Duhovno vrelo br 45 by Andreja Mil

Jesen 2019. | Broj 45

IZAZOV BIBLIJSKE PISMENOSTI U SUVREMENOJ CRKVI

Uvodna riječ

Pustinja – Najplodnije mjesto na Zemlji

a samom početku izazvao bih nas da se svrstamo na kulturološkoj lepezi pristupa Bibliji.

Općenito rečeno, današnji svijet podijeljen je na Zapad i Istok. Ta podjela vidljiva je kroz različite svjetonazore čije su paradigme naslonjene na različitosti istočnjačkog kolektivizma nasuprot zapadnjačkom individualizmu, poslušnosti nasuprot slobodnoj volji, apstraktnijih formi nasuprot strožim strukturama itd. Navedene paradigme preslikavaju se i na dva različita pristupa Bibliji. Zapadnjački pristup će Bibliju promatrati vrlo strukturirano i racionalno, kao sustavni slijed propisa, normi, objava, istina itd. Istočnjački će ju pristup promatrati transcendentalnije kroz slike, priče, metafore itd. Slikovito rečeno Zapad nam donosi a – b – c – d raščlanjivanje, dok bi Istok izgledao kao a – g – m – c. Nama koji smo odrasli na ovim prostorima bliži je zapadnjački kulturološki pristup, ali isto tako nam je razumljiv i istočnjački pristup. S obzirom da Biblija povijesno i kulturološki u potpunosti pripada Istoku, izazvani smo percepcijski postati istočnjaci da bismo u potpunosti razumjeli što nam je Autor želio poručiti. Ili, Isus je bio Židov, apostoli su bili Židovi, većina starozavjetnih heroja su bili Židovi. Obraćali su se Židovima, uglavnom na hebrejskom, na području Bliskog istoka, na bliskoistočni način. Krenimo i mi tim putem. Oko 65% sadržaja Biblije ispričano je kroz priče. Možemo zaključiti da Biblija nije knjiga principa, nego knjiga priča. Principi su ugrađeni u priče. Priča o pustinji ili pustoši vrlo je značajna tema koja se proteže kroz čitavu Bibliju. Toliko je važna da nije prehrabro ustvrditi sljedeće: Ako ne razumijemo suštinu pustinje, ne razumijemo niti proces kojim Bog stvara učenike. Većina biblijskih Božjih ljudi je, nakon primanja poziva u srcu, bez iznimke prošlo školu pustinje. Mojsijeva je trajala 40 godina, Davidova 13. Ilija je tamo „maturirao”, a Ivan Krstitelj „doktorirao”. Isusa nakon krštenja Duh Sveti odvodi u pustinju. Zanimljivo je da Luka u 4,1 navodi da je Isus prije odlaska u pustinju bio pun Duha Svetog, a u 4,14 kaže da se iz pustinje vratio u snazi Duha Svetog – bez sile je otišao u pustinju, a vratio se u sili.

Pnz 8,2-3 „Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. Ponižavao te i glađu morio, a onda te hranio manom – za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci – da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih.” PRVI proces kojem smo podvrgnuti u pustinji je proces ponižavanja, ili točnije, činjenja skromnim. Mi sa zapadnijih meridijana pomalo smo lakonski spremni primijetiti kako su „tamo oni istočnjaci” skromni i ponizni. To je nešto manje svojstveno našoj kulturi. Ipak, kultura je jedno, a Božja volja drugo. Bog ne može ostvariti svrhu u čovjeku ukoliko se čovjekov ego ili ponos ne ponizi pred Božjim karakterom i postane skroman i podložan. Ili, Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. DRUGI proces je da nas Bog iskuša ili testira. To ne predstavlja svojevrstan školski test u kojem Bog provjerava što znamo, zbraja bodove i na kraju daje ocjenu. To je praktični proces kao kad se metal zagrijava na visokoj temperaturi, topi pa sve nečistoće izlaze na površinu. Na kraju procesa može se jasno vidjeti kakva je kvaliteta ispitanog materijala. Treba li Bog doznati što je u našim srcima? Isus je sam rekao da zna što je u čijem srcu, tako da nam preostaje samo jedna svrha ovog kaljenja: Bog MENI želi pokazati što je u mojem srcu! TREĆI proces je da budemo u stanju gladi. U pustinji nas stvari koje nas inače nasite više ne mogu nasititi. Tamo ih nema! Drugim riječima, u našem životu postoje stvari kojima se hranimo, ali u jednom trenutku kao da smo njima zasićeni, ne pružaju zadovoljstvo i ispunjenje. Izvana je sve isto, iznutra je sve drugačije. Zanimljivo je da fiziološki osjećaj gladi ne možemo sami proizvesti. On nam je nametnut izvan dosega naše volje. Od dugotrajne gladi postajemo slabi. Nakon 40 dana posta u pustinji, Isus je bio izuzetno gladan. Iskustva ljudi na dugotrajnim postovima svjedoče isto. Nakon puno dana dođe do krize i velike kušnje. Tu se nalazi točka preokreta! Izraelci u Egiptu nisu proizvodili samo cigle, već su i uzgajali žito za cijeli Egipat! Na nama je izbor: hoćemo li sami sebi pribavljati hranu za zadovoljenje tijela ili ćemo Njemu dozvoliti da nas nahrani sa svime što dolazi iz Njegovih usta?

Čini se da Bog nije odveo Isusa u pustinju da ga đavao kuša, nego radi zajedničkog treninga na relaciji Otac, Sin i Duh Sveti. Đavao je znao konačni doseg tog treninga, pa ga je na sve načine pokušao spriječiti: Kraljevstvo nebesko dobiva novu dimenziju sile te se kao takvo približava vratima Kraljevstva tame!

Svrha pustinje je da dođemo do točke gdje ćemo prestati biti samodostatni, da postanemo siromašni u duhu i ovisni o Njemu!

Pustinja je mjesto ili poligon na kojem nas Duh Sveti oprema za ispunjenje svrhe u sili!

Ukoliko želim da me Gospodin koristi u sili, moram biti spreman da me stalno odvodi u pustinju.

U hebrejskom jeziku postoje 53 izraza za pustinju. Riječ MIDBAR znači Mjesto gdje se čuje ili u prenesenom značenju Mjesto gdje Bog govori.

Hoće li moja molitva postati: Bože, možeš me iščupati iz pustinje, ali nemoj nikada pustinju iščupati iz mene!

Isusov pustinjski dijalog sa Sotonom - u kojem na lukavi prijedlog Isus odgovara: „Ne živi čovjek samo o kruhu” - zapravo je citat Mojsijevog razgovora sa Bogom iz Ponovljenog zakona. Mjesto radnje je također pustinja.

Izbor je na meni…

2 Duhovno vrelo

Jedan poznati propovjednik je rekao: Ne možeš živjeti za Gospodina dok ne počneš živjeti od Gospodina. Dok živiš od sebe, živiš za sebe.

Dean Tomić je pastor EPC Novi savez iz Zagreba.

SADRŽAJ 04

Rick DuBose

Izazov biblijske pismenosti u suvremenoj Crkvi Biblijska pismenost: Zašto ponovo trebamo otkriti moć Svetog pisma Rick DuBose raspravlja o lošem stanju glede biblijske pismenosti u današnjoj Crkvi te o tome što se mora učiniti kako bi se to popravilo.

Ed Stetzer

Problem biblijske i teološke pismenosti i uloga propovijedanja Ovaj članak govori o teološkoj osnovi za jasno razumijevanje Biblije.

Doug Green

Propovijedanje pomocu brojeva

Kent Ingle

Otkrivanje božanskog plana u vama usred prijelazne faze Dr. Ingle piše da je Bog svakog kršćanina stvorio s božanskom svrhom i ciljem.

Victor M. Parachin

Okretanje neuspjeha u pobjedu

Autor donosi korisnu metodu propovijedanja pomoću brojeva.

Svatko je u svojem životu doživio neuspjehe, ali mi ne moramo dopustiti da nas oni definiraju. Svoje neuspjehe možemo iskoristiti kao temelje za buduće pobjede.

Jeff Dove

Poznavati Krista - najveća čežnja i najvažniji cilj crkvenog vođe Ovaj članak se bavi važnošću poznavanja i razumijevanja Biblije.

Alan Pastian

Oslobađanje potencijala u mladim vođama Svaki bi vođa trebao podizati buduće vođe, i to na taj način da ih potiče u iskorištavanju vlastitog potencijala.

Patrick Grach

Koraci prema financijskom zdravlju Ovaj članak donosi praktične korake prema financijskom zdravlju što je bitno za uspješan život.

H. Maurice Lednicky

Serija Život u kraljevstvu (osamnaesti dio) Odgovornost vođe sluge (drugi dio) Jedno od obilježja Isusovog života koje je najviše autentično je bilo njegovo srce puno suosjećanja te konstantno ispunjavanje različitih potreba kako pojedinaca tako i čitavog izraelskog naroda.

James T. Bradford

Riječ na kraju: Propovijedanje Dr. Bradford nam donosi zanimljivu „riječ za kraj“ o propovijedanju i njegovom značaju.

DUHOVNO VRELO

45 | Jesen 2019., godina XI.

Lektura | Antonija Kovačević Grafičko oblikovanje | Andreja Mil

44 Jesen 2019. 3

Samo dolaženje na bogoslužja te dostupnost Biblije ne mogu nas učiniti ljudima kakvima nas Bog želi. Da bismo živjeli poput Krista, trebamo se puno ozbiljnije posvetiti učenju i življenju utemeljenom na Svetom pismu.

Duhovno vrelo

BIBLIJSKA PISMENOST: ZAŠTO PONOVO TREBAMO OTKRITI MOC SVETOG PISMA Vrijeme je da biblijska pismenost postane nešto više od slogana; mora postati jasno definiran cilj. Rick Du Bose

postol Ivan započinje svoje evanđelje objavom: „U početku bijaše Riječ...“ što naglašava činjenicu da sve što Bog čini započinje njegovom Riječju. Ponekad je to nova riječ koja je u skladu s njegovim otkrivenjem u Svetom pismu, a ponekad je ona podsjetnik na njegovu već utemeljenu Riječ. Ali možemo biti sigurni da ako Bog nešto radi, započet će sa svojom Riječju. Možda ste u časopisu GQ Magazine vidjeli popis od dvadeset i jedne knjige koju ne trebate pročitati. Nimalo ne iznenađuje što se na njemu nalazi i Biblija. Tamo ju nazivaju „repetitivnom“, „glupom“ pa čak i „kontradiktornom“. To me nimalo ne iznenađuje jer shvaćam da đavao zna da umanjivanje važnosti Božje riječi, Biblije, je jedan od najboljih načina da zaustavi napredovanje evanđelja i Crkve. Naravno, kada se radi o duhovnim stvarima, nikada ne trebamo od svijeta tražiti preporuke koje knjige čitati. Mi kao Crkva uvijek trebamo preporučivati i počinjati s jednom knjigom, a to je Biblija. U nedavnoj anketi koju je provelo Američko biblijsko društvo samo 16 posto anketiranih se izjasnilo da je čitanje Biblije dio njihove jutarnje rutine, dok se dvostruko više njih (37 posto) izjasnilo da dan započinje ispijanjem kave. Nedostatak životnog stila u kojem je Biblija na prvom mjestu, prema nedavnim rezultatima istraživanja Barna Group, moglo bi objasniti zašto više od polovine svih vjernika koji posjećuju bogoslužja danas ne mogu identificirati osnovne biblijske prioritete, uključujući i Veliko poslanje. I čini mi se da su rupe u poznavanju Biblije sa svakom generacijom sve veće.

Pitam se je li to čemu svjedočimo u nekoliko zadnjih desetljeća – raspad obitelji, porast ovisnosti o drogama i alkoholu te prihvaćanje društvenih grijeha, da samo spomenem neke – posljedica nenamjernog odmaka fokusa od Biblije. Na nama kao propovjednicima leži odgovornost da Bibliju učinimo ključnim dijelom života svakog vjernika. Da bismo povećali čitanost, razumijevanje i biblijski način života, moramo postaviti ova pitanja: Kako smo se doveli do ovoga? Koji je najveći čimbenik zbog kojeg toliki zapostavljaju Božju riječ? Kako to možemo promijeniti? Vrijeme je da biblijska pismenost postane nešto više od slogana; mora postati jasno definiran cilj. Pristup i posjećenost nisu dostatni U nekoliko prošlih desetljeća američka je Crkva posjećenost bogoslužjima postavila za najveći prioritet. Pronašli smo mnoge kreativne načine da kršćane i nekršćane privučemo u svoje crkve. Naporno smo radili kako bismo uklonili svaku prepreku na koju smo naišli te posjet crkvi učinili ugodnim koliko god je to moguće. Pažljivo smo strukturirali svoje propovijedi i štovanje kako bismo dali odgovore na potrebe naših društvenih zajednica. Za opis tih procesa skovali smo izraze poput „osjetljivi za one koji traže“ ili „asimilacija u crkvu“. I to je djelovalo na mnogo načina. Ljudi koji inače ne bi došli u crkvu sada su punili naše klupe. Također smo stavili jaki naglasak na pristup Svetom pismu. Kako su naše crkve rasle, znali smo da Božju riječ moramo pružiti što većem broju ljudi je moguće. Bibliju smo preveli na mnoge svjetske jezike. Također smo osuvremenili engle-

ske verzije Svetog pisma kako bismo zadovoljili ukus današnje publike. Uz tradicionalni King James Version postoje i općenito razumljivije verzije poput New International Version, The Amplified Bible pa čak i The Message. Oslobodili smo se ograničenja iz vremena tiska te sada Pismo u svim njegovim prijevodima imamo na računalima, tabletima i pametnim telefonima. Bez obzira kamo danas putujete, Božja riječ vam je toliko blizu koliko je blizu uređaj u vašem džepu. Ali usprkos jednostavnom pristupu Riječi i suvremenim prijevodima sve manje ljudi ju zapravo čita, proučava i (što je najbitnije) prema njoj živi. Samo dolaženje na bogoslužja te dostupnost Biblije ne mogu nas učiniti ljudima kakvima nas Bog želi. Da bismo živjeli poput Krista, trebamo se puno ozbiljnije posvetiti učenju i življenju utemeljenom na Svetom pismu. Moguće da naš fokus na brojčani rast dopušta, pa čak i zahtijeva, da se služimo svojim rokovnicima, satovima te svojom kreativnošću samo kako bismo ljude doveli u crkvu. Sve je više situacija u kojima se prisilno skraćuje vrijeme trajanja bogoslužja te se zahtijeva da se isprazni parkiralište za iduću grupu koja dolazi. I slučajno smo – u nekim situacijama i na neki način – maknuli naglasak sa Svetog pisma. Istovremeno smo sastavili programe za poučavanje djece s ciljem da im zadržimo pažnju umjesto da ih odgajamo. I to je možda odigralo ulogu u tome da među mladima opada zanimanje za biblijsko znanje. Ja ne predlažem da svoje crkve pretvorimo u učionice za predavanja, no Jesen 2019. 5

šezdesetih godina prošlog stoljeća više je ljudi dolazilo u nedjeljnu školu koja je naglašavala snažnu biblijsku poduku nego na bogoslužja. Naše su zajednice posjedovale ljubav prema Riječi koja se očitovala u našem načinu života. To je zauzvrat utjecalo na naše društvene zajednice. Kako je rastao broj ljudi na bogoslužjima, broj ljudi koji su dolazili na biblijske pouke počeo je opadati. Vjerujem u moć slavljenja, ali to ne smije biti nauštrb biblijske pouke. To što na svom pametnom telefonu posjedujete aplikaciju s Biblijom ili lijepi logotip na natpisu crkve neće dovesti do promjene u našem susjedstvu. Ali temeljitije proučavanje Riječi može promijeniti nas i svijet oko nas! Kao pentekostalci mi vjerujemo sili Duha koji je naš učitelj, ali ako zanemarujemo Božji udžbenik s proročkim obećanjima, zaustavljamo Njegovu sposobnost da među nama ostvari svoju volju. Biblija je njegova kutija s alatom. Što je biblijska pismenost? Što znači biti biblijski pismen? U nekom smislu to znači duboko razumijevanje i shvaćanje Biblije kao skupine knjiga koje su sastavljane preko tisuću godina i koje otkrivaju Božji plan spasenja. Ali biblijsku pismenost ne možete demonstrirati jednostavnim prolaskom na ispitu. Da biste stvarno razumjeli Sveto pismo, prvo morate shvatiti da je to živi

tekst koji je Bog namijenio da nam bude duhovna hrana, kruh naš svagdanji. U Poslanici Hebrejima 4,12 piše da je Božja riječ živa i djelotvorna. Kada uronite u nju, ona će ući u vas te revolucionalizirati vaš život. Kada čitam i poznajem Božju riječ, na svijet gledam drugačije, slušam na drugačiji način i reagiram drugačije.

