Bobovac br. 232 by Midnight Rider

9 771 512 81 300 6

ISSN 1512-813X Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XX. • BROJ 232 • TRAVANJ 2014.

UVODNIK

IZME\U DVA BROJA

ok je na globalnoj sceni udarna tema ukrajinska kriza, izazvana ruskim anektiranjem krimskog poluotoka, a koju su mnogi ocijenili najvećom prijetnjom svjetskom miru od razdoblja "hladnog rata", u nestabilnoj BiH osokolile su se one snage koje bi povlačile paralelu između Krima i Republike Srpske. Premijer Milorad Dodik navalio isticati da taj daytonski entitet, isključivo zbog toga što je okovan granicama BiH, ne može naprijed. Federalni lideri dotle su zapetljani u (predizborne) rasprave treba li, u cilju racionalizacije – a u pozadini stoje suprotstavljeni nacionalni i politički interesi – ukidati kantone ili Federaciju. Međunarodna zajednica, ako je uopće smisleno pod taj široki pojam podvesti sve vrste tijela i organizacija koje se na ovaj ili ovaj način bave pitanjem Bosne i Hercegovine, nema nijednu jasno artikuliranu inicijativu. Na kraju, sve se svodi na pranje ruku preporukom da domaći lideri moraju sami postići dogovor, što ovima ne pada na pamet. Njima ovaj nered savršeno odgovara jer gdje se još može tako profitirati od politike i manipuliranja vlastitim narodom kao u BiH!? Gdje se još može podizati kredite koji će za vlastitog četverogodišnjeg mandata biti spiskani na uzdržavanje administracije nakrcane stranačkom vojskom i familijom, a vraćani od

strane tuđih unuka. Jedan takav kredit, od IFAD-a (Međunarodnog fonda za razvoj poljoprivrede), sustići će nas s posljednjom ratom čak 2046. godine! A pritom najveći dio obradivih površina i dalje počiva pod šibljem i korovom. Bjelosvjetskim kamatarima, razumije se, nije mrska ova vrsta klijentele kao što su naši vlastodršci. Umjesto da pokrene reforme kojima će potaknuti izvozno orijentirana poduzeća, unaprijediti poslovno okruženje i privući strane investicije, naša vlast pronalazi (vlastiti) spas u kreditnim aranžmanima s MMF-om. Ogromne su i njene pozajmice od Svjetske banke, a posljedica toga je enormno uvećanje vanjskog duga, s 1,3 milijarde eura u 2008. godini na više od pet milijardi eura krajem prošle godine. Taj je novac, dakle, otišao isključivo u potrošnju, odnosno u krpljenje proračunskih rupa i kupovanje socijalnog mira. U malverzacije i mirovine mlađima od 40 godina! Stanje dodatno zacrnjuju statističari postotcima i zaključcima poput ovih: "BiH je zemlja u kojoj oko 70% obitelji ne može pokriti ni osnovne životne potrebe, s indeksom siromaštva od 47%, nezaposlenošću od 44%, što je svrstava među 20 'najjadnijih država' na svijetu gdje se našla u društvu Kenije i Zimbabvea". No, BiH je zapravo zemlja u kojoj orgija siva

ekonomija. Rad "na crno", često legaliziran kroz tzv. ugovor o djelu – a pojava je to za koju se primjeri broje u stotinama tisuća – sugerira da mnogi ipak priskrbljuju sebi sredstva za život. Mladi vojni umirovljenici, ratni "invalidi" i oni koji su "izvojevali" odličja s pripadajućom naknadom, obično nešto "raduckaju sa strane", ali ih među poreznim obveznicima nema, čime su dvostruko "dobri", međutim te paradokse naša statistika ne opaža. To je jedan razlog zašto su usporedbe sa siromašnim afričkim irelevantne. Drugi, naša zelena polja stoje neiskorištena, a otplaćujemo dugoročne kredite za tobožnju poljoprivredu. Čestiti ljudi, a siromašni ili tanko i neredovito plaćeni, nesumnjivo čine jedan dio našeg stanovništva, ali ne treba ih uzimati kao hranu za statistiku jer tko će se uopće nad time sablazniti. U to ime i ovaj kadar s naslovnice, makar će zbuniti i možda navesti na pomisao da smo promašili godišnje doba – a snimljen je u ožujku! – predstavlja paradigmu naših nekultiviranih imanja i neubranih plodova na njima. Priroda je ovu zemlju obdarila s mnogo blaga i obasjava je pristojnom količinom sunca, ali nažalost mnogi su, neki nerado, neki pak rado, a svi nepovratno, otišli u daleke i posve drugačije krajeve, u potrazi za boljom srećom i sigurnijim prihodima. I svi su oni lojalni i vrijedni članovi uređenih društava u kojima žive. Što se događa s našom sviješću i mentalitetom pa to nije moguće postići u Bosni i Hercegovini? I kako naši vajni državnici, parlamentarci i tokmaci u izvršnoj vlasti, barem negdje u ćošku duše, ne dobiju osjećaj srama dok putuju urednim zemljama Zapada, a znaju kakvom tužno zapuštenom zemljom upravljaju i kakvu su sliku stvorili? Gađati takve ukorom "nek im bude na čast" odavno već nema svrhe jer većini je njih ova posljednja riječ nepoznata. I nebitna.

IZ ŽUPNIH MATICA

ŽUPA VAREŠ

Umrli: Filomena Brkić rođ. Milošević (1934.), Elizabeta Petrović rođ. Bešić (1938.), Marija Mijatović rođ. Miletović-Šimić (1937.), Dolores Barbir rođ. Bago (1970.), Jozo Jurica (1933.), Ivo Šljivić (1936.), Anto Pogarčić (1937.), Ranko Talić (1953.).

ŽUPA BOROVICA Umrli: Anto Matić (1938.), Marko Šimić (1955.). ŽUPA VIJAKA

Umrli: Božo Lovrenović (1932.), Verka Vijačkić (1926.), Ivana Nikolić (1936.).

EVIDENCIJA MUJE ČURTIĆA Umrli u ožujku: Redžep Hodžić (69), Jelena Leka (77), Esad Plecić (59), Ljubinka Jazić (68), Katarina Štambak (66), Vlastimir Holaček (60), Stanislav Likić (76), Fikret Rizvanović (52). Fotografija na naslovnici: Incognito

BROJ 232

DONACIJE ZA "BOBOVAC" Terezija Marijančević, Pula – 10 KM, Margareta Dodik, Mostar – 40 KM.

Hvala lijepa! Udruga Majke Terezije Vareš zahvaljuje Ani Matić iz Knina na donaciji – 10 KM. TRAVANJ 2014.

VIJESTI vareške općine. Dr. Begić naglasila je kako Vareš ima potencijala da se afirmira kao vodeća destinacija za zdravstveni turizam u BiH, te da je potrebno uključiti struku u projektnu ideju i pokrenuti pilot-projekt koji bi bio primjer drugima iz ove oblasti.

Branka Đurić

SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA

O TURIZMU I OKOLIŠU Dana 31. ožujka 2014. godine Općinu Vareš posjetila je federalna ministrica okoliša i turizma Branka Đurić sa suradnicima. Na službenoj internetskoj stranici Općine Vareš priopćeno je da su u pratnji ministrice bili dr. Jasmina Begić iz Kliničkog centra Sarajevo i prim. dr. Fahrudin Kulenović, predsjednik liječničke komore Kantona Sarajevo, a da su ih dočekali općinski načelnik Avdija Kovačević, direktor Javnog komunalnog preduzeća Vareš Zafer Kamenjaš, predstavnice udruga žena na području općine Vareš Olivera Franjić, Marina Marošević i Tajiba Brkić, te bivši načelnik Općine Vareš Hamdo Fatić. Kako je navedeno u priopćenju, ovo je bila prva posjeta ministrice Đurić našoj općini i ona je izrazila zadovoljstvo što je konačno došla u Vareš. Načelnik i njegovi suradnici upoznali su ministricu s trenutnim stanjem na području općine u oblasti okoliša i turizma, te naglasili da su prva dva od četiri strateška opredjeljenja Općine Vareš upravo poljoprivreda, turizam i okoliš. Načelnik je izjavio da Općina Vareš također posjeduje jezero "Smreka" čija bi se funkcionalnost multiplicirala ukoliko bi se uradio dobar projekt uz potporu ovog ministarstva te da bi se financijska slika naše općine mogla znatno poboljšati ako bi se iskoristio potencijal od milijun kubika vode mjesečno, koju bi Vareš mogao prodati drugim susjednim gradovima gdje imaju izražene probleme s ovim resursom. Direktor JKP-a informirao je da je Općina Vareš, odnosno JKP Vareš, napravilo veliki iskorak u prikupljanju i odvoženju otpada, sistemom koji danas pokriva 95 posto teritorija općine Vareš. Od ovog ministarstva zatražili su podršku projektu izgradnje reciklažne stanice na području općine i ministrica je dala suglasnost. Dalje se navodi kako su predstavnice udruženjâ žena predstavile svoja udruženja i aktivnosti kojima se bave. Ministrica je izjavila da će uskoro biti otvoren javni poziv za žene i mlade prvi put u biznisu, s akcentom na okoliš i turizam, te da je to izvrsna prilika da apliciraju i udruženja žena iz Vareša. U priopćenju je još navedeno da je na sastanku iznesena ideja o pokretanju nekog vida zdravstvenog turizma na području

Dana 31. ožujka održana je i 17. sjednica Općinskog vijeća Vareš. Dnevni red se sastojao od 16 točaka, a među prvima na raspravi se našlo Izvješće o izvršenju općinskog proračuna za 2013. godinu. Stranka za bolju budućnost i Socijaldemokratska partija kritizirali su ovo izvješće. Najviše pažnje pritom je izazvao istup vijećnika SDP-a Zdravka Barkića koji je načelniku Avdiji Kovačeviću spočitao nekoliko stvari. Prije svega, kazao je, institucije, pa tako nažalost i naša Općina, u trošenju novca kojeg se dokopaju, unatoč krizi, ponašaju se sasvim drugačije od privatnih poduzeća i ekonomske logike uopće. Primjer za to, po Barkiću, jest izvanredni prihod Općine u prošloj godini od 1,4 milijuna KM, zahvaljujući kojem se moglo iskoristiti priliku za izvršenje sanacije proračuna, odnosno izmirenje dugova Poreznoj upravi. Ali umjesto toga, naveo je Barkić, u ovoj Općini išlo se za time da se udovolji svima, dijelilo se svuda pomalo, kao da je Općina socijalna ustanova, dok je ukupni dug Općine od oko 3 milijuna KM smanjen za neznatnih 80 tisuća KM. Neki su ovakve kritike pokušali predstaviti kao početak predizborne kampanje, što je Barkić odbacio i kazao da govori samo o činjenicama vidljivim iz brojki na papiru. Probijene su i stavke tekuće potrošnje, u značajnoj mjeri, ali to je predsjedatelj Vijeća Zdravko Marošević u zaključnoj riječi obrazložio činjenicom da se više radilo, više kretalo, pa shodno tome više i trošilo. Na koncu je Izvješće s tijesnih 10 glasova "za" usvojeno. Jedna od tema na ovoj sjednici bilo je Izvješće o provođenju odluke o komunalnom redu. U diskusiji se potenciralo i (ne)odgovornost građana, osobito mlađih naraštaja, glede očuvanja gradske čistoće. Inače je običaj kritizirati samo one koji rade na njezinu održavanju. Vijeće je izglasalo zaključak da se nadležni općinski organi, u ovom slučaju eko-policajac i komunalni inspektor, maksimalno angažiraju na provođenju svih potrebnih mjera da se grad učini urednijim. Pod tekućom su problematikom također na površinu izbile neke goruće teme, poput pokretanja stečaja u poduzećima "Sakupljanje sekundarnih sirovina" i "Autotrans". Načelnik Kovačević izvijestio je u kojim su fazama ti postupci, a Vijeće je izglasalo socijalne mjere kojima se nastoji ublažiti situaciju bivših radnika "Sakupljanja sekundarnih sirovina", poduzeća koje zapravo nikada nije ni radilo. Narastaju problemi i u Javnom komunalnom poduzeću, koje zbog sveukupne nelikvidnosti sve teže izvršava vlastite obveze, pa su se stoga sindikalna organizacija i nadzorni odbor JKP-a pismeno obratili Vijeću. Najavljena je i mogućnost štrajka radnika, koji bi situaciju učinio još složenijom, a redovita rasprava o poslovanju ovog javnog poduzeća naći će se na dnevnom redu naredne sjednice.

