Duhovno vrelo br 32

Ljeto 2015.

Broj 32

Naše najveće djelo

Časopis za praktičnog pentekostalnog pastora

Uvodna riječc

Ravnoteža između

karizme i karaktera neophodan instrument u duhovnom radu "Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista, poslan za promicanje vjere Božjih izabranika i širenje prave bogoštovne nauke…"

(Tit 1, 1)

K

ad evanđeoski vjernici, a posebno duhovni radnici, razmišljaju o evangelizaciji, uglavnom razmišljaju o različitim metodama, tehnikama, evangelizacijskim timovima, molitvenoj i sličnoj pripremi i podršci, kvalitetnim priručnicima i drugim sličnim stvarima koje nam trebaju pomoći u nastojanjima da ljudima pokažemo i, vrlo često, dokažemo, da je Isus istina, put i život i da ga upravo mi najbolje predstavljamo. Neki su u tome uspješniji, neki manje uspješni, a nerijetko znamo biti svjedoci i poprilično neugodnih situacija koje na kraju generiraju atmosferu nelagode za sve uključene u razgovor nakon čega je potrebno uložiti mnogo truda da se ponovno uspostavi odnos povjerenja među sugovornicima.

U nastojanu da riječima uvjerimo druge u ispravnost našeg vjerovanja, često zanemarujemo vrlo snažno oružje koje nama kao vjernicima stoji na raspolaganju, a to je izvrsnost u služenju. Pod izvrsnošću ne mislim nužno da kršćani moraju biti prvaci u svemu jer je to jednostavno nemoguće s obzirom na ograničen broj prvih mjesta u bilo kojem području – znanosti, poslovanju ili sportskom natjecanju. Mislim na nastojanje da, u skladu sa svojim mogućnostima i darovima, dajemo sve od sebe u nekom području svog života i da to činimo sa stavom služenja okolini u kojoj djelujemo. „Što god činite, činite od sveg srca kao Gospodinu, a ne ljudima...“ (Kol 3, 23) – svojevremeno je Pavao pisao ljudima koji su bili u nezahvalnom položaju ropstva, nastojeći im pokazati kako je izvrsnost u služenju put zadobivanja Božje, ali i ljudske naklonosti.

U svijetu u kojem kronično nedostaju temeljne ljudske vrijednosti i jasno artikulirana stabilna životna uvjerenja, nije čudo da relativizam uzima sve više maha. Zbog trčanja za rezultatom i postignućem, nerijetko zanemarujemo važnost karaktera. U takvoj situaciji, prava je potraga za ljudima koji imaju što za dati svojoj okolini. Osim pustih riječi, ponudimo ljudima oko sebe i svoje pravedne karaktere, normalne i balansirane životne navike, stabilne obiteljske odnose, nedvosmislenost u govoru, nepristranost u prosuđivanju, pouzdanost u obećanjima i, općenito, težnju prema izvrsnosti u svemu što radimo.

Pustih filozofiranja i pametovanja ovaj svijet ima previše. Suvremena tehnologija mu je to omogućila i, dapače, s pojavom društvenih mreža i drugih sličnih platformi za iskazivanje vlastitih mišljenja i stavova, sve je to i dodatno potencirala. Svatko je stručnjak za sve, pod pret-

postavkom da ima otvoren profil na društvenoj mreži i dovoljan broj čitatelja svojih brilijantnih analiza.

Zbog toga mi se čini kako je jedno od najdjelotvornijih sredstava u duhovnom radu upravo uspostavljanje i održavanje ravnoteže između Bogom dane karizme i isto tako uz Božju pomoć izgrađenog karaktera pojedinca koji odražava duh služenja i težnju prema izvrsnosti.

Duhovni radnici su ljudi koji istovremeno imaju čast i odgovornost utjecati na druge ljude i diktirati tempo djelovanja i života zajednice.

Nerijetko smo svjesni tužne činjenice da primjer koji daju vođe ponekad i nije sasvim najbolji. Zato je neophodno na pozicijama vodstva na svim razinama – u nekoj lokalnoj zajednici, kršćanskoj denominaciji ili tzv. paracrkvenoj organizaciji – imati i zadržati ljude koji u sebi utjelovljuju obje spomenute karakteristike (karizmu i karakter) i koji ih, uz Božju pomoć, drže u dobroj ravnoteži i kontinuirano usavršavaju. Naravno da nam trebaju daroviti lideri, vizionari, sposobni ljudi koji utiru nove staze i realiziraju gotovo nemoguće projekte. Ali jednako tako, trebaju nam i predani, ponizni sluge koji ne zaboravljaju da izvor svega što jesu i svega što rade leži upravo u odnosu sa Svevišnjim. Trebaju nam sluge koji njeguju duh poniznog služenja, kontinuirane izgradnje vlastitog karaktera i usavršavanja darova. Te su karakteristike neophodne svim duhovnim radnicima koji su pod posebnim povećalom kako od ljudi kojima služe, tako i od okoline na koju nastoje utjecati. Na taj način otvaraju se vrata utjecaja na okolinu u koju nas je Gospodin postavio da služimo kao njegovi predstavnici.

Veliki je apostol sebe očito promatrao u ravnoteži između karaktera sluge i darovitog apostola. Biti sluga odrednica je identiteta, dok je apostol odrednica poziva i Božjih darova. Moguće je imati jedno bez drugog, ali u tom slučaju, pozitivan utjecaj Božjeg djeteta na okolinu u kojoj djeluje bitno je smanjen. Ako imamo i razvijamo karakter sluge, bit ćemo u stanju ispravno koristiti darove koje nam je Bog dao i ti će darovi tada biti učinkovito oružje za promicanje vjere Božjih izabranika i širenje prave bogoštovne nauke. Zar to nije jedan od najučinkovitijih evangelizacijskih alata koji nam stoje na raspolaganju

 Doc. dr. sc. Vedran Đulabić je glavni tajnik EPCRH.

BROJ 32 | Ljeto 2015., godina X.

Izdaje Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj, 10 000 Zagreb, Kosirnikova 76 - HR "Izvori", Kršćanski nakladni zavod, Cvjetkova 32, Osijek Za izdavača | mr. Damir Špoljarić Glavni urednik | Goran Punda Urednički kolegij | Damir Špoljarić, Danijel Berković, Goran Punda

Adresa uredništva | Kosirnikova 76, Zagreb, HR Prijevod | Goran Punda i Ivana Radan Punda Tel/fax | [+385] [0]1 3700 966 Lektura | Antonija Kovačević Žiroračun | 2484008-1102587701 Grafičko oblikovanje | Andreja Mil E-mail | tajnistvo@epc.hr Tisak | Top Dan d.o.o.

Izabrani članci i grafička rješenja preuzeti su i prilagođeni iz Enrichment Journala - © General Council of the Assemblies of God, USA. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana. © Life Publishers International. Sva prava pridržana.

2 Duhovno vrelo

Ljeto 2015. / Naše najveće djelo/ Broj 32

10 04

JOSEPH DIMITROV

GOVORITI ISTINU U LJUBAVI: ZAŠTO EVANGELIZACIJA NIJE NETOLERANTNA Cilj pokreta tolerancije je mir i uzajamno prihvaćanje različitih segmenata društva. Cilj evangelizacije je istinski mir u srcima pojedinaca kroz pomirenje s Bogom.

10

JERRY IRELAND

16

JOSEPH CASTLEBERRY MREŽA KRALJEVSTVA: NAUČITI UMREŽAVATI POPUT ISUSA

21

MARK WOOTTON

SPOJITI SUOSJEĆANJE I EVANGELIZACIJU Iskazivanje suosjećanja pruža dokaz da Kralj pravednosti prebiva među nama i u nama. Hrabre žene pozvane su dijeliti Isusovu ljubav sa zlostavljanim ženama i djevojkama svih naroda.

Prema Isusu, Kraljevstvo je Božja mreža bačena u svijet. Njegovo Kraljevstvo je istovremeno vidljivo i nevidljivo. Isusova prisutnost koja djeluje kroz njegov narod čini Kraljevstvo vidljivim.

16

SERIJA CJELOVITI PENTEKOSTALAC Pentekostalne prakse: Krštenje u Svetom Duhu je značajno (Peti dio) Za vjernike je važno da čeznu za darovima Svetog Duha. To je ključno za djelotvornu službu.

25

JIM DEARMAN

SKICA ZA PROPOVIJED: ISUS HODA PO VODI

26

MARCIA LEDNICKY

UTJECAJ KROZ KOMUNIKACIJU

31

ALAN R. JOHNSON

VISOKA CIJENA IZGUBLJENOSTI (I ŠTO UČINITI PO TOM PITANJU)

Tekst: Matej 14,22-33 Isus je svojim učenicima rekao da uđu u lađu i prijeđu na drugu obalu jezera iako je znao da će naići na oluju.

31

Ljudi vole biti s ljudima koji čine da se osjećaju dobro glede sebe ili svojih okolnosti. Gdje god išli, mi ćemo prenositi neku poruku, čak i onima koje ne poznajemo.

Stanje izgubljenih ljudi odvojenih od Boga i njegov nadolazeći sud neugodne su biblijske istine. Zanemarivanje ovih istina je omalovažavanje svega što Biblija govori o Bogu, grijehu i križu.

38

H. MAURICE LEDNICKY SERIJA ŽIVOT U KRALJEVSTVU Premještaj u Kraljevstvo svjetla (Peti dio) Spasenje uvijek uključuje kritični susret s Kristom koji u osobu unosi silnu promjenu.

35 Ljeto 2015. 3

4 Duhovno vrelo

Govoriti istinu u ljubavi:

ZAŠTO EVANGELIZACIJA NIJE

NETOLERANTNA JOSEPH DIMITROV

Kako crkva može provesti svoj Bogom dan nalog u atmosferi punoj ravnodušnosti, u najboljem slučaju, i punoj militantnog suprotstavljanja, u najgorem slučaju?

Kako kršćanin može učinkovito naviještati evanđelje u takvom ciničnom okruženju? Kako se naš pogled na evangelizaciju razlikuje od pogleda na evangelizaciju ljudi izvan vjere?

Z

nači, gorjet ću u paklu jer ne vjerujem?"

To je bio sarkastičan, konfrontirajući odgovor čovjeka koji je pohađao učenje nizozemskog jezika s mojoj kćerkom, nakon što mu je ona otkrila da kao kršćanka vjeruje u život nakon smrti. Razgovor je započeo u sklopu akademske rasprave na temu duhovnosti. Iako je moja kći objasnila da joj nije namjera bilo koga osuditi, izbila je debata oko toga ima li ona uopće pravo podijeliti svoja uvjerenja. Što nije u redu u ovoj situaciji? Da je moja kći tvrdila da je muslimanka ili budistkinja, vjerujem da bi se susrela s pozitivnijim reakcijama.

Zašto poruka evanđelja čini ljude da se osjećaju toliko nelagodno? Zašto se ljudi istresaju na kršćane – često i prije nego ih saslušaju što govore - u društvu koje ohrabruje različitost i slobodnu razmjenu ideja. Na mnogo načina, kršćanstvo je došlo do točke sudara s našom postmodernističkom kulturom.

KAKO SMO DOŠLI DO OVDJE? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo razmotriti promjene koje su se dogodile posljednjih 300 godina, s početkom

Ljeto 2015. 5

u 18. stoljeću u doba prosvjetiteljstva. Ovo razdoblje izdiglo je ljudski razum na razinu vrhovnog autoriteta, a imalo je za cilj odvajanje intelektualnog traganja od božanskog utjecaja. Dok su znanstvena otkrića od kojih zastaje dah zarobljavali akademsku sposobnost zamišljanja na načine koji su s vremenom kapali i u širu javnost, raslo je i preispitivanje potrebe za kršćanstvom.

Moderno doba nadalje je marginaliziralo ulogu vjere u društvu do toga da sekularan svijet promatra evangelizaciju ne samo sa skepticizmom nego i s neprijateljstvom.1 Mnogi su odbacili kršćanske tvrdnje božanske istine, moralnih apsoluta i spasenja jedino kroz Krista jer su netolerantne. Vrijeđala su ih biblijska učenja koja ne ostavljaju prostor za alternativne stvarnosti ili proturječne obrasce.

Osim toga, nagle promjene u tehnologiji informacija i povećanje mobilnosti povećalo je interes za razne istočnjačke religije i prihvaćanje sekularnog humanizma. Ovakav razvoj predstavljao je izazov tradicionalnim judeo-kršćanskim vrijednostima koje su temelj većine zapadnjačkog društva.

Osobna prava i uzajamno prihvaćanje postali su vodeći društveni principi.

Današnja kultura pokazuje rastuće nezadovoljstvo čak i s konceptom tolerancije, cinično gledajući ju kao alat da bi neprihvatljive ideje zadobivale utjecaj.

Prema tom novom, postmodernističkom trendu, tolerancija je manje važna od rasklapanja apsolutnih ili relativnih sustava vjerovanja koji mogu druge učiniti da se osjećaju nelagodno.2 Sve ovo nas treba dovesti do toga da postavimo neka zdrava pitanja. Kako crkva može provesti svoj Bogom dan nalog u atmosferi punoj ravnodušnosti, u najboljem slučaju i punoj militantnog suprotstavljanja, u najgorem slučaju? Kako kršćanin može učinkovito naviještati evanđelje u takvom ciničnom okruženju? Kako se naš pogled na evangelizaciju razlikuje od pogleda na evangelizaciju ljudi izvan vjere?

TEMELJ KRŠĆANSKE EVANGELIZACIJE Kako bismo odgovorili na ova važna pitanja, najprije ćemo definirati istinsku evangelizaciju. Postoje dva glavna sastavna dijela biblijske evangelizacije: ono sadrži poruku i pokazuje stav. Jed-

6 Duhovno vrelo

no ne može djelovati bez drugoga.

Evangelizacija koja prenosi poruku, ali joj nedostaje ispravan stav samo je alat za obraćenje. Evangelizacija mora biti potkrijepljena primjerom, a ne samo izjavljena poruka. S druge strane evangelizacija koja demonstrira sućut ili dobrohotnost bez proklamiranja poruke evanđelja je kao putokaz koji ne pokazuje nikamo.

Nije ni čudo da je stih Ivan 3,16 tako snažan i značajan. On prenosi poruku spasenja dok istodobno otkriva osjećaje koji stoje iza poruke: "Bog je tako ljubio svijet..." Božja ljubav je pokrenula plan spasenja i objava te radosne vijesti otkriva Njegovo srce prema čovječanstvu. Učinkovita evangelizacija proizlazi iz ljubavi i ona se naviješta u ljubavi. Poruka evanđelja bez stava Božje ljubavi i suosjećanja je uzaludna.

Upravo je ljubav Božja ta koja nas primorava da naviještamo.

Nikada ne smijemo zaboraviti da Duh Sveti koristi i poruku i stav ljubavi evanđelja.

Evanđelje sadržava beskompromisnu poruku. Isus je izjavio: "Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni". Konstatirao je da je on "put, istina i život". (Ivan 14,6) Mnogi drugi stihovi podupiru ovu istinu. Pisci evanđelja nisu iznijeli neku neutralnu poruku koja ostavlja prostor za slobodnu interpretaciju. Oni su pisali s neravnotežom i evangelizacijskom misijom: "A ova su opisana da trajno vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, te da vjerujući imate život po njemu." (Ivan 20,31) Ne postoji dvosmislenost što se tiče puta spasenja. To je ta jasna poruka koja je smetala Židovima i Grcima Pavlovog vremena. Pavao je znao da njegovi suvremenici ne mogu prilagoditi poruku križa da odgovara njihovim očekivanjima. Kroz vrijeme Riječ se nikada ne mijenja. Umjesto toga, ona nas poziva da se mijenjamo i postajemo poput Isusa. Davno prije našeg postmodernog vremena, Pavao je razmišljao o toleranciji i njezinom odnosu prema evanđelju, ali je čvrsto zaključio: "Kad bih još nastojao svidjeti se ljudima, ne bih bio sluga Kristov." (Galaćanima 1,10) Kao odgovor lažnim učiteljima koji su pokušali približiti evanđelje judaizmu i učiniti ga prihvatljivijim, Pavao je tvrdio da svaki pokušaj da se poruka izmijeni, pretvara poruku evanđelja u "drugo evanđelje – koje uistinu nije evanđelje." (Galaćanima 1,6;7)

Dok je poruka nedvosmislena, stav ljubavi evanđelja prigrljuje sve. Bog voli sve ljude i želi da svi prihvate spasenje kroz Krista (1 Timoteju 2,3-5). Biblija zapovijeda kršćanima da vole druge, propovijedaju radosnu vijest svem stvorenju i žive u miru sa svima (Marko 13,31; 16,15; Hebrejima 12,14). Isus je volio i iskazivao dobrodošlicu svim profilima ljudi, od gubavaca i carinika do grešnika i prosjaka. Iako su ga religiozne vođe kritizirali zbog povezivanja s ljudima loše reputacije, otpadnici društva pronalazili su istinskog prijatelja u Isusu. On i dalje radosno prihvaća sve koji mu dolaze.

Rimljanima 10,13 izjavljuje: "Tko god zazove ime Gospodnje, spasit će se." Evanđelje nije ekskluzivno. Bog ne mari za čovjekovu nacionalnu pozadinu, društveni status, fizički izgled, religioznu pozadinu ili bilo koju drugu površinsku karakteristiku. On poziva sve da dođu i prime Njegov besplatan dar spasenja. I on nam zapovijeda da propovijedamo Njegovu poruku svima koji žele čuti. Čak i kada ljudi odbiju evanđelje, mi ih trebamo voljeti. Kad nas progone zbog poruke, mi im trebamo oprostiti i nastaviti u ljubavi. Ljubav prema drugima je aktivna evangelizacija i vrlo često to je jedino što možemo učiniti. Dok druge religije pružaju prihvaćanje samo onda kada je i njihova poruka prihvaćena, kršćanska vjera ne postavlja granice suosjećanju. Isusova ljubav nije prestala na križu. Stjepanova briga za druge nije završila kad se susreo sa smrću kamenovanjem. Dok su gorjeli kao baklje na kolcu ili dok su ih proždirale životinje zbog vjere, ranokršćanski mučenici nisu prestajali voljeti i opraštati svojim mučiteljima.

Oni su svjedočili odbacivanju poruke, ali svi su iskazivali ispravan stav evanđelja – ljubav.

Biblija primjenjuje ovaj princip i u najmanjoj jedinici društva - obitelji. Kršćanina sa supružnikom koji je nevjernik i koji još nije prihvatio poruku, Pavao pita: "A što znaš ti, ženo, hoćeš li spasiti muža? Što znaš ti, mužu, hoćeš li spasiti ženu?" (1 Korinćanima 7,16) Isto tako i Petar govori da žene trebaju sačuvati pobožan stav i stav ljubavi prema svojim muževima "da i oni koji možda ne vjeruju Riječi budu pridobiveni bez riječi ponašanjem vas žena".

(1 Petrova 3,1).

EVANGELIZACIJA I TOLERANCIJA Treba naglasiti da je napetost između evangelizacije i tolerancije donekle prirodna jer iako ovo dvoje imaju neke zajedničke točke, njihov konačni cilj je različit. Cilj pokreta tolerancije je mir i uzajamno prihvaćanje različitih segmenata društva. Cilj evangelizacije je istinski mir u srcima pojedinaca kroz pomirenje s Bogom.

Naša zapadnjačka kultura preispituje ideju apsolutne istine.

Prema humanističkom razmišljanju, istina napreduje kroz vrijeme te se društvo i uvjerenja mijenjaju. Da bismo bili politički ispravni, svijet nas traži da danas prihvatimo ono što je jučer bilo smatrano potpuno krivim.

