233977756 amanda kvik kristalni vrtovi

BU&CW

1

BU&CW

Amanda Quick

Kristalni vrtovi

Naslov izvornika Amanda Quick CRYSTAL GARDENS Copyright Š 2012 by Jayne A. Krentz

2

BU&CW

Kristalni vrtovi Autorica uspješnica New York Timesa Amanda Quick donosi "obećavajući početak" nove serije iz viktorijanske ere s damama iz Lantern Streeta...

Evangeline Ames je unajmila kućicu daleko od londonskih ulica gdje je nedavno napadnuta. Fascinirana paranormalnom energijom obližnjih Kristalnih vrtova, uživa u nedopuštenom istraživanju posjeda iza zida. Kad se njezin život ponovno nađe u opasnosti, ona instinktivno bježi u vrtove kako bi ondje našla sigurnost.

Lucas Sebastian nikad nije bio od onih koji ignoriraju damu u opasnosti, čak i ako je ona neovlašteno ušla na njegovo imanje. Brzo se riješivši nesuđenog ubojice, insistira na tome da sve ostane u tajnosti. Ionako već ima dovoljno glasina, o blagu zakopanom u vrtu i okultnim botaničkim pokusima što ih je izvodio njegov stric - koji je umro zagonetnom smrću. Uz pomoć Evangelineine vještine detektiranja i Lucasovog poznavanja zločinačkog uma, uskoro otkrivaju da imaju zajedničkog neprijatelja. I dok se energija koja zrači iz Kristalnih vrtova pojačava, shvaćaju da moraju pronaći ono što je predugo bilo zakopano ako žele preživjeti.

Za mojeg muža, Franka, s ljubavlju

3

BU&CW

1 Prigušeni udarac razbijene brave odjeknuo je poput groma u tišini kućice. Evangeline Ames odmah je prepoznala zvuk. Više nije sama u kućici.

Odmah ju je obuzeo praiskonski instinkt da se posve ukoči ispod pokrivača.

Možda je pogriješila. Kućica je stara. Podne daske i strop noću često škripe i stenju. No dok su joj na pamet padale razumne mogućnosti, znala je istinu.

Dva su sata ujutro, uljez je provalio u kućicu, a doista je malo vjerojatno da želi srebrninu. Ovdje je nema dovoljno da bi neki lopov došao u iskušenje. Živci su joj cijelo poslijepodne bili uznemireni, njezina je intuicija treperila i plamsala bez ikakvog očitog razloga. Kad je ranije otišla do gradića, uvijek je iznova gledala preko ramena. Trzala se na najmanje šuštanje u gustoj šumi uz usku stazu. Dok je kupovala u vrevi glavne ulice Little Dixbya, kosa joj se dizala rta zatiljku. Osjećala se kao da je netko promatra.

Podsjetila se da se još uvijek oporavlja od zastrašujućeg napada prije dva tjedna. Malo je nedostajalo da je ubiju. Nikakvo čudo da su joj živci tako krhki. Povrh toga, pisanje ne napreduje osobito dobro, a rok se približava. Ne usuđuje se zanemariti ga. Doista ima razloga za napetost.

No, sad zna istinu. Njezina intuicija već je satima pokušava upozoriti.

Zato noćas ne može spavati.

Hladan noćni zrak širio se hodnikom iz kuhinje. Čuli su se teški koraci.

Uljez se čak nije potrudio prikriti svoje približavanje. Siguran je u svoj plijen.

Mora ustati iz kreveta.

Odgurnula je pokrivače, tiho sjela i polako ustala. Podne su daske hladne. Navukla je čvrste papuče kožnih potplata i uzela kućni ogrtač s kukice.

Napad što ga je doživjela prije dva tjedna učinio ju je opreznom. Uzela je u obzir sve moguće načine bijega kad je unajmila kućicu. Ovdje u spavaćoj sobi najbolje rješenje je prozor visok do struka. Otvara se prema malenom prednjem vrtu s rešetkastim vrtnim vratima. Odmah iza vrtnih vrata je uska, izlokana staza koja vijuga kroz mračnu šumu do drevne ladanjske kuće poznate pod imenom Kristalni vrtovi.

Na hodniku je pod težinom nečije čizme zaškripala podna daska. Uljez se kreće ravno prema spavaćoj sobi. Sve je postalo jasno. Nije došao po srebrninu. Došao je po nju.

Zaključila je da nema smisla paziti da ne stvara buku. Širom je otvorila jedno krilo prozora, ignorirajući škripanje šarki, i jedva se provukla kroz otvor. Uz malo sreće, uljez se tuda neće uspjeti provući.

- Kamo si krenula, prokleto glupa ženo? - zaurla s vrata hrapavi muški glas. U njemu su se osjećali naglasci mračnih londonskih uličica. - Nitko ne može pobjeći oštrici Sharpya Hobsona.

Nije imala vremena razmišljati o tome kako je londonski ulični kriminalac našao put do Little Dixbya i zašto je progoni. Kasnije će se opterećivati tim pitanjima, pomislila je, ako preživi noć.

4

BU&CW

Skočila je na tlo i spoticala se kroz minijaturnu džunglu divovskih paprati koje guše maleni vrt. Mnogi su listovi viši od nje.

Kad samo pomisli da je došla na selo kako bi se odmorila i oporavila od nedavnih događaja.

- Grom i pakao, vrati se ovamo - zaurla Hobson s prozora spavaće sobe. Želiš mi otežavati, je li? Neću žuriti kad te uhvatim, samo čekaj. Umrijet ćeš lijepo i polako, vjeruj mi. Prokleta mala kučko.

Niz divljih psovki govorio joj je da se Hobson ne uspijeva provući kroz uzak prozor. Nije čula topot koraka iza sebe, pa je njome prostrujao tračak nade. Hobson će biti prisiljen koristiti jedna od dvoja vrata kućice. To znači da ima malo prostora, možda dovoljno vremena da stigne do jedinog mogućeg utočišta.

Ne postoji mogućnost bijega kroz šumu koja se pruža uza stazu. Mjesec je gotovo pun, ali teški pokrov od ljetnog lišća ne dopušta srebrnastoj mjesečini da dopre do tla. Čak i da ima fenjer, ne bi se mogla probiti kroz gusto raslinje. Točno zna kako je vegetacija u blizini stare opatije neprobojna jer ju je tijekom dana pokušala istražiti. Stabla i nisko raslinje oko drevnih ruševina toliko bujaju da ga mještani šaptom opisuju kao neprirodan.

Pronašla je šljunčani vrtni puteljak i jurnula, a rub kućnog ogrtača divlje je vijorio za njom. Zastala je tek toliko da otvori vrtna vrata i potom se našla na mjesečinom obasjanoj stazi kojom je trčala da bi spasila svoj život. Znala je da će je Hobson ugledati čim iziđe iz kućice.

Za njom su tutnjali teški koraci.

- Sad te imam, glupa kučko. Uskoro ćeš osjetiti Sharpyevu oštricu.

Hitro je pogledala preko ramena i vidjela da joj se tamna figura približava. Vrisnula bi, ali je znala da od toga nema nikakve koristi. Potrčala je brže, a srce joj je lupalo.

Drevni kameni zidovi koji okružuju golemo imanje Kristalnih vrtova doimali su se neosvojivima na mjesečini. Zahvaljujući prijašnjim istraživanjima, znala je da je masivna željezna kapija zaključana.

Nema smisla da pokuša trčati cijelom dužinom zida do ulaznih vrata prostrane ladanjske kuće. Nema vremena. Hobson je sustiže. Njegovi su koraci sve bliže. Čula je njegovo glasno disanje, ili je to možda ona dahtala.

Stigla je do stražnjeg zida drevne opatije i jurnula prema hrpi niskog raslinja koje je skrivalo nepravilnu rupu u kamenom zidu. Otvor je otkrila prije nekoliko dana i odlučila malo diskretno istražiti prije nego stigne novi vlasnik i ondje se nastani. Nije si mogla pomoći. Njezin osjećaj radoznalosti nekako je povezan s njezinim paranormalnim sposobnostima, a misterij Kristalnih vrtova od početka ju je fascinirao. Upravo je zato odlučila unajmiti kućicu Fern Gate umjesto jedne od drugih dostupnih oko Little Dixbya. Činjenica da je najam kućice znatno manji nego za drugi prikladni smještaj u tom području, također je bila važan čimbenik. Međutim, brzo je otkrila zašto je najam kućice tako povoljan. Mještani se boje opatije i šume koja je okružuje.

Naglo se zaustavila ispred raslinja i odmaknula kaskadu zelenila.

Nazubljeni otvor u kamenu nalazi se oko pola metra iznad tla. Dovoljno je 5

BU&CW

velik da se netko onuda provuče, čak i čovjek Hobsonove veličine. No ako je bude slijedio mogla bi imati nekakvih izgleda.

Još se jednom osvrnula. Hobson još nije stigao iza ugla zida, ali će se svakog trenutka pojaviti. Čula ga je - njegove bučne korake i isprekidano disanje - ali ga još nije vidjela. Imala je nekoliko sekundi.

Prebacila je jednu, a potom i drugu nogu kroz rupu i našla se na terenu Kristalnih vrtova.

Dah joj je zastao u grlu dok je opčinjeno promatrala sablastan prizor oko sebe. Dobar dio neobičnih vrtova vidjela je danju pa je znala da ima nečeg bizarnog u energiji unutar zidova i da vegetacija nije uobičajena. Ali noću su se paranormalni elementi jasno osjećali.

Krošnje na golemom imanju blistale su od sablasnog svjetlucanja. U samom središtu vrtova, gdje se navodno nalaze ruševine drevnog rimskog kupališta, paranormalna svjetlost je mračna i zloslutna poput divlje oluje na moru.

Iz vodiča što ih je kupila kod gospođice Witton, vlasnice knjižare u Little Dixbyu, saznala je da su Kristalni vrtovi podijeljeni na dva dijela. Vanjsko područje, gdje sad stoji, na zemljovidu je označeno kao dnevni vrt. Okružuje zidove kompliciranog labirinta koji pak okružuje unutrašnji dio imanja poznat kao noćni vrt.

Tijekom gotovo dva tjedna, koliko boravi u kućici Fern Gate nije ušla mnogo dublje u vrtove od mjesta gdje se sada nalazi. No, intuitivno je znala da će joj neobičan ugođaj unutar zidova pružiti najbolje izglede da pobjegne od noža Sharpya Hobsona. Čuo se niz psovki dok je Hobson potezao i čupao raslinje.

- Nijedna mala kurva neće napraviti budalu od Sharpya Hobsona. Naučit ću te da me poštuješ, vidjet ćeš.

Osvrnula se naokolo, nastojeći se sjetiti rasporeda vrtova. Labirint je, očito, mjesto za skrivanje. Njezine sposobnosti vjerojatno će joj pomoći da se u njemu ne izgubi. No tijekom prijašnjeg istraživanja otkrila je da zaključana kapija onemogućava ulaz u labirint.

Krenula je prema otvorenom paviljonu. Graciozna krovna kupola i stupovi sjali su slabašnom plavom svjetlošću koja kao da zrači iz samog kamena od kojeg je izgrađen. Žurila je, ali nije trčala. Željela je da je Hobson vidi.

Napokon se, gunđajući i psujući provukao kroz otvor u zidu. Zaustavila se i pogledala unatrag, pitajući se koliko paranormalne svjetlosti on može zamijetiti. Zavladala je tišina dok je Hobson u tišini promatrao svoju okolinu.

- Koji je ovo vrag? - zarežao je. Protrljao je oči.

Tada ju je ugledao i odmah zaboravio na čudno svjetlucav krajolik oko sebe. Izvukao je nož iz kožnih korica na boku i krenuo prema njoj.

- Mislila si da ćeš mi pobjeći, je li? - režao je.

Naglo se okrenula prema paviljonu. Njezin cilj bio je mračno svjetlucavi ribnjak ispred građevine. Uz malo sreće, Hobson ga neće vidjeti sve dok ne bude prekasno. Osjetila su joj govorila da će brzo izgubiti zanimanje za nju

6

BU&CW

ako padne u svjetlucavi crni ribnjak. U toj vodi ima nečega što podsjeća na noćnu moru.

Toliko se usredotočila na svoj plan da namami Hobsona do ribnjaka da uopće nije bila svjesna nazočnosti muškarca u dugom crnom kaputu, sve dok nije izišao iz sjenki na mjesečinu. Zaustavio se točno ispred nje, prepriječivši joj put.

- Zar je ovdje običaj da posjetitelji dolaze u ovako neobično doba? - pitao je.

Njegov je glas bio jednako mračan kao i površina ribnjaka, nabijen sličnom deprimirajućom moći. Razbudio je sva njezina osjetila. U neobičnim sjenkama osvijetljenim mjesečinom i energijom bilo je teško jasno razabrati čovjekovo lice, ali nije ga ni morala vidjeti. Odmah ga je prepoznala. Zapravo, pomislila je, svugdje bi ga prepoznala. Lucas Sebastian, tajanstveni novi vlasnik Kristalnih vrtova.

Zateturala je i stala, uhvaćena između Lucasa i Sharpya Hobsona.

- Gospodine Sebastian - reče. Bila je zadihana i srce joj je lupalo.

Nastojala se predstaviti, bojeći se da je neće prepoznati u mraku, ovako odjevenu u kućni ogrtač i spavaćicu, kose rasute po ramenima. Na kraju krajeva, samo su se jednom vidjeli. - Oprostite što sam ovako upala.

Evangeline Ames, vaša zakupnica kućice Fern Gate.

- Znam tko ste, gospođice Ames.

- Rekli ste da vam se obratim ako imam neki problem. Slučaj je htio da ga doista imam.

- To vidim - reče Lucas.

Hobson se naglo zaustavio. Zamahnuo je nožem. - Maknite mi se s puta i nećete stradati. Hoću samo tu malu kurvu.

Lucas ga je promatrao s izrazom koji se može opisati samo kao hladna radoznalost. - Neovlašteno ste na mojem posjedu. To je veoma opasno ovdje u Kristalnim vrtovima.

- Što se ovdje događa? - Hobson s nelagodom pogleda naokolo.

- Zar niste čuli priče? - upita Lucas. - Svi u ovom kraju znaju da je ovaj posjed opsjednut duhovima.

- Sharpy Hobson se ne boji nikakvih duhova - reče Hobson. -Neću se zadržati dovoljno dugo da sretnem nekog od njih. Samo želim tu kučku.

- Što želite od gospođice Ames? - upita Lucas.

Evangeline je zapanjio Lucasov prozaičan ton. Kao da ga tek površno zanima Hobsonovo rezoniranje.

- Dovraga, to se vas ne tiče, - obrecne se Hobson. - Ali mogu vam reći da mrtva vrijedi zgodnu svotu i neću dopustiti da mi itko stane na put.

- Čini se da ne razumijete situaciju - reče Lucas. - Dama je moja zakupnica i stoga je pod mojom zaštitom.

Hobson puhne kroz nos. - Činim vam uslugu time što ću vas osloboditi te žene. Koliko sam ja čuo, ona je lažljiva mala kučka.

- Netko će vam platiti da je ubijete? - upita Lucas.

7

BU&CW

Hobson je počeo djelovati nesigurno. Situacija se očito nije razvijala kao inače kad je obavljao svoj posao.

- Neću više tratiti vrijeme na razgovor s vama. - Hobson je skočio prema Lucasu i zamahnuo nožem. - Vi ste mrtav čovjek.

- Ne baš - reče Lucas.

U atmosferi je bljesnula energija, mračna i zastrašujuća. Evangeline je imala tek toliko vremena da shvati da je Lucas nekako stvara, a Hobson je već vrištao od divlje bezumne panike.

- Ne, makni se od mene! - vikao je. Ispustio je nož i rukama udarao po nečemu što je samo on mogao vidjeti. - Makni se!

Okrenuo se i naslijepo pobjegao u vrtove.

- Dovraga - tiho će Lucas. - Stone?

Iz sjenki se pojavila druga figura. - Ovdje sam, gospodine.

Glas je zvučao kao da dopire iz dubina goleme podzemne špilje, a u njemu se osjećao naglasak londonskih ulica, jednako kao u glasu Sharpya Hobsona.

Evangeline je u neobičnoj svjetlosti koja je izbijala iz suptilno svjetlucavog lišća, vidjela da Stonu pristaje u njegovo ime. Građen poput nekog drevnog granitnog monolita, izgledao je kao da bi jednako dobro mogao podnijeti sve vremenske nepogode. Na njegovoj obrijanoj glavi svjetlucala je mjesečina. Okolne sjenke i sablasna svjetlucavost otežavale su procjenjivanje njegove dobi, ali se činilo da je u ranim dvadesetim godinama.

- Pogledaj možeš li uhvatiti Hobsona prije nego upadne u labirint - reče Lucas. - Što god učiniš, ne pokušavaj ga slijediti ako dospije tako daleko.

- Da, gospodine.

Stone je potrčao, krećući se iznenađujuće tiho za tako krupnog čovjeka.

Lucas se okrene Evangeline. - Jeste li dobro, gospođice Ames?

- Da, mislim da jesam. - Još uvijek je nastojala smiriti svoja uzburkana osjetila i ubrzani puls. - Ne znam kako bih vam zahvalila.

Prodoran, oštar vrisak odjeknuo je odnekud iz dubina vrtova.

Nezemaljski krik zaledio je Evangelineine živce. Ukočila se, nesposobna disati.

Utihnuo je zastrašujuće naglo. Evangeline je tako snažno drhtala da se jedva zadržala na nogama.

- Sharpy Hobson - šapne.

- Stone ga očito nije sustigao na vrijeme da bi ga spriječio da uđe u labirint - reče Lucas.

- Je li... ? - Progutala je slinu i ponovno pokušala. - Je li mrtav?

- Hobson? Vjerojatno, ili će uskoro biti. Šteta.

- Šteta? - jedva je izustila. - To je sve što možete reći o čovjekovoj smrti?

- Volio bih da sam imao priliku ispitati ga. No kako se ne čini vjerojatnim da će se to dogoditi, razgovarat ću s vama.

Pokušala se pribrati. - Gospodine Sebastian, uopće nisam sigurna što bih vam mogla reći.

8

BU&CW

- U našem razgovoru neće biti ničega kompliciranog, gospođice Ames.

Sad ćete poći u kuću sa mnom. Natočit ću vam čašu ljekovitog konjaka za vaše živce, a vi ćete mi reći što radite u mojim vrtovima u ovo doba noći i zašto vas je čovjek s nožem pokušao ubiti.

- Ali to vam pokušavam reći. Nemam pojma zašto me Hobson napao.

- Onda ćemo to zajedno morati otkriti.

Skinuo je svoj kaput i prebacio ga oko njezinih ramena prije nego se dospjela pobuniti. Kad joj je prstima dotaknuo zatiljak, njezina su osjetila neobično reagirala. Teški vuneni odjevni predmet zadržao je toplinu njegova tijela. Osjetila je tračak njegovog muževnog mirisa. Njezina su se osjetila razbudila na način koji nikad ranije nije doživjela.

Pojavio se Stone. - Žao mi je, gospodine. Vidio je otvorenu kapiju i potrčao ravno unutra. Vjerojatno je mislio da je to izlaz iz vrtova.

- Kasnije ću se pozabaviti tijelom - reče Lucas. - Najprije želim porazgovarati s gospođicom Ames, a zatim ću je otpratiti natrag do kućice.

- Da, gospodine. Trebate li još nešto?

- Zasad ne.

- Dobro, gospodine.

Stone se povukao u sjenke. Evangeline je gledala kako nestaje. Počela se pitati nije li uhvaćena u nekom bizarnom snu. Možda halucinira. To je sasvim moguće, mislila je. Njezini poslodavci i prijatelji uvjereni su da je napad od prije dva tjedna uvelike djelovao na njezine živce. Možda imaju pravo.

Lucas ju je snažnim prstima uhvatio za nadlakticu. Lecnula se od šoka izazvanog fizičkim kontaktom. Njezin je talent još uvijek u akciji, a povezan je s njezinim osjetilom dodira. Sad je posve jasno percipirala Lucasovu auru.

Ostala je bez daha pred snažnim strujanjima ledene i vatrene energije.

- Opustite se, gospođice Ames - rekao je. - Neću vam nauditi. Ništa u njegovoj auri nije ukazivalo na mogućnost da laže.

Posve je sigurna, zaključila je, barem zasad. Pribrala se i smanjila jačinu svojih paranormalnih osjetila.

- Ovuda, gospođice Ames. - Poveo ju je oko velikoga grma. -Pazite kuda hodate. Na ovom imanju ima mnogo opasnosti, uključujući i ove ruže.

Moć što ju je opazila u Lucasovoj auri upozoravala ju je da je on vjerojatno daleko opasniji od svega ostaloga u ovim neobičnim vrtovima.

Sharpy Hobson je prestao vrištati, ali je znala da će još dugo u svojim noćnim morama čuti odjeke njegovih užasnih posljednjih krikova.

9

BU&CW

2 Evangeline je napeto sjedila na rubu jedne od izlizanih stolica u knjižnici, stežući ispod vrata revere Lucasova kaputa.

Gledala ga je kako ulijeva konjak u dvije čaše. Blještava plinska svjetlost zidne lampe obasjavala je masivni pisaći stol od mahagonija, dva velika naslonjača za čitanje i dva pomoćna stolića. Namještaj je, zajedno s raščehanim i izblijedjelim sagom i teškim draperijama na prozorima, izišao iz mode prije nekoliko desetljeća. Police su prepune knjiga u kožnim uvezima.

U prostoriji se također nalaze različiti znanstveni instrumenti, uključujući mikroskop i teleskop.

Lucas Sebastian nije zagonetka samo njoj, već i mještanima Little Dixbya. Stigao je prije tri dana kako bi se nastanio u Kristalnim vrtovima i odmah postao tema nagađanja i tračeva.

Prvi put ga je srela jučer u Chadwick Booksu, jedinoj knjižari u gradiću.

Lucas je ušao onamo odmah nakon nje. Predstavio se njoj i vlasnici, Irene Witton.

Irene je nova u poslu budući da je prije samo nekoliko mjeseci kupila knjižaru od udovice prijašnjeg vlasnika. No, ambiciozna je i bilo je jasno da je oduševljena činjenicom što će Lucas biti njezina mušterija. Za posao nije ništa bolje od glasina da je vlasnik najveće ladanjske kuće u okrugu kupovao u njezinom dućanu.

Međutim, Evangeline nije uspjela tako jasno odrediti vlastite reakcije na Lucasa. Njezina su se osjetila načas rasplamsala kad je ušao u knjižaru. To je bila instinktivna, intuitivna reakcija. Premda ju nije dotaknuo, osjetila je da posjeduje snažnu paranormalnu sposobnost. Zapravo, bilo je nemoguće ignorirati suptilnu promjenu energije u zraku. Od te spoznaje podigle su joj se vlasi na zatiljku. Njome je prostrujala neobična mješavina uzbuđenja i opreza.

- Čini se da sam ja vaša zakupnica, gospodine Sebastian – rekla je.

- Tako je, gospođice Ames. - Nasmiješio se. - Tajnik mojeg strica obavijestio me da ste na mjesec dana unajmili kućicu Fern Gate. Bio je veoma zadovoljan. Navodno već dvije godine nije nikoga uspijevao zainteresirati za taj maleni posjed. Nadam se da se ugodno osjećate u Little Dixbyu?

Umalo mu je rekla da se nikad u životu nije više dosađivala, ako se izuzme povremeno zabranjeno uzbuđenje neovlaštenog istraživanja područja stare opatije. Međutim, u tom je trenutku shvatila da to više nije istina. No nije baš mogla reći da se poimanje ugode života na selu okrenulo naglavce kad je on ušao u knjižaru Chadwick Books.

- Mislim da je život na selu veoma... okrepljujući - samo je rekla.

Njegove su se tamne obrve neznatno uzdigle. U njegovim je zelenim očima bljesnulo nešto što je ukazivalo na mogućnost da se zabavlja. Izvrsno. Poslat ćete poruku u Vrtove ako je potrebno nešto popraviti u kućici?

- Da, hvala vam, ali sigurna sam da to neće biti potrebno.

10

BU&CW

- Čovjek nikad ne zna - rekao je Lucas.

Izabrao je neke stare zemljovide i vodič o lokalnim ruševinama, platio i pozdravio se. Evangeline i Irene gledale su kako izlazi na ulicu i nestaje u mnoštvu posjetitelja koji tijekom ljeta nahrupe u Little Dixby. Gradić je manje od tri sata vožnje vlakom udaljen od Londona i odavno je atrakcija zbog začuđujuće dobro očuvanih rimskih ostataka.

Irene je spojila ruke na staklenom pultu, držeći se zamišljeno. Neudana žena kasnih tridesetih godina. Evangeline je bila uvjerena da činjenica što se Irene nije udala nema nikakve veze s njezinim izgledom. Ona je privlačna, dobro obrazovana žena sjajne figure, tamne kose, plavih očiju i profinjenog osjećaja za stil. Moderni srebrni lančić, za držanje naočala što ga je nosila o struku, ukrašavali su delikatno ugravirani leptiri i ljupki tirkizni kamenčići.

Irene je sigurno bila ljepotica u dobi za udaju, s osamnaest ili devetnaest godina, mislila je Evangeline. No ljepota i inteligencija nisu uvijek dovoljne kad je riječ o sklapanju braka, jer brak je poslovna transakcija i to svi znaju.

Društveni status i novac daleko su važniji od prave ljubavi i metafizičke veze između zaljubljenih što u svojim pričama slave romanopisci.

- Dakle, to je novi vlasnik Vrtova - rekla je Irene. - Nije baš ono što su svi očekivali. Barem se ne čini da je lud kao njegov stric.

Evangeline je trepnula. - Kako to mislite, za ime svijeta?

- Vi ste novi u ovom kraju - rekla je Irene. - No zasigurno ste čuli neke od priča i legendi o Vrtovima?

- Da, ali nisam znala da je prijašnji vlasnik bio lud - rekla je Evangeline.

Oklijevala je. - Pa, moram priznati da je moja dnevna sluškinja spomenula da je Chester Sebastian bio notorni ekscentrik.

Irene se tiho nasmijala. - Pristojne riječi za nekoga tko je bio posve lud.

Međutim, Chester Sebastian je bio briljantan botaničar i meni će, ako nikome drugome, istinski nedostajati.

- Zašto?

- Bio je veoma dobra mušterija. Uspjela sam za njega pronaći nekoliko rijetkih knjiga i reprodukcija botaničkih tema. Cijena nije bila važna.

Međutim, nisu svi u Little Dixbyu tako blagonaklono gledali na Chestera Sebastiana. Uvjeravala me Arabella Higgenthorp, veliki autoritet i upraviteljica lokalnog vrtlarskog kluba, uvjeravala me da je Sebastian u Vrtovima izvodio svakojake vrste onoga što je ona nazvala neprirodnim hortikulturalnim eksperimentima.

Evangeline je pomislila na neobičnu energiju što ju je osjećala na području opatije. - Što je po vašemu mišljenju gospođa Higgenthorp smatrala neprirodnim?

- Ljudi tvrde da je Sebastian miješao okultne vještine i botaničku znanost, a dobio je katastrofalne rezultate.

- O, za Boga miloga. Kakve besmislice.

- Nemojte biti tako sigurni. - Irene je raširila oči na podrugljivo dramatičan način i nastavila govoriti glasnim šaptom. - Mještani su uvjereni da su smrt Chestera Sebastiana izazvale neke mračne nadnaravne sile što ih je oslobodio u svojim vrtovima.

11

BU&CW

- Apsurdno - rekla je Evangeline. No i ona je osjetila neko opasno strujanje energije na području Kristalnih vrtova. Nije sasvim nemoguće da je Chester Sebastian stradao od nekog svojeg nadnaravnog botaničkog pokusa.

Irene se nasmiješila. - Jasno da su sve to besmislice, ali priča se lijepo uklapa u ostale lokalne legende. Posjetitelji obožavaju takve stvari.

Evangeline je to zabavljalo. - I skloni su kupovati vodiče i zemljovide u kojima se spominju te uzbudljive lokalne legende?

- Da, doista. Posebno je priča o izgubljenom blagu Kristalnih vrtova dobra za posao.

- Kakvo je to blago?

- Navodno je negdje na području stare opatije zakopana hrpa rimskog zlata. - Irene je nabrala nos. - No ako želite moje mišljenje, blago je vjerojatno davno pronađeno, ako je uopće postojalo.

- Nema sumnje. - Evangeline je opet pogledala kroz prozor, ali Lucas nije bio na vidiku.

Irene je slijedila njezin pogled. Prestala se smiješiti. – Posve ozbiljno, ipak se govori da u obitelji postoji neka vrsta ludila.

- Doista?

- Prema tračevima u mjestu, Chester Sebastian je tvrdio da posjeduje paranormalne sposobnosti. - Irene je nehajno odmahnula rukom. - Čovjek bi morao imati bolesne ideje ili biti prevarant da bi tako nešto tvrdio, nije li tako?

Evangeline je oprezno birala riječi. - Čovjek se zaista mora pitati.

No nije mogla vjerovati da je Lucas lud - uzbudljiv i možda opasan, da, ali ne umobolan.

Nadahnuta, požurila je natrag u kućicu Fern Gate kako bi zapisala podrobne bilješke o junaku svoje nove knjige. Stigla je do četvrtog poglavlja i John Reynolds će se uskoro pojaviti. Nije uspijevala odrediti njegov izgled i držanje, ali sad je točno znala kakav je: baš kao Lucas Sebastian - tamnokos i zelenih očiju, oštrog lica i s aurom sirove snage. Ukratko, tip muškarca koji bi prekršio društvena pravila kad bi mu to odgovaralo.

Problem je bio u tome što je do tog trenutka Johna Reynoldsa kanila prikazati kao negativca svoje priče.

- Kušajte ovo. - Lucas joj je pružio čašu konjaka. - Dobro je za živce.

- Hvala vam. - Oprezno je otpila gutljaj. Tekućina je malo pekla u grlu, ali je vrelina djelovala ugodno, krijepila. Pomislila je na vrisak Sharpya Hobsona kad je umirao i čaša joj je zadrhtala u ruci. - Zar ne bismo trebali poslati po policiju?

Lucas je svoj konjak odnio do stolice sučelice njezinoj i sjeo. -Siguran sam da je mjesna policija razumno diskretna, ali sumnjam da bi se u danim okolnostima glasine mogle obuzdati, ne u mjestu tako malenom kao što je Little Dixby. Između ostaloga, treba misliti i na vaš ugled.

Osjetila je kako joj vrelina nadire u obraze. Ovaj put toplinu je izazvao uljudno prikriven izraz u njegovim očima, a ne konjak. Čvršće je stisnula revere njegovoga kaputa.

12

BU&CW

- Da, svakako - šapne.

- Ako se pročuje da ste nađeni u Vrtovima u dva i trideset ujutro, odjeveni u spavaćicu i kućni ogrtač, svi će zaključiti da ste došli ovamo na intimni randevu sa mnom.

- Ali onaj čovjek s nožem...

- Činjenica da nas je prekinuo uljez koji je mahao nožem, samo bi pojačala senzacionalističke elemente priče. Do jutra bi cijeli Little Dixby o tome govorio. Priča bi se zacijelo za manje od dvadeset četiri sata pojavila u londonskim novinama. Uskoro nakon toga svoju bi verziju iznijeli nakladnici petparačkih romana. - Lucas proguta malo konjaka i spusti čašu. - Malo bi vremena trebalo da neki umjetnik stvori prikladno senzacionalističku ilustraciju, znate.

- Nebesa.

Ali on ima pravo, pomislila je. Tiskovine bi se itekako potrudile istaknuti škakljive aspekte priče, premda ih uopće nema. Sve je to veoma predvidljivo i objašnjava zašto toliko mnogo žena policiji ne prijavljuje nad njima počinjene zločine. U njezinom slučaju, ozloglašenost bi lako mogla uništiti tek započetu karijeru spisateljice. Prvo poglavlje romana Winterscar Hall trebalo bi sljedeći tjedan biti objavljeno u šest novina gospodina Guthriea, uključujući i Little Dixby Herald. Kad bi se pročulo da je autorica umiješana u zločin u kojemu je došlo do pokušaja umorstva i zabranjenog randevua s imućnim džentlmenom, Guthrie bi nesumnjivo raskinuo ugovor. Sjećala se prilično neodređene moralne klauzule.

U danim okolnostima je galantnost Lucasa Sebastiana prilično iznenađujuća; zapravo je apanjujuća. Ona zarađuje za život kao profesionalna plaćena družbenica. Nema nikakvih obiteljskih ili društvenih veza. Poput drugih žena u njezinoj situaciji, zubima i noktima drži se respektabilnosti. Bilo bi potrebno veoma malo da joj isklizne iz stiska. Iz iskustva je znala da se muškarci Sebastianova ranga i bogatstva rijetko kad opterećuju ugledom žena u njezinu položaju.

Podsjetila se da bi Lucas mogao imati vlastite razloge iz kojih ne želi policiju na području Kristalnih vrtova, počevši od mrtvaca u labirintu.

- Razumijem vaše rezoniranje, gospodine Sebastian - reče - i iskreno sam vam zahvalna na obzirnosti. Ali teško bismo se mogli pretvarati da se noćas ovdje ništa nije dogodilo.

- Ne slažem se, gospođice Ames. - Lucas se polako i hladno nasmiješi. Zapanjili biste se kako je jednostavno upravo to učiniti. Čak i ako ste vi voljni žrtvovati sebe na oltaru lokalnih tračeva, ja nisam.

- Kako molim?

- Ma hajde, gospođice Ames, koristite glavu. Vi niste jedina u ovoj malenoj drami koja bi postala objektom mnogih nagađanja kad bi se ova priča pojavila u tisku. I ja sam umiješan.

Toliko o tome da je zabrinut za njezin dobar glas, pomislila je. Što li je uopće mislila? Njezina je romantična mašta privremeno potisnula njezin zdrav razum. Lucas štiti sebe, a ne nju. Niti jedan džentlmen ne želi da se njegovo ime povlači po senzacionalističkim tiskovinama.

13

BU&CW

- Naravno - žustro će ona. - Posve razumijem. Oprostite mi, nisam uzela u obzir vaš položaj.

- Potrebna mi je privatnost dok boravim u Little Dixbyu. Ne bih se želio naći usred policijske istrage, da i ne spominjem bavljenje takozvanim džentlmenima iz tiskovina.

- Sve ste jasno rekli, gospodine - reče Evangeline. - Nema potrebe da objašnjavate.

Teško bi mogla osporavati njegovu odluku, pomislila je. Istu je odluku i sama donijela prije dva tjedna. I ona i Lucas imaju tajne za koje žele da ostanu skrivene.

- Razumjet ćete da vam moram postaviti nekoliko pitanja, gospođice Ames. Premda doista želim izbjeći policiju i tiskovine, ipak bih želio znati u što sam se noćas upleo.

- Da, svakako, ali bojim se da vam ne mogu dati odgovor.

U Lucasovim je očima bljesnula hladna vatra. Ili je to samo plod njezine mašte, pomislila je Evangeline. Njezini su živci još uvijek prilično napeti.

- Jeste li poznavali tog čovjeka, Sharpya Hobsona? - pitao je.

- Posve sam sigurna da ga nikad ranije u životu nisam vidjela -rekla je. No priznajem da sam danas poslijepodne imala neugodan osjećaj da me netko promatra. Noćas nisam mogla zaspati i zato sam bila budna kad je provalio u kućicu.

- Što nas dovodi do drugog pitanja - reče Lucas. - Veoma mi je drago da ste uspjeli pobjeći, ali to je bio divljenja vrijedan podvig. Kako ste uspjeli?

- Izišla sam kroz prozor spavaće sobe. Hobson me pokušao slijediti, ali se nije uspio provući. Morao se poslužiti kuhinjskim vratima. To mi je osiguralo lijepu prednost.

- Pobjegli ste ovamo, u Kristalne vrtove.

- Nije baš da sam imala mnogo izbora. Vi ste moj najbliži susjed, gospodine.

Samo je jednom kimnuo, jedva zamjetljivo, kao da priznaje tu činjenicu, a potom je zamišljeno u tišini pijuckao svoj konjak.

- Bila bih zakucala na vaša ulazna vrata i zamolila za pomoć, ali nisam imala vremena trčati do prednje strane kuće - dodala je. -Hobson me sustizao. Zato sam ušla u vrtove.

Lucas ju je netremice promatrao. - Znali ste kako ćete proći kroza zid.

Uzdahnula je. - Priznajem da sam malo istraživala prije nego ste se vi ovdje nastanili, gospodine.

- Neovlašteno ste upali na posjed - ispravio ju je. Ali nije zvučao ljutito.

- Pa, tada nitko nije ovdje živio. Teško sam mogla pitati dopuštenje za razgledavanje vrtova.

- Ti su vrtovi izrazito opasni. Noćas ste se osobno u to uvjerili.

- Da. - Zadrhtala je i popila malo konjaka. - Ali dosad nisam znala koliko su zapravo opasni. Čula sam lokalne legende i priče, ali nisam u njih vjerovala.

- No pobudile su vašu znatiželju, zar ne?

14

BU&CW

- Bojim se da jesu.

- Recite mi, gospođice Ames, zar uvijek udovoljavate svojoj znatiželji?

Oklijevala je, sluteći klopku. - Ne uvijek. No činilo se da u ovom slučaju neće biti nikakve štete.

- Vrtovi vas nisu privlačili samo zbog legendi, već zato što ste ovdje osjećali paranormalnu energiju.

To nije bilo pitanje. Jačala je njezina nelagoda zbog smjera kojim su vodila njegova pitanja. Uvijek je pomalo opasno tvrditi da posjeduješ paranormalne sposobnosti, ali nije joj se činilo da bi joj to moglo noćas naštetiti pred ovim čovjekom. Bila je veoma sigurna da Lucas također posjeduje paranormalne sposobnosti.

- Da - reče. - Energija ovog mjesta izaziva poštovanje. Osmjehnuo se. Kad smo se jučer sreli u knjižari, bio sam posve siguran da vi posjedujete snažne paranormalne sposobnosti. Vaša sposobnost probudila je moju radoznalost, Evangeline Ames. No, s druge strane, vi me zanimate još otkako me stričev tajnik obavijestio da nova stanarka u kućici Fern Gate zarađuje kao plaćena družbenica.

Njezina se nelagoda pojačala. Sad je postala sigurna da plovi opasnim vodama, ali nije vidjela nikakav način za izbjegavanje brzaca.

- Zašto je ta činjenica pobudila vašu znatiželju?

- upita, sad već veoma oprezna.

- Priznajem da je najam kućice veoma jeftin. Bez obzira na to, nikad nisam upoznao profesionalnu družbenicu koja si može priuštiti mjesec dana odmora na selu, čak i uz tako povoljnu cijenu.

- Moji su poslodavci veoma velikodušni - mirno je rekla. Sad se našla na čvršćem tlu. Na kraju krajeva, krajnje je nepristojno nekoga u lice pitati o njegovoj financijskoj situaciji. - Oni među nama koji imaju sreće da rade za tvrtku Flint & Marsh primaju veoma zadovoljavajuće naknade za svoje usluge.

- Shvaćam. To objašnjava skupu haljinu i privlačan šešir što ste ih nosili jučer kad smo se sreli u knjižari, kao i vašu sposobnost plaćanja najma za kućicu.

Vidjela je da ga njezin odgovor nije zadovoljio. Pripremila se za njegovo sljedeće pitanje.

- Postoji niz stvari o vama koje smatram intrigantnim, gospođice Ames.

- Doista, gospodine? Veoma neobično. Jedva se poznajemo.

Na njegovom se licu pojavio hladan osmijeh. - Noćašnja zbivanja stvorila su daleko bliskiju vezu među nama, ne mislite li? Zapravo, to bi se čak moglo opisati kao intimna veza.

Odjednom je postala naglašeno svjesna činjenice da na sebi ima spavaćicu. Pogledala je prema vratima. Poriv da pobjegne bio je instinktivan, ali je znala da bi pokušaj bijega bio besmislen.

- Kao što sam rekao, kod vas me opčinjava nekoliko stvari -nastavi Lucas. Ničim nije pokazao da je opazio njezinu tjeskobu. -Ali ono što mi večeras pada na pamet je činjenica da ste na svojem posljednjem radnom mjestu radili kao družbenica ledi Rutherford.

15

BU&CW

Evangeline je shvatila da zadržava dah. Naglo je otpila gutljaj konjaka.

Vatrena žestica natjerala ju je da šokirano udahne. Barem ponovno diše, pomislila je. Disanje je važno.

- Što s tim? - uspjela je izustiti.

- Ništa posebno. Samo što mi se čini prilično čudnim da je, nekoliko dana nakon vašeg odlaska s radnog mjesta u kućanstvu Rutherford, džentlmen koji je nedavno zaprosio unuku ledi Rutherford - ponuda je odbijena, mogao bih dodati - pronađen mrtav u podnožju nekog stubišta.

Stubište se nalazi u praznoj zgradi smještenoj u bijednoj ulici blizu luke.

Evangeline se šokirala. - Znate za to?

- U novinama je pisalo o Masonovoj smrti i mjestu gdje se to dogodilo reče Lucas. Zvučao je gotovo kao da se ispričava jer ju je morao podsjetiti na tu jednostavnu činjenicu. - Kao i o glasinama da je njegovu prosidbu nedavno bez razmišljanja odbio otac mlade djevojke.

- Da, naravno. - Pribrala se i zauzela držanje za koje se nadala da izražava uljudnu zbunjenost s primjesom nestrpljivosti. -Oprostite mi, gospodine, ali prilično me čudi spoznaja da vi obraćate pozornost na takvu vrstu društvenih ogovaranja.

- Ah, ali obraćam, gospođice Ames, osobito kad otkrijem da je moja nova stanarka imala nekakvu vezu s kućanstvom Rutherford i da je otpuštena dan nakon što su Masonu pokazali vrata.

- Od početka se podrazumijevalo da je to radno mjesto privremeno. Pogledala je sat u visokom ormariću i odglumila iznenađenje. - Nebesa, pogledajte koliko je sati. Doista se moram vratiti u kućicu.

- Svakako, ali ne prije nego ispijete taj tonik za živce. Pogledala je čašu u svojoj ruci i vidjela da je ostalo još malo konjaka. Podigla je čašu i jednim gutljajem ispila ostatak žestokog pića, ali se pokazalo da je to bio veoma velik gutljaj.

Ovaj put nije samo hvatala dah. Zagrcnula se i kašljala veoma neugodno.

- Je li vam dobro, gospođice Ames? - Lucas je zvučao istinski zabrinuto.

- Da, da, dobro mi je. - Glasno je spustila čašu na obližnji stolić i slabašno zamahnula rukom, kao da se pokušava rashladiti. - No bojim se da imate pravo po pitanju stanja mojih živaca, gospodine. Doista vjerujem da su pretrpjeli veoma jak šok. Treba mi moj krevet i moje mirišljave soli.

- Nešto mi govori da vi nikad u životu niste koristili mirišljave soli.

- Za sve postoji prvi put. - Ustala je. - Oprostite mi, gospodine Sebastian.

Veoma sam vam zahvalna na svemu što ste noćas učinili za mene, ali sad se moram vratiti u kućicu.

- Dobro, otpratit ću vas kući. - Lucas je odložio svoju čašu i ustao. Sutra ćemo nastaviti ovaj razgovor.

- Veoma mi je žao, ali bojim se da to neće biti moguće - mirno je rekla. Sutra očekujem prijateljice iz Londona. Ostat će kod mene dva dana.

- Shvaćam.

Brzo je razmišljala. Posljednje što bi željela to je da se nađe sama u kućici kad Lucas dođe da nastave razgovor.

16

BU&CW

- Vjerojatno mnogo dulje - reče. - Dva tjedna, nema sumnje.

Namjeravamo istraživati lokalne ruševine. Veoma su slikovite, znate.

- Tako sam čuo.

Uhvatio ju je za nadlakticu i izveo iz knjižnice, a potom dugim hodnikom.

Njezina se znatiželja ponovno razbudila.

- Moja je dnevna sluškinja spomenula da niste zaposlili nikakvo osoblje usudila se primijetiti.