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576 TRAVANJ 2014.

www.fondacija.vares.info BROJ 232

AKTUALNO

ntervju s Ivanom Žilićem, što ga je Bobovac objavio u prošlom broju, prenijeli su ili citirali brojni internetski portali u zemlji, ali i šire. U Hrvatskoj je intervju u cijelosti prenesen posredovanjem portala vecernji.hr, a izjave ovog Varešanina iznova su zaintrigirale javnost. Potom je uslijedilo pisanje zagrebačkog Jutarnjeg lista koje je oponiralo Žilićevim tvrdnjama iznesenim u intervjuu za Bobovac. Podsjećamo da je Žilić, otkako se otvorio javnosti, nudio Bosni i Hercegovini, a također i Hrvatskoj, refinanciranje državnih dugovanja u iznosu do pet milijardi eura, kao i mogućnost razgovora o drugim investicijama. No, medijska prašina oko našeg intervjua – i pohodâ balkanskih političara i biznismena u Luxembourg koji su odreda završili debaklom – nije se bila ni slegla, a u prvi plan je izbila agencijska vijest koja je donijela novi zaplet, ali i zaokret Žilića od Balkana prema Austriji. Ostaje nepoznanica je li taj zaokret privremen, no demonstrativan zacijelo jest, kao odgovor onima koji su Žilićevu kredibilnost dosad uzimali s nepovjerenjem. Naime, austrijski dnevni list Österreich na naslovnici je objavio: "Bosanski milijarder Ivan Žilić želi kupiti Hypo banku". Dalje se navodi, Žilić bi otkupio ovu banku u austrijskom državnom vlasništvu sa svim njenim dugovima i potraživanjima ukoliko mu austrijska vlada isplati tri milijarde eura kao osiguranje te investicije. Vijest o bombastičnoj ponudi prenijeli su gotovo svi austrijski elektronski mediji, prenoseći i potvrdu austrijskog ministarstva financija o pristigloj ponudi, a ona je zadobila mjesto i na portalu američke agencije Reuters. Žilićev zastupnik Hubertus Maximilian Prinz Hohenlohe-Langeburg rekao je za list Österreich da bi Žilić Hypo "privatno kupio i osobnom imovinom jamčio kupnju", dodajući: "On time želi nešto učiniti za svoju domovinu Bosnu". Prema izjavama iz austrijskog ministarstva financija trenutačno su sve aktivnosti usmjerene na prodaju mreže poslovnica Hypo Alpe Adria grupe u jugoistočnoj Europi, a što je predviđeno obvezujućom odlukom EU-a

Mirčić i Majdandžić sa Žilićem

Traži se modus Priča o Ivanu Žiliću i dalje privlači medijsku pozornost. U ovom trenutku, Žilićevom ponudom austrijskoj vladi za kupnju Hypo banke, ona dobiva europski kontekst, ali još uvijek su aktualna i nastojanja da se iznađe modus za realizaciju Žilićeve ponude o ulaganjima u rodni Vareš. M. Marijanović o odobrenju financijske pomoći posrnuloj i u međuvremenu nacionaliziranoj banci. Ministar financija Austrije i podkancelar Michael Spindelegger naglasio je da Žilićeva ponuda nije prva takve vrste, dodajući da će Vlada razmotriti je li ona kredibilna i izvodljiva. Do zaključenja ovog broja pompa se zaustavila kod te najave, a mi se u međuvremenu vraćamo pitanju koje zaokuplja našu lokalnu javnost i koje se odnosi na Žilićevu ponudu za financiranje vareških projekata u iznosu do 100 milijuna eura, za koju su vrata još uvijek otvorena. Stoga su potkraj ožujka u Luxembourgu boravili predsjednik vareške podružnice Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak" dipl. ing. Mario Mirčić i vareški župnik fra

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

AMI

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 4

Mirko Majdandžić, gdje se, uz srdačan prijem u domu Žilićevih, razgovaralo o modalitetima legalnog i zaštićenog plasmana novca za ulaganje u Vareš. Žilić je pritom izložio jednu od vlastitih ideja za ulaganje, a to je formiranje tehnološkog parka u Varešu sa ciljem da se otvori perspektiva mladima koji bi željeli da se odvaže na poduzetništvo. Prema dogovoru s ovog susreta, u tijeku su konzultacije sa stručnjacima iz oblasti ekonomije, temeljem čega Žiliću u narednom razdoblju trebaju biti predočene konkretne opcije, da bi se na koncu – a nakon neuspjeha u pregovorima s predstavnicima svih razina bh. vlasti – opredijelio s kakvim financijsko-pravnim subjektivitetom želi ući na područje Vareša.

BROJ 232

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI TRAVANJ 2014.

EHO PASTIRSKOG POHODA

Među 154 katoličke župe u BiH, tri su koje egzistiraju na vareškom području – Vareš, Vijaka i Borovica. Tijekom ožujka, u sklopu redovite kanonske vizitacije, osobno ih je obišao nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. I nije boravio samo u sjedištu župa nego ovom prigodom obišao filijalne crkve i grobljanske kapele. Posjetio je također i Oćeviju koja je dio vareške općine, ali je pod crkvenom upravom svetišta u Olovu. Bila je to prigoda za neposredni susret mnogih župljana s uzoritim, ali i da svima drugima putem vareških medija uputi poruke. Donosimo što je kardinal izjavio za stanje koje je zatekao u Varešu i za opće stanje u zemlji, no s akcentom na pastirsku poruku kroz korizmeno vrijeme. "U prethodnim vizitacijama su bili moji delegati", naglasio je kardinal na početku intervjua za vareške medije – list i radio Bobovac. "Ja sam zadnji puta bio 2002., i kada gledam što se sve dogodilo od tada, vidim veliki pomak. Prvo vidim brojne krovove obnovljene. Ovdje u Varešu bio je veliki broj vjernika na misi koju sam predvodio iako je radni dan, također sam ugodno iznenađen organizacijom ministranata i pjevača, obišao sam i časne sestre, vidio sam njihovu djelatnost koja jako puno znači, taj kršćanski vid ljubavi, a onda obišao sam i groblja brojna, vidio sam da su župljani zauzeti oko njih, kapelice su obnovljene, groblja su ograđena, uredna. Također sam obišao filijalne crkve, vidio sam da se i njih lijepo održava, dakle materijalno je puno toga obnovljeno u odnosu na našu mogućnost, kao i mogućnosti onih koji nas baš previše i ne podupiru. Mogu reći, dakle, na djelu je ljubav prema svome kraju i svom zavičaju. Ja se nadam da će ta ljubav ohrabriti ljude na daljnju slogu, potporu i solidarnost. Upravo je jako važan duh solidarnosti."

kardinal Vinko Puljić

Budite složni i solidarni Vareškim je katoličkim vjernicima kardinal upravio sljedeću korizmenu poruku: "Vrijeme korizme treba biti vrijeme pojačane molitve, bilo u obitelji, bilo osobno, a onda je važno da to urodi plodom kršćanske ljubavi. U prvom redu kršćanska ljubav ide za time da jedni drugima praštamo. Praštanjem mi zapravo ne oslobađamo odgovornosti onog drugoga nego se oslobađamo zlih osjećaja u sebi koji nas truju, oslobađamo se od onoga što nas blokira, kako bi mogli izgrađivati i pomirenje i međusobno povjerenje. To je posebno važno u obiteljima, jer obitelj je gnijezdo života vjere i crkva u malome, a onda i u susjedstvu, gdje možemo jedni drugima život učiniti ljepšim i dražim. A onda je prevažno da naučimo biti i solidarni, posebno kad su u pitanju bolesnici, stari i nemoćni, da se osjete da nisu napušteni." Aktualne događaje u zemlji kardinal Puljić prokomentirao je ovim riječima: "Da je socijalna situacija teška, to je nama svima jasno. Međutim, ona je i lako zapaljiva. Vlast je nažalost predugo ignorirala narod i izgubila kontakt s narodom, a uz to je dovela ovu zemlju u duboke dugove koje će naredne generacije morati vraćati. Ova zemlja ima dovoljno kruha,

samo je potrebno organizirati rad, stvoriti jedan socijalni program gdje će svaki čovjek moći od svog rada živjeti. Također mislim da nemiri ne mogu riješiti problem time da rušimo jednu vlast. A što zapravo nakon tog rušenja želimo, to ne znamo. Također je ključno da se ovako nakaradna država koja je nastala u Daytonu reformira i da se stvori jedna normalna državna struktura, gdje će biti uspostavljena jasna vertikala i gdje će u toj vertikali biti supsidijarnost i odgovornost na svim razinama. Jer, vidimo da je u ovoj državi sve manje odgovornosti ili se krivica uvijek prebacuje na drugoga. Zato ja često znam reći: problem je što politika nema 'moj grijeh', kao što imamo mi katolici kad počnemo svetu misu, a u politici je uvijek drugi kriv. Sukladno mome poslanju ja se susrećem i razgovaram s mnogim političarima i moram reći da niti je međunarodnoj zajednici jasno što s nama, niti domaćim političarima. Dokle god oni ne priznaju jednakopravnost ne može se to riješiti i nema stabilne BiH. I to je zapravo najveći problem. A onda je problem i u tome što su svi ovi lokalni političari previše zaokupljeni vlastitim interesima, a premalo općim dobrom", zaključio je kardinal Puljić. R. R.

95,

TRAVANJ 2014.

3 i 101,1 M

BROJ 232

KAKO PODIĆI SVIJEST Koliko košta potkresavanje!?