Govoriti i slušati druge kako tumače što Biblija kaže pomaže nam da ona prodre u naša srca. Ispovijedanje i objavljivanje Božje riječi pomaže u učvršćivanju i rastu vjere. Na kraju krajeva „srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava“ (Rimljanima 10,10).

Posljednja komponenta pismenosti je sposobnost promišljanja. Ako učite novi jezik, najbolji znak da ga tečno govorite je sposobnost da na tom jeziku razmišljate te planirate svoj život. Mi moramo dopustiti Pismu da nam preoblikuje umove (Rimljanima 12,2). Jednom kada Biblija promijeni naš način razmišljanja tako da planiramo i reagiramo u skladu s otkrivenjem Božje riječi, živjeti ćemo transformiranim životom.

Biblijska pismenost znači čitati i razumijevati Pismo na vlastitom jeziku. Zbog toga je dostupnost tako važna za biblijsku pismenost. Ali to nije jedina komponenta. Čitanje Biblije, što je moćno samo po sebi, fundamentalno je i vrlo važno, ali nije dostatno.

Kako doći do toga: propovjedaonica, proces i osobna pobožnost Moramo se pobrinuti da Biblija bude prva i središnja stvar u našim crkvama, a zatim i u našim domovima. To zahtijeva vrlo fokusiran grupni pothvat koji će nas odvesti na tri staze.

Biblijska pismenost također je i govorenje. Ljudi koji poznaju neki jezik ne samo da mogu čitati na tom jeziku nego i komunicirati s drugima. Podizanje biblijski pismenih kršćana znači da s drugima u crkvi i izvan nje dijelimo i uspoređujemo svoje biblijsko razumijevanje. U zajedništvu učimo puno brže i bolje.

Prva staza je propovjedaonica. Svakog tjedna naši pastori imaju prigodu oblikovati živote ljudi prezentiranjem istine Svetog pisma kako bi ih oni mogli primijeniti. Ono što propovijedamo važnije je od toga koliko nam vremena za to treba ili koliko smo kreativni. Ako želimo povećati biblijsku pismenost, naše propovijedi moraju biti biblijski utemeljene s namjerom da pouče. Vjerujem da Biblija mora biti u središtu naših bogoslužja.

Zbog revnosti pokreta za rast crkava, vođe su prečesto organizirali svoje propovjedaonice kao mjesto atrakcije umjesto edukacije, informacije ili popravljanja. To može stvoriti veliku crkvu, ali često i površne kršćane. Dobra vijest je da se rast crkve i biblijska pismenost ne moraju međusobno isključivati.

"I nemojte nikada na službu gledati kao na teret."

6 Duhovno vrelo

Prorok Samuel je odrastao i započeo svoju službu u doba kada je izraelski narod s prezirom gledao na Božju riječ. Prva knjiga o Samuelu 3,1 kaže: „U ono vrijeme Jahve je izrijetka govorio ljudima...“ To se odnosilo na proročku riječ, ali ako mi dopustite malo slobode, to bi također mogao biti opis nedostataka biblijske pismenosti u to doba. Da je Eli propovijedao Božju riječ, on bi svoje sinove i narod suočio s njihovim grijesima. Zato su pred kraj Elijeva života neprijatelji odnijeli kovčeg Božje prisutnosti i tragična objava da je slava Božja ostavila Izrael je postala baština ovog

Najbolja demonstracija biblijske pismenosti je život posvećen Bogu. To je način na koji se odnosimo prema ljudima oko nas. To je dubina ljubavi prema svojoj obitelji, svojoj crkvi i svojim bližnjima. To je odbacivanje grijeha i pomirenje drugih s Kristom. Život koji donosi plodove Duha počinje sa srcem usmjerenim na Sveto pismo. neučinkovitog svećenika (1 Samuelova 4,21-22). Jedna od glavnih odgovornosti pastora – onog koji će paziti da se „Ikabod“ ne pojavi u crkvi ili u srcima pojedinih članova – jest da razvije i iznese konzistentan, sveobuhvatan proces koji će svim članovima crkve, bez obzira na strukturu populacije, omogućiti biblijsko opismenjavanje te život biblijske autentičnosti. Propovijedanje i poučavanje čitave Božje istine je glavno sredstvo u ispunjenju tog cilja. Naravno da samo propovijedanje neće doprijeti do svakog srca ili svake društvene skupine. Može li pastor zaista u jednoj propovijedi tjedno ostvariti čitavu misiju? Mogu li on ili ona adekvatno voditi, iscijeliti, spasiti izgubljene te nahraniti čitavu zajednicu jednom nedjeljnom propovijedi? Čisto sumnjam.

Mora postojati upravljani proces što nas dovodi do drugog dijela puta prema podizanju biblijske pismenosti. Od samog početka Božja je riječ bespogovorno zauzimala najviše mjesto u crkvenim planovima u Djelima apostolskim: „Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama“ (Djela 2,42). Prije svega, bili su posvećeni nauku Pisma. Posvetili su se poznavanju i primjeni Pisma u svojim životima. To je postalo dio procesa baš kao i objedovanje i zajedništvo. Kasnije u Djelima apostolskim 2, Luka izvještava da su se redovito sastajali u kućama i u Hramu i vjerujem da nisu samo dijelili svetu večeru, već da su i dijelili iz Pisma. Što je bio rezultat ovog procesa? „Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini“ (Djela 13,49).

Rana Crkva nije samo iskusila porast u broju učenika nego i rast u poznavanju Riječi. Nije to bilo samo apostolsko propovijedanje već proces u čijem je središtu bilo stvarno poznavanje i primjena Biblije u njihovim životima i okruženju. U prošlosti smo razvili mnoštvo struktura za usađivanje biblijskih načela i učenja u srca i umove naše djece, mladih, djevojčica i dječaka, pa čak i starijih. Nedjeljna škola, tj. vjeronauk jedan je od takvih programa ili struktura. Bila je dobra i funkcionirala je. Njezina je prednost bila u tome što se vezala uz nedjeljno bogoslužje, to jest uz slobodan dan za većinu ljudi. Mnogi su se vođe također opredijelili za sastanak u tjednu, a drugi pak su koristili kućne grupe. Što bismo trebali koristiti vi ili ja? Ono što najbolje funkcionira u našem kontekstu! Jesen 2019. 7

Iako se neke crkve vraćaju na spomenute strukture, bilo da se radi o kućnim grupama ili vjeronauku, tj. nedjeljnoj školi, želim vas podsjetiti da ukoliko želimo biti učinkoviti, trebat će nam malo više od određenog dana i prostora za sastanak u nečijem domu kako bismo

razgovarali, čitali knjigu ili pogledali film. Nama fokus treba biti Sveto pismo, njegov smisao te njegova primjena. Da grupa postane prava crkva u biblijskom smislu, treba više od tri do šest mjeseci te zahtijeva puno više truda nego što očekujemo. Potrebna je trajna posve-

ćenost pastora, vodstva i svakog člana crkve. Svaka crkva treba proces koji će bilo koga, bez obzira na demografsku pozadinu i razinu biblijskog znanja, dovesti do pune biblijske pismenosti. Da bi se to dogodilo, potrebno nam je sveobuhvatno razumijevanje čitavog kanona Svetog pisma. Pastori svoje ljude moraju uvesti u disciplinirani proces čitanja kojim će ih voditi kroz ključne odlomke Pisma počevši s knjigom Postanka i završavajući s Otkrivenjem. Naše crkve u tom procesu kroz biblijske priče moraju prolaziti po redu, s posebnim naglaskom na Isusa i djelovanje Svetog Duha. Mora se započeti u crkvi, a nastaviti u kući, uz podršku s propovjedaonice te utvrđivanjem biblijske pouke na svakom sastanku u crkvi.

POVRATAK ČITAVOJ BIBLIJI Nedavna anketa izdavačke kuće Crossway otkrila je da mnogi ljudi izbjegavaju čitati dijelove Biblije koje teže razumiju. Velika većina od 6000 anketiranih navela je starozavjetne proroke (od Izaije do Malahije) kao najteže razumljive dijelove. Ne iznenađuje da su to knjige koje se u Svetom pismu najmanje čitaju. Najčitanije knjige su poslanice i Otkrivenje za kojima slijede Evanđelja. Anketirani su naveli da su to knjige koje se najlakše razumiju, među kojima su najrazumljivija Evanđelja. Od knjiga Starog zavjeta najčitanije su Psalmi i knjiga Postanka. Zapravo ispalo je da su anketirani u zadnjih mjesec dana čitali Psalme i Matejevo evanđelje (prema anketi najpopularnija knjiga Novog zavjeta). No mnogi nikada nisu pročitali božanski nadahnute riječi manje poznatih starozavjetnih knjiga kao što su Ezra, Hošea, Obadija i Habakuk. Najslabije čitane knjige Novog zavjeta su dvije najmanje, Poslanica Filemonu i Judina poslanica. Nas sve koji vjerujemo da je „sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti“ (2 Timoteju 3,16) trebao bi zabrinjavati takav nesistematičan pristup čitanju Biblije. Bog je svoj plan spasenja objavio na stranicama Svetog pisma – od Postanka do Otkrivenja. Mi moramo naviještati evanđelje u kontekstu cjelovitog Božjeg otkrivenja. Ali također moramo slijediti Filipov primjer i stati uz ljude te im pružiti osobno vodstvo i učeništvo dok prolaze kroz Riječ. Na koncu, pitanje koje je postavio Etiopljanin aktualno je i danas baš kao što je bilo oduvijek: „Kako bih mogao [razumjeti Bibliju] ako me tko ne uputi? (Djela 8,31). Rick DuBose, Springfield, Missouri.

8 Duhovno vrelo

Željeni ishod je temeljno biblijsko znanje na kojem možemo graditi. Ono mora biti prilagodljivo svakom timu koji služi te primjenjivo u svakom kontekstu. Ono će omogućiti pastorima da s pouzdanjem hrane Božje stado te im pomoći u ljudima izgraditi duhovno zdravlje, snagu i učinkovitost. Također moramo pomoći ljudima u primjeni toga što su naučili, dajući smisao tome što su pročitali pretvarajući sve u biblijski stil života. To uključuje poduku o temeljnim biblijskim istinama, ali također bi trebalo sadržavati praktične pouke koje ljudima pomažu promatrati svijet kroz prizmu Riječi. To što vjernici pročitaju u Bibliji trebalo bi početi mijenjati način na koji razmišljaju o seksu u braku, financijama, štovanju, evangelizaciji itd. To je faza razgovora u kojoj se diskusija i interakcija podiže na potpuno novu razinu. Svi mi bolje učimo i napredujemo u skupinama – prvenstveno u obitelji, pa zatim i u crkvi. Moć skupine je u diskusiji. Mi o Bibliji moramo razgovarati u obitelji i u crkvi. Treći put je življenje i širenje Riječi. Sad kada ste pročitali čitavo Sveto pismo, naučili govoriti njegovim rječnikom te intenzivno počeli razmišljati o njemu, kako ćete to primijeniti u svakodnevnom životu? Mi vjerujemo da je završna faza aktivnost. To je Isus koji šalje svoje učenike pred sobom. To su većinom pismeni ljudi koji pomoću biblijskog svjetla djeluju u crkvi i svijetu koji ih okružuje. To smo mi koji smo sama Biblija koju drugi čitaju.

Da ponovimo, sve započinje s propovjedaonicom, nastavlja se kroz proces, ali na koncu ovisi o našoj osobnoj posvećenosti Riječi. Pastore, način na koji se vi odnosite prema Pismu odredit će stav koji će vaša zajednica imati prema Bibliji. Koliko vi vremena provedete u Riječi, odredit će mjeru koliko će se predano vaše stado hraniti na njoj. Isus nas je u Propovijedi na gori naučio da je naš najveći prioritet odlaziti u tajnu klijet te posvetiti dio dana traženju njegovog lica, moleći za njegovu volju i svoje potrebe te se oslanjati na njegovu Riječ. Bog nam kaže da je biti s njim u tajnosti toliko važno da, ako se samo pojavimo, on će nas blagosloviti na odlasku. Trenutno ne postoji bolja ponuda!

ostale ispravne stvari slijediti same po sebi. Sve što Bog čini započinje s njegovom Riječju! Ako želimo zadržati te iste ciljeve, moramo ostati pentekostalci u svakom smislu, nastavljajući s evangeliziranjem u njegovoj sili, onih koji su u blizini

i onih koji su daleko. I također moramo biti biblijski najpismeniji ljudi na kugli zemaljskoj. I kako ćemo to postići? Naglašavanjem, slavljenjem, propovijedanjem i poučavanjem žive Božje riječi u sve vrijeme! Sve što Bog čini počinje s Riječju!

Rick DuBose je glavni rizničar Velikog vijeća Assemblies of God u Springfieldu, Missouri.

Naša je zadaća kao pastora toliko važna da je ne možemo obaviti ukoliko najprije ne prihvatimo Riječ za sebe. U sinoptičkim evanđeljima u izvještaju kada je Isus nahranio 5000 ljudi, on je dao kruh svojim učenicima prije nego su ga oni podijelili mnoštvu. Da nisu primili kruh od Gospoda, ne bi imali što ponuditi ljudima. Ali pošto su ga uzeli iz ruku Učitelja, mogli su nahraniti tisuće! Najčudesniji dio ovog odlomka je taj što ne samo što su mogli nahraniti ljude već što im je ostalo i za ponijeti kućama. Ako želimo hraniti svoje stado, moramo tražiti Kruh života kao svoj resurs. Kada se posvetimo svakodnevnoj biblijskoj prehrani, ne samo da ćemo postati učinkovitiji kao sluge već ćemo biti neodoljivi kao kršćani. Oganj Svetog Duha i Božja riječ Pred više od stotinu godina grupa Duhom ispunjenih muškaraca i žena trebala je crkvu pa su osnovali Assemblies of God. Stvorili su je kako bi imali obrazovanje i iskustvo, međusobnu odgovornost i zajedništvo. Prvi cilj ove nove Pentekostalne Crkve bio je pokazati najveću evangelizaciju koju je svijet ikada vidio. Mi moramo zadržati svoj fokus na evangeliziranju svijeta u punoj sili Svetog Duha i taj cilj predati idućoj generaciji. Ali također je važno ne zaboraviti da Božja sila po krštenju Svetim Duhom započinje s otkrivenjem iz njegove Riječi. Mi suvremeni pentekostalci nismo proizašli iz iskustva, već je naše iskustvo došlo iz ispravnog razumijevanja Biblije. Na nama koji smo naslijedili tu crkvu leži odgovornost da se pobrinemo da ona ostane biblijska crkva. Kada na ispravan način shvatiš Bibliju, sve će

Na nama kao propovjednicima leži odgovornost da Bibliju učinimo ključnim dijelom života svakog vjernika. Jesen 2019. 9

PROBLEM BIBLIJSKE I TEOLOŠKE PISMENOSTI I ULOGA PROPOVIJEDANJA Ed Stetzer

Kada su ljudi indiferentni prema Bibliji i površni u svojoj teologiji, to ih sprječava da zaista upoznaju Boga. Iznosimo tri stvari za rješenje ovog problema.

rema istraživanju koje je provelo Američko biblijsko društvo, 87 posto američkih kućanstava posjeduje Bibliju. Prosječno kućanstvo posjeduje tri primjerka. Ali problem je u ovome: većina Amerikanaca ima pristup Bibliji, ali ju ne čita. Samo 11 posto je pročitalo čitavu Bibliju, dok većina (30 posto) ispitanih Amerikanaca nije pročitala više od nekoliko odlomaka ili priča. Još je šokantnije to što je samo trećina ispitanika (36 posto) opisala Bibliju kao istinu, dok je 56 posto reklo da je ona „dobar izvor morala“.