Usprkos mahnitom navaljivanju tolerancije, politički ispravan smjer još uvijek nije ponudio nikakvo stvarno rješenje problema svijeta. Tolerancija namjerava poboljšati naše raznoliko društvo poučavajući ljude da stave na stranu svoja osobna uvjerenja i poimanje istine kako bi prigrlili različitost. No pitanje unutarnjeg iscjeljenja i preobrazbe ostaje neodgovoreno. Sva ljudska bića

dijele istu grešnu narav, osjećaju iste osjećaje i razmišljaju o istim egzistencijalnim pitanjima. Naše vječne duše čeznu za istinom i ispunjenjem koje daje samo Isus.

Krist nas poziva da donesemo Njegovu nepromjenjivu Riječ promjenjivom svijetu. Mi ne mijenjamo poruku, ali možemo prilagoditi metode. Moguće je da je uvjeravanje pristup koji je najviše u skladu s današnjom kulturom. Živimo u svijetu raznolikih intelektualnih izražaja. Umjetnost, književnost, filozofija, zabava, oglašavanje i tehnologija natječu se za pažnju.

Komunikacija uvjeravanja poziva rasprave temeljene na razmjenjivanju ideja u poštovanju. U tom kulturalno poznatom kontekstu može se pojaviti i iskren razgovor. Zamislite dva izabrana službenika različitih političkih pozadina koji razgovaraju uz šalicu kave. Kroz malo uzimanja i davanja, mogu se složiti da se ne slažu i pokušavaju pronaći neko zajedničko tlo, ponuditi ideje za razmišljanje i konačno graditi odnos usprkos svojim razlikama.

Tijekom svojih misijskih putovanja, apostol Pavao običavao je koristiti uvjeravanje u sinagogama, tržnicama i drugim javnim mjestima. Suočavajući se s filozofima u Ateni (Djela 17,16-34) on je s poštovanjem koristio njihova vlastita uvjerenja i zapise kako bi predstavio evanđelje. Ova metoda uglađenog uvjeravanja nije se pretvorila u beskrajne i besciljne rasprave. Obično bi došlo do točke gdje se slušateljstvu ponudila prilika da donesu odluku bez ikakve prisile.

Pavao je poštivao svoje slušatelje i umoljavao ih da poštuju njega i razmotre iskrenu motivaciju koja stoji iza njegove poruke. "Prema tome, mi vršimo poslaničku službu u ime Krista kao da Bog opominje po nama. U ime Krista molimo: Pomirite se s Bogom!" (2 Korinćanima 5,20) Manipulacija i zastrašivanje ne mogu imati mjesta u naviještanju evanđelja. Takvi pristupi prenose atmosferu nadmoći i njihovo korištenje je označilo mračne trenutke u povijesti Crkve. Istinska evangelizacija nije sredstvo za zadobivanje položaja dominacije nad segmentima društva. Božja Riječ je živa i djelotvorna, ona se ne natječe s metodama propagande drugih religija.

Okruženi agnosticima, ateistima, liberalnim misliocima i osobama drugih vjeroispovijesti, naš zadatak nije da se povučemo od njih jer su oni različiti od nas, nego da se uključimo s njima u značajnu komunikaciju koja otkriva jedinstvenu poruku nade koju nosi evanđelje i stav ljubavi koju imamo za svaku osobu. Mi imamo ono što svijet tako očajnički treba. I zato mi to nudimo iz srca koje traži da služi drugima i časti Boga. Ovo je pristup kojeg Pavao propisuje u 2 Korinćanima 5,11: "Prožeti, dakle, strahom Gospodnjim nastojimo uvjeravati ljude."

Istinska poruka evanđelja poziva na reakciju. Ovo dovodi mnoge do krive pretpostavke da je evanđelje netolerantno. Uostalom, Isus traži promjenu srca dok svijet ohrabruje da se ostane u grijehu i prigrli samoživ život u ime različitosti. Nakon što pojedinac čuje jednostavnu poruku spasenja kroz Krista, mora izabrati hoće li poruku ignorirati, prihvatiti ili odbaciti. Nema ništa netolerantno u ovome jer se poštuje čovjekovo pravo i slobodna volja svakog člana ovog našeg pluralističkog društva.

Kada prenosimo evanđelje na autentičan način, ono ne zvuči jako privlačno. Moderne filozofije promiču potragu osobne dobiti i vođeni su relativnim vrijednostima i istinama te pošteđuju pojedinca muka u suočavanju s posljedicama moralnih principa.

Ljeto 2015. 7

U suprotnosti tomu su samoodricanje, pravedan život i odgovornost Božjoj riječi i Duhu. Poruka evanđelja naviješta spasenje od grijeha i dar vječnog života, ali isto tako poziva na osobnu odgovornost.

Moramo biti spremni odreći se stare grešne prirode, okrenuti se od prijestupa i predati naše živote potpuno Kristu – stavljajući Njegove planove ispred naših. Ovo je radikalno rastajanje od načina ovog svijeta. Nije li ovo razlog zašto su mnogi Isusovi učenici napustili Isusa? Dakle, biblijski način predstavljanja evanđelja nema ništa s tehnikama obraćanja ljudi kroz privlačno reklamiranje. Iz ovog razloga metoda razboritog uvjeravanja pruža najbolju priliku za objektivno i potpuno objašnjenje poruke.

Nastojanje da se evanđelje utiša radi tolerancije otkriva licemjerje nadutih promicatelja "različitosti". Kada pluralističko društvo upotrebljava takve taktike ono postaje autoritarno društvo u kojem elita određuje kako se smije razmišljati, govoriti i ponašati.

Nedavno, grupa kršćanskih studenata u našem gradu podnijela je zahtjev za organiziranje Studentskog kršćanskog društva. Ustrojstvo njihovog prestižnog fakulteta dopušta i ohrabruje formiranje raznih društvenih studentskih zajednica. Između ostalog postoji i studentsko židovsko društvo i arapsko-europsko društvo. Zašto ne i kršćansko društvo? Ipak, odbor fakulteta odbio je molbu, tvrdeći da su kršćanska etika, vjerovanja i doktrine nekompatibilne principima pluralističkog razmišljanja i društvene tolerancije. Odbor je savjetovao studentima da revidiraju svoj zahtjev i izbace sve veze vezane uz kršćanstvo. Jednostavan zaključak je da predloženo kršćansko studentsko društvo može biti bilo što samo ne kršćansko.

Koliko god je razočaravajuća takva očita diskriminacija, strah od odbijanja ne smije dovesti Crkvu u stav skrivanja. Bog ne želi da smo mi otuđeni od društva. Kada je Isus molio za Crkvu, rekao je: "Ne molim te da ih digneš sa svijeta, već da ih očuvaš od Zloga.... Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet."

(Ivan 17,15;18) Naš stvarni neprijatelj nije kultura u kojoj živimo. Mi ratujemo s nevidljivim demonskim silama koje žele spriječiti ljude da prispiju spasonosnoj spoznaji Krista (Efežanima 6,12). Kao grešnici koji smo spašeni milošću, pokretani ljubavlju i nadahnuti vjerom možemo se poistovjetiti s duhovno izgubljenima dok puni milosti i poštovanja iznosimo Kristovu poruku nade.

Prorok Starog zavjeta, Jona, odbio je poistovjetiti se s ljudima Ninive. Zbog toga nije shvatio Božje srce. Čak i kad je propovijedao poruku, Jona je propustio suosjećanje i milost koja stoji iza nje.

Veliki nalog u 28. poglavlju Matejevog evanđelja nije slogan kampanje kojeg trubimo u posebnim prigodama. Umjesto toga, to bi trebao biti uobičajeni način života kršćana. Evangelizacija se treba događati gdje god Božji ljudi žive i rade. Doslovan prijevod grčkog teksta velikog naloga bi bio: "Dok idete, činite učenike..."

Kada imamo Božje srce i živimo u Njegovoj volji, evangelizacija teče iz svega što radimo. Mi prirodno služimo dobrima svima oko sebe kao Kristovi zastupnici u ovom svijetu.3 Po našim milostivim riječima i djelima sami naši životi postaju uvjerljiv javni prikaz istine evanđelja. Naravno imamo dužnost ne samo pokazati Isusovu ljubav i suosjećanje nego to i objasniti. Pomoći potrebitima je biblijski. Međutim, važno je reći ljudima zašto

8 Duhovno vrelo

ih volimo, zašto idemo jednu milju više s njima, zašto okrećemo drugi obraz i onda kada boli i zašto nudimo hranu i piće čak i našim neprijateljima. Naše moderno zapadnjačko društvo smatra ideje evanđelja čudnim iako su u skladu s humanitarnim principima koje mnogi u našoj kulturi cijene i veličaju. Zaista, nema ništa netolerantno u pružanju dobrote svima – čak i onima koji su ravnodušni ili neprijateljski.

Naravno, evangelizacija ne ovisi o ljudskim naporima. Promjena srca je nadnaravno djelo Božje. Osim ako Duh Sveti nije uključen, svi naši planovi padaju u vodu. S druge strane, kada god izvorno djelo Božje prati propovijedanje evanđelja, rijetko se pojavljuje problematika tolerancije. Kada Bog ozdravi bolesnog ili oslobodi nekoga od demonskog ropstva ili se kriminalac obrati i okrene od svoje zloće, ljudi raspravljaju o tome vjeruju li tim svjedočanstvima? Njihov fokus skrene s humanističkih ideala na pitanje postoji li Bog uopće i djeluje li u svijetu, i ako je tako, što oni trebaju činiti s time.

Iako je prirodno radovati se zbog onih koje Gospodin pripaja svojoj Crkvi, najveći zadatak evangelizacije nije brojati broj obraćenika. Radije, sljedbenici Kristovi trebaju propovijedati Riječ i oslanjati se na Duha Svetoga za rezultate. Evangelizacija je duhovna aktivnost Crkve. Kao takva, kršćani trebaju osnaživanje Duhom Svetim za izvršavanje ovog zadatka. Ovo je učenje Djela apostolskih i poslanica. Bilo da su svjedočili grčkoj, rimskoj ili židovskoj publici, rani kršćani oslanjali su se na Duha Svetog da dotakne srca i živote slušatelja. Duh Sveti prelazi kulturološke granice i prenosi Božja srce srcima ljudi.

Bez obzira na izazove s kojima se susrećemo u našoj promjenjivoj kulturi, ne smijemo Kristovo suosjećanje svući s naše službe. Govoriti istinu u ljubavi temelj je kršćanske evangelizacije.

Nastojanje da se poruka prilagodi kako bi evanđelje zvučalo prihvatljivije, promijenilo bi njezinu autentičnost (koju bi istinski "tolerantno" društvo trebalo poticati da zadržimo). Istovremeno, djelovanje u stavu koji nije ljubav kako bismo osigurali položaj nadmoći, pokrada evangelizaciji njezine snage.

Povijest Crkve je puna primjera koje dokazuju učinkovitost ove biblijski Bogocentrične ravnoteže. Istinska evangelizacija započinje i završava s ljubavlju, a između ove dvije točke ljudi se susreću s Isusovom porukom koja mijenja živote.

BILJEŠKE 1 Elshtain, Jean Bethke. 2005. Do Not Be Afraid! The Call to Evangelism and Christian Intellectuals. Word & World. 25/2. (Spring, 2005).

172–179.

2 Ibid.

3 Ding, K.H. 1983. Evangelism as a Chinese Christian Sees It. Missiology: An International Review. 11/ 3 (July, 1983.) 314–316. Predavanje održano na Uppsala University u Uppsali. Švedska. 2.11. 1982.

Prevela Andrea Gelemanović

 Joseph Dimitrov,

predsjednik je Continental Theological Seminary, Sint-Pieters-Leeuw, Belgija.

ULOGA PUTUJUĆEG EVANGELIZATORA

Evangelizator

ima strast za dosezanjem izgubljenih.

Postoji razlika između osobe koja je nadarena da "uzburkava" svete da traže Boga u probuđenju i osobe koje je nadarena za žetvu izgubljenih.

Osnovna razlika je usmjerenje propovijedanja. Evangelizator stavlja naglasak svog propovijedanja na ono što je Bog učinio u Kristu, da bi pomirio izgubljene sa sobom. Evangelizator je nadaren govoriti osobama koje su izgubljene. Osoba se povezuje sa ne-crkvenjacima.

Takva osoba često ima dramatičnu osobnu priču obraćenja.

To može izgraditi most između propovjednika i mladih ljudi.

Međutim, poruka nadilazi bilo koje osobno svjedočanstvo. Fokus je evanđelje – život, smrt, uskrsnuće, uznesenje i vlast Isusa Krista.

Evangelizator poziva slušatelje na pokajanje i vjeru u Krista.

Neobično su nadareni i vješti u iskazivanju javnog poziva.

POZOVITE DJELOTVORNOG EVANGELIZATORA Uz strast za dosezanjem izgubljenih kroz poziv na pokajanje za grijehe i pouzdavanje u Isusa, učinkovit evangelizator ima plan kako napuniti dvoranu ljudima koji trebaju Isusa. Ništa ne frustrira evangelizatora više od neuspjeha da se privuče velik broj ljudi koji ne pohađaju crkvu na evangelizacijski sastanak.

Dvorana može biti krcata, ali ako je napunjena samo kršćanima, evangelizacija će propasti.

Svaki evanđelist, žetelac duša ima strategiju za dosezanjem izgubljenih. Takav Bogom dan plan se obično usredotočuje na dosezanje različitih skupina unutar društva. Posebna događanja koja prethode glavnoj službi privlače muškarce, žene, djecu i studente. Na primjer, crkva može posluživati obroke i pozivati posebne goste da dijele svjedočanstva koja mogu zanimati izgubljene.

Mi koristimo mađioničara da prenosimo evanđelje kroz "magiju" stotinama osnovnoškolaca. Mnogi evanđelisti, žeteoci duša, dobivaju pristup javnih školama putem zajedničkih skupova. Sportske i glazbene skupine srednjih škola i druge izvanškolske skupine primaju pozivnice za evangelizacijske susrete.

Pastor ohrabruje članove crkve da dovedu članove obitelji, suradnike, susjede i prijatelje koji su izgubljeni na ta događanja prije glavnog evangelizacijskog susreta. Gosti i članovi crkve koji dovedu najviše prijatelja, primaju određene nagrade.

Ukratko, susret ima uzbudljiv, pristupačan i slavljenički ugođaj. Glazba treba biti usmjerena na Isusa, na križ, na krv i na drugi Isusov dolazak.

Uz molitvu i pripremu, moguće je da mnoštvo izgubljenih odgovori na poziv i dođe k Isusu. Ovo zapaljuje probuđenje i među Božjim ljudima. Krštenje Duhom i vodom novih obraćenika treba se odvijati na svakoj službi.

SLIJEDITE EVANGELIZATORA

povijedanje na sastanku. Slijedite njegov plan i svaki detalj.

Pomognite vašim ljudima da se organiziraju. Promašiti planirati znači planirati promašaj. Svaki član zajednice mora imati odgovornost tijekom evangelizacije.

Zapamtite, evanđelist je stručnjak kojeg Bog zove k svome poslu. Otpustite stručnjaka da predvodi evangelizaciju. Mnogi evanđelisti povedu sa sobom tim koji može uključivati voditelja slavljenja, voditelja službe mladih, službe za djecu i ostale službe.

RIJEČ O FINACIJAMA Zajednica bi trebala podmiriti sve troškove evangelizacije iz proračuna crkve unaprijed, prije događanja. Evangelizator i njegov tim trebao bi primiti novčani prilog sakupljen iz ljubavi na svakoj službi.

Objasnite svojim ljudima jedinstveno stanovište putujuće službe. Pitajte evanđelista o financijskim zahtjevima i molite i radite na tome da taj zahtjev nadmašite. Postavite cilj iznosa za skupljeni prilog. Vjerujte Bogu i obavijestite ljude o zadanom iznosu. Držite zajednicu u toku o razvoju financija.

Evangelizacija nije jedini način za dosezanje izgubljenih, ali se tijekom godina dokazala njena učinkovitost. Crkve koje upotrebljavaju evanđeliste, zadobivaju više duša od onih koje ih ne koriste.

 Scott Camp je

istaknuti govornik službe Billy Graham Crusaders i propovijeda širom Sjedinjenih Američkih Država i zapadne Afrike.

Pastori, dopustite evangelizatoru vođenje službe, a ne samo pro-

Ljeto 2015. 9

10 Duhovno vrelo

Spojiti

SUOSJEĆANJE I

EVANGELIZACIJU JERRY IRELAND

Iako ljude ne možemo dovesti Kristu a da im ne prenesemo poruku evanđelja, malo je vjerojatno da će naša poruka imati ozbiljan prijem ako su naši životi u suprotnosti s onim što naviještamo. Evo kako ćemo spojiti evangelizaciju i suosjećanje.

D

a bi ljudi dobili spašavajuće znanje o Isusu, mi moramo propovijedati evanđelje, Radosnu vijest o Isusu Kristu. Bog nam je progovorio riječima, dao nam je verbalnu poruku. Imperativ je podijeliti riječi nade sa svijetom (Kološanima 1,5).

Ljeto 2015. 11

No isto tako od vitalne je važnosti da se ponašamo "dostojno evanđelja Kristova" (Filipljanima 1,27). Biti Isusov sljedbenik je više od mentalnog prihvaćanja pravila što se smije, a što se ne smije. To znači da čitav naš život biva radikalno preusmjeren jer smo se okrenuli od laži k istini, od tame k svjetlu. Zapravo, to znači da mi moramo biti svjetlo (Matej 5,13). Pavao nas u 1.

Solunjanima 1,3 podsjeća da je ljubav ta koja nas kao Kristove sljedbenike pokreće na djelovanje.

Prema knjizi Davida Kinnamana UnChristian broj nekršćana koji imaju dobro mišljenje o kršćanstvu je u periodu između 1996. i 2006. godine pao za više od dvadeset posto.1 Od 24 milijuna mladih između 16 i 29 godina, samo oko 500 000 (otprilike dva posto) gleda na kršćanstvo u pozitivnom svjetlu. To predstavlja radikalan odmak od rane crkve koju su zbog njezine ljubavi prema onima koji joj nisu pripadali, posebno prema siromasima i bolesnima, hvalili čak i njeni kritičari.

Kako je i Michael Green u svojoj knjizi Evangelism in the Early Church primijetio: "Crkva je posjedovala kvalitete bez premca u starom svijetu. Nigdje drugdje niste mogli pronaći robove i gospodare, Židove i pogane, bogate i siromašne, zajedno za istim stolom iskazujući jedni drugima istinsku ljubav. Ta je ljubav tekla van Crkve, i u vremenima pošasti i katastrofe, kršćani su zasjali svojim služenjem zajednici u kojoj su živjeli." Green nadodaje: "Danas je, prema načinu života, teško razlučiti kršćane od [nekršćana] ... Naša potreba za zdravljem i cjelovitošću ... može biti ispunjena i održana jedino ljubavlju koja ne traži ništa zauzvrat. Na taj način Bog ljubi i izgleda da su rani kršćani bili tako ugrijani njegovom ljubavlju da ih je ona vezala zajedno i prirodno istjecala iz njih.2 Naravno, mi moramo spojiti suosjećanje s komunikacijom. Neki tvrde da poziv kršćana nema nikakve veze s time što govorimo, već se samo radi o potrebi da djelujemo u ljubavi.

Pisac Greg Garrett kaže: "Naš poziv [Isusovih] sljedbenika je truditi se hodati svijetom s Kristovim suosjećanjem, djelima, ne riječima, demonstrirati Božju ljubav.3 Iako Garrett predstavlja ekstrem, on ukazuje na podjelu u crkvi o tome na koji način najbolje razumjeti našu zadaću u svijetu.

Da bi razumjeli suosjećanje iz biblijske perspektive, moramo se vratiti nauku Svetog Pisma. Ti temelji će nam pomoći da prema

12 Duhovno vrelo

potrebitima oko nas reagiramo u Kristovoj ljubavi ne gubeći iz vida naš poziv za evangelizaciju.