Proljetna (ne)uređenost grada Stiglo je proljeće, ali šećući našim gradom više pozornosti od ljepote proljeća privlači opća neuređenost grada s otpacima razbacanim svugdje osim u kantama, s trošnim klupama u parkovima i nepotkresanim granama na drveću, koje podsjećaju na razbarušenog starca kojemu strše dlake iz ušiju. Ana Šurkić

vakako ne svi, ali mnogi građani Vareša svakodnevno obiđu oko nekog otpatka na ulici bez da se dosjete sagnuti, pokupiti ga i baciti gdje mu je mjesto, u kantu za smeće. Nažalost ima i onih koji radije bacaju smeće u korito Stavnje, u parkove ili po pločnicima, ali za njih se malo može učiniti osim ispravnog kućnog odgoja, za što je kod mnogih – s obzirom na njihovu životnu dob – već prekasno. Prošle je godine u ovo vrijeme izvršena akcija čišćenja i uređenja grada u organizaciji Općinske službe za civilnu zaštitu. Akcija je urađena na potezu od "Stogića" do benzinske crpke "Butmir Oil" i u nju su bili uključeni mnogi: od škola, javnih poduzeća, udruženjâ građana, mjesnih zajednica i kućnih savjeta. Tijekom te akcije urađeno je dosta posla počevši od čišćenja korita Stavnje na ulazu u tunel iz pravca Ponikve prema Varešu, zatim kresanja i uklanjanja šiblja i drveća, čišćene su ulice, parkovi i igrališta, te uklonjeni ruševni objekti u ulici Nikovac na regionalnom putu R-444, nakon čega je Vareš dobio prijeko potrebno osvježenje. Nažalost, akcija toga obima, koja je prošle godine trajala više od deset dana, ove godine nije ponovljena, s izuzetkom nekih organizacija i pojedinaca u akcijama sađenja cvijeća i čišćenja pojedinih površina. No, općinski načelnik Avdija Kovačević potvrdio je za list "Bobovac" da će se akcija čišćenja organizirati i ove godine, i to do 1. svibnja. Da nije sve tako crno i da nismo svi isti pokazali su volonteri Crvenog križa Vareš u akciji čišćenja tzv. ljubavnog parka. Na vlastitu inicijativu učenici srednje škole ondje su realizirali sljedeće aktivnosti: ofarbali klupe, sadili cvijeće koje su postavili u obliku srca, očistili kompletan

park i postavili kante za sitni otpad. Mladi volonteri su bili vrijedni u posliješkolskim satima i jednim vikendom tijekom mjeseca, kada su stigli odraditi sve ove poslove. Studenti su spremni uključiti se i u druge akcije koje imaju za cilj uređenje i uljepšavanje našega grada te bi nam svima trebali biti primjer. I načelnik Kovačević zaslužan je za realizaciju time što je volonterima osigurao financijska sredstva potrebna za ovu akciju. Sâm načelnik, kao možda i neki drugi građani, nije zadovoljan trenutnim izgledom našega grada iz objektivnih i subjektivnih razloga. Jedan od objektivnih razloga svakako su devastirani infrastrukturni objekti koji su problem za rješavanje zbog kompleksnih imovinsko-pravnih odnosa i privatizacije. Načelnik je svjestan da bi njihovo uklanjanje ili uređenje uvelike doprinijelo drugačijoj estetskoj slici grada, ali u ovom trenutku Općina nad tim pitanjem nema potrebnu nadležnost. Načelnik je također svjestan potrebe da se više sredstava uloži za stavke poput generalne higijene i održavanja grada, ali to trenutno nije moguće zbog nedostatka sredstava u općinskom proračunu. Inače, Općina Vareš je u Programu financiranja komunalnih djelatnosti za 2014. predvidjela 40.000 KM za redovito čišćenje grada koje počinje od 1. travnja i

traje do 30. studenog. To je otprilike 5.000 KM mjesečno (s PDV-om) za poslove poput suhog čišćenja javnih površina, pranja javnih površina, čišćenja slivnika te uređenja i održavanja zelenih površina. Direktor Javnog komunalnog poduzeća Zafer Kamenjaš u izjavi za naš list istaknuo je da predviđena sredstva iz Programa nisu dovoljna ni za minimalne potrebe gradske higijene te da bi ona trebala iznositi najmanje 80.000 KM. Naveo je za primjer Općinu Breza koja za istu svrhu izdvaja 270.000 KM, što je gotovo četiri puta više. Potrebna sredstva za realizaciju Programa financiranja komunalnih djelatnosti za 2014. u Općini Vareš iznose 326.000 KM, ali nažalost taj program, iako po svemu sudeći nije loš, ostat će u većoj mjeri nerealiziran zbog slabog priljeva financijskih sredstava u općinski proračun. Konzultirali smo i komunalnu inspektoricu Snježanu Kokor, koja također nije zadovoljna sredstvima koja se izdvajaju za ove namjene, ali smatra da je stanje ipak bolje nego što je bilo prije nekoliko godina kada su sredstva previđena za redovito čišćenje bila još niža od sadašnjih. Njezino je stajalište kako je potrebno više aplicirati za projekte čija bi implementacija rezultirala uređenijim gradom, te da se pritom postavi više kontejnera za odlaganje smeća, ali i da cijela priča oko osvješćivanja i brige za životnu sredinu i okoliš treba početi od kućnog odgoja. I načelnik je isto tako istaknuo da je potrebna veća edukacija i podizanje individualne svijesti o brizi za životnu okolinu na višu razinu, uz više inicijative za uređenje onih prostora i površina koje su u sferi naših mogućnosti. Ukoliko bi se slijedilo ove sugestije nadležnih, ali i konkretan primjer mladih volontera Crvenog križa Vareš, onda je vrijeme da od Vareša počnemo stvarati bajkoviti gradić o kome nitko, osim onih koji svemu nađu manu, neće imati što ružno kazati. Uradimo stoga ono što je u našoj mogućnosti, organizujmo akcije čišćenja, bacajmo smeće samo u kantu za otpatke, aktivisti udruženja pišite projekte... Kao što je netko pametan nekada rekao: promjena počinje od nas samih!

Vijaka b.b. 71330 Vareš, Bosna i Hercegovina

tel. +387 62 184 730 info@krcma-fm.com BROJ 232

TRAVANJ 2014.

UZ SVJETSKI DAN ŠUMA

vjetski dan šuma obilježava se 21. ožujka. Šumarski fakultet u Sarajevu iskoristio je taj povod da se oglasi upozorenjima koja, međutim, šumske profitere i njihove političke patrone apsolutno ne zanimaju, a u Varešu je taj dan dočekan uz konfrontaciju federalnog inspektora s lokalnom Šumarijom oko zabrane sanitarne sječe u tzv. vodozaštitnim zonama. Naime, inspektor za vodoprivredu, koji je i sam s vareškog područja, demonstrirao je svoje ovlasti donošenjem odluke o zabrani sječe oboljelih stabala u vodozaštitnim zonama, zbog nesavjesnog rada kojim se ugrožavaju izvorišta, a odgovorni iz Šumarije Vareš takvo su rješenje o zabrani nazvali presedanom i kazali da je njime stvorena realna opasnost od ekološke katastrofe. Reklo bi se da su obje strane zdušno zabrinute za poštivanje propisa, zaštitu voda i zdravlje šuma, međutim situacija na terenu pruža posve drugačiju sliku. Slično su naglasili i profesori Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu iznijevši podatak da je u BiH trenutno ugroženo oko milijun metara kubičnih četinarske šume i da je sve veći postotak stabala koja propadaju jer nisu uspjela preživjeti sušne periode. "Udio zaštićenih područja na teritoriju BiH i dalje je na samom dnu ljestvice europskih zemalja, a područja koja nose ogroman potencijal za gorski, seoski turizam, biciklizam ili upotrebu ljekobilja zatrpavaju se ilegalnim deponijama smeća", navedeno je u priopćenju ovog fakulteta povodom Međunarodnog dana šuma.

Šume su u nemilosti

Nezaštićeno dobro Jedan od glavnih resursa na vareškom području, a nad kojim Općina nema nikakvih ingerencija, jesu šume. One uopće nisu tretirane kao prirodno dobro nego kao nešto što postoji samo u svrhu zarade i devastiranja pritom. Čak ni oni koji neposredno od njih žive ne pokazuju osjećaja, a o pošumljavanju da se i ne govori. M. Marijanović Ističući da šume predstavljaju integralni dio globalnog održivog razvoja i da imaju ključni značaj za kvalitetu života društva u BiH, sa Šumarskog fakulteta podsjećaju na važnost šumskih ekosistema i izražavaju zabrinutost trenutnim od-

U OBJEKTIVU

PLODOVI KORIZMENE POKORE Mnogi su vjernici kroz korizmeno vrijeme za pokoru birali neke vidove posta: odricali su se alkohola, cigareta, mesa ili nečega drugoga. Rezultati takve pokore trebali bi biti vidljivi kao konkretni načini vladanja sobom, pokazatelji da čovjek može držati sebe pod kontrolom. Časne sestre franjevke iz "Male škole" Vareš i fratri vareške župe zasadili su zajedno ovih dana cvijeće oko kipa svetog Mihovila i na dvorištu između crkve i sestrinske kuće. Neki su Varešani protumačili taj potez kao rezultat korizmene pokore fratara i sestara. M. M. TRAVANJ 2014.

Župnik i ravnateljica – primjerom

BROJ 232

nosom prema ovom prirodnom naslijeđu. "Nažalost, usprkos stalnim upozorenjima, inicijativama i aktivnostima na promociji i zaštiti funkcija šuma, one se nemilosrdno uništavaju", priopćeno je. No, u svom uopćenom priopćenju profesori sa Šumarskog fakulteta nisu spomenuli šumsku mafiju niti indolentnost zakonodavaca u oblasti šumarstva, nego su imenovali tek sporedne uzročnike uništavanja šumskog dobra. "Shodno ovim problemima i potrebom lokalnih zajednica za drvetom, ne prepoznaje se vrijednost šumskih ekosistema, pa se oni nemilosrdno krče i degradiraju. Pored ovih poteškoća, brojne su objektivne okolnosti koje dovode u pitanje produktivnost i opstanak šuma uzrokovane klimatskim promjenama, intenzivnim sušnim periodima i ekstremnim temperaturama, naročito u posljednje dvije godine", naglasili su profesori. Kako ispada, jedino bi građani trebali osjetiti grižnju savjesti zbog svake cjepanice koju su kupili i ubacili u ložište, umjesto da se struka zauzme za efikasniji nadzor nad onima koji eksploatiraju šume i apelira na organe da započnu progon korumpiranih struktura koje su postale kudikamo gora pošast po šume od suša i termita.

