženje da, kada bude dolazio po mladu, sobom povede stotinu svatova, kako bi bili sigurni da ih u putu nitko neće smjeti napasti, a oni se obvezaše da će za gozbu pripremiti stotinu ovaca i njima nahraniti svatove, te ostatkom i sirotinju, sve s nakanom da im sestra sretno stigne u novi dvor.

U dogovoreni dan stigoše brojni svati do mladine kuće. Svadba bî bogata i vesela. Kad svati pođoše i povedoše mladu, braća joj zaželješe sretan put preko planine. I, zaista, zbog brojnosti nitko ih u putu ne smjede presresti niti im nauditi. Činilo se da će sve dobro proći.

14

Smrznuta mlada Piše Toni Petković Braća su sestri pripremila bogat nakit i odjeću za vjenčanje. Odjenuli su je u zlatom vezenu košulju i dugi joj je veo bio u zlatovezu, te su je posjeli na najljepšeg konja kojeg imadoše. Neobično lijepa, ukrašena i bogata oprava dodatno je isticala njezinu ljepotu i plijenila je poglede.

Skupa sa svatima išla je i njena bogata seksena.

Kada su bili preko planine, na svate se iznenada spusti jaka kiša, praćena naglim zahlađenjem, a zatim i tuča. Mladoženja je nastojao da mladenku što je prije moguće zaštiti dugom kabanicom, ali već je bilo kasno, kiša je već bila natopila njenu opravu. Ubrzo se od hladnoće na prokisloj mladoj sve zamrznu do košulje koja se prilijepi uz njeno tijelo. Iako prozebla i mokra, ponosno se držala na svome sedlu ne pokazujući da joj nije lako.

Kad su nakon duga puta došli u mladoženjin dvor, mokre i promrzle svatove

smjestiše za bogatu trpezu u toplim odajama, a nju odvedoše u prostoriju na katu kuće, gdje nije bilo vatre. Tada je bio običaj da mlada sjedi u sobi, a da u istu dolaze mještani vidjeti je i poželjeti joj sreću i dobrodošlicu.

Kako bi se pohvalili, umjesto da je presvuku u suhu odjeću, ukućanima kod mladoženje bilo je važnije da pred posjetiteljima pokažu tek pristiglu mladu, njenu ljepotu i bogatu odjeću. A, da bi im ugodila i da ih ne bi povrijedila, mlada je to strpljivo dopuštala.

Došli ju je vidjeti sva rodbina i mještani naselja diveći se njenoj opravi i nakitu, a da je pritom nitko ne upita da li joj je zima. Tek kada u sobu uđe žena mladoženjinog brata s muškim djetetom, jer je bio običaj da joj dijete sjedne u krilo, ono se sažali nad smrznutom strinom i jedino ono upita mladu da li joj je hladno.

Mila, htijući ga nagraditi za njegovu osjećajnost stavi ruku u džep da ga daruje, ali ruka joj se zalijepi za dar, a ona se sruši na pod. Tek tada se ukućani prenuše i shvatiše što su učinili prispjeloj nevjesti, ali je bilo kasno, ostade im samo vrijeme za kajanje.

Videći da će umrijeti, Mila zamoli prisutne da jave njenoj braći što joj se dogodilo, a potom sklopi oči. Kada su braća saznala što se desilo pođoše po mrtvu sestru, teško kunući zeta i njegove ukućane, da im se soj zatre kad su se tako nehumano ponijeli prema njihovoj miljenici. Sestru sahraniše u blizini svoga naselja na lokalitetu koji se i danas naziva "Smrznuta mlada".

Nedugo potom jedne olujne noći udari grom u onu kuću i ubije sve njene ukućane, ostade živo samo ono dijete što se smilovalo smrznutoj nevjesti. Braća Milići saznaše za to, pa dijete dovedoše na svoje imanje, podigoše ga i paziše, kao da je dijete njihove sestre. U naselju su ga prozvali Milić.