- Stone je sve što mi treba.

- Ovo je veoma velika kuća da bi je održavala samo jedna osoba.

- Samo Stone i ja ovdje živimo, a želim da tako i ostane. Nećemo se dugo zadržati. Treba nam samo kuhinja, knjižnica i dvije spavaće sobe. Ostatak kuće je zatvoren, a tako je već godinama. Dok je stric Chester bio živ, on i njegova domaćica, gospođa Buckley, držali su otvorenima samo nekoliko prostorija.

- Shvaćam. Znači, ovdje ste samo da biste sredili poslove vašeg strica?

- Ovdje sam kako bih učinio malo više od toga, gospođice Ames.

Namjeravam otkriti tko ga je ubio.

17

BU&CW

3 Evangeline je od šoka ostala bez riječi, ali je Lucas bio siguran da će ta šutnja kratko trajati. Dok je nastojala shvatiti značenje njegove izjave, kroz ulazna ju je vrata izveo u noć. Krenuli su mjesečinom obasjanom stazom prema kućici.

- Stekla sam dojam da je vaš stric umro od srčanog udara - na koncu će Evangeline.

- Tako mi je rečeno.

- Ne vjerujete da je od toga umro?

- Ne, gospođice Ames, ne vjerujem. Štoviše, mislim da postoji mogućnost da je gospođa Buckley, domaćica, također ubijena.

- Nebesa. - Hitro ga je pogledala, a potom se opet okrenula prema stazi. Smijem li pitati imate li neki razlog iz kojeg vjerujete da je njegova smrt posljedica zločina?

- Trenutno imam samo sumnje. Evangeline je ponovno nakratko ušutjela.

- Shvaćam.

Tada je shvatio da je već čula glasine o ludilu u obitelji Sebastian. To se moglo očekivati, podsjetio se. Tračevi se neobuzdano šire Little Dixbyem.

Chester je gotovo trideset godina živio u Kristalnim vrtovima, svakako dovoljno dugo da njegovo čudno ponašanje ostavi dojam na mještane.

Trebao sam očekivati da će pomisliti da imam paranoidne ideje, pomislio je Lucas. Premda i sama posjeduje znatne sposobnosti, to ne znači da će ignorirati tračeve.

Budući da je u ranoj dobi naučio da njegove paranormalne sposobnosti izazivaju nelagodu, a često i strah kod drugih ljudi, silno se trudio prikriti svoju pravu narav. No bilo je nemoguće te sposobnosti sakriti pred rođacima.

Bio je itekako svjestan činjenice da su neke priče o ludilu u Sebastijanovoj krvnoj lozi potekle iz samog središta obitelji.

- Ne, gospođice Ames, nemam paranoidne ideje - mirno je rekao. - I bez obzira na sve njegove ekscentričnosti, nije ih imao ni stric Chester.

- Shvaćam - ponovila je. Potom je utihnula.

Pomislio je kako bi u drukčijim okolnostima uživao u šetnji do kućice po mjesečini. Čak ni spoznaja da ona nije posve sigurna što bi o njemu trebala misliti, nije mogla umanjiti izrazito uzbuđenje što ga je osjećao u njezinoj blizini. Osjećao je da je ona također svjesna energije među njima. No slutio je da ona sebi govori kako su napete, prekomjerno stimulirane senzacije posljedica nedavnog uzbuđenja.

Maločas je u knjižnici s užitkom promatrao način na koji je plinska svjetlost njezine svijetlo-smeđe oči pretvarala u zlato, a mekane valove njezine kose u raskošnu tamnu boju jantara. Ako ih se gleda zasebno, njezinim crtama lica nedostaje konvencionalna ljepota, ali sve zajedno stapaju se u zanimljivo lice prožeto inteligencijom i jakom osobnošću. Svaki

18

BU&CW

muškarac koji bi je želio zavesti najprije bi morao osvojiti njezino povjerenje i poštovanje. Kasnije bi najvjerojatnije otkrio da je zapravo on bio zaveden.

Logika i zdrav razum sugeriraju da se fokusira na pitanja povezana s Evangeline Ames, a ne na privlačnost što je prema njoj osjeća. A doista je s njom povezano mnogo zagonetki.

Ne može biti čista slučajnost da je dama koja slučajno posjeduje neke jake paranormalne sposobnosti odlučila unajmiti kućicu koju godinama nitko nije htio unajmiti - kućicu smještenu u blizini drevnih ruševina prepunih paranormalnom energijom. Njezina iznimno dobro plaćena služba profesionalne družbenice dovodi do novih pitanja. Zatim je tu i njezina povezanost s kućanstvom obitelji Rutherford koje je pak povezano s čovjekom koji je umro pod tajanstvenim okolnostima. I posljednje, ali ne i manje važno, bilo bi previše očekivati da povjeruje kako je slučajnost to što joj je noćas ubojica nožem pokušao prerezati grkljan.

Bez obzira u što je Evangeline Ames upletena, slučajnost s tim nema nikakve veze. No zagonetke što se vrtlože oko nje samo je čine intrigantnijom.

- Sigurni ste da nemate pojma zašto vas je noćas taj čovjek napao? pitao je.

- Baš nikakvog. - Evangeline se usredotočila na koračanje izlokanom stazom. - Valjda je otkrio da sam žena koja sama živi u kućici i zaključio da ću biti laka žrtva.

- Njegov naglasak otkriva da je stigao ravno s londonskih ulica.

- Da, to sam primijetila.

- Iz iskustva znam da pripadnici zločinačkih krugova, koji se svojim zanatom bave u gradu, rijetko kad stignu do ruralnih područja.

Evangeline ga je pogledala. Osjećao je njezinu radoznalost i osmjehnuo se.

- Zašto je tako? - pitala je.

- To je njima nepoznato okruženje - objasnio je. - Oni su uspješni u mračnim uličicama, skrivenim prolazima i napuštenim zgradama. To su urbani štakori. Ne znaju kako preživjeti izvan svojeg prirodnog staništa.

Osim toga, ovdje upadaju u oči.

- Jasno mi je što mislite. - Evangeline je zvučala zaintrigirano. -Njihova ih odjeća i naglasci obilježavaju kao autsajdere.

- Ipak vas je Sharpy Hobson progonio sve do Little Dixbya.

- Pa, nije baš da je morao putovati nakraj svijeta, ili čak do Walesa.

Nasmiješio se. - Ne. London je udaljen samo nekoliko sati vožnje vlakom.

- Istina. - Lagano je uzdahnula. - Mada moram priznati da mi se katkad čini da se Little Dixby nalazi na drugom kraju svijeta ili možda u nekoj drugoj dimenziji.

- Jučer sam u knjižari stekao dojam da vam godi boravak na selu, barem do noćas.

- Recimo samo da je, do ovoga noćas, boravak ovdje bio miran do točke dosade.

19

BU&CW

- Vi ste iz Londona - rekao je.

- Da. - Kao i Hobson.

- Želite li reći da postoji nekakva veza između mene i tog zlikovca? pitala je oštrijim tonom.

- To se čini kao vjerojatna mogućnost.

- Razumijem vašu logiku, ali doista nemam pojma što bi to moglo biti.

Rekla sam vam, nikad ranije nisam srela Sharpya Hobsona. Vjerujte mi, sjećala bih se takvog susreta.

- Postoje neki mentalno poremećeni muškarci koji katkad razviju nezdravu fiksaciju prema određenoj ženi. Slijede svoju žrtvu, a u početku je pokušavaju prestrašiti i kontrolirati. Na koncu postanu nasilni.

- Nisam naivna, gospodine Sebastian, i nisam živjela pod staklenim zvonom. Poznato mi je da takvi muškarci postoje. No čak i da sam nesvjesno uspjela privući pozornost tako poremećene osobe, zašto me nije napao u Londonu? I zašto je tako dugo čekao prije nego me slijedio u Little Dixby?

Ovdje živim već gotovo dva tjedna.

Istinski je zbunjena, zaključio je.

- Ne može se dokučiti kako luđak razmišlja - rekao je.

- Ne - složila se. - Ali priznat ćete da se Sharpy Hobson noćas nije doimao poremećenim. Tvrdio je da će za mene dobiti novac.

- Možda Hobson nije taj koji je poremećen. Umobolna osoba u ovoj zagonetki mogla bi biti ona koja ga je poslala ovamo da vas nađe.

Evangeline je čvršće stisnula revere njegova kaputa. - Nebesa, da, imate pravo. Ali ni ta ideja ne drži vodu. Ne mogu se sjetiti nikoga tko bi me želio ubiti, a kamoli platiti nekome da to obavi.

Slušao je mračno mrmljanje i uzdahe guste šume s obje strane staze i razmišljao o onome što zna o umorstvu. Ima onih koji vjeruju da previše zna o toj temi. Imaju pravo.

- Odbačeni ljubavnik koji se želi osvetiti mogao bi angažirati uličnog ubojicu da ubije ženu koja ga je odbacila - primijetio je.

- 'Ljubavnik'? - Riječ je izgovorila visokim tonom čiste nevjerice.

Evangeline se brzo pribrala. - Zaboga, gospodine, uvjeravam vas da se ne radi o tome.

Njezina je reakcija zanimljiva, pomislio je. Kao da tu zamisao smatra posve nemogućom. Međutim, njemu je to bilo teško povjerovati. Evangeline Ames je previše zanimljiva, previše privlačna.

- Možda osoba koja je naručila umorstvo nije muškarac. Postoji li neka žena koja bi mogla biti na vas ljubomorna?

- Vaša je mašta doista veoma kreativna, gospodine. Pišete li romane, kojim slučajem?

- Ne, gospođice Ames. Niti ih čitam.

Hladno ga je pogledala krajičkom oka. - Zar imate nešto protiv romana, gospodine Sebastian?

20

BU&CW

- Radije realistično gledam na svijet, gospođice Ames. Romani su sve samo ne realistični, osobito s onim pretjeranim izljevima emocija i apsurdnim sretnim krajem.

Hladno mu se nasmiješila. - S razlogom ih zovu fikcijom, gospodine.

- Da - rekao je - tako je.

- Neki ljudi smatraju da je čitanje romana veoma terapeutsko upravo zato što omogućuje čitatelju da iz posve drukčije perspektive gleda na stvarnost.

- Vjerovat ću vam na riječ. Vratimo se našoj zagonetki.

- Rekla sam vam, nemam nikakvih odgovora - rekla je.

- Onda se vratimo na početak.

- Na početak?

- Zašto ostajete ovdje, u Little Dixbyu? Jasno ste rekli da vam život na selu nije posebno privlačan.

Nekoliko je sekundi razmišljala o pitanju. Nije uspijevao vidjeti izraz njezina lica na mjesečini, ali je osjećao da ona pokušava odlučiti koliko će mu istine reći.

- Kao što znate, ja sam profesionalna družbenica - rekla je.

- Veoma dobro plaćena profesionalna družbenica, sudeći po vašoj odjeći i činjenici da si možete priuštiti najamninu za moju kućicu.

- Objasnila sam da radim za ekskluzivnu tvrtku. - Glas joj je postao oštar od nestrpljivosti. - Međutim, imam drugih ambicija. Nemojte me pogrešno shvatiti, veoma sam zadovoljna radom za Agenciju Flint & Marsh, ali sam odlučila stvoriti drugu karijeru.

- Kakvu drugu karijeru?

Uzdigla je bradu. - Takvu za koju sam sigurna da neće dobiti vaše odobravanje. Nadam se da ću moći zarađivati za život kao autorica romana.

Iznenadio je sebe kad je prasnuo u smijeh. - Trebao sam pogoditi.

- Zapravo, nedavno sam potpisala ugovor s džentlmenom koji izdaje nekoliko novina, gospodinom Guthrieem. Možda ste čuli za njega?

- Jasno, znam za Guthrieevo novinsko carstvo. Obogatio se prodajom društvenih tračeva, prikazima groznih zločina i objavljivanjem romana u nastavcima. - Lucas se prekinuo, shvativši što je upravo rekao. - O, shvaćam.

- Objavit će moj prvi roman u nastavcima - reče Evangeline. -Prvo poglavlje romana Winterscar Hall pojavit će se sljedeći tjedan u šest njegovih manjih novina u ruralnim područjima. Pokažem li se uspješnom u regionalnim tiskovinama, objavit će moj roman u londonskim novinama.

- Čestitam - reče Lucas.

- Ne morate glumiti ljubaznost. Posve ste jasno iznijeli svoje mišljenje o takvim romanima.

- Istina je da ne čitam romane, ali čestitam vam na vašoj odlučnosti da preuzmete kontrolu nad svojim životom. Vi ste fascinantna žena, Evangeline Ames. Zapravo, nikad nisam upoznao nekoga poput vas.

21

BU&CW

- Da, pa, uvjeravam vas da se i vi meni činite jedinstvenim, gospodine Sebastian.

- Niste odgovorili na moje pitanje - blago ju je podsjetio.

- Razlog za moj boravak u Little Dixbyu? - Sad se u njezinu tonu osjećala lagana ironija. - Vama nije lako odvući pozornost, zar ne?

- Ne kad nešto jako želim.

- A želite odgovore.

- Da. - A želim i tebe, mislio je.

- Doista razumijem, znate - rekla je. - I ja sam često veoma znatiželjna.

- Ah, da, oni upadi u vrtove prije mojeg dolaska.

- Priznat ćete da su se pokazali korisnima - primijetila je.

- Jer ste noćas, kad ste bili napadnuti, znali da ćete se moći sakriti pred Hobsonom ako uđete unutar zidova.

- Nisam bila sigurna, jasno, da će me slijediti na drugu stranu, ali sam slutila da će se on, bude li me slijedio unutra, vjerojatno teže od mene snalaziti u tim vrtovima.

- Čini se da vam je cilj bio paviljon. Kakav je bio vaš plan?

- Ribnjak - rekla je. - U toj vodi postoji nekakva neobična energija.

Nadala sam se da će Hobson, padne li unutra, postati dezorijentiran, možda će ga obuzeti panika.

- Veoma dobro, gospođice Ames. Imali ste pravo. Paranormalne struje u ribnjaku izazivaju veliku smućenost kod većine ljudi, osobito noću.

- Tako sam i mislila.

- Još uvijek niste odgovorili na moje pitanje. Što vas je dovelo u Little Dixby?

- Moje pisanje - rekla je. - Mislila sam da ste shvatili. Gospodin Guthrie će moju priču objavljivati po poglavljima, ali napisala sam samo prva tri.

Kako bih ispunila uvjete ugovora s gospodinom Guthrieem, moram napisati jedno poglavlje tjedno, a svako poglavlje mora imati oko četiri tisuće riječi.

Ne smijem propustiti niti jedan rok.

Govori istinu, zaključio je. Ali ujedno i bezočno laže.

22

BU&CW

4 Lucas je zaustavio Evangeline ispred ulaza u kućicu. Malena drvena vrtna vrata bila su odškrinuta. Djelomice otvorena, visjela su na šarkama.

Nijemi dokaz o Evangelineinu divljem bijegu u njemu je izazvao gnjev. Da Hobson već nije mrtav...

Lucas je naglo prekinuo tu misao. Emotivno razmišljanje neminovno remeti logiku.

Gurnuo je vrtna vrata i uveo Evangeline u papratima zagušen vrt. Šljunčani puteljak jedva se nazirao u gustom moru mjesečinom osvijetljenih listova paprati.

- Moj stric nije obraćao previše pozornosti ovoj kućici - reče Lucas. - No ipak je napravio nekoliko pokusa s paprati, kao što vidite.

- Primijetila sam. - Evangeline kretnjom pokaže guste šume oko njih. Čini se da u blizini opatije sve biljke bujaju.

- To je zbog energije iz termalnog izvora u sredini vrtova. Paranormalne struje nisu ni izbliza tako jake izvan zidova, ali ipak utječu na raslinje u blizini.

Nije dodao da energija izvora raste tijekom protekle dvije godine.

- Kako je Hobson ušao u kućicu? - upita.

- Kroz kuhinjska vrata - reče Evangeline. - Obio je bravu.

- Dopustite da pogledam.

Zaputili su se do stražnjeg dijela kućice i prošli kroz kuhinjski vrt. Iz tla nije raslo povrće ni salata. Maleni prostor, jednako kao i prednji vrt, zapravo je bio minijaturna džungla paprati.

Kad su stigli do otvorenih vrata, Lucas je upalio svjetlo, malo pojačao svoje sposobnosti i pregledao razbijenu bravu.

U zraku se osjećala mračna pokvarenost Hobsonovog iščekivanja ubojstva.

Lucas je isključio svoja osjetila prije nego su ekstrasenzorni ostaci izazvali rasplamsavanje njegovih sposobnosti.

Uspravio se i ušao u kuhinju. - Nije čak niti pokušao smanjiti buku svojeg dolaska.

- Ne - reče Evangeline. Slijedila ga je preko praga. - Bio je veoma siguran u sebe. Dok sad razmišljam o tome, mislim da je želio da ga čujem.

- Gad je želio da imate vremena za strah.

- Kako to znate?

- Osjeća se ondje, u njegovim otiscima. - Pokazao je prema razbijenoj bravi.

Evangeline je pogledala blatnjave otiske čizama na podu. - U otiscima njegovih stopala možete osjetiti njegove namjere?

- Ne u otiscima stopala. Mogu čitati ekstrasenzorne ostatke što ih je ondje ostavio.

Evangeline se raširenih očiju okrenula k njemu.

23

BU&CW

- Ta je sposobnost aspekt vašega talenta?

- Da. Nekoliko je sekundi razmišljala o tome, a potom je jednom kimnula, prihvativši objašnjenje. - Na kraju je on bio taj koji je spoznao golem strah. Zadrhtala je. - Čula sam to u njegovom posljednjem vrisku.

- Najvjerojatnije se bocnuo na jedan od krvavih trnova -rastreseno će Lucas. Upalio je plinsku lampu na zidu. Svjetlost je obasjala malenu kuhinju. - Prema tvrdnjama mojeg strica, otrov izaziva užasne halucinacije i paniku. Hobson je vjerojatno počeo trčati. To nikad nije mudro unutar labirinta.

Evangeline mu je uputila čudan pogled. - Pokušat ću to zapamtiti.

- Vi nećete ulaziti u taj labirint - uvjeravao ju je. - Nitko neće ući, osim mene. Previše je opasno. Kapija je obično zaključana. Noćas je bila otključana samo zato što sam ja bio unutra kad ste stigli vi i Hobson. Pogledao je prema vratima. - Ujutro ću poslati nekoga da to popravi.

- Hvala vam.

- Čekajte ovdje - rekao je. - Na brzinu ću pogledati naokolo prije nego odem.

- Sigurna sam da mi više ne prijeti opasnost sad kad je Hobson mrtav. Evangeline zastane. - Barem noćas.

- Slažem se. Ali poslat ću Stonea ovamo da čuva stražu do zore. Ionako će uskoro svanuti.

- O, doista. To je posve nepotrebno.

- Ne morate se zabrinjavati zbog Stonea. On je posve pouzdan. U svakom slučaju, dobit će upute da ostane izvan kućice.

- Gospodine Sebastian, pokušavam vam reći kako nema nikakvog razloga da ispred kućice postavite stražara. - U glasu joj se osjećala čelična napetost. Evangeline ne voli primati naredbe, zaključio je.

Nasmiješio se. - Je li vam palo na pamet da to možda činim kako bih ja mirno spavao?

- Ne razumijem.

- Noćas bih ipak želio uhvatiti nekoliko sati sna. To neće biti moguće ako budem zabrinut za vašu sigurnost. Kao vaš najmodavac, odgovoran sam za vas.

- Za ime svijeta, gospodina, to je smiješno.

- Meni nije. Želio bih malo počinuti. To mi neće uspjeti ako znam da ste vi ovdje posve sami.

Otvorila je usta, ali ih je odmah i zatvorila. Neznatno je stisnula oči.

Očito je shvatila da nema smisla dalje se buniti.

Prošao je kroz majušni salon i kratkim hodnikom kraj kupaonice. Kad je stigao do spavaće sobe, pogled na razbacanu posteljinu i otvoren prozor u njemu je izazvao još jedan bljesak ledenog bijesa. Kujin sin je bio tako prokleto blizu. Da Evangeline nije bila budna, da nije čula kako netko provaljuje kroz kuhinjska vrata, da nije bila prisebna žena koja brzo

24

BU&CW

razmišlja i posjeduje određenu razinu sposobnosti - tko zna što bi se dogodilo. Nije si mogao dopustiti da predugo razmišlja o tome.

Ovaj put nije pojačao svoje sposobnosti. Nije se usudio. Znao je što bi otkrio, što bi to učinilo njegovim osjetilima. Ne smije dopustiti gubitak kontrole nad sobom, ne sada, ne dok je Evangeline samo nekoliko koraka dalje. Ne može joj dopustiti da vidi tu njegovu stranu.

Osim toga, gad je mrtav.

Lucas je još trenutak ili dva ostao posve nepomičan, jednom šakom stežući rub vrata. Kad je bio siguran da ima potpunu kontrolu nad sobom, okrenuo se natrag prema kuhinji.

Nije ga iznenadila njegova reakcija na prizor u spavaćoj sobi, ali ga je itekako začudila žestina te reakcije. Na kraju krajeva, znao je što može očekivati. Nakon što mu je Evangeline opisala napad, prilično je dobro znao što će vidjeti na mjestu događaja. Važno je imati na umu da je ostala neozlijeđena. Izvan opasnosti je, barem zasad. Samo je to važno.

Ipak, uznemirila ga je jačina njegove reakcije. Ne radi se o tome da nije vidio daleko strašnija mjesta zločina. No iz nekog razloga su vidljivi dokazi napada na Evangeline probili sve njegove pomno podignute psihičke barijere i pogodili ga u srž bića. Jedva poznaje tu ženu, a reagirao je kao da su njih dvoje prisno povezani, kao da ona pripada njemu. Kao da je njegovo pravo nju štititi. Jedno je sigurno: odsad nadalje kani je bolje čuvati.

Okrenuo se od spavaće sobe i vratio se hodnikom do kuhinje. Evangeline je čekala.

- Zadovoljni? - pitala je.

- Sve je u redu - reče Lucas.

- Bila sam sigurna da će biti - rekla je. Skrušeno mu se nasmiješila. Unatoč tome, ljubazno je od vas što ste provjerili.

- Pokušajte malo odspavati.

- Izvrstan savjet. Kao što sam vam rekla, sutra dolaze moje gošće iz Londona. Bit ću veoma zauzeta.

- Drago mi je što ćete sljedećih nekoliko dana imati društvo -rekao je.

Proučavala mu je lice na svjetlu zidne lampe. - Bojite se da će osoba koja je poslala Hobsona da me ubije opet pokušati, zar ne?

- U danim okolnostima, mislim da to moramo očekivati. Međutim, mislim da imamo nešto vremena prije nego osoba koja je naručila vašu smrt napravi svoj sljedeći potez.

- Jer neće odmah znati da Hobson nije uspio?

- Tako je. A čak i nakon što shvati da se unajmljeni ubojica neće vratiti po svoju plaću, trebat će vremena za smišljanje drugoga plana. Nije baš da netko može prošetati ulicom i na uličnom uglu naći nekoga tko posjeduje takav talent. Činilo se da je to zabavlja. - Takav talent?

Napravio je grimasu. - Loš izbor riječi. Osim što je teško angažirati profesionalnog ubojicu koji bi bio voljan otputovati na selo, činjenica da ste

25

BU&CW

prilikom prvog pokušaja ostali neozlijeđeni učinit će osobu koja vas želi ubiti opreznijom.

Lagano je nakrivila glavu i pozorno ga promatrala. Mogao se zakleti da su joj se oči malo zagrijale, ali ne bi znao reći je li to bilo od zanimanja, straha ili jednostavne znatiželje.

- Bez uvrede, gospodine - rekla je - no čini mi se da veoma mnogo znate o tome kako se obavljaju takvi poslovi.

- Moglo bi se reći da me vrsta mojeg talenta natjerala na proučavanje zločinačkog uma. - Zastao je, a zatim odlučio reći i ostalo. - Na veliko nezadovoljstvo moje obitelji, katkad preuzimam ulogu savjetnika višeg inspektora u Scotland Yardu, mojeg starog prijatelja.

- Vaša obitelj to ne odobrava?

Nasmiješio se. - Mislim da blizanci, moj brat i sestra, to smatraju prilično intrigantnim, ali ne i njihova majka.

- Njihova majka? Ne vaša?

- Pravno govoreći, Judith je moja maćeha. Moja je majka umrla kad sam imao petnaest godina. Judith se svim silama trudi moj rad za Yard skrivati kao duboku, mračnu obiteljsku tajnu.

- Shvaćam. Moram reći da se slažem s vašim bratom i sestrom. Vaš savjetodavni rad zvuči fascinantno.

Razmislio je o tome. - Nisam siguran da je »fascinantno« prava riječ za opisivanje toga. »Zanimljivo« je bolja riječ.

U njezinim se očima pojavio izraz razumijevanja, ali je odmah nestao. Razumijem. To ima nekakve veze s vrstom vaših sposobnosti?

- Nažalost, da. Činilo mu se da ugođaj u prostoriji iz trenutka u trenutak postaje sve napetiji. Trebao bi krenuti, pomislio je. Što dulje ostane ovdje sam s njom, bit će mu teže otići.

- Sad ću poći - reče.

Skinula je njegov kaput i pružila mu ga. - Evo, ne smijete ga zaboraviti.

Uzeo je kaput. Nije uspijevao smisliti neku izliku da se još zadrži, pa je izišao na prag. Zastao je jednom nogom na drugoj stubi i pogledao je.

- Predlažem da do jutra učvrstite vrata jednom od kuhinjskih stolica reče.

- To je veoma dobra ideja. Napravit ću tako. Čekao je dok nije zatvorila vrata. Struganje drvenih nogu stolice po podnim daskama i tihi udarac rekli su mu da je poslušala njegov savjet.

Zadovoljan, navukao je kaput. Odjevni predmet još je bio topao od njezina tijela, a zadržao je i njezin miris, sladak, pikantan, ženstveni parfem koji pripada samo Evangeline. Miris je sadržavao ženinu esenciju i nekako se stapao s njezinom energijom. Znao je da ga nikad neće zaboraviti.

26

BU&CW

5 Stone ga je čekao u kuhinji. Skuhao je kavu. - Veoma dobro miriše - reče Lucas. - Zaključio sam da se još neko vrijeme nećete prepustiti snu -reče Stone. Ulio je kavu u dvije debele šalice. - Ne dok vas ono tijelo čeka u labirintu.

- Imaš pravo. Morat ću ga naći prije zore ako ga želim pregledati. Tijela ne traju dugo u labirintu, kao ni u noćnim vrtovima, kad smo već kod toga.

Sharpy Hobson je za one biljke samo obično gnojivo.

Sjeo je za stari kuhinjski stol. Stone mu je sjeo sučelice. Pili su kavu u ugodnoj tišini. Oni su poslodavac i zaposlenik, ali su također i prijatelji koji su u više navrata jedan drugome spasili život. Stone je jedan od tek nekolicine ljudi na svijetu kojima Lucas vjeruje. No s druge strane, Stone je jedan od nekolicine koji zna Lucasove tajne i nije nervozan u njegovoj blizini.

- Kad popiješ kavu, pođi do kućice i pripazi do jutra – nešto kasnije reče Lucas. - Siguran sam da noćas više nema razloga za brigu, ali želim da gospođica Ames mirno spava. Prošla je tešku kušnju.

- Čuvat ću je za vas. - Stone spusti svoju šalicu i ustane. - Jeste li sigurni da vam neće trebati pomoć oko tijela?

- Neće. Pregledat ću ga, ali ne očekujem da ću naučiti nešto korisno.

Ipak, nikad se ne zna.

- Onda idem.

Stone je izišao iz kuhinje i krenuo hodnikom. Lucas je čekao dok nije čuo kako se sporedna vrata otvaraju i zatvaraju. Zatim je spustio šalicu, ustao i izišao.

Prešao je terasu, sišao stubama i krenuo uskim puteljkom uz koji su rasle dvije visoke, blago svjetlucave živice. Bizarni cvjetovi, neprirodnih veličina i boja, sjali su u noći. Chester Sebastian je Kristalne vrtove pretvorio u živi botanički laboratorij. Rezultati paranormalnih pokusa što ih je desetljećima obavljao poprimili su vlastiti život. Tijekom posljednjih godina opasno su izmaknuli kontroli.

Nije slučajnost da ovdje uspijevaju čudni hibridi koje je Chester razvio.

Staru je opatiju izabrao za svoj laboratorij zbog paranormalnih aspekata vode iz termalnog izvora.

Za razliku od vode koja je gradić Bath učinila popularnom destinacijom za Rimljane i današnje posjetitelje, izvor koji hrani Kristalne vrtove stekao je daleko zloslutniji ugled.

Mještani nisu jedini koji vjeruju da je Chestera ubio jedan od njegovih neprirodnih primjeraka. Većina članova obitelji Sebastian također to vjeruje.

Nije mu trebalo dugo da u labirintu pronađe tijelo. Hobson se srušio na leđa, a na licu mu se zaledio izraz užasa. Nekoliko puzavica i povijuša već se počelo obavijati oko mrtvačevih nogu i ruku.

Lucas je navukao kožne vrtlarske rukavice i istrgnuo tijelo iz čvrstog stiska puzavica. Nije bilo lako.

27

BU&CW

Na brzinu je pregledao Hobsonovu odjeću. Nije mnogo našao: prilično impresivan novčani iznos, dvije iskorištene karte i dva skrivena noža. Jedna je karta bila jeftina ulaznica za londonsko kazalište u kojem se prikazuje melodrama pod naslovom Lady Eastern's Secret. Putna karta za vlak pokazivala je da je Hobson poslijepodne prethodnoga dana stigao u Little Dixby. Vrijeme je odgovaralo Evangelineinoj procjeni o tome kad je počela osjećati da je netko promatra.

Lucas je gurnuo noževe i karte u džep kaputa, šutnuo tijelo natrag gladnim biljkama i izišao iz labirinta.

28

BU&CW

6 Beatrice Lockwood nakrivila je svoj moderni suncobran s volančićima na toplom poslijepodnevnom suncu. - Tko bi rekao da selo može biti tako opasno? - primijetila je. - Veoma je lijepo u Little Dixbyu, ali se ipak čini nekako dosadno. Nije baš leglo zločinačkih aktivnosti.

- Kad pomislim da su te gospođa Flint i gospođa Marsh prognale ovamo kako bi se oporavila od živčanog sloma - dodala je Clarissa Slate. - Čekaj dok im kažemo kako te u vlastitom krevetu napao čovjek naoružan nožem.

- Svakako naglasi da zapravo nisam bila u krevetu kad je zlikovac stigao do spavaće sobe - reče Evangeline. - Nema razloga da ih prestrašimo više no što je potrebno. Kad je Hobson stigao, ja sam već gotovo izišla kroz prozor.

- Kao da će ih to umiriti - reče Clarissa. - Znaš da su obje bile veoma zabrinute za tvoje živce nakon zbivanja kod Rutherforda. Poslale su te na selo, a pogledaj što se dogodilo.

- Doista sam pokušala reći gospođi Flint i gospođi Marsh da ne patim od šoka izazvanog incidentima koji su uslijedili nakon slučaja Rutherford - reče Evangeline.

Bila je sredina poslijepodneva i one su šetale stazom prema Little Dixbyu gdje su kanile popiti čaj i obići ruševine. Evangeline je ranije unajmila kočiju i dočekala svoje dvije prijateljice na željezničkoj postaji. Mayhew, vlasnik jedine kočije za iznajmljivanje u mjestu, vozio je žene i njihovu prtljagu do kućice Fern Gate. Nakon što su se raspakirale, Clarissa i Beatrice izjavile su da jedva čekaju pogledati neke od starina.

Evangeline je osjećala golemo olakšanje sad kad su stigle njezine prijateljice. Premda je bila sigurna da noćašnja zbivanja nisu uništila njezine živce, jutros je shvatila da je potresena mnogo više no što bi željela priznati.

Napad je obnovio sve zastrašujuće emocije što ih je doživjela prije dva tjedna kad je Douglas Mason uletio u njezinu spavaću sobu i prislonio joj nož uz vrat. Doista, mislila je, koliko bi takvih nasilnih napada jedna dama trebala izdržati u jednome mjesecu?

Bilo joj je veoma drago da Clarissa i Beatrice namjeravaju ostati naredne dvije noći. Uz malo sreće, moći će se naspavati. Kad bi sljedeće dvije večeri morala provesti sama u obeshrabrujuće tihom ruralnom području, sigurno bi duge noćne sate ležala budna, osluškujući hoće li čuti korake u hodniku i promatrajući sjenke na prozoru spavaće sobe.

Beatrice i Clarissu upoznala je uskoro nakon što je počela raditi za tvrtku Flint & Marsh. Među njima se brzo razvilo prijateljstvo, dijelom i zato što su sve tri same na svijetu, suočene sa samotnom budućnošću.

Ima veoma malo opcija za žene kad je riječ o prikladnom zapošljavanju.

Budući da brak ne dolazi u obzir uslijed loše financijske situacije i pomanjkanja društvenih veza, sve su suočene s turobnim izgledima zarađivanja za život kao guvernante ili plaćene družbenice. Oba su zanimanja slabo plaćena. Nakon dvadeset ili trideset godina bavljenja jednim ili drugim poslom, žena će zacijelo ostati jednako siromašna kao na početku.

29

BU&CW

Jedina je nada da će se neki velikodušni poslodavac sjetiti njezinih usluga i ostaviti joj neku sitnicu u svojoj oporuci. Ta nada često ostaje neispunjena.

Kad je Evangeline počela obilaziti agencije koje imućne obitelji opslužuju guvernantama i družbenicama, čula je glasine o veoma ekskluzivnoj tvrtki.

Agencija Flint & Marsh, pričalo se, svojim zaposlenicama osigurava radna mjesta u najotmjenijim kućanstvima. Isto tako, za razliku od njihovih konkurenata, navodno plaćaju veoma velikodušne naknade. Evangeline je požurila u Lantern Street. Nakon opsežnog razgovora s vlasnicama tvrtke, odmah je dobila posao.

Pokazalo se da postoje dva razloga za izvrsne plaće. Flint & Marsh nije obična agencija za profesionalne družbenice. Tvrtka svojim imućnim klijentima pruža neobične usluge. Premda agencija primjenjuje sve mjere opreza, katkad postoji određena opasnost. Kako je gospođa Marsh objasnila, nisu svi prikladni za taj posao.

Drugi razlog iz kojeg agencija tako dobro plaća taj je što zahtijeva da žene koje zapošljava posjeduju neobičnu osobinu -određeni stupanj paranormalnih sposobnosti.

Kombinacija takvih sposobnosti i njihove odlučnosti da žive u skladu s vlastitim uvjetima u svijetu koji je okrutan prema ženama povezala je Evangeline i njezine prijateljice jednako čvrsto kao da njihovim žilama teče ista krv. Možda još i više, mislila je Evangeline. Tijekom svojeg rada za tvrtku Flint & Marsh vidjela je intimnu stranu nekih od najotmjenijih obitelji, pa je znala da izgled često vara. Uvijek bi se zapanjila kad bi vidjela koliko ljubomore, gnjeva, gorčine, pa čak i nasilja postoji u zatvorenim krugovima obitelji koje se prema van doimaju veoma uglednima.

Kad je Evangeline stigla na prag tvrtke Flint & Marsh, Beatrice i Clarissa su ondje radile nekoliko mjeseci i već su se dogovorile da će zajedno unajmiti malenu kuću u gradu. Uskoro su pozvale Evangeline da im se pridruži. Sa zahvalnošću je prihvatila ponudu.

Mogućnost zajedničkog kućanstva - da se i ne spominje dijeljenje troškova - činila joj se veoma privlačnom, i to ne samo radi financijskog aspekta. Uživala je u jednostavnim zadovoljstvima što ih pružaju obroci s novim prijateljicama, razmjeni vijesti i raspravama o zanimljivom poslu što ga obavljaju za tvrtku Flint & Marsh. Mjesecima je živjela sama nakon smrti svoga oca i nije imala prilike uživati u takvim jednostavnim zadovoljstvima.

Premda Reginald Ames i nije bio baš osobito društvo dok je bio živ, često se podsjećala. Bio je posve zaokupljen svojom opsesijom izuma mehaničkih naprava što bi ih pokretala paranormalna energija.

Nikad ga nije mnogo viđala, ali je uvijek bio negdje u pozadini njezina života. Točnije rečeno, obično ga se moglo naći u njegovoj radionici u podrumu. Unatoč tome, dok je on bio živ, barem je u kući postojao još netko osim domaćica i dnevnih sluškinja, od kojih se niti jedna nije dugo zadržala.

Zbog Reginaldovih pokusa i nepredvidljivih raspoloženja malobrojno kućansko osoblje neprestano se mijenjalo.

Evangeline je često bila usamljena dok je njezin otac bio živ, ali su joj društvo činili njezini snovi o pisanju i mašta. Nije shvaćala što znači biti istinski sam na svijetu sve dok Reginalda nije našla mrtvog u podrumskoj 30

BU&CW

radionici. Kraj njega na podu nalazio se pištolj, a na radnom stolu bila je oproštajna poruka.

Premda su imale mnogo zajedničkog, Evangeline je bila itekako svjesna činjenice da su ona i njezine prijateljice veoma različite po izgledu. Beatrice, sa svojom crvenkasto-zlatnom kosom i izrazito plavim očima, zrači delikatnom bezazlenošću, zbog čega ostali podcjenjuju njezinu inteligenciju i pronicavost. Dojam bezazlenosti i naivnosti dobro joj služi u karijeri kod Agencije Flint & Marsh, ali je zapravo posve lažan.

Beatrice je vodila posve drukčiji život prije nego je stigla do agencije u Lantern Streetu, život koji je uklonio svaki trag bezazlenosti i naivnosti. Još uvijek je progone njezina iskustva vidovnjakinje na Akademiji okultnog dr.

Fleminga.

Tamnokosa i svijetlosmeđih očiju, Clarissa promatra svijet kroz naočale u zlatnom okviru koje stvaraju dojam ozbiljnosti, te podsjeća na učenjaka.

Malo je ljudi koji mogu proniknuti kroza strog izgled i vidjeti produhovljenu ženu koja se krije ispod te vanjštine. Clarissi to uopće ne smeta. Strogo krojenu odjeću, čvrsto stegnutu kosu i naočale koristi za skrivanje tajni iz svoje prošlosti, tajni zbog kojih bi mogla poginuti.

- Ako mene pitaš - reče Beatrice, rastreseno vrteći suncobran -pravi problem je u tome što je završetak afere Rutherford bio strašan šok za živce naših poslodavki. Podcijenile su opasnost koja je postojala u tom zadatku.

Uvijek ih uzrujava kad počine takvu vrstu greške.

- Mislim da imaš pravo - reče Evangeline. - No treba biti pošten i reći da nisu mogle predvidjeti ono što se dogodilo po zaključivanju slučaja.

- Posve točno - složila se Beatrice - ali to ne znači da ne osjećaju težinu odgovornosti. Na kraju krajeva, da te nisu poslale u kućanstvo Rutherford, ne bi upoznala onog užasnog čovjeka.

Clarissine tamne obrve zabrinuto su se skupile. - Riječ je o tome da jednostavno ne možemo dva napada unutar dva tjedna pripisati slučajnosti.

Nije logično.

- Prvi incident je lako objasniti, naravno, s obzirom na prirodu našeg zanimanja - reče Beatrice. - Ali ovaj drugi napad nema baš nikakvog smisla.

Evangeline je čvršće stisnula svoj suncobran. - Već mi je netko ukazao na veoma malenu vjerojatnost da su dva napada slučajnost.

Na Beatriceinu se licu pojavio izraz radoznalosti. - Džentlmen koji te spasio?

- Gospodin Sebastian, da - reče Evangeline.

- Kažeš kako ti se čini da on posjeduje neke paranormalne sposobnosti?

- upita Clarissa.

Evangeline se sjetila kako je Sharpy Hobson vrišteći pobjegao u smrt.

Zadrhtala je. - Vjerujte mi, u to nema nikakve sumnje. Štoviše, gospodin Sebastian je priznao svoj talent, a prepoznao je i moje paranormalne sposobnosti. Jednako kao mi, on paranormalno prihvaća kao, pa, normalno.

Neko su vrijeme hodale u tišini, razmišljajući o toj opasci.

31

BU&CW

- Moram reći - nakon nekog vremena reče Beatrice - da mi se nazočnost gospodina Sebastiana na mjestu događaja čini kao još jedna zapanjujuća slučajnost.

Evangeline i Clarissa su je pogledale.

- Kako to misliš? - upita Clarissa.

Beatrice rukom u rukavici pokaže na krajolik oko njih. - Kakva je vjerojatnost da je Evangeline, od svih slikovitih mjesta u Engleskoj što ih je mogla izabrati za svoje utočište, slučajno izabrala ono mjesto gdje je upoznala džentlmena obdarenog znatnim paranormalnim sposobnostima?

Evangeline se nasmiješila. - Veoma dobro znaš da moj izbor nije bio slučajan. Kad su me gospođa Flint i gospođa Marsh obavijestile da će me na mjesec dana prognati na selo, odmah sam odlučila da ću poći u Little Dixby, ako se sjećaš.

- Da, ja se sjećam - reče Clarissa. Nestrpljivo je njihala suncobran. - To je imalo nekakve veze s nekom bilješkom na koju si naišla u starom dnevniku tvojeg oca.

- Tata je bio uvjeren da diljem Engleske, zapravo diljem svijeta, postoje mjesta gdje se čini da su paranormalne sile zemlje izuzetno jake - reče Evangeline. - Uvijek sam željela istražiti neka od tih mjesta.

- Razumijem - reče Beatrice. - No bilo je još nekoliko mjesta što si ih mogla izabrati.

- No sva su ta mjesta još veća zabit od Little Dixbya - istakne Evangeline.

- Ovo mjesto barem ima željezničku postaju i knjižaru, kao i zanimljive ruševine. Nadala sam se da će se energija u ovom području pokazati kao nadahnuće za moje pisanje.

Clarissa je stisnula oči iza leća svojih naočala. - Je li se to pokazalo točnim?

- Ne - prizna Evangeline. - Barem ne donedavno. Žao mi je što moram reći da sam veoma malo napisala otkako sam se smjestila u kućici. Imala sam nekih problema sa zapletom.

- To nije dobra vijest - reče Beatrice. - U čemu je problem?

- Kao da sam naletjela na zid. Srećom, nije sve izgubljeno. Napredujem.

Prije dva dana konačno sam shvatila da sam počinila groznu grešku.

- Kakvu grešku? - upita Beatrice.

- Otkrila sam da sam za junaka izabrala pogrešan lik - reče Evangeline. Sad shvaćam da je zlikovac, John Reynolds, zapravo junak. Naočiti džentlmen koji se doima kao junak u prvom poglavlju bit će lovac na blago.

- Nebesa - oštro će Clarissa. - Kako si mogla tako pogriješiti, za ime svijeta?

Evangeline odmahne rukom. - Teško je objasniti kako se piscu mogu dogoditi takve stvari. Jednostavno se događaju.

- Kako čudno - primijeti Beatrice.

- Veoma je neugodno, vjeruj mi - reče Evangeline. - No sad kad sam riješila problem, sigurna sam da ću lako završiti sljedeće poglavlje i poslati ga gospodinu Guthrieu.

32

BU&CW

Beatrice se nasmiješila. - To zvuči ohrabrujuće. Što je s lokalnim ruševinama? Jesu li ti dale inspiraciju za priču?

- Ne one stare rimske vile što ćete ih vidjeti u gradiću - reče Evangeline. Nažalost, najzanimljivije starine u ovom području zaključane su na posjedu Kristalni vrtovi. Nisu dostupne javnosti.

Clarissa se doimala zaintrigiranom. - Ali sad poznaješ novog vlasnika.

Misliš li da bi te gospodin Sebastian mogao povesti u obilazak?

Evangeline se nasmiješila. - Kanim ga pokušati nagovoriti da upravo to učini.