IZ SREDNJE ŠKOLE

FOTO: R. FILIPOVIĆ

očetak ožujka svake godine u našu školu unese izvjesni stres, jer u tom mjesecu obilježavamo Dan škole. A mnogo je lakše obilježiti taj dan, nego ga osmisliti. Cjelokupna manifestacija Dana škole započela je tradicionalnom izložbom učeničkih radova, polaznika umjetničke sekcije na kojoj su bili izložene umjetnine na staklu, drvu i drugim materijalima. U rad ove sekcije, koju vodi profesorica Lara Brđanović, uvrstili smo i fotografije našeg učenika Roberta Filipovića za kojeg će se, vjerujemo, još čuti. Dan pred rođendan škole naše učenice Emina Sarajlić i Nejra Zukan su postigle zavidan uspjeh na kantonalnom takmičenju iz njemačkog jezika. Uz pomoć profesorica Mirjane Kovačević i Vere Bulut osigurale su učešće na Olimpijadi njemačkog jezika u Sarajevu. Renovirana velika sala Općine bila je pozornica za nastup učenika Emira Zeca koji je na električnoj gitari odsvirao rok obrade muzike sa naših prostora. "Samo za tvoje uši" je naziv predstave koju su ove godine izveli učenici srednje škole u Varešu povodom Dana škole. Predstava je urađena na osnovu adaptiranog teksta čuvenog crnogorskog glumca i reditelja Mime Karadžića. Učenici Elmedin Rapić,

Zaslužni za predstavu

Dan za smijeh S. Hafizović Nail Hercegovac i Kemal Muftić su svojim talentom i voljom za radom uspjeli nasmijati publiku do suza. To nam, ustvari, i jeste bio cilj... Gosti naše proslave, osobe od važnosti za naš grad, profesori i učenici, zaista su uživali u šaljivim replikama, pjesmi i pokretima skromne glumačke trupe. Vidljivu tremu razbio je prvi aplauz publike, a poslije je sve teklo kao u profesionalnim kazalištima. Uz adaptaciju Karadžićevog teksta, koju je uradila profesorica Selma Hafizović, veliki doprinos dale su profesorice Jasminka P. Božuta i Amina

R. Omanović na nesebičnom prenošenju kazališnog iskustva, savjetima i podrškom u radu, u slatkišima, voću i sokovima tokom stvaranja predstave. Stres sa početka ove priče prestaje onog trena kada vidite kako učenici glumci uživaju u onome što rade na sceni i kako ih svaki smijeh i aplauz ohrabruje pa daju maksimum od sebe. Predivno je gledati ih kako uživaju u malim stvarima i kako se zabavljaju sa skromnošću koju imaju u svojoj školi i svom gradu. Salve smijeha i aplauza dale su nam vjetar u leđa da predstavu prikažemo još jednom u većem prostoru i za građane Vareša koje će, nadamo se, obradovati jedan kulturni i veseli događaj. Dan škole ove godine zaista je bio dan smijeha u našoj školi!

PLESNA RADIONICA

Otvorena srca Merima Džindo & Ana Pavlović

Radionica je uspjela

ana 20. marta u Sarajevu je održana plesna radionica pod nazivom "21/3 = zaplešimo svi". Povod za radionicu bio je svjetski dan oboljelih od Downovog sindroma, koji se obilježava 21. marta, a odatle i simboličan naziv same radionice. Učestvovali su: četvero djece sa Downovim sindromom, dvije osobe sa paraplegijom, te četvero djece, štićenika "Male škole" iz Vareša. Na kraju je to bila zaista interesantna grupa, gdje je najmlađi učesnik imao 9, a najstariji 37 godina. Cilj

projekta je bio da se osobe sa različitim poteškoćama ujedine, da osjete i razmjene međusobnu energiju, a sve kroz ljepotu pokreta i plesa. Inicijator radionice i glavni koreograf bila je profesionalna balerina i pedagoginja Jovana Milosavljević, sa saradnicama, pedagoginjom Merimom Džindo i psihologinjom Anom Pavlović. Jovana je formirala tri male grupe, u kojima nisu bili svi učesnici, i za njih kreirala različite plesne koreografije. Svi su jako dobro savladali koreografije, koje su na kraju prezentirali svima nama. Smijali su se, uživali i u svojim sitnim plesnim greškicama bivali još simpatičniji. Zaista su svi dobro sarađivali u tim malim grupicama da se činilo kao da se oduvijek poznaju. Ovom radionicom se također željelo potaknuti komunikacijske vještine među učesnicima, vještine njihove socijalne interakcije, čuti kakva su im očekivanja od radionice i potaknuti ih da bez srama i straha izraze svoje misli i osjećanja. NaBROJ 232

kon početne suzdržanosti, svi su se, u manjoj ili većoj mjeri, oslobodili i radoznalo ispitivali jedni druge. Postiglo se da se oni osjećaju ugodno, zadovoljno i uvaženo, što je i bilo najvažnije. Moramo spomenuti i to da smo na kraju osmislili i zajedničku petominutnu koreografiju, koju smo prezentirali nekolicini prisutnih roditelja, a svo vrijeme smo svi imali prazne bijele papire zalijepljene na leđa, na koje smo u svakom trenutku jedni drugima mogli ispisivati što god smo željeli. Na taj način smo na jedno mjesto skupili sve utiske, misli i osjećaje koji su se stvarali tijekom našeg druženja. Fascinantno je koliko su se svi učesnici uspjeli povezati i pronaći ono zajedničko svima njima, a to je veliko srce koje se spremno otvaralo onome drugom i drugačijem. Mjesta za bilo kakve predrasude uopće nije bilo, a ni različita dob nije igrala nikakvu ulogu da se ovi divni ljudi zbliže. Mogu biti pravi primjer i uzor svima nama. Nadamo se da će u bližoj budućnosti biti još ovakvih ili sličnih projekata, jer interesa za njih, od strane svih nas, definitivno ima. TRAVANJ 2014.

UZ USKRS

ogađanje naroda, pa događanje studenata, pa događanje nezaposlenih, pa događanje nezadovoljnih i sva ta razna događanja ukazivala su i ukazuju na nekorektnu i nepoštenu raspodjelu dobara: jedni rade, a drugi troše urod. Naravno da je ovo pojednostavljena formula stanja. Jer, zapravo, rade i jedni i drugi, ali nagrada za rad nije adekvatna. Jedna vrsta rada je podcijenjena, a druga je precijenjena. Satnica jednog diplomata iznosi deset do petnaest dnevnica jednog rudara ili prosvjetnog radnika. Dnevnice nekih menadžera su kao godišnja primanja umirovljenika. A pola sata trčanja nekog nogometaša plaća se toliko da je bezobrazno i navoditi te cifre, jer su uvreda za sve one koji svoj kruh zarađuju glavom i radom svojih ruku. I, ovakve usporedbe mogu se redati u nedogled. Ne želim ovdje prigovarati sportašima, menadžerima i diplomatima. Ne radi se ovdje o želji "malog franjevca da uvede komunizam u ekonomiju Zapada", kako je u šali rekao gospodin Ivan Žilić. Ovdje je riječ o stanju koje nije zdravo, o krivo poredanoj ljestvici vrednovanja, o podcijenjenim i precijenjenim poslovima. Ovo stanje je opće, globalno, rašireno po cijelom svijetu. Ono ima razmjere epidemije ili pandemije. I što se može učiniti na ovoj našoj razini, na ovom malom području? Ili što može učiniti jedan čovjek? Jedna humanitarna organizacija iz neke zemlje ima projekt podjele poljoprivrednih strojeva u jednom malom selu, jedne nerazvijene općine u nekad prilično razvijenoj, a sada nerazvijenoj Bosni i Hercegovini. Može se dobiti motokultivator, koji je igračka za neki ozbiljniji rad na njivama. Mogao bi se dobiti i veći traktor, kao ozbiljan stroj, ali ne može ga dobiti pojedinac, jer su to značajnija sredstva, nego bi ga mogli dobiti seljani udruženo, nekoliko njih da naprave zajednički projekt i udruže svoj rad. I jesu li dobili traktor? Naravno da nisu. Nema šanse da se zajednički napravi projekt. I ovdje se radi o različitom vrednovanju tvoga i moga rada. I ovdje je proširena ona epidemija, već spomenuta, samo u našim malim skučenim prostorima. Gotovo nelogi-

Da nas obasja svjetlo Dobra Uskrs je pobjeda života nad smrću. Uskrs je pobjeda dobra nad zlom. Uskrs je pobjeda svega pozitivnog, pozitivnih vrijednosti nad negativnim pogledima, nad pesimizmom. Ali Dobro u svijetu može pobijediti samo ako dopustimo Dobroti koja je stvorila svijet, da i dalje vodi taj svijet. Piše fra Mirko Majdandžić

Isus (ulje na platnu Stjepana Šimića Pepija)

čno zvuči, ali mi imamo epidemiju u minijaturi. Što je Uskrs? Uskrs je pobjeda života nad smrću. Uskrs je pobjeda dobra nad zlom. Uskrs je pobjeda svega pozitivnog, pozitivnih vrijednosti nad negativnim pogledima, nad pesimizmom. Dobro u svijetu može pobijediti samo ako dopustimo Dobroti koja je stvorila svijet, da i dalje vodi taj svijet. To bi značilo da mi svoje živote reguliramo po načelima Dobra. Na zemaljskoj kugli ima dovoljno vode da nitko ne umre od žeđi. Ali svi znamo da milijuni umiru baš od žeđi, jer smo načela zarade i profita stavili ispred načela Dobra: da smo svi jednaki pred Stvoriteljem i da smo svi braća s jednakim potrebama za život i s jednakim pravom pristupa općim dobrima. Na zemaljskoj kugli ima sasvim dovoljno mogućnosti za proizvodnju hrane

da svi živimo i da nitko nije gladan. Ali, i opet, svi znamo da milijuni umiru od gladi, jer smo, opet, neka druga načela postavili iznad načela Dobra: svi smo braća i sestre i svi smo, kao djeca istog Stvoritelja, međusobno jednaki. Stanovnici Pogari, Sjenokosa, Strice, Zarudja i Javornika nisu žedni, ali počesto oskudijevaju s vodom dok voda s Mrijestilišta otječe niz Bukovicu. Koji je to put, da se ujedine snage mjesnih zajednica i Općine i da se riješi ovo pitanje? Kako ujediniti ljude oko projekta korisnog za zajednicu? Čini se da je to gotovo neizvodivo, jer nismo spremni udružiti snage u pravcu zajedničkog dobra. U Varešu ljudi ne umiru od gladi, ali ima naših sugrađana koji moraju biti geniji da uspiju preživjeti mjesec s primanjima koja imaju. Mnogi moraju tražiti pomoć u Pučkoj kuhinji, a poneki zaviruju i u kontejnere, nadajući se pronaći nešto korisno. A kad bismo iskoristili od Boga darovanu prirodu i zajednički uradili neke projekte, bilo bi dovoljno za sve, a bilo bi i za one koji su u većoj nevolji. Da bi išta od ovoga bilo moguće, potrebno je povjerovati u uskrsnuće i sve ono što Uskrs nosi sa sobom. Jednostavnije rečeno, trebamo odvaliti poklopce svojih grobova izgrađenih sebičnošću, pohlepom, samodostatnošću i pustiti svjetlu Dobra da nas obasja, da zagrije naša srca i da ona počnu kucati u ritmu bratstva, osjećaja za drugoga, ritmu Uskrsa. Svima nama želim da nam srca budu obasjana svjetlom i prožeta dobrotom DOBRA, da bismo mogli donositi mir od izvora MIRA. Sretan Vam Uskrs i MIR I DOBRO neka Vas prate!