"DUHORIZMI" Nekada je u Ponikvama kod Vareša bilo Lječilište, a sada, kada prođem pokraj onoga što je od njega ostalo – razbolim se… * * * * Što se tiče samog gradskog područja, Vareš je dovoljno proći "uzduž"… "poprijeko" se može i preskočiti. * * * * Može se čuti – kao glas eminentnih svjetskih epidemiologa – kako je najsigurniji "izlaz" iz ove globalne krize izazvane koronom, dostizanje "imuniteta krda". Po toj logici sve društvene zajednice trebale bi se prethodno transformirati u krda!? Mi u BiH nemamo nikakvih dvojbi, pa ni "trojbi", jer smo već odavno od naših kolovođa upravo tako tretirani: jedino nam još nedostaje – imunitet.

Vladimir Bundić BROJ 314

VELJAČA 2021.

IZ STARIH ALBUMA

Udruga Hrvatski soko Godine 1890., prema dokumentiranom u našoj monografiji "Vareš i vareški kraj kroz stoljeća", tridesetak viđenijih Hrvata Vareša od austrougarskih je vlasti zatražilo osnutak hrvatskoga kulturnog društva, ali to im tada nije odobreno uz obrazloženje da "treba sačekati dok i druga dva naroda ne budu zreli za društveno organiziranje, jer vlast bi htjela da se misli kako ne privilegira jedne na račun drugih". No, već desetak godina kasnije, u domu Hrvatskog pjevačkog i tamburaškog društva Zvijezda, sagrađenom 1902., djelovale su udruge Hrvatski soko, HKD Napredak, Hrvatski Radiša, Hrvatska glazba i Hrvatski radnički savez. Te udruge, kao i udruge drugih dvaju naroda – kako dalje bilježi naša monografija – "nisu imale priliku preživjeti nakon Drugog svjetskog rata, jer su bile nacionalno, a neke i naglašeno vjerski obojene". To su npr. katoličke udruge Omladina sv. Ante, poslije Katolički orao, a uz njih su, dakako, postojali i Jugoslavenski soko i Hrvatski soko.

Kad je riječ o potonjoj, donosimo dvije fotografije iz najboljih dana Hrvatskog sokola, prije 90ak godina. Prva je snimljena pred župnom crkvom u Varešu 1930. godine, a na drugoj je i originalni potpis s datacijom. Hvala Zvjezdani Crvenković-Prodanović i Katarini Žerebni koje su nam ih ustupile.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

VELJAČA 2021.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 700 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 314

15

Priredio J. Klarić

ZIMA U ZVIJEZDI

BIJEG U SNIJEG Siječanjski dan, sunčan i prohladan, dolazi grupa djece koja kraj osobnih životnih nedaća imaju tu sreću da su našla trenutno utočište i toplu skrb u Maloj školi kod Snježane i časnih sestara vareške župe. Pozdravljam ih s dobrodošlicom u mjesto Šimin Potok i serviram dva-tri podatka, da usput nešto nauče o planini Zvijezdi u koju su došli.

Velim: ovdje je nadmorska visina 1040 metara, nedaleko je bio hotel "Ponikve", klimatsko lječilište za plućne bolesnike. Ali, jedan klinjo iz grupe me prekida: "Ma pusti priču, gdje su skije, gdje su sanke..."

I pređem na to, dijelim što imam, nastaje strka.

Klinjo se ljuti i dere: "Upali nam ski lift, šta čekaš".

Kači se za žicu, pada na sve četiri strane, prvi put mu je stati na skije. Iz dubokog snijega jauče: "Snježo, upomoć". Nakon kraće obuke i prijekora: "Pazi malo, bolan", držim ga na oku. Ali neviđeno je uporan i već nakon nekoliko pokušaja sam se spušta s vrha padine. Promatram ih: sve i jedno dijete je priča za sebe. Zovem ih "samonikli". Teško ih razlikujem, svi su zaigrani i zabavljeni snijegom.

Obuka na skijama popraćena je navijanjem i smijehom. Tu su da u obraze naliju rumenilo, osvježe pluća, udahnu dozu zdravlja i preventive od pošasti zvane korona.

Pred mrak se hvataju sendviča i toplog čaja od ljekovitih zvjezdanskih trava. Skupljaju zaostale u snijegu, svi su na broju, kažu dobro je bilo i pitaju kada će opet doći. Snijeg i planina ih vuku. Zima je ove sezone bila malo kenjkava i više mokra nego mrzla, zato je bilo važno zgrabiti pravu priliku...