Beatrice se nelagodno namrštila. - Evie, jasno mi je da si veoma znatiželjna kad je riječ o zagonetkama. Sve smo znatiželjne, kad smo već kod toga, inače ne bismo radile za Flint & Marsh. No iskreno rečeno, stara opatija zvuči kao veoma opasno mjesto, a prema onome što si nam ispričala, gospodin Sebastian bi mogao biti jednako opasan kao i njegovi vrtovi.

Clarissa ju je pogledala. - Zašto to kažeš? Gospodin Sebastian je noćas spasio Evie.

- Ne čini li vam se prilično podesnim da se gospodin Sebastian tako brzo pojavio na mjestu događaja? - veoma neutralnim glasom reče Beatrice.

- O - reče Clarissa. - Shvaćam što misliš.

Evangeline ih je obje ljutito pogledala. - Ja ne shvaćam što misli. O čemu to, zaboga, govoriš, Bea? Beatrice uzdigne delikatne crvenkaste obrve. - Kažeš da si u dva ujutro pobjegla u Kristalne vrtove?

- Otprilike - reče Evangeline.

- I gotovo si odmah naišla na gospodina Sebastiana i njegovog čovjeka, tu osobu po imenu Stone?

- Da. - Obojica su bili posve odjeveni? - nastavi Beatrice. Evangeline je oklijevala. - Da. Kamo smjeraš tim pitanjima?

- Oba muškarca su u dva ujutro kao slučajno šetali vrtovima za koje kažeš da su veoma opasni? - naglašeno će Beatrice.

- Dobro pitanje - reče Clarissa. - Ne zvuči kao da ih je nekakvo komešanje izvuklo iz kreveta pa su izjurili u vrtove kako bi vidjeli o čemu je riječ. Bili bi djelomice odjeveni da je bilo tako.

- Već su bili vani - reče Beatrice. Zastala je kako bi naglasila svoje riječi.

- Prilično neobično vrijeme za šetnju vrtom, ne misliš li?

- Shvaćam što želite reći - tiho će Evangeline. Ljutila se na sebe jer nije sama došla do tog zaključka. - Trebala sam se pitati što je Sebastian u to doba noći radio u vrtovima, ali iskreno rečeno, tada je bilo mnogo uzbuđenja i neugodnosti, a ja sam bila veoma sretna što se pojavio. Moram priznati da sam bila pomalo smušena.

- Razumljivo - reče Beatrice.

- Posve - promrmlja Clarissa. - Svatko bi bio uzrujan nakon dva nasilna napada u manje od četrnaest dana.

33

BU&CW

- Bila bih vam zahvalna kad biste me prestale tapšati po glavi i obraćati mi se kao da sam imala slom živaca. - Evangeline je pomalo ljutito trznula suncobran. - Uvjeravam vas da su moji živci u izvrsnom stanju.

- Naravno - blago će Beatrice. - Nismo ni mislile sugerirati da nije tako.

Evie, dušo. Riječ je samo o tome da smo zabrinute za tebe.

- Znaš da je to istina - doda Clarissa.

Evangeline je potisnula svoju razdraženost. Sretna je što ima tako dobre prijateljice, podsjetila se, makar katkad znaju biti iritantne.

- Dok sad razmišljam o tome, sjećam se da je gospodin Sebastian postavljao najviše pitanja - reče. - Osjećala sam da ima pravo na neke odgovore, s obzirom na okolnosti. Na kraju krajeva, ja sam neovlašteno ušla u njegove vrtove.

Clarissa je stisnula oči. - Kakva je pitanja postavljao?

- Malo je istraživao o svojoj novoj stanarki - prizna Evangeline. - Tako je saznao da je moje posljednje radno mjesto bilo u kućanstvu ledi Rutherford, a znao je i za smrt Douglasa Masona. Zanimala ga je ta koincidencija.

- O, zaboga - promrmlja Beatrice. - To se neće sviđati gospođi Flint i gospođi Marsh. Znaš koliko je njima stalo do diskrecije.

- Nisam ja kriva što se gospodin Sebastian raspitivao o meni -reče Evangeline, sad već defanzivno.

Sunčeva svjetlost zrcalila se u Clarissinim naočalama. - Koliko si mu rekla o aferi Rutherford?

- Ništa što bi trebalo zabrinjavati gospođu Flint i gospođu Marsh, uvjeravam te. Koliko gospodin Sebastian zna, ja sam samo na kratko vrijeme angažirana kao družbenica ledi Rutherford. To je sve. - Oklijevala je. - No čini se da gospodin Sebastian zna ponešto o Masonovom pravom karakteru.

- Da, pa, u novinama je pisalo da je Mason lovac na miraz -reče Beatrice.

- Nelagodu izaziva činjenica što je gospodin Sebastian uočio vezu između tvojeg radnog mjesta u kućanstvu Rutherford i onoga što se dogodilo Masonu.

Evangeline ništa nije rekla.

- To je zanimljivo, ali ne mislim da je to razlog za zabrinutost -Clarissa reče svojom uobičajenom logikom. - Na kraju krajeva, u novinama nije bilo baš ničega što bi ukazivalo na mogućnost da Masonova smrt nije bila nesretan slučaj.

- Ne - tiho će Beatrice. - Unatoč tome, mislim da Sebastian o tebi zna daleko više no što bi trebao, Evie. Misliš li da vjeruje kako je smrt Douglasa Masona bila nesretan slučaj?

- Ne bih mogla reći - odgovori Evangeline. - Ali u jedno sam sigurna.

- U što? - upita Clarissa.

- Gospodin Sebastian nije se previše opterećivao činjenicom što je Mason mrtav - reče Evangeline. - Samo mogućnošću da postoji neka veza s noćašnjim napadom na mene.

Clarissa i Beatrice kratko su razmišljale o tome.

34

BU&CW

- Nije baš da možemo ignorirati tu mogućnost, zar ne? - na koncu će Clarissa. - Ne sviđa mi se to što ovdje živiš sama, Evie.

- Ni meni - reče Beatrice. - Možda bi se trebala vratiti u London.

Evangeline je osjetila kako njome struji neočekivana panika. U mislima je tražila razloge iz kojih bi odlazak iz Little Dixbya bio veoma loša ideja.

- Još ne - reče. - Moja se mašta napokon probudila. Doista, Little Dixby me nadahnjuje. Moram iskoristiti taj trenutak. Ne usuđujem se otići odavde prije nego napišem još nekoliko poglavlja moje knjige.

Irene Witton je stajala za pultom, dovršavajući prodaju nekoliko razglednica koje prikazuju povijesne lokalitete, kad je Evangeline u knjižaru uvela Beatrice i Clarissu. Podigla je glavu i pogledala ih preko svojih naočala.

- Ah, gospođice Ames. Drago mi je što vas opet vidim.

- Dopustite da vam predstavim moje prijateljice iz Londona -reče Evangeline. Brzo ih je predstavila jedne drugima. – Zanimaju ih vodiči o starinama.

- Da, svakako, imam izvrsnu ponudu knjiga i zemljovida. -Irene je skinula naočale s nosa i spremila ih u srebrnu futrolu što je visjela na lančiću oko njezina struka. - Dopustite da vam pokažem.

Zaobišla je pult i prišla polici za knjige. Skinula je jednu od knjiga.

- Ovo je Povijest rimskih ostataka u blizini Little Dixbya Samuela Higginsa. Vjerujem da je to jedan od najboljih prikaza mjesnih starina.

- Željela bih je pogledati, ako smijem - reče Beatrice.

- Da, svakako. - Irene joj je dala knjigu i posegnula za drugom. Clarissa je bolje namjestila naočale na nosu i proučavala lančić na Ireneinu struku. To je veoma elegantna futrola za naočale. Tražim nešto slično za sebe. Tako je zgodno ako su ti naočale pri ruci. Smijem li pitati gdje ste je kupili?

- Moju futrolu za naočale? - Irene dotakne srebrnu futrolu na struku.

Nasmiješila se. - Hvala vam. Nova je. Nedavno sam izgubila staru. Bila sam veoma zadovoljna kad sam ovo pronašla u jednom londonskom dućanu.

Zapisat ću vam kako se zove prije nego odete.

Clarissa se razvedrila. - Bila bih vam zahvalna. Prijateljice mi govore da sam prilično neupadljiva i dosadna kad je riječ o modnim pitanjima. Odlučila sam više pozornosti posvetiti stilu.

Beatrice je zakolutala očima prema stropu. - Zaboga, Clarissa, Evie i ja te nikad nismo opisale kao neupadljivu i dosadnu, nije li tako, Evie?

- Niti jednom - ustvrdi Evangeline.

- Žao mi je što vam moram reći da je to isto kao kad ste mi rekle da se odijevam kao učiteljica u djevojačkom internatu - reče Clarissa.

Pola sata kasnije, s onim što su kupile zamotanim u smeđi papir, prešle su ulicu do čajane.

Evangeline je pričekala dok se na stolu nije našao vrč čaja Assam i maleni tanjur sendviča bezukusna izgleda, a onda je pogledala Clarissu.

- Zar Beatrice i ja stvarno kažemo da si previše ozbiljna po načinu svojeg odijevanja? - blago upita.

35

BU&CW

- 'Šlampava' bi bila prikladnija riječ - reče Clarissa. Uzela je sićušan sendvič. - Ali to je u redu. Vi ste moje prijateljice i ja vam opraštam.

Beatrice se ugrize za usnu. - Doista, nikad nam nije bila namjera u tebi izazvati osjećaj da si staromodna. Samo što ima trenutaka kad Evie i ja smatramo da bi se možda mogla odijevati malo veselije. Dovoljno je loše da se sve tri moramo odijevati kao plaćene družbenice kad radimo. Nema razloga da se i inače tako odijevamo. Nije dobro za dušu.

Clarissa je nabrala čelo. - Sve je u redu s mojom dušom, hvala lijepa.

Evangeline podigne šalicu. - Ako je tako, zašto si se raspitivala o lijepoj futroli za naočale gospođice Witton?

Clarissa je žvakala sendvič, a potom je progutala zalogaj. -Samo sam bila znatiželjna. Futrola je veoma moderna, ne čini vam se?

Evangeline je razmijenila značajan pogled s Beatrice, posve sigurna da obje misle isto. Sljedeći mjesec bit će Clarissin rođendan. Ljupki srebrni lančić s futrolom za naočale bit će savršen dar.

36

BU&CW

7 To je sve? - reče Clarissa. U njezinim su riječima odzvanjale nevjerica i suosjećanje. - To je sve što se može raditi u Little Dixbyu? Obići nekoliko starina, popiti čaj i pojesti poneki sendvič bez okusa, svratiti u knjižaru?

- Bojim se da jest - reče Evangeline. - Najzanimljiviji prizori u ovom području zaključani su iza zidova Kristalnih vrtova.

Hodale su natrag do kućice Fern Gate. Tek je bilo četiri i trideset poslijepodne i još nekoliko preostalih sati ljetnog sunca. No sjenke na uskoj stazi kroz gustu šumu već su postale duge i mračne. Suncobrani im više nisu trebali. Evangeline je svoj zatvorila. Beatrice i Clarissa slijedile su njezin primjer.

- Kako si uopće uspjela preživjeti protekla dva tjedna? - upita Beatrice. Nikakvo čudo da umireš od dosade.

- Noćas je sigurno tako bilo - reče Evangeline.

Clarissa cmokne jezikom. - Uvijek kažem da ništa ne može spriječiti nečiju smrt od dosade kao napad nekoga tko ga želi zaklati.

Evangeline je zaustila da će joj odgovoriti, ali je drhtaj iščekivanja podigao vlasi na njezinu zatiljku. Instinktivno je pogledala duž staze i vidjela da prema njima hoda Lucas Sebastian. Zaustavila se.

Beatrice i Clarissa također su stale. Sve su promatrale Lucasa. Bio je odjeven za šetnju: neformalni ogrtač, hlače i čizme. Bio je gologlav. Gotovo se bešumno kretao kroza sjenke.

- Dopusti da pogodim - šapne Beatrice. - Je li ovo, kojim slučajem, gospodin Sebastian?

- Da - jednako tiho odgovori Evangeline. Osjećala je podrhtavanje energije u zraku, pa je znala da su njezine prijateljice aktivirale svoja druga osjetila.

Clarissa je postala veoma ozbiljna. - O, zaboga. Imala si pravo kad si rekla da posjeduje obilje paranormalnih sposobnosti. Vidim to u njegovoj auri, čak i s ove udaljenosti. Veoma mračno. Veoma snažno. Doista bi mogao biti jako opasan, Evangeline. Moraš biti oprezna.

Beatriceine vilinske oči neznatno su se raširile.

- Ne - reče Beatrice. - Evie će s njim biti sigurna. Clarissa ju je pogledala.

- Jesi li sigurna?

- Posve - reče Beatrice.

- Slažem se da je veoma malo vjerojatno da će joj nanijeti fizičku štetu reče Clarissa. - Energija njegove aure ne pokazuje nimalo mutne svjetlosti kakva se vidi kod muškaraca koji zlostavljaju slabije od sebe. No svi znamo da postoje i drugi načini na koje žena može biti povrijeđena. Kad je riječ o pitanjima srca, žena uvijek mora biti na oprezu.

- O pitanjima srca? - ozlojeđeno cikne Evangeline. - Jesi li poludjela?

Ovdje nema nikakvih pitanja srca. Noćas me netko pokušao ubiti. Uvjeravam te da to nije imalo nikakve veze s mojim srcem. Vjerovale ili ne, moja je glavna briga otkriti tko je to želio učiniti.

37

BU&CW

- Da, naravno - reče Beatrice.

Ovaj put je doista ispružila ruku i potapšala Evangeline - ne po glavi nego po podlaktici. Evangeline je uzdahnula i podsjetila se da njezine prijateljice imaju dobre namjere.

- S obzirom na okolnosti, teško bih gospodinu Sebastianu mogla dopustiti da osvoji moje srce - veoma je tiho rekla. - Čak i kad bih bila toliko glupa da to dopustim, posve sam sigurna da njega to uopće ne zanima.

- Hmmm - reče Beatrice. No i dalje je promatrala Lucasa i nije izgledala kao da joj vjeruje.

Evangeline je shvatila da više nema vremena za pokušaj ispravljanja pogrešnoga dojma. Lucas je gotovo stigao do njih. Žurno je na licu namjestila smiješak.

- Gospodine Sebastian - reče. - Kako je lijepo opet vas vidjeti. Dopustite da vam predstavim svoje prijateljice, gospođicu Slate i gospođicu Lockwood.

Ispričala sam im o noćašnjim zbivanjima.

Lucas se zaustavio pred njima i lagano se naklonio. - Gospođice Ames.

Moje dame.

- Drago mi je, gospodine Sebastian - reče Clarissa.

- Gospodine Sebastian - uljudno promrmlja Beatrice. Evangeline je u zraku osjetila još jedan drhtaj energije, a znala je da i Beatrice i Clarissa pomnije proučavaju Lucasa. Po sjaju u njegovim očima vidjela je da je on svjestan njihovog izvanosjetilnog proučavanja. Ovo je neugodno, pomislila je.

Mahnito je tražila nešto za odvraćanje pozornosti. - Što je bilo s tijelom, gospodine Sebastian? - Sagnula se kako bi otvorila vrtna vrata. - Jeste li ga uspjeli izvući iz labirinta i potražiti nekakav trag?

Lucas se osmjehnuo krajičkom usta. - Znate, gospođice Ames, niti jedna dama koju poznajem nikad nije započela razgovor takvim pitanjem.

- Ne obraćajte pažnju na Evie - reče Beatrice. - Ona je spisateljica. Njezin razgovor može skretati na veoma neobične načine.

- Da, počinjem to shvaćati - reče Lucas.

Evangeline je porumenjela i gurnula vrtna vrata. - Oprostite, ali to mi je pitanje cijeli dan na umu.

- Drugi je problem kad čovjek ima posla s piscima - Clarissa reče na svoj krajnje akademski način - taj da su skloni u svakom, pa i najmanjem incidentu vidjeti temu za svoje pisanje. Uvijek traže inspiraciju za svoje zaplete i likove, znate. Takav materijal skupljaju onako kako drugi ljudi skupljaju komadiće uzica.

Lucasova je pozornost cijelo vrijeme bila usmjerena na Evangeline. Zahvalan sam vam na upozorenju, gospođice Slate.

- Sad je stvarno dosta - reče Evangeline. Žustro je pošla šljunčanim puteljkom kroz šumu paprati. - Pokušavam voditi ozbiljan razgovor s gospodinom Sebastianom. Najmanje što bi mogao učiniti, to je odgovoriti na moja pitanja.

- Odgovor na vaše pitanje - reče Lucas - glasi da sam našao tijelo, ali sam saznao veoma malo o Sharpyu Hobsonu, a što već nismo pogodili. Čini se da je bio profesionalni kriminalac koji je ovamo doputovao vlakom iz 38

BU&CW

Londona. Našao sam dva noža, kartu za vlak i iskorištenu kazališnu ulaznicu. Hobson je očito volio melodrame.

Uljudno je stajao sa strane i čekao da Clarissa i Beatrice uđu u vrt. Ušao je za njima i zastao kako bi zatvorio vrtna vrata.

- Samo ste to uspjeli otkriti? - upita Evangeline.

- Kod sebe je imao velik novčani iznos - reče Lucas. - Vjerujem da je to bila prva polovica njegovog honorara.

Beatrice ga je pogledala preko ramena. - Njegovog honorara? -Tada je shvatila. - O, razumijem, za ubojstvo Evie. Nebesa.

Evangeline se popela stubama. - Koliko vrijedim, gospodine Sebastian?

- Mnogo, čini se. - Rekao im je koliko je točno novca našao na tijelu.

Evangeline se šokirala. - Za Boga miloga.

- Doista je neobično da je riskirao putovanje s tako mnogo novca kod sebe - zamišljeno će Clarissa.

- To mi se čini veoma opasnim s obzirom na sve one lopove i džepare na željezničkim postajama.

- Što je drugo mogao učiniti s tim novcem? - upita Lucas. -Dolazi iz zločinačkog podzemlja, vjerojatno se rodio i odrastao na ulici. Ne bi imao povjerenja u nekog od svojih suradnika, a niti jedna legitimna banka ne bi ga prihvatila za klijenta. Vjerojatno je zaključio da je najsigurnije novac nositi uza se. Na kraju krajeva, on je bio Sharpy Hobson, čovjek kojeg su se svi bojali jer je vješto baratao nožem. Tko bi bio dovoljno glup da njega pokuša opljačkati?

Beatrice je bila impresionirana. - Čini se da prilično dobro poznajete zločinački um, gospodine Sebastian.

- Proučava ga - reče Evangeline prije nego je Lucas dospio odgovoriti.

Clarissa raširi oči. - Doista? Kako fascinantno. Evangeline je opazila da Lucas opet izgleda kao da se zabavlja. To vjerojatno nije dobar znak.

- Zaboravimo sad očitu stručnost gospodina Sebastiana - rekla je. Poanta je u tome što se čini kako je novac, koji je Hobson imao kod sebe, još jedan dokaz koji pokazuje da ga je netko uistinu angažirao da me ubije.

- U to ni na trenutak nisam sumnjao - blago će Lucas.

- Pa, ja jesam - reče Evangeline. - Zacijelo je još uvijek moguće da je ovdje riječ o groznom slučaju zamjene identiteta.

- Ne bih rekao - reče Lucas.

Izvadila je ključ iz malene torbice obješene o lančić na struku. Jednostavno ne mogu zamisliti...

Vrata su se otvorila prije nego je uvukla ključ u bravu. Molly Gillingham, mlada dnevna sluškinja. Na vratima je stajala. Obrazi su joj se zarumenjeli od uzbuđenja. Hitro je pogledavala Lucasa dok je pozdravljala Evangeline.

- Dobro došli kući, gospođice Ames - rekla je. Govorila je nekarakteristično formalnim tonom.

- Hvala, Molly. - Evangeline je čekala. Kad Molly nije koraknula unatrag, nasmiješila se. - Možda bi se mogla maknuti s vrata?

39

BU&CW

Molly je dodatno porumenjela i žurno se maknula s puta. - Da, jasno, ispričavam se, gospođice Ames. - Još jednom je na brzinu pogledala Lucasa.

- Želite li čaj, gospođice?

Evangeline je umalo obavijestila Molly da su ona, Clarissa i Beatrice upravo popile čaj u gradiću, ali se sjetila da je tu i Lucas. Nije imala drugog izlaza osim ponuditi mu čaj.

- Molim te, Molly. - Odvezala je uzice svojeg šeširića. - Popit ćemo ga u salonu.

- Da, gospođice Ames. - Molly je napravila nevješti kniks i požurila u kuhinju.

Evangeline je pričekala da njezine prijateljice skinu šeširiće i rukavice, a tada je Clarissu, Beatrice i Lucasa kretnjom pozvala u salon. - Izvolite sjesti, gospodine Sebastian. Samo ću na trenutak popričati s Molly.

Uvela je sve troje u maleni prostor, zatvorila vrata i hitro pošla do kuhinje. Našla je Molly kako u stanju velikog uzbuđenja brza naokolo.

- To je gospodin Sebastian osobno, baš ovdje, u ovoj kući - reče Molly, govoreći glasnim šaptom.

- Da, primijetila sam.

- Čekajte da kažem mami i tati kako sam poslužila čaj novom vlasniku Kristalnih vrtova.

- Pokušaj se obuzdati, Molly - reče Evangeline.

- U gradiću pričaju da je gospodin Sebastian vjerojatno jednako lud kao i njegov stric, ali meni uopće ne izgleda poremećeno.

- Sigurno je da ni meni ne izgleda poremećeno - žustro će Evangeline. - I mislim da bi bilo najbolje kad ne bi obraćala pozornost na takva govorkanja.

- Ne, gospođice.

- Samo sam željela provjeriti možeš li pripremiti čaj za tako mnogo ljudi.

- Bez brige, gospođice, pomažem mami pripremati doručak i večeru za našu obitelj, za svih desetero, svakoga dana. U vrijeme žetve stalno sam u kuhinji s drugim ženama, kuhamo od zore do mraka za muškarce na poljima. Čaj za vas četvero obična je sitnica.

Bilo je očito da je Molly ushićena jer se nalazi tako blizu tajanstvenom novom vlasniku stare opatije. Evangeline nije imala srca ugušiti njezin entuzijazam. Zgodna i rumenih obraza, Molly ima osamnaest godina. Ona je inteligentna, neobuzdana mlada žena koja voli čitati romane u novinama.

Kad je otkrila da Evangeline piše jednu takvu priču, preklinjala je da joj dopusti pročitati poglavlja što ih krajem svakog tjedna šalje nakladniku.

Evangeline se u početku nećkala, ali je na koncu popustila. Pružalo joj je zadovoljstvo Mollyino oduševljavanje svakim novim događajem u Winterscaru. Šteta što je Mollyina sudbina udati se za jednog od lokalnih farmera, mislila je Evangeline. Molly u sebi nosi veliku znatiželju o svijetu izvan granica gradića u kojem je rođena i odgojena. Često je govorila da će štedjeti novac za putovanje u London. No Evangeline je znala da je veoma malo vjerojatno da će ta djevojka putovati dalje od susjednoga gradića kako bi 40

BU&CW

gledala neki putujući cirkus ili otišla na sajam. Zacijelo nikad neće stići do Londona.

Mollyina budućnost ipak nije tako grozna, podsjetila se Evangeline.

Zapravo, život u malenom, bezopasnom gradiću, daleko od opasnosti londonskih ulica, može biti veoma ugodan. No takav život vjerojatno će biti ispunjen radom na farmi od jutra do mraka i pružat će veoma malo mentalne stimulacije. Slutila je da će beskonačna rutina i mukotrpan rad prije ili kasnije negativno djelovati čak i na Mollyinu vedrinu.

- Vratite se svojim gostima, gospođice Ames - reče Molly. -Odmah ću donijeti pladanj. - Objema je rukama zamahnula teškim željeznim kotlićem na štednjaku. - O, umalo sam vam zaboravila reći da je moj stric svratio dok ste bili vani i popravio bravu na kuhinjskim vratima. Opet je kao nova.

Evangeline je pogledala novu bravu. Izgledala je veoma čvrsto. - Molim te, reci stricu da sam veoma zahvalna.

- Nije to bio nikakav problem. - Molly je otvorila ormarić i počela vaditi šalice i tanjuriće. - Kaže da izgleda kao da je netko razbio bravu dok ste bili u večernjoj šetnji. Provalnik se zacijelo prestrašio prije nego je uspio nešto ukrasti.

Nije otišla u šetnju, pomislila je Evangeline; pobjegla je kako bi spasila vlastiti život.

- Možda je neki pas počeo lajati - reče - ili je prošao neki od susjeda i prestrašio ga.

- Nitko od ljudi koji ovdje žive ne bi noću prošao stazom prema Kristalnim vrtovima - reče Molly. - Svi misle da je šuma opsjednuta duhovima. Moj stric je želio da vam kažem da nitko od mještana ne bi učinio nešto tako grozno kao što je obijanje vaše brave.

- Ni u jednom trenutku nisam pomislila da je to učinio netko iz Little Dixbya - reče Evangeline. A to je, pomislila je, čista istina.

- Moj stric kaže da je to vjerojatno bio neki od lupeža iz putujućeg cirkusa u Rytonu. Znate kakvi su ti cirkuski ljudi. Svi kažu da ih treba držati na oku.

Kad bi svježe s konopca za sušenje nestala oprana odjeća ili neki alat iz šupe u vrtu, u gradiću je uobičajeno za krađu okriviti ljude iz putujućeg cirkusa ili luna-parka. To je svakako najjednostavnije objašnjenje u ovom slučaju, ali Evangeline nije željela svaliti krivnju na nedužne.

- Mislim da nije tako - rekla je. - U vrijeme kad je došlo do provale, ljudi iz putujućeg cirkusa u Rytonu zacijelo su bili zauzeti pakiranjem radi odlaska u sljedeći gradić. Ne, uvjerena sam da je to bio neki zlikovac iz Londona koji je stigao vlakom u potrazi za prilikama da nešto ukrade. Možda netko tko je nedavno morao otići iz grada kako bi pobjegao od policije.

- Pa, kako god bilo, odavno je otišao. - Molly je ulila vrelu vodu u čajnik.

- Stavit ću nekoliko svježih čajnih peciva na pladanj. Snažan, zdrav džentlmen kao gospodin Sebastian treba hranu.

Evangeline se nasmiješila. Očito nije jedina žena u blizini koja je to opazila - ako se zanemare nagađanja o stanju njegovog mentalnog zdravlja Lucas je snažan i zdrav muškarac.

41

BU&CW

- Hvala, Molly. - Okrenula se prema vratima.

Molly je podigla poklopac s posude u kojoj su se nalazila fina malena peciva. - O, gospođice Ames, željela sam vam reći da sam sinoć ostala budna nakon što su mama i tata otišli na spavanje i do kraja pročitala drugo poglavlje Winterscara. Veoma je uzbudljivo. Evangeline je osjetila toplinu zadovoljstva. - Hvala, Molly.

- Jedva čekam da vidim što će se dogoditi sad kad je Patricia uhvaćena u spavaćoj sobi na katu s onim groznim Johnom Reynoldsom, a on je kani kompromitirati tako da će se morati udati za njega. Način na koji ste završili poglavlje pokazuje da je Patriciina jedina mogućnost spašavanja časti da skoči kroz prozor i slomi vrat na kamenju ispod litice.

- Što ne bi bilo mudro jer bi priča prerano završila, ne misliš li?

- Da, gospođice. - Molly se nasmiješila. - Sigurna sam da će Patricia naći neki način da pobjegne iz pandži zlikovca bez da izgubi svoju krepost ili slomi vrat.

- Mislim da se slobodno može reći da imaš pravo. - Jer John Reynolds više nije negativac, u sebi doda Evangeline. - Možeš poći kući nakon što nam doneseš čaj.

Molly se snuždila. - Jeste li sigurni, gospođice? Ne smeta mi ako još malo ostanem. Trebat će vam pomoć da se sve to opere nakon što gospodin Sebastian ode.

- Zahvalna sam ti na ponudi, ali snaći ćemo se i bez tebe.

- Da, gospođice. Tek toliko da znate, trebala bih vam reći da je moj brat, Ned, dostavio jaja, mlijeko, maslac i sir što ste ih naručili. I napravila sam finu pitu od lososa i poriluka za večeru za vas i vaše prijateljice iz Londona.

- Tvoja pita od lososa i poriluka je najbolja koju sam ikad jela -reče Evangeline.

Mollyin je smiješak izražavao ponos i zadovoljstvo. - Hvala vam, gospođice. Samo čekajte da kažem mami kako vas je danas posjetio gospodin Sebastian.

Evangeline se pitala što bi gospođa Gillingham rekla kad bi znala da je jedini razlog iz kojeg Lucas Sebastian zauzima prostor u salonu taj što je malo iza dva ujutro ubojica mašući nožem lovio njegovu stanarku do Kristalnih vrtova. S druge strane, te pojedinosti ne bi izazvale toliko uzbuđenog ogovaranja kao vijest da je spomenuta stanarka stigla do opatije odjevena samo u spavaćicu i kućni ogrtač. Neke stvari je bolje prešutjeti.

- Samo vi pođite u salon, gospođice. - Molly je pokazala prema vratima. Ne želite tako finog džentlmena kakav je gospodin Sebastian pustiti da čeka.

Velika je čast što je došao ovamo na čaj.

- Hvala ti što si me podsjetila na moje dužnosti domaćice - reče Evangeline.

No Molly nije opazila ironiju, veoma zaokupljena pladnjem za čaj.

Hodnikom su dopirali prigušeni glasovi. Evangeline je zabrinuto požurila do salona. Naglo je otvorila vrata, šmugnula unutra i brzo ih zatvorila za sobom.

42

BU&CW

- Za Boga miloga, govorite tiše - rekla je glasnim šaptom. - Ako vas Molly čuje kako pričate o Sharpyu Hobsonu ili noćašnjim zbivanjima, glasine će se proširiti po cijelome mjestu prije zalaska sunca.

Lucas joj je uputio dobrodušan smiješak. Stajao je ležernom muževnom gracioznošću, jednim ramenom naslonjen na zid kraj prozora. Ruke je prekrižio na širokim prsima.

Clarissa i Beatrice su sjedile na dvjema krhkim stolicama, a skuti njihovih haljina za šetnju bili prebačeni preko visoko zakopčanih čizama.

Obje su se tiho nasmijale.

- Možda će te iznenaditi činjenica da smo to već i sami zaključili - reče Beatrice. - Zapravo, razgovarali smo o farmerskim poslovima.

- Farmerskim? - Evangeline se naslonila na vrata, objema rukama čvrsto držeći kvaku. - Zašto biste, za ime svijeta, u ovakvim trenucima razgovarali o poljoprivredi?

- Objašnjavao sam gospođici Lockwood i gospođici Slate da su farme oko Little Dixbya uvijek bile izrazito produktivne - reče Lucas. - Usjevi su ovdje uvijek bogati. Mještani će vam reći da na ovom tlu možete bilo što uzgajati, a to i čine već generacijama. Ruže u lokalnim vrtovima doista su posebne.

- O, shvaćam. - Evangeline se namrštila, razmišljajući o onome što je rekao. - Zacijelo činjenica da je ovo mjesto vrtlog ima neke veze s uspjehom ovdašnjih farmi i vrtova.

Lucas uzdigne obrve. Njegove su se oči grabežljivca malo zagrijale. Svjesni ste činjenice da bi Little Dixby mogao biti paranormalni vrtlog?

- Da, i ako je moj otac imao pravo, žarište su Kristalni vrtovi -reče Evangeline. - Zato sam ovdje, razumijete.

- Ne - polako izusti Lucas - ne razumijem.

- Ništa zato, nije važno. - Čula je zveckanje šalica na pladnju. -To će biti Molly.

Okrenula se i otvorila vrata. Molly je ušla u sobu, krećući se veoma oprezno pod teretom krcatog pladnja. Lucas se odmaknuo od prozora.

- To izgleda teško - rekao je. - Dopustite da vam pomognem. Molly je porumenjela. - Nije mi teško, gospodine.

No Lucas je već uzeo pladanj iz njezinih ruku. Spustio ga je na maleni stol.

- Hvala vam, gospodine - reče Molly. S nadom je pogledala Evangeline. Hoću li ja uliti čaj, gospođice?

- Ne, hvala, Molly. - Evangeline se nasmiješila i sjela na sofu, automatski namjestivši skute svoje haljine. - Ja ću to učiniti. Ti pođi kući.

- Da, gospo. Hvala, gospo. - Molly je opet ukočeno napravila kniks i vratila se u hodnik. Tiho je zatvorila vrata.

Evangeline je podigla čajnik i počela puniti šalice. Svi su posvetili veliku pozornost servisu za čaj sve dok nisu čuli prigušeno zatvaranje kuhinjskih vrata. Trenutak kasnije kroz prozor su vidjeli Molly kako žuri stazom.

Vijest da Lucas pije čaj s novom stanarkom u kućici i njezinim otmjenim londonskim prijateljicama uskoro će znati cijeli kraj, pomislila je Evangeline.

43

BU&CW

Sreća da su Clarissa i Beatrice ovdje. Njihova nazočnost osigurava dojam doličnosti.

Društvena pravila koja određuju odnose između spolova malo su opuštenija na selu nego u Londonu, ali ipak postoje granice, a potrebno je tako malo da ljudi počnu pričati u mjestašcu kao što je Little Dixby.

Evangeline je bila itekako svjesna činjenice da se u protekla dva tjedna mnogo o njoj govorilo. Uvijek se pomno motri na neudanu ženu koja živi sama. Neudana žena iz Londona, koja se moderno odijeva i za koju se priča da piše roman, još je zanimljivija.

- Sad možemo razgovarati - reče Evangeline.

- Velika je šteta što je taj užasni Hobson mrtav - reče Clarissa. - Bilo bi korisno da smo ga mogli ispitati. Ne razumijem baš sasvim kako je umro.

Evangeline je rekla nešto o trnju.

- Nažalost, gospodin Hobson je zalutao u jedan od opasnijih dijelova vrtova - reče Lucas. - Njegova je smrt zapravo posljedica nesretnog slučaja. Žvakao je maleno pecivo. - Pomalo slično nesretnom slučaju Douglasa Masona.

Evangeline se ukočila. Clarissa i Beatrice postale su veoma zaokupljene svojim čajem.

Jasno, Clarissa se prva pribrala. - Pitanje je zašto bi netko, za ime svijeta, poslao kriminalca da ubije Evangeline?

Lucas je zamišljeno pogledao Evangeline. - Zasad vam samo mogu reći da je netko bio voljan Sharpyu Hobsonu platiti dosta novca da to učini.

Netko želi vašu smrt, gospođice Ames, a ukoliko ste sigurni da negdje iz prikrajka ne vreba nikakav ljubomorni ljubavnik...

Evangeline se zagrcnula čajem. Počela je kašljati i brzo je zgrabila ubrus.

- U to sam posve sigurna.

Beatrice skupi usne. - Slažem se. Možemo isključiti ideju o odbačenom ljubavniku. U Evangelineinu slučaju takav jednostavno ne postoji.

- I nitko ne bi imao koristi od njezine smrti - susretljivo doda Clarissa pa novac ne može biti motiv.

- Uvijek je lijepo znati koliko vrijediš - Evangeline promrmlja u svoju šalicu.

- Čini se da nam je ostala samo jedna mogućnost - reče Lucas.

Počistio je posljednje čajno pecivo i obrisao mrvice s ruku. Evangeline se činilo da su mu se oči malo zagrijale. Ne od žudnje, shvatila je. U njemu je osjećala požudu posve drukčije vrste -opasnu auru lovca koji postavlja zamku za plijen. Bila je sigurna da to ne čini prvi put.

Beatrice je također osjetila napetost u zraku. S iščekivanjem je promatrala Lucasa. - Koja je to mogućnost, gospodine?

- Ljudi poput Hobsona, koje se može unajmiti da počine umorstvo, zapravo nisu tako uobičajena pojava kako bi netko mogao vjerovati - reče Lucas. - Oni koji su vješti u tom poslu poznati su u kriminalnom svijetu.

Clarissa zadrhti. - Mogu vjerovati da je to istina.

- Moramo otkriti tko je angažirao Hobsona - nastavi Lucas. -Srećom, imamo Stonea.

44

BU&CW

Evangeline podigne pogled sa svoje šalice. - Kakve veze gospodin Stone ima s ovime?

- Ima veze na londonskim ulicama. - Lucas pogleda prema mračnoj šumi. - Poznaje ljude iz tog svijeta. Jutros je vlakom otputovao u grad gdje će se raspitati o Hobsonu. Uz malo sreće, Stone će saznati neke informacije koje će nas odvesti do osobe koja je angažirala Hobsona.

Evangeline se ukočila. Bila je svjesna da su se Beatrice i Clarissa također posve umirile. Razmijenile su poglede. Evangeline je vidjela pitanja u njihovim očima. Uzdigla je obrve. - Rekla sam vam da je gospodin Sebastian proučavao zločinački um.

- Da, jesi. - Beatrice se uspravila na stolici i odlučno odložila šalicu i tanjurić. - Imamo sreće što možemo iskoristiti njegovo znanje i veze. Ovdje je problem u tome što imamo posla s pripadnicima profesionalnog zločinačkog sloja. U tom području nismo stručne.

Clarissa je lupkala prstima po naslonu za ruke svoje stolice, a na njezinom ozbiljnom licu pojavio se izraz zabrinutosti. - Ne, to je posve točno.

Lucas ih je sve tri promatrao sa zamišljenim izrazom na licu. Bilo bi prilično nevjerojatno da vas tri dame imate praktičnog iskustva sa zločinačkim krugovima. To je obično policijsko područje djelovanja.

- Hmmm - uljudno će Beatrice. Otpila je gutljaj čaja.

- Da, svakako - promrmlja Clarissa. - Nevolja je što se često događa da moraš imati posla s novinarima kad pozoveš policiju. Policajci imaju svoje sposobnosti, ali nisu poznati po diskreciji.

Evangeline pročisti grlo. - Gospodin Sebastian i ja noćas smo slučajno baš o tome raspravljali.

- Dok si stajala u njegovom vrtu odjevena samo u spavaćicu i kućni ogrtač? - Clarissa uzdigne obrve. - Da, vjerujem da ste doista razgovarali o tome hoćete li pozvati policiju ili ne.

- Za Boga miloga - ukori je Beatrice. - Ovo baš i nije trenutak za razgovor o takvim stvarima.

- Besmislice - reče Clarissa. - Svi u ovoj sobi znaju činjenice. Evangeline i gospodin Sebastian dobro su odlučili. Može se samo zamisliti do kakvog bi skandala došlo kad bi se ta priča pojavila u londonskim novinama.

- Ako pokušaj umorstva proizlazi iz incidenta do kojeg je došlo uskoro nakon mojeg odlaska s posljednjeg radnog mjesta, kako gospodin Sebastian vjeruje, sumnjam da bi nam policija bila od velike pomoći - reče Evangeline.

- Smrt gospodina Masona bila je samo nesretni slučaj.

- Istina - neutralno će Beatrice.

Uslijedila je kratka tišina. Evangeline je shvatila da Lucas s napetom pozornošću ponovno proučava sve tri žene.

- Mislim - rekao je trenutak kasnije - kako je vrijeme da mi kažete što vi dame radite kako biste zaradile za život. Posebno bih, gospođice Ames, silno želio znati malo više o onome što se događalo dok ste bili na svom posljednjem radnom mjestu.

Evangeline pogleda Clarissu i Beatrice.

45

BU&CW

- Mislim da gospodinu Sebastianu možemo vjerovati - primijeti Beatrice.

- Čini mi se da nemamo baš previše izbora - reče Clarissa. Ovdje je na kocki Evangelineina sigurnost, možda čak i njezin život.

Evangeline se opustila na stolici, držeći u ruci šalicu i tanjurić. -Rekla sam vam, gospodine Sebastian, da moje prijateljice i ja radimo za agenciju koja osigurava plaćene družbenice za veoma ekskluzivnu klijentelu.

- Noćas ste spomenuli svoju profesiju - reče Lucas. - No meni je postalo jasno da niti jedna od vas nije tipična predstavnica nesretnica koje se moraju baviti tim poslom.

- Doista, gospodine? - Evangeline ga je promatrala preko ruba šalice. Koliko točno plaćenih družbenica osobno poznajete?

Lucasova su se usta trznula u kutu. - Sad ste me otkrili, gospođice Ames. Moram priznati da ste vi prva profesionalna plaćena družbenica s kojom sam razgovarao dulje od trideset sekundi. One su obično povučene, uvijek sjede u sjenci, pletu ili čitaju dok njihove poslodavke žive svoje živote.

Najčešće ih se ne primjećuje.

Evangeline mu se hladno nasmiješila. - Upravo zato smo tako dobre u onome što radimo, gospodine. Nitko se na nas ne obazire kad smo na poslu.

- Koja je priroda vašeg posla? - upita Lucas.

- Mi smo privatne istražiteljice - reče Evangeline. Čekala je da se na Lucasovu licu pojave neizbježni znakovi zapanjenosti i nevjerice. Znala je da Clarissa i Beatrice također čekaju. Sve su ostale razočarane.

- Zanimljivo - reče Lucas. Zvučao je čudno zadovoljno. Popio je malo čaja i spustio šalicu na tanjurić. - To svakako objašnjava neke stvari.

Clarissa stisne oči. - Kao naprimjer?

- Primjedbu gospođice Lockwood da zločinačko podzemlje nije područje vaše stručnosti, kao prvo. Vi se bavite zločinima u visokom društvu.

- Uz posvemašnju diskreciju - doda Evangeline. Nasmiješio se. - Očito, inače bi tvrtka Flint & Marsh odavno propala. Vaša profesija također objašnjava vašu smionost i domišljatost tijekom noćašnjeg događaja. Bilo je očito da imate nešto iskustva kad treba zadržati hladnu glavu ako ste suočeni s opasnošću.

- Uvjeravam vas da nam u našem poslu rijetko kad zaprijeti stvarna fizička opasnost, gospodine - reče Evangeline. - Naše poslodavke pomno paze da nas ne dovedu u takve situacije. Na kraju krajeva, mi nismo policija.

Općenito govoreći, naše klijentice su dame koje žele da se diskretno raspitamo o osobnosti i financijama džentlmena koji se pokušavaju uplesti u obiteljske financije.

U Lucasovim je očima bljesnulo hladno razumijevanje. -Razotkrivate lovce na miraz.

- I one koji se ne libe prevariti udovice i usidjelice - doda Clarissa.

- No imate pravo, gospodine - reče Beatrice. - Ovako ili onako, većina naših zadataka odnosi se na razotkrivanje lovaca na miraz. Često se od nas

46

BU&CW

traži da istražimo porijeklo muškaraca koji žele oženiti mladu nasljednicu ili udovicu koja ima nešto vlastitog novca.

- Kako dolazite do klijenata? - upita Lucas. - Ne mogu zamisliti da tvrtka u novinama reklamira takve usluge.

- Gospođa Flint i gospođa Marsh stječu klijente po preporuci -reče Evangeline.

Lucas je očito bio zaintrigiran. - A njihove djelatnice? Kako pronalaze neobične žene kakve ste vas tri?

- Na isti način - reče Beatrice. - Usmenom predajom. Nisu svi prikladni za taj posao. Potrebna je određena... nadarenost.

Lucas je razmišljao o tome. - Ta nadarenost za posao o kojem govorite.

Uključuje li, kojim slučajem, određene paranormalne sposobnosti?

Clarissa i Beatrice pogledaju Evangeline.

- Rekla sam vam da gospodin Sebastian veoma ozbiljno shvaća paranormalno - rekla je. Pogledala je Lucasa. - Imam pitanje za vas, gospodine. Noćas su postojali očiti razlozi protiv pozivanja policije. No prije ili kasnije morat ćete prijaviti smrt. Kako policiji kanite objasniti mrtvaca u vašim vrtovima?

- Ništa neće trebati objašnjavati - reče Lucas. - Trupla ne traju dugo u Kristalnim vrtovima.