SUOSJEĆANJE I BOŽJE KRALJEVSTVO Biblija poziva Božji narod na demonstriranje suosjećanja kao odraz Božje naravi i Kraljevstva. Stari zavjet karakterizira Božju vladavinu terminima kao što su pravednost i pravda, objavljujući da su te dvije kvalitete temelj njegova prijestolja (Psalam 89,14; 97,1-2). Zbog toga Bog očekuje da njegov narod utjelovi te kvalitete. U Starom zavjetu pravednost i pravda vežu se posebno uz Božji sveti karakter i oni se očekuju od svetog naroda stvorenog na njegovu sliku (Postanak 1,26-27; 1 Kraljevima 10,9). Naš sveti Bog mrzi tlačenje i nepravdu koji najčešće pogađaju siromašne i potrebite.

U Novom zavjetu, Isusovo djelo na križu omogućuje da njegovo spasenje bude dostupno svim ljudima (Luka 18,25; Ivan 3,5).

Kristovi su sljedbenici preobraženi da budu poput Isusa. To uključuje širenje njegovog suosjećanja po svijetu.

Biti spašen znači imati mentalitet Kraljevstva i utjeloviti prioritete Kralja. Oni koji dođu k vjeri u Krista, doživljavaju radikalan zaokret u svojim životima, koji sadrži i novostečenu brigu za siromahe.

Takav scenario nalazimo u mnogim pričama zapisanim u Svetom pismu. Na primjer, Zakej je povjerovao u Isusa i pola svog imanja je dao siromasima (Luka 19,8-10). Za one koji nisu učinili Isusa svojim Gospodom i utjelovili njegove prioritete te su ga napustili žalosni, pokazalo se kako im je njihovo bogatstvo postalo prepreka da postanu dio Kraljevstva (Luka 18,23). Stoga naši stavovi i prioriteti otkrivaju koliko Krist utječe na naše živote.

Crkva koja suosjeća, odražava karakter Onoga koga ispovijeda svojim Kraljem. U iskazivanju sućuti, naš cilj nije uspostava utopijskog društva pa čak ni Božjeg kraljevstva. Samo Bog uspostavlja svoje Kraljevstvo. Ali iskazivanjem suosjećanja mi pružamo dokaz da Kralj pravednosti prebiva među nama i u nama. Kako bi bilo čudno naviještati Boga kao Gospoda i Kralja - Boga kome je jako stalo do siromaha (1 Samuelova 2,8; Psalam 113,7) - a istovremeno ne

prakticirati ono što mu je bitno. Kad zanemarujemo Kraljeve prioritete, pokazujemo da nismo njegovi pouzdani podanici.

SVJEDOK S KREDIBILITETOM Evanđelje posjeduje kredibilitet samo po sebi. Ono ne treba nas da bismo mu dali kredibilitet. Ono posjeduje kredibilitet i autoritet zbog toga što svoje ishodište ima u Bogu (2 Petrova 1,21).

Ono je doslovno "Bogom nadahnuto" (2 Timoteju 3,16). Ali ponašanje kršćanske zajednice određuje hoće li evanđelje koje ima kredibilitet biti prihvaćeno. Ako naši životi nisu u skladu s onim što govorimo, malo je vjerojatno da će naša poruka biti ozbiljno shvaćena.

Isus je rekao da je mandat Crkve svjedočiti za njega (Djela 1,8). Propovijedanje je zacijelo ključni dio tog svjedočenja. No grčka riječ prevedena sa "svjedoci" u Djelima 1,8 (μάρτυρες) je ista riječ od koje dobivamo riječ mučenik. Stoga svjedočenje o Kristovom životu i službi, uključuje potpuno predanje naših riječi, kao i djela - pa i samih naših života. Brojni odlomci u Pismu povezuju vjeru u Isusa s djelima koja se očekuju kao odraz te vjere.

Isus je rekao Nikodemu: "A tko čini istinu, dolazi k svjetlosti, nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena" (Ivan 3,21). Slično govori Pavao "da oni koji su povjerovali Bogu uznastoje prednjačiti dobrim djelima" (Tit 3,8). Pismo ne dopušta odvajanje našeg poziva da propovijedamo evanđelje od poziva sada ga živimo. Način na koji živimo u svijetu puno govori o tome do kojeg smo stupnja uistinu čuli i razumjeli Isusove riječi.

Služba Teen Chellenge mi je nakon deset godina ovisnosti o drogama pomogla da dođem do Kristove spoznaje koja spašava. U Teen Chellenge sam došao kao agnostik koji naginje ateizmu s ozbiljnim sumnjama u postojanje svemogućeg Boga koji je pun ljubavi. Ali, ljubav i ljubaznost jednog starijeg bračnog para odigrali su najveću ulogu u mom prihvaćanju vjere. Svaki drugi vikend su Paul i Norma otvarali vrata svog doma u Buffalu u New Yorku svim muškarcima uključenim u program Teen Challengea. Redovito su u svom domu ugošćavali dvadeset do trideset bivših ovisnika i alkoholičara na objedu i druženju. Njihova lju-

bav i suosjećanje utjelovili su propovijedi koje smo svakodnevno slušali, pokazujući da je poruka koju su naviještali bila uistinu transformirajuća.

UTJELOVLJENA NADA Drugi način na koji naše suosjećanje služi misiji crkve je kroz utjelovljenje nade. Prema Poslanici Galaćanima 6,10, trebamo činiti dobro svim ljudima. Kao kršćani koji djelima ljubavi i dobrote služe jedni drugima, baš kao i nevjernicima, služeći siromasima i potrebitima te njegujući bolesne, mi pokazujemo neusporedive vrijednosti koje nas očekuju kad se Isus vrati pri konačnom uskrsnuću. Crkva, prema autoru Julianu N. Harttu, treba "doktrinom i primjerom prikazati vječno Božje kraljevstvo."4 Stoga Crkva treba biti mikrokozmos budućnosti u koju nas Bog vodi, budućnosti iscjeljenja i zdravlja u svakom području života.

U Knjizi Otkrivenja čitamo o budućnosti koja očekuje Božji narod: "Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih" (Otkrivenje 7,16-17). Kad Crkva danas reagira na potrebe onih koji su gladni i žedni i kojima nedostaju osnovne životne namirnice, kad tješi one koji tuguju, postaje zajednica koja utjelovljuje tu nadu koju naviješta.

Svatko tko često putuje avionom vjerojatno je u nekom trenutku dobio besplatno premještanje u prvi razred. Meni se to dogodilo na drugoj od tri etape nedavnog putovanja u Afriku. Dok sam se namještao u luksuzno i udobno sjedalo/krevet, pomislio sam u sebi: "Ovo je stvarno loše!" Znao sam, da će mi nakon što sam takoreći iskusio dobar život, sjedenje na manjoj stolici teško pasti. I stvarno, na posljednjoj etapi putovanja, sjedalo koje bi mi prije savršeno odgovaralo izgledalo je skučeno i tijesno. Upravo se to nalazi u pozadini ideje o utjelovljenoj nadi. Dok Crkva osnažena Svetim Duhom utjelovljuje kvalitete našeg nebeskog odredišta, mi donosimo predokus pravog života u prvom razredu - izobilnog života koji je Isus obećao (Ivan 10,10). I kad nevjernici to dožive, jako teško im se vratiti životu bez Krista.

Ljeto 2015. 13

SUOSJEĆANJE I EVANGELIZACIJA Većina grešaka vezanih uz suosjećanje dolazi iz pogrešnog razumijevanja biblijskog Kraljevstva Božjeg. Oni koji Kraljevstvo shvaćaju isključivo kao zemaljsku stvarnost često se fokusiraju na etička i moralna učenja Pisma, istovremeno zanemarujući aspekte poput osobnog grijeha i suda. Drugi pak, usredotočeni samo na buduće aspekte Božjeg Kraljevstva, naglašavaju spašavanje duša, zanemarujući ostale ljudske potrebe.

Pismo odbacuje oba neuravnotežena pogleda na Kraljevstvo Božje. Isus je učio da je Kraljevstvo istovremeno sadašnja i buduća stvarnost (Matej 7,21; Luka 11,20). Stoga je održavanje biblijske ravnoteže sadašnjeg i budućeg Kraljevstva Božjeg, način sprečavanja da suosjećanje zasjeni evangelizaciju. Održavanjem ravnoteže možemo izbjeći prenaglašavanje suosjećanja i socijalne komponente evanđelja. Isto tako, možemo izbjeći isključivo budući aspekt Kraljevstva kojemu nedostaje sadašnja relevantnost zbog čega Crkva djeluje hladna i neosjetljiva na sadašnju ljudsku patnju.

Sud je ključni dio buduće dimenzije Božjeg Kraljevstva. Kad previše umanjujemo budući aspekt Kraljevstva, nadolazeći Božji sud često postane prva žrtva te neravnoteže. Bez suda ne može biti istinske pravde. Bog je pravedan jer je on Pravedan Sudac. U kontekstu naše suosjećajne evangelizacije, nepravdu moramo pripisati grijehu. Ako nikada ne govorimo o grijehu i sudu, naši napori po pitanju suosjećanja ne mogu se nazvati uistinu kršćanskim.

ZAKLJUČAK Kao student u Teen Challengeu pažljivo sam promatrao Paula i Normu, gledajući poklapaju li se njihova djela s njihovim riječima. Sjećam se da sam se pitao: "Kakve oni tu imaju koristi? Što oni dobivaju u čitavoj toj priči?"

To sam se pitao, zato što sam došao iz pozadine u kojoj su odnosi prvenstveno utemeljeni na utilitarizmu. Ljudi žele iskoristiti jedni druge. Ali dok sam promatrao Paula i Normu, počeo sam shvaćati da je njihov jedini motiv ljubav. Oni su radili to što su radili jer su posjedovali iskrenu ljubav za ljude koje je ostatak društva otpisao. Vidio sam da ovaj kršćanski par posjeduje nešto što mi je bilo nepoznato, radikalnu ljubav za druge koja je proistjecala iz njihove ljubavi za Boga.

Njihova djela ljubavi su uključivala i propovijedanje evanđelja i dijeljenje svojih dobara. I zbog toga što su njihova djela bila u skladu s onim što su nas učili, ja sam ozbiljno uzeo Bibliju kao relevantnu za svoj život.

Na suosjećanje ne smijemo gledati kao na platformu ili način stjecanja nečijeg povjerenja. Ako suosjećanje nije autentičan dio našeg života u Kristu, naša djela će biti prijetvorna. Naći ćemo se u čudnoj i nebiblijskoj poziciji glumeći ljubav kako bi propovijedali o ljubavi - potpuno stranoj poziciji u Isusovom životu i službi.

Kad postane očito da je naša ljubav samo sredstvo za ostvarenje cilja (i u tom slučaju će i postati očito), riskiramo da osobu ostavimo u gorem stanju nego što smo ju našli. Tada, umjesto da samo ostanu u neznanju glede evanđelja, oni mogu postati njegovi otvoreni neprijatelji.

I dok ljude ne možemo dovesti Kristu a da im ne prenesemo poruku evanđelja, malo je vjerojatno da će naša poruka imati ozbiljan prijem ako su naši životi u suprotnosti s onim što naviještamo. I stoga nas apostol Ivan upućuje: "Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom" (1 Ivanova 3,18). Odvojeno od evanđelja, suosjećanje pruža samo trenutačnu utjehu. Ali čovječanstvo treba nešto više od utjehe. Ono treba spasenje. I mi to spasenje naviještamo najbolje onda kada propovijedamo Radosnu vijest i vršimo dobra djela.5

 Jerry Ireland je direktor organizacije Africa

AG Care koja upravlja službom humanitarne pomoći za čitavo područje Subsaharske Afrike u sklopu Africa Region of Assemblies of God World Mission. Na doktorskom je studiju iz područja teologije i apologetike na Liberty University u Lynchburgu, Virginia.

14 Duhovno vrelo

BILJEŠKE 1 Kinnaman,David. 2007.UnChristian: What a New Generation Really Thinks About Christianity ... And Why It Matters. Grand Rapids.

Baker Books.

2 Green,Michael. 2004. Evangelism In the Early Church. Grand Rapids. Wm. B. Eerdmans Publishing. 20.

3 Garrett,Greg. God Commands Compassion, Not Evangelism. http://day1.org/3351greg_garrett_god_commands_compassion_ not_evangelism. (Pristupljeno 18.2.2014.)

4 N. Hartt, Julian. 1955. Toward a Theology of Evangelism. Abingdon Press. New York.

67.

5 Vidi Sider, Ron. 1999. Good News and Good Works. Grand Rapids. Baker Books.

Ne smijemo zanemarivati žene. Poči-

njući s Edenskim vrtom u knjizi Postanka, Biblija otkriva da su žene ključni sudionici u Božjem obećanom spasenju po njegovom Sinu - kao mete koje Sotona napada kako bi spriječio Božje otkupiteljske planove. Naša planeta je dom za otprilike 3,5 milijardi žena i djevojaka.1

One nisu samo statistički podatak; one predstavljaju ljude kojima je Bog pozvao svoju Crkvu da im donese Isusovu Dobru vijest. One čine 49,6 posto ukupnog svjetskog stanovništva.2 Pretpostavlja se da je među njima 35 posto žena (1,2 milijarde) koje su pretrpjele spolno zlostavljanje.3 U vremenima oružanih sukoba i prirodnih katastrofa koje prati slom društvenih, političkih i obiteljskih struktura, žene i djevojke su posebno ranjive za djela seksualnog nasilja. I mnoge kulture doživljavaju spolno zlostavljane žene kao robu s greškom, osuđujući ih na život spolnog iskorištavanja i ropstva.

Zapanjujuće velik broj svjetske ženske populacije su ranjene žene koje često nose duboke rane koje samo Isus može iscijeliti.

I zbog kulturnih, vjerskih i društvenih normi, većini žena u svijetu koje trebaju Spasitelja

ŽENE I EVANGELIZACIJA mogu samo prići druge žene koje strastveno propovijedaju Isusa koga vole.

Fiona Bellshaw jedna je takva strastvena žena koja nosi Isusa ranjenim ženama svih naroda u Madridu u Španjolskoj. Rođena u Škotskoj, Bellshaw je u Španjolsku došla sa svojim roditeljima misionarima i tamo je upoznala i udala se za mladog propovjednika Juana Carlosa Escobara koji je kasnije postao superintendant Assemblies of God za Španjolsku. Žena pastora Bellshaw primijetila je da su mlade djevojke koje nisu Španjolke prisiljene raditi kao prostitutke na madridskim ulicama. Bellshaw se počela družiti s jednom po jednom ženom, kako ju je Bog vodio, nudeći im prijateljstvo, molitvu i Isusa. Zatražila je i dobila dozvolu za posjet ženama žrtvama trafikinga u Centru za prihvat stranaca. Tamo je služila ženama koje su čekale deportaciju ili odlazak na ulicu.

Prošle su godine Bellow i njezin tim suradnica služile ženama iz 34 nacije (uključujući i islamske zemlje) moleći se za pomoć, iscjeljenje, duhovno oslobođenje i spasenje.

Neke od žena su krštene u vodi i na putu su učeništva izrastajući u Božje žene. Bellshaw je evangelizator 21. stoljeća.

Također je i Connie Weisel, pastor First Assembly of God u Forth Myersu na Floridi. Connie je bila uspješna poslovna žena

kad je sa 38 godina potpuno predala svoj život Kristu. Tada je 1991. godine u svojoj ckvi započela predavanja ponedjeljkom koje je nazvala "Pomoć povrijeđenim ženama" (PPŽ) s ciljem pomaganja ženama poput sebe kojima treba Isusovo iscjeljenje. Žene širom jugozapadne Floride svih dobi, slojeva društva i etničke pozadine su dolazile na večer slavljenja, molitve, proučavanja Biblije i osobnog služenja. Sastanak PPŽ-a održava se svakog ponedjeljka, osim na državne praznike, već 23 godine. Tijekom svih tih godina, 46 000 žena je posjetilo sastanke, a njih 3450 se spasilo ili ponovo predalo život Kristu.

"Jednostavno je zapanjujuće kako su tisuće došle do otkupljenja i ozdravljenja u takvom jednostavnom okruženju", kaže Weisel. "Mi smo postojano dolazile, tjedan za tjednom, s ljubavlju i utjehom za žene, bez obzira koji je problem u pitanju."

Weisel i njene suradnice u vodstvu nisu čekale da ih povrijeđene žene pronađu. One su, gdjegod išle, tražile vodstvo Svetog Duha tijekom čitavog tjedna - u restoranima, trgovinama i ostalim mjestima gdje se radi - i pozivale žene na sastanke PPŽ-a.

Weisel i njen tim vjeruje u bacanje mreže prema onima koji trebaju Isusa. Kao rezultat, pomoć povrijeđenim ženama je mjesto za čudesna spasenja i iscjeljenja.

U Mumbaiju u Indiji evangelizatorice Bombay Teen Challengea svake godine služe tisućama žena i djevojaka u prostituciji.

Spašene voditeljice bordela i bivše robinje prostitutke sad služe kao najsilniji evangelizatori. Danas one zarobljenim ženama koje očajnički trebaju oslobođenje neustrašivo govore o Isusu. Poput Marije Magdalene 21. stoljeća, one dijele Dobru vijest da je Isus živ i da hoda svijetom (Ivan 20,18).

Pred samim paklom one izgone demone i oslobađaju žene.

Da, Sotona još od Edenskog vrta drži žene na nišanu. Ali Bog posjeduje veći plan otkupljenja za žene i djevojke svih naroda. On i dalje poziva neustrašive kćeri da među njima izvrše veličanstveno djelo evangelizacije. Bog ne zanemaruje žene svijeta. Ne smijemo niti mi.

 Beth Grant je misijski edukator,

suosnivačica organizacije Project Rescue i izvršni prezbiter u Glavnom vijeću Assemblies of God, predstavnica žena zaređenih u službu.

BILJEŠKE 1 http://www.census.gov/population/international/data/idb/worldpop.php 2 http://www.worldometers.info/world-population/world-population-gender-age.php 3 http://www.who.int/medicentre/ factsheets/en/

Ljeto 2015. 15

MREŽA KRALJEVSTVA: Nauciti umrežavati poput Isusa JOSEPH CASTLEBERRY

Razmotrite ove uvide o duhovnim, teološkim i praktičnim razlozima zašto biste trebali savladati umijeće umrežavanja.

16 Duhovno vrelo

Pastori

nemaju pojma o biznisu." Dovoljno puta sam čuo komentare poput ovoga, da me više, iako me i dalje mogu zasmetati, uopće ne čude. Takvo pretjerano omalovažavanje mog zanimanja obično bi iz mene izvuklo obrambeni komentar.

Ali ostaje činjenica - i stvarno me smeta - da, ako želim biti vjeran svom pozivu u službi i ostvariti najbolji mogući rezultat, moram poboljšati svoje poslovne vještine.

P

ostoji specifično područje poslovnih vještina koje ima ogroman potencijal za unaprjeđenje rezultata u službi - umrežavanje. Nitko ne može uspješno djelovati u bilo kojoj poslovnoj ili profesionalnoj djelatnosti bez uspostavljanja mreže odnosa koja će omogućiti da njihova dobra i usluge budu poznate potencijalnim kupcima.

Ta je činjenica primjenjiva na crkvu i službu jednako kao i na bilo koje drugo polje rada, štoviše, umrežavanje je dio naravi Božjeg kraljevstva. Da biste uspješno djelovali u Božjem kraljevstvu, morate posjedovati dobre vještine umrežavanja.

Pošto sam nekoliko godina proveo u proučavanju i brušenju vlastitih vještina umrežavanja kako bih unaprijedio svoj poziv u službu, napisao sam knjigu Kraljevska mreža: Naučiti umrežavati poput Isusa, kako bih podijelio ono što sam naučio s drugima i osnažio ih na još veći utjecaj za Krista. Slijedi izvadak iz te knjige koji bi vam trebao dati neke uvide o duhovnim, teološkim i praktičnim razlozima zbog čega bi trebali svladati umijeće umrežavanja.