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić

tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

SVJEŽE CVIJEĆE  BUKETI  VJENČANI BUKETI  ARANŽMANI LONČANICE  VIJENCI  POGREBNA OPREMA I USLUGE TRAVANJ 2014.

BROJ 232

VAREŠ MAJDAN

Mjesto radničke tradicije

oš u 19. stoljeću nekadašnje predgrađe Vareša zvano Kralupi bilo je odabrano kao industrijska zona grada i onda se na tom prostoru 1868. godine podižu visoke peći, kažu prve na Balkanu. A budući da peći ne mogu raditi bez pratećih postrojenja izgrađuje se kompleks s postrojenjima za zagrijavanje zraka (kauperi), zatim za pročišćavanje zraka (čistioci) i kotlovnica za proizvodnju vlastite struje. Sva ta postrojenja trebalo je održavati u ispravnom stanju, pa je izgrađena i radionica za održavanje i izradu rezervnih dijelova, tzv. mehanička radionica. Nešto kasnije, a da bi unaprijedili proizvodnju, izgrađena je i livnica. Za ovakvu vrstu industrijske proizvodnje tada u Varešu nije bilo dovoljno stručnih radnika pa su u grad počeli doseljavati ljudi s potrebnim znanjem. Zatim je trebalo osigurati i objekte za njihovo stanovanje pa se u neposrednoj blizini spomenutih postrojenja počelo graditi stambena naselja, prvo za samce, a onda i za čitave obitelji, i malo-pomalo od nekadašnjeg predgrađa za kratko vrijeme i na malom prostoru formirao se donji dio grada koji dobiva naziv Vareš Majdan.

Nakon vareških ulica, pisati o ulicama Vareš Majdana, a ne opisati kontekst iz kog su one dobile svoje nazive ne bi bilo svrhovito. Ujedno, ovo gradsko naselje, iako stisnuto pod Perunom, od svoga nastanka postade poznato po širini i svestranosti ljudi koji se nastaniše u njemu. Piše Miroslav Petrović U njemu je, dakle, u početku bilo je vrlo malo domicilnih stanovnika pa su doseljenici počeli preuzimati primat. Pojavljuju se ljudi nama neobičnih prezimena kao na primjer: Fajt, Knih, Ruf, Lis, Čupka, Holaček, Vanjin, Kohut, Harah, Paduh, Svinčicki, Milanovski, Jačimovski, Zlobec, Safner, Smoljan, Miler, Fišer, itd... Svi ti doseljenici donijeli su dio svoje kulture, običaja i navika. Time je još više obogaćena već široka lepeza kulture domaćeg stanovništva Vareša, ali naročito su bile izražene njihove sklonosti za sportsku kulturu. I tako su se uz naselja počeli izgrađivati i sportski objekti. Svi sportski objekti grada zapravo su se i nalazili u Vareš Majdanu. Kao prvo, izgrađen je dom sportske kulture i nazvali su ga "Fiskulturni", a bio BROJ 232

je lociran na prostoru sadašnjeg kolodvora. Kasnije je izgrađen novi dom s nazivom DTV (Društvo za tjelesno vaspitanje) "Partizan". U "Partizanu" su bile smještene i djelovale sve sportske sekcije grada, a najuspješnije su bile gimnastičarska i stolnoteniska. U sastavu doma bila je i prelijepa dvorana za kulturna događanja Vareš Majdana. Gotovo svi koncerti i kazališne predstave poznatih umjetnika održavale su se u "Partizanu". Sjećam se drugarskih večeri u dvorani i subotnjih večernjih igranki na terasi "Partizana". Ispred zgrade je bilo igralište za male sportove gdje su se održavale radničkosportske igre u malom nogometu i trajale su gotovo cijelo ljeto. Kad smo kod radničko-sportskih igara treba napomenuti da su se takva natjecanja prvobitno odrTRAVANJ 2014.

žavala na polovici velikog nogometnog igrališta. Po osnivanju košarkaškog i rukometnog kluba (muškog i ženskog tima) i oni su svoje utakmice igrali na prostoru ispred "Partizana". Velike zasluge za aktivnosti oko "Partizana" pripadale su omiljenom profesoru Šarčeviću, pogotovu kad je gimnastika u pitanju. Vareš Majdan je u to vrijeme imao dva igrališta za male sportove dok Vareš nije imao nijedno. U Vareš Majdanu su bila i nogometna igrališta. Prvo takvo je bilo na prostoru benzinske crpke na ulazu u grad, drugo na Šijakovu, a treće u Trifkovića Potoku. Sva igrališta su bila s podlogom od šljake (pijesak od visoke peći), a krajem sedamdesetih godina sadašnje igralište je najzad dobilo travnatu podlogu. Kako je samo bilo lijepo nedjeljom otići obiteljski na nogometnu utakmicu. U Varešu su egzistirala dva nogometna kluba "Mladi radnik" i "Metalac", da bi kasnije njihovom fuzijom dobili FK "Vareš". Takvo ime klub je nosio sve do pojave "HNK "Bobovac", kada spajanjem ta dva kluba u vremenu nakon posljednjeg rata nastaje današnji NK "Vareš" i to je jedini sportski klub koji trenutno egzistira u Varešu. U Trifkovića Potoku bila je i lokacija vareške streljane. Streljački klub "Metalac" kasnije dobiva novo strelište na Koti. Osnovano je i planinarsko društvo koje dobiva ime, a kako drugačije nego "Perun". Uz pomoć šire zajednice ono izgradi dom na Perunu na lokaciji Javorje, po kojoj dom i dobi ime. Izrađen je bio i projekt

TRAVANJ 2014.

za izgradnju žičare do Peruna. Radovi za njezino postavljanje su bili počeli, što i danas svjedoče betonski temelji za stupove na pripremljenoj trasi, ali do montiranja žičare nikad nije došlo jer je ona zapravo završila na Pohorju u Sloveniji. Prava je šteta što taj atraktivni projekt nikad nije realiziran. Vareš Majdan je imao i dva restorana, jedan u "Kasini", a drugi u "Dvici". Postojala je i gostiona zvana "Sedmica". Ostaje nepoznato zašto su ti objekti nazvani po brojevima. U sklopu "Kasine" su bile i sobe za prenoćište i kino dvorana za donji dio grada. Alfa i omega oko organizacije i prikazivanja filmova bio je čuveni Petko. Do Vareš Majdana je dolazio i putnički vlak, isprva jedino prometno sredstvo za odlazak u svijet i dolazak u Vareš. Po dolasku vlaka nije se moralo brinuti kako se prebaciti u Vareš jer je uvijek autobus čekao putnike ispred kolodvora ma koliko vlak kasnio. I Vareš Majdan je doživio promjenu naziva ulica nakon rata. Srećom, i tu su vijećnici bili mudri pa su podržali prijedlog da ulice ponesu nazive po industriji koja je bila zastupljena na tom području. Tako sada u tom dijelu grada imamo nazive ulica: Industrijska, Metalska, Ljevarska, te Planinarska, Perunska itd. U Vareš Majdanu su izgrađene i dvije tvornice. Jedna za obradu metala, "Tvornica rezervnih dijelova" koja se bori za svoje preživljavanje, i druga za obradu tekstila "Elkroj" koja je ugašena. Na koncu, Vareš Majdan je zbog specifične rad-

BROJ 232

ničke infrastrukture koja je često služila kao filmska kulisa došao na glas i kao "bosanski hollywood". Što se tiče škola, Vareš Majdan je imao osnovnu, a zatim i osmogodišnju školu koja postoji i danas. U njemu je bila i škola za izučavanje zanata za potrebe industrije i prvobitno se zvala industrijska škola. Izgradnjom vlastite radionice za praktičnu obuku ona dobiva naziv Škola s praktičnom obukom. U njezinu sastavu je bila i Škola učenika u privredi ili skraćeno "ŠUP". Razlika između ove dvije škole bila je u tome što se u Školu s praktičnom obukom nije moglo upisati bez prethodno završene osmogodišnje škole, a u "ŠUP" jest. Škola s praktičnom obukom je imala program po kome se tri dana (svaki drugi dan) išlo na teoretsku nastavu, a tri dana na praktičnu obuku. Ona je bila poznata i priznata na prostorima cijele bivše države, kao i majstori koji su u njoj bili obučavani. Najbolja potvrda navedenog je i najveći izumitelj današnjice iz BiH, naš sugrađanin Ivan Žilić, koji je završio upravo tu školu. U donjem gradu je bila i bolnica u čijem je sastavu bio stacionar s rodilištem i prostorom za hitnu pomoć. U stacionaru su bili smješteni bolesnici kojima je bio potreban stalni liječnički nadzor, a u vareškom rodilištu su na svijet došle brojne generacije Varešana. Neće proći još dugo vremena kada će u Varešu živjeti rijetki rođeni Varešani, jer poslijeratna djeca su po rođenju Sarajlije ili Zeničani. Vrlo malo ljudi zna da je prethodno rodilište bilo smješteno na Rajčevcu, u sadašnjoj upravnoj zgradi "Autotransa". Vareš Majdan smo zvali i "Galicijom", valjda zbog doseljenika sa svih strana svijeta ili iz dišpeta – kad Španjolska i Poljska imaju svoje Galicije, zašto je i Vareš ne bi imao. I naposljetku, Vareš Majdan je jedino mjesto na svijetu koje u svojoj sredini ima dvije "institucije" istog značenja, a različitog naziva: "senat" i "parlament". No, to su u majdanskom slučaju samo imena dvaju stambenih objekata. Vareš Majdan je određen kao industrijska zona grada, a u ovo poratno vrijeme prozvali su ga zonom sumraka. Industrija se ugasila pa je ostala samo zona, a napokon su upalili gradsku rasvjetu i nestalo je mraka pa je i tu ostala samo zona, ali po mnogima neprivlačna za normalno življenje. No, živući i autentični Majdančani, naravno, s ponosom i s pravom, podsjećaju na šarolikost i tradiciju svoga kutka pod nebom. I pod Perunom.