47

BU&CW

8 Lucas je s velikim zanimanjem promatrao tri žene nakon što im je rekao kako se riješio tijela u vrtu. Na njihovim se licima jasno vidio šok. Raširene oči, napola otvorena usta, šalice za čaj zaustavljene u zraku.

Evangeline je s mukom progutala slinu. No ona se prva pribrala, najvjerojatnije zato što zna kako je Hobson umro, zaključio je Lucas.

- Shvaćam - rekla je. - Pa, valjda nema nikakve potrebe da se uzrujavamo zbog Hobsona. Na kraju krajeva, pokušao me ubiti.

- Upravo tako i ja mislim - reče Lucas.

Clarissa je uspjela zatvoriti usta. Kimnula je, zadovoljna. - S obzirom na okolnosti, to zvuči kao veoma prikladan način rješavanja problema.

- To je svakako bilo i moje mišljenje - reče Lucas.

Beatrice ga je pomalo sumnjičavo promatrala. - Zar ozbiljno govorite, gospodine Sebastian? Želite da tijelo Sharpya Hobsona jednostavno nestane u vašim vrtovima?

- Hobson neće biti prvi koji je tako nestao, gospođice Lockwood. Što dublje netko zađe u vrtove, to biljke postanu agresivnije. U labirintu i u noćnom vrtu priroda djeluje veoma brzo, osobito noću.

Clarissu je zainteresirala ta informacija. - Doba dana čini razliku?

- Primijetio sam da mrak pojačava paranormalnu energiju bilo koje vrste - reče Lucas. - No struje koje proizlaze iz prirodnih sila zemlje uvijek su snažnije noću. Teorija mojeg strica kaže da sunčeva svjetlost ometa valne dužine na krajevima spektra ili, vjerojatnije, otežava nama koji posjedujemo paranormalne sposobnosti da osjetimo te struje.

- Moj je otac također došao do istog zaključka - složila se Evangeline.

Lucas je pogleda. - Spomenuli ste da se vaš otac zanimao za znanost paranormalnog, gospođice Ames.

- Da - rekla je. - Vidite, i sam je posjedovao neke izvanosjetilne sposobnosti.

Lucas ju je netremice gledao. - To je osobina koja se često prenosi na potomke.

- Upravo zbog njegovog zanimanja za paranormalno odlučila sam mjesec dana provesti u Little Dixbyu - reče Evangeline. - U jednom od svojih dnevnika napisao je da ovu regiju smatra vrtlogom.

Lucas zamišljeno kimne. - Mjesto gdje se paranormalne sile zemlje stapaju na takav način da stvaraju golemu količinu energije. Fascinantno.

Stric Chester je također bio uvjeren u to. Vjerovao je da su Kristalni vrtovi središte vrtloga Little Dixbya. - Zastao je. -Znači, vaše zanimanje za znanost navelo vas je da unajmite kućicu, gospođice Ames?

- Pa, ne, ne baš - prizna Evangeline. - Nije mi posebno stalo do znanstvenih pitanja. No kad sam odlučila mjesec dana provesti na selu, sjetila sam se onoga što sam pročitala u očevom dnevniku.

48

BU&CW

Došla sam ovamo tražeći inspiraciju za svoje pisanje. Mislila sam da će mi paranormalni elementi u ovom području dati neke ideje za zaplet.

Lucas je iskrivio lice u grimasu. - Trebao sam pogoditi.

Fiksirala ga je hladnim pogledom. - Mi pisci smo senzitivni ljudi, gospodine Sebastian. Nadahnjuju nas različite stvari, uključujući energiju u atmosferi oko nas.

- Točno. Moram to zapamtiti za ubuduće.

Stegnula je čeljust. - Kakve su to priče o tome da biljke na području stare opatije postaju jače i agresivnije? Što se, za ime svijeta, događa u Kristalnim vrtovima, gospodine?

- Neka sam proklet ako znam - reče Lucas. Činjenica što niti jedna od tri dame u salonu nije uopće obraćala pozornost na njegov grubi način izražavanja govori nešto o ozbiljnosti situacije i njihovoj snazi, pomislio je. No s druge strane, imao je osjećaj da bi trebalo jako mnogo da bi se šokiralo tri žene iz tvrtke Flint & Marsh.

Evangeline je lagano nagnula glavu ustranu i stisnula oči. -Doista ne znate što se zbiva?

- Mogu jedino pretpostaviti da su, na neki način, za to krivi pokusi mojeg strica - rekao je. - Sile koje djeluju unutar zidova stvara podzemni termalni izvor. Drevnim narodima ta je voda bila sveta. Kad su stigli Rimljani, na tom su mjestu izgradili terme jer su bili uvjereni da voda iz termalnog izvora ima okrepljujuća, čak ljekovita svojstva. Potom je na istome mjestu podignuta opatija. Vjerovalo se da termalne vode pojačavaju moć molitve i potiču religiozne vizije. Međutim, kasnije je opatija napuštena. Moj stric je imanje kupio prije tridesetak godina i tada je počeo izvoditi svoje botaničke pokuse.

Ipak, činilo se da je, do unatrag dvije godine, sve manje ili više pod kontrolom.

Clarissa je vrhom prsta lupkala po rubu šalice. - Kakve je pokuse obavljao vaš stric?

- Imao je dobre namjere - reče Lucas. - Stvorio je niz hibrida u pokušaju da razvije biljke s različitim svojstvima. Tražio je nove izvore lijekova i usjeva koji su produktivniji i brže rastu. Ali u nekom su trenutku stvari pošle po zlu. Vegetacija je preuzimala kontrolu. Vrtovi su postali opasna džungla.

Neka su područja gotovo posve nedostupna.

- Nikakvo čudo što se priča o okultnome - primijeti Beatrice.

- U protekle dvije godine najmanje su tri uljeza uspjela stići do labirinta, a možda i sve do noćnog vrta - nastavi Lucas. - Stric Chester nije mogao biti siguran jer su tijela nestala.

- Zašto bi netko, za ime svijeta, toliko riskirao i neovlašteno ulazio u tako opasno mjesto? - upita Beatrice.

Lucas pogleda Evangeline. - Možda bi gospođica Ames željela odgovoriti na to pitanje.

Porumenjela je, doimajući se poput djevojke koja se iskrala iz kuće kako bi se sastala s momkom.

- Dosađivala sam se i obuzela me znatiželja - rekla je, s mrvicom hladnog prkosa u glasu. - To je jedini razlog iz kojeg sam ušla u vrtove. Nisam bila 49

BU&CW

nepromišljena. Samo sam malo istraživala. Sigurno nisam pokušala ući u labirint.

- Najvjerojatnije zato što je bio zaključan - primijeti Lucas. Evangelinino lice je jače porumenjelo, ali se pretvarala da nije čula prikrivenu optužbu.

- Bez obzira na znatiželju gospođice Ames - nastavi Lucas -glavni je razlog, iz kojeg je nekoliko pustolovnih duša pokušalo ući u labirint i noćni vrt, legenda o blagu.

Clarissa se razvedri. - Da, danas je to spomenula gospođica Witton u knjižari. Vjeruje se da je negdje na imanju zakopana gomila rimskog zlata.

- Ništa ne može tako privući lovce na blago kao pomisao da će pronaći škrinju punu zlatnih predmeta - reče Lucas. - Međutim, sile u noćnom vrtu najčešće prestraše uljeze tako da pobjegnu.

- One koji ipak uđu, više nitko nikad ne vidi - zaključi Clarissa.

- Općenito govoreći, ne - potvrdi Lucas.

- Čula sam priče o duhovima i demonskim silama - reče Evangeline. - Ali odbacila sam veći dio dramatičnijih govorkanja.

Pomisao da ljudi nestaju u vrtovima i da ih pojedu biljke zapravo je mnogo strasnija od objašnjenja koja uključuju nešto nadnaravno. Clarissa se namršti. - Ima onaj izraz, Bea. - Da - reče Beatrice. - Prepoznajem ga.

Lucas je proučavao Evangelineino zamišljeno lice. - Kakav izraz?

- Evangeline uvijek ima takav izraz lica kad smišlja novi zaplet za svoju priču - objasni Clarissa. - Vjerujem da ju je inspirirala vaša priča o biljkama mesožderkama.

Lucas potisne uzdah. - To mi nije bila namjera, vjerujte mi.

- Nije važno - reče Beatrice. — Čovjek se navikne na Evangelineine čudne navike. Vratimo se na temu labirinta. Vi ste očito mogli ući ako ste unutra našli Hobsonovo tijelo.

Nevoljko je skrenuo pozornost s Evangeline. - Da. Moj stric se također mogao kretati po labirintu. Moguće je prolaziti labirintom ako netko posjeduje određene sposobnosti. No čak i tada postoji niz opasnosti, kao što je otrovno trnje, ili povijuše koje se mogu omotati oko zapešća ili gležnja, vezati čovjeka poput željeznih okova.

Evangeline se razvedri. - Hoće li vam smetati ako skoknem po pero i malo papira? Željela bih zapisati nekoliko bilješki.

- Da, smetat će mi, gospođice Ames. - Lucas je u glas unio malo oštrine.

- Za slučaj da to niste primijetili, ovdje imamo druge prioritete.

- Točno. - Evangeline podigne svoju šalicu, a u očima joj se pojavi sanjarski izraz.

Lucas stisne zube. Zapisuje bilješke u svojoj glavi, pomisli.

- Evie nam je rekla da je vaš stric umro u vrtovima - reče Beatrice. - Je li stradao od neke od tih groznih biljaka?

- Zapravo, umro je za stolom za doručak. Ondje ga je našla njegova domaćica, gospođa Buckley.

50

BU&CW

Evangeline se namršti. - Ali ja sam shvatila da se srušio negdje na imanju.

- Tračevi uvijek sadrže pogrešne činjenice - reče Lucas. Mještani radije vjeruju da su ga ubile nadnaravne sile. Nemojte me pogrešno shvatiti, uvjeren sam da je ubijen, ali nisu ga ubili demoni ili duhovi iz drugog svijeta.

Evangeline razmijeni poglede s Clarissom i Beatrice. Lucas je osjećao njihovu radoznalost i sve veće uzbuđenje. Sve one obožavaju napetost koja prati neku zagonetku, pomislio je. To nesumnjivo ima nekakve veze s njihovim sposobnostima.

- Imate li motiv za smrt vašeg strica? - upita Clarissa.

- Još nemam - reče Lucas. - No vjerujem da je povezan s njegovim nedavnim otkrićem u Vrtovima.

Beatrice je bila opčinjena. - Kakvo je to otkriće, gospodine?

- Ne znam - prizna Lucas. - Dobio sam samo kratak, veoma zagonetan brzojav u kojemu kaže da je u noćnom vrtu otkrio nešto od velike važnosti.

Umro je prije nego sam našao vremena za dolazak ovamo kako bih sam vidio o čemu je riječ.

- Zar niste bili znatiželjni, gospodine? - upita Evangeline.

- Morate razumjeti da je Chester uvijek slao vijesti o novim botaničkim otkrićima i rezultatima svojih najnovijih pokusa - reče Lucas. - Bio bih ovdje svaki tjedan da sam dolazio u Kristalne vrtove kad god bi mi poslao poruku o nekom fantastičnom novom hibridu.

- Ali ovaj put je možda naišao na nešto istinski vrijedno ili važno, to mislite? - upita Evangeline.

- To se čini kao vjerojatno objašnjenje, ali ima i drugih – rekao je.

- Je li vaš stric imao neprijatelja? - upita Beatrice.

- Nije, koliko mi je poznato - reče Lucas. - Većina ljudi smatrala ga je smušenjakom. Ali postoji nekolicina drugih botaničara koji obavljaju slične pokuse. Ne mnogo, naravno, s obzirom na paranormalnu prirodu tog rada.

Ali neki od onih koje je smatrao kolegama, zapravo bi se mogli svrstati među suparnike.

- Znači, profesionalna ljubomora mogla je biti faktor - reče Evangeline.

- Sve je to veoma fascinantno - zamišljeno će Clarissa.

- Silno bih voljela vidjeti vaše vrtove, gospodine Sebastian -reče Beatrice.

- Kao i ja - reče Clarissa.

- Ja bih također željela poći u pravi obilazak Kristalnih vrtova -vedro dometne Evangeline.

- Rado ću vam pokazati sve dijelove za koje smatram da su još uvijek bezopasni - reče Lucas.

- Divno - uzvikne Beatrice.

- Kako uzbudljivo - doda Clarissa.

Evangeline se nasmiješi. - Hvala vam, gospodine. Kao što vidite, ima veoma mnogo entuzijazma za taj obilazak.

51

BU&CW

- Imanje je najzanimljivije kad padne mrak - reče Lucas. Netremice ju je promatrao. - Organizirat ću obilazak večeras, ali pod jednim uvjetom.

Evangeline napravi grimasu. - Želite više pojedinosti o mojem posljednjem slučaju, zar ne?

- Budući da sam upleten u ono što se zbiva kao posljedica te situacije, mislim da bih trebao znati više o tome - rekao je.

Evangeline je oklijevala. - Još uvijek ne znamo je li pokušaj umorstva povezan s aferom Rutherford.

Svi su je pogledali. Nitko ništa nije rekao.

Uzdahnula je. - Ali imate pravo. Doista je malo vjerojatno da ne postoji nikakva veza. Doista ne znam koja je to veza. Sve ću vam ispričati večeras tijekom obilaska Vrtova.

52

BU&CW

9 Te su večeri njih tri stajale s Lucasom na terasi ladanjske kuće, promatrajući vrtove i paviljon kako svjetlucaju na mjesečini. - Spektakularno - dahne Clarissa. - Doista prekrasno.

- No, svakako se osjećaju zlokobna strujanja na ovome mjestu -doda Beatrice. - Opažaju ih čak i moja normalna osjetila. - Vidljivo je zadrhtala. Itekako mogu razumjeti zašto vaš stric nije imao baš previše problema s uljezima, gospodine Sebastian.

- Ne - reče Lucas. Pogledao je Evangeline. - Većina nije mogla doprijeti onako daleko kao vi, gospođice Ames.

- Pa, ipak imam nekih sposobnosti - mirno će Evangeline. - A ovo mjesto me fascinira.

Nasmiješio se. U srebrnkastom se sjaju njezino lice doimalo tajanstvenim.

- Da - rekao je. - To vidim. - Trenutak je zastao. - Podsjetio bih vas da smo se nešto dogovorili.

- Uistinu mu možeš ispričati cijelu priču - reče Clarissa.

- Slažem se - reče Beatrice. - Mislim da možemo imati povjerenja u gospodina Sebastiana. On neće širiti glasine.

Evangeline je prekrižila ruke na prsima. - Nema se što posebno pričati.

To je bio rutinski slučaj. Klijentica je bila starija žena, ledi Rutherford, koja je postala sumnjičava po pitanju čovjeka koji je želio oženiti njezinu unuku.

Djevojčini roditelji nisu je htjeli slušati. Vjerovali su da je to sjajna prilika, a sama je mlada dama smatrala udvarača veoma naočitim i šarmantnim.

Gospodin Mason je mogao biti... veoma uvjerljiv.

- Tako je pisalo i u novinama - reče Lucas.

- Zauzela sam položaj klijentičine družbenice. Pod tom sam krinkom pratila damu na nekoliko zbivanja na kojima je bio nazočan i prosac; vrtnu zabavu, primanje, bal, takve zgode. Čim sam ga prvi put vidjela, shvatila sam da je Mason prevarant, naravno. Problem je bio kako to dokazati.

Lucas se namrštio. - Vaša vam je sposobnost omogućila da proniknete u njegovu varku?

Evangeline je trenutak predugo oklijevala prije nego je odgovorila. - Na neki način. Prirodno, uopće nije obraćao pozornost na mene.

Lucas se nasmiješio. - Jer ste bili samo bakina družbenica.

- Nevjerojatno je kako naočale za vid, siva perika i staromodna haljina mogu promijeniti nečiji izgled - reče Beatrice.

- Posve sam svjestan činjenice da većina ljudi vidi samo ono što očekuje da će vidjeti - reče Lucas. - Nastavite svoju priču, gospođice Ames. Zacijelo ste svoju klijenticu obavijestili da su njezine sumnje opravdane.

- Da, a ona je djevojčine roditelje pokušala nagovoriti da malo bolje prouče Masonove financije. No, kao što sam rekla, veoma je lukavo skrivao svoju pravu narav. Ledi Rutherford bila je izvan sebe od brige. Stoga sam se pozabavila pribavljanjem dokaza.

53

BU&CW

Lucas je shvatio da je fasciniran, kao da zuri u kristalnu kuglu. -Pribavili ste te dokaze?

- Da. - Evangeline lagano mahne rukom. - To je moj talent, znate.

Izrazito sam dobra u pronalaženju stvari. To je samo vještina, doista, katkad korisna vještina. No bila je samo salonski trik sve dok nisam počela raditi za Agenciju Flint & Marsh.

- Jasno mi je da to može biti korisna vještina u vašoj karijeri istražiteljice - primijeti Lucas.

- Ukratko rečeno, uspjela sam pronaći neke dokumente koji su jasno pokazali da je Mason prevarant. Otac mlade dame bio je šokiran i ogorčen.

Odmah je istjerao Masona. Ledi Rutherford me diskretno otpustila i platila račun. To je trebao biti kraj priče i zaključivanje slučaja.

Hladan drhtaj mračne spoznaje prostrujao je Lucasovim osjetilima. - Ali to nije bio kraj priče, zar ne? Mason je nekako saznao da ste vi bili osoba koja ga je razotkrila.

Evangeline se iznenađeno okrenula. Clarissa i Beatrice također su se trgnule.

- Kako ste... ? - Evangeline se prekinula. - Nije važno. Trebala sam znati da ćete pogoditi istinu. Imate pravo, naravno. Zasigurno je motrio na mene nakon što sam otišla iz kuće ledi Rutherford. Postavio je klopku. Primila sam poruku za koju sam mislila da ju je poslao jedan od starih prijatelja mojeg oca. Nešto u vezi pronalaženja nekih starih dionica u tatinom vlasništvu koje su odjednom postale vrijedne. Odmah sam otišla na adresu koju sam dobila.

- U napuštenu zgradu blizu luke u kojoj je kasnije pronađeno Masonovo tijelo - reče Lucas. - Ondje ste se sreli s njim.

Evangeline čvršće stisne ruke na prsima. - Da. Beatrice uzdahne.

Clarissa se pomakne. - Veoma ste intuitivni, gospodine Sebastian.

- Molim vas, nastavite, gospođice Ames - reče Lucas.

- Kad sam stigla na dobivenu adresu, morala sam se popeti strmim stubištem. Mason se sakrio u sobi na vrhu stubišta. Prislonio mi je nož uz grlo.

- Baš kao što je prošle noći pokušao Hobson. - Lucas je snagom volje potisnuo mračan bijes u sebi. - Proklet bio taj gad - veoma tiho reče.

Postao je svjestan prozračne tišine koja je obavijala terasu. Shvatio je da sve tri žene zure u njega. Obuzdao je energiju koju ju je nesvjesno stvarao.

Clarissa je prva progovorila. - Bio je tako blizu. Čak me i sad obuzima jeza pri pomisli na to.

- Bilo bi dobro da mi ispričate i ostatak priče, Evangeline - reče Lucas.

Krajičkom je oka vidio da su Beatrice i Clarissa razmijenile poglede.

Shvatio je da se poslužio Evangelineinim imenom. Maleni čin prisnosti nije prošao nezapaženo. U danim okolnostima, Evangelineine prijateljice tu prisnost vjerojatno smatraju šokantnijom od grubih riječi kojima je maločas govorio o Masonu.

- Mason je izišao iz prostorije za koju sam smatrala da je prazna - reče Evangeline. Njezin je glas bio neprirodno ravnodušan i previše staložen. Uhvatio me rukom oko vrata. Nož je držao u drugoj ruci. Rekao je da će me 54

BU&CW

kazniti zbog onoga što sam učinila. Rekao je da će me ubiti ako ne budem surađivala u vlastitom silovanju. Znala sam da me ionako namjerava ubiti, pa sam zaključila da nemam što izgubiti. Borili smo se. Izgubio je ravnotežu i pao niza stube. Slomio je vrat. Pobjegla sam odande.

Clarissa je bez riječi dotaknula Evangelineinu ruku u malenoj gesti utjehe. Beatrice se primaknula objema.

Lucas je nepomično stajao. Tmina je urlala i divljala u njemu. Ništa ne može učiniti, podsjetio se. Mason je mrtav. Ali crna energija bezglasno je urlala zbog gubitka plijena. Usredotočio se na uspostavljanje kontrole nad svojim talentom.

Trebalo mu je nekoliko sekundi da shvati kako ga Evangeline, Clarissa i Beatrice oprezno promatraju. Osjećao je njihovu napetost, svjestan da je on izvor toga. Još se više potrudio obuzdati grabežljivu glad.

- Posve ste sigurni da je Mason mrtav? - pitao je.

Pitanje je prekinulo neprirodnu nepomičnost atmosfere.

Evangeline se prva opustila. Clarissa i Beatrice su duboko udahnule.

Sad sam uprskao, pomisli Lucas. Utjerao sam strah u kosti svima trima.

No barem se Evangeline nije doimala prestrašenom, već samo opreznom.

- Posve sam sigurna da je Douglas Mason toga dana umro -rekla je. Nema nikakve sumnje.

- Ipak, netko se potrudio angažirati čovjeka da vas ubije -zaključi Lucas.

- Jedina je logična pretpostavka ta da postoji veza između dva incidenta. No čak i ako griješim, očito je da netko ima krajnje neugodne namjere kad je riječ o vama.

Clarissa stisne usta. - Gospodin Sebastian ima pravo, Evie. Hobson je stigao s ulice, ali moramo pretpostaviti da taj zločin vuče korijene iz afere Rutherford. To je svijet koji Flint & Marsh dobro poznaju. Beatrice i ja ćemo se sutra ujutro vratiti u London i obavijestiti naše poslodavke o onome što se dogodilo.

- Odmah ćemo započeti istragu - reče Beatrice. - Uz nastojanja gospodina Sebastiana u zločinačkom podzemlju i naše poznavanje visokoga društva, otkrit ćemo tko iza toga stoji.

- Vratit ću se u London s vama - reče Evangeline. Spustila je ruke i okrenula se natrag prema kući. - Moramo se vratiti u kućicu i odmah početi s pakiranjem.

- Mislim da to ne bi bilo mudro - reče Lucas. Evangeline i ostale ga pogledaju.

- Zašto ne? - upita Evangeline. - To je moj problem. Znam više pojedinosti nego itko drugi. Mogu pomoći u istrazi.

- Razmislite o tome sa stanovišta osobe koja vas progoni -strpljivo će Lucas. - U gradu ćete biti daleko ranjiviji nego ovdje na selu.

- Zašto to kažete? - pitala je. - Moj dom je u gradu. Dobro ga poznajem.

- Možda, no izgleda da se zlikovac ondje jednako dobro snalazi. Inače ne bi znao kako se sklapaju poslovi s kriminalcem kakav je bio Sharpy Hobson.

55

BU&CW

Štoviše, u urbanom okruženju lakše će vam se približiti. Ovdje na selu prije će se primijetiti strance koji lutaju naokolo.

- Podsjetila bih vas, gospodine, da sam napadnuta ovdje, a ne u Londonu - reče Evangeline.

- Noću - naglasi Lucas. - Kad je bilo sigurno da ste sami u kućici. Sharpy Hobson vas nije pokušao ubiti tijekom dana jer je postojala prevelika opasnost da će ga netko opaziti dok dolazi ili odlazi s mjesta zločina.

- Predlažete li da Evangeline i dalje boravi sama u kućici? -upita Clarissa. - S obzirom na ono što se dogodilo, ne bih rekla da je to pametna zamisao.

- Slažem se - reče Lucas. - Stoga predlažem da se preseli ovamo, u Kristalne vrtove.

Uslijedio je trenutak zapanjenosti i zaprepaštenja. Potom su sve tri žene počele istodobno govoriti.

- To je sasvim nemoguće - reče Evangeline. - Shvaćam da se osjećate odgovornim za mene jer sam unajmila vašu kućicu, i doista to cijenim. Ali zacijelo vam je jasno da ne mogu preseliti u ovu kuću.

- Nemojmo previše brzati - reče Clarissa. - Ti možda jesi iskusna istražiteljica, ali nikad se nisi suočila s ovakvom situacijom.

- Clarissa ima pravo - reče Beatrice. Za ime božje, Evie, netko te lovi. Zar ne razumiješ? Bez obzira tko je taj zlikovac, očito ti želi nauditi, najvjerojatnije te želi ubiti. Imala si sreće kad si preživjela jedan napad, dva ako računaš i Masonov pokušaj da te ubije. Možda sljedeći put nećeš biti te sreće.

- Pod pretpostavkom da će postojati sljedeći put - reče Evangeline.

- Postojat će - reče Lucas.

Evangeline je zacijelo osjetila koliko je u to uvjeren jer je rezignirano uzdahnula.

- Da - reče. - Zacijelo doista postoji ta mogućnost.

- Poslušajte svoje prijateljice - reče Lucas. - Znate da imaju pravo.

- Nije riječ o tome - reče Evangeline. - Samo što...

- Doličnost situacije - rekao je. - Razumijem. Vjerovali ili ne, doista sam uzeo u obzir vaš ugled, Evangeline. Imam sestru, ako se sjećate. Posve mi je jasno da se jedna dama ne može useliti u kuću u kojoj žive neženja i njegov sluga. Danas poslijepodne poslao sam brzojav mojoj teti Florence. Stići će vlakom sutra u podne. Uvjeravam vas da će ona biti idealna gardedama.

Evangeline je zaustila, ali očito nije znala što bi rekla. Clarissa je zapanjeno uzdahnula. Beatrice je u nevjerici odmahnula glavom.

Evangeline je napokon našla svoj glas. - Očito je da ste dobro promislili o problemu, gospodine.

- Nakon što sam vas prošle noći doveo natrag ovamo, mnogo sam razmišljao o vama i vašoj situaciji, Evangeline.

I još će mnogo vremena provesti pitajući se zašto mu nije rekla cijelu istinu o onome što se dogodilo onoga dana kad je Douglas Mason umro na stubištu.

56

BU&CW

57

BU&CW

10 Evangeline je idućeg jutra ispratila Clarissu i Beatrice na vlak u osam i petnaest za London. Dok su zajedno stajale na peronu, Evangeline je bila svjesna Lucasa koji je stajao malo dalje.

- Bit ćeš oprezna, zar ne, Evie? - Clarissa je pitala po stoti put.

- Da, svakako - reče Evangeline. - Nemojte se brinuti za mene. Uvjerena sam da ću biti posve sigurna s gospodinom Sebastianom. Ti i Beatrice morate obećati da ćete me brzojavom obavijestiti o svemu što otkrijete, čak i najmanjoj sitnici.

- Da - reče Clarissa. - Isto tako, javi nam o svemu što gospodin Sebastian otkrije tijekom svoje istrage.

- Ono što sazna od svojeg čovjeka, Stonea, i Stoneovih poznanika na ulicama, može nam koristiti u našim istragama - reče Beatrice.

- Poslat ću vam sve što Stone bude iznio po povratku iz Londona - reče Evangeline.

Beatrice se nije doimala zadovoljnom. - Ne sviđa mi se što te ovdje ostavljamo samu, Evie. Osjećam da je to veoma opasno.

Evangeline se nasmiješi. - Sama si vidjela, Kristalni vrtovi izgrađeni su kao tvrđava. Ondje ću biti sigurna. Danas poslijepodne doći će teta gospodina Sebastiana. Njezina će nazočnost osigurati doličnost, a uvjerena sam da će mi vrtovi osigurati sjajan materijal za moj roman.

- Opasnost koja zabrinjava Beatrice više je osobne prirode, Evie - bez uvijanja će Clarissa. - Kada te gospodin Sebastian gleda, u atmosferi se osjeća određena energija.

- Sigurna sam da umišljaš - brzo će Evangeline.

Clarissa odmahne glavom. - Ne, Bea ima pravo. Moraš biti oprezna, Evie.

Evangeline pogleda Beatrice, a potom opet Clarissu.

- Zašto? - upita, pazeći da govori veoma tihim glasom. -Budimo otvorene po tom pitanju. Već smo ranije raspravljale o tome i složile se da niti jedna od nas vjerojatno neće imati baš mnogo prilika da iskusi strast. Mislila sam da smo se sve zarekle da ćemo iskoristiti priliku ako se ukaže.

- Da, ali ovo je drukčije - uporno će Beatrice.

- Ne vidim zašto - reče Evangeline. - Ako gospodina Sebastiana zanima romantična veza, zašto bi me to zabrinjavalo, pod uvjetom da budemo diskretni? A za ljubavnu vezu bi se teško moglo poželjeti diskretnije mjesto od Little Dixbya. Nebesa, nakon što se vratim u London, više nikad neću vidjeti nikoga odavde.

Clarissa i Beatrice se nesigurno pogledaju.

- Ako to tako postaviš - reče Beatrice - ne mogu se prepirati. Samo bih dodala da nisam zabrinuta za tvoju krepost.

- Veoma mi je drago to čuti - reče Evangeline - jer sam zaključila da se niti jalnja više ne moram za to zabrinjavati.

- Nas zabrinjava tvoje srce - zaključi Beatrice.

58

BU&CW

- O, za ime božje - reče Evangeline. - Teško da ću se zaljubiti u mojim godinama. To je za romantične osamnaestogodišnjakinje. Vjerujte mi, znam što radim.

- Ali što ako pogriješiš i zaljubiš se u njega? - upita Clarissa. -Ne želimo te vidjeti povrijeđenu, Evie.

Evangeline je pogledala naokolo kako bi bila sigurna da ih nitko ne može čuti i da je Lucas još uvijek dovoljno daleko.

- Stvar je u tome - reče - što sam shvatila da moje neiskustvo u tim stvarima možda ometa moje pisanje.

Beatrice uzdigne obrve. - O čemu to govoriš?

- Zaključila sam da moram iz prve ruke iskusiti strast ako o tome želim pisati u svojim romanima. No jasno je da ne želim skočiti u krevet bilo s kim, samo radi istraživanja. Daleko bih više voljela proučiti tu temu s džentlmenom koji me privlači i koji mene smatra privlačnom.

U Beatriceinim je očima bljesnulo olakšanje. - Zar zato razmišljaš o ljubavnoj vezi s gospodinom Sebastianom? Radi svojeg pisanja?

Evangeline porumeni, naglašeno svjesna da je Lucas promatra. Znala je da ih ne može čuti uz buku parne lokomotive i sveopće komešanje na peronu, ali je ipak osjećala silnu smetenost. Na kraju krajeva, o takvim se stvarima obično ne raspravlja na željezničkim postajama.

- Pokušavam objasniti da nema razloga da se vas dvije zabrinjavate za moje srce - rekla je.

- Ako si sigurna da znaš što radiš - nesigurno će Clarissa.

- Posve sam sigurna - reče Evangeline, bezočno slagavši. Začuo se zvižduk, najavljujući skori polazak vlaka.

- Hajde, Clarissa, moramo se ukrcati - reče Beatrice. Pogledala je Evangeline. - Obećaj da ćeš biti oprezna.

- Obećavam - reče Evangeline.

Gledala je kako se Clarissa i Beatrice penju stubama u vagon prvog razreda. Lucas joj je prišao i stao kraj nje.

- Imate zanimljive prijateljice, Evangeline - primijetio je.

- Da - rekla je. - Imam sreće po tom pitanju.

Doista imam sreće, mislila je, jer bez obzira hoće li se upustiti u ljubavnu vezu s Lucasom ili ne, vjerojatno će njezino srce patiti.

Itekako će joj trebati prijateljice kad se vrati u London.

- Pogledaj kako stoji uz našu Evie - reče Beatrice. Razbudila je svoja osjetila i proučavala Evangeline i Lucasa kroz prozor dok se vlak udaljavao s perona. - Kao da mu na neki način pripada. Vidim vrelinu u njihovim aurama. Kao da su već ljubavnici.

Clarissa pogleda par na peronu. - Čovjek osjeća energiju koja ih okružuje kad su zajedno. Bez obzira na sve Evieine priče da će žrtvovati svoju krepost radi pisanja, bojim se da ulazi u veoma nesigurne vode.

- Slomit će joj srce.

59

BU&CW

- Najvjerojatnije. - Clarissa stisne svoje ruke u rukavicama. -Ali tu nema pomoći. Sve tri smo prihvatile tu mogućnost. Produhovljena žena može preživjeti slomljeno srce.

- Evie je veoma produhovljena.

- Da - reče Clarissa. - No mislim da je pozitivna strana što će gospodin Sebastian, čak i ako joj slomi srce, ipak paziti da bude sigurna.

- Pod pretpostavkom da je sposoban pružiti joj zaštitu. Evangeline i Lucas su nestali s vidika. Clarissa se udobnije smjestila na sjedalu i pogledala prijateljicu.

- Mnogo toga ne znamo o gospodinu Sebastianu, ali u jedno sam sigurna - reče. - Zna ponešto o nasilju. Evie ne bi mogla naći sposobnijeg tjelohranitelja.

60

BU&CW

11 Nevjerojatno. - Lucas je ljutito ušao u knjižnicu i prebacio kaput preko naslona stolice. - Pokušavam spasiti vaš život, a vama je, čini se, jedino stalo do toga kako ćete ovu čudovišnu kuću dovesti u red.

Evangeline ga je slijedila u prostoriju i čvrsto za sobom zatvorila vrata.

- Ne cijelu kuću - reče. - Samo ovo krilo. Izgleda da je veći dio opatije već godinama zatvoren. I kako bi sve bilo kristalno jasno, doista cijenim vaša nastojanja da me zaštitite, gospodine. Samo ne vidim razloga da živimo kao da smo na ekspediciji i kampiramo negdje na američkom Zapadu. Čuo se niz slabih, prigušenih udaraca. Lucas pogleda prema stropu.

Evangelineina dnevna sluškinja, Molly, i nekoliko Mollyinih rođaka rade na gornjem katu. Osim mahnitih aktivnosti iznad njegove glave, zvučalo je kao da se u kuhinji vodi bitka između skupina vitezova u oklopima. Zveket i lupa željeznih posuda i čeličnog pribora za jelo odzvanjali su dugim hodnikom.

- Mislio sam da sam vam objasnio kako su ovdje živjeli samo moj stric i njegova domaćica - reče Lucas. - Nije postojala potreba za otvaranjem više od nekoliko prostorija.

- Prema onome što Molly kaže, vaš stric je rijetko kad zapošljavao nekoga iz gradića. Gospođa Buckley jedina je radila u kućanstvu. Nikakvo čudo što je zatvorila većinu prostorija.

- Stric Chester nije priređivao zabave i nije ohrabrivao posjetitelje - zareži Lucas. - Bio je predan svojim istraživanjima i nije volio da ga se u tome prekida. Ni ja nisam raspoložen za bilo kakvo ometanje. Moram ostati usredotočen na trenutne probleme.

- Razumijem - reče Evangeline. - Ali bez briga, veći dio generalnog čišćenja trajat će samo nekoliko dana.

- Nekoliko dana? - Prokletstvo, ženo, želim da svi odu iz ove kuće do kraja današnjega dana, je li to jasno?

- Savršeno jasno, gospodine - reče Evangeline. Njezin je ton odjednom postao posve hladan.

Režim na nju, pomisli Lucas.

Razdražen zbog vlastite zlovolje, prišao je pisaćem stolu i upalio lampu.

Premda vani sja sunce i zavjese su razmaknute, knjižnicu obavijaju duboke sjenke. Prozori su okrenuti prema vrtovima. Staklo je gotovo posve prekriveno iskrivljenim, isprepletenim povijušama. Gusta vegetacija vani zadržava veći dio svjetlosti. Ista je situacija sa svim prozorima na toj strani kuće.

Lucas sjedne na kut starog pisaćeg stola, jednom nogom oslonjen na pod, i pogleda Evangeline. Njime je prostrujalo duboko uzbuđenje. Počeo se navikavati na taj osjećaj. Obuzimao ga je svaki put kad je bio u Evangelineinoj nazočnosti. No premda mu je silna žudnja postala poznata, nije mu nimalo lakše potisnuti je ili ignorirati. Možda sam zato danas tako naprasit prema njoj.

61

BU&CW

Nije ona kriva zato što njezina blizina uzbuđuje njegova osjetila i stvara u njemu osjećaj razdražljivosti, mislio je. Uvjerio je sebe da će imati više kontrole nad sobom i bolje će se fokusirati kad bude znao da je ona na sigurnom unutar zidova Kristalnih vrtova. Očito je pogrešno procijenio.

Premda nije imao izbora. Uopće ne bi mogao spavati da ju je preko noći ostavio samu u kućici dok neki nepoznati gad u Londonu kuje zavjeru kako bi je ubio.

Evangeline danas poslijepodne izgleda posve drukčije nego jutros. Nestali su moderna haljina za šetnju, odgovarajuće rukavice i šeširić, te čizme s visokim kopčanjem što ih je nosila kad je ispratila prijateljice na vlak. Sad je odjevena za nadziranje prljavih poslova, u posve običnu kućnu haljinu i pregaču. Oboje je odavno izišlo iz mode i preveliko je za nju, osobito na prsima. Pitao se koja joj je Mollyina jedrija rođakinja to posudila. Evangeline je svoju kosu boje jantara čvrsto stegnula ispod bijele kapice. Pregača je zamrljana nečim što izgleda poput prljave vode za pranje poda, a na obrazima je imala čađave mrlje. U ruci je držala pernatu četku za brisanje prašine.

Zapravo izgleda opčinjavajuće, pomislio je.

- Prema onome što mogu procijeniti, vaš stric nije se potrudio koristiti čak ni blagovaonicu - reče Evangeline. - Izgleda da je jeo u kuhinji, ako možete vjerovati.

- Upravo to smo Stone i ja radili otkako smo stigli ovamo - reče Lucas. To nam je sasvim odgovaralo. Stone kuha. Smatra učinkovitijim ako jedemo u kuhinji.

- To je sasvim u redu za Stonea, ali teško možete očekivati da će vaša teta jesti u kuhinji, i sigurno joj ne možete reći da mora spavati u sobi koja je godinama bila zatvorena. - Evangeline uperi prst prema stropu. - Ondje gore se na svemu nalazi sloj prašine debeo dva centimetra. Srećom, namještaj i sagovi u svim sobama bili su dobro zamotani, a čini se da se domaćica vašeg strica pobrinula i za svu posteljinu. Unatoč tome, treba još mnogo toga obaviti prije nego vaša teta stigne kasnije tijekom dana. Hvala nebesima da su Mollyine rođakinje bile na raspolaganju.

Lucas prekriži ruke na prsima. - Znate, Evangeline, mislio sam da sam se pobrinuo čak i za najmanje pojedinosti kad sam smislio plan za vaše preseljenje ovamo, ali nikad mi nije palo na pamet da ćete insistirati na ribanju kuće od vrha do dna.

- Samo nekoliko soba, ne cijelu kuću. - Evangeline prijeđe pola puta do njega i stane. - Zvuči kao da se ljutite, gospodine. Nitko od vas ne traži da sami uzmete krpu i kablić vode.

- Dakle, zašto bih se ljutio? Možda zato što sam bio primoran potražiti utočište u ovoj prostoriji dok neznanci okreću naglavce moju kuću? Možda zato što sam mislio na vašu sigurnost, a ne na proljetno čišćenje, kad sam vas danas doveo ovamo? Ili mislite da to možda ima veze s činjenicom što se ne volim suočavati s nekim tko maše metlom svaki put kad nekamo zakoračim? Pokušavam riješiti jedno umorstvo i spriječiti drugo, vaše, točnije rečeno. Dovraga, nemam vremena izbjegavati ljude naoružane metlama i kablićima.

62

BU&CW

- Ah, znači u tome je problem - mirno je rekla. - Tako sam i mislila.

- Što ste mislili?

- Sigurna sam da ste davno naučili dobro vođeno kućanstvo uzimati zdravo za gotovo. Međutim, jednako kao glasovir, kuća mora biti dobro ugođena ako želite da funkcionira glatko i učinkovito.

- Ovo kućanstvo uopće ne mora funkcionirati. Uz malo sreće, ovdje ćemo provesti najviše nekoliko tjedana.

- To je predugo da bi se spavalo na slamaricama, jelo hladne obroke i uvečer sjedilo bez vatre. Vi slobodno možete sve to činiti, ako želite, ali sve dok ja ovdje živim, moram insistirati na osnovama civilizacije. To uključuje barem čistu kuhinju, dobro opskrbljenu smočnicu, prikladnu kupaonicu i čistu posteljinu na krevetima. Sigurna sam da će se vaša teta složiti sa mnom.

- Bez uvrede, Evangeline, ali s obzirom na vašu trenutnu situaciju, čudi me što ste opsjednuti održavanjem tako visokih standarda.

Hladno mu se nasmiješila. - Gdje bismo bili bez takvih standarda, gospodine Sebastian?

- Izvrsno pitanje. Nije važno, očito je da sam izgubio bitku. Što je tu je.

Samo pripazite da nitko od Mollyinih rođaka ne odluta dalje od terase, je li to jasno?

- Da, svakako, ali doista ne mislim da će to biti problem. Gillinghami, jednako kao i ostali dobri ljudi u Little Dixbyu, užasavaju se vaših vrtova.

- S dobrim razlogom - rekao je. - Kad već govorimo o Gillinghamima, želim da svi članovi te obitelji odu do zalaska sunca. Kao što sam objasnio, vrtovi su opasniji nakon što se spusti mrak.

- Razumijem. Vjerujte mi, čini se da nitko osim Molly nema ni najmanju želju ostati ovdje kad se smrači. Molly je prilično teško nagovorila svoje rođake da dođu ovamo čistiti i tijekom dana. Morala sam obećati da ćete platiti dvostruko od uobičajenih nadnica.

- Zar doista? - Uzdigao je obrvu. - Prilično slobodno trošite moj novac, je li?

- Besmislice, savršeno dobro znate da se od vas, kao od vlasnika Kristalnih vrtova, očekuje da doprinesete lokalnoj ekonomiji. Angažiranje radnika je jedan način na koji to možete učiniti.

- To neću osporavati.

Evangeline se namršti. - Zašto tako tvrdoglavo odbijate imati služinčad u kući preko noći? Sigurna sam da bih mogla nagovoriti Molly da ostane. Ima mnogo više pustolovnog duha nego njezini rođaci.

- Namjeravam istraživati vrtove nakon što se spusti mrak, kad je energija na vrhuncu. Posljednje što mi treba to je da me mlada Molly ili netko od njezinih rođaka vide kako u ponoć lutam vani. Ovdje već ionako ima previše govorkanja o okultnim aktivnostima.

- O, zaboga, jasno mi je što želite reći. - Evangeline mu se suosjećajno nasmiješi. - No bojim se da je možda već prekasno da se mještane uvjeri kako niste ekscentrik poput vašeg strica.

Lucas se lecne. - Toga sam se bojao.

63

BU&CW

- Jeste li zato one noći bili vani, kad sam u dva ujutro stigla u vrtove?

Provodili ste svoja istraživanja?

- Da. - Shvaćam. Pa, znači da je to objašnjenje. Namrštio se. - Objašnjenje za što?

- Clarissa i Beatrice su me pitale zašto ste se tako prikladno našli pri ruci kad mi je zatrebala pomoć. Morala sam im reći da sam tada bila tako uzrujana da sam vas zaboravila pitati zašto ste se vi i Stone tako kasno noću pojavili u vrtovima, posve odjeveni, više ili manje kao nekom čarolijom.

- Nema tu nikakve velike zagonetke. Kao što sam vam rekao, već smo bili vani i čuli smo kad ste ušli na imanje.

- Kad već govorimo o Stoneu, je li vam se već javio?

- Poslao je brzojav i javio da će doći istim vlakom kao teta Florence. Dao je naslutiti da ima neke vijesti.

Evangelineinim izražajnim licem preletjelo je uzbuđenje. - To zvuči obećavajuće.

- Vidjet ćemo.

Evangeline pogleda prema povijušama pokrivenom prozoru, a zatim se opet okrene k njemu. - Nadam se da razumijete kako sam zahvalna što ste mi ponudili zaštitu, ali ne mogu potisnuti osjećaj da bih trebala biti u Londonu s mojim prijateljicama.