Koliko ste Biblije osobno pročitali? Čitavu, više od jedan put

Čitavu

11%

Ništa

10%

Samo nekoliko rečenica

13%

12%

Skoro čitavu

30% 15%

Barem polovinu

10 Duhovno vrelo

Nekoliko odlomaka ili priča

Pregledom ovih podataka neke stvari postaju jasne. Više od polovine Amerikanaca vjeruje da je Biblija autoritativna glede pitanja morala, ali ju većina uopće nije pročitala u cijelosti, dok ju je samo trećina opisala istinitom. Čini se da postoji visoki stupanj poštovanja prema Svetom pismu bez vjerovanja u primjenjivost njegova sadržaja na svakodnevni život pa čak i u njegovu istinitost. Ali problem ne staje na pitanju biblijske pismenosti. On se proteže i na teološke zaključke. Zajedničko istraživanje Lifeway Research Ligonier Ministries „Stanje teologije u Americi“ otkrilo je neke zanimljive teološke zaključke do kojih je došla većina Amerikanaca. • 64 posto ih tvrdi: „Bog prihvaća bogoštovlje svih religija uključujući kršćanstvo, židovstvo i islam.“ • 52 posto Amerikanaca vjeruje da je Isus „prvo i najuzvišenije biće ono koje je Bog stvorio.“ • 56 posto Amerikanaca slaže se s tvrdnjom: „Sveti Duh je sila, a ne osoba.“ Bog prihvaća bogoštovlje upućeno lažnim bogovima, Isus je stvoreno, a ne vječno biće i Sveti Duh nije treća osoba Trojstva - samo su neke od teoloških zabluda koje smo otkrili u ovom dragocjenom istraživanju. Očito je da što ljudi manje svoje znanje o Bogu crpe iz Biblije, njihovi će teološki stavovi biti sve više pogrešni jer će ih zamijeniti kulturološka percepcija, osobno mišljenje i javni diskurs. Ali možemo li svi zajedno ruku pod ruku? Dakle, vidimo da imamo problem glede biblijske pismenosti te problem glede teoloških pogrešaka, ali zašto je to uopće tako bitno? Odgovor na to pitanje proizlazi iz jednog drugog pitanja: „Možete li imati pravi odnos s nekim koga ne poznajete i ne razumijete?“ Odnos traži otkrivenje i to je također istina i za Boga. Netko tko Svetog Duha ne doživljava osobom, već silom, ne zna istinu tko On jest i stoga ne može slobodno ostvariti odnos ljubavi sa Svetim Duhom niti hodati u njegovoj sili. Sada vidimo problem. Kada su ljudi indiferentni prema Bibliji i površni u svojoj teologiji, to ih sprječava da zaista upoznaju Boga. Kada ljudi maknu svoj pogled s pravog Boga, svoj fokus zamijene ljubavlju prema lažnom bogu – bogu kojeg su sami

izmislili. To bi nas zaista trebalo otrijezniti i ožalostiti. Rješenje: Ekspozicija i iskustvo Dobra je vijest da ovaj problem za Boga nije novina niti iznenađenje. Zapravo, Bog nastavlja upotrebljavati i širiti svoju Crkvu već dva tisućljeća. Kako ćemo, dakle, riješiti ovaj problem? Predlažem tri stvari. Prvo, potrebno nam je biblijsko propovijedanje. Biblijsko propovijedanje iz tjedna u tjedan poučava ljude da se na svom duhovnom putovanju oslone na biblijski tekst. Kako promatraju svojeg pastora da tako čini, i sami će u Bibliji potražiti odgovore na pitanja vezana za život i pobožnost. I kada će ljudi otvarati Bibliju jednom tjedno, bit će potaknuti da ih otvaraju svakodnevno. Kada zajednica vidi da se Biblija redovno i hermeneutički odgovorno tumači, vidjet će obrazac za način života kakav bi i oni mogli i trebali živjeti. Drugo, trebamo ovisiti o Svetom pismu i Duhu. Ne smijemo odvajati oslanjanje na Pismo od ovisnosti o Duhu koji proširuje i produbljuje naše znanje. Mi moramo čitati Bibliju, ali također moramo dozvoliti da Biblija čita nas. Moramo rasti u znanju kako bismo mogli rasti i u vjeri.

Treće, potrebno nam je iskustvo utemeljeno na Riječi. U kršćanskom životu iskustvo je ključno i uobičajeno. Bog je stvorio naše osjećaje i percepcije kako bi doprinio našem razumijevanju tko je on. Ali ljudsko iskustvo je samo po sebi nepouzdano. Izaija je rekao: „Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka“ (Izaija 40,8). Ljudi i njihove filozofije su prolazni, ali Božja riječ ostaje zauvijek – istinita i nepromjenjiva. Deveti redak nas poziva na naviještanje radosne vijesti koja veliča pravoga Boga u svoj njegovoj slavi. Iskustva ukorijenjena u posebnoj Božjoj riječi ukazuju nam na posebnu Osobu Boga objavljenog u Isusu Kristu. Kada članovi zajednice vide svoje vođe da tako žive, još više će prihvatiti Sveto pismo kao svoj vodič za zdravu teologiju i snažno iskustvo. Usmjerimo ljude pravome Bogu pomoću ekspozicijskog propovijedanja, oslanjanja na Svetog Duha te iskustva utemeljenog na njegovoj Riječi. Tada će se i oni zaljubiti u pravog Spasitelja.

Ed Stetzer, Ph.D. drži Billy Grahamovu katedru Crkva, misija i evangelizacija na Wheaton Collegeu te služi kao izvršni direktor pri Billy Graham Center for Evangelism.

Što od navedenog opisuje Bibliju? 52%

Dobar izvor morala 52% Povijesni zapis

Ne smijemo odvajati oslanjanje na Pismo od ovisnosti o Duhu koji proširuje i produbljuje naše znanje. Mi moramo čitati Bibliju, ali također moramo dozvoliti da Biblija čita nas. Moramo rasti u znanju kako bismo mogli rasti i u vjeri.

38%

Korisna za danas

37%

Istina

36%

Mijenja život

35%

Priča

34% 14%

Zastarjela Netolerantna Štetna

8% 7%

Ne znam Ništa od navedenog

11% 3%

Jesen 2019. 11

PROPOVIJEDANJE POMOCU BROJEVA Doug Green

Iznosim proces od 12 koraka koji će vam pomoći da se još temeljitije pripremite za vašu iduću propovijed. 12 Duhovno vrelo

a volim emisije o kuhanju i uređivanju doma. Sviđaju mi se kuhače i čekići. Stručnjaci u ovim emisijama me uče kako da nešto napravim. Nakon što ugradim staklenu površinu u dnevnu sobu, mogu ispeći čokoladnu tortu od šest slojeva. Zabavno je korak po korak promatrati neki proces. Je li moguće imati isti entuzijazam kada pripremamo propovijedi? Ja vjerujem da jest jer se propovijedanje također drži jedinstvenog slijeda. Postoje praktični koraci koje možemo slijediti u pripremanju propovijedi. Od trenutka kada u utorak otvorite Bibliju do trenutka kada ju iznesete u nedjelju, priprema ima svoj put kojim želite ići svakog tjedna. Prođimo zajedno kroz ovaj praktičan proces koji će vam pomoći da se temeljitije pripremite za svoju iduću propovijed. Možda se čini kompliciranim, ali je zapravo vrlo praktičan. Prvo mi dopustite da kažem nešto o nadnaravnom dijelu pripreme propovijedi, a to su molitva, introspekcija, ispovijedanje, potreba za silom Svetog Duha i slično. Ove su stvari temelj vještine sastavljanja propovijedi. Bog govori čovječanstvu, a pastori to prenose s propovjedaonice. To što vam je iskazana tolika čast je dostatno da stalno budete na koljenima. S njim, mi to možemo. Bez njega ne možemo.

TEKST: IZABERITE ODLOMAK Koji biblijski tekst ja koristim?

odlomka.

Počnite s Biblijom. Izaberite tekst (s X brojem redaka) u odgovarajućem književnom kontekstu koji je konzistentan s logikom i strukturom namjere pisca. Pronađite razumno koherentnu jedinicu misli. To može biti jedan redak, jedan odlomak, jedno poglavlje ili čitava knjiga. Veličina nije bitna, važni su cjelovitost i koherentnost

Pošto je svaki književni rod u Bibliji jedinstven, svaki od njih zahtijeva poseban pristup. Na primjer, poslanica je obično strukturirana u odlomcima utemeljenim na misaonim jedinicama. Obratite pozornost kako pisac prelazi s jedne teme na drugu. Svaku jedinicu obradite u zasebnoj propovijedi. Odlomak pripovijesti slijedi radnju. Za propovijed nećete uzeti samo jedan odlomak priče nego ćete ispričati čitavu priču. Kod duljih priča (npr. pripovijest o Abrahamu) pazite kako se u njoj mijenjaju lokacije i vremena radnje kako biste vidjeli gdje jedan dio pripovijesti završava, a drugi započinje. Svaku novu scenu (jedinicu) obradite u zasebnoj propovijedi. Poezija, poput Psalama, pisana je u strofama. Možete propovijedati na temelju jedne strofe, ali je puno sigurnije propovijedati na temelju čitavog psalma (no za Psalam 119 vjerojatno će vam trebati više od jedne propovijedi). Svaku pjesničku jedinicu obradite u zasebnoj propovijedi. Općenito je pravilo koje se odnosi na sve književne rodove, odaberite jedinicu biblijske misli (s jasnim početkom i završetkom) kao svoj tekst.

ISTRAŽIVANJE: PROUČITE SVOJ ODLOMAK I SASTAVITE BILJEŠKE Što mogu naučiti o ovom tekstu? Primarni cilj proučavanja je pronaći kontekst. Svaka misaona jedinica uklapa se u veći kontekst. Na primjer, kod novele osmo ćemo poglavlje smatrati dijelom čitave priče. Svaka jedinica teksta za propovijed dio je većeg konteksta unutar šireg okvira Svetog pisma. Na primjer, jednu riječ ne možete iščupati iz njezine rečenice s kojom je povezana, niti iz njezinog odlomka, poglavlja itd. Prije nego potražite alate za proučavanje, pročitajte odlomak i razmislite o tome kako zvuči. Čitajte na glas. Riječi iskaču sa stranice drugačije kada ih čujete nego kad ih čitate. Pišite zabilješke, postavljajte pitanja, pokušajte vidjeti što razumijete, a što ne razumijete. Pošto ste proveli neko vrijeme u čitanju teksta, potražite pomagala, leksikone, konkordance, biblijske rječnike i komentare. Sakupite bilješke koje se odnose na vaš tekst (Ja sebi otisnem nekoliko kopija teksta koji proučavam na list papira sa širokim marginama). One mi koriste za upisivanje svih bilješki glede riječi koju proučavam, vrteći se oko ključnih misli, povlačeći paralele, podcrtavajući ključne riječi te pišući bilješke. Pokušavam koristiti moderna elektronička pomagala, ali u ovoj fazi ne postoji ništa bolje od papira i tinte. Pošto ste sakupili stranice bilježaka, trebali biste imati dovoljno materijala za određivanje konteksta odlomka.

VELIKA IDEJA: OTKRIJTE EGZEGETSKU IDEJU Što je to velika ideja? Biblija je skup ideja. Svaka misaona jedinica (odlomak za propovijed) posjeduje specifičnu ideju. Biblijske propovijedi dijele jedinstvene velike ideje koje je nadahnuo Sveti Duh i koje je zapisao drevni pisac. Da biste odredili glavnu ideju biblijskog teksta kojeg ste odabrali, morate postaviti četiri pitanja (kao primjer ću upotrijebiti Psalam 1). A. Koji je predmet? Predmet odlomka nije velika ideja nego koncept odlomka sadržan u dvije do tri riječi (Predmet Psalma 1: Božji putovi). B. Što je tema? Svaki biblijski pisac piše s pitanjem u mislima. Tako mi pišemo. Kada oblikujemo ideje, mi dajemo odgovore na pitanja, bili oni očigledni ili ne. Sveti Duh je pisca navodio na pitanja i on će vam pomoći da ih pronađete u tekstu. Dok proučavate svoj odlomak za propovijed, shvaćanjem izvorne namjere autora pronaći ćete pitanje koje je iniciralo pisanje teksta. (Tema Psalma 1: Kamo vode Božji putovi?). C. Što je nadopuna? Pošto ste identificirali temu (generalno pitanje autora), završite ju s nadopunom (piščevim odgovorom). Baš kao što pitanje zahtijeva odgovor, tema zahtijeva nadopunu. (Nadopuna Psalma 1: Oni vode k mudrosti i životu). Jesen 2019. 13

D. Što je velika ideja? Ako ste spojili temu/pitanje biblijskog pisca s nadopunom/odgovorom, imat ćete veliku ideju odlomka. O tome ćete propovijedati. Ona postaje združujuća ideja vaše propovijedi. Svaki dio vaše propovijedi od početka do kraja se odnosi na ovu ideju jer je ta ideja poanta odlomka. Propovjednik ne stvara veliku ideju propovijedi već je ekstrahira iz teksta (Velika ideja Psalma 1: Božji putovi vode do mudrosti i života).

ANALIZA: ANALIZIRAJTE EGZEGETSKU IDEJU Kako mogu analizirati svoju veliku ideju? Sada kada imate veliku ideju, postoje samo četiri stvari koje možete napraviti: preformulirati, objasniti, dokazati i primijeniti. Analiza vaše velike ideje pokrenut će ostatak vaše pripreme propovijedi. Postavite četiri pitanja za analizu. (Velika ideja Psalma 1: Božji putovi vode do mudrosti i života). • Preformuliranje: Trebam li preformulirati? (Zapravo ne). • Objašnjenje: Što to znači? Zahtijeva li ovaj koncept ili neki njegovi dijelovi objašnjenje? (Objasnite ključne koncepte: Božji putovi, mudrost i život). • Dokaz: Je li to istina? Mogu li dokazati da je to istina? (Možete li iznijeti primjere ili svjedočanstva kojima je to dokazano? Je li to uvijek istina? Trenutačno? U konačnici?). • Primjena: Čini li kakvu razliku? (Ako je netko spreman hodati Božjim putovima, kako to može učiniti? Kako će to izgledati na radnom mjestu? U kući? U teškim trenutcima? Kada je sve dobro?). Pošto od svojeg slušateljstva želimo da budu poslušni Riječi, želimo da ju primijene (Pa što?). Ali neće je primijeniti ako joj ne vjeruju (Je li istinita?). Nadalje, neće joj vjerovati ako ju ne razumiju (Što to znači?). Ako ju razumiju, mogu povjerovati u nju, a ako u nju vjeruju, mogu je primijeniti. Naš cilj je micanje prepreka zbog kojih ne mogu vršiti Riječ, omogućujući im da riječju i djelom poznaju i iskuse Sveto pismo.

IDEJA: FORMULIRAJTE HOMILETIČKU IDEJU Koji je najjednostavniji način za iskazivanje moje velike ideje? Sad ste ju već spremni izreći na skraćen i koncizan način. Ovo kratko preoblikovanje u petnaestak ili manje riječi bit će vaša homiletička ideja. Bit će jednostavna, snažna i pamtljiva. Služit ćete se uobičajenim govorom, govorom koji vaše slušateljstvo poznaje. Nećete kompromitirati svoju vjernost istinama teksta, ali jezik kojim ćete ih opisivati mora biti svima pristupačan. Uzmite u obzir ova pitanja: • Kako mogu zvučati? • Može li se lako zapamtiti ako se samo jednom čuje? • Je li izrečeno pozitivnim, a ne negativnim jezikom? • Je li relevantno za suvremenu kulturu? 14 Duhovno vrelo

• Trebam li ukloniti bilo što od religioznog žargona? Trebate koristiti rečenice koje će sažeti veliku ideju teksta izrečene na način da vaši slušatelji imaju dojam da im govorite o njima. Je li vaša ideja jasna u vašoj glavi? Ako bi vas netko probudio u noći sa subote na nedjelju, protresao za ramena te vas upitao o čemu ćete propovijedati, biste li bili u stanju odmah ustati i bez oklijevanja izgovoriti svoju veliku ideju? Ako znate o čemu ćete govoriti prije nego stanete za propovjedaonicu, veća je vjerojatnost da će vaša zajednica znati o čemu govorite dok stojite za propovjedaonicom. (Psalam 1: „Božji putovi vode do mudrosti i života“ koncizno je izrečena ideja, ali također može biti i: „Hodaj tim putem i isplatit će ti se“).