KRALJEVSKA MREŽA Isus je rekao da je Kraljevstvo Božje poput mreže (Matej 13,47). Ta metaforička izreka iz Prispodobe o mreži ima posebno značenje u današnje doba interneta, Facebooka, Twittera, Pinteresta, Instagrama, Classmates.com-a, elektronske pošte, sms-poruka i drugih alata za društveno umrežavanje. Za razliku od mnogih jezika, engleski ima specifičnu riječ za povezivanje u odnose koji sliče mreži: umrežavanje. Pošto mreže opisuju metaforičke mreže a ne one doslovne, možemo točno razumjeti Isusa kad kaže: "Kraljevstvo Božje je poput mreže."

Zapravo, ja Kraljevstvo Božje volim zvati "Kraljevska mreža."

Prema Isusu, Kraljevstvo je Božja mreža bačena u svijet. Mreža zahvaća i dobre i loše ribe. Iskrene i neiskrene lju-

Ljeto 2015. 17

de, istinske vjernike i nevjernike, svi se nalaze ulovljeni u nju.

Kraljevstvo Božje zahvaća mnoge ljude, i kao što ćemo vidjeti, neki od njih postaju dio same mreže. Na koncu, Bog će vidjeti tko mu pripada, a tko ne.

Poput ribara u novozavjetno doba koji su radili na svojim mrežama, Bog stalno gradi mrežu Kraljevstva - proširuje ju, popravlja poderano, zahvaća sve više riba. U jednoj drugoj prispodobi Isus je rekao svojim učenicima: "Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!" (Marko 1,17). Isusovi učenici služe kao njegovi ribari - u konačnici, mreža koju on širi zahvaća više ljudi.

NASTAVITI S ISUSOVIM POSLOM Isus je učenicima namijenio da čine više čuda te evangeliziraju i pridobiju više ljudi nego što je on učinio za zemaljskog života.

Zapravo, Isusovi su učenici nastavili nositi njegovo djelo dvadeset stoljeća nakon njegove smrti. Zbroj njihovih čudesa i "ulova riba" uvelike premašuje sveukupni broj ljudi koje je Isus dotakao za vrijeme svog života na Zemlji. Naravno, sve zasluge za naša postignuća pripadaju Isusu, pošto ih on po nama čini. I on će također ubrati sve prihode. Na koncu, mi smo njegovi suradnici za ribolov. Velike ribe koje su se izvukle, malene koje su se zamalo provukle kroz mrežu, ribe koje smo mi ulovili i donijeli mu ih na obalu - sav prihod od "mreže" pripada njemu.

Ako je Kraljevstvo Božje mreža, onda je prvenstveno ribarska mreža. Kraljevstvo ne želi zamijeniti zemaljske vlasti, poslovni svijet, obitelji, škole, radničke sindikate, bolnice ili bilo koju drugu instituciju društva. Kraljevska mreža je tu da lovi ribe.

Iako Kraljevstvo zahvaća i utječe na sve dimenzije naših života, zapravo nikada neće moći u potpunosti odražavati Božju vlast nad nama, ako nas ne uključi u Kraljev zadatak traženja i spašavanja izgubljenih. Kraljevska mreža uvijek uključuje izmirenje izgubljenih s Bogom koji ih ljubi. Kraljevsko umrežavanje se u konačnici fokusira na dovođenje ljudi Isusu.

Kada vidimo da su Božji ljudi zajedno postali podložni Kristovom gospodstvu i s njima osjećamo povezanost po Svetom Duhu koji čini da u svima nama prebiva Isus, tada vidimo Kraljevstvo. Dakle, Kraljevstvo Božje je istovremeno i vidljivo i nevidljivo. Isusova prisutnost koja je na djelu po njegovim ljudima čini ga vidljivim. Prispodoba o mreži oslikava Kraljevstvo kao mrežu ljudi.

ZAŠTO RIBARI? Jeste li se ikada zapitali zašto je Isus pozvao toliko ribara za svoje učenike? To je zato jer su oni "radili mreže".

Ne, ne pokušavam biti duhovit. Ozbiljno. Ribari su bili vrsta ljudi koje je Isus trebao. Zasigurno, Isusovi učenici, kad ih je pozvao, nisu razumjeli mnoge stvari. Nitko od njih nije bio veliki teolog, vješti pisac, umješni govornik ili psiholog savjetnik. Nisu imali obrazovanje niti u jednom predmetu koji je danas popularan u biblijskoj školi ili teološkim fakultetima. Ali svi su oni imali jednu neupitnu kvalifikaciju: radili su mreže.

Na najosnovnijem nivou, Petar i njegovi prijatelji znali su kako funkcionira ribarska mreža. Znali su izraditi mrežu, znali su kako ju baciti u vodu, kako ju potezati kroz vodu, kako ju izvući natrag na brodicu te kako ju nakon svakodnevnog posla popraviti i održavati. Ali također su znali nešto još važnije.

Voditi uspješno ribarsko poduzeće u Izraelu prvog stoljeća za-

18 Duhovno vrelo

htijevalo je više od same izrade mreža. Također je zahtijevalo umrežavanje. Ribari nisu samo znali izrađivati mreže, već i kako funkcionirati u timu. Znali su kako plasirati i prodati ribu na tržnici. Znali su kako pronaći ljude za transport ribe u unutrašnjost zemlje i prodavanje u zajednicama u okruženju. Poznavali su distribuciju, oglašavanje, prodaju, profit i ostale poslovne aspekte svog zanata. Danas bismo ih prepoznali kao stručnjake za umrežavanje.

Ako namjeravate loviti ljude, tada morate znati kako funkcionirati u ljudskim "mrežama". Umrežavanje je jako važna zadaća u Kraljevstvu, ali usprkos toj činjenici, teološki fakulteti ne uče takve predmete. Ja se i ne sjećam da se tijekom mog desetogodišnjeg akademskog školovanja za kršćansku službu ikada pojavila ta riječ. Da budem iskren, riječ umrežavanje, osim na televiziji, nije niti ušla u žargon mog vremena, a to su bile rane osamdesete. Ali usprkos tome, kako se moglo dogoditi da smo previdjeli jednu tako bitnu vještinu?

Kao ravnatelj fakulteta, ja sam glavna osoba za umrežavanje.

Ja, koji sam jako društvena osoba, volim održavati prijateljstva, upoznavati nove ljude i ugrađivati ta prijateljstva u još šire i čvršće mreže da bi kao fakultet mogli ostvariti svoje poslanje. Volim svoj posao i volim raditi s ljudima pošto je takva i priroda mog posla. Posebno mi je draga činjenica što su plodovi našeg rada tako direktno povezani s misijom Božjeg kraljevstva. Ali moj posao ne posjeduje patent na umrežavanje. Svaki Isusov sljedbenik, bez obzira na posao koji radi, može kroz umrežavanje izražavati Božje kraljevstvo.

SVETI I SEKULARNI POZIV Bez obzira jeste li pastor, vozač autobusa, odvjetnik, radnik u tvornici, inženjer, poljodjelac, poslovni čovjek, umjetnik, liječnik ili bilo što drugo - svako zanimanje posjeduje i svetu i sekularnu dimenziju. Poziv biva posvećen od onoga koji ga daje i zato što nas je sve Bog pozvao, svi su pozivi posvećeni. Svi su oni i sekularni ("svjetovni"), zato što ljudi, koje nas je Bog pozvao da evangeliziramo, žive u svijetu. (Ako dopustite da ispovijedanje vaše vjere uzrokuje da se u društvu onih koji ne ispovijedaju vjeru u Krista osjećate neugodno i čudno, spriječit ćete Boga da vas upotrijebi u širenju mreže Kraljevstva.)

Službenik evanđelja koji vidi jedino pastoralni poziv kao svet, a ne i sekularan, ograničit će osobni i crkveni život. Previše pastora provode čitavo svoje vrijeme s kršćanima, osuđujući ih na vrstu uslužnog vodstva, koje nikada ne postane transformirajuće vodstvo. Prema teoriji vodstva Jamesa McGregora Burnsa, većina vodstva je uslužno. Drugim riječima, vođe nude svoj rad za dobra i usluge koju im zauzvrat pružaju njihovi sljedbenici.

Dakle, pastor pruža usluge propovijedanja, koordinira vjerske obrede poput sakramenata, vjenčanja, sahrane i ostalih usluga u zamjenu za počasno mjesto u zajednici te (po običaju) ima malu plaću i stan. Uslužni pastori stavljaju snažan naglasak na održavanje crkvene tradicije i statusa quo. Oni vrlo rijetko pozivaju ljude iz svoje crkve da naprave nešto zahtjevno, a ljudi isto tako ne očekuju puno od svog pastora. Crkva ne raste, kroz služenje crkve nema redovitih spasenja i nitko ne doživljava transformaciju. S vremenom ckvena populacija stari, i stari...i s vremenom...nestane.

Suprotno tomu, transformacijsko vodstvo je usredotočeno na transformacijsku viziju. Vodstvo poziva zajednicu na žrtve i ri-

zike kako bi ostvarili viziju. Ako vizija uključuje evangelizaciju, crkva poziva svoje članove da svoje vrijeme ne provode samo s kršćanima, već i s ljudima koji još nisu ušli u Kraljevstvo.

Kad pastori sve svoje vrijeme provode s kršćanima, sa sigurnošću se možemo okladiti da će i članovi njihove zajednice raditi istu stvar. Neke crkve čak ulažu veliki napor na poticanje drugih kršćana da posluju prvenstveno s drugim kršćanima te izbjegavaju poslovati s ljudima van crkvenih krugova. To zvuči kao izvanredna formula za povećavanje tužbi među kršćanima, ali ne i realna poslovna i evangelizacijska strategija.

Jedan moj prijatelj pastor, koji je strašno djelotvoran evangelizator, zahtijeva od članova svog tima da kultiviraju prijateljstvo s nevjernicima. On zna da ako ne razgovaraju s ljudima koji ne poznaju Krista, nikada neće dovesti ljude do Krista. Kao dio svog posla, oni moraju opisati na koji način i s kim van crkve grade prijateljske odnose. Kao rezultat toga u zadnjih deset godina, crkveno članstvo je naraslo za pet puta.

Netko može tvrditi da je njegov poziv služenje u crkvi, a ne evangeliziranje onih koji ne poznaju Gospoda. Ja ne sumnjam da neki ljudi imaju poziv da prvenstveno rade s vjernicima, na primjer, da poučavaju u kršćanskim školama i fakultetima ili da upravljaju kršćanskim humanitarnim službama te da vode kršćanske denominacije. Takve institucije igraju važnu ulogu u Kraljevstvu i imaju veliki značaj zbog mnoštva razloga. I ljudi koji se time bave će često provoditi više vremena s kršćanima nego s nekršćanima. Ali čak i oni moraju shvatiti da njihov "kršćanski rad" ne smije oteti mjesto Božjoj misiji. On može podržavati i pomagati one koji su usmjereni na evangelizaciju, ali ih nikada ne može osloboditi osnovnog poziva Kraljevstva da svoju vjeru dijele s onima koji nikada nisu iskusili stvarnost i moć Božje vlasti. Oni koji rade puno radno vrijeme u kršćanskim poslovima i institucijama, trebaju posebno paziti da stvore prigode kako bi se upoznali, sprijateljili i utjecali na ljude kojima treba spasenjski susret s Gospodom.

PASIVNOST PRI UMREŽAVANJU Unutar toplog zajedništva denominacije, jako lako zauzimamo pasivan stav po pitanju umrežavanja. Naši izabrani vođe nose odgovornost za održavanje zajedništva. Oni planiraju regionalne i lokalne susrete. Oni vode brigu o našem zdravstvenom i mirovinskom osiguranju. Oni koordiniraju misionarske aktivnosti i promoviraju fakultete koje denominacija sponzorira za obavljanje ostalih denominacijskih zadaća.

Misionari unutar denominacije često se izvanredno povezuju, posebno u onim grupama koje vjeruju u "misije vjere". Izgrađivanjem grupe od oko stotinu ili više crkava za potpomaganje svoga rada, oni se brižno trude ostati u vezi s tim financijskim tokovima iz koje god udaljenosti oni dolazili. Ali često je slučaj da denominacijski pastori imaju luksuz da mreža dođe k njima. Čini se da nemaju nikakvu potrebu niti namjeru za umrežavanje. U drugu ruku, nezavisni pastori moraju biti puno agresivniji u svom umrežavanju. Ako ne istupe i ne načine mrežu, nemaju ništa. Potaknuto i agresivno umrežavanje - unutar i van crkve može biti jedan od glavnih razloga zašto u Sjedinjenim Državama nedenominacijske crkve rastu brže od denominacijskih.1 Biti dio denominacije donosi veliku korist, ali ne bi trebalo postati stupica koja će nas zarobiti u pasivnost glede umrežavanja.

Netko bi mogao pomisliti da je umrežavanje bit pastoral-

Iako Kraljevstvo zahvaća i utječe na sve dimenzije naših života, zapravo nikada neće moći u potpunosti odražavati Božju vlast nad nama, ako nas ne uključi u Kraljev zadatak traženja i spašavanja izgubljenih.

Ljeto 2015. 19

nog posla. Ali mnogi crkveni vođe izgleda da nisu toliko revni u svom umrežavanju koliko bi mogli. Srednja veličina crkava u Sjedinjenim Državama je oko 75 članova.2 Iz te činjenice zaključujem da većina pastora svoju službu obavlja u relativno malom društvenom krugu, od recimo, 500 do 1000 ljudi.

Tako maleni krug može rezultirati toplom zajednicom vjernika, ali takve zajednica često mogu postati previše fokusirane na sebe. Bez snažnog, trajnog, potaknutog procesa umrežavanja, krug se neće širiti. A crkva koja stagnira teško može objasniti na koji način ona slijedi Isusa i poslušna je Velikom poslanju. Ovdje ne želim nikoga osuditi, jer mogu postojati dobri razlozi zašto neka crkva ne može rasti na određenom području. Ali takve će crkve stalno osjećati da im nešto bitno nedostaje. Ako crkva zbog lokacije na kojoj se nalazi, stvarno ne može rasti, tada ima posebnu odgovornost pomoći crkvama da rastu na drugim lokacijama. To znači da se ozbiljno trebaju uključiti u Veliko poslanje slanjem radnika, davanjem i molitvom.

ZRELI ODNOSI Neki ljudi misle da život možemo podijeliti na ladice u kojima možemo Isusa ostaviti kod kuće ili u crkvi. Za mnoge kršćane Isus nije dobrodošao na njihovom radnom mjestu. Kao rezultat toga, mi o Isusu razgovaramo s našim prijateljima koji već vjeruju u njega, a ne dijelimo Isusa s onima koji ne vjeruju.

Ali Kraljevska mreža neće djelovati u takvom malenom krugu.

Razvijanje zrelih prijateljskih odnosa očitovanih zajedničkim izvancrkvenim aktivnostima, skoro uvijek rađa dobrim plodovima. Te aktivnosti su pomaganje ljudima pri selidbi, igra golfa, odlazak na sportske utakmice, izrada ručnih radova, sviranje u

E,

GO PO S P O Š NJ A I

GOS PO POŠ AL JI NJI H!

D

© 2008. P. F. Gray (Korišteno s dopuštenjem) OŠ , P ALJ GO I NJIH! SP DE O , DE I J L !

H

mjesnom simfonijskom orkestru ili uključivanje u razne društvene humanitarne organizacije. Mogućnosti su, baš kao i ljudski interesi, različite.

Kako se razvija pravi odnos, na vidjelo dolazi Kristova prisutnost u našem životu. Ponekad nam dublji odnosi omogućuju da podijelimo našu Kraljevsku mrežu s ljudima na način koji će im profesionalno ili osobno biti od koristi u potpuno neduhovnim aspektima. Dok ih podržavamo svojim molitvama te uključujemo u Kraljevsku mrežu, na kraju ćemo ih dotaći i duhovno. Što god drugo činimo kako bi svoje kolege doveli Kristu, trebali bismo uvijek moliti za njih.

ISUSOVO UMREŽAVANJE Isus je, kud god išao, širio Kraljevsku mrežu, pozivajući ljude poput carinika Levija i Zakeja na pokajanje, oprost, i promijenjeni život koji je njihove vještine koristio na novi način. On se obraćao grešnim ljudima i religioznim ljudima, moćnim ljudima i potlačenima, bolesnima i zdravima. Pomoć u ključnom trenutku dobio je od dječaka s nekoliko kruhova i riba, koje je umnožio i nahranio mnoštvo. Objedovao je skoro sa svakim. Pri svim tim susretima je ljudske odnose održavao na vrhunskom nivou.

Imajući na umu spektakularno širenje kršćanstva od vremena kad je Isus prvi puta počeo objavljivati Kraljevsku mrežu, onaj tko se želi mudro umrežiti, način na koji se Isus odnosio prema ljudima učinit će svojim najboljim udžbenikom o umrežavanju.

Ovaj članak je izvadak iz knjige The Kingdom Net: Learn to Network Like Jesus, My Healthy Church, 2013.

BILJEŠKE 1 Russell D. Moore. 2011. Where Have All the Presbyterians Gone: Nedenominational churches are the fastest growing in the country.

Wall street Journal. February 4.

2 Hartfold Institute for Religion Research, http://hirr.hartsem.edu/ research/fastfacts/fast_facts.html#sizecong (pristupljeno 15.8.2013.)

 Joseph L. Castleberry, Ed.D.

je predsjednik Northwest University u Kirklandu, Washington. Autor je knjige The Kingdom Net: Learn to Network Like Jesus (Kraljevska mreža: Naučiti umrežavati poput Isusa). Za više informacija posjetite stranicu josephcastleberry.com "Kad je srce zapaljeno za poziv u misiju."

20 Duhovno vrelo

Serija cjeloviti pentekostalac PETI DIO

Pentekostalne prakse: Krštenje u Svetom Duhu je znacajno MARK WOOTTON

Ovaj dio je posvećen odgovoru na pitanje koliko je značajno ili važno krštenje u Svetom Duhu za život vjernika. Pošto je ono odvojeno iskustvo, koliko je značajno u usporedbi s drugim iskustvima?

N

a ljestvici od jedan do deset, spasenje je zacijelo deset.

No, na ljestvici od jedan do deset, gdje bi se nalazilo krštenje u Svetom Duhu? Bi li bilo na šestom? Četvrtom?

Osmom mjestu?

U početcima svoje službe, sjećam se da sam propovijedao kako je krštenje u Svetom Duhu poput klima uređaja u automobilu. Nije vam potreban, ali je jako dobro imati ga. Da, krštenje u Svetom Duhu nije uvjet za ulazak u Nebo, ali je sigurno važnije od klima uređaja u automobilu.

Nepotrebno je kazati da to više ne propovijedam. Dakle, koliko je za vjernika važno željeti dar Svetog Duha? Koliko točno vremena i truda treba uložiti u ovu stvar?

U Kristovom životu bilo je posebnih trenutaka kada bi dao duboke komentare glede ovog Očevog obećanja. Jednog od njih dao je netom pred svoje raspeće, a ostale nešto prije svog uzašašća na Nebo.

Pogledajmo ih.

POSLJEDNJA VEČERA Ivanovo evanđelje pruža nam jedinstveni uvid u razgovore tijekom Posljednje večere. Sinoptička evanđelja, Markovo, Matejevo i Lukino napisana su desetljećima prije i sadrže mnogo detalja s Posljednje večere. Izvješćuju nas o lomljenju kruha, dijeljenju kaleža, značenju jednog i drugog čina te identificiranju Jude kao izdajnika. Ali, niti jedno od njih ne bilježi dubinu razgovora koje sadrži Ivanovo evanđelje od četrnaestog do sedamnaestog poglavlja.