OGNJENO PERO

olio bih i ja znati što to znači morati obaviti jutarnje rituale na brzinu, nervirati se što voda za kavu nikako da prokuha, okrivljivati gust promet, gunđati zbog nedostatka parking mjesta, na putu do radnog mjesta razbijati glavu jeste li zaključali stan, a fasciklu s važnim dokumentima ostavili na kiosku... Oni, kojima je ovo svakodnevica, sigurno će reći da sam lud. A nisam! Morate mi vjerovati na riječ. Da niste sretnik koji radi željeli biste što i ja. Može li netko uopće zamisliti (osim onih koji su u sličnoj situaciji) kako se osjeća tridesetogodišnjak s diplomom, u naponu snage i silnom željom da radi, a posla niotkud. Kao da sam naslutio, još za vrijeme studiranja, napisao sam za jedan časopis članak pod naslovom "Diploma – suvenir za zid". Srećom, tada nisam znao da ni meni moja neće poslužiti nizašto drugo (doduše, moja nema mjesto ni na zidu). Puno je natječaja na koje sam se javljao. Optimist po prirodi, nadao sam se. Ali sve je ostalo na tome. Najčešće vam i ne odgovore. I tako četiri godine. Sad su vam sigurno razumnije moje želje za jutarnjom gužvom. Nije da ja ništa ne radim, samo marke niotkud. Mora se živjeti,

Beznađe Nekoliko posljednjih godina sve moje slobodno vrijeme pretvorilo se u iščekivanje i nadanje. Nada se čovjek da bi se ipak nešto moglo promijeniti u njegovom jednoličnom životu, priprema se (ispisuje biografiju, piše projekte, dovršava već započete radove), planira (na koji način preživjeti još jedan mjesec bez osobnog dohotka), liježe sa željom da će i on jednog jutra žuriti negdje, buditi se sa strahom da ne zakasni... Piše Ognjen Krivošić a od čega? Nedavno u razgovoru s prijateljem kažem kako je sreća da sam u ovoj situaciji ostao normalan, a on mi pogledom dade do znanja da to postaje upitno. Ubaci mi crv sumnje, pa se počinjem i ja pitati. Nedavno sam bio na razgovoru za posao i opet susreo poznate mi i drage ljude. Izgrlimo se, ispričamo, drago nam što se vidimo, uzajamno se tješimo. Priznali mi

to ili ne, svaki put smo sve uplašeniji i beznadniji. Ni iza njih ne stoji nitko, preživljavamo na način koji je poznat samo nama. Iako sve svjesniji da je doći do zaposlenja nemoguća misija, ipak ne odustajemo. Svoje snove i želje pakujemo u koverte, koje očito ne stižu nigdje. Što biva s našim snovima? Dok naši vršnjaci osnivaju obitelji, neki čak vode i podmladak, mi k'o panjevi. Smetamo svima, a i nama počinju smetati svi. U jednoj svojoj kolumni upitao sam se zašto na aktualnim prosvjedima nema više ljudi, posebno mladih. Sad mi se čini da znam odgovor. U većini je beznađe, ne vjeruju da se išta može promijeniti. Poznajem dosta ljudi koji su se sa mnom voljeli družiti baš zbog mog optimizma. Osjećam da se mijenjam, a primjećuju to i drugi. Svako prijavljivanje na novi natječaj za mene postaje trauma. Nadaš se par dana, a onda shvatiš... I tako četiri godine. Što je puno, brate, puno je! Kako god, na meni je da zalijepim još jednu kovertu, adresiram je i pošaljem, sluteći unaprijed ishod svega. No, ovoga puta ne šaljem snove, već samo poruku: "Makar pročitajte".

PROJEKTI

Plantaža aronije

repoznajući pogarsku visoravan kao područje višestrukog poljoprivrednog potencijala, vareški je župnik fra Mirko Majdandžić odlučio osobno ohrabriti mještane da razmisle o korištenju svojih imanja na isplativije načine. Na jednom takvom u središtu sela zasadio je

plantažu ljekovite i na našem tržištu veoma skupe aronije. Biljka je to koja se vrlo lako uzgaja, a u našem podneblju nema prirodnih bolesti i štetočina, te s pravom se smatra stopostotnim eko-proizvodom. Iznimno je otporna na hladnoću, zbog čega je dobila i naziv sibirska borovnica,

Na Pogari prilikom sadnje

BROJ 232

premda potječe iz istočnog dijela Sjeverne Amerike. Pri redovnom održavanju svaki grm može uroditi do 5 do 8, pa čak i do 10 kg plodova. – Prvi plodovi bit će već na jesen iduće godine, a značajniji urod bit će već druge godine – objasnio je župnik kojega smo zatekli s radnicima na njivi. Do pete godine trebalo bi doći do punog uroda i tako bi se mogao povratiti novac investiran u sadnice. A onda bi krenula zarada, sljedećih dvadeset i pet godina. Uz 1500 sadnica aronije, župnik se odlučio okušati s nekoliko stotina sadnica također bobičaste biljke goji, koja je porijeklom s Himalaja i Tibeta i kojoj se pripisuje svojstvo "eliksira mladosti", te univerzalnog lijeka za bolesti cirkulacijskog, imunološkog, probavnog i mokraćnog sustava. Kad su iz rasadnika dostavili sadnice na lice mjesta, uzgajivači ovih i drugih biljaka ostali su i sami zadivljeni ljepotom i iskoristivošću pogarskih imanja. Uz takve preduvjete župnikova je namjera animirati što veći broj stanovnika da se okrenu poljoprivredi, a s dostatnim brojem proizvođača potencirao bi i gradnju otkupne stanice u selu. M. M. TRAVANJ 2014.

DEVET DESETLJEĆA...

Dragoj našoj majci Ruža Mirčić, djevojački Likić, rođena je 1924. godine na Pržićima. Kao i svi u ono vrijeme živjela je u siromaštvu, a sudbina joj uze i oca rano. Njezina majka ostala je sama brinuti za petero male djece. Djevojačke dane provela je u Drugom svjetskom ratu. 1947. godine udaje se za Nikolu Mirčića s kojim je rodila petero djece. Ni tada je život nije mazio pošto se živjelo od radničke plaće, pa je majka, samouka krojačica, šila noću do sitnih sati da bi tako nama djeci pružila bolji život. Odrastali smo na Pržićima, bezbrižno, uz naše drage roditelje. Posljednji rat je doveo do toga da smo se rasuli na razne krajeve svijeta. Posljednji put smo bili na okupu prije 19 godina kad smo sahranili

našeg dragog oca. Ova godina ponovo nas je spojila, dana 29. ožujka, da proslavimo 90. rođendan naše drage majke. To je dan koji se ne može zaboraviti, i daj, Bože, da ih bude još. Majka živi na Pagu i naša je jedina želja, a vjerojatno i njena, da joj sljedeći rođendan proslavimo na Pržićima, tamo gdje je i rođena. Živi nam, majko, još puno godina jer to žele tvoja djeca. Majko, hvala ti na svemu.

Omiljena susjeda Jelica Kasapović rođena je 30. ožujka 1924. godine u Varešu, u radničkoj obitelji Marka i Mare Miočević. Najstarija je od četvero djece. Godine 1948. završila je trgovačku školu u Sarajevu, nakon koje se zaposlila kao blagajnica. Jelica je sa svoje 24 godine bila obrazovana i samostalna žena, što nije bilo lako postići. Supruga Andriju Kasapovića upoznala je u trgovi-

50 GODINA BRAKA Boro i Mara Dodik Vjenčali su se 10. veljače 1964. godine u crkvi sv. Ane u Vijaci. Rodili su četvero djece: Darka, Dražana, Vitu i Vedranu. Imaju tri nevjeste: Darjanu, Slađu i Draganu, te četiri unuka: Marija, Matea, Lea i Filipa. Sa svojim najbližima u kućnoj atmosferi obilježili su jubilarnih 50 godina braka. TRAVANJ 2014.

ni u kojoj je radila, a gdje je on bio poslovođa. Vjenčali su se 12. siječnja 1963. godine. Nisu imali svoju djecu, ali je ona na svu ostalu djecu gledala kao da su njena i uvijek je bila spremna ispuniti njihove želje, pa tako često spomene djecu svoje braće koji joj mnogo znače. Ističe kako su je sva djeca voljela i dok je bila mlada, kao što je i sada vole. Uvijek rado poslušam neku zanimljivost iz njezine mladosti, koju mi ispriča onako usput. Udajom za Andriju dolazi živjeti u zajednicu. O njoj će se uvijek čuti samo najljepše stvari. Kažu, nije bilo razumnije ni osjećajnije osobe od Jelice. Brinula se ona o svojoj obitelji i bila poslušna supruga. U braku s Andrijom bila je 31 godinu. Za vrijeme posljednjeg rata Jelica i njezin suprug ostali su u Varešu. Godine 1994., pod utjecajem ratnih dešavanja, Andrija se razbolio i za kratko vrijeme umro. Jelica, inače jedna od najhrabrijih osoba koje poznajem, sama nastavlja borbu kroz život.

BROJ 232

Unatoč svojoj starosti, ona je još uvijek vesela i puna života. Poznata je u našoj ulici po najukusnijim kolačima, koje je pravila sve dok joj je to zdravlje dozvoljavalo. Mirovina je nedovoljna da zadovolji njezine potrebe, ali se nikada ne žali. Zbog njezine ljubaznosti i skromnosti, većina susjeda i prijatelja joj pomaže, svatko na svoj način. Na svemu što se za nju učini Jelica je beskrajno zahvalna. Proslavila je 30. ožujka 90. rođendan u krugu svojih najbližih susjeda i prijatelja, kao i svaki do sada. Za nju je to najvažnije. Još uvijek je ona veoma pametna, kulturna i jaka osoba. Samo, Bože, zdravlja – kaže usprkos teškom životu. Teta Jelice, želimo Vam sretan rođendan, mnogo zdravlja i sreće i da ih dočekamo još mnogo zajedno! P. S. Čestitkama svojoj vjernoj čitateljici pridružuje se i uredništvo "Bobovca". Ana Rajić

IN MEMORIAM

ila je ponosna na svoje porijeklo, po ocu, uglednom liječniku, iz hrvatske plemićke loze Kiš-Šaulovečki – i na crnogorsko, pučko, po majci, učiteljici iz porodice Brajovića. A obično se predstavljala svojim nešto skraćenim imenom. U svojstvu profesorice čiji su učenici osam ili devet godina uzastopce osvajali prva mjesta na državnom takmičenju iz latinskog jezika bila je na prijemu kod zagrebačkog gradonačelnika Bandića. Ako biste bili njen gost, o ovom prijemu bi vam pričala i pritom pokazivala fotografije. Sa istim oduševljenjem bi opisala i slučajni susret sa bivšim kolegom, ili učenikom, s kojima bi se možda takođe fotografisala, za uspomenu. Svojim je mnogobrojnim prijateljstvima bila vjerna, gajila ih i njegovala. I u tim prijateljstvima u njenoj svijesti svi su postojali kao jedno: i uticajni i koji to nisu, i oni iz najbližeg njenog okruženja i oni sa drugog kraja planete. Zanemarivala je razlike: i Beograd, u kome je studirala, i Zagreb u kome je posljednje dvije decenije živjela, a ponajviše Vareš, u kome je odrasla, prvo zaposlenje dobila, udala se i djecu s mužem podizala, i tiho zagorsko mjesto Bedekovčina u kome je do kraja radila – bili su njena omiljena mjesta. A reklo bi se: i svaki drugi kutak planete jer je svuda imala prijatelje. Bez sumnje je voljela ovaj svijet onakvim kakvog je ona željela, a na faktičko stanje nije se obazirala. Takva je bila Katarina Štambak. Znala je da se obraduje vašem i najmanjem uspjehu i da vam održi prigodnu slavljeničku tiradu. Zbog neke vaše slabosti znala je da vam se u lice nasmije i da vam se dobrodušno naruga, i ne bi vas naljutilo kada bi pred vama i skupom