SVRHA: ODREDITE SVRHU PROPOVIJEDI Što je svrha? Svrha je ključna riječ u crkvenom vodstvu. Razumijevanjem uloge i svrhe propovijedi propovijed će učiniti smislenijom - i za iznijeti, i za poslušati. Uzmite u obzir ova pitanja: • Zašto ovo propovijedam? • Kada završim propovijed, što će ljudi biti u stanju napraviti? • Koja uvjerenja, stavove, djela ili vrijednosti trebaju biti promijenjeni kao rezultat slušanja ove propovijedi? Također upitajte: • Zašto je pisac to napisao? • Kakav je učinak on želio postići na svojem izvornom slušateljstvu? • Zašto je to postalo dijelom Biblije? U molitvi prepustite ova pitanja Svetom Duhu slušajući što Bog želi ostvariti kroz vašu propovijed. Ova svrha postaje cilj. Ovaj cilj može biti novo znanje, svježi uvid, promjena stava ili stjecanje vještina . Zapišite svoj cilj tako da ga je moguće evaluirati pružajući vam mogućnost određivanja uspješnosti. (Cilj za Psalam 1: Slušatelji moraju biti uvjereni da nasljedovanje Božjih putova nije samo ispravno nego da je to i najpametnije).

OBLIK: IZABERITE OBLIK PROPOVIJEDI Koji oblik je najprikladniji? Postoje deduktivne i induktivne propovijedi. Deduktivna propovijed stavlja veliku ideju na početak, a induktivna ju stavlja na kraj. Deduktivna propovijed unaprijed iznosi smjer u kojem ide, dok induktivna prepušta slušateljstvu da pogađa. Deduktivno/induktivna propovijed veliku ideju postavlja u sredinu.

Odredite oblik prema svrsi:

PODUPIRAČ ZA KNJIGE:

A. Ako je svrha informiranje, tada biste trebali preferirati objašnjenje (deduktivna). B. Ako je svrha uvjeravanje, svoje ćete slušateljstvo na njima razumljiv način voditi do zaključka (induktivna). C. ako je svrha informiranje i uvjeravanje, svojeg ćete slušatelja privući (pomoću indukcije), a zatim objasniti (pomoću dedukcije).

PRIPREMITE UVOD I ZAKLJUČAK Kako započeti i završiti?

SKICA: SKICIRAJTE PROPOVIJED Koja je struktura prikladna? Sada ste spremni napisati skicu. Tekst će vašoj skici dati oblik. Cilj ekspozicijskog propovijedanja je izložiti tekst. Velika ideja je glavna ideja, skica je to što pisac teksta kaže o velikoj ideji (natuknice). Dobra skica slušatelju pomaže slijediti propovjednikovu misao. Propovjedniku pomaže da ima tijek. Propovijed temeljena na dobroj skici je cjelovita, posjeduje strukturu i razvoj misli. Zapisivanje skice je korisno zbog sljedećeg: • Naglašava osjećaj cjelovitosti jer prisiljava propovjednika da propovijed sagleda kao cjelinu, a ne kao dijelove. • Kristalizira poredak ideja osiguravajući njihovo izlaganje slušaocima u pravilnom slijedu. • Ukazuje na mjesta u skici koja zahtijevaju dodatne ilustracije za prikladno objašnjenje svake natuknice.

Sada kad znate u kojem smjeru idete i što želite postići, napišite uvod i zaključak. Iskušenje će vam biti da prvo napišete njih, ali pričekajte dok ne vidite o čemu zapravo pišete uvod i zaključak. Uvod i zaključak su alati koji služe korpusu propovijedi koji služi tekstu. Oni otvaraju i zatvaraju zavjesu za glavni čin – izlaganje biblijskog teksta. Kod uvoda će se slušatelji odlučiti hoće li ili neće nastaviti slušati. Ako je uvod nespretan, slušatelj će do kraja biti zbunjen. Dobar uvod će se obraćati trima važnim organima slušatelja: • ušima — zaokupljanje pažnje i poticanje radoznalosti. • srcu — pokazivanje potrebe i njezino povezivanje sa slušateljstvom. • glavi — izlaganje teme. Zaključak propovijedi služi kao podupirač za knjige, iznoseći zajednici zaokruženu i cjelovitu glavnu ideju iz drugog kuta, poentirajući njome te još jednom podsjećajući na istinu objavljenju u biblijskom tekstu. Postoje mnogi oblici dobrog zaključka, ali najsigurniji oblik je rekapitulacija sažetka koji pomaže prizemljiti zrakoplov bez kruženja nad zračnom lukom. Pokušajte prestati govoriti prije nego vaša zajednica prestane slušati.

ILUSTRACIJE:

ZAPIS:

POPUNITE SKICU PROPOVIJEDI Kako mogu napraviti ilustraciju?

ZAPIŠITE PROPOVIJED Kako mogu sve to zapisati?

Dobre ilustracije (priče, primjeri, objašnjenja, analogije, rekapitulacije, citati, statistike i tako dalje) pomažu utvrđivanju velike ideje pružajući slušateljstvu opipljive, konkretne načine kako biti poslušan Pismu. Učinkovite ilustracije povezuju ideje Pisma s osobnim iskustvom slušateljstva. One privlače pažnju i bude osjećaje. One uspostavljaju povezanost, iskazuju skrb te stvaraju suosjećanje. One moraju biti realistične, razumljive i vjerojatne. Moraju biti autentične, dopuštajući propovjedniku da se poistovjeti sa slušateljstvom, stajući uz njih, a ne govoreći s visine. Slušatelji vole transparentnost jer najbolje su priče one osobne, posebno priče u kojima propovjednik nije superjunak u svakoj mogućoj situaciji. Priče iz vašeg proteklog tjedna uvijek su vam najbolji izvor svježe inspiracije. Što su osobnije, to su moćnije. Upotrijebite ilustracije da pokažete slušateljstvu kako izgleda istina iz teksta. Pričajte priče koje njihove uši pretvaraju u oči. Oblikujte zdravu biblijsku akciju u zaplet priče. Pokažite, a ne samo govorite.

Većina vašeg sadržaja je već zapisana u obliku skice ili natuknica. Sve što imate skupite zajedno te zapišite čitavu propovijed koristeći cjelovite rečenice i odlomke. Ovim ćete procesom ne samo na papiru dovršiti propovijed već će vam to pomoći da dobro promislite o svakom konceptu. Ja na svom računalu pišem u Wordu veličinom fonta 14 i jednostrukim razmakom. Kada dođe vrijeme, počnem novi odlomak. Svoje ilustracije uvučem. Odlomke iz Svetog pisma pišem crvenom, a izravne navode (pisma, elektronsku poštu, citate itd.) plavom bojom. Svaka stranica je otprilike pet minuta govora. Ako želim propovijedati 30-35 minuta, trebam imati otprilike sedam do osam stranica. Ako ih imam deset ili više, bit će predugo. Napisana propovijed će vas prisiliti na promišljanje o svim stavkama. Disciplina zapisivanja bolje će vas prirediti za iznošenje propovijedi. To će vam ukazati na jake i slabe strane vaše propovijedi. Zapis postaje vidljiv dokaz jeste li ili niste spremni za propovijedanje.

Jesen 2019. 15

PROBA: VJEŽBAJTE PROPOVIJED Kako mogu vježbati? Iako ja zapisujem propovijed riječ po riječ, svoju napisanu propovijed ne donosim na propovjedaonicu. Ja je uvježbam čitajući ju stalno i iznova kako bih bio siguran da sam rekao sve što je Bog htio da kažem. Tražim nespretne i neuvjerljive prijelaze na iduću točku. Ponekad kada se dovoljno unaprijed pripremim, svoje papire ostavim na neko vrijeme pa ih, kada se glava ohladi, ponovno uzmem. Vrijeme kada propovijed odleži te kada joj se ponovno vratim, donosi novi uvid – i u to što trebam izbrisati i što bih trebao nadodati. Zatim unosim promjene i čitam sve ispočetka.

PRIJE NEGOLI OTVORITE KOMENTARE Provedite vrijeme razmišljajući o Božjoj riječi čitajući tekst iznova. Naučite kako govoriti svojoj Bibliji. Dok čitate tekst, postavite pitanje: „Što je poanta?“ Zatim upitajte: „Gdje su slike i kako se to dvoje uklapa?“ Postavite pitanja o glavnim likovima. Postavite pitanja o sporednim likovima koji su svjedočili događaju. Upitajte se o okolini. Razmišljajte o vremenu, dobu dana, okružju, tonu glasa i svemu ostalom što će vam pomoći razumjeti napisani tekst kao dinamičan zapis životnih situacija. Gledajte na Bibliju kao na veliku slikovnicu. Biblija je knjiga s ilustracijama koja koristi slike za otkrivanje Božje istine. Biblijske riječi su često slikovne riječi. Nakon čitanja odlomka i jasnog razumijevanja izvornog teksta pitajte se kako je to izgledalo. Zapamtite te slike. One mogu postati temelj dinamične i živopisne propovijedi. Promatrajte svijet oko sebe. Gledajući na svijet oko sebe, pomoći će vam vidjeti Božju istinu. Bibliju i dnevne novine čitajte širom otvorenih očiju. Upitajte se kako događaji i svakodnevni prizori objašnjavaju ili odražavaju tekst. Ako pitate Boga da se očituje, on će upotrijebiti Riječ i uz vaša svakodnevna iskustva govoriti u vaš život. Ako obratite pozornost na te prilike, razlučivanje i percepcija olakšat će vaše tumačenje teksta pa čak i najtežih odlomaka. Doug Green, D.Min., Brea, California

16 Duhovno vrelo

Trudim se kroz sadržaj proći prema sjećanju. Svaka sljedeća ideja unutar propovijedi trebala bi se naslanjati na prethodnu. Kada se ne bih mogao prisjetiti što slijedi, razlog se obično nalazi u logičkoj pogrešci i tada je potrebno bolje povezati neke dijelove propovijedi. Ako bih svoju propovijed mogao svesti na slijed ključnih riječi ili prikaza, mogao bih stati za propovjedaonicu bez bilješki ili s jako kratkim bilješkama. Ono što bih mogao izgubiti od sadržaja propovijedanjem bez bilješki, dobit ću izravnim kontaktom. Pošto je većina komunikacije među ljudima (oko 90 posto) neverbalna (nezapisana), najbolje je količinu vremena koje biste potrošili na čitanje svojih bilješki svesti na minimum. Što više ostvarujete kontakt očima, to ćete biti učinkovitiji. Vaš govor tijela i način na koji govorite ključni su za vašu učinkovitost. Svoju propovijed uvježbavajte pred ogledalom ili kamerom. Gledajte u to što gleda vaša zajednica. Vježbajte svoje govorničke vještine. Zbog toga ja ostavljam svoj zapisani tekst kod kuće. Ja ne mogu biti učinkovit bez vježbe jer me to prisiljava da ponovo odvagnem svaku misao. Posljedično tomu ne mogu biti učinkovit ako zapis uzmem na propovjedaonicu jer trebam zadržati kontakt sa zajednicom kao netko tko je uz njih i s njima zajedno prolazi kroz riječi živog Boga koje mijenjaju život. ZAKLJUČAK Slušao sam Chucka Swindolla kako govori grupi pastora. Kazao nam je da je zadnji zvuk koji želi čuti prije nego napusti ovaj svijet kako bi se susreo sa svojim Spasiteljem, zvuk udarca njegove glave o propovjedaonicu. On želi otići propovijedajući Riječ. Sviđa mi se taj žar. Iako priprema propovijedi i njezino iznošenje nije lagana zadaća te se kuhanje i kućni popravci ponekad čine zabavnijim, zadatak propovijedanja te milost, sila i moć za izvršenje tog zadatka iz tjedna u tjedan je najveća moguća čast koju Bog može dati pastoru. Ja znam koja je žrtva potrebna da bi se to napravilo izvrsno i s autoritetom. Sve mi je jasno. I ja to poput

vas radim svaki tjedan. To je težak posao. Uz sve rečeno, izuzetan je blagoslov provoditi vrijeme u riječima koje su vječne i nadahnute Svetim Duhom. Ispunjavajuće je provoditi dane pomažući ljudima da se susretnu s Bogom koji kroz svoju Riječ govori izravno njihovim srcima. On upotrebljava ponizne skrušene pastore poput vas i mene. To mi je povjerenje više nego dovoljno. Uz njegovu snagu svaki tjedan to mogu raditi sve bolje, baš kao i vi. Sve dok ne čujemo zvuk udarca naše glave o propovjedaonicu.

Doug Green, D.Min. je pastor osnivač North Hills Church, Brea, California.

ISKORISTE NAJBOLJE SVOJE VRIJEME PROUČAVANJA Kao iscrpan vodič za pripremu propovijedi možete se poslužiti ovim priručnicima i autorima. Oni su utjecali na većinu svega što znam o propovijedanju:

Razmotrite ove ideje koje će vam pomoći najbolje iskoristiti vaše vrijeme proučavanja te proširiti vaše postojeće znanje.

Robinson, Haddon W. 2001. Biblical Preaching: The Development and Delivery of Expository Messages. Grand Rapids: Baker.

Oformite grupu za proučavanje propovijedi. Pronađite grupu zainteresiranih članova zajednice koji vole proučavati Božju riječ te se jednom tjedno sastajte s njima. Dopustite da vam pomognu. Očekujte od njih da dođu spremni na to. Dajte im zadatke. Iako vam moraju ostaviti prostora da čuju kako Bog želi da vi propovijedate, dođite otvorenog uma da čujete kako Bog govori kroz njih. Molite se za vrijeme vaših susreta.

Sunukjian, Donald R. 2007. Invitation to Biblical Preaching: Proclaiming Truth With Clarity and Relevance. Grand Rapids: Kregel Publications. Chapell, Bryan. 2005. Christ-Centered Preaching: Redeeming the Expository Sermon. Grand Rapids: Baker.

BILJEŠKE 1. Za cjeloviti plan kako napisati svrhu propovijedi vidi Haddon W. Robinson, Biblical Preaching: The Development and Delivery of Expository Messages (Grand Rapids: Baker, 2001.), 110.

Izađite na ručak s biblijskim stručnjakom ili umirovljenim pastorom. Ja sam jednu čitavu godinu proveo doručkujući svake srijede s lokalnim novozavjetnim stručnjakom diskutirajući o svom tjednom tekstu iz Poslanice Efežanima. Ja sam ga častio jajima sa slaninom, a on mi je govorio sve što je znao o tom odlomku. Ovo je bio primjer izvrsnog korištenja crkvenih sredstava jer je znatno poboljšalo moje propovjedničke sposobnosti, a i stekao sam doživotnog prijatelja. Razmislite o proučavanju sa svojim prijateljima propovjednicima. Umjesto da svakog tjedna proučavate sami, razmislite o proučavanju teksta sa svojim prijateljima propovjednicima iz drugih biblijskih crkava. Što ako bi nekoliko crkava s istog područja svakog tjedna slušalo propovijed na temelju istog teksta? Što kada bi ti pastori dijelili svoja otkrivenja te na određeni dan zajedno proučavali tekst, razmjenjujući bilješke, pišući natuknice te dijeleći osobne uvide? Dok zajedno pripremate propovijed te ju razmatrate, to bi mogao biti veliki korak prema jedinstvu lokalnih crkava i rušenju zidova međusobnog natjecanja koje dovodi do podjela.

"Predlažem da naš odnos učeništva započnemo skidanjem maski."

Doug Green, D.Min., Brea, California

Jesen 2019. 17

18 Duhovno vrelo

OTKRIVANJE BOŽANSKOG PLANA U VAMA USRED PRIJELAZNE FAZE Kent Ingle

Bilo da ste upravo započeli sa svojom službom ili ste u prijelaznoj fazi, to putovanje može biti teško za manevriranje. Pred vama je sedam mudrih koraka koje svaki vođa u službi može poduzeti i koji će mu pomoći da lakše prijeđe u novu fazu s kojom se suočava.

ođenje službe ima mnogo različitih faza, svaka sa svojim vlastitim obratima i izazovima. Bez obzira s kojom se fazom na svom putovanju trenutno susrećete – bilo da ste tek na početku službe ili prolazite kroz neki oblik prijelazne faze – jedna je stvar zajednička: radi se o procesu. Ovaj proces u vodstvu prepun je novih otkrića o tome tko vi jeste i kakav je Božji nacrt zapisan u vašoj DNK koju vam je Bog dao. Putovanje može biti teško za manevriranje, ali postoji sedam mudrih koraka koje svi vođe u službi mogu poduzeti i koji će ih provesti kroz novu fazu s kojom se suočavaju. Ti koraci otkrivaju nove talente, darove i vještine za napredovanje na putovanju kroz službu. Bez obzira koliko vremena nekom treba kako bi otkrio dublju razinu svoje svrhe i božanskog plana, svaki vođa u službi mora proći kroz proces kako bi stigao na cilj.