- Ne - rekao je.

- Ne sviđa mi se pomisao da bez mene istražuju o ovom slučaju. Na kraju krajeva, ja sam u središtu problema. Barem bih trebala raditi za sebe.

Osjećam se posve beskorisnom dok dangubim u Little Dixbyu dok ostali istražuju.

- Teško bi se moglo reći da dangubite. Cijelo jutro radite poput pomahnitale domaćice. Čeznutljivo je uzdahnula. - Valjda nastojim biti nečim zauzeta. Aktivnost mi skreće misli s onoga što se možda događa u Londonu.

Ustao je sa stola i pošao prema njoj. - Ako ćete se zbog toga osjećati malo korisnijom, uvjeravam vas da je daleko vjerojatnije da ćemo doći do rezultata dok ste vi ovdje.

- Zašto to kažete? - Zbunjenost je brzo nestala s njezina lica. -O, shvaćam. Mislite da će osoba koja je angažirala Hobsona ponovno pokušati, a bit će lakše uhvatiti zlikovca ako do tog pokušaja dođe ovdje na selu. Da, razumijem vašu logiku. Ali što ako griješite? Što ako ubojica odluči jednostavno čekati da se vratim? Prije ili kasnije morat ću se vratiti u London. Ne mogu zauvijek ostati ovdje. On to sigurno zna.

Lucas se zaustavio ispred nje. - Siguran sam da imamo posla s očajnom osobom, Evangeline. Očajnim ljudima čekanje nije vrlina.

Uzmi mene, naprimjer, mislio je. Koliko ću još dugo moći čekati tebe?

Iz sata u sat sve je više žudio za njome. Razbudilo se nešto duboko u njemu i sad je posve budno i gladno. Potreba neće biti zadovoljena dok Evangeline ne bude njegova.

64

BU&CW

Spoznaja da je tako žarko želi trebala ga je prestrašiti više no što jest. U većini je okolnosti mogao veoma strpljivo čekati. Odavno je svladao umijeće samokontrole. Bio je primoran na to, ne zbog nekih vanjskih poriva, već zbog potrebe da uspostavi kontrolu nad svojim talentom.

Rano je u životu shvatio da će ga preuzeti paranormalna strana njegove naravi ako to ne uspije nadvladati, baš kao što je preuzela nekolicinu ostalih iz obitelji koji su posjedovali njegovu vrstu sposobnosti. Zarekao se da će on biti taj koji će prekinuti ciklus -čak se usudio samog sebe uvjeriti da je ostvario svoj cilj.

Sad ga je Evangeline natjerala da posumnja u svoje samouvjerene pretpostavke. Sama njezina energija djeluje na njegova osjetila kao jaka droga. U njezinoj se blizini osjećao lakoumno na načine za koje je znao da su opasni, ali nije se mogao natjerati da se drži podalje.

Promatrala ga je s izrazitim zanimanjem u očima. - Doista se čini da mnogo znate o tome kako zlikovci razmišljaju. Znam da ste rekli da ste proučavali zločinački um, ali kako ste to točno radili?

- To je duga, dosadna i prilično komplicirana priča.

- Drugim riječima, nećete mi reći. Nasmiješio se. - Možda jednoga dana.

Ispravila je ramena. - Neka bude, gospodine, imate pravo na svoje tajne.

Možete li mi barem reći kako obavljate svoj savjetodavni rad za Scotland Yard?

Osuđen sam na propast, pomislio je. U tom trenutku to mu je bilo posve svejedno. Prigrlio je svoju sudbinu. Točnije rečeno, želio je zagrliti Evangeline. Žudio je za tim da je povuče u zagrljaj i spusti na jastučiće stare sofe. Želio je osjećati nježne obline njezinih dojki na svojim nagim prsima i stezati joj bedra. Želio je utopiti svoja osjetila u njezinoj opojnoj energiji i izgubiti se u njoj.

Ti si budala, Sebastian, i to ćeš ranije ili kasnije platiti.

- Spomenuo sam poznanika u Yardu - rekao je, pomno birajući riječi.

- Višeg inspektora, da.

- Donovan i sam ima nekih sposobnosti. Razumije da je psihička energija stvarna, te da njezini tragovi često ostaju na mjestu zločina. Često je teško uhvatiti zločince koji posjeduju neku jaku izvanosjetilnu sposobnost.

- Da, to mogu zamisliti - reče Evangeline.

- Kada Donovan zaključi da lovi nekoga tko posjeduje paranormalne sposobnosti, katkad zatraži moje mišljenje.

- Shvaćam. - Malo se namrštila dok je razmišljala o toj informaciji. - Što možete procijeniti o zločincu na temelju energije što ju je ostavio na mjestu zločina?

Kad je već stigao ovako daleko, može joj reći još malo - ne sve, ali nešto.

S obzirom na to da i sama posjeduje jake sposobnosti, mogla bi barem razumjeti poriv koji ga tjera na korištenje drugih osjetila.

- Najčešće me zovu kad je riječ o istraživanju umorstva, Evangeline. Napeto ju je promatrao, pripremajući se na prvu naznaku šoka ili gnušanja.

- To je obično zločin koji stvara najintenzivnije emocije.

- Vi osjećate ubojičine emocije?

65

BU&CW

- Da. Često mi otkriju nešto o njegovoj ili njezinoj osobnosti, a ukažu i na motiv. To su činjenice što ih Donovan može iskoristiti tijekom svojih istraga.

Blistava energija u njezinim očima doista se promijenila, ali ne onako kako je očekivao. Bilo je šoka, ali ne gnušanja ili užasa. Ono što je vidio i osjetio, bilo je razumijevanje - istinsko prepoznavanje - onoga što je proživljavao na mjestu zločina.

- Na trenutak vidite ubojičin um - tiho će Evangeline.

- Na neki način, da.

- Shvaćam. - Zadrhtala je. - Nisam to pomislila. Dovrši to, Sebastian.

- Umorstvo je uvijek uznemirujuće intiman čin koji uključuje najmračnije emocije - mirno je rekao.

- Vaše istrage zasigurno su grozna iskustva za vas.

- Želio bih vam reći da je to točno - reče - jer bih se tada u vašim očima doimao časnim. No činjenica je da lov doživljavam kao uzbudljiv izazov.

Smatram ga zadovoljavajućim, čak ugodnim na načine koje niti jedan častan džentlmen ne bi smio priznati.

- Razumijem što govorite - šapnula je.

- Doista?

- Da, naravno - rekla je. - Činjenica da lov na ubojicu smatrate duboko zadovoljavajućim ne znači da niste doličan, častan muškarac. Jednostavno znači da radite ono za što ste rođeni -osiguravate pravdu za žrtve.

Neveselo se osmjehnuo. - A vi ste doista rođeni za pisanje romantičnih romana, zar ne?

Gnjev joj je bljesnuo u očima. - Nemojte mi se rugati, gospodine. Vi lovite ubojice. To je plemenit posao.

Odmahnuo je glavom. - Veoma ste naivni, Evangeline.

- Ne bih rekla.

- To nije zdravo, taj posao lova na ubojice. - Pogledao je van, prema mračnim vrtovima. - A oni koji ubijaju paranormalnim sredstvima najgori su od svih.

- U to nimalo ne sumnjam.

- Intimnost doživljaja nije moguće opisati. - Sad kad je počeo, nije uspijevao naći dovoljno volje da prestane. Želio je da ona zna kako je to za njega. Bilo mu je potrebno da ona to zna. - U slučaju umorstva paranormalnim sredstvima ubojičina aura mora biti rezonantna s aurom žrtve sve do posljednjeg srčanog otkucaja. Tako se to radi, znate. Ubojica mora pronaći ranjive struje u energetskom polju svoje žrtve i umrtviti ih tako da srce prestane raditi. - Opet je pogledao Evangeline. - Ubojica doživljava žrtvinu smrt na najintimniji mogući način. Ono što sve čini tisuću puta strašnijim to je činjenica da takvi ubojice obično uživaju u ubijanju. Za neke je to opojna droga, ultimativni osjećaj moći. Stisnula je prste u pregači. - Da. Ponovno se okrenuo prema povijušama prekrivenom prozoru. -Potrebno je veoma mnogo energije da se zaustavi srce druge osobe. Upravo zato uvijek ostanu psihički tragovi na mjestu zločina.

66

BU&CW

- I to je ono što vi osjećate - tiho je rekla. - Sigurno vam se čini da ste zapravo u ubojičinu umu kad ona izazove smrt. Kako to za vas mora biti strašno. ... Kad ona izazove smrt. Kako neobično, pomislio je. Većina ljudi upotrijebila bi zamjenicu muškog roda kad općenito govori o takvim stvarima.

- Srećom, ne zovu me često na takva mjesta umorstva - rekao je. Umorstva paranormalnim sredstvima veoma su rijetka jednostavno zato što ima veoma malo ubojica koji su obdareni s dovoljno sposobnosti za takav čin.

- Mogu se jedino nadati da imate pravo, ali bojim se da postoji još jedan razlog iz kojeg vas tako često ne pozivaju na takva mjesta zločina. Evangeline je zvučala veoma zamišljeno. - Rekla bih da u mnogim slučajevima zločini ostaju neotkriveni. Smrt izazvana paranormalnim sredstvima bila bi poput savršenog otrova, nemoguće ju je otkriti.

Okrenuo se prema njoj. - To je, Evangeline, izvrsno zapažanje. Imate pravo.

Pogledala ga je u oči. - Pozivaju vas da obavljate težak, ali častan i, da, doličan posao, Lucase.

- Prestanite. - Napravio je dva koraka do nje i čvrsto je uhvatio za ramena. - Nemojte me pretvarati u junaka, Evangeline.

Zapanjila ga je značajnim smiješkom.

- Zakasnili ste, gospodine. Već sam promijenila Johna Reynoldsa.

- Tko je, dovraga, John Reynolds?

- Trebao je biti negativac u mojoj priči, ali sam, srećom, u posljednjem trenutku shvatila da je on zapravo junak. Vi ste mi uzor za taj lik.

- Prokletstvo, Evangeline...

Stavila mu je prste na usne kako bi ga ušutkala. - Vratimo se na temu...

- Vi ste tema.

- Mislila sam na vaše zaključke o mentalnom i emocionalnom stanju osobe koja je angažirala Sharpya Hobsona da me ubije -rekla je. - Prošle noći nije bio na mjestu događaja. Kako možete zaključiti da je očajan?

Lucas je nastojao zadržati strpljenje.

- Nisu uvijek potrebne paranormalne sposobnosti da bi se analizirao zločinački um - govorio je jednoličnim glasom. - Zdrav razum i logika jednako su uspješni, ako ne i bolji. Uvjeravam vas da nitko ne naručuje umorstvo i ne šalje plaćenog ubojicu čak do Little Dixbya ako nije izrazito odlučan. Neuspjeh u kombinaciji s Hobsonovim nestankom samo će osobu koja stoji iza toga učiniti mahnitijom. Iskreno se nadam da će osoba koja želi vašu smrt, nakon što je ostala bez unajmljenog ubojice, sama pokušati. Tada ćemo uhvatiti nju ili njega.

- Razumijem. Da, to ima smisla. - Evangeline uzdigne obrve. -Međutim, to baš nije vedra pomisao. Unatoč tome, ipak bih željela aktivnije sudjelovati u istrazi.

67

BU&CW

- Izgledate poput male djevojčice kojoj je rečeno da njezine prijateljice idu na sajam bez nje. Jasno mi je da biste radije istraživali, ali upravo za vaše dobro insistiram da ostanete na selu.

- 'Za vaše dobro' su tri najiritantnije riječi koje postoje. To ga je zabavljalo. - Da, to sam čuo već nekoliko puta.

- Od koga?

- Od Beth i Tonya, moje sestre i brata. Slučajno sam sklon složiti se s vama. Ali nemojte misliti da vam se uskraćuje korisna uloga u ovom slučaju.

- Briga o tome da se u Kristalnim vrtovima obriše prašina s namještaja i da se operu podovi korisna je uloga?

- Mislio sam da sam bio jasan - rekao je. - To mi se ne sviđa, ali vi ste mamac pomoću kojega ćemo ubojicu izvući na otvoreno.

- Naravno. - Evangeline se odmah razvedrila. - Nisam na taj način razmišljala o situaciji. Dakle, ja sam mamac, je li? To doista zvuči barem donekle korisno.

Odmahnuo je glavom. - Veoma čudna izjava dame koja se u protekla dva tjedna suočila s dvojicom ubojica, a jedan ju je čak napao u njezinu vlastitu krevetu.

Nabrala je čelo. - Kao što neprestano svakoga podsjećam, nisam bila u krevetu kad je zlikovac stigao u spavaću sobu.

- Da, znam. - Dotaknuo joj je bradu rubom dlana. - Već ste izišli kroz prozor i bježali prema sigurnosti veoma opasnog vrta. Vi ste iznimna žena, Evangeline Ames. Vjerujem da sam već ranije rekao nešto u tom smislu.

Porumenjela je i drhtavo mu se nasmiješila. - I ja vas smatram jednako iznimnim, gospodine. Jedinstvenim. Vi ste zapravo idealan uzor za Johna...

Rukom joj je pokrio usta. - Nemojte, preklinjem vas, više spominjati ime svojeg lika.

- Neka bude - rekla je.

Njegov je dlan prigušio njezine riječi. Oprezno je maknuo ruku s njezinih usana. Promatrala ga je svojim fascinantnim očima, a usta su joj se lagano trznula, kao da potiskuje smiješak. Ali više ništa nije rekla.

Energija je treperila u zraku između njih, zagrijavajući mu krv.

Vjerojatno bi bilo pogrešno poljubiti je, mislio je. Poljubio ju je.

To je trebao biti letimični dodir njezinih usta. Rekao je sebi da će samo malo kušati. No bljesak vrelog ushićenja koji je njime proletio kad je osjetio njezina usta pod svojima zaprepastio je njegova osjetila.

Evangeline se posve ukočila. Shvatio je da ju je poljubac šokirao, bez obzira na njezino samouvjereno držanje. Pošteno. Šokirao je i njega.

Evangeline je ispustila tih, promukao zvuk i ispustila četku za brisanje prašine. Obavila mu je ruke oko vrata i priljubila se uz njega. Njezina su se usta lagano rastvorila pod njegovima. Stisnuo ju je uza se i prepustio se poljupcu.

Energija je pjevala u atmosferi, zapalivši sva njegova osjetila na dotad nepoznate načine. Obuzeli su ga ushićenje, potreba i glad. Poljubac nije bio samo zavodnički i uzbudljiv, već neopisivo, zapanjujuće intiman. On je 68

BU&CW

iskusan muškarac. Bio je s drugim ženama, ali nikad nije osjetio takvu psihičku i fizičku strast. Omamila je njegova osjetila.

Spustio je ruke na Evangelinein struk. Srećom, nije nosila steznik ispod obične haljine. Kroz tešku tkaninu osjećao je mekan, senzualan oblik njezina struka i obline bokova. Vrhovima prstiju dotaknula mu je zatiljak. Zavrtjelo mu se u glavi od njezina mirisa.

Tresak kablića o pod s druge strane vrata i glasovi u hodniku razbili su čaroliju. Podigao je glavu i zagledao se u Evangelineine pomalo smetene oči.

Ne izgleda ozlojeđeno ili prestrašeno, zaključio je. Zapanjeno, možda. Nije jedina.

- Evangeline - izustio je. Nježno je prešao zglavcima prstiju po njezinom rumenom obrazu. Ušutio je jer nije imao pojma što bi dalje mogao reći.

- Morate me ispričati, želim vidjeti kako napreduju radovi u kuhinji. Bila je zadihana kao da je upravo trčala uza stubište. -Vaša teta i gospodin Stone će uskoro stići.

- Jesam li vas uvrijedio?

- Nemojte biti smiješni, gospodine... Lucas. Ovo nije prvi put da me netko poljubio.

- Shvaćam. - Gurnuo je pramen jantarne kose ispod malene kape. Nadam se da je ovaj poljubac izdržao usporedbu.

- Da, apsolutno. Bio je veoma uzbudljiv. Zapravo, nisam sigurna da ću uspjeti pronaći prikladne riječi kojima bih ga opisala.

Nekako se naglo ohladio. Stisnuo je čeljust. - Ako se opis ovoga što se upravo dogodilo među nama pojavi u vašem romanu, neću biti nimalo zadovoljan, Evangeline.

Trepnula je, a zatim mu je uputila pomalo podrugljiv smiješak, na njegovu žalost.

- Budući da ne čitate romane, gospodine, nikad nećete znati kako opisujem poljubac između mojih glavnih likova, nije li tako?

- Do vraga, Evangeline...

- Morate me ispričati. Treba obaviti mnogo posla ako želim biti sigurna da će Molly i njezini rođaci odavde otići do zalaska sunca.

Evangeline se sagnula, uzela četku za prašinu, otvorila vrata prije nego je on to dospio učiniti i izišla u hodnik, a skuti su letjeli za njom.

Stajao je na vratima i gledao za njom dok nije nestala iza ugla. Tada je zatvorio vrata.

Prišao je prozoru i zagledao se u vrtove kroz usku pukotinu između povijuša. To je, pomislio je, kao virenje kroz rešetke redovničke ćelije.

On nije redovnik, ali je znao da je, zahvaljujući svojem talentu, veći dio života proveo u psihičkoj verziji ćelije.

Bio je veoma siguran da je upoznao ženu koja ima ključ.

69

BU&CW

12 Evangeline je bila s Molly, namještajući krevet u sobi namijenjenoj Lucasovoj teti, kad je čula štropot kotača kočije. Prozori na ovoj strani kuće gdje ona i Molly rade okrenuti su prema kolnom prilazu. Pogledala je van i vidjela seosku kočiju za iznajmljivanje. Mayhew, vlasnik vozila, sjedio je na kočijaškome mjestu. Stone je sjedio kraj njega, a obrijanu je glavu pokrio niskim šeširom.

- Mislim da je stigla gospođa Hampton - reče Evangeline.

- U pravi trenutak, ako mene pitate. - Molly joj se pridružila kraj prozora.

- Završile smo s njezinom sobom.

Gledale su kako Stone s lakoćom skače s kočijaškog sjedala kako bi otvorio vrata kočije. S poštovanjem je skinuo šešir. Sunčeva svjetlost poigravala je po njegovoj obrijanoj glavi.

- O, zaboga - šapne Molly. - Je li to čovjek gospodina Sebastiana?

- Da - reče Evangeline. - Zove se Stone.

- O, zaboga - ponovi Molly. - Netko je rekao da je krupan muškarac. To je točno, nije li? Kladila bih se da je snažan kao bik. Ali je daleko zgodniji.

Evangeline se nasmiješila kad je čula ženstveno odobravanje u njezinu glasu. Pogledala je ustranu i vidjela da Molly s napetom pozornošću promatra Stonea.

- Zar ga sad prvi put vidiš? - upita Evangeline.

- Da, gospo, ali sam čula kako u gradiću pričaju njemu.

- Ako ti to nešto znači, ne vjerujem da gospodin Stone zna mnogo o farmerskim poslovima. Odrastao je u Londonu.

- Meni to ne smeta - reče Molly. - Ne zanima me udaja za farmera. Znam kakav je to život i rado bih ga izbjegla.

Evangeline se nasmijala. - Nebesa, čuješ li ti sebe? Još nisi ni upoznala gospodina Stonea, a već govoriš o braku.

- Djevojka mora razmišljati o takvim stvarima dok je dovoljno mlada da može birati, gospođice. Čeka li predugo, odjednom ostane sama na svijetu.

- Da, znam.

Molly se užasnula. - Ispričavam se, gospođice. Nisam željela reći da ste vi prestari za udaju - to jest, vi niste usidjelica, gospođice Ames.

- U redu je, Molly. Obje znamo da ću upravo to biti. U Londonu se žene koje su još uvijek same u mojim godinama rijetko kad udaju, osim ako nemaju vlastitog novca.

- Isto je i na selu. Farmu će dobiti moja braća, a ja moram stvarati vlastite planove koji ne uključuju udaju za nekog farmera. Otvorit ću čajanu u Little Dixbyu. To će biti veoma otmjeno mjesto s kolačima i sendvičima koji će biti mnogo finiji od one hrane loše kvalitete što je gospođa Collins poslužuje u svojoj čajani. Ljeti će se nuditi limunada i sladoled. Budući da tada dolaze mnogi posjetitelji koji razgledavaju i crtaju ruševine, znam da mogu uspjeti.

70

BU&CW

Evangeline je razmislila o svojem odgovoru. Nikako ne bi željela uništiti Mollyine snove. Za otvaranje čajane treba novac a očito je da ga Gillinghami nemaju baš mnogo. No Molly ima duha, energije i inteligencije. Uz malo sreće, te će se vrline pokazati dovoljnima za ostvarivanje njezinih ciljeva.

- To zvuči kao dobar plan - reče.

- Hvala, gospođice. - Molly se opet okrenula prema kolnom prilazu. Gledajte, to je sigurno gospođa Hampton. Veoma je impresivna, nije li?

Evangeline je proučavala ženu kojoj je Stone pomagao da iziđe iz kočije.

Florence Hampton je visoka žena. Drži se autoritativno poput brodskog kapetana. Maleni šešir od sivog baršuna ukrašen bijelim perjem kočio se na vrhu čvrstog šinjona od sijede kose. Na sebi ima modernu tamnosivu putnu haljinu i čizme od sive kože. Ima sive rukavice na rukama, a jednom drži štap za hodanje sa srebrnom drškom.

Evangeline se okrene od prozora. - Moram sići da je pozdravim.

- Čekajte, gospođice, još netko izlazi iz kočije - reče Molly. Evangeline zastane na vratima. - Gospođa Hampton je vjerojatno dovela svoju osobnu sluškinju. To me ne čudi. Zbog toga sam također smatrala da je najbolje otvoriti cijeli ovaj kat.

- Nije to nikakva sluškinja, gospođice. To je još jedna otmjena dama.

Pogledajte samo tu ružičasto-zelenu haljinu. Nikad nisam vidjela tako lijepu haljinu.

- Što, za ime svijeta?

Evangeline požuri natrag do prozora. Pogledala je dolje i vidjela privlačnu mladu plavušu, koja bi mogla imati devetnaest ili dvadeset godina, kako izlazi iz kočije.

- Imaš pravo - reče Evangeline. - Sigurno nije sluškinja.

- Gledajte, sad izlazi sluškinja.

Posljednja osoba koja je izišla iz kočije sigurno je u službi. Srednjih godina i očito iskusna. Odmah je preuzela kontrolu i počela davati upute Stoneu i kočijašu, a oni su počeli iskrcavati prtljagu.

- To znači da treba hraniti još tri osobe - reče Molly. - Najbolje da pođem naručiti više lososa. Također će nam trebati još dvadeset jaja.

- Nešto mi govori da gospodina Sebastiana očekuje iznenađenje - reče Evangeline. - Posve sam sigurna da je očekivao samo svoju tetu. Bolje da ga upozorim.

Hitro je sišla stražnjim stubama jer su one najbliže knjižnici. Ali nije stigla upozoriti Lucasa o promjeni. Stigla je do knjižnice baš kad je dočekao gošće.

- Koji se vrag ovdje događa? - pitao je. Govorio je ledenim glasom. Pozvao sam tebe, teta Florence. Nisam želio da dođeš s Beth i svojim osobljem.

- Lijepo je ponovno te vidjeti, Lucase - reče Florence. - Da pojasnim, nisam dovela cijelo svoje osoblje, već samo Rose. Nikako nisi mogao očekivati da ću putovati bez nje.

Florence ima oštro, strogo lice jastreba i glas koji tome odgovara.

Impresivna žena, pomisli Evangeline.

71

BU&CW

- Zašto si ti ovdje, Beth? - oštro upita Lucas. - Trebala bi biti u Londonu i birati muža.

- Već sam odlučila - mirno će Beth. - Želim se udati za gospodina Charlesa Rushtona. Kad sam to rekla mami, proglasila ga je neprikladnim.

Stoga sam odlučila da se uopće neću udati.

Elizabeth Sebastian je privlačna mlada žena, mislila je Evangeline, obdarena jakom voljom koja podsjeća na njezina dosta starijeg brata. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se Lucas njome baviti.

- Rushton? - Lucas se namrštio. - Je li to onaj arheolog? Onaj koji proučava mrtve jezike i uopće nema novca?

- Gospodin Rushton je briljantan džentlmen - reče Beth. -Štoviše, potječe iz veoma ugledne obitelji. Nakon što si samo jednom s njim razgovarao, rekao si da se doima veoma inteligentnim i načitanim.

- Pa što? Poznaješ svoju majku jednako dobro kao i ja. Inteligencija i ugled nisu dovoljni. S pravom je zabrinuta za Rustonove financije. Gotovo uopće ne postoje.

- Charlesu ne treba novac - ustvrdi Beth.

- Kako prikladno za njega - previše uljudno reče Lucas.

- Ja ću imati dovoljno za oboje. Mama kaže da imam pravo na velikodušan dio obiteljskog novca kad se udam.

Florence puhne kroz nos. - Nemoj biti smiješna, Beth. Ne možeš se udati za siromašnog čovjeka kakav je Rushton. Ti si nasljednica. Tvoja mama ima posve pravo paziti da te ne uhvati neki lovac na miraz.

Bethini obrazi porumene od ljutnje. - Charles nije lovac na miraz.

- U to ne možeš biti sigurna - reče Florence. Opazila je Evangeline na vratima. Lice joj se ukočilo od neodobravanja. -Razgovarat ćemo o tome drugom prilikom, a ne pred poslugom.

Evangeline je zaključila da je to znak za nju. Pogledala je preko ramena u Molly koja je stajala točno iza nje. - Čaj, Molly. Veliki čajnik.

- Da, gospođice. - Molly se žurno udaljila prema kuhinji. Evangeline uđe u sobu. - Dobar dan, dame.

Florence i Beth je pogledaju.

- Vi ste sigurno domaćica - reče Florence. - Doimate se prilično mladom za to radno mjesto, ali valjda moj nećak nije imao mnogo izbora ovdje na selu. Nije važno. Moja sluškinja, Rose, reći će vam kakve su moje potrebe. Ali odmah ću vas upozoriti da sam veoma izbirljiva po pitanju doručka. Želim da bude poslužen u mojoj spavaćoj sobi točno u osam. Nadam se da imate kave? Ujutro nikad ne pijem čaj.

72

BU&CW

13 Ponovno se ispričavam zbog nesporazuma, gospođice Ames -reče Beth.

Evangeline se nasmijala. - Nema potrebe. Na sebi sam imala staru haljinu, zamrljanu pregaču i kapicu, a mahala sam četkom za brisanje prašine.

Zaključak vaše tete bio je posve logičan.

Sjedile su na malenoj terasi s koje se vidio povijušama prekriven paviljon i tamna voda ribnjaka. Florence i njezina sluškinja, Rose, otišle su na kat.

Lucas se povukao u knjižnicu.

- Moram reći da ste veoma ljubazni po tom pitanju - reče Beth. - Bojim se da Lucas nije vidio smiješnu stranu situacije. Bio je bijesan jer smo vas uvrijedile.

- Vjerujte mi, nisam se uvrijedila.

- Drago mi je što to čujem, ali mislim da će se Lucas još neko vrijeme pjeniti zbog tog incidenta.

Lucas je bio iznenađujuće ljutit zbog te nevažne pogreške, mislila je Evangeline.

- Vaš brat mora se baviti nizom važnih problema - reče. -Trenutno je malo razdražljiv.

- Što mu uopće nije slično - primijeti Beth.

Evangeline trepne i zatim ponovno pogleda Beth. - Ne šalite se, zar ne?

- Nebesa, ne. Vjerujte mi, moj brat je najstaloženiji čovjek na svijetu.

Katkad zna biti veoma hladan i rezerviran. Također može biti tvrdoglav i nepopustljiv. No rijetko kad pokazuje razdražljivost. Ne sjećam se kad je zadnji put izgledao i ponašao se tako razdraženo kao danas.

- Bojim se da ste vi i vaša teta poremetile njegove planove. Danas poslijepodne nije očekivao tri gošće.

- Ja sam insistirala na tome da pođem s tetom Florence, a zapravo joj se ne može zamjeriti što je povela Rose - reče Beth. -Uopće nismo bile sigurne što možemo ovdje očekivati kad je riječ o osoblju. Nismo imale pojma što se zbiva. Lucasov je telegram bio užasno zagonetan, što je za njega sasvim tipično. Nešto o tome da mu treba gardedama za mladu ženu koja će boraviti u Kristalnim vrtovima. Bilo je veoma tajanstveno i prilično intrigantno jer obitelj uopće ne zna da je Lucas trenutno s nekim romantično povezan.

Alarm i nešto slično panici obuzeli su Evangeline. Bilo je zabavno kad su je smatrale domaćicom. Posve je nešto drugo smatrati je potencijalnom nevjestom.

- Nebesa, zar ste to zaključile vi i vaša teta? - zapanjeno je izustila. - Da je Lucas poslao po gospođu Hampton jer je u romantičnoj vezi sa mnom i želi zaštititi moj ugled?

- To je bio očit zaključak - reče Beth. Potom se namršti. - O, zaboga, sad sam upropastila iznenađenje, nisam li? Opet se iskreno ispričavam.

- Putovali ste ovamo vlakom u društvu gospodina Stonea. Zar vam on nije objasnio situaciju?

73

BU&CW

Beth se tiho nasmijala. - Stone rijetko kad razgovara s bilo kime, osim s Lucasom, a kad se ipak upusti u neki razgovor, koristi veoma kratke rečenice, vjerujte mi. U svakom slučaju, vozio se u vagonu drugog razreda.

Teta Florence i ja bile smo u prvom razredu. Nismo ga čak niti vidjele sve dok nismo stigli u Little Dixby.

- Shvaćam. U tom slučaju, moram vam reći...

- To je bio popriličan šok, naravno.

- Što je bio šok?

- Spoznaja da se Lucas konačno ozbiljno zainteresirao za neku damu.

Dosad nije pokazivao baš nikakve znakove da uopće razmišlja o braku.

- Beth, molim vas, ako smijem prekinuti...

- Nema ništa protiv ženskog društva. Tony i ja smo barem u to sigurni.

Ali njegove su veze uvijek bile krajnje diskretne. Općenito govoreći, više voli neovisne udovice koje su još manje od njega zainteresirane za brak. Jasno, svi smo znali da će se ranije ili kasnije ipak oženiti.

- Razumijem. - Evangeline je osjetila kako je obuzima potištenost.

Prirodno je da će se Lucas jednoga dana oženiti. Poznate su joj životne činjenice koje se odnose na džentlmena u Lucasovu svijetu. - Očekuje se da će se muškarac koji zauzima društveni položaj kao vaš brat oženiti radi dobrobiti obiteljskog imena.

- Da, mada u Lucasovu slučaju to nije nužno, strogo govoreći. Na kraju krajeva, tu je moj brat blizanac. Oboje smo nedavno navršili devetnaest godina. Mislim da se mama počela nadati da se Lucas neće oženiti, a u tom bi slučaju odgovornost za očuvanje obiteljskog imena i nadziranje bogatstva pala na Tonya. Takav bi joj se ishod veoma sviđao. Zapravo, to je njezin najdraži san.

- Razumijem.

Beth se delikatno namrštila. - Žao mi je što moram reći da moja majka i Lucas nikad nisu imali osobito dobar odnos. Toleriraju jedno drugo, ali to je sve. Lucas je imao petnaest godina kad je njegova majka umrla. Njegov se otac gotovo odmah ponovno oženio, naravno.

- Tako postupi većina udovaca - reče Evangeline. - Društvo to od njih očekuje. - Njezin otac nije se ponovno oženio nakon smrti njezine majke samo zato što je bio previše zaokupljen svojim izumima u podrumskom laboratoriju da bi opazio da je preminula žena s kojom je bio u braku sedamnaest godina.

- Mama je imala tek osamnaest godina kad se udala -objašnjavala je Beth - samo tri godine više od Lucasa. Sigurna sam da je to za oboje bilo nezgodno. Povrh toga, upravo se počela manifestirati Lucasova paranormalna narav. Povjerila mi je da ga se kao mlada nevjesta veoma bojala. On još uvijek izaziva nelagodu u njoj. Mama ne vjeruje u postojanje paranormalnog, znate. Mislim da čak i nakon svih tih godina još uvijek vjeruje da Lucas ima bolesne ideje i da bi mogao biti veoma opasan.

- Zaboga - reče Evangeline. Potom zastane. - Mogu li zaključiti da sposobnosti vašeg brata vama ne predstavljaju problem?

- Ne, nimalo. - Beth graciozno odmahne rukom.

74

BU&CW

- Mene to fascinira. Kao i Tonya. Preklinjali smo Lucasa da nam dopusti da proučavamo i testiramo njegove psihičke moći, ali on to odbija. Uvijek je bio veoma velikodušan i popustljiv prema nama. Zapravo, više je bio otac Tonyu i meni nego naš pravi otac, koji je umro kad smo imali tri godine. No po pitanju podvrgavanja znanstvenim pokusima, Lucas je uvijek bio nepokolebljiv.

Evangeline je kratko razmislila o problemu i odmahnula glavom. - Nisam sigurna da bi uopće bilo moguće testirati njegove sposobnosti. Kako se uopće može dokazati postojanje paranormalne energije? Ne postoje instrumenti koji je mogu detektirati.

- Još ne, ali Tony radi na tom problemu. On i ja veoma smo zainteresirani za paranormalno, zbog naše rodbinske veze s Lucasom. Željeli bismo obaviti neke pokuse makar samo da dokažemo kako su njegove sposobnosti istinske.

- Od kakve bi koristi to bilo?

Beth se nagnula naprijed, držeći se veoma ozbiljno. - Tony i ja mislimo da Lucas, kad bismo uspjeli dokazati da su njegove sposobnosti stvarne i da je paranormalno normalno, ako se tako može reći, ne bi morao pred svijetom skrivati svoju darovitost.

- Razumijem.

Beth je pogledala prema povijušama prekrivenoj kući, provjeravajući hoće li ih netko ometati. Zatim je nastavila tišim glasom. - Među nama rečeno, sigurna sam da Lucasov talent objašnjava zašto mu je tako dugo trebalo da pronađe ženu za sebe.

- Doista?

- Mama se slaže sa mnom, ali iz drukčijih razloga. Moja je teorija da Lucas nikad nije imao sreće pronaći ženu koja bi mogla prihvatiti njega i njegov talent. Međutim, mama je uvjerena da ga se ugledne, dobro odgojene dame boje, premda ne znaju zašto. Kaže da ih intuicija upozorava na ono što ona uporno zove njegovom ekscentričnom naravi, te da to u njima izaziva nelagodu.

- Vjerujem da ste u pravu i vi i vaša majka - reče Evangeline, nastojeći postupiti diplomatski. - Ljudi ne shvaćaju osobito dobro paranormalne sposobnosti.

- Da, upravo tako, Tony i ja to govorimo već godinama. -Bethino lice zasja od entuzijazma. - Koliko dugo poznajete mojega brata?

- Samo nekoliko dana - prizna Evangeline. - No svjesna sam da posjeduje veoma moćan dar.

- On to ne smatra darom, vjerujte mi. - Beth stisne usta. - Kao ni bilo tko drugi u obitelji.

- Zašto to kažete?

- Lucas nije prvi muškarac u obitelji Sebastian koji posjeduje jake paranormalne sposobnosti. - Beth iskrivi lice u grimasu. - Ima onih koji vjeruju da je krvna loza nekako zagađena paranormalnim, ali oni to tako ne zovu, jasno.

75

BU&CW

Evangeline je čvršće stisnula naslon za ruke svoje stolice. - Oni to zovu ludilom.

- Da. Uzmite strica Chestera, primjerice. - Beth je rukom zamahnula prema zlokobnim vrtovima. - Mama i gotovo svi ostali koji znaju za njegove pokuse ovdje uvjereni su da je bio posve lud, te da je na koncu postao žrtva onoga što je sam stvorio.

- Jeste li svjesni - pažljivo će Evangeline - da vaš brat vjeruje da je vaš stric možda ubijen?

- Ne, stvarno? - Beth uzdigne svoje lijepe obrve. - To objašnjava zašto je ostao ovdje. Tony i ja smo se doista pitali o tome. Ali sad je sve savršeno jasno.

- Kako to mislite? - oprezno upita Evangeline.

- Kad je riječ o iznenadnoj smrti, Lucas prirodno sumnja u najgore, barem dok se ne dokaže suprotno. To je njegova narav.

Evangeline se namršti. - Da, naravno, zbog njegovog rada za policiju.

- Aha, znači pričao vam je o tome, je li? - Beth se doimala zadovoljnom. Kako zanimljivo. Čekajte dok obavijestim Tonya.

- Zašto vam se čini tako čudnim da mi je Lucas spomenuo svoj savjetodavni rad?

Beth ju je značajno pogledala. - Jer ima veoma malo ljudi kojima priča o tome. Gotovo nitko izvan obitelji ne zna da pomaže u istragama umorstava, a kamoli da za to koristi svoju sposobnost. No imala sam osjećaj da je to možda vama povjerio.

- Zašto?

- Ima nečega u tome kakvi ste vi i Lucas kad ste zajedno u nekoj prostoriji. - Beth ponovno napravi neodređeni pokret rukom. - Neka vrsta svijesti što je dijelite samo vi i on. Kao da jedno s drugim komunicirate putem nekih bezglasnih tajnih šifri. Žao mi je. Ne mogu to objasniti.

Jednostavno sam znala da vam je Lucas najvjerojatnije rekao za svoje policijske istrage. To je jedna od njegovih najbolje čuvanih tajni.

- Shvaćam. - Evangeline se nasmiješi. - Možda i vi posjedujete neki paranormalni talent.

Beth se nasmijala. - Voljela bih da je to istina. Nažalost, ni Tony ni ja nemamo baš nikakvih paranormalnih sposobnosti. - Opet se uozbiljila. - Ne znam kako se Lucas uspijeva natjerati da radi ono što radi. Sigurna sam da mu je teško. Ali kad ga pozove njegov poznanik iz Scotland Yarda, uvijek se odazove.

- Možda osjeća da je to nešto što mora učiniti - reče Evangeline, pažljivo birajući riječi.

- Mislim da imate pravo. Zločini u čijim istragama sudjeluje gotovo su uvijek najstrašnija umorstva. Mama kaže da se normalni ugledni ljudi ne upliću u takve stvari. Uvijek se bojala da će obitelj biti užasno osramoćena ako se pročuje za Lucasovu fasciniranost groznim zločinima. Boji se da Tony i ja više nećemo biti primani u visokim društvenim krugovima. Ha. Kao da je Tonyu i meni uopće stalo do visokoga društva.

76

BU&CW

- Što je s gospodinom Rushtonom? - upita Evangeline. - Bi li se on zabrinuo kad bi saznao za Lucasovu pravu narav?

- Sigurna sam da ne bi. Charles Rushton je čovjek veoma modernih stavova koga uvelike zanima znanost, a nije nimalo zainteresiran za visoko društvo. Ako i kad sazna za Lucasove sposobnosti, sigurna sam da će željeti proučavati Lucasa, baš kao što Tony i ja želimo.

- Gospodinu Rushtonu niste rekli za Lucasove sposobnosti?

- Nebesa, ne. - Beth namigne. - To je obiteljska tajna, znate, što činjenicu da vi znate za njegov talent čini još intrigantnijom. No s druge strane, mislim da i vi sami imate nekih paranormalnih sposobnosti.

- Da - reče Evangeline - imam.

- Bila sam sigurna da je tako. Tony i ja smo već neko vrijeme sigurni da se Lucas neće zaljubiti sve dok ne nađe ženu koja ga razumije, ženu koja i sama posjeduje nekakav talent.

Vrijeme je da se situacija razjasni, zaključila je Evangeline.

- Griješite - reče. - Vaš brat me nije doveo ovamo zato što razmišlja o sklapanju braka sa mnom.

Beth se doimala skeptičnom. - Nego zašto?

- Jer me netko pokušava ubiti.

- Zaboga. - Jasno se vidjelo koliko je Beth šokirana. - Ozbiljno govorite?

- Veoma ozbiljno. - Odlučila je Beth iznijeti dotjeranu verziju zbivanja. Vidite, unajmila sam kućicu Fern Gate na mjesec dana. Pretprošle me noći nožem napao neki čovjek, običan ulični kriminalac koga je angažirala nepoznata osoba.

- Ne znam što bih rekla. To je doista užasno. Nisam imala pojma.

- Uspjela sam pobjeći ovamo, u Vrtove. Vaš me brat spasio i sad se smatra odgovornim za moju zaštitu sve dok ne pronađemo osobu koja je angažirala ubojicu. Zato je Stone putovao u London, kako bi se raspitao na ulicama.

Beth je primala te informacije u iznenađujuće zamišljenoj tišini.

- Hmm - na koncu je izustila.

- Što? - oprezno upita Evangeline.

U Bethinim je očima svjetlucalo nagađanje. - Možda nemam paranormalnih sposobnosti, gospođice Ames, ali čak i ja vidim da je ono što Lucas osjeća prema vama daleko više od zajmodavčeve odgovornosti prema stanarki.

- Doista ne mislim da je tako.

- Što se dogodilo čovjeku koji vas je napao nožem? - upita Beth.

Evangeline je pročistila grlo i pogledala prema paviljonu. -Pobjegao je kad se Lucas pojavio, ravno u Vrtove. Doživio je nesreću.

- Ah, znači biljke su ga sredile. - Beth je izgledala izrazito zadovoljno. Lucas je jednom ili dvaput spomenuo da se u Kristalnim vrtovima razvijaju neke zanimljive biljke mesožderke. Tony i ja izrazili smo želju da ih proučavamo, ali je Lucas rekao da raslinje postaje previše opasno.

77

BU&CW

- Oprostite mi, Beth, ali čini se da sve te prilično bizarne događaje primate kao nešto sasvim normalno.

- Valjda je to moja znanosti sklona narav. - Beth opet namigne. - Povrh toga, cijeli život poznajem Lucasa. On misli da je većinu svojih tajni sakrio od Tonya i mene, ali mi smo njegovi brat i sestra. O njemu znamo daleko više no što on misli.

78

BU&CW

14 Što se događa, za ime svijeta, Lucase? - Florence je uplovila u knjižnicu poput bojnog broda koji ulazi u luku, te se usidrila u jednom od naslonjača. Štapom sa srebrnim drškom lupkala je po podu. - Mislim da imam pravo na neke odgovore.

Lucas sjedne za svoj pisaći stol. - Provela si više od dva sata u vlaku sa Stoneom. Siguran sam da ti je iznio sažetak zbivanja.

- Ne, nije. Stone je bio u vagonu drugog razreda. Ionako nije pričljiv čovjek. Sumnjam da bi nam išta rekao čak i da nam je sjedio sučelice.

- Dobro, ukratko rečeno, gospođica Ames je pretprošle noći napadnuta u kućici Fern Gate.

Florence je zaprepašteno zurila u njega. - Dobri Bože.

- Preživjela je napad bez ogrebotine, kao što vidiš, ali zadržat ću je ovdje na sigurnom sve dok ne pronađem osobu koja je angažirala ubojicu.

- Dobri Bože - ponovila je Florence. - To je... nevjerojatno. Trepnula je, a potom se zamišljeno zagledala u njega. - Ali zašto smatraš da si ti odgovoran za njezinu sigurnost? Valjda je to stvar za policiju.

- Mislio sam da sam bio jasan. Gospođica Ames je unajmila Fern Gate i ondje je napadnuta.

- Da, znam. - Florence se namrštila. - O, shvaćam. Osjećaš obvezu štititi je zato jer je tvoja stanarka? To je malo nategnuto, nije li?

- Policajci nisu tjelohranitelji. Ne postoji nitko drugi tko je može čuvati dok taj slučaj ne završi.

- Trebala sam znati da će ova situacija biti daleko kompliciranija no što se moglo pretpostaviti.

- Trebala mi je gardedama ovdje u Vrtovima kako bi se zaštitio ugled mlade dame.