Ivan je bio nadahnut Svetim Duhom pedeset godina nakon tog događaja da bi zapisao ova četiri poglavlja i detalje

Ljeto 2015. 21

Iako je Isus bio pravi Bog, on je za vrijeme svog boravka na Zemlji odbacio svoje božanske moći.

Stoga je sve što je on postigao na ovoj Zemlji ostvarivo svakom ljudskom biću. Ako vi vjerujete da je on zadržao ijednu od svojih božanskih moći, poput sveznanja ili svemogućnosti, znači da je varao.

Njegov bezgrešan život, ako ga je postigao služeći se moćima koje vama i meni nisu dostupne, nije dokazao ništa.

22 Duhovno vrelo

Isusovog razgovora s Jedanaestoricom.

Ovaj dijalog nije zabilježen nigdje drugdje u Svetom pismu. Da nije bilo nakane Svetog Duha za očuvanjem, kako bi buduće generacije od njega imale blagoslov, on bi bio izgubljen. Zanimljivo, u ovom posljednjem intimnom razgovoru prije Kristova odlaska u vrt u kojem se Krist suočio s onima koji će ga zarobiti, zabilježena su brojna referiranja na Svetog Duha. Razmotrimo ovaj ulomak: "Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Pomoćnika da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama" (Ivan 14,15-18, NASB).

Zapazite kao je Sveti Duh prvo nazvan Pomoćnikom. Pretpostavka je da je Isus bio prvi Pomoćnik. Grčki jezik nam ukazuje da će drugi Pomoćnik biti iste vrste kao i prvi. Na primjer, ako imate jabuku i ja se s vama zamijenim za naranču, dao sam vam voćku, ali drugačije vrste. Ali ako vi posjedujete jabuku i ja se s vama zamijenim za drugu jabuku, dao sam vam voćku, ali iste vrste. To je definicija "drugog Pomoćnika." Sveti Duh će biti Pomoćnik iste vrste koje je bio i sam Isus. Sveti Duh će ih tješiti, učiti, disciplinirati i usmjeravati. Što god je Isus učinio da im pomogne, to će učiniti i Sveti Duh. Zar to nije značajno?

Ivan je također zabilježio kako Isus govori da će Sveti Duh promijeniti način svoga prebivanja, od toga da je bio s njima, a da će ubuduće biti u njima. Meni je razumljiva razlika između toga da je hrana sa mnom i da je hrana u meni. Shvaćam razliku između toga da je misao sa mnom, a kasnije se spusti u moju dušu.

Ali nisam siguran shvaćam li potpunu širinu toga da je Duh sa mnom nasuprot tomu da je u meni. Što bi to značilo vama da imate Duha u sebi, prema tome da ga imate uz sebe? Bez sumnje, to zvuči puno intimnije i moćnije. Držim da je razlika u prisutnosti i te kako značajna.

Kasnije u istom poglavlju Isus je rekao: "Pomoćnik – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh" (Ivan 14,26). Što sam stariji, ovaj blagoslov postaje sve značajniji. Isus je obećao da će jedna od službi Pomoćnika biti podsjećanje njegovih učenika na sve ono što ih je u prethodne tri godine

poučavao! Kolika je to točna količina informacija? Dakle, u zaključku svog evanđelja Ivan je ustvrdio da, kad bi se svako pojedino Kristovo djelo zabilježilo, svijet bi bio premalen za sve knjige u kojima bi ta djela bila zapisana. To je previše informacija da bi učenici zapamtili. Ne čudi što Krist misli da će učenicima biti blagodat imati nadnaravnog Pomoćnika koji će im pomagati u prisjećanju Učiteljevih lekcija.

Zanimljivo, Isus je također obećao da će ih Pomoćnik poučiti svim stvarima (Ivan 14,26). Možete li zastati na trenutak i razmisliti o širini te izjave? Siguran sam da su u vremenima kada su učenici postali apostoli i nadgledali uspostavu globalne crkve, osjetili kako je to za njih previše.

Kako treba razviti strategiju evangelizacije? Kako se nositi s problemima rasta?

Kako rješavati sukobe unutar i van crkve?

U tim trenutcima, Isus im je obećao da ponovno mogu biti njegovi učenici i da će ih Sveti Duh poučiti svemu što moraju znati. Možda se ponavljam, ali meni to izgleda jako važno.

U sljedećem poglavlju Ivanovog evanđelja nalazimo: "A kada dođe Pomoćnik koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene" (Ivan 15,26). Isus je nadalje rekao svojoj jedanaestorici učenika da će još jedna od službi Svetog Duha biti svjedočiti za Krista. Tko svjedoči? Svjedok svjedoči. Svjedok daje izvještaj onoga što je vidio. Svjedok također može svjedočiti o onome što je čuo. Biste li vi voljeli čuti što je Sveti Duh vidio glede Isusa? Biste li vi voljeli čuti što je Sveti Duh čuo od Isusa? Biste li vi željeli čuti što je Sveti Duh čuo što je Otac rekao o Isusu? Bilo bi nerazumno pomisliti da će nam Sveti Duh učitati sve informacije. Ali, realno je vjerovati da će svoju komunikaciju s nama Pomoćnik začiniti sitnim zanimljivim dijelovima izvješća očevidaca glede Isusa.

Biti će to poput dijeljenja zajedničkog prijatelja koji nam daje sve više informacija o budućem zaručniku. Čini mi se da bi to moglo biti značajno.

U šesnaestom poglavlju čitamo: "No kažem vam istinu. Bolje je za vas da ja odem jer ako ne odem, Pomoćnik neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama" (Ivan 16,7). Mogu zamisliti učenike kako se pitaju kako točno Isusov odlazak može za njih biti koristan.

Jeste li ikada rekli: "Da sam bar živio u doba kada je Isus hodao po Zemlji?"

Ja jesam. Bilo bi zabavno vidjeti kako je zapravo izgledao. Bilo bi zanimljivo čuti njegov glas. Bilo bi divno promatrati ga kako čini čuda ostavljajući mnoštvo zadivljeno. Bilo bi iscjeljujuće postaviti mu pitanja koja nas muče.

No ipak, Isus govori svojim učenicima da je služba u kojoj nije fizički prisutan puno bolja. Da sam ja bio tamo, nisam siguran da bih mu povjerovao. Kako to može biti bolje? Kakva je prednost pustiti ga da ode? Što Pomoćnik može napraviti bolje od Isusa?

Najbolji odgovor koji ja imam na ta pitanja je da Pomoćnik neće biti sputan ljudskim tijelom. Isus je morao doći u tijelu. Isus je morao živjeti život u tijelu i ne sagriješiti. U svome tijelu je osudio naš grijeh.

Mogu li ovdje ubaciti izjavu o božanstvu Isusa Krista? Iako je Isus bio pravi Bog, on je za vrijeme svog boravka na Zemlji odbacio svoje božanske moći. Stoga je sve što je on postigao na ovoj Zemlji ostvarivo svakom ljudskom biću. Ako vi vjerujete da je on zadržao ijednu od svojih božanskih moći, poput sveznanja ili svemogućnosti, znači da je varao. Njegov bezgrešan život nije dokazao ništa ako ga je postigao služeći se moćima koje vama i meni nisu dostupne. No, predznanje koje je posjedovao zadobio je za vrijeme molitve Ocu. Čuda koja je činio ostvarila su se po vjeri u Riječ i u Oca. Stoga, pošto je on živio život prema jednakim osnovnim pravilima po kojima se vi i ja moramo ravnati, tada je nešto i dokazao. Posljedica je da nam njegov život uistinu služi kao dostižan uzor.

Ali, Sveti Duh ne mora doći u tijelu.

Krist je već izvršio taj zadatak. Stoga, Sveti Duh može biti duh. Posljedično tomu, Pomoćnik može biti sveprisutan, što znači da svugdje i u svakom trenutku može biti sa svakim vjernikom. Da zaključimo, Sveti Duh će nam pomoći kao što je Isus pomagao, svjedočit će za Isusa, podsjećati nas i učiti, biti u nama umjesto s nama i ići s nama posvuda i uvijek. To je zaista prednost.

Sad primijetite, iz kojeg god razloga u Božjem planu, Pomoćnik ne može u cijelosti doći dok Isus ne ode. I dok njegov odlazak može biti obeshrabrujuća vijest, to nije loša vijest. Zapravo, služba će postati bolja kad Isus ode. Znam da je to teško za povjerovati, ali to su Isusove riječi. Služba uz pomoć Svetog Duha imat će prednost u usporedbi s Isusovom služ-

bom kada je bio nazočan u tijelu.

Dalje čitamo: "A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: grijeh je što ne vjeruju u mene; pravednost – što odlazim k Ocu i više me ne vidite; a osuda – što je knez ovoga svijeta osuđen" (Ivan 16,8-11).

Jeste li ikada pokušali nekoga osvjedočiti? U navedenom odlomku ima puno tema, ali glavna izjava nam otkriva da je još jedna od zadaća Svetog Duha uvjeriti ljude. Dok će učenici propovijedati evanđelje, Duh Sveti će biti nazočan nevidljivo djelujujući na umove i srca ljudi, osvjedočujući ih. Branitelj zna za koje misli i djela osjećaju krivnju ili žaljenje. On će biti sposoban prizvati te događaje u misli izgubljenih uzrokujući u njima osjećaj nelagode. Vi dijelite Radosnu vijest, a Sveti Duh osvjedočava. To je značajno partnerstvo.

Posljednja prednost koju želim naglasiti nalazi se u šesnaestom poglavlju: "Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.

On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama" (Ivan 16,12-15).

Ovaj odlomak navodi četiri aktivnosti Svetog Duha. On će ih uvoditi u svu istinu, on će govoriti ono što čuje, on će proslavljati Isusa i objavljivat će im ono što je Isusovo.

Poznate su nam neke stvari kojima možemo upravljati. Volanom upravljamo automobil po autocesti. Automobil može pri dobroj brzini napredovati po ravnom pravcu, ali nježni pomak volana usmjerava automobil u željeni smjer. Konja možemo usmjeravati trzajem uzdi. Brodovima održavamo pravac plovidbe jednostavnim okretanjem kormila. Zamislite hod kroz život usmjeravan poticajima Svetog Duha. Isus je obećao svojim učenicima da će ih Sveti Duh voditi.

Već smo dotakli službu Svetog Duha koji govori i objavljuje, ali još nismo u većoj mjeri rekli o proslavljanju Isusa. Još jedno djelo Svetog Duha će biti iskazivanje časti Isusu. Duh će veličati Isusa.

Neće biti nikakvog rivalstva ili zavisti.

Sveti Duh će rado uzvisivati osobu i službu Sina Božjeg. Učenici će nastaviti imati lijepe uspomene na svog Učitelja jer će

Ljeto 2015. 23

Branitelj usmjeriti njihovu pažnju na predivne osobine njihovog Spasitelja.

Za dvanaest sati Krist će visiti na križu. Za 40 dana ostavit će svoje učenike i tjelesno napustiti Zemlju. Ali za 50 dana, poslat će im moćnog Pomoćnika. Isus se u ovim zadnjim trenutcima s njima za vrijeme Posljednje večere pobrinuo utješiti ih saznanjem da će imati spremnu pomoć u pokretanju službe koja će napredovati. Ja mislim da je ta pomoć značajna.

GORA UZNESENJA Ako premotamo vrijeme unaprijed 40 dana, nalazimo Krista na Gori uznesenja spremajući se da ode na nebo. Ukazao se učenicima, Mariji Magdaleni, dvojici na putu u Emaus i 500 osoba na jednom mjestu. Sada je bio spreman fizički ih napustiti. Matej, Marko i Luka bilježe taj događaj.

Kod Mateja razgovor na gori izgleda ovako: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!

I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta (Matej 28,19-20).

Ovako je Sveti Duh nadahnuo Marka da zabilježi: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro" (Marko 16,15-18).

Izgleda da će učenicima život postati stvarno užurban. Oba odlomka počinju glagolom, čineći ih imperativom ili zapovijedima. Matejev izvještaj ih upućuje ne samo da idu već da stvaraju učenike, krste učenike i poučavaju učenike u svakom narodu. Potreban je čitav život za ostvarenje ovih odgovornosti samo u jednom narodu. Bolje da se naviknu na to.

Markov izvještaj uključuje odlazak i dodatni zadatak - propovijedanje. Zatim Marko dodaje aktivnosti koje će biti dio vjerničkog života. Te aktivnosti će uključivati istjerivanje demona, poništavanje otrova, govorenje u novim jezicima i iscjeljivanje bolesnih. Ponovno se kaže da učenici te aktivnosti trebaju planirati činiti širom svijeta. Izgleda da neće imati previše vremena za odmor.

Njihov život sada je pretrpan poslom, ali Luka bilježi Kristovu zapanjujuću i paradoksalnu izjavu. Ona nije bila izrečena na gori, već u retku netom prije u kojem će Isus odvesti svoje učenike na goru preobraženja. Luka je zapisao sljedeću Kristovu izjavu: "I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u silu odozgor" (Luka 24,49). Ostanite? Je li to šala? U gradu je Isus rekao da ostanemo. Na gori je rekao da idemo. Što on želi? Odgovor je oboje.

Krist je htio da njegovi učenici idu po čitavom svijetu. Htio je da propovijedaju.

Htio je da liječe bolesti i izgone demone.

Htio je da krštavaju i poučavaju. Htio je da rade sve to, uskoro, ali još ne.

Iako je bilo posla, Isus nije htio da ga njegovi sljedbenici započinju. Čak nije htio da napuštaju grad sve dok ne budu ispunjeni silom Svetog Duha. Što god mogu napraviti za deset dana nije vrijedno. Sila koja dolazi po krštenju Svetim Duhom brzo će nadoknaditi vrijeme koje su proveli čekajući.

U mojoj službi bi me ponekad upitali zašto tražim da pojedinci, prije nego im dopustim da vode neku službu, budu kršteni u Svetom Duhu. Oni su takav zahtjev doživljavali kao nešto čime ograničavam dobre službenike da uđu u službu.

Iz moje perspektive, ako Duh Sveti službeniku pruža tu razinu pomoći, zašto bih ja nekog poslao u službu bez nje? Ne bi li takav pristup u stvari bio loš? Ne bih li se ja trebao pobrinuti da moj tim za služenje, prije nego li ga pošaljem u bitku, dobije svu moguću pomoć? Premda to nisam učinio za svakog slugu, bilo je nekih za koje nisam osjećao da ih je isprav-

 Mark Wootton, D.Min. je profesor pentekostnog vodstva na Evangel University. Služio je kao pastor, osnivač crkve, profesor i administrator na koledžu.

24 Duhovno vrelo

no poslati na polje u žetvu bez Branitelja.

Nadam se da sam nasljedovao Kristove namjere kada je zapovijedio učenicima da čekaju na krštenje u Svetom Duhu prije nego počnu s provođenjem Velikog naloga.

PRIMIT ĆETE SILU U 1. poglavlju Djela apostolskih i u 24. poglavlju Luke govori se o Kristovom uzašašću. Dodatak izvještaju iz Djela je osmi redak: "Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje" (Djela 1,8).

Grčka riječ za "silu" je dunamis koju možemo povezati s riječi dinamit. Ona obično znači "čudesna moć". U vezi s ostatkom retka, neki tumače da je namjera udijeliti silu svjedocima. Također imamo dokaz da ovaj blagoslov sadrži silu za sveti život, silu za izgradnju crkava i silu za živo štovanje. Na mnogo načina, ona je blagoslov osnaženja Svetim Duhom za vršenje onoga što kao kršćani trebamo činiti. Koliko god je sile povjereno svakom kršćaninu, što bi onda moralo značiti primanje dodatne sile po krštenju u Svetom duhu?

Temeljeno na Lukinom izvješću, čini se da je Krist primanje Svetog Duha držao ključnim za efektivnu službu. Temeljeno na Ivanovom zapisu Isusovog razgovora s jedanaest učenika na Svetoj večeri, izgleda da je pomoć koju pruža Sveti Duh držao višestruko korisnom i značajnom. Izvještaj iz Djela apostolskih nam donosi obećanje o silnoj pomoći jednom kad učenici prime Pomoćnika. Sveti Duh je definitivno bolji od klima uređaja!

Da, krštenje u Svetom Duhu je značajno.

Ovaj članak je izvadak iz knjige Marka Woottona The Complete Pentecostal: More Than Just Tongues ©2010 Mark Wootton. Korišteno s dopuštenjem autora. Sva prava pridržana.

Skica propovijedi

Isus

hoda po vodi Matej 14,22-33

• propituju njegove naloge

UVOD:

• plaše opasnosti i poraza

Isus je s točno određenom svrhom poslao svoje učenike da prijeđu jezero, iako je znao da će ih zadesiti strašna oluja. On ih je učio vjerovati u njegovu svrhu, njegov duboki uvid i njegovu moć.

• pokolebaju u njegovu namjeru da će im pomoći prebroditi njihove poteškoće.

PORUKA: 1. Isus djeluje sa SVRHOM

3. Isus dolazi sa SILOM (redci 28-33).

a. On djeluje kako bi pokazao svoju naklonost i donio dobro svojim sljedbenicima...

b. On posjeduje moć da sve učini prema svojoj volji.

(redci 22-25).

• da ih blagoslovi svakim duhovnim blagoslovom • da ih oblikuje prema svojoj slici • da ih učini korisnima za svoje Kraljevstvo.

b. On poziva svoje sljedbenike da se bez straha i sumnje pouzdaju u njegovo vodstvo.

a. On može promijeniti naše negativne okolnosti u pozitivne.

• Njegova je moć neograničena i NJEGOVA LJUBAV BESKRAJNA.

Znajte da on posjeduje dublji uvid - nemojte se iznenaditi ako naiđete na oluje.

• svako obećanje koje je on dao, on kani i ispuniti

ZAKLJUČAK:

• fokusiraju na oluju umjesto na njegovu vjernost

• Zašto si posumnjao hodeći prema meni, pitao si me i ja sam ti rekao da dođeš? (red 29).

• On je hodao po vodi i omogućio je Petru da hoda po vodi.

b. Pouzdajte se u njegovu vjernost

a. On poznaje pravu narav svojih učenika kad se oni...

• Zašto si posumnjao kad si me ugledao, zar me ne poznaješ? (red 26)

Vjerujte u njegovu svrhu - kad vam Bog kaže da napravite nešto za njegovo Kraljevstvo, on vam daje i breme te u vaše srce stavlja želju. Budite poslušni i vjerujte mu.

c. Vjerujte mu tako da mu u ruke predate svu kontrolu.

2. Isus posjeduje DUBOKI UVID (redci 26-27).

• Zašto si posumnjao kad je došla oluja, zar te nisam ja poslao? (red 24)

Kad je Isus Petru uputio riječi zapisane u trideset prvom retku: "Malovjerni, zašto si posumnjao?", on nije specifično govorio o hodanju po vodi.

On je pitao Petra: • Zašto si sumnjao u sigurnost lađe kad sam ti ja rekao da uđeš u nju? (red 22)

Vjerujte da on posjeduje autoritet i moć za dovršenje svega što je rekao - i kad više ništa ne možete učiniti, možete moliti i biti sigurni da će dovršiti sve što je započeo (redci 32-34).

 Jim Dearman je koordinator za tisak i distribuciju pri Life Publishers, Springfield, Missouri. Prije toga je dvadeset dvije godine služio kao misionar u zapadnoj Africi.

Ljeto 2015. 25

Utjecaj kroz komunikaciju MARCIA LEDNICKY

Jeste li ikad započeli jutro molitvom koja je zvučala nešto poput ove: Dragi Gospode, do sad mi dobro ide.

Nisam ogovarala, nisam planula ili se ljutila.