1. KATALIZATOR Na početku bilo koje priče nalazi se inicijalna akcija koja pokreće likove. Takvi su trenutci katalizatori. Oni započinju Jesen 2019. 19

Neodlučnost stvara stanje nestabilnosti uzrokujući frustraciju u vašem privatnom i profesionalnom životu. Jedini način da se iz ove točke krene naprijed jest donošenje odluke za pokret bilo naprijed ili natrag. 20 Duhovno vrelo

Imajte na umu da ako ne napravite iskorak, ne prakticirate svoju vjeru. Vjera nije nešto o čemu se raspravlja, ona je važna kada donosite odluke.

Bog ove trenutke koristi kako bi privukao vašu pažnju jer vas želi uvesti u nešto drugačije. Možda želi da uđete u novu službu ili vas u trenutačnoj službi želi odvesti u još neistražena područja. Meni se takav važan trenutak dogodio dok sam kao pastor služio u predgrađu Čikaga. Primio sam telefonski poziv koji je započeo proces. Taj me jedan razgovor na koncu doveo do visokog obrazovanja. Glas s druge strane kazao mi je da je moje ime spomenuto na sjednici odbora koji je tražio osobu za poziciju dekana sveučilišta. Ja nikad nisam niti pomislio služiti u visokom obrazovanju, ali Bog je drugačije isplanirao moje putovanje. Bez obzira na promjene u mom životu sve uvijek započinje s katalizatorom koji je od Boga i koji mi je privukao pažnju te započeo proces u novu avanturu.

2. RETROSPEKCIJA Kada Bog jednom započne novu avanturu ili smjer u vašem planu koji vam je dao, trebate odvojiti vrijeme za retrospekciju. Ovo je ključni korak kako biste bili sigurni da je katalizator zaista nadahnut od Boga. Za vrijeme ovog procesa razmislite o iskustvima na poslu i događajima ili razgovorima s članovima obitelji, prijateljima i mentorima. Zašto to radimo? Refleksija otkriva događaje i trenutke koji pomažu potvrditi katalizator koji je započeo proces prelaska u novu fazu vaše službe. Dok razmišljate o prošlosti i od Boga tražite mudrost, počet ćete uviđati događaje, okolnosti i situacije koji su doveli do stvaranja potvrde te u konačnici pouzdanja za poduzimanje koraka koje je katalizator upalio u vašoj duši. Poanta je da retrospektiva stvara potvrdu za nastavak prijelaza na novu fazu.

proces koji će vas oblikovati u osobu kakvom vas je Bog stvorio da budete i da postanete. Ova faza je poziv da ispravite i preusmjerite svoj život prema novom smjeru. Ponekad u službi ti katalizatori dolaze u vidu uznemiravanja. Na primjer može se raditi o iznenadnom telefonskom pozivu, razgovoru ili e-mailu. Može se dogoditi da članak u novinama ili dokumentarni film na televiziji o nekoj temi potakne vaš duh. O čemu god da se radilo, to duboko u vama potiče potrebu da reagirate. Želite učiniti nešto glede toga. Drugim riječima, u vašoj duši se pali alarm koji budi božanski plan u vama!

Kada sam stigao na Southeastern University kako bih služio kao ravnatelj, dogodio mi se važan susret koji je potvrdio novo odredište na mojem putu. Prišao mi je jedan od mojih starih učitelja i dao mi knjigu o vodstvu uz još jedan neobičan dar, rad iz njegovog kolegija koji sam napisao tijekom studija. Predao mi ga je kako bi me učvrstio na novoj poziciji vodstva koju sam preuzimao. Bog često koristi ljude u našem životu kako bi potvrdio naš novi smjer.

3. ODLUKA Bez ovog koraka promjena u vašoj službi bit će samo ideja u vašoj glavi. Iako možda ne posjedujete sve odgovore, donošenje odluke da ćete napraviti nešto glede svog poziva ključan je korak u ostvarenju božanskog plana za vas te manevriranje kroz iduću fazu na vašem putu. Jesen 2019. 21

5. PRIPREMA

Budite svjesni da nije svaki uspjeh potvrda ni svaki neuspjeh znak da trebate odustati. Nakon promišljanja poziv morate prihvatiti ili odbaciti. Promišljanje pruža pouzdanje za prihvaćanje poziva. Ako ne donesete odluku, proces će zaglaviti. Neodlučnost stvara stanje nestabilnosti uzrokujući frustraciju u vašem privatnom i profesionalnom životu. Jedini način da se iz ove točke krene naprijed jest donošenje odluke za pokret bilo naprijed ili natrag. Da ja nisam donio odluku i prihvatio novi smjer koji mi se otvarao prema sveučilištu Northwest gdje sam trebao služiti kao dekan, čitav bi proces ostao lijepa ideja i ništa više od toga. Tražite Boga i donesite odluku.

4. POTVRDA Kad napravimo korak, možemo steći potvrdu za nastavak prijelazne faze. Potvrda često dolazi u molitvi. U nekim slučajevima dolazi kroz unutarnji osjećaj ispunjenja ili preko riječi druge osobe. Za ovo razdoblje ključno je biti osjetljiv i otvoren za Božji Duh. Budite svjesni da nije svaki uspjeh potvrda ni svaki neuspjeh znak da trebate odustati. Zamolite Boga za mudrost da prepoznate njegovu volju dok napredujete. Postoji nekoliko načina na koji vam potvrda može pomoći u utvrđivanju vašeg smjera. Jedan je način odnos s ključnim ljudima, kao što su mentori i ljudi koje u svom životu smatrate vođama. Oni vam ponekad mogu dati naizgled instinktivne komentare koji su ključni za situaciju u kojoj se nalazite. Drugi je način jednostavan zdrav razum. Drugim riječima, odluka ima smisla te bi bilo koji drugi potez jednostavno bio besmislen. Ponekad nam se ne sviđa zdrav razum pa počnemo produhovljavati i previše analizirati stvari. Pazite da se ne prepustite tome jer će to u konačnici osakatiti vaš proces promjene. Bog vam je s razlogom dao mozak, poslužite se njime za donošenje dobrih odluka. Za vrijeme mog odrastanja u Bakersfieldu u Kaliforniji, moj se pastor svojedobno počeo zanimati za mene. Kazao mi je kako je kod mene zapazio neke kvalitete te me jednom tjedno želio poučavati kao mentor. Godinama prije nego mi je pastor pristupio, u meni je rasla želja za službom i ta mi je prigoda samo potvrdila ono što je kuhalo u meni. Ja sam znao da je to nešto što trebam učiniti. Ponekad jednostavno znate zato što znate.

22 Duhovno vrelo

Kako nastavljate s rastom u ostvarenju Božjeg plana koji je u vama tijekom ove prijelazne faze, iskoristite svaku prigodu da narastete i pripremite se za ono što dolazi. Ova vrsta razvoja događa se na mnogo načina, često kroz formalno obrazovanje ili općenito životno iskustvo. Bilo da se radi o visokom obrazovanju ili školi teških životnih lekcija, ili kombinaciji jednog i drugog, budite ustrajni u svojoj pripremi. Sve što vam se dogodi u životu gurnut će vas prema Božjem planu u vama ili od njega. Odluka je na vama. S namjerom iskoristite svaku priliku za oblikovanje i izoštravanje svojih darova i talenata. Bog će vas dovoditi u životne situacije i prilike kako bi vam pomogao da postanete izuzetna osoba kakvom vas je stvorio da budete. Prihvatite izazov i proces oblikovanja jer će vas to zacijelo pripremiti za sve što je Bog u budućnosti pripremio za vas. Kada me moj pastor u Bakersfieldu poučavao, susretao sam se i s neugodnim i ugodnim stvarima. Iz prve sam ruke gledao situacije koje pastor mora rješavati i kroz takve trenutke me Bog pripremao za moju karijeru u službi. Iskoristite svaku priliku za učenje i rast kako biste se pripremili na ono što dolazi.

6. ISKORAK Iako vas može plašiti, iskorak u novu prijelaznu fazu jedini je način da se to ostvari. Rizik je ključna komponenta za održavanje zdravlja i rasta prema ostvarenju Božjeg plana koji je u vama i promjene su savršene prilike za kultiviranje vjere za rizik na svom putovanju. Sve dok ne krenete za onim što već znadete da vas je Bog pozvao učiniti, bit ćete gladni za još više te ćete općenito biti nezadovoljni s onim u čemu se sada nalazite. Imajte na umu da ako ne napravite iskorak, ne prakticirate svoju vjeru. Vjera nije nešto o čemu se raspravlja, ona je važna kada donosite odluke. Morate njegovati hrabrost da biste hodali stazom koja je pred vama. Neka Božji plan u vama oživi te odvažno iskoračite u pouzdanju i uvjerenju prema onome što je Bog probudio u vama. Ja vam iz prve ruke mogu reći da to može biti zastrašujuće. Znam jer sam se tako osjećao kada sam prihvatio posao ravnatelja SEU-a. Prvih sam se nekoliko mjeseci morao priviknuti na odgovornost. Sveučilište dvije godine nije imalo ravnatelja te je trebalo jednu radikalnu preobrazbu. No kako sam razmišljao o prilikama pošto sam se odlučio za prijelaznu fazu te sam bio pripremljen za poziciju na koju sam dolazio, stvari su se u mom životu posložile. Znam da me Bog doveo na to mjesto i znam da će me on usmjeravati i voditi naprijed. On će to učiniti i za vas. On vas je doveo do ovog mjesta gdje se sada nalazite i tu vas neće ostaviti jer vas želi odvesti dalje. Imajte vjere i iskoračite.

7. OTKRIĆE Kultiviranje Božjeg plana u vama te otkrivanje novoga kontinuirani je proces čak i nakon što se odlučite djelovati. Prijelazna faza vas vodi do otkrivanja novih talenata, darova, želja i vještina na vašem životnom putovanju. Kada pomoću discipline usvojite misijski način razmišljanja koji se otkriva i raste razmišljanjem i molitvom, uhvatit ćete važnost bitnih trenutaka i iskustava prijelaznih faza. To će vam dati vjetar u leđa da ponovno započnete s procesom rasta. Živite s Bogom danom svrhom i odlučnošću da utječete na svijet Bogu na slavu. Što ćete više kultivirati Božju svrhu u svom životu dok se razvijate kao vođe, više ćete izrastati u osobu kakvom vas je Bog zamislio. Životu uvijek pristupajte širom otvorenih očiju da vidite što Bog stvara prema planu koji je stavio u vas i nikada nećete propustiti prilike koje dolaze s novim prijelaznim fazama. U kojoj se god fazi prema ostvarenju božanskog plana u vama trenutno nalazite, vjerujem da će vam ovih sedam koraka poslužiti kao ohrabrenje da nastavite napredovati. Neka vas osnaže da možete nastaviti dalje s jasnoćom, pouzdanjem i uvjerenjem kako biste uspjeli u svom poslanju. Kultiviranje stava ciljanog otkrivanja božanskog plana u vama bit će ključ koji pojačava nova iskustva i prilike u vašem životu i karijeri. Vodstvo u službi je proces koji se obnavlja i nastavit

Iskoristite svaku priliku za učenje i rast kako biste se pripremili na ono što dolazi. će s obogaćivanjem vaše želje za ostvarivanjem Kraljevstva prema Božjem planu i svrsi. Kent Ingle, D.Min. je ravnatelj Southeastern University, Lakeland, Florida, i pisac knjige This Adventure Called Life: Discovering Your Divine Design (Ova avantura zvana život: Otkrivanje božanskog plana u vama). Za više informacija o Kentu posjetite njegovu mrežnu stranicu www.kentingle.com. Jesen 2019. 23

24 Duhovno vrelo

OKRETANJE NEUSPJEHA U POBJEDU Victor M. Parachin

Bez obzira s čime se suočavate, i bez obzira što Bog želi od vas da napravite, vjerujte da će vam pomoći nadvladati svaku prepreku i dovesti vas do pobjede.

atjecatelji na Olimpijskim igrama razumiju mudrost Henryja Forda: „Život je skupina iskustava, a svako nas iskustvo čini sve većima, iako je to teško shvatiti. Svijet je stvoren da razvijemo karakter te moramo naučiti da nam neuspjesi i žalosti kroz koje prolazimo pomažu da idemo naprijed.“ Pred kraj Drugog svjetskog rata u Danskoj se pojavila nova zvijezda u disciplini dresure konja, dvadeset trogodišnja Lis Hartel. 1944. godine zatrudnjela je te je oboljela od dječje paralize. Iako je zbog bolesti ostala gotovo paralizirana, na svijet je donijela zdravu djevojčicu. Odlučna da se vrati natjecateljskom jahanju Hartel je počela trenirati. U početku je mogla pomicati samo jednu ruku i bedreni mišić. Zatim je počela puzati. Osam mjeseci nakon što joj je dijagnosticirana dječja paraliza počela je hodati pomoću štaka. Na koncu se ponovno mogla uspeti na konja. Usprkos paralizi od koljena nadolje, koncentrirala se na učenje kako jahati bez pomoći tih mišića. Iako je trebala pomoć pri uspinjanju i silaženju sa svog konja, Hartel je na Olimpijskim igrama 1952. godine predstavljala Dansku te je osvojila srebrnu medalju u sportu u kojem su većinom dominirali zdravi muškarci. Njezino je postignuće još značajnije ako znamo da natjecanje u dresuri konja zahtijeva gotovo savršenu interakciju između konja i jahača. Jahačeve zapovijedi konju moraju biti neprimjetne – gurkanje koljenom ili lagani trzaj uzdama. Ova disciplina zabranjuje glasne vokalne naredbe. Hartel je nastavila s jahanjem i 1956. godine osvojila još jedno olimpijsko srebro. Poput ove olimpijke i vi svoje neuspjehe možete okrenuti u pobjede. Ljudska snaga nije uvijek dovoljna, ali Isus nas uvjerava: „Bogu je sve moguće“ (Matej 19,26). Bez obzira s čime se suočavate, i bez obzira što Bog želi od vas da napravite, vjerujte da će vam pomoći nadvladati svaku prepreku i dovesti vas do pobjede.

Victor M. Parachin je zaređeni propovjednik i pisac, Tulsa, Oklahoma.

Jesen 2019. 25

POZNAVATI KRISTA

NAJVECA CEŽNJA I NAJVAŽNIJI CILJ CRKVENOG VOÐE Jef f Dove

ako je ovaj časopis zamišljen i stvoren da govori izravno vođama u Kristovom tijelu, najvjerojatnije ćete ga vi koji čitate doživjeti kroz „filter“ vašeg poslanja u njegovoj Crkvi, u Kristovom tijelu. Pretpostavke našeg poziva i naše odgovornosti imaju tendenciju obojati ili u najmanju ruku utjecati na ono što i kako svakodnevno radimo. K tomu tu je i naša osobnost koja također ulazi u jednadžbu što nam često prolazi nezamjećeno. • Jeste li otvoreni i komunikativni? • Jeste li svojom pojavom tihi i introvertni? • Je li vaš stil vodstva otvoren za suradnju? • Jeste li svojim načinom vođenja autoritativni (u najboljem smislu riječi)? Svi ovi čimbenici mogu prevagnuti kada donosimo vlastite opise i odluke pri shvaćanju tko smo i što smo mi u Kristovom tijelu u kojem on poziva i opunomoćuje vođe. Želim ukazati na to da naš primarni poziv i dužnost u Kristovom tijelu ne počiva niti na jednoj od sljedećih dužnosti: • proučavanju, pripremanju i pisanju te iznošenju tjednih propovijedi ili učenja • molitvi za bolesne i potrebite te posjete u bolnicama • upravljanju crkvenim financijama i organizacijskoj strukturi • savjetovanju ljudi koji su u proble-