- Da, da, razumijem. - Florence je nekoliko puta udarila štapom po sagu.

- Kad pomislim da smo Beth i ja danas požurile ovamo jer smo vjerovale da si konačno našao zaručnicu.

- Teta Florence...

- Doista, tako si nepredvidljiv, Lucase. Imaš li uopće neku ideju 0 tome zašto bi netko želio ubiti gospođicu Ames?

- Još nemam. Nadam se da će Stone imati nekakve vijesti za mene.

Otputovao je u London kako bi se malo raspitao. Kanim razgovarati s njim čim završim s objašnjavanjem situacije tebi. Zašto si, dovraga, dovela Beth sa sobom?

- Nisam imala izbora. Kad sam spomenula tvoj brzojav i rekla joj da se pakiram kako bih vlakom otputovala ovamo, uporno je zahtijevala da je povedem. Znaš kako ona zna biti tvrdoglava.

- Dovraga. - No više je osjećao rezigniranost nego ljutnju. -Može biti naporna kad si nešto utuvi u glavu.

79

BU&CW

- Nije previše različita od svojeg starijeg brata - primijeti Florence. Međutim, vjerujem da ju je u ovom slučaju samo djelomice pokretao osjećaj radoznalosti. Bojim se da su tu djelovale i druge sile.

- Judith.

- Postala je opsjednuta idejom da pronađe muža za Beth. Na kraju krajeva, tvoja sestra ima devetnaest godina.

- Veoma blizu staračke senilnosti. Kako žalosno.

- To nije smiješno - odbrusi Florence. - Ne bi bilo mudro još dugo čekati.

Sljedeće sezone bit će suočena s opasnom konkurencijom nove generacije mladih dama koje će debitirati u društvu.

- Koliko sam shvatio, Beth je već odlučila. Upoznao sam Charlesa Rushtona. On je solidan mladi čovjek. Inteligentan, modernih stavova i očito silno zaljubljen u Beth.

- Možda je sve to, ali nema ni novčića - bez okolišanja će Florence. Judith nikad neće dopustiti Beth da se uda za njega. Vratimo se na temu gospođice Ames.

- Što s njom?

- Zacijelo nije u rodu s lordom i ledi Ames s Pemberton Squarea?

- Posve sam siguran da nije. Koliko Evangeline zna, ona je posve sama na svijetu.

Florence se namrštila. - Nema baš nikoga od obitelji?

- Očito nema.

- Shvaćam. Kako nezgodno. Pa, sudeći po haljini što ju je odjenula nakon što se riješila domaćičke haljine i pregače, čini se da ima nekakve prihode. Netko joj je zasigurno ostavio nešto novca. Većina mladih dama u njezinoj situaciji završi kao guvernanta ili plaćena družbenica.

Lucas se nasmiješi. - Zapravo, Evangeline doista zarađuje za život kao plaćena družbenica.

- Šališ se, naravno. Ni slučajno si ne bi mogla priuštiti takvu odjeću, a kamoli unajmljivanje kućice, ne s prihodima družbenice.

- Evangeline je veoma snalažljiva žena.

Prekasno je shvatio kako bi Florence mogla protumačiti njegove riječi.

Užasnuto je raširila oči. - Lucase Sebastian, valjda mi ne pokušavaš reći da je ona ta vrsta žene. Ne mogu vjerovati da si tako zaboravio na pravila ponašanja da pod vlastitim krovom držiš svoju ljubavnicu.

- Ni riječi više, Florence. - Lucas je skočio na noge, obuzet bijesom.

Raširio je šake na stolu. - Nikome neću dopustiti, čak ni tebi, da vrijeđa gospođicu Ames. Je li to jasno?

- Doista, Lucase, ne misliš li da si malo pretjerao? Ispričavam se ako sam pogrešno shvatila situaciju, ali valjda možeš razumjeti...

- Je li to jasno? - ponovio je kroza stisnute zube. - Ako nije, odmah ću se pobrinuti da ti Stone osigura pratnju do Little Dixbya. Možeš odsjesti u konačištu dok se sutra vlakom ne vratiš u London.

Florence je zurila u njega, čvrsto stežući držak štapa rukom u rukavici. Lucase, molim te, plašiš me.

80

BU&CW

Zatvorio je oči i nastojao uspostaviti kontrolu nad sobom. Trebalo mu je trenutak ili dva, ali je uspio u sebi ugasiti vatru. Kad je bio siguran da u potpunosti vlada sobom, otvorio je oči i polako sjeo.

- Možda bi najbolje bilo da se ipak vratiš u London - hladno reče. Bethina nazočnost u kućanstvu dovoljna je zaštita ugleda gospođice Ames.

Florence nekoliko sekundi ništa nije rekla. Na koncu je pročistila grlo.

- Neće biti potrebno da me šalješ natrag u London - reče. -Ostat ću ovdje.

Još se jednom ispričavam zbog nesporazuma.

- Kako želiš - reče Lucas. - Ali ako ostaneš, mora biti sasvim jasno da više ne smije biti nikakvih uvreda, prikrivenih ili otvorenih, prema gospođici Ames.

- Posve si jasno iznio svoje želje po tom pitanju. - Florence ustane. - Ako bi me ispričao, poći ću na kat kako bih provjerila ima li Rose sve pod kontrolom. Tvoja mlada domaćica doima se veoma revnom, ali očito nije osobito iskusna.

Lucas je ponovno ustao. Zaobišao je pisaći stol, prišao vratima i otvorio ih. Florence prođe kraj njega. Zastala je i pozorno ga pogledala.

- Zar gospođica Ames doista zarađuje kao plaćena družbenica?

- Da. Florence se namršti. - Bez uvrede, ali ne doima se kao prosječna plaćena družbenica.

- Ne - reče Lucas. - Ona doista nije prosječna družbenica.

- Hmm. Zacijelo joj je jedna od njezinih klijentica ostavila lijepo nasljedstvo. To bi objasnilo skupu haljinu.

Florence je izišla u hodnik. Lucas je pomislio da bi je mogao pozvati natrag i objasniti da je Evangeline zapravo istražiteljica koja radi za privatnu agenciju, te da je započela drugu karijeru kao spisateljica. Ipak to nije učinio. Katkad je jednostavnije i učinkovitije pustiti druge da sami nađu objašnjenja.

81

BU&CW

15 Evangeline je sat vremena kasnije ušla u knjižnicu kako bi se konfrontirala s Lucasom. Kad je vidjela da je naslonjen na pisaći stol i razgovara sa Stoneom, oklijevala je na vratima. Oba su muškarca izgledala mrko.

- Vidim da ste zauzeti, gospodine Sebastian - reče. - Vratit ću se kasnije.

- U redu je - reče Lucas. - Stone je završio svoj izvještaj. Čini se da znamo malo više nego ranije. Stone je angažirao jednog od svojih starih poznanika na ulici da se nastavi raspitivati.

Evangeline pogleda Stonea. - Zar je to sve?

- Ne, gospođice Ames - reče Stone. Zatim je pogledao Lucasa i čekao.

Lucas je preuzeo riječ. - Stone je otkrio da je Sharpy Hobson odrastao na ulici, kako smo pretpostavili. Navodno je bio član malene bande trojice dječaka koji su preživljavali na tradicionalni način, džeparenjem i prodajom ukradene robe. Kasnije su prešli na nasilnije zločine. Međutim, u nekom su trenutku dvojica mladića nestali s ulica. Nitko ne zna što se s njima dogodilo.

- Svi znaju da je zločinačko podzemlje nasilan svijet - reče Evangeline. Možda su ta dvojica loše završila. To uopće ne bi bilo čudno.

- Stone je uspio otkriti da postoje glasine kako su dva Hobsonova suradnika uspjeli stvoriti bolji život za sebe. Bili su braća, a ostali ulični momci smatrali su ih veoma pametnima. Očito su bili dovoljno pametni da se maknu s ulice. Međutim, Hobson nije imao želje napredovati u svijetu. Lucas je prekrižio ruke. -Priča se da mu se sviđala vrsta posla kakvim se bavio na ulici.

Evangeline se ponovno okrene Stoneu. - Nadate se da ćete naći dva bivša partnera Sharpyanja Hobsona, zar ne?

- Da, gospođice - reče Stone.

- Zašto? Kakva će korist biti od toga?

Stone je pogledao Lucasa koji je odgovorio na pitanje.

- Prema glasinama što ih je Stone čuo, Hobson je nedavno prihvatio posao koji je iziskivao kupovanje karte za vlak. Netko ga je pitao zašto odlazi iz Londona. Hobson je rekao da će učiniti dobro plaćenu uslugu jednom od svojih starih partnera.

Evangeline je osjetila uzbuđenje. Nasmiješila se Stoneu. -Briljantno obavljeno, gospodine Stone. Ako vaš čovjek uspije pronaći Hobsonovog bivšeg partnera, imat ćemo čovjeka koji ga je angažirao da me ubije.

Stone je porumenio. - Naći ćemo ga, gospođice Ames.

Nasmiješila se. - Hvala vam, gospodine Stone. Veoma sam vam zahvalna na trudu.

Stone je sagnuo glavu i izišao iz sobe svojom uobičajenom mačjom gracioznošću, tiho zatvorivši vrata za sobom.

82

BU&CW

Lucas se nasmiješi. - Doista mi se čini da ste natjerali Stonea da porumeni.

- Da, pa, nisam ga željela dovesti u neugodnu situaciju. Doista je izvrsno obavio posao u Londonu. Napokon imamo nekakav trag.

- Čini se. Zbog čega ste me željeli vidjeti?

Evangeline je ispravila ramena. - Jasno mi je da se to mene ne tiče, ali osjećam da ste bili pomalo otresiti, najblaže rečeno, sa svojom tetom i sestrom. Obje su se itekako potrudile kako bi dojurile u Little Dixby na vaš zahtjev. Najmanje što možete učiniti to je da budete uljudni prema njima.

- To što se moja sestra pojavila u tetinu društvu nije bio dio plana.

Pokušavam provesti istragu, a ne biti domaćin kućne zabave.

- Razumijem. Ali to nije isprika za nepristojnost.

Zastenjao je. - Ne poznajete moju obitelj, Evangeline. Vjerujte mi kad vam kažem da je za moju rodbinu potrebna čvrsta ruka. Spustila se na stolicu. - A vi ste taj koji ima čvrstu ruku?

- Nažalost, da. - Lucas je spustio ruke, zaobišao stol i sjeo. -Nakon što je moj otac umro, djed mi je nametnuo taj zadatak. Nije baš imao mnogo izbora. Tony je bio premlad, a moj djed nije osobito volio nikoga od svojih nećaka.

Njome je prostrujala spoznaja. - No da ste mogli birati, radije biste izabrali drugi životni put.

- Malo je onih koji mogu birati kad je riječ o našim odgovornostima.

Jednostavno su onakve kakve jesu.

- Da - reče Evangeline - ali neće svatko to prihvatiti.

- Ne živim u svijetu mašte, Evangeline. A zarađivanje mi slučajno veoma dobro ide.

Nasmiješila se. - U to nimalo ne sumnjam.

- Pokazalo se da pametne investicije imaju mnogo zajedničkog s lovom na ubojice. Potrebne su slične vještine i sposobnosti.

- Koje vještine i sposobnosti? - pitala je.

Pogledao ju je u oči. - Sposobnost da se otkriju i predvide obrasci, nemilosrdnost i snažna volja za preživljavanjem.

- Zapamtit ću to za slučaj da ikad budem imala dovoljno novca za investicije.

83

BU&CW

16 Vrtovi su noću slabašno svjetlucali. Vegetacija i mračno treperave površine ribnjaka stvarale su fosforescentru svjetlost.

Evangeline je stajala kraj prozora spavaće sobe, odjevena u kućni ogrtač i papuče, i promatrala sablastan prizor. Povijuše i puzavice koje pokrivaju donje zidove stare kuće nisu tako guste na gornjim katovima. Što je čudno raslinje udaljenije od izvora paranormalne hrane, to manje buja, tako se činilo. Iz spavaće sobe ne vidi se cijelo prostranstvo vrtova, ali se s njezina prozora vidi mnogo veći dio posjeda nego s bilo kojeg prozora u prizemlju.

Maločas je osjetila, više nego čula, da je Lucas prošao kraj njezinih vrata.

Znala je da je sišao u prizemlje i zasigurno će izići u vrtove kako bi započeo svoju istragu.

Bez obzira na čistu sobu i svježu posteljinu, nije mogla spavati. Poljubac u knjižnici tog poslijepodneva izbacio ju je iz ravnoteže. Nakon što se našla sama u svojoj sobi, nije mogla prestati o tome razmišljati. Sjećanje na to izazvalo je u njoj još jedan drhtaj ledeno-vrele energije. Nije riječ o tome da je nitko nikad nije poljubio, podsjetila se. No s Lucasom je sve drukčije.

U vrtovima se pojavilo jače svjetlo. Lucas je izišao iz kuće na terasu.

Nosio je fenjer i bio je sam. Stone je također negdje vani u noći, patrolira uz veliki zid koji okružuje vrtove. Ranije tijekom večeri čula je kako Lucas tiho s njim razgovara, rekavši mu neka čuva stražu nad usnulim kućanstvom.

Neka čuva mene, pomislila je.

Lucas je zastao na stubama terase. Jaka svjetlost fenjera nakratko je obasjala čvrstu odlučnost njegovog lica. U tom se trenutku jasno vidjela snaga u tom čovjeku. Evangeline je zadržavala dah. To je muškarac koji će učiniti sve što smatra potrebnim kako bi ispunio ono što drži svojom odgovornošću. Sad se priprema ući u opasni zeleni Had što ga čini noćni vrt kako bi otkrio istinu o smrti svojeg strica.

Gledala ga je kako silazi stubama, obilazi mračni ribnjak i ulazi u svjetlucavi, povijušama obavijen paviljon. Sišao je s kamenog poda na drugoj strani i gotovo odmah nestao u gustom svjetlucavom raslinju.

Znala je da ide prema ulazu u labirint. Trenutak ili dva mogla je pratiti njegovo napredovanje zahvaljujući povremenim bljeskovima svjetla iz fenjera koje je prodiralo iz dubine vegetacije.

Posljednji tračak svjetla naglo se ugasio. Zaključila je da je Lucas smanjio svjetlost fenjera, radije se oslanjajući na svoja paranormalna osjetila za snalaženje po najmračnijim dijelovima posjeda.

Okrenula se od prozora tek toliko da uzme maleni stolac ispred toaletnog stolića. Odnijela ga je do prozora i sjela kako bi čekala da se Lucas vrati iz svoje noćne potrage. Znala je da neće moći spavati sve dok se on ne vrati u kuću, na sigurno.

Krajičkom je oka opazila slabašan drhtaj svjetla i pogledala prema dnevnom vrtu. Očekivala je da će ugledati Stonea kako obilazi imanje. Sjaj fenjera koji je davao veoma slabu svjetlost treperio je kraj visokog zida. Čovjek koji je držao fenjer bio je samo mračna silueta na mjesečini, ali je 84

BU&CW

odmah shvatila da nije dovoljno krupan da bi bio Stone. Na posjed je ušao uljez.

Skočila je na noge i stegnula prozorsku klupicu, napeto čekajući da se pojavi Stone i suoči se s pridošlicom.

Prolazile su sekunde. Drugi se muškarac pridružio prvome. Fenjer se ugasio, ali je mjesečina omogućavala Evangeline promatranje dviju tamnih sjenki. Kretali su se prema paviljonu i ulazu u noćni vrt.

Stone nije bio na vidiku. Nešto je pošlo po zlu. Njezina se intuicija razbuktala i izazvala mahnitu paniku kod njezinih ionako već uzbuđenih osjetila.

Upalila je svijeću kraj kreveta. Držeći u ruci maleni svijećnjak, izišla je iz sobe i sišla stubama. Stigavši u prizemlje, požurila je prema sobama blizu kuhinje što ih inače zauzima Stone. Možda ipak nije vani, pomislila je.

Možda još uvijek spava.

Glasno je pokucala na vrata. Nije dobila odgovor.

- Gospodine Stone - tiho je zazvala. - Gospodine Stone, jeste li unutra?

Tišina.

Spustila je ruku na kvaku i polako je pritisnula. Vrata su se s lakoćom otvorila. Oklijevala je. I ona i Stone bili bi jednako užasnuti i našli bi se u veoma neugodnoj situaciji kad bi se pokazalo da je on još uvijek u krevetu.

Nije imala izbora. Nije smjela gubiti ni trenutka. Držeći svijećnjak, virnula je oko ruba vrata. Treperava svjetlost svijeće razotkrila je prazan, još uvijek namješten krevet. Stone nije bio ondje.

Najprije je osjetila olakšanje. On je ipak negdje u vrtu. Zasigurno će opaziti uljeze. On i Lucas itekako su sposobni paziti na sebe.

Ali što ako Stone ne zna da su na posjed ušla dva muškarca? Osjećaj da će se u vrtovima dogoditi nešto veoma loše postajao je sve jači i neugodniji.

Zatvorila je vrata Stoneove sobe i hitro pošla hodnikom do kuhinje.

Ugasila je svijeću i izišla na terasu. Hladan noćni zrak poigravao se rubom njezina ogrtača.

Svjetlucavi paviljon kočio se na mjesečini. Pogledom je potražila Stonea, ali ništa nije vidjela. Potraga za njim iziskivat će dragocjeno vrijeme, ali on je njezina najbolja njada. Stone će znati kako zaštititi Lucasa.

Nije postojala alternativa. Njoj jako dobro ide pronalaženje onoga što je izgubljeno. Večeras je Stone nestao. Prisjetila se svojih psihičkih dojmova o čovjeku i usredotočila svoja osjetila na potragu.

Kad je pogledala dolje, vidjela je oko svojih nogu slabašnu maglu energije. Na način što ga ne bi mogla objasniti znala je da je to ono što traži, Stoneov psihički trag.

Razbuđenih osjetila zaobišla je ribnjak, pazeći da ne pogleda direktno u mjesečinom obasjanu vodu. Potezala ju je uznemirujuća energija, ali je potisnula poriv da pođe do ruba i pogleda u dubine.

Zurila je puteljkom između dviju visokih živica, ignorirajući masivne cvjetove koji cvatu noću i svjetlucaju na zelenim zidovima.

85

BU&CW

Izišla je između živica i zaobišla ogroman ružin grm. Cvjetovi su isijavali svjetlost koja se prelijeva u duginim bojama. Nalazila se u dnevnom vrtu, a ne u opasnijem noćnom vrtu, ali intuicija joj je govorila da ne bi bilo mudro dotaknuti sitno trnje ili zastati kako bi udahnula miris.

Svim se silama koncentrirala na to da ostane podalje od ruža pa nije niti opazila struje energije koje su pulsirale pri tlu sve dok nogom nije udarila o nešto veliko i nepomično. Spotaknula se i pala, našavši se na rukama i koljenima. Ostala je bez daha. Potrajalo je sekundu ili dvije dok nije shvatila preko čega se spotaknula.

- Stone. Čučnula je i svim svojim osjetilima proučavala previše tiho Stoneovo tijelo. Jake, jednolične struje energije oko njega uvjerile su ju da je živ, ali prigušena toplina u nekima od ključnih valnih duljina ukazivala je na činjenicu da se on nalazi u dubokom neprirodnom snu. Prsti su joj lagano podrhtavali. Stone nikad ne bi zaspao na straži, a sigurno ne tako duboko.

Kleknula je i na njegovom tijelu potražila ranu. Laknulo joj je kad je shvatila da je nema, ali Stoneu se ipak dogodilo nešto traumatično. Ležao je na mjesečini na leđima, zatvorenih očiju. Nije se micao.

- Gospodine Stone - šapnula je.

Oprezno je protresla jedno masivno rame. Kad nije dobila nikakvu reakciju, pritisnula mu je vrat vršcima prstiju. Njome je prostrujalo olakšanje kad je otkrila da mu je puls ravnomjeran i jak. Međutim, postalo je jasno da noćas neće biti Lucasu ni od kakve koristi.

Nema smisla gubiti vrijeme i vratiti se u kuću po Florence i Beth. I jedna i druga postale bi dezorijentirane kad bi noću napravile nekoliko koraka u vrtovima. Vratila se puteljkom između živica, prošla oko ruba ribnjaka i provukla se kroz zavjesu od orhideja i puzavica kako bi ušla u paviljon. Širom je otvorila svoja osjetila, fokusirajući se na novu potragu. Morala je naći Lucasa.

Bez poteškoća je detektirala hladnu, vatrenu energiju njegovih otisaka na svjetlucavom kamenom podu.

Sišla je na drugoj strani paviljona i slijedila trag otisaka do ulaza u labirint. Željezna su vrata bila otvorena. Unutrašnjost labirinta osvjetljavala je mračna energija.

Oprezno je ušla u svjetlucavi prolaz što ga čine živi zidovi od biljaka.

Mogla bi prisegnuti da je u ovako pojačanom stanju percepcije čula kako raslinje oko nje diše i šapće. Znala je da je to nemoguće, ali nije se mogla osloboditi osjećaja da je labirint na neki način svjestan njezine nazočnosti.

Zastala je odmah iza ulaza, osluškujući hoće li čuti korake ili glasove. Ali nije čula ništa. Svuda je vladala čudna tišina, kao da paranormalno raslinje apsorbira i prigušuje normalne zvukove.

Tlo labirinta sastojalo se od saga zelenog lišća neobičnih oblika.

Strop i zidove činila je gusta vegetacija puna trnja crvenih vrhova i cvjetova koji podsjećaju na razjapljena usta.

Mjesečina nije prodirala u labirint, ali paranormalna svjetlucavost lišća i zlokobnih cvjetova na zidovima pružala je dovoljno svjetla da vidi kuda hoda.

86

BU&CW

Slijedila je Lucasove vruće tragove dublje u labirint, krećući se nemoguće kompliciranim obrascem vijuganja i naglih skretanja. Nigdje nije vidjela nikakvog traga uljezima.

Nešto kasnije stigla je do još jednog raskrižja i vidjela da je Lucas pošao lijevo. Slijedila ga je, sad se krećući brže. Njezine papuče nisu stvarale nikakav zvuk na zelenom sagu.

Skrenula je iza ugla i sudarila se s Lucasom. Uhvatio ju je oko struka i stavio joj ruku na usta prije nego je dospjela uzviknuti od iznenađenja.

- Što vam pada na pamet, dovraga? - šapnuo joj je u uho. Barem ga je dobro čula iz ovakve blizine. Pokušala je odgovoriti, ali se to pokazalo nemogućim dok joj je držao dlan na usnama.

- Mmm - izustila je.

- Govorite tiho - upozorio ju je. - Zvuk ne putuje daleko ovdje unutra, ali čut će nas ako se dovoljno približe.

Oprezno je maknuo ruku s njezinih usta.

- Znate za dva čovjeka koji su vas slijedili ovamo? - šapnula je.

- Osjetio sam ih prije nekoliko minuta. Što vi radite ovdje?

- Vidjela sam te ljude kako ulaze u vrt. Došla sam vas upozoriti.

- Trebali ste poslati Stonea.

Razdraženost u njegovu glasu prilično ju je ljutila.

- Vjerovali ili ne, to mi je palo na pamet - hladno je rekla. -Nažalost, gospodin Stone je onesposobljen.

- Što?

Pitanje je postavljeno na nekako rastreseni način. Shvatila je da se fokusirao na osluškivanje zvukova uljeza.

- Stone leži u dnevnom vrtu, u nesvijesti - tiho je rekla.

- Što?

Sad ima Lucasovu pozornost, pomislila je.

- Mislim da su mu ta dvojica nešto učinili - dodala je. - Zato sam vas ja došla upozoriti.

- Tiho. - Lucas joj je ponovno rukom prekrio usta. - Dolaze. Nije im trebalo dugo da shvate kako su maločas pogrešno skrenuli.

Kimnula je, pokazujući da razumije potrebu za tišinom. Lucas joj je oslobodio usta. Sad je čula sablasne glasove u labirintu. Bili su čudno iskrivljeni, kao da muškarci razgovaraju u nekoj drugoj dimenziji. Bilo je nemoguće procijeniti koliko su blizu, a kamoli gdje se točno u labirintu nalaze. No kako su se približavali, njihove su riječi postajale jasnije.

- Što ako je čuvar mrtav? - Glas je bio dubok i u njemu se osjećala tjeskoba. - Ujutro će se organizirati potraga, kad ga nađu.

- Tu se sad ništa ne može učiniti. Ako je mrtav, nesumnjivo će se činiti da je umro od srčanog ili moždanog udara.

Drugi je čovjek govorio nestrpljivo i autoritativno. Očito je on glavni.

Evangeline je shvatila da je očekivala neuglađeni naglasak uličnih kriminalaca. Ali uljezi su zvučali kao ugledni, obrazovani ljudi.

87

BU&CW

- Rekao sam ti da je opasno noćas doći ovamo - reče nervozni muškarac.

- Nije baš da imamo izbora. Jedno je čekati nekoliko dana u nadi da se Sebastian neće dugo zadržati. Ali u gradiću pričaju da je otvorio cijelo krilo opatije. Prokletstvo, sad su ondje tri dame i jedna osobna sluškinja.

Angažirao je dnevno osoblje. Očito je da kani ostati cijelo ljeto.

- Možemo čekati da ode - s nadom će tjeskobni čovjek.

- Ne možemo riskirati. Sve ukazuje na to da ovo namjerava pretvoriti u svoju ladanjsku kuću, a mještani govore da je jednako lud kao i njegov stric.

Moramo naći zlato prije nego ga on sam počne tražiti. S obzirom na brzinu kojom okuplja kućne goste i povećava osoblje, uskoro će postati nemoguće uopće doći na posjed. Imali smo sreće što smo večeras uspjeli proći kraj čuvara.

Možda neće biti druge prilike.

- Razumijem, ali moramo što prije otići odavde.

- Vjeruj mi, ni ja se ovdje ne želim zadržavati.

- Ništa u ovim vrtovima nije prirodno - upozori nervozni muškarac osobito ovaj labirint.

- Budi zahvalan - reče drugi čovjek. - Da ovdje nema paranormalne energije i da Chester Sebastian nije obavljao svoje botaničke pokuse, zlato bi vjerojatno odavno bilo pronađeno i uklonjeno.

Dvojica će za nekoliko sekundi stići iza ugla. Nemaju se kamo sakriti, shvatila je Evangeline. To im je ostavljalo dvije mogućnosti. Moraju se konfrontirati s uljezima ili pobjeći dublje u labirint.

Lucasovi su se prsti stegnuli oko njezine nadlaktice. Povukao ju je prema drugom raskrižju u labirintu i iza ugla.

- Ostanite ovdje - šapnuo joj je u uho. - Nemojte dirati raslinje. Kimnula je kako bi pokazala da je razumjela njegove upute. Prišao je ulazu u prolaz i stao sa strane otvora. Tada je shvatila da se kani suočiti s dvojicom muškaraca. Njezina se intuicija razbudila.

- Mislim da to nije dobar plan - šapnula je.

Ignorirao ju je. Možda ju nije čuo. Nije imala vremena još nešto reći.

Sablasni su se glasovi primicali.

Gledala je kako jedan od uljeza prolazi kraj ulaza. U nadnaravnoj svjetlosti labirinta bio je tek malo više od siluete. Vidjela je da je visok i mršav, s oštrim uskim profilom. Objema rukama držao je minijaturni fenjer neobičnog oblika, noseći ga ispred sebe kao dar. Naprava je stvarala uski snop paranormalne svjetlosti. Čovjek je svu svoju pozornost usmjerio na snop svjetla. Nije čak ni pogledao prema prolazu.

Lucas ga je pustio da prođe.

- Uspori malo. - Nervozni čovjek zvučao je kao da ga obuzima panika. Ako te izgubim iz vida, nikad neću pronaći izlaz iz ovog prokletog labirinta.

- Onda bi bilo bolje da požuriš, Horace - reče drugi muškarac.

- Dolazim. Ne usuđujem se ovuda brzo kretati. Trnje, znaš. Čovjek po imenu Horace žurno je prošao kraj otvora. Bio je za glavu niži od svojeg

88

BU&CW

partnera i pomalo punašan. Svjetlost se zrcalila s leća naočala što ih je nosio. Očito se obilno znojio jer je rupčićem neprestano brisao čelo.

Lucas je bešumno izišao u prolaz iza Horacea. Evangeline je osjetila iznenadno jačanje zlokobne energije - no shvatila je da nije riječ o raslinju.

Lucas je stvarao mračna strujanja moći. Zadrhtala je premda se valovi energije nisu fokusirali na nju. Atmosfera se ispunila noćnim morama.

- Što, dovraga? - Horaceov glas povisio se od silnog straha. -Burtone, čekaj, ovdje ima nečega, nečega groznog...

Riječi su naglo utihnule. Uslijedio je glasan tresak. Evangeline je znala da se uljez upravo srušio na tlo labirinta.

- Kučkin sine, ti si sigurno Sebastian. - Burtonov je glas sablasno odjekivao. - Nadao sam se da noćas više neću morati ovo upotrijebiti, ali ne ostavljaš mi mogućnost izbora.

- Ne ohrabrujem lovce na blago - reče Lucas. - Trebao bih pustiti da se vrtovi pozabave vama, ali ovim prokletim biljkama ne treba još hrane. Ionako se previše dobro razvijaju.

U prolazu je bljesnuo oštar, intenzivan snop paranormalne energije.

Evangeline je shvatila da je to snažnija verzija zraka što ih stvara naprava slična fenjeru. Istodobno se u atmosferi uskovitlala Lucasova mučna energija.

U prolazu je eksplodirala paranormalna vatra. Valovi šoka širili su se kroz gusto raslinje. Čulo se zastrašujuće šuštanje lišća i povijuša, kao da su se davno utišani kosturi probudili i počeli plesati.

Počeli su fijukati sablasni vjetrovi.

Evangeline je potrčala do otvora. Stvarala se mračna oluja, ispunjavajući zeleni hodnik.

- Lucase! - vrisnula je. No njezin se glas izgubio u grmljavini paranormalnog tornada koji se brzo razvijao.

Mračna se figura kretala kroz uzavrelu atmosferu. Lucas je sekundu kasnije izišao iz pomahnitale oluje. Teturao je do otvora gdje je ona stajala.

Obavijala ga je podivljala duga energije. Njegova aura, pomislila je. Nekako ju je iskoristio da bi se zaštitio od moćnih sila. No slutila je da će ga psihički štit skupo stajati. Morao je koristiti golemu količinu energije da bi ga održavao.

- Lucase. - Nije čula čak ni vlastiti glas usred bučnih strujanja moći.

Uhvatila ga je za ruku. Zateturao je i pao na koljeno, ali je uspio ponovno ustati.

Kroz ulaz iza njega zakotrljao se maleni predmet. Prepoznala je fenjer koji je nosio uljez. Bez razmišljanja se sagnula i uhvatila ručku.

Lucas joj je snažnim prstima uhvatio drugu ruku i uspravio je. Na koži je osjećala toplinu njegovoga dlana. Previše je vruć, pomislila je. Barem je nestala vrela duga.

- Trči - naredio je.

Nije joj trebalo dvaput reći. Povukao ju je prema drugom kraju prolaza, a zatim su skrenuli u drugi hodnik labirinta. Učinilo joj se da iza sebe čuje panični povik, ali se nije okrenula da pogleda. Sad je iza sebe osjećala olujnu 89

BU&CW

energiju. Siloviti vjetrovi usmjeravali su se u poprečne prolaze labirinta.

Raslinje se na svim stranama migoljilo poput zmijskih gnijezda.

Lucas ju je hitro povukao oko još jednog raskrižja.

- Bez obzira što ćeš učiniti, nemoj se ubosti na neki od ovih trnova crvenih vrhova - rekao je. Glas mu je promukao, kao da mora uložiti silan napor samo da bi govorio.

- Vjeruj mi, dajem sve od sebe kako bih izbjegla dodirivanje bilo čega na ovome mjestu. Što se ondje dogodilo?

- Mislim da su ona dvojica koristila energiju tog fenjera za snalaženje po labirintu. Ali kad ga je jedan od njih okrenuo prema meni, učinio je nešto čime je pojačao snop. Tako se pretvorio u oružje. Ali ovdje u atmosferi ima veoma mnogo nestabilne energije. Vjerujem da je snop iz fenjera pokrenuo paranormalnu oluju.

Shvatila je da ruka kojom drži njezino zapešće postaje toplija, kao da mu visoka temperatura zagrijava krv.

- Lucase - dahnula je, spotičući se kako bi držala korak s njim -je li ti dobro?

- Zbog oluje ne možemo izići kroz kapiju. Moramo stići do kupališta u noćnom vrtu.

- Ozlijeđen si kad je došlo do eksplozije, zar ne? Osjećam groznicu u tebi.

Reci mi što se događa, preklinjem te.

- Ne znam što se ondje dogodilo - rekao je. - Imao sam osjećaj da su moja paranormalna osjetila spržena. - Odmahnuo je glavom i nekoliko puta trepnuo, kao da se pokušava fokusirati.

- Moraš se vratiti u kuću.

- Ne noćas - rekao je.

- Kako to misliš?

- Uhvaćeni smo ovdje do jutra. Rekao sam ti, ona oluja zatvara jedini izlaz. S obzirom na količinu energije i na činjenicu da su noću ovdje sile tako snažne, trebat će sati da se situacija smiri dovoljno da možemo bez opasnosti proći.

- Dragi Bože.

Povukao ju je kroz još jedno raskrižje. Začuo se zveket fenjera koji je nosila.

- Kakav je to zvuk? - upita Lucas.

- Oružje što ga je onaj čovjek upotrijebio protiv tebe. Ispustio ga je, pa se zakotrljalo u prolaz gdje sam te čekala. Mislila sam da bismo ga mogli pregledati.

- Što, dovraga? - Lucas je pogledao fenjer. - Pripazi s tim. Ne znamo kako radi ili što može učiniti.

- Jasno da ću paziti - mirno je rekla. - Nisam glupa, Lucase. Odrasla sam u kući izumitelja. Uvijek sam oprezna u blizini nepoznatih naprava.

Lucasova se čeljust stegnula. Žurio je još jednim uskim prolazom, vukući je za sobom. - Ispričavam se. Doista ću to željeti pomnije pogledati nakon što iziđemo odavde.

90

BU&CW

- Nisu potrebne nikakve isprike. Doista razumijem tvoju zabrinutost. I jasno mi je da nisi navikao raditi sa ženom koja je također iskusna istražiteljica.

Usta su mu se izvila u mrk osmijeh. - Zahvalan sam ti što imaš razumijevanja za mene.

- Imaš li neku ideju o tome tko su ona dva čovjeka?

- Ne. Nikad ih ranije nisam vidio. Lovci na blago, čini se. Mislim da slobodno možemo zaključiti da su imali prste u smrti mojeg strica.

Evangeline je željela postaviti još pitanja, ali su u tom trenutku skrenuli iza posljednjeg ugla i našli se u džungli noćnog vrta.

- Nebesa - šapnula je. - Ovo je nevjerojatno mjesto.

Gusta krošnja od masivnog lišća i iskrivljenih grana isključivala je svaki tračak mjesečine, ali je vrt svjetlucao od prštave energije. Sjaj je bio mnogo jači od noćne svjetlosti u dnevnom vrtu. I zrak je bio topliji. No intuitivno je znala da nabujali, snažni valovi paranormalne moći ovaj dio posjeda čine tako opasnim.

Valovi energije jačali su i smanjivali se oko nje u nepredvidljivim strujanjima. Osjećala je da neke rijeke moći mogu u sebe povući osobu, uvlačeći žrtvu u paranormalne dubine koje čekaju odmah ispod svijesti.

Vrtlog snova čeka ondje u tmini, snova o čudesnim svjetovima i beskonačnim užicima, snova u kojima bi upoznala moć i strast veće od svega što je ikad zamišljala.

- Evangeline. - Lucas ju je brzo prodrmao. - Probudi se.

- Ali budna sam. - Iznenađeno je nekoliko puta trepnula i pojačala svoja uznemirena osjetila. Nestao je suptilan osjećaj sličan transu. Osjetila je slabašan, delikatan dašak zamamnog egzotičnog parfema. - Osjećaš li neki miris?

- Sanjarska ruža. - Lucas ju je poveo kroz hrpu svjetlucave paprati. Jedna od posljednjih kreacija mojeg strica. Nadao se da će stvoriti vrstu koja bi se mogla koristiti za spavanje. Kao i mnogi drugi njegovi pokusi, nešto je pošlo po zlu. Nemoj duboko disati dok ne uđemo u kupalište.

- Što uopće može biti tako strašno kod cvijeta koji tako lijepo miriše?

- Iz daljine ima zamaman učinak na osjetila. Kad se približiš, učinak postaje hipnotičan, neodoljiv. Samo jedan cvijet ispušta dovoljno parfema da osobu dovede u trans. Ali to nije pravi san. Međutim, osoba sanja, a snovi su noćne more.

- Govoriš kao da si iskusio učinak cvjetova.

- Jesam, jednom prilikom. Vjeruj mi kad ti kažem da je jednom bilo više nego dovoljno.

- Vjerovat ću ti na riječ. - Pogledala je dolje i vidjela hrpu spektakularno svjetlucavih cvjetova. - Pogledaj to cvijeće. Nevjerojatno je.

- Bez obzira na to, nemoj ga dotaknuti, osobito ne sada, ne noću.

- To je također opasno?

91

BU&CW

- Ovdje je sve opasno. Mislio sam da sam to jasno rekao. Upravo je ta biljka mesožderka. Mlade se hrane kukcima. Veća verzija privlači i ubija miševe i štakore.

- Nebesa.

- Još jedan botanički eksperiment koji je trebao imati praktičnu primjenu. - Lucas se sada znojio. Obrisao je znoj s očiju. - Moj stric je vjerovao da bi nekoliko takvih lončanica u kući iskorijenilo štetočine.

Njegova je teorija bila točna. Zar nisi opazila da u kući uopće nema miševa ni paučine, premda je njezin veći dio godinama bio zatvoren?

Zadrhtala je. - Sad kada to spominješ, laknulo mi je kad sam otkrila da u kuhinji i smočnici nema ni traga nikakvoj gamadi. To sam pripisala marljivosti nestale domaćice.

- Parfem privlači gamad u ovaj vrt. Malo što pobjegne.

- Poznajem niz domaćica i supruga koje bi skupo platile takve biljke. Ali valjda ne želiš reći da bi biljke koje jedu štakore mogle pojesti živu osobu?

- Ne, ali cvjetovi stvaraju toksičnu tvar koja je dovoljno jaka da izazove neku vrstu kemijskih opeklina. Trebaju dani da rana zacijeli. - Lucas odmahne glavom, kao da je želi razbistriti. - Sad više nismo daleko. Ulaz u kupalište je malo naprijed. Kad uđemo onamo, bit ćeš sigurna dok ja prespavam ovu prokletu groznicu.

Skrenula je pozornost s prekrasne zbirke tamno svjetlucavih orhideja i ugledala ulaz u drevno kupalište. Obuzela ju je potištenost kad je shvatila da je unutrašnjost ispunjena gustom beskonačnom tminom.

- Lucase, znam da me želiš zaštititi od opasnosti u vrtu - rekla je - ali moram ti reći da ne mogu podnijeti pomisao da ću ostatak noći provesti u tome mjestu. Ne bez fenjera. - Spustila je pogled na napravicu sličnu fenjeru u svojoj ruci. - Ne vjerujem da će ovo pomoći. Radije bih riskirala ovdje vani gdje ima nešto svjetla.

- Neosvijetljeni ulaz je varka - rekao je. - Vidjet ćeš što želim reći kad uđemo. U svakom slučaju, ne mogu ti dopustiti da ostaneš ovdje vani.

Pripremi se. Prolaz kroz ulaz može biti uznemirujući. Stric ga je osmislio tako da drži podalje životinje i kukce koji uspiju preživjeti vrt. Također je želio obeshrabriti svakog uljeza koji uspije doprijeti ovako daleko.

- Čini se da su se ona dvojica koje smo noćas sreli dobro snalazili u ovim vrtovima - primijeti Evangeline.

- Da - bezizražajnim će tonom Lucas. - Jesu.

Nevoljko ga je slijedila kroz mračni otvor. Bilo je to kao hodanje kroz malenu oluju energije, premda mnogo manje intenzivnu verziju od one što hara labirintom. Nakostriješile su joj se vlasi na zatiljku. Njezina su osjetila reagirala kao da su izložena sićušnim električnim šokovima.

Naglo je udahnula. Lucas joj je čvršće stisnuo ruku.

- Još jedan korak i bit ćemo unutra - obećao je.

Tada su se našli s druge strane ulaza. Lucas je stao i ispustio Evangelineino zapešće. Začuđeno je gledala naokolo.

Unutrašnjost prostorije u kojoj su stajali blago je osvjetljavao bazen kristalno bistre vode. Potrajalo je trenutak dok nije shvatila da energija iz 92

BU&CW

vode osvjetljava nadsvođenu odaju. Međutim, za razliku od divlje uznemirujućih strujanja u vrtovima, ovo je blaga, umirujuća energija.

Pramenovi tople pare uzdizali su se s površine drevnog kupališta, ispunjavajući prostor ugodnom vlažnom toplinom.

- Ovo je nevjerojatno - opčinjeno je rekla. - Prekrasno. I ovdje se čovjek jako dobro osjeća. Molim te, nemoj mi reći da je osjećaj lažan i da skriva neki oblik opasne energije.

- Bazen u ovoj prostoriji i onaj u susjednoj odaji posve su bezopasni.

Treći je opasan.

Pogledala je prolazom do sljedeće odaje i vidjela još jedan svjetlucavi bazen. - Ne vidim treći bazen, samo dva.

- Treći bazen je u odaji iza drugog. No Chester ga je osigurao zaključanim vratima. Mada nikad nije očekivao da će neki uljez dospjeti ovako daleko, poduzeo je posebne mjere opreza s tim bazenom.

- Što je tako opasno u bazenu treće odaje?

- Objasnit ću drugom prilikom. - Poveo ju je prolazom do odaje drugog bazena. - Ne noćas. Groznica me iscrpila. Maločas sam jedva uspio proći kroz ulaz. Ne mogu više dugo odgađati spavanje.

Obuzimala ju je sve veća zabrinutost. - Razumijem.

Slijedila ga je u drugu odaju, proučavajući ga u nestalnim strujanjima paranormalne svjetlosti. Lice mu se doimalo napetim od nastojanja da ostane na nogama. Oko njegovih grozničavih očiju vidjele su se oštre, izražene bore. Dotaknula mu je podlakticu, otvorila svoja osjetila i fokusirala se na njegovu auru. Dah joj je zastao u grlu kad je vidjela mahnitu vrelinu u mračnijim valnim duljinama.

- Ta groznica - rekla je. - Čini se da je paranormalne naravi.

- Svjestan sam te činjenice. - Skinuo je kaput i bacio ga na kamenu klupu. - Tako je prokleto vruće. Osjećam se kao da gorim.

- Možda bi se mogao rashladiti u jednom od bazena?

- Ne. - Trgao je gumbe svoje košulje nespretnim prstima. -Previše je topla. Ne mogu podnijeti još više topline.

Otkopčao je košulju do polovice, a zatim odustao. Nesigurnim se koracima zaputio prema malenom udubljenju. Pošla je za njim. - Čekaj.

Kamo ideš?

Zastao je, jednom se rukom uhvativši za rub ulaza u udubljenje.

Zglavci na prstima posve su mu pobijeljeli.

- Upotrijebit ću zahod - mirno je rekao. - Stari Rimljani slučajno su bili vrsni vodoinstalateri.

Osjećala se krajnje neugodno. - O, svakako. Veoma se brzo okrenula na drugu stranu.

Izišao je malo kasnije, uzeo kaput i sjeo na kameni pod, leđima naslonjen na zid. Pogledao ju je vrelim očima.

- Uspjela si slijediti ona dva čovjeka i mene u labirint - rekao je.

- Ta je sposobnost zacijelo aspekt tvojeg talenta?

93

BU&CW

- Zapravo, slijedila sam tebe. Ako silno želim nešto naći i ako se fokusiram, obično uspijem u namjeri.