Nisam bila pohlepna, sebična ili previše popustljiva. No, za par minuta ustajem iz kreveta i nakon toga će mi trebati puno više pomoći.

I

ako započinje naš dan.

Zapravo, komunikacija počinje onoga trenutka kad naše noge dotaknu pod. Kako i što ćemo danas komunicirati? Na svakog s kim ćemo doći u kontakt utjecat ćemo na neki način.

Čitav ovaj članak o komunikaciji bi se mogao usredotočiti samo na našeg supruga i/ili našu djecu. No, u ovom slučaju vi vjerojatno izlazite kroz ulazna vrata kako bi: • pozdravili svoju zajednicu na nedjeljnom bogoslužju • sudjelovali na posebnom sastanku za žene u svojoj crkvi • otišli na posao • išli u kupovinu.

26 Duhovno vrelo

Kamo god išli, komunicirat ćemo s nekim, čak i s onima koje ne poznajemo. Koju ću poruku prenijeti kad napustim sigurnost svoga doma?

I sljedeće pitanje koje se postavlja je na koji način ću ju prenijeti? Možda se pitate zašto je to za ženu pastora toliko važno.

Nikada nemojte zaboraviti kako vam je pružena divna prilika da predstavljate Boga. Ljubazna riječ ili iskreni osmijeh s vaše strane kao žene pastora može nekome biti ohrabrenje koje mu je taj dan potrebno. Možda nitko neće znati za tešku situaciju s kojom se žena suočila prije nego je izišla iz kuće kako bi došla u Božji dom. Mi često prenosimo Božju ljubav jednostavnim djelima. Možda žena koja vas čeka u trgovini prolazi kroz velike teškoće. Ili je moguće da osoba koja stoji ispred vas nije previše ljubazna. To je predivna prilika da pokažete Isusovu ljubav načinom kojim prenosite tko ste vi kao njegovo dijete. Često se kaže da trebamo biti svoji - "Moram biti svoj." I, da, ja želim po Kristu biti u svom najboljem izdanju. To jamči da će moja najbolja djela i stavovi jasno govoriti o Isusovoj ljubavi. Često se misli da je osoba koja najviše govori najbolji komunikator. No, to nije nužno istina. Jeste li ikada razmišljali o tome? Bog nam je stvorio dva uha i samo jedna usta. Možda je bolja ideja više slušati a manje pričati. Prava komunikacija sadrži puno više od samog pričanja.

• Komunikacija također uključuje i slušanje. Dobra komunikacija ima dva smjera, slanje i primanje poruke. Komunikacija je proces dijeljenja informacija s drugom osobom tako da ona razumije ono što se govoriti. Biti sposoban komunicirati bitna je kvaliteta dobrog vodstva. Pomaže u gradnji trajnih odnosa.

• Komunikacija nije samo ono što kažemo, nego i način na koji to kažemo. Komunikacija je opisana kao 10% riječi, 40% visina glasa i 50% govor tijela. Upravo je zbog toga od vitalne važnosti da Isusova ljubav ispuni naša srca. Ono što je unutra uvijek će se pokazati na van (Izreke 4,23; Matej 12,34).

• Komunikacija je i verbalna i neverbalna. Neverbalna komunikacija govori jako glasno. Često komuniciramo svojim govorom tijela. Jednostavno slijeganje ramenima može ukazati na "stav nije me briga" ili "ne znam". Moguće je da će blagi dodir po leđima ili ramenu razveseliti drugu osobu. Može to biti i srdačan stisak ruke ili veliki osmijeh. Mi komuniciramo kad se smijemo ili kad se ne smijemo. Zagrljaj govori da si dragocjen, zajedno smo u ovome i volim te.

• Mi komuniciramo tonom svog glasa. Ton otkriva stanje srca.

Riječi mogu biti ljubazne, ali ton oštar. Ton može izraziti osjećaje dobrote, nježnosti i ljubavi. Ali ton također govori o ljubomori, ljutnji i mržnji. Naše oči i pokreti lica prenose poruku. U Izrekama 6,16-17 čitamo da je jedna od stvari koje Gospod mrzi "ohole oči". Kad je naša kćer bila malena i u crkvi se loše ponašala, rekla bi: "Tata, pogledaj me onim lošim očima." Drugim riječima, njezin tata nije trebao izgovoriti ni riječ. Svojim je očima govorio jako puno.

"Iskrenim zanimanjem za druge ljude, u dva mjeseca možete steći više prijatelja, nego u dvije godine pokušavanja da ih zainteresirate za sebe."

Dale Carnegie 1. Smiješite se ljudima.

To je toliko jednostavno i ne zahtijeva puno truda. Zapravo, koristimo 72 mišića da se namrštimo, a samo 14 da se nasmijemo. Izreke 17,22 kažu: "Veselo je srce izvrstan lijek", a u Izrekama 15,13 stoji: "Veselo srce razvedrava lice." Ljudi vole biti s ljudima koji čine da se osjećaju dobro glede sebe ili svojih okolnosti.

2. Razgovarajte s ljudima.

Nikada ne smijemo prenositi ozračje superiornosti ili rezerviranosti. Možete li zamisliti našeg predivnog Gospoda kako stvara oblak superiornosti prema onima oko sebe? Kao njegovi predstavnici u izgubljenom svijetu koji umire, naša je želja u svako doba i na svaki način biti poput njega.

Lijepo je primiti veselu riječ dobrodošlice. Zadržite dobar kontakt očima. Pastorovoj ženi je tako lako gledati okolo dok razgovara s nekim, znajući da mora obaviti razgovor s nekim drugim. Za mene osobno je to bilo stvarno iskustvo. Dok sam služila kao žena pastora, prijateljica je podijelila sa mnom da se često osjeća da mi upoće nije stalo do nje. Dok bih razgovarala s njom često bih pogledom tražila druge ljude. Rekla sam joj da mi je žao što sam ostavljala takav dojam jer to uopće nije bio slučaj. Rekla mi je da sad zna to. Svojevremeno sam poučavala mlade ljude i studente o karijeri i vjeronauku. Zamolila sam ih da mi za vrijeme razgovora s njima pomognu zadržati čitavu moju pažnju. Naravno, bili su više nego voljni pomoći mi. Jednom dok sam razgovarala s mladićem iz svog razreda, on mi je rekao: "Gledajte u mene, s vama razgovaram" (Bio je to divan razred!). Svaka bi osoba trebala biti ohrabrena osjećati se posebnom kao što Isusu i jesu.

3. Zovite ljude imenom.

• Kako provodimo svoje vrijeme isto tako govori drugima o nama. Ljudi će brzo primijetiti našu prisutnost ili odsutnost.

Rečeno je da je najslađa muzika nečijem uhu zvuk njegova vlastitog imena. Nekima od nas je zapamtiti nečije ime pravi izazov.

Ja sam pokušala ponavljati nečije ime u razgovoru, i to pomaže.

Također je korisna asocijacija na ime. Sjećam se svoje mame koja je vodeći sastanak za žene najavljivala govornika. Prezime mu je bilo Showers (pljusak). Moja mama je asocijativno povezala to prezime s laganom kišom. Predstavljajući govornika rekla je: "Tako smo počašćeni što je večeras s nama gospodin Sprinkles (kišica)."

Pogledajmo nekoliko stvari koje čine dobru komunikaciju. Naišla sam na ove prijedloge (nepoznatog autora) koji bi mogli biti korisni.

Trudite se djelovati na takav način da se ljudi, nakon što su bili s vama, osjećaju bolje. Nemojte pogrešno shvatiti riječ "djelovati"

4. Ponašajte se prijateljski i budite spremne pomoći.

Ljeto 2015. 27

Dobra komunikacija ima dva smjera, slanje i primanje poruke.

pošto naša djela moraju proizlaziti iz srca koje je ispunjeno autentičnom Božjom ljubavlju. Njegova ljubav se mora prelijevati na ljude s kojima sam u kontaktu. Izreke 18,24 kažu: "Čovjek koji ima prijatelja mora se prijateljski ponašati" (KJV). Ljudi vole ljude koji ih vole. Stanite na trenutak i pomislite na ljude koje volite.

Vjerojatno već znate da i oni vole vas.

5. Budite ugodne. Govorite i djelujte kao da vam je sve zadovoljstvo.

Kada ste ugodni, potičete druge da budu takvi. To je zarazno.

Izreke 16,24 kažu: "Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima", a 15,1: "Blag odgovor ublažava jarost, a riječ osorna uvećava srdžbu." Kad se nađemo u neugodnoj situaciji ili s nezado-

28 Duhovno vrelo

voljnim pojedincem, slijedeći upute ovih izreka može nam pomoći u smirivanju loše situacije.

6. Budite iskreno zainteresirane za ljude.

Isus je bio. Kad sa zanimanjem slušamo što nam ljudi govore šaljemo poruku da nam je stalo do njih. Ne radi se sve "samo o nama." Slušajte očima baš kao i ušima.

Slušajte sa svim vašim osjetilima. Ozbiljno slušajte srcem.

Dale Carnegie je rekao: "Iskrenim zanimanjem za druge ljude, u dva mjeseca možete steći više prijatelja, nego u dvije godine pokušavanja da ih zainteresirate za sebe."

Postoji izreka: "Prijateljstvo je kao račun u banci, s njega ne možete podizati novac ako ga prethodno niste položili."

7. Budite darežljive s pohvalama, a oprezne s kritikama.

Znati da ste učinili da se netko osjeća vrijednim pričinjava zadovoljstvo. Ljudi

mogu zaboraviti što ste rekli ili učinili, ali nikada neće zaboraviti kako su se osjećali boraveći s vama. Za svaku kritizirajuću izjavu potrebno je četiri komplimenta za kompenziranje samo jedne kritičke opaske. Konstantno kritiziranje ubija duh.

Također čini da vas osoba počne izbjegavati i postane defanzivna. Potiče gubitak osjećaja vlastite vrijednosti i uzrokuje osjećaj nevoljenosti, neprihvaćanja i nesigurnosti.

8. Budite obzirne prema tuđim osjećajima.

Osjetljiv duh će uvijek biti na cijeni. U Evanđelju po Mateju 7,12 nas se potiče da ljudima činimo ono što želimo da i oni čine nama. Za nas je često nemoguće poznavati svaku okolnost kroz koju neka osoba trenutno prolazi. Nikada ne možete pogriješiti ako ste ljubazne s drugima.

9. Budite pripravne za prigode da služite drugima. Čak i kao žene pastora potaknute smo na služenje drugima. U poslanici Kološanima 3,23-24 stoji: "Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite." S vremenom može izgledati da su vaše mnoge odgovornosti previše za vas i u kušnji se zapitate je li ikome stalo i primjećuje li tko sve što radite. Možda stalno ponavljate u sebi: "Ovo je za tebe Gospode, ovo je za tebe." Ne zaboravite, nikada, čak i u vašem služenju, ne možete prestići Boga.

Vaša nagrada dolazi. Služeći drugima iskazujete duboku ljubav i predanje Bogu, njegovoj službi i ljudima.

10. Budite strpljive s drugima.

Strpljenje je sposobnost odbrojavanja prije eksplozije. Dwight L. Moody je svojim slušateljima običavao govoriti: "Ja imam više problema sa samim sobom nego bilo kojim čovjekom kojeg sam ikada upoznao." Postavlja se pitanje: "Kako se možemo ljutiti na druge kad ih ne možemo učiniti onakvima kakvima bismo htjeli, kada ni same sebe ne možemo učiniti onakvima kakvima bismo htjeli?"

Pošto shvaćamo da komunikacija jednako ima veze sa slušanjem kao i govorenjem, nameće se očito pitanje: "Kako potaknuti druge da govore? Nemojte pričati.

Ljeto 2015. 29

© 2010. P. F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Pastore, kad god vidim da treba nešto napraviti, odmah se bacam na posao!"

Ne možete slušati ako stalno dominirate razgovorom. Potaknite drugu osobu da počne govoriti.

Možete započeti postavljajući otvorena pitanja. Mogli biste započeti tvrdnju govoreći nešto poput: "I sad se osjećaš...", ili: "Misliš..."

• Nikada ne počnite govoriti prve.

• Klimajte glavom i ostvarite kontakt očima.

• Ponovite nešto što je druga osoba rekla.

• Ne prekidajte niti dovršavajte tuđe rečenice.

• Držite punu pažnju.

• Ne razmišljajte o onome što ćete sljedeće kazati.

• Ne bojte se pauza u razgovoru.

Pročitala sam jednu izjavu koja glasi: "Prava umjetnost razgovora nije samo u tome da kažemo pravu stvar u pravo vrijeme, već i da ostavimo neizgovorenim loše stvari kad smo u trenutku kušnje."

U Jakovljevoj poslanici 1,26 stoji: "Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost."

 Marcia Lednicky je čest govornik na odmorima, konferencijama i seminarima za žene. Posjeduje jedinstvenu sposobnost povezivanja biblijskih istina sa svakodnevnim izazovima. Njezina služba govorništva uvećana je njenim iznimnim vokalnim talentima kojima komunicira Kristovu ljubav.

30 Duhovno vrelo

"Ja imam više problema sa samim sobom nego bilo kojim čovjekom kojeg sam ikada upoznao."

Dwight L. Moody Stvari o kojima smo govorili su osnovne i temeljne, ali ponekad se trebamo podsjetiti na to kako jednostavne stvari ispadaju strašno bitne.

Prijelaz s pozicije vođenja velike crkve u službu upravljanja Central Bible Collegeom za mene je bio posebno težak. Voljela sam biti žena pastora. U početcima naše službe na koledžu osobno nisam imala nikakvih dužnosti u službi. Razmišljala sam: "O Gospode, ja vjerujem da uskoro dolaziš i kad se vratiš ja neću baš nešto značajno raditi za tebe. Moj život neće za tebe ostaviti nekog traga." Naš predivni Gospod vidi duboko u naša srca i zna našu duboku čežnju da mu služimo. Svaki dan bih odlazila u studentski kampus i molila: "Gospode, ako danas ovdje ima netko komu treba osmijeh ili možda ljubazna riječ ohrabrenja, molim te da budem na pravom mjestu u pravo vrijeme. "Mnogo, mnogo puta se baš to i dogodilo. Često sam bila svjesna da me Bog stavio na pravo mjesto u pravo vrijeme. Ponekad, ne bih razumjela da je Bog režirao neki susret, dok se netko mnogo vremena kasnije ne bi referirao na trenutak kada ga je Bog kroz mene ohrabrio. Nije to bilo ravnanje zborom, niti pjevanje posebnih pjesama ili poučavanje vjeronauka što sam prije kao žena pastora radila, već sam sad naučila važnost službe jedan na jedan. Neizrecivi blagoslovi prenošenja Isusove ljubavi riječima, slušanje tuđih problema, osmijeh, tapšanje nekoga po ramenu ili nježan glas pun sućuti, silno obogaćuju. Samo će se u vječnost potpuno otkriti što se sve ostvarilo vašim jednostavnim očitovanjem Kristove ljubavi i brižnosti.

Ovo je jedinstvena privilegija koju imamo svaki dan. Moje dame, toliko smo blagoslovljene time što možemo predstavljati Krista. Božja ljubav je toliko posebna. Vjerujem da ćete imati uspješan dan. Dok se vaš dan bliži svom kraju i vi se spremate na noćni počinak, razmišljajte o posebnim privilegijama koje ste imale danas. Bog vam je dao ovaj dan da prenesete njegovu ljubav onima oko vas.

Molim se da sam vam makar malo prenijela svoju duboku ljubav prema našem Gospodu i njegovom djelu te radost koju kao njegova djeca posjedujemo.

Visoka

cijena

izgubljenosti (I što uciniti po tom pitanju?)

ALAN R. JOHNSON Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno! (Luka 19,10).

Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike... (1 Timoteju 1,15).

S

jedili smo u dvorištu van zidina slavnog hrama. Bio sam s prijateljima koji su me pozvali da im se pridružim u istraživanju jedne od najmanje evangeliziranih etničkih zajednica. Sjedio sam promatrajući 200 do 300 starijih ljudi kako razgovaraju poput likova iz animiranih filmova. Iza nas se nalazilo svetište.

Rečeno nam je da će ljudi provesti mjesece u glavnom gradu obavljajući vjerske obrede prije nego se vrate u svoja sela.

Bio je to dubok i dirljiv trenutak za sve nas kad smo pomislili na surovu realnost, da se ovi stari ljudi nalaze van domašaja bilo kojeg kršćanskog svjedoka. Pred kraj svog života, živeći u narodu koji je jedan od najzatvorenijih u svijetu za evanđelje, oni se suočavaju s vječnošću bez znanja o Isusovoj poruci spasenja.

Proveo sam skoro 28 godina među budistima u čijoj populaciji ima samo 0,3 posto protestantskih kršćana raznih denominacija. Okruživali su me milijuni ljudi koji će tek trebati susresti kršćani-

na ili čuti relevantnu poruku evanđelja.

Izoliranost od kršćanske poruke me ne zanima na akademskom nivou kao intelektualni koncept. Stanje duhovne izgubljenosti u kojem se čovječanstvo nalazi duboko me uznemiruje. Ima dana kada to više ne mogu podnositi.

Kad smo toga dana napuštali dvorište hrama, oči su mi se ispunile suzama, i moje srce je obremenila molitva. U današnjem svijetu, posebno na Zapadu, govoriti o ljudima kao izgubljenima i odvojenima od Boga je nepopularno. Oni koji

tvrde da svi putevi vode k Bogu reći će da je moje breme za te ljude nešto nepotrebno. Sveto pismo na ove kritike i pitanja daje odgovore i kršćanima i nekršćanima.

Da bismo vidjeli što znači biti izgubljen i kako se odnostiti prema izgubljenom svijetu, moramo se vratiti Bibliji.

VISOKA CIJENA IZGUBLJENOSTI

Kada je Isus definirao razlog svog dolaska na svijet kao: "potražiti i spasiti izgubljeno", on je koncizno sažeo svoju misiju u

Ljeto 2015. 31

32 Duhovno vrelo

Iako je razmišljanje o vječnom sudu bolno, crkva ne smije odbacivati tu ideju zbog nelagode, samo zato što se nekršćani izruguju takvim tezama. Naša reakcija na potrebu evangeliziranja izgubljenih mora biti trenutačna. ideje koje su ključne za biblijsku vjeru.

Biblija uči da je Bog stvorio ljude na svoju sliku kako bi uživali u odnosu s njim.

Ljudska pobuna prekinula je taj odnos. Iz Božje perspektive mi smo izgubljeni. Mi smo otišli jako daleko od svrhe koju nam je Bog namijenio, od iskustva odnosa s njim, i daleko od svoje svrhe, a to je da kao njegov narod živimo u njegovom prisustvu. Zbog svog duhovnog stanja koje je nastalo kao rezultat našeg slobodnog odabira, mi smo odgovorni za svoj grijeh i pobunu. Biti izgubljen znači da nam također treba spas od osude.

Biblijski pogled na čovječanstvo koje je izgubljeno, odvojeno od Boga i treba spasenje i izbavljenje od osude u srži je Božjeg projekta otkupljenja. To je također temelj za razumijevanje čitavog Pisma.

Pisac i teolog Chris Wright kaže: "Čitava se Biblija može prikazati kao jako dugačak odgovor na jako jednostavno pitanje: Što Bog može učiniti po pitanju grijeha i pobune ljudske rase?"1 Knjiga Postanka nam govori ne samo o tome kako je čovječanstvo postalo izgubljeno, nego i o visokoj cijeni tog pada.

Kad su Adam i Eva iskazali neposluh Bogu, nastale su posljedice koje su trajne i duhovne. U trećem poglavlju Postanka pad je uništio sve dimenzije ljudskog života: duhovne - odnos s Bogom, društvene - odnos s drugim ljudima, i ekološke - odnos s okolišem.