26 Duhovno vrelo

mima i kojima je potrebna mudrost i savjet za popravljanje ponašanja • organizaciji bogoslužja • vođenju slavljenja • molitvi za spasenje s ljudima koji su na bogoslužju prihvatili Krista kao Spasitelja • pripremi i posluživanju svete večere • krštenju u vodi prema Kristovoj zapovijedi i njegovom vlastitom primjeru. Sve navedene stvari su od izuzetne važnosti i ključne su za zdravlje Kristovog tijela u kojemu smo pozvani služiti. O njima nema rasprave te se moraju obavljati revno i promišljeno, ulažući trud u pripremu svake od njih kako bi se u svemu što govorimo i radimo u svojoj službi svetima ogledala izvrsnost. No ova područja nisu glavni cilj niti svrha našeg poziva u službu i našeg vodstva. U početcima moje pastoralne službe u lokalnoj crkvi veliki dio (ako ne i čitavo) mog samopouzdanja ovisio je o tome kako će ljudi koje sam vodio komunicirati svoje osjećaje glede mojeg izvršavanja neke ili svih gore navedenih zadaća. Ni zbog čega se ne bih osjećao bolje naspram sebe samoga nego kad bi mi jedan od starješina rekao: „Pastore, današnja propovijed je bila izvanredna, stvarno si to dobro napravio, bila je tako nadahnjujuća.“ Ili kada bi se crkvena zgrada napunila ljudima (najviše u zadnjih nekoliko tjedana, mjeseci, čak i više od rekordne posjećenosti). Zbog takve vrste nagrade ili znakova navodnog

uspjeha osjećao bih se još bolje glede sebe i svojeg truda u službi! I u slučajevima kada netko nije u potpunosti nagrađen svojom službom (većina od vas koji čitate ovaj članak možda niste u punovremenoj službi, već imate dva zanimanja ili volontirate kao pastor), ovakva „slava“ ili riječi ohrabrenja ponekad će vam biti jedina zadovoljština koju dobijete. To vam znači kao voda žednome ili dobar objed nekome tko je bio prisiljen postiti čitav tjedan. Iskreno, živjeti od pohvala za vlastitu službu sirenski je poziv na služenje sebi umjesto služenja onome koji nas je pozvao da budemo i ponašamo se kao vođe. Bilo je razdoblja kada sam se osjećao jako dobro zbog „izvršavanja“ svojih zadaća u službi, ali iz toga je proizlazilo malo plodova. Ponekad bih se osjećao ne tako dobro kako bih želio, čak i nakon intenzivnog proučavanja i pripreme nisam „osjetio“ da sam na nekog utjecao, nije bilo nikakvih vidljivih rezultata, i što je najgore od svega nitko mi nije pohvalio propovijed, pjesmu ili učenje. To me podsjeća na jednu priču (nije izvorno moja) kada je pastor završio svoju nedjeljnu propovijed koja je bila iznesena u sili i autoritetu, prepunu navoda iz Pisma itd. Na putu kući je svom najboljem prijatelju i savezniku, svojoj ženi, postavio pitanje: „Draga, što misliš koliko veličanstvenih i silnih propovjednika stvarno ima na svijetu?“ Ne oklijevajući jednostavno mu je odgovorila: „Jedan manje nego što ti misliš!“ Poanta ove šaljive anegdote nas treba

Čitati i razumijevati njegovo Sveto pismo znači „poznavati ga kao osobu“ i iz tog znanja mora proizlaziti istinska služba. „Da upoznam njega“, to je bila najveća Pavlova čežnja i cilj. To mora biti i naša čežnja kao njegovih poslanika i vođa njegovog Tijela; Crkve Gospoda Isusa Krista.

Jesen 2019. 27

Pretpostavke našeg poziva i naše odgovornosti imaju tendenciju obojati ili u najmanju ruku utjecati na ono što i kako svakodnevno radimo. podsjećati da osjećati se dobro glede svojeg služenja ili čuti da dobro radimo NIJE najvažnija stvar u vezi naših dužnosti kao vođa. Potreba za konstantnim odobravanjem naših sposobnosti ili postignuća ovisnost je koju ne smijemo hraniti niti poticati i zapravo bismo ju morali izbjegavati u svako doba. Cilj je ovoga članka da vas kao jedan od vaših kolega vođa podsjetim na to. Potpuno mi je jasno da je to vama već na srcu i

28 Duhovno vrelo

da o tome razmišljate u vrijeme molitve i promišljanja. Ali kao što je Pavao napisao u Poslanici Filipljanima: „Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije“ (Filipljanima 3,1). Kada razmišljamo o svom pozivu i službi ponekad se uhvatimo za „službenu“ stranu te se više držimo onih navoda koji su u skladu sa zanimanjem: • Filipljanima 1,16 „Jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja.“ • Filipljanima 1,27 „Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova.“ • 2 Timoteju 4,2 „Propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom.“ • Matej 10,8 „Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!“ Svi ovi navodi sastavni su dio našeg poziva u službu i veliki dio posla koji moramo odraditi kada vodimo crkvu. Također svi su usmjereni na rad i djelovanje pa

rezultate jednostavno možemo izmjeriti mi ili zajednica kojoj služimo. No obrana evanđelja, sve propovijedanje i poučavanje Riječi, svo djelovanje u nadnaravnim manifestacijama Svetog Duha proizlazi iz dubokog vrela našeg osobnog i prisnog poznavanja Gospoda Isusa Krista. Moramo na intimnoj razini biti upoznati s njegovim najdubljim mislima i željama, planovima i smjernicama. Moramo se truditi „upoznati ga kao što smo i sami poznati.“ To „poznavanje Krista“ sve više i eksponencijalno raste kroz: • Konzistentno i ciljano komuniciranje s Njim u molitvi. To nikada ne možemo dovoljno naglasiti. Ne ponavljanje duhovnih riječi i fraza ili „blebetanje“ naučenih formula nego stvarna i duboka komunikacija na svakodnevnom nivou. • Svrhoviti trud da se oprosti svima koji su sagriješili protiv nas. Ponekad svoje neopraštanje opravdavamo jer je rana još uvijek svježa, jer

je povrijeđeno Kristovo tijelo ili bol ne prestaje. No oproštenje nije nužno radi onog tko je nanio bol nego zbog nas kako bismo bili slobodni od svake trajne spone ili bilo kakve sile koja bi nas kao sluge njegove Riječi vezala. Kada oprostimo, slobodnom voljom i bez želje za naknadom postajemo snažniji jer ulazimo u Kristov um. • Čitanje i razmišljanje o Svetom pismu. Na ovo sam nas zapravo htio podsjetiti kroz čitav članak. Kako bismo razumjeli i spoznali Krista te razmišljali poput njega, moramo konstantno biti uronjeni u njegovu Riječ te o njoj promišljati. Kako možemo nekoga upoznati, stvarno ga „poznavati“, znati način na koji razmišlja i vjeruje te znati kako će reagirati u nekoj situaciji? Tako što ćemo s tom osobom provoditi vrijeme i slušati ono što nam govori sve dok ju zaista ne upoznamo. Mi moramo čitati, gutati, probavljati, memorizirati i razmišljati o Pismu, ne da bismo se osjećali duhovnima ili boljim kršćanima, već s ciljem da dok čitamo živu Gospodnju riječ, da ga sve bolje „upoznajemo“ te stoga i sebe kao vođe i svoje mjesto u njemu. Čitajući Sveto pismo s naglaskom na promišljanje i razumijevanje (umjesto na broj pročitanih poglavlja ili stranica) otvaram se ovoj mogućnosti: „Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu“ (Filipljanima 2,5). Njegov um doslovno postaje dio mene i stoga utječe na sva moja djela i reakcije.

službe leži jednostavna, ali duboka čežnja: „Da upoznam Krista...“ Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem - ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim“ (Filipljanima 3,7-10).

Mogu li ti reći, dragi moj suradniče u službi našeg Spasitelja, da svaku zadaću svoje službe možeš dovesti do savršenstva te vidjeti privremene mjerljive rezultate, a da ne poznaješ Krista kroz razmatranje i razumijevanje njegove Riječi. Ali nikada ga nećeš upoznati onoliko koliko bi želio sve dok „htjeti upoznati Njega“ ne bude dio tvog uma, misli i svakodnevne rutine. Čitati i razumijevati njegovo Sveto pismo znači „poznavati ga kao osobu“ i iz tog znanja mora proizlaziti istinska služba. „Da upoznam njega“, to je bila najveća Pavlova čežnja i cilj. To mora biti i naša čežnja kao njegovih poslanika i vođa njegovog Tijela; Crkve Gospoda Isusa Krista.

Jeff Dove je direktor Assemblies of God Bible Alliance i Life Publishers International, Springfield, Missouri. Bio je pastor i misionar. Služio je kao misijski direktor za šest zemalja jugoistočne Azije u Bangkoku na Tajlandu 14 godina.

Moramo na intimnoj razini biti upoznati s njegovim najdubljim mislima i željama, planovima i smjernicama. Moramo se truditi „upoznati ga kao što smo i sami poznati.“

Dozvolite mi da završim s citatom za koji vjerujem da se nalazio u srcu Pavlove službe kao misionara, osnivača crkava, učitelja i pisca poslanica. On je nazvan „posljednjim od apostola“, „izgubljeni apostol“, a za neke je „apostolski prvak“ Crkve uskrslog Krista. On nam je svima uzor sa svojim postignućima, osnovanim crkvama, obučenim vođama, iskazivanjem moći koju je očitovao protiv demona te sa silom kojom se obraćao vlastima svog doba. Ali u srži njegove Jesen 2019. 29

OSLOBAĐANJE POTENCIJALA KOD MLADIH VOĐA Alan Pastian

Možete uspostaviti bolje partnerstvo među generacijama čineći ove četiri stvari.

restanite zbijati šale na račun milenijalaca. Eto, sad sam i to rekao.

Ljudi su obilježili milenijalce kao pahuljice, hipstere, ziheraše i plačljivce. Starija generacija je za dvadesetogodišnjake rekla da su lijenčine, narcisoidni i gotovani. Da se razumijemo, niti starija generacija nije izuzeta od ruganja. Milenijalci za starije od sebe misle da nemaju dodira s realnošću, nesposobni su saslušati, nepokolebljivi su u svojim stavovima i skloni osuđivanju. Bog želi uspostaviti snažno partnerstvo između mladih i starih. Nažalost, mnogi stariji vođe s dobrim namjerama ne znaju kako ukrotiti energiju milenijalaca te osloboditi potencijal u tim mladim vođama.

"Ovo je treći put kako počinje ispočetka. Možeš li samo reći: 'Amen', umjesto: 'E to je vrijedilo čuti!'?"

30 Duhovno vrelo

Jedna od najvećih generacijskih tragedija opisanih u Bibliji dogodila se nakon Salomonove smrti, kada se njegov sin Roboam spremao preuzeti kraljevstvo. To je bio njegov trenutak da preuzme vodstvo, da nadahnjuje, da bude netko tko ima platformu i mogućnost ujediniti narod u novoj političkoj snazi. On se posavjetovao s vođama koji su bili u službi njegova oca Salomona i njegova djeda Davida. No, na koncu nije izvukao korist iz njihovih savjeta. U 1 Kraljevima 12,8 vidimo da „on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladićima koji su odrasli s njim i bili mu u službi.” Mladi kralj koji se spremao preuzeti vodstvo, samouvjeren da će iduću generaciju dovesti do uspjeha, odbio je savjet starije generacije. To je dovelo do podjele kraljevstva. Kada čitamo dalje, vidimo da se starija generacija povukla, a mlađa generacija si je zapljeskala. To je rezultiralo podjelom od koje se

Milenijalci će doživjeti neuspjeh. Oni ne posjeduju životno iskustvo ili zrelost starije generacije. Ali stariji vođe griješe kada im uskraćuju odgovornosti služenja dajući im nebitne zadatke dok ne zasluže povjerenje.

narod nikada više nije oporavio. Nedostatak razumijevanja među generacijama vodi u frustraciju, obeshrabrenje i razjedinjenost. Također može pobuditi osjećaj ogorčenosti prema crkvi. Kako dakle možemo ostvariti bolju međugeneracijsku suradnju? Kultivirajte obrnuto mentorstvo Milenijalci odrastaju s pristupom količini informacija nezabilježenoj u povijesti čovječanstva. Pitajte ih za njihove vrijednosti te što misle o kulturološkim temama i nemojte burno reagirati kada čujete razmišljanja koja se razlikuju od vašeg. Milenijalci su stručnjaci za kulturološki krajobraz. Pokušajte sakupiti i iskoristiti te informacije za sastavljanje propovijedi, poticanje života zajednice te sagledajte nove ideje glede toga kako bi stvari mogle i trebale funkcionirati. Kao mladić David je rekao starijem kralju Šaulu da se on ne može boriti u njegovom oklopu (1 Samuelova 17,39). Siguran sam da Šaulu nije niti palo na pamet da jedan hitac kamenom iz praćke može poraziti vojsku. Šaul je dobio poduku iz „101 lekcija za gađanje praćkom“, a možda bismo trebali i mi. Neka mladići i djevojke među vama isprobaju svoj oklop pa vidite što oni mogu. Ako im ne pristaje vaš oklop, neka uzmu praćku. Možda su baš oni ti vođe koje očekujete. Dopustite im da pogriješe Milenijalci će doživjeti neuspjeh. Oni ne posjeduju životno iskustvo ili zrelost starije generacije. Ali stariji vođe griješe

Nažalost, mnogi stariji vođe s dobrim namjerama ne znaju kako ukrotiti energiju milenijalaca te osloboditi potencijal u tim mladim vođama.

kada im uskraćuju odgovornosti služenja dajući im nebitne zadatke dok ne zasluže povjerenje. Nova generacija želi mijenjati svijet sada i čekanje godinama na priliku da služe zahtijeva izuzetnu strpljivost. Nažalost, neki milenijalci neće toliko čekati. Zato im dajte mjesto za stolom gdje se donose odluke. Ako pogriješe, pomozite im da iz toga nešto nauče, da se podignu te krenu iz početka. Pokušajte biti što manje kritični, a što više konstruktivni. Ljudi su s vama bili strpljivi pa budite i vi s njima. Jesen 2019. 31

Iskoristite njihovu strast za misiju Milenijalci nisu toliko zainteresirani za ostvarivanje osobnih ambicija koliko žele promijeniti svijet. Pružite im poziv umjesto karijere. Dajte im svrhu koju će ostvariti umjesto portfelja s kojim će upravljati. Viši cilj je važan. Povežite suosjećanje i pravdu s njihovim svakodnevnim poslom. Budite kreativni u pronalaženju načina za suradnju s vašim misijskim organizacijama. Neka milenijalci započnu kampanje u kojima će ukazivati na vaše projekte na globalnoj razini. Nadahnite svoje milenijalce za izgradnju mostova prema društvenoj zajednici i njezinim potrebama (donacije hrane ili školskog pribora potrebitima itd.). Možda će biti malo teže sve to uklopiti u vašu misijsku strategiju, ali vi svojoj crkvi otvarate mogućnost da ju se vidi i čuje.

Pružite im razlog da ostanu s vama na duge staze Posljednjih su godina neki kritizirali milenijalce zbog njihove česte promjene poslova. Postanite vođa kojeg nikada neće željeti ostaviti. Počnite tako što ćete im postati uzorom. Milenijalci vole uzore u koje mogu imati povjerenja. Mnogi uzori iz obitelji, politike, duhovnog života, sporta i zabave su ih razočarali. Donesite odluku da ćete vi biti jedan od rijetkih u kog će se moći ugledati. Mladi su vođe gladni za mentorstvom i učeništvom. Stoga ugradite to u svoju organizacijsku strukturu. Započnite s mjesečnim susretima gdje ćete u kafiću poučavati i biti mentor mlađim članovima vodstva vaše zajednice. Imajte za njih slobodan termin kada će u vašem uredu s vama moći razgovarati

Bog želi uspostaviti snažno partnerstvo između mladih i starih.

32 Duhovno vrelo

o bilo kojoj temi (o pitanjima vezanih uz posao i ostalim pitanjima). Stvorite obiteljsko okružje s onima koje vodite tako što ćete kao tim imati zajedničke večere na kojima su zabranjeni razgovori o poslu. Budite otac ili majka mladim vođama ove generacije bez roditelja, na kraju krajeva, ionako su možda već čuli previše uputa (1 Korinćanima 4,15). Prestanite se žaliti zbog toga što oni nisu osoba kakvom biste vi željeli te vi budite osoba kakvu oni očekuju. Pogledajte riječi iz Psalma 145,4-6: „Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja i silu tvoju naviješta. Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva i čudesa tvoja objavljuju. Kazuju strahovitu silu djela tvojih, veličinu tvoju pripovijedaju.” Recimo ovoj nadolazećoj generaciji tko je Bog i tko oni mogu biti u Kristu. Odlučimo da ih nećemo odbaciti i uvedimo ih u krug svog utjecaja radeći s milenijalcima kako biste im pomogli da postanu iduća generacija koja će svijet približiti Kristu. Alan Pastian je studentski pastor u River Valley Church, Woodbury, Minnesota.

Recimo ovoj nadolazećoj generaciji tko je Bog i tko oni mogu biti u Kristu. Odlučimo da ih nećemo odbaciti i uvedimo ih u krug svog utjecaja radeći s njima kako biste im pomogli da postanu iduća generacija koja će svijet približiti Kristu.

Jesen 2019. 33

KORACI PREMA FINANCIJSKOM ZDRAVLJU Patrick Grach

Donosimo nekoliko koraka koje morate poduzeti kada se vaša crkva nađe u financijskim problemima.