- Drugim riječima, mogla bi naći izlaz iz labirinta?

- Da, mislim da bih, ali zašto pitaš?

- Ako se ne probudim iz ove groznice, morat ćeš sama izići odavde.

- Za Boga miloga, nemoj govoriti takve stvari.

- Ako se ne probudim do zore - nastavio je mrkom odlučnošću - ili ako se bude činilo da nisam pri sebi kad se probudim, morat ćeš se sama vratiti u kuću. Noćni vrt će ujutro biti mnogo sigurniji, ali ipak budi oprezna. Čim iziđeš iz labirinta, pronađi Stonea. Ispričaj mu što se dogodilo.

On će te čuvati.

- Lucase, pokušavaš li me upozoriti da očekuješ da se nećeš oporaviti od groznice?

- Neka sam proklet ako znam. - Jednom je rukom obrisao lice.

- Energija me znala spržiti i ranije, ali nikad ovako.

Polako je pošla prema njemu. - Uopće nisam sigurna, ali moguće je da bih ti ja mogla pomoći.

- Nitko ništa ne može učiniti - tiho je rekao. - Uz malo sreće, odspavat ću to. Obećaj mi da nećeš izlaziti odavde prije zore, bez obzira što se dogodilo.

- Dajem ti riječ. Ali molim te, dopusti mi da ti pokušam sniziti temperaturu.

Iznenadio ju je slabašnim, zločestim osmijehom. - Draga moja gospođice Ames, zar ne znate da gorim od trenutka kad sam vas upoznao?

- Ovo nije dobar znak - rekla je. - Tvoja je temperatura tako visoka da imaš halucinacije.

- Uživao sam u toj halucinaciji. - Prestao se smiješiti. - Ali nažalost, čini se da nestaje. Kao da tonem u neku vrstu noći. Moram se odmoriti.

Zgužvao je kaput u improvizirani jastuk i nemoćno se srušio na bok.

Pogledao ju je odozdo, malo škiljeći kao da je ne vidi jasno.

- Žao mi je, Evangeline - rekao je. - Kanio sam te štititi, ali sam te doveo u opasnost. Ja sam kriv za ovo i umrijet ću s tom spoznajom na savjesti.

- Lucase, ne. - Čučnula je kraj njega i uhvatila ga za ruku. -Neću ti dopustiti da tako govoriš.

Njegovi su se prsti grčevito stegnuli oko njezinih. - Imam potpuno povjerenje u vas, gospođice Ames. Vi ste najsnalažljivija žena koju sam u životu upoznao. Naći ćete izlaz odavde. A Stone će vas štititi od osobe koja vas pokušava ubiti.

Lucas je zatvorio oči. Osjećala je da tone u dubok san. Trebao mu je odmor, ali je znala da mu ne smije dopustiti da padne previše daleko u mrak. Vrelina se širila s njega u silovitim strujanjima. Ruka mu je bila vrela u njezinoj.

Imala je tek neodređenu, intuitivnu ideju o tome što treba učiniti. Jedno u što je bila posve sigurna to je da mora biti krajnje oprezna. Fizička veza među njima pojačat će učinke onoga što pokuša učiniti kako bi smanjila 94

BU&CW

groznicu. Ukoliko pretjera u svojim nastojanjima, ubit će Lucasa jednako kao i vatra koja mahnita u njegovoj auri.

Oprezno je otvorila svoja osjetila i počela fokusirati svoj talent na pregrijane struje. Šok izazvan plamtećom energijom koja pulsira kroz Lucasa bio je tako snažan da je jedva uspjela zadržati njegovu ruku u svojoj.

Ostavila ju je bez daha na nekoliko sekundi. Bojala se da bi joj mogla zaustaviti rad srca.

Instinktivno se borila, ublažavajući plamteće valne duljine vlastitom, umirujućom energijom. Radila je oprezno, bojeći se da ne pretjera. U pamćenje joj se usjeklo ono što je učinila kad je zadnji put na ovaj način koristila svoje sposobnosti.

Ali Lucas nije Douglas Mason. Njegovo energetsko polje daleko je snažnije. Možda ga njegov talent čini psihički jakim, mislila je, ili je možda riječ o samokontroli što ju je razvio kako bi vladao paranormalnom stranom svoje naravi. Bez obzira na objašnjenje, njezin strah da će nehotice zamrznuti Lucasovu auru počeo je nestajati. Trebalo bi veoma mnogo moći da se ugase snažne struje energije kojima je zračio, mislila je, možda čak i više od onoga što ona može dati.

Spoznaja da mu neće nauditi ispunila ju je predivnim osjećajem olakšanja. Postala je smionija, povećavajući intenzitet i izoštravajući fokus.

Groznica je počela popuštati. Lucas je postao hladniji na dodir. Ruka koju je držala više nije bila onako vrela. Lucas se prestao obilno znojiti.

Sekunde su se pretvorile u cijelu vječnost.

Nakon nekog vremena uvjerila se da se energija njagove aure ponovno doima normalnom i stabilnom. Lucas je spavao, ali više nije lebdio na rubu ponora koji se mogao pretvoriti u trajno stanje nesvjestice ili čak smrt. Bio je iscrpljen, ali sada dobiva iscjeljujući odmor koji mu je tako očajnički trebao.

Sjedila je na kamenom podu, držeći ga za ruku i prateći njegovu auru kako bi bila sigurna da groznica ne pokazuje nikakve znakove da će se ponovno pojačati. Nešto kasnije, kad se uvjerila da mu više ne prijeti opasnost, ustala je s poda.

Pošla je do ruba drugog bazena i zagledala se u svjetlucavu vodu. Pod vodom su se jasno vidjeli drevni kameni pod bazena, stube i klupe. Suptilna, okrepljujuća energija razbudila je njezina osjetila.

Izula je vlažne papuče, podigla rub spavaćice i kućnog ogrtača, te čučnula na ruba bazena. Oprezno je uronila prste u vodu. Njome je prostrujao predivan osjećaj blagostanja.

Sjela je na kameni rub, uronila noge u ugodno toplu vodu i razmišljala o onome što se dogodilo kad je smirila groznicu u Lucasu.

Još od dana kad je srela Douglasa Masona na stubištu, živjela je sa strašnom spoznajom da može ubiti dodirom.

No zahvaljujući Lucasu, sada također zna da može i liječiti.

95

BU&CW

17 Probudio se sa sigurnom spoznajom da se dogodilo neočekivano. Još uvijek je živ. Ne samo živ, mislio je Lucas, već se ponovno osjeća snažno i vitalno. Groznica više ne pali njegova osjetila. Zahvaljujući nekoj nevjerojatnoj sreći, preživio je opasnu vatru.

Vratilo mu se sjećanje, a s tim i posljednja grozničava vizija Evangeline kako kleči kraj njega i drži ga za ruku. Sjećao se nježne topline u njezinim očima.

Evangeline ga je spasila, a ne sreća. To je znao jednako sigurno kao što je znao da ponovno u potpunosti posjeduje i kontrolira svoj talent. Nije imao pojma kako je u njemu smirila psihičku vatru, ali nema nikakve sumnje da je ona zaslužna za činjenicu da još uvijek ima sva svoja osjetila - njezina je zasluga što je još uvijek među živima.

Otvorio je oči i okrenuo glavu, tražeći je pogledom. Sjedila je na rubu bazena, rukama oslonjena iza sebe, polako pomičući noge u vodi. Kućni ogrtač i spavaćicu podigla je iznad koljena. Kosa joj se rasula niz leđa.

Doimala se izgubljenom u proučavanju svjetlucave vode, nimfa kraj šumskog jezerca. Gotovo se bojao progovoriti kako je ne bi trgnuo iz nekakvog čarobnog sna.

Odjednom više nije bio samo nazočan među živima, već potpuno, bolno, požudno uzbuđen.

Polako je sjeo, puštajući da je šuštanje njegove odjeće upozori da je budan.

Veoma je brzo okrenula glavu i s olakšanjem se nasmiješila, a njemu se činilo da vidi još jednu emociju. Malo je pojačao svoje sposobnosti i mogao bi se zakleti da je u njezinim očima vidio vrelinu seksualne žudnje. Maštarija, pomislio je, izazvana njegovom glađu za njom.

- Kako se osjećaš? - pitala je.

- Mnogo bolje no što sam očekivao s obzirom na ono što se dogodilo u labirintu. - Malo je razmislio. - Osjećam se veoma dobro.

- Drago mi je da to čujem.

Ustao je, pokušavajući smisliti nešto inteligentno što bi mogao reći.

Postao je svjestan činjenice da mu je košulja raskopčana. Evangeline je s velikim zanimanjem zurila u njegova naga prsa. Također je opazio da nije ni pokušala izvući noge iz vode ili odjećom pokriti koljena.

Posegnuo je u džep hlača i izvadio sat. Kazaljke su se zaustavile na ponoći, otprilike u vrijeme kad je ušao u labirint. Zatvorio je poklopac.

- Moj sat je stao - rekao je. - Energija u ovim vrtovima je tako jaka da često djeluje na delikatne mehanizme kao što su satovi. Zacijelo ne znaš koliko dugo sam spavao?

- Žao mi je, ne. Dva sata, možda. - Pljuskala je nogama po vodi i nagnula se unatrag, smiješeći se zagonetnim smiješkom. - Opazila sam da struje u vodi dovode čovjeka u veoma opušteno stanje uma. Čini se da ovdje vrijeme ne znači osobito mnogo.

96

BU&CW

- Ne. - Pogledao je prolazom prema ulazu u kupalište. Energija na ulazu još uvijek je bila posve crna. Nije vidio nikakvih naznaka svjetla na drugoj strani. - Ne može biti više od nekoliko sati do zore.

- Ne. - Podigla je pogled s njegovih prsa do lica i proučavala ga kao da je on neka rijetka i intrigantna zanimljivost. Činilo se da mu prsti ne rade kako treba pa je prestao pokušavati zakopčati košulju.

- Evangeline, moramo razgovarati - rekao je.

- Sada? - pitala je s čeznutljivim izrazom na licu.

- Uskoro će svanuti.

Opet je malo pljuskala nogama po vodi. - Da, već si spomenuo vrijeme. Nemirnom je kretnjom podigla ruku i odmaknula kosu sa zatiljka. - Ovdje je prilično toplo, nije li?

Opčinio ga je delikatni, ranjivi dio njezina vrata.

- Bazeni isijavaju dosta topline - reče. Glas mu je zvučao pomalo muklo, čak i njegovim vlastitim ušima.

- I energiju - rekla je smiješeći se, kao da je to neka tajna šala.

- Da. - Spustio je kaput na kameni pod i polako pošao prema mjestu gdje je sjedila. - Energiju također.

- Veoma je veselo. I iskričavo. Kao šampanjac, premda moram priznati da nisam imala prilike piti mnogo šampanjca. Veoma je skup. Općenito govoreći, plaćene družbenice drže se šerija. Mada sam upoznala jednu ili dvije koje su prešle na džin. Većina profesionalnih družbenica trpi silnu dosadu, znaš.

- Ali ne ti.

- Ne, ja ne. Rijetko kad mi je dosadno. Uživam u svojem radu za agenciju, a kad sam sama, imam svoje pisanje. To je beskonačni izvor fasciniranosti. Ali priznajem da je bilo trenutaka kad sam se osjećala veoma usamljeno.

Bio je rastrzan između frustriranosti i zabavljanja. - Mislim da se trenutno osjećaš i pomalo pripito, nije li tako?

Hihotala se. - Da, točno si primijetio. Ali uvjeravam te da mi je glava posve bistra.

- Je li?

- O, da, zapravo ne vjerujem da sam ikad u životu mogla tako jasno percipirati stvari. Osjećam se slobodnom, Lucase, a to je zbog tebe.

- Ja sam te oslobodio?

- Jesi, doista.

- Kako sam to izveo?

Nakrivila je glavu ustranu. - Komplicirano je. Doista to ne bih sad željela objašnjavati.

- Koliko dugo već močiš noge u vodi tog bazena?

97

BU&CW

- Nemam pojma. - Opet je malo zapljuskivala. - Na meni je red za postavljanje pitanja. Koliko mnogo žena ste doveli u ovo kupalište, gospodine Sebastian?

Nasmiješio se. Koketira s njim, a on u tome uživa. Opasna razbibriga, pomislio je. No nije važno, kocka je bačena. Evangeline će uskoro biti njegova. Ona to zna jednako dobro kao i on. Zato sad na njemu vježba čari svoje ženstvenosti - zato je rekla da se osjeća slobodnom. Uzbudljivi je aspekt svega toga taj da se i on osjeća kao da je oslobođen iz zatvora koji je samom sebi nametnuo.

Stvoreni su jedno za drugo, mislio je. Možda ih je doista sreća, ili sudbina, ili karma oboje dovela do ovog trenutka. Nije vjerovao u neku od tih nadnaravnih sila, a ono što se noćas dogodilo u vrtovima nije način na koji ju je kanio osvojiti. Ali što je tu je. Noćašnja su zbivanja zapečatila njihovu budućnost.

- Nikad niti jednu drugu damu nisam pozvao u noćne vrtove, a kamoli u ovo kupalište - rekao je. Spustio se na pete kraj bazena. -Povjerit ću ti jednu tajnu.

- Dobro. - Hihotala se. - Obožavam tajne.

- Nikad nikoga nisam pozvao da mi se pridruži u ovom bazenu zato što nikad nisam sreo ženu za koju sam vjerovao da bi u tom iskustvu mogla uživati sa mnom, damu koja posjeduje talent.

- Kako to misliš?

- Iz starih se zapisa jasno vidi da voda ovih bazena ima najizrazitiji učinak na ljude poput nas, Evangeline.

- One s paranormalnim sposobnostima?

- Što su sposobnosti veće, to je učinak snažniji.

- Valjda to ima smisla. - Nagnula se naprijed i prstima prošla kroz vodu.

- Ako su svojstva izvora paranormalne prirode, logično je da će snažnije djelovati na one koji posjeduju jake psihičke sposobnosti nego na one koji ih nemaju, jednostavno zato što mi izrazitije osjećamo energiju.

Nasmiješio se, uživajući u iščekivanju. - To je uvijek bila teorija mojeg strica.

Evangeline mu je uputila još jedan izazovan smiješak i pogledala ga kroz trepavice. - Ako je tvoj stric imao pravo, onda bi romantična veza stvorena u ovoj odaji zacijelo bila veoma intenzivan doživljaj za dvoje ljudi jakih psihičkih sposobnosti.

Ovo je doista najbolji od svih mogućih svjetova, zaključio je Lucas. S druge strane, možda se ipak nije oporavio od paranormalne groznice. Možda halucinira. Bez obzira o čemu je riječ, njegova ga buduća supruga pokušava zavesti. Ako je ovo san, može se jedino nadati da se nikad neće probuditi.

- To bi bila očita pretpostavka - rekao je. - Hoću li ti povjeriti još jednu tajnu?

- Da, molim.

- Moj stric je provjerio tu pretpostavku sa svojom domaćicom, gospođom Buckley. Vidiš, ona je također posjedovala određeni talent.

98

BU&CW

- Što? - Evangeline je raširila oči. Zatim se zvonko nasmijala. -Nemoj mi reći da su tvoj stric i gospođa Buckley bili ljubavnici.

- Godinama. To je, naravno, bila obiteljska tajna. No ja vjerujem da su mnoge noći proveli baš ovdje.

- Dakle, dakle, dakle. - Evangeline se nagnula naprijed i ponovno prošla rukom kroz vodu. - Ali što je s tobom? Ne mogu vjerovati da nikad nisi našao damu koju bi želio dovesti ovamo.

Ispružio je ruku i maknuo pramen svilenkaste kose s njezina ramena. Ti si prva.

- Izvrsno. - Evangeline se pomalo samodopadno nasmiješila i namignula.

- Ushićena sam da to čujem.

Vodom je poprskala rub bazena. Kapljice su blistale poput dijamanata.

Ovlažile su mu čizme i nogavice hlača.

- Plivate u opasnim vodama, gospođice Ames - tiho ju je upozorio. Doslovce.

- Mislila sam da smo na ti, Lucase.

Nasmiješio se. - Hvala što si me podsjetila, Evangeline.

- Vjerujem da bi život trebalo doživljavati svim osjetilima.

- Doista?

- Posve sigurno.

Podigla je skute ogrtača i spavaćice i stala na jednu od klupa pod vodom.

Voda je dopirala do polovice njezinih lijepo zaobljenih listova. Ispružila je ruku i s iščekivanjem ga promatrala.

Olako se uspravio i prihvatio njezinu ruku. Čim su se njihovi prsti dotaknuli, njime je prostrujao euforični bljesak spoznaje. Kao da su se sve sile univerzuma, mislio je, udružile kako bi se dogodila ova noć, ovaj trenutak.

Evangeline je elegantno izišla iz bazena, pustila njegovu ruku i istresla svoju odjeću. Nabori su se spustili oko njezinih mokrih gležnjeva. Pitao se zna li ona da se odvezao pojas njezina ogrtača.

- Mislim da znam pravi razlog zašto nikad nisi ovamo doveo ljubavnicu rekla je.

- Ma je li? - Prstom je prešao po rubu njezine čeljusti. - Koji je pravi razlog?

- Jednom riječju, kontrola. - Smiješeći se, odmaknula se od njega i izvela malenu piruetu. Zaustavila se i opet ga pogledala. -Ne sviđa ti se pomisao da bi mogao izgubiti svoju samokontrolu, a previše si plemenit da bi iskoristio damu koja bi se mogla osjećati pomalo pripito od atmosfere ovog mjesta.

Približio joj se tako da je rub njezinog ogrtača i spavaćice dotaknuo njegove čizme. Uhvatio joj je bradu.

- Djelomice si u pravu - reče. - Samokontrola mi je važna jer o tome ovisi moja sposobnost da kontroliram i fokusiram svoj talent. No previše me kuješ u zvijezde kad je riječ o mojoj kavalirskoj naravi.

- Ha. Držim se svoje ocjene, gospodine. Ti nikad ne bi iskoristio jednu damu.

99

BU&CW

Polako se nasmiješio. - Gledaj me.

Uzeo je njezina usta na spor, namjerno provokativan način. Govorio je sebi da joj kani održati malenu lekciju, takvu da će je se sjećati ujutro nakon što prestanu djelovati sile bazena. Ima kontrolu nad sobom, mislio je. Može paziti da situacija ne izmakne kontroli.

Ali nije uzeo u obzir kako bi njezina reakcija mogla djelovati na njega.

- Lucase - šapnula je uz njegova usta. - Nebesa, Lucase. Čvrsto mu je obavila ruke oko vrata i priljubila se uz njega, uzvraćajući mu poljubac ženstvenom strašću i energijom koja je zapalila njegova osjetila. Bio je djelomice spolno uzbuđen otkako je počela ova lakomislena igra, ali je imao potpunu kontrolu nad sobom. Sad je postalo jasno da je posve pogrešno procijenio. Nabujao je u hlačama i opet se počeo znojiti. Ali ova je groznica posve drukčije vrste, mislio je.

Stisnuo ju je uza se, produbivši poljubac. Evangeline mu je zavukla prste u kosu. Ispunila ga je euforična energija. Nije bio samo više fizički uzbuđen nego ikad ranije, već se osjećao snažnije, moćnije, svjesnije na svim razinama. Kao da je Evangelineina ženstvena vatra nekako rezonantna sa strujanjima njegove vlastite životne snage, pojačavajući njegova osjetila.

Zadrhtala je u njegovim rukama i čvršće ga stisnula. Njezina su se usta otvorila ispod njegovih, a on je prvi put u životu razumio zapanjujuću metafizičku moć strasti. Sve dok nije upoznao Evangeline, bio je uvjeren da o žudnji zna sve što se može znati. On je kontrolirao svoju požudu, a ne obrnuto.

No Evangeline je sve promijenila. S njom može biti slobodan.

Podigao je glavu, otvorio oči i vidio da su njezine zatvorene. Zabacila je glavu, razotkrivši svoj nježan vrat. Napustio je zavodnički nektar što ga je pio s njezinih usana, obujmio joj zatiljak i poljubio delikatno mjesto odmah iza jednog uha. Zarila mu je nokte u ramena. Ispustila je tih, požudan zvuk.

- Prošao bih kroz bilo koji krug pakla samo da te noćas imam -rekao je uz njezin vrat.

- Da, znam, ali nema potrebe. - Otvorila je oči. - Ovdje sam, a ovo nije pakao. Ovo je raj. Tako mi svega, ni o čemu ne mogu misliti, osim o ovom doživljaju. Tako me ushićuje. Uvijek sam se pitala kako se netko može posve prepustiti strasti. Sad znam.

Provokativni izazov u njezinim očima stvarao je glazbu u njegovoj krvi.

Nasmijao se. Zvuk je bio hrapav i promukao, više izražavanje silne potrebe.

- Slučajno sam i ja upravo došao do istog otkrića - rekao je. Njezin ga je miris opijao, uzbuđivao, mamio. Polako je pomicao dlanove prema dolje dok na rubovima šaka nije osjetio mekanu težinu njezinih dojki. Palčevima je milovao malene ukrućene bradavice kroz tanku tkaninu ogrtača i spavaćice.

Evangeline je raširila dlanove na njegovim prsima i poljubila mu rame.

Spustio je ruke do njezina struka i zavukao ih ispod ogrtača. Tiho je uzdahnula i zavukla prste u kovrčave dlačice na njegovim prsima.

To je bilo previše. Više nije mogao izdržati to slatko mučenje.

Podigao ju je u naručje, pošao do najbliže kamene klupe i sjeo s njom u krilu. Njezin se ogrtač rastvorio. Sagnuo je glavu kako bi je poljubio i jednu 100

BU&CW

ruku zavukao ispod ruba spavaćice. Klizio je dlanom po unutrašnjoj strani njezine noge, zastajkujući kako bi uživao u nevjerojatnoj mekoći kože.

Evangeline se trenutak držala njegovih usta, a zatim je tiho zastenjala, otrgnula usta s njegovih i zagnjurila lice uz njegovo rame. Osjećao je senzualnu napetost, fizičku i metafizičku, kojoj je robovala. Njegova su osjetila plamtjela od potrebe da joj pruži užitak. Želio je promatrati njezino lice kada doživi vrhunac.

Pomaknuo je ruku prema gore. Kad je stigao do tajnog vrela između njezinih bedara, osjetio je da je vlažna i spremna. Samo egzotičan parfem njezina uzbuđena tijela bio bi dovoljan da i on dosegne vrhunac. Jedva je uspijevao zadržati posljednje ostatke kontrole.

Milovao je maleni pupoljak na vrhu njezina spolovila. Evangeline je čvrsto zatvorila oči. Prstima je grčevito stiskala tkaninu njegove košulje.

- Lucas - dahnula je. - Ne mogu to više podnijeti. Nešto mi se događa.

- Dopusti da se dogodi, slatka moja. Prepusti se. Poleti za mene.

Zavukao je prst u njezin otvor. Bila je uska i skliska. Osjećao je malene mišiće na ulazu koji su ga stezali čak i dok su se opirali nametanju. Lagano je okrenuo prst prema gore s unutrašnje strane njezina kanala, a istodobno je nastavio milovati delikatni klitoris.

Znao je kad će nastupiti njezin orgazam čak i prije nje same. U jednom je trenutku bila napeta i ukočena, uvijek se iznova stežući oko njegovog prsta, a u idućem je kroz nju strujao orgazam u malenim, grčevitim valovima.

U kamenoj je odaji odjeknuo njezin prigušen krik, ispunjen šokom, čuđenjem i ushićenjem.

- Lucase.

Spoznaja da je izgovorila njegovo ime dok je svršavala pružala mu je gotovo jednako zadovoljstvo kao da ju je posve uzeo. Gotovo. Raskopčao je hlače.

Upravo se počela opuštati nakon svojeg orgazma kad je oprezno počeo ulaziti u njezin uski otvor. Dahnula je i ukočila se od iznenađenja.

- Lucase. - Nekoliko je puta trepnula, zbunjena i uspaničena. -Nešto nije u redu.

- Želiš li me još uvijek, ljubavi?

- Da, svakako, ali nisam sigurna...

- Ponovno pojačaj svoja osjetila - rekao je.

Energija je plamsala u atmosferi. Oči su joj ponovno plamtjele. Kao odgovor na to njegova se aura pojačala.

Jednom rukom joj je držao glavu, pokrio njezina usta svojima i brzo se probio kroz delikatnu barijeru.

Oslobodila se poljupca i tiho kriknula. Prstima ga je grebla po ramenima.

Znao je da će ujutro imati ogrebotine. Ta ga je spoznaja uzbudila. Ali odjednom se u odaji pojavilo mnogo više usplamtjele energije, a dolazila je od Evangeline. Njezine oči više nisu sjale blagom ženstvenom žudnjom. Gorjele su.

101

BU&CW

Osjećao je da su se struje njihovih aura odjednom zapalile, uzajamno rezonantne. Neopisiv, gotovo nepodnošljivo intiman doživljaj ostavio ga je bez daha.

Prisilio se da izdrži još trenutak, naglašeno svjestan Evangelineina ubrzanog disanja i brzih, uzbuđenih otkucaja pulsa. Ljubio joj je čeljust, obraze, usta.

Kad se prilagodila osjećaju da je on tako duboko u njoj, počeo se micati.

Namjeravao je to činiti polako i oprezno, ali njezina vlaga i vrelina bile su previše. Posve je izgubio kontrolu nad sobom. Do kraja je uronio u nju i prepustio se silovitom orgazmu.

Bio je izgubljen u oluji, ali to nije važno. Evangeline je s njim.

102

BU&CW

18 Sharpy Hobson nije uspio. To je sad neugodno jasno. Prošla su dva dana otkako je čovjek s nožem vlakom otputovao u Little Dixby. Hobson nije došao po ostatak svojeg novca, a u novinama nije bilo nikakvih vijesti o nasilnom umorstvu na selu. Niti je bilo vijesti o tome da je londonski kriminalac uhićen u malenom gradiću.

Postoji samo jedno objašnjenje. Hobson nije uspio ispuniti svoj dio ugovora. Vjerojatno se vratio u London i sad možda pije džin u svojoj omiljenoj krčmi, ne želeći se suočiti sa svojim bivšem partnerom i iznijeti mu loše vijesti.

Garrett Willoughby je hodao amo-tamo po malenoj garderobi. Još uvijek je na sebi imao kazališnu šminku i kostim. Večeras je bilo ispunjeno manje od polovice gledališta. Nimalo čudno, mislio je Garrett. Apsurdna melodrama s jeftino izvedenim uzbuđenjima -lažni požar i nesreća vlaka - prestali su biti zanimljivi nakon manje od mjesec dana. Upravitelj kazališta uskoro će skinuti predstavu s repertoara.

Garrett se zaustavio ispred zrcala i zamišljeno promatrao svoj odraz.

Dovoljno je dugo glumac da bi znao kako je vrijeme da potraži neku drugu ulogu. Ali nije trebalo doći do ovoga. Plan je bio prokleto savršen. Da je izveden onako kako su ga osmislili, Douglas bi sad već bio zaručen s nasljednicom Rutherford. Oženio bi mladu damu za nekoliko mjeseci.

Nasljednici je bilo suđeno da uskoro nakon vjenčanja pogine u tragičnoj nesreći, a njezin bi ožalošćeni muž ostao imućan čovjek. Garrett i Douglas oduvijek su sve dijelili. Kanili su također podijeliti djevojčin novac. Sve se činilo tako jednostavnim i otvorenim. Ali plan je pošao po zlu. Douglas je mrtav, a za to je kriva Evangeline Ames. Garrett nije znao kako je obična žena svladala njegovog brata koji je očvrsnuo na ulicama, ali nekako je uspjela. Možda mu je postavila nogu i Douglas se spotaknuo na vrhu stubišta. Bez obzira kako je to bilo, ona je kriva za činjenicu da je Douglas razotkriven, ona je kriva za njegovu smrt, ona je kriva da plan nije uspio.

Ona je kriva, mislio je Garrett, što će on uskoro morati naći drugu loše plaćenu ulogu u nekoj jeftinoj melodrami umjesto da živi kao džentlmen.

Bijes je ključao u njemu poput užasnog otrova. Jedini lijek je osveta.

Angažirao je Hobsona jer su se njih trojica, Douglas, Sharpy i on, poznavali gotovo cijelog života. Zajedno su odrasli na ulici. No dok su on i Douglas mogli iskoristiti prednost svojeg izgleda i pameti kako bi se izvukli iz zločinačkog podzemlja, Sharpy je bio previše glup da bi slijedio njihov primjer. Premda to Sharpyu nije bilo važno. Bio je zadovoljan vladanjem u vlastitom malenom kutku pakla, uživajući u svojem ugledu plaćenog ubojice.

Uvijek je uspijevao.

Kako je Evangeline Ames preživjela, pitao se Garrett. Istina, Sharpy nije baš najpametniji zločinac u Londonu, ali je vješt u onome što radi i krajnje je okrutan. Uživa u tom poslu, osobito ako je žrtva žena. Teško je vjerovati da nije uspio srediti Evangeline Ames.

103

BU&CW

Ali to je ista kučka koja je nekako uspjela poslati Douglasa u smrt niz ono stubište, podsjetio se Garrett. Njime je prostrujao val gnjeva.

Zgrabio je malenu posudu kazališne šminke i bacio je u zrcalo. Staklo se razbilo i komadići su se rasuli po toaletnom stoliću.

Kad je opet mogao normalno disati, otvorio je malenu ladicu toaletnog stolića i izvadio pištolj.

104

BU&CW

19 Trebalo joj je nekoliko minuta da dođe do daha i pribere se. Kad je otvorila oči, Evangeline je vidjela da je Lucas promatra s uznemirujućim izrazom na licu. Bio je neopisivo intiman i nježan, ali je u tom izrazu bilo i muževne posesivnosti. Kao da je otkrio njezinu najdublju, najbolje čuvanu tajnu, te želi da ona to zna.

Podigla je glavu s njegova ramena, još uvijek pomalo omamljena. Što bi žena, za ime svijeta, mogla reći u ovakvom trenutku?

- Lucase - šapnula je. Vršcima prstiju slijedila je liniju njegove snažne čeljusti, izgubljena u čudu onoga što se upravo dogodilo.

Jednom rukom uhvatio je njezine prste i poljubio ih. Pogledao ju je u oči.

- Jesi li dobro?

Nasmiješila se. - Mislim da jesam. To je bilo... nevjerojatno.

- Da - reče Lucas. - Bilo je nevjerojatno. - Nasmiješio se. - Ali ti si nevjerojatna žena, Evangeline Ames.

Iznenađeno je shvatila da mu još uvijek sjedi u krilu na krajnje raskalašeni način. Ogrtač se rastvorio, a rub spavaćice bio je zgužvan iznad njezinih bedara.

Posramljeno se izvukla iz njegovih ruku i ustala. Nije samo ona bila djelomice razodjevena. Lucasova je košulja bila posve raskopčana, kao i njegove hlače. Morala je uložiti snagu volje kako ne bi zurila u njegova široka mišićava prsa, ali se nije usudila spustiti pogled niže.

- Ne znam što bih rekla - izustila je.

- Nema potrebe da bilo što kažeš. - Lucas se sagnuo i izuo čizme. - Ti si strastvena žena. Strast je normalna emocija. Ne iziskuje riječi. Osim, valjda, u ljubavnim romanima.

Pogledala ga je pomalo ljutito. - Nisam naivna djevojka, gospodine.

Pročitala sam mnogo romana i također sam autorica takvih priča, ako se sjećaš. Ja sam stručnjak za tu temu.

- Naravno. - Ustao je i skinuo košulju. - Ispričavam se. Ispravila je ramena. - Nije riječ o tome da mi je žudnja bila posve nepoznata prije našeg... - zamahnula je rukom, tražeći pravu riječ - ... našeg susreta.

Poljubili su me mnogo puta. - Namrštila se, nastojeći se sjetiti točnog broja. Najmanje tri puta, vjerujem.

- Ah, da, to objašnjava tvoju stručnost.

Namrštila se. - Premda moram priznati da sam do ovoga noćas morala koristiti maštu kad je riječ o opisivanju određenih osjećaja. Moram reći da je ovo iskustvo noćas bilo veoma edukativno. Prosvjetljujuće, zapravo.

- Drago mi je da sam ti mogao pomoći, draga moja spisateljice. - Lijeno joj se nasmiješio, smiješkom kakav bi se mogao vidjeti kod lava nakon što je smazao punašnu gazelu. - Budi sigurna da ću ti ubuduće veoma rado stajati na raspolaganju za dodatna istraživanja. Nadam se da ćeš me smatrati izvorom nadahnuća.

Iskrivila je lice. - Sad mi se rugaš.

105

BU&CW

- Nikada, gospođice Ames. - Skinuo je hlače. - Pa, možda malo. Konačno je shvatila da se on razodijeva pred njom. Od šoka je gotovo - ali ne sasvim ostala bez riječi.

- Što to radiš, zaboga? - dahnula je.

- Pripremam se za kupanje u onom bazenu iza tebe. Bi li mi se željela pridružiti?

Zgranula se. Barem bi trebala biti zgranuta, rekla je sebi. -Očekuješ da ću se kupati s tobom?

- Čini mi se da nakon intimnog odnosa u kojemu smo maločas uživali, zajedničko kupanje nije tako strašan prijedlog. Zapravo, zvuči sasvim ugodno. Već smo nagi.

On je svakako nag, pomislila je. Bilo je poučno gledati ga. Nage muškarce vidjela je jedino kao kipove od mramora. Ono pravo daleko je zanimljivije. Glatki snažni mišići Lucasovih ramena i bedara u njoj su izazivali želju da ga dotakne.

- Samo jedno od nas je nago - naglasila je.

- Moj previd. - Pošao je prema njoj. - Sljedeći put moramo pokušati naći krevet. Bilo bi daleko udobnije nego na kamenoj klupi, ne misliš li?

Sljedeći put. Riječi su joj odzvanjale u glavi, stvarajući beskonačnu jeku.

On govori o sljedećem putu. To ju je istodobno ushićivalo i plašilo. Negdje na rubu njezine svijesti treperilo je Clarissino i Beatriceino upozorenje. Ne želimo te gledati kako patiš, Evie.

Lucas se zaustavio točno ispred nje i uhvatio revere njezina ogrtača.

Pročistila je grlo. - Razmišljala sam o onome što si ranije rekao o svojstvima bazena u ovoj odaji.

- Da? - Gurnuo je ogrtač s njezinih ramena i pustio ga da padne na pod.

- Što sam rekao? Čini se da sam zaboravio.

- Nešto o tome kako strujanja iskrivljuju fino ugođene mehanizme kao što su džepni satovi i nečiji osjećaj za vrijeme.

- Što s tim? - Lagano joj je poljubio usne.

Osjećala je kako u njoj ponovno buja omamljujuća vrelina, baš kao i ranije. Pokušavala je zadržati zdrav razum. No bilo je beznadno. Ljubio joj je vrat. Bila je neodređeno svjesna da joj povlači spavaćicu prema gore, iznad bokova.

- Spomenuo si da bazen u ovoj prostoriji može izazvati neobičnu vrstu uzbuđenja.

Podigao joj je spavaćicu preko glave i bacio je ustranu. - Doista sam te pokušao upozoriti.

- Da, jesi. - Tiho je uzdahnula. - Možda su me struje u ovoj odaji malo previše stimulirale.

- Evangeline...

- Nema potrebe da se ispričavaš. - Zamahnula je rukom kao da ga želi ušutkati. - Što je tu je, a moram priznati da žalim samo zato što sam te iskoristila.

106

BU&CW

- Najbolje da odmah nešto razjasnimo. Nisi me iskoristila. Podigao ju je u naručje.

Uhvatila se za njegovo rame. - Jesi li posve siguran? Ponašala sam se na način koji se jedino može opisati kao krajnje otvoren.

- Uvjeravam te da bih bio oduševljen kad bi se bilo kad u budućnosti jednako tako ponašala.

- Opet me zadirkuješ, Lucase.

- Možda. - Pošao je do ruba bazena. - Ali samo zato što stvaraš previše melodrame oko ničega.

- Ničega?

- Ničega - ponovio je.

Njome je prostrujao sićušni dašak strepnje. Možda je strastveni zagrljaj njemu doista malo značio, mislila je. Na kraju krajeva, on je iskusan muškarac.

Počeo je silaziti stubama u svjetlucavu vodu. Brzo se oporavila. Sad je i ona stekla iskustvo strasti i žudnje, mislila je. Zahvaljujući Lucasu, spoznala je ultimativnu vezu s muškarcem. Zbog toga će njezino pisanje biti bolje.

- Možda imaš pravo - rekla je. - Stvaram preveliku dramu oko toga, zar ne?

- Čini mi se - reče Lucas. - Ali to je nesumnjivo zato što si spisateljica i stoga sklona dramatiziranju.

- Nesumnjivo - složila se.

Spustio se dublje u toplu vodu s njom u naručju. Više nikad neće postojati još jedna ovakva noć, pomislila je. Žalit će dok je živa ako si ne dopusti potpuno uživanje u tome.

Uz tihi uzdah prepustila se trenutku i svilenkastom milovanju vode.

Lucas je sjeo na jednu od klupa pod vodom, držeći Evangeline u rukama.

Topla, opojna voda nježno se vrtložila oko njih.

- Kako si ranije ublažila vrućicu u mojoj krvi? - pitao je nešto kasnije.

- Ne mogu to objasniti - priznala je. - Ne posve. Osjećala sam neprirodnu vrelinu u tvojoj auri i ja sam... hladila struje dok mi se nisu učinile normalnima.

- Jesi li ikad ranije to učinila?

- Ne baš. - Ovo je posljednje o čemu želi razgovarati, pomislila je. Samo Beatrice i Clarissa znaju njezinu mračnu tajnu. Što bi Lucas mislio o njoj kad bi znao što je učinila - što je sposobna učiniti? - Pa, da, na neki način.

Ali samo jednom drugom prilikom i učinak je bio posve suprotan. Ni tada nisam znala da to mogu učiniti. Sve dok se nisam našla u tom trenutku.

- Čiju si groznicu smirila tom prilikom? Obuzela ju je sumnjičavost. On je ispituje.

- Zašto to želiš znati? - pitala je.

Lucas se nasmiješio. - Možda sam ljubomoran.

Zadrhtala je. - Vjeruj mi, nema potrebe da budeš ljubomoran.

- Tko je on bio, Evangeline?

107

BU&CW

- Džentlmen koji je jednom tvrdio da me voli. Zaprosio me. Na površini se činilo da je on sve ono čemu sam se nadala da ću naći u mužu. Inteligentan, uljudan, pažljiv. Donosio mi je cvijeće i pisao poeziju za mene. Divio se mojem pisanju.

- Je li?

- Rekao mi je da imam dara za opisivanje metafizičkih osjećaja mračnijih strasti kao i transcendentalne prirode ljubavi. Vjerovao je, tvrdio je, da samo rijetki pojedinci mogu doživjeti ultimativne vrhunce strasti.

- Rijetki pojedinci poput tebe.

- Mmm. Da. - Ipak, s njim nikad nisi dosegla te vrhunce - reče Lucas. - U to sam siguran nakon ovoga noćas.

- Ipak sam ti rekla da me netko ranije poljubio. Zapravo, Robert je bio veoma stručan.

Previše slobodno priča, pomislila je. Prestala bi kad bi imala malo zdravog razuma. Neodređeno se pitala djeluje li na nju voda bazena jednako kao i previše šampanjca, pretvarajući je u brbljavicu.

- Zar je taj Robert stvarno koristio riječi kao što su »transcendentalna priroda ljubavi«? - upita Lucas.

- Da. - Rastreseno je vukla ruku naprijed-natrag kroz vodu. -Bio je veoma šarmantan. Uvijek je znao što treba reći. Smijali smo se zajedno. Imali smo tako mnogo zajedničkog. Obilazili smo muzeje i umjetničke galerije.

Lucasove su oči plamtjele, ali ne od strasti. - Bio je tvoj idealni ljubavnik?

- Nije bio baš tako savršen, kako se pokazalo. - Izvadila je jednu ruku iz vode i primaknula kažiprst i palac do razmaka od jednog centimetra kako bi to ilustrirala. - Ali blizu, veoma blizu. Vidiš, u tim danima nisam mogla tako jasno percipirati energiju u auri neke osobe kao što sad mogu. Mogla sam vidjeti samo veoma ograničen raspon svjetla. Stoga mi je posve promaknula Robertova mračna strana.

- Što se dogodilo? - upita Lucas.

- Dok sad razmišljam o tome, moglo bi se reći da su bila dva pokazatelja koji su otkrili njegov pravi karakter.

- Kakvih pokazatelja?

Njezin se oprez pojačao. - Počinješ zvučati kao policijski detektiv, Lucase.

- Što je odalo Robertov pravi karakter? - rekao je Lucas, očito se prisiljavajući da barem zvuči više strpljivo. Nije bio osobito uspješan.

- Prvi je bio njegov nestanak nakon što je saznao za samoubojstvo i financijske probleme mojeg oca - rekla je. -Govorila sam sebi da ima posve pravo prekinuti udvaranje. Na kraju krajeva, vjerovao je da ću imati lijepo nasljedstvo.

- Ali njegov je postupak ipak pokvario tvoju romantičnu sliku o njemu, je li o tome riječ? Jasno je pokazao da ga više zanima tvoj novac nego ti.

- Da, ali to ga baš ne bi činilo jedinstvenim među udvaračima, zar ne?

- Ne - reče Lucas. - Koji je bio drugi pokazatelj?

108

BU&CW

Topla, prštava energija vode odvlačila joj je pozornost, onemogućavajući koncentraciju.

- Molim? - rekla je.

- Rekla si da je postojao i drugi pokazatelj koji je otkrio Robertovu pravu narav.

- O, točno. Otkrila sam drugi pokazatelj njegovog prilično manjkavog karaktera kad me pokušao ubiti.

Lucas ju je netremice promatrao mračnim pogledom. - Douglas Mason, lovac na miraz kojeg si razotkrila u aferi Rutherford?

- Da - rekla je. Bila je posve nepomična, napola strahujući od onoga što će se dalje događati, a ipak je željela da Lucas zna istinu o njoj. Predstavljao se kao Robert kad je meni udvarao.

- Gad - veoma tiho izusti Lucas.

- Nisam mogla vjerovati kad sam shvatila da je on čovjek o kojem sam, na zahtjev moje klijentice, trebala istraživati. Uskoro nakon što sam preuzela ulogu družbenice ledi Rutherford, u društvu njezine unuke otišle smo na prijem u jednu galeriju. Zaprepastila sam se kad je Robert ušao u prostoriju.

Ne samo da je koristio drugo ime, već si je dao i titulu.

- Je li te prepoznao?

- Ne. - Kiselo se osmjehnula. - Imala sam naočale i veoma običnu haljinu. Kosu mi je pokrivao veliki šešir i veo. Koristila sam se lažnim imenom. To je bila moja uobičajena krinka. Mason me nije dvaput pogledao.

Na kraju krajeva, ja sam bila samo postarija družbenica.

- Nevjerojatno je kako neki ljudi slabo zapažaju.

- Oni među nama koji rade za Agenciju Flint & Marsh pouzdajemo se u tu činjenicu. Kao što znaš, nastavila sam svoju istragu i pronašla dokaze što ih je ledi Rutherford mogla iskoristiti za razotkrivanje Masona.

- Koji je kasnije saznao da si ti odgovorna i pokušao te ubiti.

- Da. - Znam da su ti te uspomene mučne, ali možeš li se sjetiti nečega što je rekao, a pomoglo bi nam da identificiramo njegovog brata? - upita Lucas.

- Ne. Mnogo sam razmišljala o tome još otkako je Stone donio tu informaciju iz Londona. Ali nikad nisam znala da je Robert -želim reći, Douglas - imao brata. Nikad ga nije spomenuo dok je meni udvarao.

- Ispričaj mi što se dogodilo onoga dana kada te pokušao ubiti.

- Bio je bijesan kad me dočekao na vrhu stubišta. Kao da je poludio.

Govorio je samo o užasnim stvarima koje mi kani učiniti prije nego me zakolje.