Takva je bila Rinka Borislav T.

prisnih prijatelja podražavala vaše pokrete i vaš u nečemu karakterističan način govora. Znala je da se obraduje iskazanoj pažnji i uzvrati prikladnim poklonom. Pa i da vas nazove telefonom prvog aprila, ili nekog drugog dana kada to najmanje očekujete, i uvijek drugačijim, promijenjenim glasom vam saopšti kako vam odnekle upravo stižu neke pare, kakva nagrada, priznanje, ili šta već. A ustreba li, bila je žestok borac. I ono jednom kada Srednjoškolski centar nije bio na redu da bi dobio stan iz opštinskog fonda solidarnosti, tako da niko ne bi mogao ni pomisliti da bi se takvo šta desilo. Na toj skupštini delegati iz drugih sredina su se međusobno nadjačavali, ali kako su

njihovi argumenti bili podjednaki, poslije iscrpljujuće borbe zaćutali su bez pobjednika. Ona je osjetila trenutak i sugestivnim nastupom izvojevala stan koji će biti dodijeljen jednom od njenih kolega. Posljednjih godina urađeno joj je nekoliko radikalnih rezova. Pravu istinu o svom narušenom zdravlju čuvala je skriveno, pogotovo od svojih. A s vama bi razgovarala kao da se ništa bitno s njom nije dešavalo, uvijek u prijašnjem dobrom raspoloženju. Od zadnje operacije nije se oporavljala, prolazili su mjeseci i vidno je slabila, ali i dalje, do samog kraja nije gubila svoj vedar duh, ni prijatan svoj izgled. Mogli ste čuti isti okrepljujući, uvijek pomalo promukli njen glas i vidjeti isti joj nestašluk u krajičku oka i izražaju lica. U posljednjem vašem razgovoru, tek u jednom trenutku pridošle slabosti bi vam rekla: "Više nemam snage da se s ovim nosim. Na kemoterapiju još idem samo zbog Điđe i sinova"! Takva je bila Rinka. Umrla je na bolničkoj postelji u rano jutro prvog dana nastupajućeg proljeća. Do posljednjeg trenutka bila je u stanju svijesti. Kremirana je i sahranjena u prisustvu najuže obitelji, u grobnici Kišovih na Mirogoju. Iza sebe je ostavila supruga, sinove i unuke. I svoje učenike, kolege i prijatelje. A jedva da je dobila prvu mirovinu. I kada vas nešto na nju sjeća, i kada se za trenutak nad njenim životom zamislite, poneseni uspomenama i osjećanjem zauvijek izgubljenog prijateljstva, čini vam se kao da ponovno čujete onaj njen glas: "Znaš, žao mi je što nisam duže poživjela da bi me unuci zapamtili i nešto moje prihvatili"!

Sjećamo se..., al' nismo naučili kako živjeti bez tebe...

MARINA DODIK (travanj 2010. – travanj 2014.) Vrijeme ne donosi olakšanje... i lažu svi koji tvrde da će vrijeme ublažiti bol... Lanjsko lišće raznijeti će vjetar i stari snjegovi će nestati s planina... Ali ništa neće promijeniti našu tugu i ljubav...

Hvala svima koji je nose u mislima i srcima 14

Jer nedostaješ nam... i kad plaču kiše, i kad dolazi plima i kad zalazi sunce... Obitelj Dodik BROJ 232

TRAVANJ 2014.

POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV PERO MIOČEVIĆ

SLAVKO DUŽNOVIĆ

(14.III.1937. – 28.I.2014.) Živjet ćeš zauvijek u našim srcima i mislima. Počivaj u miru!

(6.IV.1924. – 26.I.2014.) Tužni smo što te nema, ali ćemo te se uvijek sjećati. Počivaj u miru Božjem!

Supruga Katica, sinovi Ferdo i Marko, kćeri Jasna i Antonija, nevjeste Sandra i Štefica, zetovi Mladen i Nešo, unučad Marina, Daria, Marcel i Nina, praunučad Petar i Karlo, te sestre Ana i Berta

Tvoji najmiliji: supruga Ana (Beba), sin Boško, nevjesta Monika, te familija Dužnović

POSLJEDNJI POZDRAV

ZAHVALNICA U povodu smrti

FABIJAN MALBAŠIĆ

FABIJANA MALBAŠIĆA

(9.V.1950. – 21.II.2014.) Bio si vrijedan muž i otac, moj veliki oslonac, veliki harmonikaš, a volio si dogovor i da se nitko ne ljuti, uvijek si praštao – želimo ti duši mir i milost Božju. Počivao u miru!

(1950. – 2014.) Zahvaljujem svima koji su mi pomogli u ovako teškoj situaciji, a posebno zahvaljujem ženama s Vr'ovine na novčanoj potpori. Također zahvaljujem ravnateljici i djelatnicima osnovne škole u Varešu na pomoći.

Supruga Vesna, sinovi Branko i Ronald

Ožalošćena supruga

POSLJEDNJI POZDRAV

OBAVIJEST O SMRTI

Dana 19. ožujka 2014. u 89. godini života preminula je naša draga

Dana 20. ožujka 2014. godine izgubila je bitku sa dugom i teškom bolešću naša draga supruga, majka i baka,

VERKA VIJAČKIĆ (1926. – 2014.) Sjećanja na tebe ostaju živjeti u nama. Počivaj u miru Božjem! Ožalošćeni: obitelji Vijačkić i Šimić

POSLJEDNJI POZDRAV

KATARINA (RINKA) ŠTAMBAK, prof. rođ. Kiš Šaulovečka

Dana 25. ožujka 2014. preminuo je naš dragi

Kremiranje drage naše Rinke obavljeno je u krematoriju Mirogoj, a urna je položena u obiteljsku grobnicu na Mirogoju u krugu najuže obitelji, supruga i sinova. Svima koji nam uputiše riječi utjehe iskrena zahvalnost. Počivaj u miru, ljubljena naša !

VINKO TERZIĆ (15.XII.1942. – 25.III.2014.) Ostaješ živjeti u našim srcima i sjećanjima. Počivaj u miru Božjem! Braća Franjo, Mijo i Alfonz, i nevjeste

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 27. ožujka 2014. prestalo je kucati srce našeg dragog

Dana 28. ožujka 2014. u 76. godini života preminuo je naš dragi

ANTE MATIĆA (12.I.1938. – 27.III.2014.)

STANISLAV LIKIĆ

Hvala ti za svu ljubav nježnost i dobrotu koju si pružao. Sjećanje na tebe ostat će vječno. Počivaj u miru Božjem!

Počivao u miru!

Tvoji najmiliji: supruga Ivka, kćerka Smiljka, sinovi Jeronim, Mijo i Iljko, unuci Josip, Ivan, Nikola, Antonio i Mario, unuka Matea, brat Blaško, sestre Kata, Ana, Terezija, Mara i Blaženka, nevjeste Mira i Marijana, te ostala rodbina i prijatelji

TUŽNO SJEĆANJE

(1938. – 2014.) Ožalošćeni: sinovi Nenad i Zlatko, brat Rajmond s porodicom, sestra Željka s porodicom, te porodice Likić, Obučina i Miković

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 6. ožujka navršile su se četiri godine otkako nije s nama

TRAVANJ 2014.

Suprug Ivan (Điđa) i sinovi Dinko i Bruno s obitelji

ILIJA ILIČIĆ

MIROSLAV KLARIĆ

(2010. – 2014.)

(1943. – 2010.) Po dobroti te pamtimo, s poštovanjem spominjemo, u našim srcima ostat ćeš zauvijek voljen i nezaboravljen. Supruga Ivanka, sinovi Zlatko, Denis i Dragan, nevjeste Dolores i Bojana, i unuci Matej i Ivano

Godine prolaze, tuga ostaje zauvijek kao i sjećanje. Spomenom obilježavamo godine tvog tužnog odlaska.

BROJ 232

Počivao u miru Božjem! Željko, Vjerana i Kristina s familijama

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM Dana 12. 3. 2014. navršila se godina od prerane smrti našeg voljenog sina i brata

ŽELJKO ĐURĐIĆ (Buco) (12.III.2013. – 12.III.2014.) Otići ne znači nestati, nemati te. Otići ne znači ne vidjeti te, ne osjećati te. To je samo premještaj na neko drugo mjesto gdje počivaš u miru Božjem, a mi ožalošćeni, tvoji najdraži, vječno ćemo tugovati za tobom i voljeti te. Ožalošćeni: roditelji, sestre sa porodicom, supruga sa djecom, mnogobrojna rodbina i prijatelji

TUŽNO SJEĆANJE

(24.III.2004. – 24.III.2014.)

(25.III.2009. – 25.III.2014.)

TOMISLAV VIJAČKIĆ BRACO

Dana 25. ožujka navršilo se pet godina otkako nije s nama naš dragi

Prošlo je deset godina kako nisi s nama. Vrijeme koje prolazi ne umanjuje bol za tvojim ranim odlaskom.

RATKO GRABOVAC

Počivaj u miru Božjem!

Vrijeme prolazi, a tuga za tobom ostaje. Počivaj u miru Božjem!

Troja sestre i braća s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(29.III.1984. – 31.III.2014.)

LENKA ČULJAK

IVO VIJAČKIĆ

(1.IV.2013. – 1.IV.2014.)

Dragi tata, prošlo je trideset godina od tvoje smrti. S ljubavlju te čuvamo u našim srcima.

Bol nije u riječima nego u srcu, gdje ćeš vječno živjeti voljena i nikad zaboravljena majko. S ljubavlju, ponosom i tugom čuvamo uspomenu na tebe.

Počivaj u miru Božjem! Tvoja djeca s obiteljima

Sin Jerko, nevjesta Amela i unuk Luka

TUŽNO SJEĆANJE

(3.IV.2000. – 3.IV.2014.)

Na naše drage roditelje

Dana 3. travnja navršilo se 14 godina otkako nije s nama naš dragi

DRAGICA MARTINOVIĆ

MLADEN MARIJANČEVIĆ

LJUBOMIR MARTINOVIĆ

(6.IV.2005. – 6.IV.2014.) (11.IV.2005. – 11.IV.2014.)

Sjećanje na tebe ostat će vječno. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji: supruga Terezija, djeca Mladenka i Josip, sestre, brat i ostala rodbina

Tvoja obitelj

BROJ 232

Ostat ćete vječno voljeni i nezaboravljeni u našim srcima. Neka vam je vječna slava! Vaša djeca s obiteljima TRAVANJ 2014.

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE

(7.IV.2010. – 7.IV.2014.) Dana 7. travnja navršile su se četiri godine otkako više nije s nama naša voljena i nikada prežaljena supruga, majka i baka

(8.IV.2006. – 8.IV.2014.) Dana 8. travnja navršilo se osam godina otkako nas je napustila naša draga supruga, majka, svekrva i baka

MARIJA TROGRLIĆ rođ. Miletović

JELENA RAVLIJA rođ. Gavran

Uspomena na tebe ostaje vječno u našim srcima. Počivaj u miru Božjem!