N viziju?

ovac daje tempo viziji. Dakle, kako trebamo reagirati kada financijska kriza počne utjecati na

Meni se to ne sviđa, ali novac je nužno gorivo koje viziju pokreće naprijed. Bez ljudi i bez novca ne samo da je bilo teško započeti s novom crkvom već je izgledalo nemoguće. Zapravo, prve sam nedjelje propovijedao o davanju i naš čitav dobrovoljni prilog bio je nula. Pričajte mi o obeshrabrenju!

Od početka smo se nosili s financijskim izazovima i krizama te smo otkrili da se crkve suočavaju s financijskim preprekama na isti način kao što se suočavaju s preprekama rasta posjetitelja – prelaženje razine od 1000, 2000, 5000 i 10 000 dolara u tjednim prihodima i rashodima. Takva nas razdoblja prisiljavaju da rastemo kao pastori i financijski vođe.

"Očito da se stvarno unese u svoje propovijedi."

34 Duhovno vrelo

Financije nisu nešto neduhovno, one su ključne za zdravlje crkve. Financijski nas izazovi poučavaju, dovode do duhovnog rasta više od većine drugih stvari u crkvi. Donosim nekoliko koraka koje sam naučio kada se naša crkva našla u financijskim problemima:

Lokalna je crkva izvrsno mjesto na kojem možeš uložiti teško zarađeni novac, ne samo kao djelo poslušnosti, nego stoga što je snažan kanal za širenje kraljevstva Božjeg evanđeljem Isusa Krista.

Financije nisu nešto neduhovno, one su ključne za zdravlje crkve. Financijski nas izazovi poučavaju, dovode do duhovnog rasta više od većine drugih stvari u crkvi.

Standard Prvi korak kod svakog financijskog izazova bilo je preispitivanje mog srca, stava, odluka kao vođe i upravljanja vlastitim sredstvima. Kao vođe mi moramo razmisliti jesu li naša srca pred Bogom ispravna i sabotira li moj osobni grijeh Božju providnost prema crkvi. Zatim moramo preispitati svoj stav prema financijama. Jesam li pohlepan i previše ugađam sebi? Kako vođa napreduje, tako napreduje i crkva. Moramo provjeriti svoju osobnu poslušnost Bogu u odnosu na vlastite financije. Jesam li bio vjeran u požrtvovnoj darežljivosti? Skrbim li za siromahe? Jesam li dobar upravitelj? Ovo je ključ, mi moramo biti zdravi u području financija kako bismo mogli druge voditi do financijskog ozdravljenja. Moramo živjeti sa sredstvima koje posjedujemo, a zatim trošiti manje kako bismo davali više. I konačno, možemo pozvati druge da slijede naš primjer počevši s upravljačkim odborom, zaposlenicima i vođama. Ključno je osigurati da vođe crkve (starješine, odbor itd.) daju požrtvovno. Ako vi dajete, a vaš odbor i zaposlenici ne daju, kako možete očekivati da vas ostatak crkve slijedi? To vrijedi za svaku kampanju ili projekt. Od vođa zatražite da se prvi žrtvuju i daju. Njihova će darežljivost postaviti standard za ostatak crkve. U izazov-

nom razdoblju procijenite davanje svojih vođa, motivirajte ih da daju te od njih zatražite da daju i više i povrh toga. Poruka Moramo procijeniti koliko redovito i učinkovito komuniciramo zašto, što i kako dajemo Bogu u lokalnoj crkvi i kroz nju. Procijenite koliko često u crkvi govorite o davanju na službama vikendom, kao i kroz sredstva digitalne komunikacije, uključujući društvene mreže. Neka objašnjenje davanja bude trenutak poučavanja i proslavljanja da se ohrabri ljude „zašto“ daju. Propovijedajte o principima i obrascima davanja i upravljanja najmanje nekoliko puta godišnje, posebno kada u crkvi nije financijska kriza. Ako o davanju ne poučavamo jasno i bez ispričavanja, kako možemo opravdano očekivati da ljudi odgovore davanjem. Metode Ako prva tri koraka nisu riješili krizu, mi ispitujemo naše financijske sustave i metodologiju. Ako ne upravljamo dobro s crkvenim financijama, kako možemo očekivati da nam Bog povjeri više? Moramo se osigurati da naši financijski sustavi imaju potrebne slojeve odgovornosti i zaštitne mjere. Povjerenje nije unutarnja kontrola. Osnovni princip u uspostavljanju zaštitnih mjera je osigurati da niti jedna osoba nije odgovorna

ili da nema pristup za dva istovremena koraka u bilo kojem procesu (npr. brojanju i uplaćivanju novca na račun, pisanju i potpisivanju čekova ili korištenju kreditne kartice i pregledavanju izvješća kreditnih kartica). Procijenite vaše financijske sustave i postavite zaštitne mjere za svaki pojedini, uključujući brojanje dobrovoljnih priloga i obradu tog novca, kreditne račune, donacije, donošenje odluka o isplatama i računovodstvene procedure. Mi procjenjujemo naše procese proračuna i potrošnje da budemo sigurni da oni podržavaju viziju, a ne da rasipamo i zloupotrebljavamo sredstva namijenjena za Kraljevstvo. Evo tri načela proračuna za zapamtiti: 1. Morate voditi s vizijom. Unaprijed odlučite kako ćete koristiti svoja sredstva da biste podržali viziju. Je li vaša vizija veća od vaših sredstava? Ako nije, novac upravlja vizijom. 2. Određivanje budžeta je prorokovanje pomoću brojeva. Predviđate novcem što će se dogoditi u sljedećoj fiskalnoj godini. Nemojte pojesti svoje sjeme. Poljoprivrednici moraju iskoristiti svoj urod na tri načina: prodati ga da bi živjeli (služba, ured, troškovi učeništva), pojesti ga (plaće) i sačuvati ga za sljedeću sezonu sadnje (oglašavanje, evangelizacija, misija, kućne grupe, i sve što će Jesen 2019. 35

Ako o davanju ne poučavamo jasno i bez ispričavanja, kako možemo opravdano očekivati da ljudi odgovore davanjem.

kasnije dati rod). Dakle, nemojte pojesti sve svoje sjeme. Što više ulažete, veći će biti povrat sljedeće godine. 3. Važne su metode. Uzmite vremena kako biste procijenili svako područje financija unutar crkve. Koji je proces donošenja financijskih odluka? Je li djelotvoran i osnažujući za pomicanje vizije crkve prema naprijed? Gdje ima rasipanja ili nedostatnog utjecaja unutar budžeta? Naše pravilo je da financiramo tamo gdje ima ploda. Potom, milostivo režemo gubitak i besplodne izdatke. Procijenite operativne troškove da biste odredili gdje trebate napraviti rezove. Misija Budite oprezni kad su u pitanju davanja za evangelizacije i misije. Čak i dok je naša crkva prolazila kroz velike financijske krize, nikada nismo srezali davanja za misiju niti propustili uplate za misiju. Zapravo, često smo povećali naša davanja ili poslali veliki novčani dar u tim razdobljima. Naša poslušnost misiji i 36 Duhovno vrelo

evangelizaciji vodila nas je da se izvučemo iz financijskih izazova. U financijskoj potrebi, iznesite viziju i recite ljudima kako mogu dati za Krista kroz lokalnu crkvu. Koliko je god moguće, izbjegnite tražiti ljude da daju za neku potrebu vođeni emocijama. Potaknite ih da daju za viziju koja je vođena istinskom poslušnošću i duhovnim rastom. Ako prva četiri koraka nisu riješila finacijsku krizu, naposljetku ću situaciju iznijeti pred cijelu crkvu. Iskreno i poni-

zno objasnimo situaciju – što je uzrokovalo krizu i što radimo da izađemo iz nje najbolje što znamo, ali isto tako i zašto tražimo od njih da se odazovu. Dok god je ovo rijetkost, ljudi su bili velikodušni i pružali podršku i davali puno više nego inače da bi pomogli crkvi da se izvuče iz teškog financijskog perioda. Lokalna je crkva izvrsno mjesto na kojem možeš uložiti teško zarađeni novac, ne samo kao djelo poslušnosti, nego stoga što je snažan kanal za širenje kraljevstva Božjeg evanđeljem Isusa Krista.

Patrick Grach osnivač i vodeći pastor Lifehouse Church (AG) Hagerstown, Maryland.

SERIJA: ŽIVOT U KRALJEVSTVU

(OSAMNAESTI DIO)

ODGOVORNOST VOÐE SLUGE (DRUGI DIO)

H. Maurice Led nicky U našem prošlom susretu govorili smo o kvalitetama vodstva našeg Spasitelja, zaključno s duhom poniznosti. Kakav nam je silan uzor za nasljedovanje pružio. Danas ćemo pogledati na Krista kao čovjeka punog suosjećanja. On nije radio predstave; bilo mu je iskreno stalo do izgubljenih i onih koji pate. Ali naš Gospod ima i uzvišeniju misiju – on je na zemlju došao da „potraži i spasi” izgubljene. Dakle i mi poput svog Uzora u molitvi moramo pronaći svoje jedinstveno mjesto službe u njegovoj Crkvi. Božja je volja puno više od zemljopisne lokacije, to je predanost i poslušnost. Mi se ne natječemo s drugim pastorima ili propovjednicima. Poput apostola Pavla i naš je cilj dovršiti trku koju nam je odredio naš Učitelj (Djela 20,22-24; 2 Timoteju 4,7). Ova posebna privilegija za nas kao njegove glasnike često dolazi uz poteškoće, ali mi smo usredotočeni na vječni cilj. Naša svakodnevna molitva je biti poput Isusa! Budite suosjećajni prema drugima edna od obilježja Isusovog života koje je najviše autentično bilo je njegovo srce puno suosjećanja te konstantno ispunjavanje različitih potreba, kako pojedinaca tako i izraelskog naroda općenito. U Evanđeljima po Mateju i Marku pisci najmanje pet (5) puta koriste izraz „pokrenut suosjećanjem” koji se odnosi na najdublje osjećaje sućuti i sažaljenja koji su isplivali na površinu kao reakcija na bol i patnju drugoga.

• Isus je bio „potaknut suosjećanjem” zbog izgubljenog mnoštva u Jeruzalemu (Matej 9,36). • Isus je bio „potaknut suosjećanjem” zbog velikog mnoštva koje ga je slijedilo (Matej 14,14). • Isus je bio „potaknut suosjećanjem” zbog dva slijepca na Jesen 2019. 37

Oni koji su pomazani da budu vođe sluge u duhovnom kraljevstvu moraju imati oči i uši poput Učitelja – da vide i čuju vapaje onih koji pate.

38 Duhovno vrelo

putu u Jerihon (Matej 20,34). • Isus je bio „potaknut suosjećanjem” zbog gubavca (Marko 1,42). • Isus je bio „potaknut suosjećanjem” zbog velikog mnoštva (nahranio je 5000 muškaraca) (Marko 6,34). U Evanđeljima nalazimo brojna druga mjesta gdje se eksplicitno ili implicitno očituje Isusovo suosjećanje za bolesne, nesretne, nemirne i zlostavljane. U nekim sam kulturama vidio da kada se osoba uzdigne iznad svog prijašnjeg stanja (npr. kada se siromah obogati ili zaposlenik postane vlasnik kompanije), on izgubi svaki osjećaj suosjećanja ili brige za one s kojima je prije imao odnos. Osobu „nižeg” statusa (prema ljudskoj, a ne Božjoj definiciji) često tretiraju s nepoštivanjem pa čak i ruganjem. Kakva tragedija. Važno je biti ljubazan prema svima koje putem susrećete. Pokraj njih ćete barem dva puta proći u životu… Jednom na putu GORE, drugi put na putu DOLJE. Luka bilježi barem tri (3) Isusove prispodobe ili događaja u Isusovoj službi u kojima je osoba, koju je u svojoj prispodobi nazvao vjerskim vođom, pokazala nedostatak suosjećanja. • Prispodoba o dobrom Samarijancu (Luka 10,30-37) Židov je putovao iz Jeruzalema za Jerihon kada su ga opljačkali, pretukli te ostavili pored puta da umre. Naišli su svećenik i hramski službenik (levit), vidjeli su u kakvom je stanju, ali su prešli na drugu stranu te nisu ništa učinili. Zatim je naišao prezreni Samarijanac (pola Židov, pola poganin) koji se „sažalio”. Njegovi osjećaji su ga potakli na djelovanje. (1) On je očistio njegove rane, (2) povio ih, (3) posjeo pretučenog Židova na svoje magare (što znači da je Samarijanac morao hodati), odveo ga u prenoćište u Jerihon, (4) osobno se brinuo za njega tijekom noći, (5) platio troškove smještaja, (6) ostavio dodatnu svotu novca i (7) obećao podmiriti sve ostale troškove po svome povratku. Zatim je Isus vjerskom vođi, koji se pretvarajući da želi saznati definiciju „bližnjeg” htio pokazati pravednim, postavio pitanje koji se od ove trojice zapravo pokazao bližnjim. Odgovor je očit – Samarijanac – nežidovski vjerski vođe koji bi brzo pokazali suosjećanje i pobrinuli se za drugog Židova u nevolji. • Susret s bogatašem (Luka 18,18-29) Ovaj vjerski vođa (upravitelj) je od Isusa htio doznati što je potrebno za dobivanje vječnog života. I pošto je Gospod naveo zapovijedi, ovaj je čovjek brzo odgovorio kako od mladosti nije prekršio niti jednu od njih. Zatim je Isus veliku duhovnu potrebu ovog mladića sveo na jedno: „Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom” (Luka 18,22). Mladić se žalostan udaljio pošto je bio jako imućan. Istina da je Isus testirao mladićevu predanost i ljubav za Boga iznad sveg ostalog. Ali pogledajmo malo bolje. Da je ovaj čovjek uistinu imao srce za Boga te želio biti poput njega, on bi prema siromasima očitovao duh suosjećanja. I dalje se vodi rasprava o tome je li Isus zaista želio da on uzme zavjet siromaštva ili se radi o njegovoj spremnosti da se odrekne svog imanja. Kako god bilo, njegova je reakcija na Kristove riječi dokazala da mu u životu nedostaje istinsko suosjećanje. • Farizej i carinik (Luka 18,9-14) Farizej je bio samopravednik koji je „podcjenjivao druge” (Luka 18,9). Drugim riječima nije imao suosjećanja. Najmanje osam (8) puta u svojoj molitvi farizej je upotrijebio riječ „ja” zaklju-

čujući: „Hvala ti što nisam kao ostali ljudi” (Luka 18,11). Kao što znate, carinik (kojega je ionako većina ljudi prezirala) s dubokom je žalošću priznao da je grešnik. Ovaj bahati nedostatak suosjećanja kod farizeja možda je najstrašnije očitovanje takvog stava. Božji plan spasenja nije za neku ekskluzivnu „elitu” pošto „neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju” (2 Petrova 3,9). Pretpostavka da je bilo koja osoba zaslužila biti u Kraljevstvu u najmanju je ruku besmislena. I nedostatak suosjećanja prema izgubljenima je nijekanje svega onoga što je sadržano u Božjem planu otkupljenja. Čovjek suosjećanja nije u blagosti samo pomagao bolesnima i patnicima, siromašnima i odbačenima, ili onima koji su bili na margini društva, Isusu je stalo do izgubljenih – do ljudi koji nisu bili dio duhovnog kraljevstva. To je bila njegova MISIJA na zemlji – „potražiti i spasiti izgubljeno!” (Luka 19,10). Vođa sluga mora revno čuvati svoje srce od bezosjećajnosti i stava koji ne mari za druge. Područja na koja treba obratiti pažnju: 1. Nacionalistički ponos koji utječe na stav prema drugim nacionalnostima (primjer proroka Jone). 2. Određene etničke skupine koje nisu poput nas (Židovi i Samarijanci). 3. Grešnici koji otvoreno pokazuju neprijateljstvo prema vjernicima. 4. Kriminalci koji su povrijedili vas ili vašu obitelj. 5. Ljudi koji nas konstantno iritiraju, uzrokuju nered. 6. Ostali ljudi koje možete dodati na vlastiti popis. Isus je znao da ga svi neće prihvatiti, ali ih je svejedno ljubio. U svakoj prigodi kada im je mogao pomoći, on je to učinio. Istinsko suosjećanje ne traži vraćanje usluge ili priznanje. To je očitovanje stava srca koje pokreće na djelovanje. U kojem god smjeru želimo usmjeriti pogled – radilo se o bogatom poslovnom čovjeku ili trgovcu drogom, prostitutki ili napuštenom djetetu – ljudi očajnički trebaju nekoga komu je stalo do njih. Isus je na križu sve ostvario, na nama je da sada smisleno očitujemo tu ljubav. To počinje s brigom za druge. Životna lekcija: Bog ljubi čitavo čovječanstvo, na samo nekolicinu izabranih. Učenje da su neki odabrani (tj. pozitivni odabir), a drugi nisu jednostavno se ne slaže s ostatkom Svetog pisma. Bog je osoba i stupa u odnose s nama u trenutku potrebe i tijekom čitavog našeg životnog putovanja. Oni koji su pomazani da budu vođe sluge u duhovnom kraljevstvu moraju imati oči i uši poput Učitelja – da vide i čuju vapaje onih koji pate. Postoje razdoblja kada riječi nisu dostatne, a djelovanje nije moguće, ali čak i u takvim kriznim trenutcima moramo se okrenuti prema drugima u blagosti i sa suosjećanjem.