Wright primjećuje da Postanak 3-11 otkriva osnovnu strukturu Božjeg projekta stvaranja s elementima njegove milosti. On kaže: "Ali na jednoj drugoj razini sve je tragično izokrenuto i udaljeno od izvorne Božje svrhe koja je bila dobra.

Zbog ljudskog grijeha Zemlja se nalazi pod Božjim prokletstvom. Ljudska bića, kako generacije prolaze, samo nadodaju svom katalogu zla - ljubomoru, srdžbu, ubojstvo, osvetu, nasilje, korupciju, pijan-

stvo, seksualnu izopačenost, aroganciju."2 Probleme koje nalazimo u prvim poglavljima Postanka i u našem društvu danas, simptomi su koji proizlaze iz našeg polomljenog odnosa s Bogom. Činjenica da smo duhovno izgubljeni ima zastrašujuće posljedice za kvalitetu ljudskog života. Pavao kaže da sadašnje ljudsko iskustvo otkriva očitovanje Božje srdžbe (Rimljanima 1,18) i ljudi žanju posljedice svojih djela u ovom životu (Rimljanima 1,24-32).

Koliko god bilo strašno na ovom svijetu, osuda i plodovi grešnog ponašanja u ovom životu predskazuju još ozbiljnije duhovne posljedice. U Edenskom vrtu, Bog je upozorio Adama i Evu da će posljedica neposluha biti smrt (Postanak 2,17). Sve više kroz Bibliju, Sveti Duh nam progresivno otkriva još više o duhovnoj smrti i Danu suda za naše grijehe.

Nada pravednika i sudbina opakih počela se oblikovati u Starom zavjetu. Do vremena Novog zavjeta postojalo je iščekivanje nadolazećeg Sudnjeg dana, počevši s propovijedanjem Ivana Krstitelja u Matejevom evanđelju 3,7.

Ali upravo u Isusovim riječima nalazimo najeksplicitnije učenje o Posljednjem sudu. Služeći se raznim slikama, Isus govori o paklu i sudu kao jezivim stvarnostima.

Ostatak Novog zavjeta jednako gleda na to. Mi smo, kao posljedica čovjekove pale naravi, pod osudom (Efežanima 2,3). Dolazi vrijeme srdžbe ( Rimljanima 5,9; 1 Solunjanima 1,10). Plaća grijeha je smrt (Rimljanima 6,23). Ljudima je jednom određeno umrijeti, a zatim dolazi sud (Hebrejima 9,27). Dolazi Sudnji dan i uništenje bezbožnih (2 Petrova 2,9).

Knjiga Otkrivenja otkriva posljednji sud pred velikim bijelim prijestoljem za sve koji odbace Krista (Otkrivenje 20,11-15).

Iskreni komentatori pentekostalci koji

uzimaju Bibliju za ozbiljno, hrvaju se s tim kako razumjeti tekstove koji naučavaju o paklu. Ove su istine neshvatljive u terminima našeg vlastitog ljudskog iskustva. Kada se nađe oči u oči s tim vječnim stvarnostima, ljudski jezik postaje neadekvatan i očituje se ograničenost našeg razumijevanja. Slike, od kojih većina potječe od samog Isusa, su intenzivne: užarena peć, oganj koji nikada ne gasne, crv koji ne umire, tama, plač i škrgut zubi, vječni oganj pripravljen đavlu i njegovim anđelima, vječna kazna, ognjeno jezero i odvojenost od Gospodnje prisutnosti.

Stručnjaci koji se ne slažu glede detalja generalno su suglasni da je pakao mjesto nepojmljive žalosti, ali da Biblija više želi ukazati na ozbiljnost dolazećeg suda negoli precizno definirati narav pakla.3 Izgubljeno stanje ljudi odvojenih od Boga i njihov nadolazeći sud su neugodne biblijske istine koje potežu mnoga pitanja. Nekršćani se rugaju ovakvim tvrdnjama, a kršćani sve više odbacuju biblijsko učenje o raju i paklu. Prema anketi Faith Matters iz 2007. godine, samo jedanaest posto američkih kršćana vjeruje da postoji samo jedna prava religija.4 To znači da mnogi koji se identificiraju kao kršćani pentekostalci više ne vjeruju da će Bog suditi one koji odbiju evanđelje jer po njima postoji više djelotvornih načina da ljudi upoznaju Boga i žive s njim u vječnosti.

Ideja da su ljudi duhovno izgubljeni te da im se Božji sud bliži vrijeđa nekršćane koji u njoj vide razlog za napad na Božji karakter. Oni drže da je biblijski nauk o paklu Božji moralni nedostatak nazivajući ga sadističkim mučiteljem, zato što će ljudi u svjesnom stanju ispaštati vječnu kaznu.

U takvom okruženju, crkva mora izvršiti svoju zadaću i jasno artikulirati biblijsku vjeru. Kako bismo nevjernike suočili

Ljeto 2015. 33

s biblijskom istinom, potrebno nam je vodstvo Duha i velika mudrost.

Iako je razmišljanje o vječnom sudu bolno, tu ideju ne smijemo odbaciti radi vlastite nelagode. Nijekanje ovih istina diskreditira sve što Biblija govori o Bogu, grijehu i Isusovom djelu na križu. Ne smijemo zaboraviti da kao što je Biblija jasna glede Suda, također jasno govori o još dvije stvari: čovjekovoj slobodi i velikom putu koji je Bog prevalio kako bi nam osigurao spasenje. Oni koji iskreno traže odgovore na teška pitanja, trebaju se ohrabriti potražiti ih u biblijskom dokazu o slobodi čovjekovog izbora. Ivan nas podsjeća kako Isus "k svojima dođe i njegovi ga ne primiše" (Ivan 1,11) i iako je svjetlo došlo u ovaj svijet "ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla" (Ivan 3,19). Pavao nam govori da ljudi "istinu sputavaju nepravednošću" te nemaju nikakvoga opravdanja jer su odbacili znanje o Bogu koje im je očigledno kroz stvorenje (Rimljanima 1,18-20).

Knjiga Otkrivenja otkriva da čak i usred stravičnih sudova, ljudi koji žive u posljednjim vremenima "ne obratiše se od djela ruku svojih" (Otkrivenje 9,20).

Jedan učitelj je kazao kako je pakao dokaz koliko Bog cijeni čovjekovu slobodu, pošto u konačnici, ljude koji to ne žele, neće prisiliti da provedu vječnost u njegovoj prisutnosti.5 I dok je Biblija realistična glede čovjekovog stanja, ona je knjiga o nadi i bogatom spasenju ponuđenom svima. Naša reakcija na duhovno izgubljene je utemeljena na Božjoj reakciji.

srdžbe koja stiže (Rimljanima 5,9; 1 Solunjanima 1,10). Pavao govori da je Isus došao na ovaj svijet da spasi grešnike (1 Timoteju 1,15). Dobra vijest je da je Isus uništio smrt i po Evanđelju donio život i besmrtnost (2 Timoteju 1,10). Bog nam je povjerio predivnu poruku koju trebamo prenijeti svijetu.

Izgubljeno stanje svijeta nas ne smije paralizirati da ne djelujemo. Umjesto toga, veličanstvenost Kristovog spasenja nas treba mobilizirati da objavimo narodima što je on učinio. Kao i u prošlim generacijama, donošenje dobre vijesti izgubljenima - onima koji su blizu ili daleko, zemljopisno ili kulturološki - nalazi se u središtu misije pentekostalaca. U Djelima apostolskim 1,8 nalazi se obećanje Duha koji osnažuje svjedočenje do najudaljenijih krajeva Zemlje, zauzima posebno mjesto u povijesti pentekostalne misije i ostaje relevantno za današnju crkvu.

Danas smo, više nego ikada, svjesni da iako su svi ljudi jednako izgubljeni, nemaju svi jednak pristup radosnoj vijesti.

Oni koji proučavaju kakvo je stanje kršćanstva među raznim grupama ljudi na svijetu, procjenjuju da 86% budista, muslimana i hinduista ne pozna niti jednog jedinog kršćanina.6 Što mi možemo učiniti u ovom povijesnom času? Iako su izgubljeni ljudi svuda oko nas, neke grupe imaju manji pristup evanđelju i zahtijevaju našu posebnu pažnju. Vjerujem da mi možemo imati strateški učinak na tri specifične grupe izgubljenih ljudi koje u naše doba predstavljaju veliki misijski izazov za pristup radosnoj vijesti.

ŠTO MI DANAS MOŽEMO UČINITI PO PITANJU IZGUBLJENIH?

1. Rastući broj "nones"7 i onih razočaranih organiziranom religijom.

Za ljude koji vjeruju u biblijski nauk o izgubljenosti čovječanstva, zadatak izgleda nemoguć za izvršiti. Oni se mogu pitati čine li njihovi napori ikakvu razliku i ima li smisla da se uopće upuštaju u to. No isti biblijski tekstovi koji govore o sudu također objavljuju da je Bog pronašao način kako biti izbavljen od grijeha; grešnik se može izmiriti sa živim Bogom. Ova silno motivirajuća obećanja drže me aktivnim u radu s izgubljenim ljudima. Čitava Biblija je dobra vijest. To je veličanstvena priča koja svemu daje smisao, uvjeravajući nas da će Bog jednog dana sve ispraviti (Efežanima 1,10). Isus je dao svoj život kao otkupninu za mnoge (Marko 10,45). On nas poziva da mu pomognemo u njegovoj misiji traženja i nalaženja izgubljenih. On kaže da nebeski Otac ne želi da itko propadne (Matej 18,14) i da je u nebu velika radost zbog jednog grešnika koji se pokaje (Luka 15,7.10). Svojim djelom na križu Isus nas izbavlja od

34 Duhovno vrelo

Ankete o stanju religioznosti ukazuju na trend porasta ljudi koji na upitniku o vjerskoj pripadnosti zaokružuju "nemam vjerskih preferencija", kao i porast broja razočaranih religijom.8 Za nas nije dovoljno samo jednostavno družiti se s kršćanima oko nas, dok istovremeno raste broj onih koji se distanciraju od kršćanstva. Ti ljudi ne posjećuju naše mrežne stranice i ne dolaze na naša bogoslužja. Mi ih moramo pronaći i s njima razviti odnos utemeljen na otkupiteljskoj ljubavi.

2. Različite etničke grupe širom svijeta.

Ljudi iz svih zemalja svijeta dolaze u Europu i Ameriku i mnogi od njih potječu iz mjesta na koja evanđelje ima vrlo malo pristupa. Oni pripadaju grupi izgubljenih koji su od nas kulturološki udaljeni, ali su nam zemljopisno bliski. Tko će izaći iz

svoje zaštićene zone kako bi tim ljudima donio ljubav?

3. Etničke i jezične grupe ljudi s malo ili nikakvog pristupa evanđelju.

Strateški misijski međukulturološki prioritet moraju biti radnici koji će svjedočiti i živjeti među ljudima širom svijeta koji imaju najmanji pristup evanđelju, onima koji su i kulturološki i zemljopisno najudaljeniji od nas.

To je vrijeme u kojem živimo. Bog nas je pozvao k sebi sa svrhom. Ali, ustrajati i raditi težak posao evangeliziranja svijeta zahtijeva obnovljenu biblijsku viziju za duhovno izgubljene te nadnaravno breme Svetog Duha kako bi se napravilo nešto da im se pomogne.

IZGUBLJENI I NAŠA POTREBA ZA DJELOVANJEM SVETOG DUHA

U Postanku 3,9 Bog je pozvao Adama: "Gdje si?" Te riječi otkrivaju Božje srce koje žudi pronaći svoju izgubljenu djecu.

Naša reakcija na izazov traženja izgubljenih mora započeti s tim. Duh nas čini suradnicima s trojedinim Bogom i ulijeva u nas božansku čežnju i ljubav prema izgubljenom čovječanstvu.

U svjetlu vječnosti briga za duhovnu dobrobit drugih nije nešto prirodno. Prirodno je pobrinuti se za vlastite potrebe i potrebe obitelji i prijatelja. Ali, djelo Svetog Duha je promjena naših srca kako bi u potrazi za izgubljenim ljudima, slijedili njegovo vodstvo, bez obzira na cijenu.

Nedavno sam pišući jedan članak pregledavao povijest pentekostalne misije koju sam morao koristiti za literaturu.

Jedna od najupečatljivijih stvari je bila jednostavna logika kojom su prvi pentekostalaci pristupali misiji. Prema njihovom vjerovanju, Duh je sišao kako bismo mi imali moć donijeti evanđelje u najudaljenije krajeve Zemlje - svakom plemenu, jeziku i narodu.

Počeo sam se pitati što bi se dogodilo kad bismo se vratili toj jednostavnosti i laserskom preciznošću se fokusirali na donošenje evanđelja izgubljenim ljudima na lokalnoj razini te narodima i jezicima koji na globalnoj razini imaju najslabiji pristup radosnoj vijesti. Vjerujem da bi nas to obnovilo. Zašto? Jer bi nas to slomilo. U svojoj sili mi to jednostavno ne možemo učiniti - niti našim novcem, utjecajem u društvu, tehnologijom i me-

todama. Mi ne znamo kako to učiniti i umrijet ćemo pokušavajući to napraviti.

To bi nas potaklo da se pokajemo za svoje idolopoklonstvo prema ljudskim i tehnološkim mogućnostima i padnemo na koljena pred Bogom kako bismo od Duha zatražili milost, silu i božanske strategije.

Da bismo u ovaj dan i ovaj čas došli do izgubljenih ljudi, potrebno nam je svježe ispunjenje Svetim Duhom. Mi moramo postati takvi ljudi koji su pentekostalci iz očaja jer pred nama leži najteža i najizazovnija zadaća. Izazov evangeliziranja ljudi u našem društvu koji se deklariraju kao "nones" i ljudi u svijetu s minimalnim pristupom evanđelju nadilazi naše ljudske sposobnosti.

Laserski fokus na izgubljene obnoviti će nas, dok će nam revnost Duha za izgubljeno čovječanstvo dati umnožavajuću i ujedinjujuću silu vizije duboko ukorijenjene u Božjem srcu. Pružit će nam svrhu veću od naših osobnih težnji i planova.

Kada se ljudi slome za izgubljene, za one koji su zemljopisno i kulturološki udaljeni od njih, počinju drugačijim očima gledati na izgubljene koji žive u istoj ulici.

Ljudi koji počnu gorjeti za evangelizaciju drugih etničkih skupina na drugi će način početi doživljavati svoje susjede, a oni koji počnu evangelizirati susjede u svojoj ulici, bolje će razumjeti složenost globalne evangelizacije. Ključni prioriteti radnika u polju među neevangeliziranim etničkim skupinama postat će jasniji.

Imam jedan ludi san. Mi iz Assemblies of God u Sjedinjenim Državama imamo skoro 13 000 crkava, koje se skoro sve sastaju u nekom iznajmljenom ili vlastitom prostoru. Što bi se dogodilo kada bi pokret Duha - ne djelo pastora, ništa vezano uz programe ili manifestacije, već jednostavno djelo u srcima ljudi - pretvorio ovih skoro 13 000 mjesta u domove molitve za svoj i sve druge narode? Što bi se dogodilo kad bi ljudi ispovijedili svoje grijehe, pokajali se za idolopoklonstvo i priznali da nisu sposobni donijeti Krista svojim izgubljenim susjedima, raznim kulturološkim grupama u vlastitom narodu i neevangeliziranim ljudima širom svijeta?

Moliti, govoriti, poslati - to je reakcija koju je Sveti Duh uvijek pobuđivao u svom narodu dok ih je poticao na sudjelovanje u Božjoj misiji. Kršćani koji su bili sa mnom u predvorju hrama, našli su se tamo zbog bremena Svetog Duha. Oni molitvama natapaju te ljude i marljivo

U svjetlu vječnosti briga za duhovnu dobrobit drugih nije nešto prirodno.

Prirodno je pobrinuti se za vlastite potrebe i potrebe obitelji i prijatelja. Ali, djelo Svetog Duha je promjena naših srca kako bi u potrazi za izgubljenim ljudima, slijedili njegovo vodstvo, bez obzira na cijenu.

Ljeto 2015. 35

Ljudi koji počnu gorjeti za evangelizaciju drugih etničkih skupina, na drugi će način početi doživljavati svoje susjede, a oni koji počnu evangelizirati susjede u svojoj ulici, bolje će razumjeti složenost globalne evangelizacije.

rade na opremanju i slanju radnika koji će biti sposobni ispričati priču o Isusu na njihovom jeziku i u skladu s njihovom kulturom.

Ako je za starije ljude u predvorju hrama već prekasno, još uvijek ima nade za

mnoštvo ljudi iz vašeg grada pa sve do zakutaka Zemlje. Oni moraju čuti poziv ljubavi na iskustvo spasenja koje Isus donosi. Oni se moraju vratiti domu svog nebeskog oca i više ne biti izgubljeni.

Johnson, Todd M. i Ross, Kenneth R. Ur. Atlas of Global Christianity 1910-2010. Edinburg Edinburgh University Press, Center for the Study of Global Christianity. 316.

BILJEŠKE 1 Wright, Christopher. 2006. The Mission of God: Unlocking The Bible's Grand Narative.

Downers Grove. IVP Academic. 195.

2 Isto, 198.

3 Vidi Crockett, William. 1996. Four Views On Hell. Grand Rapids. Zondervan. Str. 29-31. i Travis, Stephen H. "Judgment" u Dictionary of Jesus and the Gospels. Ur. Green, Joel B., McKnight, Scott i Marshall, I. Howard. Downers Grove. InterVarsity Press. Str. 408.-411.

4 Putnam,Robert. Campbell, David. 2010. American Grace: How Religion Divides and Unites Us. New York. Simon and Shuster. Str. 542.-543.

5 Crockett. Four Views. 142.

6 Johnson, Todd M. i Ross, Kenneth R. Ur. Atlas of Global Christianity 1910-2010. Edinburgh.

Edinburgh University Press, Center for the Study of Global Christianity. 316.

7 Ljudi koji otvoreno deklariraju svoj manjak zanimanja za bilo koju religijsku pripadnost, op. prev.

8 Vidi http://www.usatoday.com/story/news/nation/2012/10/08/nones-protestant-religionpew /1618445/. Za detaljniji pregled američkog religijskog krajobraza vidi Putnam i Campbell, American Grace.

 Alan R. Johnson

je od 1986. godine misionar u Tailandu.

© 2008. P. F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Želim da znate da vam uvijek stojim na raspolaganju - to jest od 9 do 17 sati. Nakon toga nazovite Službu za pomoć."

36 Duhovno vrelo

gh.

Evangeliziranje raznih grupa ljudi Iz Svetog Pisma znamo da Bog ljubi svaku osobu na Zemlji. On ne želi da itko propadne (2 Petrova 3,9).

Zadaća Božjeg naroda, Crkve, je objavljivanje njegovog predivnog spasenja čitavom svijetu. U tom smislu je svaka evangelizacija ista, pošto svi trebaju poruku spasenja.

Ali u nekom smislu svaka evangelizacija nije ista. To je zato što, iako su svi ljudi jednako duhovno izgubljeni, nemaju svi jednak pristup evanđelju. Neke etničke grupe među sobom nemaju kršćane ili crkve koje bi im podijelile evanđelje na uobičajen način.

Stručnjaci za misiju nazivaju kršćane istog jezika i kulture "susjedi svjedoci". Evanđelje se najbrže širi po takvim svjedocima, ali kad među ljudima nema kršćana (ili ih ima toliko malo da su šanse da naiđete na takvog svjedoka jako male), potreban je svjedok za druge kulture koji može doći, živjeti među njima, podijeliti evanđelje i osnovati crkvu.

Barijere koje sprečavaju ljude da prime radosnu vijest, čak iako žive u neposrednoj blizini kršćana, su razumijevanje i prihvaćanje. Te kulturološke prepreke, između ostalog, uključuju jezik, pripadnost kastama i religijski svjetonazor.