Godine prolaze, a tuga i bol za tobom neće nikada. Tvoji tugujući: suprug Jozo, sin Ranko, kći Sanja, unučad Boban, Sandro, Helena, Nikola i Dragana

Tvoji najmiliji: suprug Anton-Braco, sin Slaviša, nevjesta Irena, unučad Tina i Dario

SPOMEN

U SPOMEN

Na našeg dragog supruga, oca, djeda i punca

Našoj dragoj

ŠIMU DODIKA

SLOBODANKI BABIĆ

(8.IV.2008. – 8.IV.2014.) Danju u našim mislima. Noću u našim snovima. Voljeni ne umiru dok žive oni koji ih vole. Počivao u miru!

Sjećamo Te se sa ljubavlju.

(8.IV.2011. - 8.IV.2014.) Počivaj u miru! Brat Slobodan, nevjesta Zdenka, bratić Deni

Tvoji najmiliji

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(10.IV.2013. – 10.IV.2014.) Navršila se godina dana otkako nije s nama naš dragi i nikad prežaljeni sin i unuk

(11.IV.2013. – 11.IV.2014.) Dana 11. travnja navršila se godina dana kako nas je napustila majka i baka

IVAN ČURAKOVIĆ

MARIJA KOJIĆ rođ. Zadro

S neizmjernom ljubavlju čuvamo uspomene na tebe. Počivaj u miru!

Živiš u našim srcima. Počivaj u miru!

Tvoji: otac Tomo, majka Vera, baka Lucija, rodbina i prijatelji

Tvoja djeca i unučad

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

Na naše drage

MIJO GRUBEŠIĆ (13.V.1982. – 13.V.2014.)

KATA MIOČEVIĆ BOŽO MIOČEVIĆ rođ. Josipović (1929. – 1998.)

KATA GRUBEŠIĆ (10.IV.2009. – 10.IV.2014.)

(1934. – 2011.) S ljubavlju i poštovanjem uvijek se sjećamo vaše ljubavi i dobrote. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji: brat Ciprijan, sestre Magdalena, Antonija i Božana

Na grobu se ugase svijeće, uvene i cvijeće, ali ljubav prema vama nikad neće. Tužni smo što smo vas izgubili, a ponosni što smo vas imali. Vaši najmiliji: sin Srećko, nevjesta Snježana, kćerke Dragica, Jozepka i Goga, zetovi Božo i Nedeljko, unučad Jelena, Josip, Vanja, Dajana, Kristijan, Tomislav i Katarina

SJEĆANJE

Dana 12. travnja navršilo se 13 godina od smrti dragog nam supruga i oca

(14.IV.2006. – 14.IV.2014.) Na našeg dragog supruga, oca i djeda

IVE BARNJAKA

MIHOVILA MIJU BRĐANOVIĆA

(1928. – 2001.)

S ljubavlju i poštovanjem sjećamo te se sve ove godine. Počivaj u miru Božjem!

Uvijek ćeš živjeti u našim srcima i biti dio naših najljepših uspomena. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji: supruga Janja i djeca s obitelji

SJEĆANJE

(14.IV.2008. – 14.IV.2014.) Dana 14. travnja navršilo se šest godina od smrti našeg dragog

Na dragu mamu, baku i punicu

MARIJANA FRANJIĆA pok. Ilije S ljubavlju i poštovanjem čuvamo te u našim srcima i mislima. Počivao u miru Božjem! Supruga Jozefina, kćerka Katica, sinovi Željko, Mladen i Alojzije s obiteljima TRAVANJ 2014.

Tvoji: supruga Evica, kći Nada, sin Zlatko, snaha Ljilja, zet Petar i unuke Ena, Mihaela i Andrea

BROJ 232

MARIJU MARKOTIĆ (16.IV.2010. – 16.IV.2014.) Draga naša, nikada se ne može zaboraviti hrabrost i požrtvovnost s kojom si živjela. S ljubavlju i osmijehom koji oživi sjećanja, s tobom u mislima živimo svakodnevno. Hvala ti. Počivala u miru! Tvoja obitelj

IN MEMORIAM IN MEMORIAM

SJEĆANJE

Dana 22. travnja navršit će se 30 godina od smrti našeg dragog oca

(23.IV.2006. – 23.IV.2014.)

JOZO MILETOVIĆ

IVE PETROVIĆA

Godine prolaze, a mi nikad ne prestajemo misliti na tebe. Neka ti dragi Bog da vječnu slavu za tvoju iskrenost i dobrotu koju si imao za nas.

(22.IV.1984. – 22.IV.2014.) Ni 30 godina poslije odlaska s ovoga svijeta nije vrijeme za zaborav. Bio si nam primjer kako ići kroz život i mi te dosljedno slijedimo u tome. Počivaj u miru!

Počivaj u miru Božjem! Supruga Anđa i djeca

Tvoja djeca s obiteljima

IN MEMORIAM

Dana 25. travnja navršit će se pet godina od smrti našeg dragog supruga, oca, djeda, svekra i punca

CIPRIJAN BOŽIĆ (25.IV.2009. – 25.IV.2014.)

CIPRIJANA BOŽIĆA

FRANJO BOŽIĆ

(25.IV.2009. – 25.IV.2014.) U našim srcima uvijek voljen, u našim mislima i sjećanjima nikad zaboravljen. Počivaj u miru!

(13.IV.2013. – 13.IV.2014.) U tišini vječnog doma neka vas prate naše misli i molitve.

Tvoji: supruga, djeca, unučad, nevjesta i zet

Brat s obitelji

IN MEMORIAM IVO PENTIĆ

(27.IV.2003. – 27.IV.2014.)

TUŽNO SJEĆANJE

(20.IV.1999. – 20.IV.2014.)

LJUBICA ANĐIĆ rođ. Ilić

TONKA PENTIĆ

Toliko dugih i žalosnih godina nakon tvog odlaska nisu ublažile tugu, ni izbrisale sjećanje na tebe. Sudbina je nepromjenjiva, ali prošlost nikad neće biti zaboravljena.

(26.VI.2008. – 26.VI.2014.) Samo mi koji vas neizmjerno volimo znamo kako je živjeti bez vas. Prazninu nam puni molitva i nada da ste našli svoj vječni mir. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE Dana 27. travnja navršit će se četiri godine otkako nas je napustio naš dragi

JERONIM BABIĆ (1953. – 2010.) U tišini vječnog mira neka te prate naše misli i molitve. Počivaj u miru! Tvoji najmiliji

Zauvijek voljena, počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji

SJEĆANJE BOŽO PAVLIĆ (21.XI.1932. – 1.V.2010.) Ne blijede slike na tvoj lik dragi, dobrotu i sretan život proveden s tobom. Dok traje naš život trajat će i tuga u srcima. Počivaj u miru! Tvoja supruga Anđelka, sinovi, kćeri, zetovi, nevjeste i unučad

SJEĆANJE

ZVONIMIR MAJIĆ VIKTORIJA MAJIĆ (27.IV.2007. – 27.IV.2014.) (20.XII.2012. - 20.XII.2014.)

Dragi roditelji, u nas ste duboko usadili želju da se međusobno slažemo, pomažemo i vjerujemo jedna drugoj. To povjerenje, ljubav i razumijevanje vode nas kroz život i sada dok vas više nema. Ponosne smo i zahvalne Bogu što nam vas je dao! Kćeri: Renata, Ljerka, Veridijana, Ankica i Agneza, zetovi: Damir, Željko, Hrvoje, Vatroslav i Slaven, unučad: Petra, Zvonimir, Filip, Ana, Kristina, Sara, Ivan, Marta, Luka, Mirna, Petar, Monika, Ivan, Anton, Klara, Irena, Nikola, Lovro, Roko, Jerko, Marija i Tonka, obitelj Bažulić, praunuk Mato

BROJ 232

TRAVANJ 2014.

IZ STARIH ALBUMA

U vrijeme zamaha Iz vremena industrijske izgradnje Vareša, pedesetih godina prošlog stoljeća, u prospektima RiŽ (rudnika i željezare) Vareš, ostale su sačuvane i ove fotografije. Bilo je to u razdoblju zanosnog gospodarskog zamaha iza "onog rata", kada je uspostavljena i prometna infrastruktura koju još uvijek rabimo. Iza ovog rata, nikakvog zamaha nije bilo osim sa strane onih koji su se dokopali željezare u takozvanoj papirnatoj privatizaciji i onda je prodavali "na kilogram". Ovo su ujedno rijetke fotografije na kojima se može vidjeti nekadašnje gradsko groblje "Ruda", prije rasformiranja i raseljavanja mrtvih uzvodno i nizvodno Vareša.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

TRAVANJ 2014.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 232

Priredio J. Klarić

TURISTIČKA RAZGLEDNICA VAREŠA

U Varešu Uskrs

Jedan segment turizma je i duhovni, vjerski turizam. Vareš i tu ima velike mogućnosti. Kao rijetko koji drugi grad u stotinu metara ima sučeljene različite vjerske objekte. Velika, nova crkva, pravoslavna crkva i stara (mala) crkva, koja je dokaz vjekovne prisutnosti katoličanstva na ovim prostorima. Kada na poziv bosanskog kralja Tvrtka u ove krajeve dođoše Sasi, rudari, sobom donesoše i svoju vjeru koja im kroz vjekove ne bi branjena. Okolica Vareša obasuta kamenim spavačima (stećcima) svjedoči o vjeri dobrih Bošnjana, krstjana, s porukom poput ove: "legoh pod ovaj kamen u vjeri da ću ponovo uskrsnuti u nekom novom i pravednijem svijetu". Zašto ne potegnuti iz bijelog svijeta i prisustvovati cjelonoćnom bdijenju žudija – čuvara Isusova groba. Običaj je to koji se od cijele Bosne sačuva samo u Varešu. A uz duhovnu "turističku" ponudu ide i prateća gastronomska. Uzrela šunka, rezana na tanko, blagoukusno prianja za nepce, zelena lukovčina – vjesnik proljeća i nade u ozdravljenje i pročišćavanje organizma, mladi sir spravljen od mlijeka tek oteljene krave s vijencem kuhanih jaja, od koka koje istor pronesoše, posne pogače što se za doručak komi rukama, zrna krupne soli u kome se iskri proljetna svjetlost i prelama sunčeva zraka. U prikrajku, cik i domunđavanje dječaka čije je jaje tvrđe, djevojčica s ljubičicom u kosi koje je jaje ljepše i šarenije, čija haljinica lepršavija. Sve to događa se upravo sada, u uskrsnuće novog godišnjeg doba i buđenja nade u ljepše i mirnije sutra. Uz malo truda i volje sve se ovo uokviri u jednu cjelinu i ponudi kao duhovni ugođaj onima koji su i daleko i blizu, ali nemaju takvog proljeća i Uskrsa kao što je u Varešu, jer s ovog svijeta, čekajući uskrsnuće, ništa materijalno ne možemo ponijeti nego samo ono što je u nama – uspomenu.