RAZUMIJEVANJE I PRIHVAĆANJE MJESTA KOJE NAM JE BOG ODREDIO ZA SLUŽBU Prema Svetom pismu svaki bi vjernik trebao biti „svjedok” za Krista. Niti jedan Duhom ispunjen vjernik nikada ne treba biti izuzet od toga da drugima govori o svom osobnom susretu s Kristom (Djela 1,8; Kološanima 4,6; 1 Petrova 3,15). No postoji velika razlika između svakodnevnog svjedočenja svoje vjere u Kristovu providnost i „poziva” da se „pase i nadgleda povjereno Božje stado” (1 Petrova 5,1-4). Prvo, pažljivim pregledom Starog zavjeta postaje očigledno da je Bog osobno izabrao svećenike (pod Mojsijevim Jesen 2019. 39

Vođa sluga mora revno čuvati svoje srce od bezosjećajnosti i stava koji ne mari za druge.

savezom) za službu u Šatoru sastanka i kasnije u Hramu. Aron je bio prvi veliki svećenik, a Levijevo pleme je izabrano za svećeničku službu te ostale službe vezane uz Šator sastanka i Hram (Levitski zakonik 8,30; poglavlja 21-22). Ove uistinu posebne Božje sluge ne samo da je izabrao Bog osobno već se od njih zahtijevalo da žive prema drugačijim i višim standardima od ostalih Izraelaca. Sama činjenica da Leviti nisu „nasljeđivali zemlju” poput ostalih dvanaest izraelskih plemena te im je zapovjeđeno da žive medu svim plemenima, ukazuje da su bili „odvojeni” za služenje ljudima u svakom kraju. •Starozavjetni proroci Isto tako je ruka Svemogućega bila na prorocima koje je sam

40 Duhovno vrelo

Isus je znao da ga svi neće prihvatiti, ali ih je svejedno ljubio. U svakoj prigodi kada im je mogao pomoći, on je to učinio. Istinsko suosjećanje ne traži vraćanje usluge ili priznanje. Bog izabrao za posebnu službu svome narodu, Izraelu. U većini slučajeva, ti su proroci djelovali u razdoblju izraelskog kraljevstva. To je vrijeme započelo sa Samuelom, a završilo s Malahijom. Specifično, to bi pokrilo godine od pomazanja kralja Šaula do posljednjeg judejskog kralja Sidkije koji je služio u doba babilonskog sužanjstva. Sveukupno je bilo 16 proroka koji su napisali 17 knjiga Starog zavjeta (Jeremija je napisao dvije knjige) i koji su zajedno služili u razdoblju od otprilike 400 godina (od 800. pr. Kr. - 400. pr. Kr.). Ilija i Elizej su također bili proroci obdareni božanskom silom te značajni za izraelski narod ali nisu napisali starozavjetne knjige. Možda su nam najpoznatiji četvorica „velikih” proroka – Izaija, Jeremija, Ezekiel i Daniel. Svatko je od njih bio pozvan za posebno razdoblje i mjesto u izraelskoj povijesti. Izaija – također poznat kao Mesijanski prorok jer je više od bilo kojeg drugog starozavjetnog proroka govorio o Kristovom dolasku na zemlju. Sukladno tomu, Izaija se u Novom zavjetu navodi više od bilo kojeg drugog starozavjetnog proroka. Izaija potječe iz bogate i utjecajne jeruzalemske obitelji čiji je otac bio brat kralja Uzije. Čini se da je to iznimka, ne zato što Bog ima nešto protiv bogatstva, nego zato što su bogati često samodostatni te se ne približavaju Gospodu kako bi čuli njegov glas. Zapis iz Izaije 6,1-11 jedan je od najdramatičnijih susreta s Bogom, baš kao i reakcija na taj poziv, koje možemo pronaći u Svetom pismu. Postoji jednostavan obrazac u Izaijinom osobnom pozivu u proročku službu koji se u suvremeno doba često ponavljao. Obratite pozornost na razvoj božanskog otkrivenja koje je dovelo proroka do potpunog predanja i spremnosti da izraelskom narodu postane Gospodnji glasnik. Pogled prema gore 6,1-4 Pogled prema unutra 6,5-7 Pogled prema van 6,8-11

„vidjeh Gospoda…” „vidjeh sebe…” „vidjeh druge…”

Jeremija – znan kao plačući prorok pošto je vidio veliki grijeh Jeruzalema te neizbježan Božji sud koji će uskoro doći. To ga je nadvladalo. Suprotno od Izaije, Jeremija je bio dječak sa sela koji je došao u grad, gdje su ga društveni vjerski vođe koji su samo željeli slušati o miru i blagostanju, odbacili. Još jednom

nalazimo dramatičnost u izravnom pozivu Jeremiji da bude Božji glasnik. Bog je Jeremiji otkrio svoj plan (1,5). Ali kao što je to čest slučaj, Jeremija se opirao pozivu te rekao Bogu da nije kvalificiran (da je premlad, da nema odgovarajuće obrazovanje itd.) govoriti za Boga (1,6-7). I Bog je bio toliko empatičan da je Jeremiji rekao kako će on sam stavljati riječi u njegova usta (1,8-10). Ezekiel – većinom je prorokovao židovskim prognanicima u Babilonu. U uvodnim poglavljima (1-3) svoje knjige, mladi pripravnik za svećenika snažnim riječima prepričava svoju viziju kojom mu je Bog govorio. Bog je išao toliko daleko rekavši Ezekielu da AKO ne kaže otvrdnulim Izraelcima njegovu poruku, držat će ga osobno odgovornim (Ezekiel 3,16-27). Sjetite se da je izraelski narod bio odveden u sužanjstvo kao posljedica obraćanja lažnim bogovima i štovanja idola. Zapravo više od 60 puta ponavlja se izraz „I znat ćete da sam ja Jahve Gospod” što je zabilježeno u Ezekielovoj poruci Židovima koji su u Babilonu trpjeli posljedice svog idolopoklonstva. Daniel – starozavjetni je prorok koji je imao jedinstvenu platformu s dvora pet (5) kraljeva. Ali treba spomenuti da je Daniel kao židovski mladić također bio odveden u babilonsko sužanjstvo. I dok je Bog za njega imao jedinstven plan, ne smijemo zaboraviti da je Daniel za vrijeme velikih kušnji i progonstava ostao vjeran jedinom pravom Bogu. Svojim integritetom pred Bogom i ljudima, Daniel je zaslužio da se njegov glas čuje i među Židovima i poganima. Glede događaja posljednjih vremena, Daniel je imao najjasniju poruku među svim starozavjetnim prorocima. Njegovi su spisi blisko povezani s novozavjetnom knjigom Otkrivenja. Do današnjeg dana neka od Danielovih proroštava, napisana pred više od 2000 godina, još se nisu ispunila. Svakoj osobi koju je Bog pozvao za svog glasnika dano je jedinstveno područje službe. Za slugu Najuzvišenijeg Boga veličina slušateljstva, popularnost, ugled ili bilo koje drugo obilježje koje se prema svjetovnim mjerilima može smatrati „uspjehom” nikada ne bi trebalo dovesti do ponosa ili voditi u obeshrabrenje. Obiteljsko naslijeđe, društveni ili ekonomski status ili razina akademske naobrazbe nije nužna niti je prepreka Božjem pozivu. Samo ti možeš napraviti ono za što te Bog pozvao. U odnosu na Božji plan niti jedna osoba nije važnija od bilo kojeg drugog poslušnog sluge. Vjerno napravite sve na što vas je Bog pozvao – i samo to je temelj vaše buduće vječne nagrade. Božji odabir možda neće uvijek biti u skladu s ljudskim pogledima. Na primjeru samo ova četiri (4) proroka jasno je da svaki ima jedinstvenu pozadinu. Izaija dolazi iz bogate politički utjecajne obitelji. Njegov je otac bio brat kralja Uzije. Jeremija potječe iz malenog sela dvadesetak kilometara od Jeruzalema. Ništa u Pismu ne ukazuje da je bio prepoznat ili je imao bilo kakav proročki utjecaj. Ezekiel potječe iz svećeničke obitelji te je u trenutku odlaska u babilonsko sužanjstvo bio mladi pripravnik za svećenika. Daniel je bio brilijantan, školovani mladić izabran da nauči babilonski jezik, kulturu i umjetnost. Usprkos toj političkoj prilici Daniel nije dopustio da njegova pozicija na dvoru zamijeni njegovo osobno predanje Svemogućem Bogu. Kratak pregled ostalih starozavjetnih proroka otkrit će kako je vrlo malo ili skoro ništa poznato o pozadini ili obiteljima ovih ljudi koje je Bog pozvao. Neki od njih su bili stočari ili ratari

Jesen 2019. 41

uz pojedinu iznimku svećenika ili potomka prethodnog judejskog kralja. Bit je u tome da Bog nema proces evaluacije pomoću kojeg eliminira određenog pojedinca koji ne posjeduje kvalifikacije za prestižnu funkciju. U svojoj suverenoj mudrosti Bog bira onog koga hoće. Niti jedan od nas nije izabran zbog toga što možemo dati Bogu. Naprotiv, u svom neograničenom predznanju, Stvoritelj i Vladar svemira vidi ono što uz poslušnost njegovom vodstvu mi možemo postati. Sluge vođe znaju da ih je Bog „pozvao” te su zadovoljni što su na poziciji koju im je ON izabrao. Veliki, mali, urbani, rural-

ni – za vjernog slugu to uopće nije bitno. Danas smo razmotrili četiri starozavjetna proroka, a u idućem susretu ćemo krenuti prema Novom zavjetu te ćemo pogledati pomazane duhovne vođe koji

Dr. H. Maurice Lednicky je 50 godina of God. On je pisac, evangelizator, pastor, misionar i bivši predsjednik Central Bible College, Springfield, Missouri.

autora H. Maurice Lednickya. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana.

Niti jedan od nas nije izabran zbog toga što možemo dati Bogu. Naprotiv, u svom neograničenom predznanju, Stvoritelj i Vladar svemira vidi ono što uz poslušnost njegovom vodstvu mi možemo postati.

42 Duhovno vrelo

su bili dio rane Crkve. Sluge vođe dvadeset prvog stoljeća i dalje su ključni dijelovi iste Crkve koja je nastala na Dan pentekosta. RADUJTE SE – ISUS USKORO DOLAZI!

BIBLIJA PLUS S ponosom predstavljamo prvi puta na našim prostorima: Biblija s dodacima za proučavanje: 77 teoloških članaka Karte, tabele, ilustracije Uvod u svaku biblijsku knjigu s povijesnom i teološkom pozadinom Sustav usporednih navoda Fusnote Komentari biblijskog teksta Karte u boji Plan čitanja Kazalo pojmova Konkordanca I još mnogo toga. Izvanredan alat za proučavanje Biblije i pripremanje propovijedi. Biblija plus je hrvatski prijevod Full Life Study Bible. Biblijski tekst u prijevodu Ivana Evanđelista Šarića. biblijaplus@gmail.com

Biblija

Plus

Jesen 2019. 43

RIJEC NA KRAJU:

PROPOVIJEDANJE James T. Bradford

svojoj knjizi When God is Silent (Kada Bog šuti), proslavljeni propovjednik i pisac Barbara Brown Taylor opisuje neobičan obiteljski razgovor: „Moja sestra Kate koja, kao i ja, nije odrasla u crkvi, nakon rođenja svog sina Willa počela je pohađati jednu crkvu. U pokušaju da smanjim svoje oduševljenje, ali s nestrpljenjem da s njom porazgovaram o tome, jednom sam je upitala na koje bogoslužje odlazi. Rekla mi je: „Niti na jedno. Samo odemo u nedjeljnu školu i nakon tog kući.“ Kada sam je upitala koji je tome razlog, kazala mi je da su isprva redovito odlazili na bogoslužja na kojima je propovjednik nedjelju za nedjeljom sipao žuč na neprijatelja tog tjedna – alkohol, klađenje ... Djeda Mraza – dok se osjećala kao da ju mlate štapom. Rekla mi je: „Jedan dan sam se ustala usred propovijedi, rukama pokrila Willove uši te ga izvela iz crkve. Sada idemo samo u nedjeljnu školu i od tada smo puno sretniji.“

Kada propovijedamo, puno je toga na kocki. U igri su ljudske vječne sudbine. Naša zadaća kao propovjednika je da holistički protumačimo i tekst i slušatelje. U tome sigurno ima mjesta i za proročko propovijedanje protiv grijeha. Ali ako želimo da propovijedanje donosi i mijenja život, mora biti bolje od toga da se nakon njega ljudi osjećaju prebijeno ili slobodno da rade što god žele. Što je apostol Pavao smatrao učinkovitim propovijedanjem: „Jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga... da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj“ (1 Korinćanima 2,2.5). Pavao vjerojatno i nije najtalentiraniji govornik i tu su činjenicu njegovi kritičari vrlo rado isticali. Ali on je držao da propovijedanje usmjereno na „Isusa Krista, i to raspetoga“ dovodi do osobnog susreta ljudi i živog Boga. Započinje s „Isusom Kristom“, njegovim identitetom, njegovom kraljevskom vlašću i tko smo mi u njemu. Winston Churchill je imao viziju slavnog britanskog carstva. Ali u osvit Drugog svjetskog rata Britanci nisu dijelili tu viziju grandioznosti. Bili su obeshrabreni, demoralizirani i očajno nepripremljeni za borbu. No Churchillovo odvažno vodstvo i goruća retorika podigli su Britance da prevladaju naizgled nepremostive prepreke.

Kako je to uspio? Prema oksfordskom filozofu Isaiahu Berlinu, Churchill je idealizirao Engleze „tako jako da su na koncu... počeli sebe doživljavati na način na koji ih je on doživljavao.“ Na taj je način „kukavice pretvorio u heroje.“ To je zadaća propovijedanja. Mi naviještamo kraljevstvo čiji je Kralj Krist iznad svega. U njemu smo građani nadolazećeg vijeka te više ne pripadamo ovome svijetu. Kada ljudi sebe počinju gledati onako kako ih vidi Krist, kukavice postaju junaci. Ali priča ne završava ovdje. Zlo je stvarno, grijeh je moćan i navike su okorjele. Neke stvari u našim životima moraju umrijeti prije nego može doći sloboda. Stoga govorimo o „Isusu Kristu raspetome“. Bilo da se radi o davanju desetine, seksualnoj čistoći, molitvi, braku, poslušnosti ili Velikom poslanju, propovijedanje u kojem susrećemo Duha u konačnici nas mora dovesti do samog Kralja i njegova križa. U početcima svoje propovjedničke službe osjećao sam toliki pritisak da budem relevantan da sam se prvenstveno fokusirao na primjenjiva načela i samopomoć ljudske izvedbe. U tom sam procesu prestao spominjati samo evanđelje. Jednog sam dana osjetio kako me Sveti Duh podsjeća kako mjesecima niti jednom nisam spomenuo Kristov križ. A upravo je „raspeti Krist“ izvor uskrsnuća i promjene života, a ne moj govornički talent. Neka nam Gospod pomogne poslužiti svoju Riječ koja donosi život u svakom području. Propovijedajmo s izvrsnošću i ne izostavljajmo Isusovu jednostavnost, poniznost križa „u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj” (2 Korinćanima 2,4-5). James T. Bradford, Ph.D. glavni je tajnik Velikog vijeća Assemblies of God, Springfield, Missouri.

BROJ 45 / Jesen 2019. godina XI. Izdaje Evanđeoska pentekostna Crkva u Republici Hrvatskoj, 10 000 Zagreb, Kosirnikova 76 - HR