Ljudi koji proučavaju globalnu misiju crkve uviđaju da, premda crkva postoji u skoro svakoj državi svijeta, nije nazočna u mno-

gim kulturama i jezičnim zajednicama koji u tim državama žive. Tim zajednicama nedostaju svjedoci susjedi koji riječima i djelima mogu podijeliti Isusovu poruku na njima relevantan način.

Misijski stručnjaci za opis takve zajednice ljudi koriste termin "neevangelizirana ljudska zajednica". http://www.beyond.ag.org Ove grupe ljudi nemaju domaću zajednicu kršćanskih vjernika koji posjeduju adekvatne resurse za evangeliziranje ostalih članova svoje zajednice bez vanjske pomoći pripadnika drugačije kulture.

Važno je imati na umu da se u ovom smislu, tehnički termin neevangelizirani odnosi na ljude koji imaju ograničen ili nikakav pristup evanđelju na način na koji bi ga oni mogli razumjeti ili prihvatiti. To nije sinonim za izgubljene ljude općenito. Društvo u kojem ima mnogo nekršćana i živa lokalna zajednica kršćana, po definiciji se ne može nazvati neevangelizirana zajednica.

Stručnjaci tvrde da je među 2,91 milijardi ljudi danas u više od 7000 različitih društvenih zajednica manje od dva posto evanđeoskih kršćana. Ti isti ljudi imaju među sobom manje od pet posto pripadnike bilo kakvog oblika kršćanstva. Ti ljudi žive prvenstveno u zemljama s većinskim muslimanskim,

hinduističkim i budističkim stanovništvom.

Prema nekim procjenama, njih 86 posto nije upoznalo niti jednog jedinog kršćanina. http://www.joshuaproject.net To je najveći misijski izazov našeg doba koji nadilazi kulturološke razlike. Potreba je uputiti radnike koji će biti stacionirani u tim društvima koja imaju najmanji pristup evanđelju. Postkršćanska Europa ima dvadeset zemalja u kojima evanđeoski kršćani čine manje od jedan posto stanovništva, a većina muslimanskog, hinduističkog i budističkog svijeta ili uopće nemaju ili im je jako ograničen pristup evanđelju, kršćanima i crkvama. Taj veliki dio čovječanstva predstavlja 40 posto našeg svijeta i najteži je i najsloženiji misijski zadatak.

Kada se radi o duhovno izgubljenim ljudima koji nemaju pristup evanđelju, nije dovoljno imati samo korisne projekte. Situacija zahtijeva prisutnost stacioniranih radnika koji govore jezik i poznaju njihovu kulturu kako bi na kompetentan način ispričali priču o Isusu. Zbog toga volim reći da je za nedosegnute skupine ljude, radnik najvažniji projekt. Bog poziva radnike da daju svoje živote za neevangelizirane. Tko će ih poslati?

 Alan R. Johnson Ljeto 2015. 37

38 Duhovno vrelo

Serija Život u Kraljevstvu, PETI DIO

Premještaj u

Kraljevstvo svjetla H. MAURICE LEDNICKY

"Premještaj" (izbavljenje, izlazak) iz Kraljevstva tame (Sotona) u Kraljevstvo svjetla je čudesan događaj koji je moguć jedino božanskom planiranom intervencijom. Čovjek ne može promijeniti vlastitu duhovnu narav.

Promjenu ponašanja je moguće postići kroz osobnu disciplinu. Izvanjsko moralno ponašanje u očima drugih može izgledati uzorno. Ali, najbolje ljudsko nastojanje jednostavno ne može dovesti čovjeka u ispravan odnos s njegovim stvoriteljem Bogom.

T

o je jednostavna, ali neshvatljivo duboka poruka evanđelja. Bog je kroz Krista Isusa providio jedinstveni put za izlaz iz ropstva grijeha i krajnje vječne odvojenosti od Boga samog. Kako bi itko mogao odbiti toliku milost, milosrđe i ljubav? Ovo je poruka nade za sadašnjost i budućnost, za vrijeme kada nade nema. Iz tame najcrnje noći do sjajnog svjetla podnevnog sunca! Dozvolite ovim temeljnim istinama Božjeg plana otkupljenja da još jednom unesu neizrecivu radost u vaše srce.

U uvodnim člancima govorili smo o dva duhovna kraljevstva, Kraljevstvu tame i Kraljevstvu svjetla. Kako smo dosad vidjeli, svaki od nas je po prirodnoj reprodukciji rođen u Kraljevstvu tame. To znači da smo od svojih predaka naslijedili palu iskvarenu narav. Ali postoji nada. Bog je providio put izlaska iz tame. Ovaj odlomak ćemo započeti govorom o katastrofalnim posljedicama grijeha, a zaključiti radošću čudesnog izbavljenja u svjetlo.

Ljeto 2015. 39

SOTONA - VLADAR OVOGA SVIJETA

Kao što vam je poznato, Lucifer (sada Sotona) bio je visoko rangirani anđeo koji se želio uzvisiti ponad Boga. Planirao je pobunu protiv Svemogućega. Zbog te je pobune bačen na Zemlju koja je mali dio u čitavom Božjem stvorenju gdje mu je dopušteno da slobodno luta za neko vrijeme. To je važno za naše razumijevanje cjelovitog Božjeg plana i svrhe u njegovom odnosu sa svojim moralnim stvorenjem, čovjekom.

Isus, koji je "promatrao Sotonu kako pade kao munja s neba" (Luka 10,18), govori o njemu kao "Knezu ovoga svijeta" tri puta (Ivan 12,31; 14,30; 16,11). Možda najčešće citirani opisi Sotoninog zemaljskog utjecaja su "bog ovog svijeta" (2 Korinćanima 4,4) i "Knez vlasti zraka" (Efežanima 2,2). Pavao potiče efeške vjernike da na sebe stave "svu opremu Božju" jer se borimo protiv "Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima" (Efežanima 6,1017). Netko tko bi želio zanijekati postojanje zla u današnjem svijetu, morao bi se jako potruditi. Prema svim pokazateljima s vremenom je stanje sve gore. Sotona je zaveo mnoge i čvrsto ih drži pod svojom okrutnom vlašću. Njegov je jedini cilj uništiti svaku osobu na ovoj Zemlji (Ivan 10,10). To je planiran zadatak - narugati se Bogu i uvjeriti ljude da nema smisla, u sadašnjosti ili budućnosti, u prihvaćanju Božjeg otkupiteljskog plana za čovjeka. Mogli bismo pružiti dosta empirijskih dokaza kako bismo pokazali kakve su posljedice čovjekove pokvarenosti, no za to nema potrebe budući da su primjeri toliko brojni i očigledni.

Vjernici moraju bdjeti, uvijek svjesni neprijateljskih namjera i Sotonskih taktika da unese raskol u dom i Crkvu. Možda i ne možemo zaustaviti tsunami zla koji nas okružuje, ali milošću Božjom imamo moć pobijediti neprijatelja u našoj sferi utjecaja.

Gospod gradi svoju Crkvu, baš kako je obećao (Matej 16,18). Đavla ništa ne raduje više od stvaranja raskola u zajednici vjernika i javnog nanošenja sramote imenu našeg Spasitelja. Za to će upotrijebiti sva sredstva. Obećajmo da ovom upornom neprijatelju Božjem nećemo prepustiti niti najmanji dio svojih misli, stavova ili djela. On ne vlada nad Božjom djecom.

SADAŠNJI GRIJEH I NJEGOVE PREVLADAVAJUĆE POSLJEDICE NA ZEMLJI

U Knjizi Sudaca, često nazvan i period "Mračnog doba" u povijesti Izraela, opisana je zastrašujuća čovjekova sklonost grijehu.

Evo obrasca: 1. Izraelci bi se okrenuli od Boga i počeli štovati idole.

2. Strani kraljevi bi izvršili invaziju, zarobili i opljačkali Izraelce.

3. Bog bi podigao suca koji bi pozvao Izraelce na pokajanje.

4. Oni bi slijedili Gospoda čitavo vrijeme života suca.

5. Ubrzo nakon smrti suca, ponovo bi se okrenuli od Boga.

Mnoge prirodne katastrofe (suša, zemljotresi, oluje, poplave itd.) nanose patnju i bol čovjeku. Budući da je naše znanje i mudrost toliko inferiorno u odnosu na Svemogućeg, dobro je da ne špekuliramo na koji se način takvi događaji uklapaju u Božji plan za čovječanstvo. Ali, vrlo očito ljudsko zlo koje se manifestira oko nas nije špekulacija. Pohlepa, korupcija, zloporaba moći, srdžba, mržnja, svi oblici zlostavljanja žena i djece, seksualni nemoral i perverzija - popis može ići u nedogled – direktna su posljedica

40 Duhovno vrelo

zla u našem svijetu. Ponekad je arsenal paklenog oružja oslobođen s tolikom silom da je čak i najstabilnijim vjernicima to previše. To nas ne bi smjelo iznenađivati niti uhvatiti nespremne.

Sotona operira u tami.

U proročkoj deklaraciji da će On sagraditi svoju Crkvu, Isus je upotrijebio izraz: "I vrata paklena neće je nadvladat [biti jača ili izdržati protiv nje]" (Matej 16,18). Kroz čitavu Bibliju "vrata" grada označavaju njegovu snagu. Kod vrata su sjedili gradski muškarci. U vrijeme rata, ta su vrata čvrsto zabarikadirana da spriječe provalu neprijatelja u grad. Sjetite se Samsona koji je iščupao i odnio vrata filistejskog grada Gaze (Suci 16,3). Tako je posramio Filistejce koji su ga htjeli zarobiti. Isus je upotrijebio ovu metaforu da objavi kako ni najjača Sotonina utvrda neće moći spriječiti njegovu Crkvu da pobjedi snage pakla. Razumijete li što Isus govori? Njegova će Crkva biti sagrađena na samom ulazu u pakao. Zašto baš tamo? Zašto ne na nekoj "sigurnijoj" lokaciji? Po mom osobnom mišljenju to je samo još jedan način na koji Bog govori đavlu da mu neće trajno prepustiti niti napustiti nijedan djelić svog stvorenja.

SVI SU KRIVI ZA OSOBNI GRIJEH • "Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja" (Rimljanima 3,23).

• "Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama" (1 Ivanova 1,8).• "Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama" (1 Ivanova 1,10).

• "I vi bijaste mrtvi zbog prijestupâ i grijehâ... Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi" (Efežanima 2,1.3).

Netko tko bi želio zanijekati postojanje zla u današnjem svijetu, morao bi se jako potruditi. Prema svim pokazateljima s vremenom je stanje sve gore. Sotona je zaveo mnoge i čvrsto ih drži pod svojom okrutnom vlašću.

Njegov je jedini cilj uništiti svaku osobu na ovoj Zemlji.

Postoje grijesi "namjere": Stavovi i djela koja su izričito zabranjena u Pismu.

prijestupe i slijediti ga u poslušnosti jedini je protuotrov za bolesnu narav čitavog čovječanstva.

Postoje grijesi "propusta": Stavovi i djela opisana u Pismu koja se izričito trebaju izvršiti.

BEZ KRISTA ČOVJEK NEMA NADE

Netko bi mogao proturječiti i kazati kako postoje mnogi moralni ljudi. Oni su pošteni, naporno rade i značajno pridonose dobrobiti društva. I premda je sve to istina, to ih ne iskupljuje od krivice pred Bogom. Kada se iznosi ovakva obrana, obično iskrsnu dvije pogrešne pretpostavke. Prva je da dobra djela kupuju Božju naklonost. To znači, ako sam dovoljno dobar, Bog će me prihvatiti u svoju obitelj. Kao što smo već vidjeli, svatko se spašava vjerom, a ne ljudskim nastojanjem (Efežanima 2,8.9).

Drugo, ključ koji će otvoriti vrata Neba je iskrenost glede onoga što vjerujete. Opet krivo. Nema mnogo puteva u Nebo. Apostol Pavao je bio revan u svojoj židovskoj vjeri, čak je bio ovlašten progoniti i ubijati Kristove sljedbenike (Djela 9,1-2). Trebalo je doći do dramatičnog susreta na putu za Damask kako bi promijenio svoj način razmišljanja (Djela 9,4-22). Kasnije, u rimskom zatvoru, prisjećajući se svoje religiozne baštine priznaje: "Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega" (Filipljanima 3,8). Ponizno pokajanje od grijeha, shvaćajući da je Krist na križu platio kaznu za moje

Čovjekovom filozofskom, logičkom razmišljanju ovo zvuči tako uskogrudno, tako bahato. Čovjek želi upravljati svojom sudbinom bez ikakvih "ograničenja". Tko ima pravo definirati što je za mene moralno prihvatljivo? Naravno, ovakve obrambene misli dolaze od samog đavla. Ali, prema nadahnutoj Božjoj riječi koja čuva od zablude, samo Isus Krist pruža nadu i za sadašnjost i za budućnost. Koji politički sustav ili vođa može jamčiti miran, siguran život u ekstremno nasilnom svijetu u kojem živimo? Koja religija poništava strah i krivnju i umjesto njih nudi ljubav kao vodeće načelo smislenog odnosa s Bogom i bližnjim čovjekom?

Ljudska povijest promatrana kroz prizmu Svetog pisma ukazuje na Boga punog ljubavi koji želi otkupiti svoje moralno stvorenje koje mu se u svom sebičnom ponosu protivi. Zato što je on svet i pravedan Bog, cijenu čovjekova otkupa može isplatiti samo savršena žrtva. Upravo to je razlog zašto je Isus došao - da plati za naše grijehe.

• "Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni" (Ivan 3,16).

Ljeto 2015. 41

Možda i ne možemo zaustaviti tsunami zla koji nas okružuje, ali milošću Božjom imamo moć pobijediti neprijatelja u našoj sferi utjecaja. Gospod gradi svoju Crkvu, baš kako je obećao.

• "Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupâ, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje" (Efežanima 2,4-7).

• "Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava" (Rimljanima 10,9-10).

• "Otada (odmah nakon Petrovog priznanja da je Isus Sin Božji) poče Isus (Mesija, Pomazanik) upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne" (Matej 16,21, moj dodatak).

• "Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom" (Djela 2,36).

42 Duhovno vrelo

• "Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog – Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar" (Otkrivenje 1,8).

• "Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti i Podzemlja" (Otkrivenje 1,17-18.

Usprkos svim povijesnim i biblijskim dokazima da je Krist jedini put do spasenja, otkupljenja, oproštenja grijeha i vječnog života, mnogi i dalje ne vjeruju. To je zato što (1) je Sotona zaslijepio njihove umove (2 Korinćanima 4,4), i (2) istina o Kristovom plaćanju za naše grijehe dolazi po otkrivenju, a ne kroz misaoni proces. Za zajednicu vjernika u Efezu, kada govori o otkrivenju Krista Spasitelja, Pavao pet puta koristi termin "tajna" (Efežanima 1,9; 3,3; 3,4; 3,9; 6,19). Ljudski intelekt govori da takvo nešto nije moguće. Sveti Duh kaže da je to jedini način.

ČUDESNI PREMJEŠTAJ IZ TAME U SVJETLO

Transformacija "grešnika" u "sveca" je uistinu čudo. Iskustvo spasenja uvijek sadrži kritični susret s Kristom. Ne mora biti toliko dramatično kao iskustvo Pavla iz Tarza (kasnije apostol Pavao) na putu za Damask (Djela 9,1-19), ali dogodit će se radi-

kalna transformacija. U samom trenutku obraćenja, Bog oprašta i zaboravlja prošlost po Kristovoj žrtvi. Ne postoji djelomično obraćenje. Ne možete istovremeno pripadati i Bogu i Sotoni.

Lanci ropstva su slomljeni, osoba je sad "novi čovjek u Kristu" (2 Korinćanima 5,17). To je ono što Bog čini, ali kad se to dogodi, u toj se osobi također dogodi silna promjena.

"S radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha." (Kološanima 1,12-14).

Uobičajeno značenje riječi "prenese" je premještaj s jednog mjesta na drugo. U Pismu "izbavljenje" se često razumijeva kao povezanost s promjenom lokacije. Na primjer, djeca Izraelova su čudesno izbavljena iz Egipta, to znači da su premještena s mjesta gdje su bili okovani u ropstvu na mjesto gdje teče med i mlijeko. Za te prve vjernike, posebno za Židove, taj je koncept posebno znakovit. Oni su poznavali povijest svojih predaka i svake su godine svetkovali Pashu kao vizualno podsjećanje na Božju intervenciju u njihovu korist. U Novom zavjetu, mi vidimo Gospodnju večeru kao podsjetnik na pashalno Janje koje je svojevoljno prolilo svoju krv da nas izbavi od smrti i dade nam život. Možda bi bilo duhovno osvježavajuće baciti pogled na prošlo ropstvo u kojem smo se svi nalazili i zastati na trenutak

kako bismo proslavili i zahvalili za svoje izbavljenje. O, sretnog dana, kad Isus uze moje grijehe!

Sad kad smo uspostavili biblijski temelj Božjeg plana izbavljenja za palog čovjeka, radujemo se proučavanju životnog putovanja u vjeri. Iako je spasenje trenutan događaj, posvećenje je proces. Duhovni cilj za svakog vjernika je odražavati Kristovu sliku. Fokusirajte svoja srca na Isusa. Nagrada na kraju puta je vječna. Vidimo se u idućem broju.

Ovaj članak preuzet je iz knjige Kingdom Living © 2013., autora H. Maurice Lednickya. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana.

 Dr. H. Maurice Lednicky je

50 godina bio zaređeni službenik Assemblies of God. On je pisac, evangelizator, pastor, misionar i bivši predsjednik Central Bible College, Springfield, Missouri.

Reklame

Izdavač Izvori Kršćanski nakladni zavod, Cvjetkova 31, 31 000 Osijek e mail: tajnistvo@epc.hr, www.epc.hr, tel. +385 (0) 1 3700 966

Inspiracija, PJESME ZARUČNIKU ISUSU CIJENA: 30,00 kn, EPC@2015

Radost s neba, RIJEKA ŽIVOTA CIJENA: 30,00 kn, EPC@2015

Ljeto 2015. 43

Reklame Izdavaštvo Syloam e mail: press @ syloam-international.org, tel. + 381 (0) 64 405 47 44; +385 (0) 91 7390 191 www.press.syloam-international.org, www.syloam-international.org, www.media.syloam-international.org

Vjera koja uvijek jača, Smith Wigglesworth 193 str., tvrdi uvez.

Ako želite djelovati u znacima i čudesima kao što je zapisano u Bibliji, tada je "Vjera koja uvjek jača" knjiga koju morate pročitati. Smith Wigglesworth dijeli niz svedočanstava o iscjeljenju, oslobođenju, darovima Duha Svetoga, te kako čuti Božji glas. On otkriva tajne o Božjoj snazi iscjeljenja, oslobođenja i spasenja. Knjigu "Vjera koja uvijek jača" pročitat ćete u jednom dahu te će vas izazvati da položite ruke na bolesne.

Ohrabri se u Bogu, Bill Johnson 140 str., tvrdi uvez.

"Ma kako bile strašne okolnosti kroz koje prolazite, ova će vam knjiga pomoći da posegnete za Božjim resursima..." dr. Mahesh Chavda.

Vrijeme je da budeš jak i hrabar. Današnji se vjernik suočava sa situacijama o kojima se ništa nije znalo prije pedeset, trideset pa čak i dvadeset godina. Da bi se moglo stajati u pobjedi i doživjeti trenutak promocije, potrebno je naučiti ohrabriti se u Bogu!

Zastupnička molitva, Dutch Sheets 260 str., tvrdi uvez.

Vaše molitve su moćne!

Ako je Bog svemoguć, što će mu naše molitve, znači li to da nas Bog ne čuje? Ako ste ikada pomislili da se vaše molitve ne računaju, knjiga "Zastupnička molitva" će vam pokazati koliko su one od životne važnosti.