- Gad - ponovio je Lucas, ovaj put veoma tiho. Čvršće ju je priljubio uza se. - Veoma mi je drago da je mrtav, naravno. Jedino žalim da je njegova smrt bila nesretan slučaj. Silno bih uživao da sam mu mogao pomoći da ode na drugi svijet.

Nekoliko sekundi nije mogla govoriti od iznenađenja. Nitko ju nikad ranije nije želio štititi.

- To je... veoma viteški od tebe - šapnula je.

109

BU&CW

Na vlastiti užas, priljubila je lice uz njegovo rame i počela plakati.

Lucas ju je neko vrijeme držao i pustio je da se isplače. Ništa nije rekao.

Kao da je znao da ne postoje prikladne riječi.

Na koncu je nekoliko puta šmrcnula, podigla glavu i vodom zapljusnula lice.

- Ispričavam se - rekla je. - Uvjeravam te da nisam cmizdravica koja se rasplače na najmanju provokaciju.

- Čudno, ali to sam već znao.

S naporom se pribrala. - Da, pa, sad znaš cijelu prljavu priču o mojoj jedinoj velikoj romantičnoj vezi. Kao što vidiš, nije dobro završila. Nebesa, zacijelo će uskoro svanuti. Moći ćemo otići iz ove odaje.

- Još samo jedno pitanje prije nego završimo s temom Douglasa Masona - reče Lucas.

- Da? - Nije se spotaknuo i pao niz one stube, zar ne? Učinila si nešto njegovoj auri, nešto slično onome što si učinila mojoj, ali si pošla dalje. Zaledila si njegovu auru.

Sigurnost u njegovu glasu govorila joj je da nema smisla pokušavati lagati. Niti se željela izmotavati. Željela je da on zna istinu o tome što ona može činiti svojim talentom; željela je da ili prihvati ili odbaci pravu Evangeline Ames.

- Zaustavila sam njegovo srce - šapnula je.

Lucas je razvukao usne u svoj predatorski smiješak. - To je veoma korisna psihička sposobnost što je imaš, gospođice Ames. Šokiralo ju je njegovo ležerno prihvaćanje njezine opasne moći.

- Lucase, ubila sam čovjeka svojim talentom - rekla je, želeći biti veoma sigurna da je razumio. - Kunem ti se da nisam znala što će se dogoditi kad sam počela smanjivati bijes u njegovoj auri, barem ne u početku, ali sam u posljednjih nekoliko sekundi shvatila što radim i nisam prestala.

- Ne, siguran sam da nisi razumjela kakvu moć posjeduješ sve dok nisi imala priliku za njezinu primjenu. To baš nije neka vještina koju netko može vježbati, zar ne? Zacijelo su sva tvoja osjetila bila posve razbuđena u tvojem trenutku očaja i posve fokusirana na preživljavanje. Tada si intuitivno shvatila što možeš učiniti.

- Još uvijek nisam sigurna što sam točno učinila. Samo znam da sam osjetila vrelinu njegovog ubilačkog bijesa kad je stavio ruke na mene. Mogla sam percipirati iskrivljenost u valnim duljinama. Znala sam da vlastitom mentalnom energijom mogu ublažiti te struje. Tako sam i učinila. I nastavila sam to raditi sve dok se on... nije srušio na vrhu stubišta.

- Tada si ga malo gurnula tako da je pao niza stube, pa je sve izgledalo kao nesretan slučaj i tako si izbjegla policijsku istragu i odvratan skandal u kojemu bi se govorilo o pokušaju silovanja i umorstvu.

- To se činilo kao najbolji način za rješavanje situacije -priznala je.

Kratko ju je poljubio, brzim posesivnim poljupcem koji je izazvao pomutnju u njezinim osjetilima. Kad je podigao glavu, u očima su mu blistali divljenje i požuda.

110

BU&CW

- Lijepo obavljeno, slatka moja. Gdje si bila cijelog mojeg života, Evangeline Ames?

- Stvar je u tome da se toga dana nešto u meni promijenilo. Kao da je korištenje tako goleme količine energije otvorilo novi kanal psihičkih vizija.

Kasnije sam mogla vidjeti veći dio nečije aure. -Zadrhtala je. - U većini slučajeva, mnogo više no što sam željela. Iskreno rečeno, to je veoma neugodno.

- Bez obzira što si vidjela, sjeti se da sam ja vidio daleko gore stvari.

- Da, ne znam kako uspijevaš to raditi, Lucase.

- Važno mi je jedino da ti nije neugodno ono što vidiš u mojoj auri.

- Ne, nikada. - Promatrala ga je sa sve većom nesigurnošću. -Ali, zar te ne zabrinjava to da sam sposobna ubiti svojim talentom?

- Ne. - Oči su mu se smračile. - I ja sam svojim talentom natjerao ljude u smrt.

Kratko je razmislila o tome. - Unatoč tome, sigurna sam da bi se mnogi muškarci zgrozili nad spoznajom da su upravo imali... seksualni odnos sa ženom koja je bila sposobna za takav čin. Uvjerena sam da bi to kod prosječnog džentlmena izazvalo vizije onog pauka, crne udovice.

- Zar ti se ja činim kao prosječan džentlmen?

Nasmiješila se. - Ne, Lucase. Ti si sve, samo ne prosječan. Ti si najnevjerojatniji muškarac kojeg sam u životu upoznala.

- Jedino što mene zabrinjava, Evangeline, to je činjenica da sam s tobom uživao u samo jednom takvom seksualnom odnosu. -Pomaknuo je ruku ispod vode i stavio je na njezinu dojku. - Silno bih želio još jedan.

Odjednom je postala svjesna da je ponovno spolno uzbuđen. Njegov ukrućeni penis pritiskao joj je bok. Kad ju je okrenuo u naručju, shvatila je što namjerava.

- Ovdje? - pitala je, istodobno iznenađena i zaintrigirana. - U bazenu?

- Ovdje - rekao je. - U bazenu.

- O, zaboga. Nisam imala pojma da je tako nešto moguće.

- Rekao sam da ću ti veoma rado pomoći u tvojim istraživanjima.

111

BU&CW

20 Kako je sve moglo poći tako prokleto naopako? - pitao je Horace Tolliver.

- Onoliko planiranja, onoliko istraživanja, sve uzalud. Povrh svega ostaloga, naprava je izgubljena. No govorio je sam sa sobom. Spustio je pogled na svojeg višeg, starijeg brata ispruženog na znojem natopljenim plahtama.

Burton je oduvijek bio snažniji. Sad leži na samrtničkoj postelji.

Horace još uvijek nije znao što se točno dogodilo u labirintu, ali je uspio složiti veći dio priče iz vlastitih sjećanja i onoga što mu je Burton rekao prije nego se srušio od groznice.

Horace je prešao malenu spavaću sobu do toaletnog stolića. Namočio je još jednu krpu u zdjeli hladne vode što ju je onamo stavio, istisnuo višak vlage i vratio se do kreveta. Maknuo je krpu što ju je prije nekoliko minuta stavio na Burtonovo vrelo čelo i zamijenio je hladnom.

Ubacio je upotrijebljenu krpu u zdjelu i prišao malenoj stolici kraj kreveta. Sjeo je i umorno uzdahnuo, a zatim se prisjetio mučnih događaja te noći.

- Sve je pošlo po zlu već od početka, Burtone. No s druge strane, kako smo mogli znati da se Sebastian može kretati labirintom, a kamoli da je već bio ondje kad smo mi ušli?

Njegovo sjećanje na ono što se točno zbivalo u labirintu bilo je maglovito.

Sjećao se da se okrenuo i vidio Sebastiana kako stoji iza njega u prolazu, a tada su ga svladale tako grozne noćne more, premda je bio budan, da je njegov um potražio utočište u nesvjestici. Probudio se nešto kasnije i shvatio da se nalazi na hladnom vlažnom tlu staze i gleda u mjesec. Burton ga je dozivao. »Probudi se, Horace. Moraš se probuditi. Ne mogu te više nositi. Nešto mi se događa. Osjećam se malaksalo i grozničavo. Ona prokleta energetska oluja djelovala je na moja osjetila. Morat ćeš hodati ostatak puta do kućice.« Horace je nesigurno ustao, neodređeno se čudeći da je živ. Međutim, Burton je jedva uspijevao ostati na nogama. Horace je prebacio bratovu ruku oko svojih ramena i zajedno su uspjeli teturati gotovo osamsto metara do kraja staze. Ondje se Burton srušio.

Horace je nekako našao snage da prebaci Burtona preko ramena i odnese ga ostatak puta do kućice. Tada je groznica već mahnitala.

Horace mu je cijelu noć stavljao hladne obloge, ali nisu se vidjeli znakovi poboljšanja. Malo prije zore, već očajan, otišao je do gradića i probudio liječnika koji je pristao pogledati bolesnika, za dvostruko veću cijenu od uobičajene.

Liječnik je brzo otišao, odmahujući glavom. »Nikad nisam vidio ovakvu groznicu«, rekao je na odlasku. »Ne mogli pomoći vašem bratu, gospodine.« Savjetovao mu je da nastavi s hladnim oblozima i dao je Horaceu bočicu tinkture opijuma za slučaj da Burton počne pokazivati da trpi jake bolove.

No bilo je očito da ne očekuje da će se pacijent oporaviti.

- Iznevjerio sam te, Burtone. - Horace je spustio glavu u šake. 112

BU&CW

Ti si uvijek pazio na mene, sve do kraja. Iznio si me iz onog labirinta i iz onih prokletih vrtova. Ali sada ti trebaš mene, a ja ništa ne mogu učiniti.

Burton se pomaknuo, izgubljen u nekom grozničavom snu. Nije otvorio oči.

113

BU&CW

21 Lucas je u svjetlucavoj vodi bazena ponovno vodio ljubav s njom. Kasnije ju je nosio uza stube i svojom košuljom obrisao nju i sebe. Nekako ne želi da ova noć završi, pomislio je. Rado bi još dan ili dva, ili ostatak svojeg života, proveo na ovom idiličnom mjestu s Evangeline. Ali to nije moguće.

Kad je s Evangelineina mekanog, predivno rumenog tijela obrisao posljednje blistave kapljice, zgužvao je košulju i bacio je na pod i počeo se odijevati. Evangeline je brzo navukla spavaćicu i kućni ogrtač, te pogledala niz dugi hodnik prema ulazu.

- Sad je već sigurno svanulo - rekla je.

- Da. - Lucas je zakopčao hlače i sjeo na kamenu klupu kako bi navukao čizme. - Sad treba otkriti što se dogodilo Stoneu i dvojici nezvanih gostiju.

- Iskreno se nadam da je gospodin Stone dobro - reče Evangeline.

- Njega nije tako lako ubiti.

- Misliš li da su uljezi uspjeli preživjeti eksploziju u labirintu?

- Mi jesmo - podsjetio ju je. Podigao je minijaturni fenjer i još ga jednom pogledao, ponovno se pitajući kako se njime upravlja i koja mu je svrha. - No ako im je trebala ova naprava za snalaženje po labirintu, onda je moguće da još uvijek lutaju negdje unutra. Ako je tako, pričekat će još nekoliko sati.

Pozabavit ću se njima nakon što tebe odvedem u kuću.

- Što ćemo učiniti ako se ona energetska oluja još nije smirila? - upita Evangeline.

Razmislio je o mogućnosti i lijeno joj se nasmiješio. - Ako je tako, možda ćemo ovdje morati provesti još jednu noć. Evangeline je izgledala uspaničeno. - Nebesa.

- Zar je ta pomisao tako strašna? Nabrala je nos. - Opet me zadirkuješ.

- Da, istina. - Prišao joj je i poljubio je u čelo. - Nažalost, bojim se da je oluja dosad prestala i, premda bih silno volio provesti još jednu noć ovdje s tobom, mislim da neću imati izliku za to.

Porumenjela je i počela užurbano vezivati pojas ogrtača. - Da, pa, molim te, požuri, Lucase. Moramo se vratiti u kuću prije nego se netko probudi. Ne bi valjalo da nas tvoja teta i sestra vide kako se u ovo doba vraćamo iz vrtova, da i ne spominjem služinčad. -Pogledala je njegova naga prsa. Sigurno ne ovako odjevene.

Opet se uozbiljio. - Ne želim te dovesti u neugodnu situaciju.

- Onda požuri, za Boga miloga.

Evangeline je navukla papučice, žustro se okrenula na peti i krenula hodnikom prema ulazu u kupalište. Lucasu je palo na pamet da još nisu razgovarali o onome što će se dogoditi kad iziđu. Kanio je o tome razgovarati prije nego iziđu iz labirinta, no činilo se da ovo nije pravi trenutak. Imaju drugih prioriteta.

Evangeline se zaustavila i pogledala kroz prolaz do treće odaje s bazenom.

114

BU&CW

- Što je? - upita Lucas.

- U onoj prostoriji mora biti veoma mnogo energije - reče Evangeline. Čak i ovdje osjećam dio te energije.

- Zasigurno osjećaš struje energetske kapije koja priječi ulaz. Veoma je snažna. Koliko mi je poznato, stric Chester nikad nije uspio proći onamo, mada je bio opsjednut željom da uđe u tu prostoriju.

- Zašto?

- Prema starim zapisima, to je najjači od tri bazena. Veoma je malo ljudi ikad uspjelo ući u tu odaju.

Evangeline je promijenila smjer i pošla hodnikom. Lucas ju je slijedio do vrata odaje.

- Vrata su nova.

- Chester ih je postavio. No prava barijera je energetska oluja na drugoj strani.

Evangeline je raširila šaku na vratima. - Energija iza vrata doima se starom.

- Doista je stara. Olujna je kapija bila ondje kad je stric Chester kupio imanje.

Evangeline je maknula ruku s vrata i pogledala ga zabrinutim očima. Mislim da je u toj odaji skriveno nešto važno, ali nemam pojma što. Možda je riječ samo o sirovoj moći bazena u toj prostoriji.

- Sad nemam vremena time se baviti. Doći ćemo neki drugi put.

Evangeline je proučavala vrata. - Uskoro, Lucase.

- Uskoro.

Uzeo ju je za ruku i odveo je od odaje bazena vizija.

Nakon što su prošli kroz energetsku zavjesu, otkrio je da je doista svanulo. Zapravo, sunce je već bilo prilično visoko iznad obzora. Energija u kupalištu ga je poprilično dezorijentirala, a i džepni sat je stao, pa je pogrešno procijenio vrijeme, zaključio je.

No ta isprika nije valjana. Osmjehnuo se, svjestan da je isključivo sam kriv za zakašnjeli odlazak. Nije mogao odoljeti porivu da još jednom vodi ljubav s Evangeline.

Noćni vrt je danju sasvim drukčije mjesto. Fosforescentni efekt gotovo je neprimjetan, osim ako malo ne pojača svoje sposobnosti.

Cvjetovi koji cvatu noću skupili su svoje latice kad se pojavilo sunce.

Ponovno će se otvoriti tek nakon što padne noć. No mračna, zloslutna strujanja energije koja vriju u atmosferi još uvijek su ovdje, vrebaju tik ispod površine.

- Budi oprezna - upozorio ju je Lucas. - Ne znači da su stvari sigurnije danju samo zato što tako izgledaju. Zapravo, ovo je mjesto opasnije danju upravo zato što su opasnosti manje vidljive.

Evangeline je oprezno pogledala nakupinu orhideja. - Bez brige, neću ubrati neki cvijet da bih ga odnijela natrag i prešala između stranica u knjizi poezije.

- Jesi li ikad u životu prešala neko cvijeće između listova u knjizi poezije?

115

BU&CW

- Pa, nisam - priznala je. - Ali heroina u mojem romanu to čini.

- Zašto?

- Jer joj je negativac, kojeg sam kanila pretvoriti u junaka, dao cvijeće nakon ukradenog poljupca. Ona misli da ga više nikad neće vidjeti pa čuva ružu u knjizi poezije što ju je također od njega dobila. Ali nedavno sam shvatila da sam za junaka izabrala pogrešnog muškarca.

- Pobrkala si junaka i negativca vlastite priče?

- Piscima se događaju takve stvari - rekla je. - Sve je to dio kreativnog procesa.

- Shvaćam.

- Srećom, to sam sredila prije nego sam završila četvrto poglavlje. Znaš, to je najveći problem kad netko piše za novine: uvijek se moraš držati činjenica koje su objavljene u prethodnim poglavljima. Ne možeš se vratiti i nešto promijeniti jer su ranija poglavlja već tiskana.

- Zvuči stresno - primijeti Lucas.

- Ni izbliza tako stresno kao kad te netko umalo ubije na vrhu stubišta.

Nasmiješio se. - Imaš pravo.

Energetska oluja u labirintu je prestala. Struje su još uvijek dezorijentirale, ali su se ponovno doimale normalnima. Lucas ju je vodio natrag kroz labirint do prolaza u kojem je došlo do eksplozije.

Evangeline je zabrinuto pogledala naokolo. - Ne vidim nikakva tijela.

Valjda vegetacija ovdje ne bi mogla za tako kratko vrijeme progutati dva čovjeka.

- Ne. Treba dva ili tri dana da se probavi stvorenje veličine štakora.

Trebalo bi mnogo više vremena da nestanu dva tijela. Ili uljezi još uvijek lutaju naokolo po labirintu, ili su pobjegli.

- Onesvijestio si nižeg čovjeka. Ne bi se probudio na vrijeme za bijeg.

- Drugi čovjek ga je mogao odnijeti odavde - reče Lucas.

- Ne bi li eksplozija na njega djelovala jednako kao na tebe?

- Da, ali možda ne odmah. Sjeti se da sam uspio stići do kupališta.

- Ali dalje nisi mogao - rekla je. - Ne mogu zamisliti da je visoki čovjek mogao dospjeti daleko od vrtova, osobito ako je nosio svojeg partnera.

- U tom slučaju, moguće je da ćemo jednog ili obojicu naći negdje u blizini, možda još uvijek na posjedu.

Nešto kasnije izišli su iz labirinta. Kraj ulaza nisu vidjeli nikakva tijela.

Međutim, po terasi se motala poveća skupina ljudi. Okupili su se Stone, Florence, Beth, Molly i popriličan broj Mollyinih rođaka, a mnogi su se naoružali krampovima, sjekirama i kosama.

Molly ih je prva ugledala. Na licu joj se pojavilo olakšanje. -Gospodine Sebastian, gospođice Ames. Živi ste.

Stone se brzo okrenuo. Njegovo se mrko lice razvedrilo. -Gospodine Sebastian.

- Lucase! - uzviknula je Florence. - Hvala nebesima da ste oboje živi i zdravi. Bojala sam se najgorega.

116

BU&CW

- Ja nisam - reče Beth. Nasmiješila se Lucasu. - Znala sam da ćeš bez problema izići i da ćeš sa sobom dovesti gospođicu Ames. Svima sam govorila da ćeš čekati da iziđe sunce prije nego pokušaš izići iz noćnog vrta.

No Stone je želio biti pripravan ući onamo I potražiti vas ako se ne pojavite.

Lucas je proučavao skupinu. - Što ste namjeravali učiniti? Uništiti labirint?

- Ili to ili ga pokušati spaliti, ali nisam vjerovao da bi se ta masa zelenila mogla rasplamsati - reče Stone.

- Ne - reče Lucas. Osjetio je olakšanje. Jako je dobro da Stone i ostali nisu pokušali spaliti labirint ili ga sasjeći. Raslinje ima previše načina na koje se štiti. Pogledao je Molly i ostale Gillinghame. -Svima zahvaljujem što ste došli kako biste nas spasili. Zbog dobrobiti svih vas drago mi je da nije bilo potrebno uništiti labirint, ali neću zaboraviti da ste bili voljni pokušati.

Sretan sam što imam tako dobre susjede. Molim vas, znajte da samo morate pitati ako vam na bilo koji način mogu uzvratiti uslugu.

Začulo se: »Nije to ništa, gospodine Sebastian«, i »Drago nam je da možemo pomoći« i »Dobro je da ste vi i ledi na sigurnom«.

Tada je zavladala nelagodna tišina. Lucas je shvatio da se svi silno trude kako ne bi zurili u Evangeline koja je stajala kraj njega u spavaćici i kućnom ogrtaču.

Florence je prva reagirala. - Beth, odvest ćeš gospođicu Ames u njezinu sobu. Sigurna sam da je posve iscrpljena.

- Da, svakako. - Beth se suosjećajno nasmiješila Evangeline. -Pođimo unutra.

- Hvala vam - reče Evangeline.

Očito joj je laknulo da može pobjeći, pa je s Beth krenula prema kući.

- Da - reče Lucas, podigavši glas tek toliko da bude siguran da će ga svi Gillinghami čuti. - Moja je zaručnica prošla tešku kušnju, kako sigurno možeš zamisliti. Molim te, pobrini se da joj se pruži pomoć. Trebat će joj čaj i malo odmora.

Na trenutak su se svi, uključujući Evangeline, posve ukočili. Ona se prva trgnula iz transa. Naglo se okrenula i pogledala Lucasa kao da ju je upravo osudio na propast.

- Što si učinio? - tiho je izustila.

Opet se okrenula i pobjegla prema kući kao da su joj svi paklenski psi za petama.

117

BU&CW

22 Iznevjerio sam vas, gospodine Sebastian. - Stone je ukočeno stajao ispred pisaćeg stola u knjižnici. - Dodijelili ste mi zadatak da noćas čuvam stražu, a ja sam dopustio da me oni gadovi uspavaju kao bebu.

- Ne baš kao bebu. - Lucas je podigao maleni fenjer i primaknuo ga plinskoj lampi što je visjela iznad stola. - Ovo oružje stvara neku vrstu paranormalnog zračenja. Nikako se nisi mogao zaštititi od djelovanja struja.

Stone je namršteno pogledao napravu. - To je samo prokleti fenjer.

Sjećam se da je svjetlo bilo zelenkasto. Ali kad sam pogledao ravno u to svjetlo, odjednom se nisam mogao micati. To je posljednje čega se sjećam.

- Svjetlo je stvarao ovaj kristal. - Lucas je otvorio malena staklena vratašca fenjera i izbliza pogledao mutni sivi kristal unutra. - Osjećam moć u njemu, ali nisam siguran kako se aktivira. Nažalost, nemam vremena za obavljanje potrebnih pokusa.

Trenutno imamo druge prioritete. Identifikacija uljeza je na vrhu popisa.

- Da, gospodine.

Lucas je odložio fenjer. Rukom je pokazao obližnju stolicu. -Sjedni i ispričaj mi sve čega se sjećaš o onome što se sinoć događalo.

- Da, gospodine. - Stone je ukočeno sjeo na jednu od stolica i namrštio se od koncentracije. - Obilazio sam imanje, pazeći hoću li opaziti neki znak uljeza, osluškujući hoću li čuti glasove i druge zvukove što ih ljudi stvaraju kad se kreću naokolo.

Lucas je prišao povijušama prekrivenom prozoru. - Nastavi.

- Sjećam se da sam čuo nekakvo šuštanje u sjenkama na drugoj strani zida, blizu stare kapije. Mislim da sam vidio maleni bljesak svjetlosti. Tada sam čuo škripanje šarki.

Lucas je okrenuo glavu i pogledao Stonea. - Prošli su kroz kapiju?

- Da, gospodine.

- Ha. Mislio sam da je brava neprobojna.

- Zvučalo je kao da su koristili ključ. Čuo sam ga kako se okreće u bravi.

- Zanimljivo. Nastavi.

- Nema se više što pričati. - Stone je pogrbio svoja masivna ramena i poraženo se skutrio na stolici. - Pošao sam pogledati što je s kapijom. Stigao sam na vrijeme da vidim kako dva muškarca ulaze na posjed. Posve sam siguran da me nisu čuli kako dolazim, ne prije nego sam se s njima suočio.

- Što se tada dogodilo?

- Niži je čovjek postao veoma nervozan kad me ugledao. -Stone je stisnuo jednu veliku šaku i gnjevno pogledao maleni fenjer. - Mislim da bi pokušao pobjeći da ga viši nije zaustavio.

- Koji je upotrijebio fenjer na tebi?

- Viši. Zgrabio ga je iz ruku drugog čovjeka i uperio ga u mene kao da je pištolj. Vidio sam snop svjetlosti, a sljedeće čega se sjećam bilo je buđenje malo prije zore. Odmah sam krenuo u potragu za vama. Kad nisam uspio 118

BU&CW

naći ni vas ni gospođicu Ames, bojao sam se najgorega. Zaključio sam da ste uhvaćeni u klopku u noćnom vrtu. Dotad je već stigla Molly kako bi pripremila doručak. S njom je bila jedna od njezinih sestrični. Sestrična je otrčala po pomoć, a ja sam probudio vašu tetu i vašu sestru. Ostalo znate.

- Da. Na Stoneovu se licu pojavila radoznalost. - Mislite li da bismo uspjeli sječom vegetacije doprijeti do noćnog vrta?

- Ne znam - reče Lucas. - Sigurnije je danju, ali te biljke imaju mnoga nepoznata svojstva. U najmanju ruku, trebali bi vam dani da se probijete kroz raslinje, a proces bi bio izrazito opasan za svakoga tko bi došao u kontakt sa zelenilom.

- Kao što sam vam rekao, razmišljao sam o tome da zapalim labirint, ali nisam bio siguran hoće li gorjeti kako valja.

- Imao si pravo. Štoviše, vatra bi lako mogla izazvati eksploziju paranormalne energije koja bi se mogla pokazati opasnom za ljude u blizini.

Stone se namrštio. - Ako te vrtove ne možete sasjeći i ne možete ih spaliti, kako ćete ih uništiti?

- Neka sam proklet ako znam. - Lucas se vratio do stola. - No idemo redom. Noćas smo saznali nekoliko važnih činjenica.

- Kakvih činjenica?

- Uljezi su bili lovci na blago koji su tražili nekakvo rimsko zlato koje je navodno skriveno u noćnom vrtu. Nisu prvi koji su neovlašteno ušli na imanje u potrazi za blagom. Ali ta dvojica dospjela su mnogo dalje od većine zahvaljujući svojim psihičkim sposobnostima, onom malenom fenjeru i ključu kapije.

- Da, gospodine. - Stoneovo se lice još više smrknulo. - Što ste još saznali?

- Činjenica da su se snalazili na imanju i imali ključ taj par čini najvjerojatnijim osumnjičenicima za umorstvo mojeg strica.

Stone se prestao mrštiti. - Mislite da će se vratiti?

- Možda - reče Lucas. Opet je podigao fenjer i razmišljao o divljoj oluji koja je mahnitala labirintom. - Pod pretpostavkom da su uspjeli preživjeti učinke eksplozije. Lovci na blago ne odustaju lako. Obično su opsesivni.

- Ako su izišli iz labirinta, sigurno su pobjegli s imanja - reče Stone. Jutros sam prošao duž cijelog starog zida i nigdje nije bilo tijela.

- Možda su pobjegli s imanja, ali to ne znači da oluja nije na njih djelovala. I ja sam jedva preživio.

- Što to govorite? - Stone šokirano podigne glavu. - Nisam znao da ste ozlijeđeni, gospodine. Izgledali ste zdravo i krepko kad ste jutros izišli iz labirinta.

- Svoje zdravlje i neozlijeđena osjetila dugujem mojoj zaručnici - reče Lucas.

- Gospođica Ames vas je spasila?

- Da - reče Lucas. - Jest.

119

BU&CW

- Pa, onda, ako uljezi nisu imali neku svoju gospođicu Ames, možda su jutros u lošem stanju.

Lucas se polako nasmiješio. - To je, Stone, izvrsno zapažanje. Molim te, odmah mi pošalji jednog od Mollyinih rođaka.

- Da, gospodine. - Stone je smjesta ustao i krenuo prema vratima. Zastao je na pola puta. - Kojeg rođaka želite?

- Nisam izbirljiv. Samo mi treba netko tko može poći u gradić i saznati je li tijekom noći možda pozvan liječnik kako bi pomogao dvojici muškaraca koji pate od jake groznice.

120

BU&CW

23 Evangeline je u jedanaest sati tog jutra frustrirano hodala knjižnicom, na rubu panike. Bila je tako napeta da se silovito trgnula kad su se vrata otvorila. Okrenula se i ugledala Lucasa.

- Jesi li posve poludio? - rekla je. Jedva je uspijevala govoriti tihim glasom kako je ne bi čuo netko tko slučajno prolazi hodnikom.

Lucas je zatvorio vrata i oprezno je promatrao. - Mislim da nisam. No s druge strane, nisam siguran da bi netko znao da je poludio. Pitanje je komplicirano, nije li? Luđaci obično sebe smatraju normalnima.

- Ovo nije smiješno, Lucase. Izazvao si katastrofu za oboje.

- Smiri se, slatka moja. - Lucas joj je prišao. Podigao joj je bradu i na brzinu je poljubio. Pustio ju je prije nego se dospjela pobuniti i zaputio se do pisaćeg stola. - Da te ne poznajem, zakleo bih se da ćeš se u svakom trenutku prepustiti napadaju ženske histerije.

- Nisam histerična.

- Ne, jasno da nisi. - Pogledao ju je preko stola. - Mislio sam da si na katu i oporavljaš se od pretrpljene patnje.

- Sasvim sam se lijepo oporavila, hvala lijepa. - Govorila je kroza zube. Tvoja sestra me zalijevala čajem. Molly je poslala pladanj poširanih jaja i prepečenca. A tvoja me teta obavijestila da želi nasamo sa mnom razgovarati nakon što se oporavim od patnje.

- Žao mi je da to čujem - reče Lucas. - No uvjeren sam da ćeš se snaći s tetom Florence. Bez obzira što ćeš učiniti, nemoj joj dopustiti da te zastraši svojim mrštenjem.

Evangeline se uspravila. - Što točno predlažeš da joj kažem?

- Siguran sam da ćeš već nešto smisliti. - Prišao je polici i uzeo knjigu u kožnom uvezu. - Budući da si se već doista sasvim oporavila, predlažem da prijeđemo na važniju temu.

Prekrižila je ruke. - Koju to temu smatraš važnijom od trenutne katastrofe, gospodine Sebastian?

- Dok sam se gore brijao i mijenjao odjeću, nešto mi je palo na pamet. Lucas je donio knjigu do stola. - Sjetio sam se da bi moglo biti korisno proučiti stričeve dnevnike, osobito one što ih je vodio u mjesecima prije nego je umro. Ako je poznavao onu dvojicu koje smo noćas sreli u vrtovima, što je sasvim moguće, i ako su ga posjetili prije umorstva, postoji velika vjerojatnost da ih je spomenuo u svojim bilješkama. Pomno je pratio nekolicinu drugih botaničara koji su proučavali paranormalno. Na kraju krajeva, nema ih baš mnogo, a kladim se da ih je stric Chester sve poznavao.

Evangeline je rastreseno pogledala niz dnevnika na policama. -Nemaš vremena za tu vrstu istraživanja. Zašto ne dopustiš Beth da to učini za tebe?

Namrštio se. - Beth?

- Sigurna sam da bi bila oduševljena kad bi ti mogla pomoći u istrazi.

- To je veoma dobra zamisao. Odmah ću poslati po nju. -Posegnuo je za jednom od baršunastih traka za zvona koje su visjele kraj njegova stola.

121

BU&CW

To je bilo previše. Evangeline je jurnula do stola, skuti su joj divlje vijorili oko gležnjeva, i objema rukama udarila po površini.

Lucas je podigao glavu s dnevnika, najprije se mršteći od iznenađenja, a potom od zabrinutosti. - Što, dovraga?

- Zaboga, Lucase, umorstvo tvojeg strica može čekati.

- Ne bih rekao. Ne nakon onoga što se noćas dogodilo.

- Suočeni smo s krizom zbog onoga što se noćas dogodilo, a ti si za to odgovoran. Najmanje što možeš učiniti to je razgovarati o tome s prikladnim stupnjem zabrinutosti.

- Neka bude. - Lucas zatvori dnevnik. Sitne bore u kutovima njegovih očiju malo su se stisnule. - Ali najprije budi tako dobra i reci mi o kojoj to krizi govorimo ako nije riječ o umorstvu.

- Kako možeš tako nešto pitati? Znaš odgovor.

Malo se opustio. - Ah, znači u tome je problem. Zabrinjava te tvoja situacija. Posve razumljivo. Bez brige, nisam zaboravio da te netko progoni, draga moja. Ali ovdje si na sigurnom. Samo je pitanje vremena dok ne stignu nove vijesti iz Londona. Čim saznamo identitet čovjeka koji je angažirao Sharpya Hobsona, odmah ću te obavijestiti.

- Ne ta kriza, smušeni čovječe. Govorim o onoj s kojom smo u ovom trenutku suočeni. Štoviše, za ovu situaciju ne možeš okriviti londonskog zlikovca. Zlikovac u ovom slučaju nalazi se baš u ovoj prostoriji.

Lucas uzdigne obrve. - Smušeni?

- Ispričavam se. - Uspravila se i maknula ruke sa stola. - Ali nisam ja kriva što si me ovako izludio.

- Krenimo od početka. - U Lucasovu se glasu osjećala nova napetost. Definiraj tu krizu koja te tako uzrujala.

- One ljude u vrtovima ostavio si u uvjerenju da smo zaručeni, za Boga miloga. Kako si to mogao učiniti?

- Mislio sam da sam to prilično uspješno izveo, ako smijem reći.

- Što?

- Siguran sam da su me svi razumjeli. Zar misliš da sam ostavio mjesta za nedoumice?

- Prestani se šaliti na račun te potpune katastrofe - ljutito će Evangeline.

Lucasova se čeljust stegnula. - Žao mi je što to nisam mogao objaviti na formalniji način, ali moraš priznati da u danim okolnostima nije postojala alternativa.

Ukočila se. - Kako to misliš?

- Bilo je malo iza svanuća. Svi su jasno vidjeli da smo noć zajedno proveli u Vrtovima. Ja nisam nosio košulju, a ti si bila u spavaćici i kućnom ogrtaču. Imali smo publiku. Morao sam to odmah objaviti. Grom i pakao, ženo, zar si doista očekivala da ću najprije dati oglas u novine i poslati pozivnice za naš zaručnički bal?

- Bojala sam se toga.

- Zaručničkog bala?

122

BU&CW

Nešto se u njoj slomilo. - Znam da si imao dobre namjere, Lucase, ali samo si sve dodatno zakomplicirao.

- Ma je li? Ne vidim u čemu je problem. Meni se sve čini posve jednostavnim i otvorenim. Za razliku od, recimo, identificiranja osobe koja želi tvoju smrt i rješavanja umorstva mojeg strica.

- Molim te, nemoj me pogrešno shvatiti. Jasno mi je da si pokušavao zaštititi moj ugled. To je bilo veoma ljubazno od tebe, ali...

- Ljubazno?

Podigla je bradu. - Ti si častan čovjek, Lucase, pravi džentlmen.

- Zašto imam osjećaj da ovaj razgovor ne napreduje osobito dobro?

Ignorirala je to. - Nastojao si me zaštititi i ja sam ti na tome zahvalna više no što ćeš ikad znati. - Trepnula je kako bi zaustavila suze. - Ali zar ne shvaćaš? Sad živimo u laži. Ranije ili kasnije morat ćeš svojoj obitelji reći istinu. Što će oni misliti?

Neugodna je energija zagrijala atmosferu. Lucas je zaobišao stol i krenuo prema njoj.

- Pitaš li me što će misliti o tebi? - rekao je. - Jer dajem ti riječ da će mi odgovarati svatko tko se usudi posumnjati u tvoju krepost.

Način na koji joj se približavao činio ju je neobjašnjivo nervoznom.

Instinktivno se povukla nekoliko koraka.

- Nemoj biti smiješan - rekla je. - Nije važno što će tvoja obitelj i mještani misliti o meni nakon što se sazna istina. Mogu jednostavno nestati, kao uvijek nakon nekog slučaja. Mene zabrinjava što će svi oni misliti o tebi kad se naše takozvane zaruke razvrgnu. Stavio si na kocku vlastiti ugled kako bi spasio moj. Ne mogu ti to dopustiti.

- Učinjeno je, Evangeline. I tek toliko da sve bude jasno, točno sam znao što radim kad sam jutros ono objavio.

Nije se zaustavio. Primicao se promišljenim koracima velikog predatora.

Napravila je još jedan korak natrag, pa još jedan, a tada je leđima udarila o jednu od polica za knjige. Lucas joj se sasvim približio. Ispružio je ruke s obje strane njezine glave i uhvatio se za policu iza nje, uhvativši je u klopku, ne samo fizički, već i psihički.

- Lucase?

- Što se mene tiče, mi ne živimo u laži - rekao je. - Zaručeni smo. Što se tiče mojeg ugleda, meni prepusti brigu o tome.

Odjednom je postala oprezna, ali njezina se panika brzo pretvarala u uzbuđenje. Oko nje su se sudarale valne duljine njegove aure, zahtijevajući odgovor. Osjećala je kako njezine struje postaju rezonantne s njegovima.

Pokušala se oduprijeti, ali to je iziskivalo veoma mnogo energije. Ostala je bez daha od napora.

- Kad se otkrije istina, valjda ćemo moći objasniti da su naše zaruke bile samo predstava što smo je oboje priredili s ciljem hvatanja ubojica tvojeg strica - rekla je, nastojeći zadržati pribranost i zdrav razum. - Možemo ljudima reći da si me angažirao za ulogu svoje zaručnice te da smo željeli prirediti uvjerljivu predstavu.

123

BU&CW

- Imam vijest za tebe: predstava je bila krajnje uvjerljiva. Moja sestra, moja teta i mještani nikad neće povjerovati da je ono bila gluma. Štoviše, ti i ja znamo da je sve bilo posve stvarno. - Zastao je. Oči su mu plamtjele. - Nije li tako?

- Lucase...

- Jesmo li ili nismo noćas vodili ljubav?

- Pa, jesmo, ali nije u tome poanta.

- U čemu je poanta?

- Noćas smo bili pod utjecajem sve one energije koja se širi iz bazena u kupalištu - reče Evangeline, sad već posve bez daha. - I nikako se ne može znati kako je ona eksplozija u labirintu djelovala na naša osjetila.

- Ti i ja nismo od one vrste ljudi koji traže izlike. Vodili smo ljubav jer smo oboje to željeli, a ja zbog toga nimalo ne žalim. A ti?

Svladavala ju je moć njegove aure. Jednostavno nije imala snage dalje se boriti protiv njega. Ne, istina je da se ne želim boriti protiv ovog veličanstvenog osjećaja. Možda će imati druge ljubavnike u dugoj, samotnoj budućnosti koja je očekuje, ali je u srcu znala da ni s jednim drugim muškarcem neće doživjeti tu nevjerojatno intimnu vezu.

- Pokušavaš me zbuniti - šapnula je.

- Doista?

- O, dovraga - šapnula je. - Imaš pravo, pretjerujem. Ti si više nego sposoban paziti na sebe, Lucase Sebastian. Ako ti nisi zabrinut za svoj ugled, zašto bih se ja time opterećivala?

- Točno tako i ja mislim.

- Nije baš da se zaruke katkad ne razvrgavaju - dodala je, nastojeći biti pozitivna. - Općenito govoreći, samo je ženin ugled uništen kad se to dogodi.

- Razvedrila se. - Osim, naravno, ako ona nije ta koja raskine zaruke. - Opet ju je obuzela malodušnost. - Ali to vrijedi jedino ako je njezina obitelj jednakog ili višeg društvenog statusa.

- Evangeline...

- Ali to se ne odnosi na našu situaciju. Stvar je u tome da se imućan muškarac iz dobre obitelji nema čega bojati u društvenom smislu. Što se mene tiče, ja se mogu vratiti svojem starom životu i nitko ništa neće znati.

Lucas je čvršće stisnuo policu iza nje. - Mislim da je vrijeme da prestaneš govoriti, Evangeline. Ipak si rekla da postaješ smućena.

- Da, rekla sam to, nisam li? Čini se da trenutno ne mogu jasno razmišljati.

- Ne mogu ni ja. Možda je vrijeme da oboje prestanemo pokušavati voditi inteligentan razgovor.

Poljubio ju je prije nego je uspjela smisliti odgovor. Njegova su usta zatvorila njezina u nemilosrdnom napadu koji je u njoj izazvao valove šoka.

Zašto mu se opire, pitala se. Nepromišljenost koja ju je noćas obuzela ponovno je isplivala na površinu, potiskujući zdrav razum i logiku. Stegnula mu je ramena i prepustila se poljupcu. U atmosferi je treperila topla energija.

124

BU&CW

Nije čula otvaranje vrata. No Lucas očito jest jer je nevoljko prekinuo poljubac. Nije maknuo ruke s police, već je samo okrenuo glavu i pogledao preko ramena.

- Što je, Molly? - pitao je, ledeno nestrpljiv.

Evangeline je užasnuto virnula preko Lucasova ramena. Molly je stajala na vratima. Izgledala je okamenjeno. Privlačna dama odjevena u modernu putnu haljinu i šešir stajala je iza nje. Kraj nje je bio mladi čovjek koji je uvelike sličio Beth.

- Ž-ž-žao mi je, gospodine - zamuckivala je Molly. - Kucala sam. Gospođa Sebastian i gospodin Sebastian vas žele vidjeti, gospodine.

- Ovaj dan postaje sve više i više iritantan - reče Lucas. No to je rekao veoma tiho. Spustio je ruke s police i okrenuo se. -Evangeline, dopusti da ti predstavim Judith Sebastian, moju maćehu, i mojeg brata, Tonya.

125

BU&CW

24 Lucas se sat vremena kasnije u knjižnici nasamo suočio s Judith. Sjedila je, ukočena od napetosti, u jednom od naslonjača za čitanje. Promatrao ju je s druge strane pisaćeg stola. Nije prvi put da se njih dvoje ovako suočavaju, pomislio je Lucas. Ti susreti nikad nisu dobro završavali, ni za jedno od njih.

- Što radite ovdje, gospo? - pitao je. - Imao sam dojam da mrzite Kristalne vrtove.

- Doista mrzim ovo mjesto. - Judith je pogledala povijušama prekrivene prozore i zadrhtala. - Trebalo bi uništiti grozne botaničke pokuse tvojeg strica. Ti su vrtovi ekstremno neprirodni.

Judith su odveli u jednu od spavaćih soba na katu uskoro nakon što je stigla. Preodjenula se u tamnozelenu haljinu. Plavu kosu učvrstila je u elegantan šinjon koji je naglašavao njezine delikatne crte lica i plave oči.

- Kristalni vrtovi nisu Kewski vrtovi - reče Lucas. - To priznajem. Niti bih predložio da se na ovom posjedu održi vrtna zabava. No biljke i cvijeće ondje vani posve su prirodni. Samo što bujaju zahvaljujući paranormalnim elementima ovdašnjih voda. U Judithinim očima bljesne gnjev i stari poznati izraz straha.

- Znaš da ne vjerujem u paranormalno - reče.

Hladno se nasmiješio. - Što je jedan od razloga iz kojeg vi i ja nikad nismo imali zajedničkih tema za razgovore.

Judith porumeni. - Nisam došla ovamo da bih se s tobom svađala, Lucase.

- Zašto ste onda došli ovako nenajavljeni? I zašto ste dovukli Tonya sa sobom?

- Nisam poslala brzojav jer sam znala da bi ti odmah odgovorio i rekao mi da nisam dobrodošla. Kad je Tony saznao da idem ovamo, insistirao je na tome da putuje sa mnom. Bojim se da je njemu veoma zanimljivo ovo grozno mjesto.

- Nisam ovdje da bih zabavljao punu kuću gostiju. U opatiji imam dva ozbiljna projekta. Vjerujte mi kad vam kažem da radije ne bih imao niti jednoga gosta. No čini se da se kuća puni rođacima, a svi putuju s mnogo prtljage i s jednom ili dvije sluškinje. Nastavi li se ovako, Molly će morati otvoriti još jedno krilo.

- Ti si taj koji je Florence poslao onaj zagonetni brzojav. Nisam ja kriva što je Beth odlučila poći s njom.

- A vi ste ovdje radi Beth, je li o tome riječ? Ne odobravate mladog čovjeka koji joj je zapeo za oko.

- Da, doista sam došla kako bih s tobom raspravila o Bethinoj budućnosti - reče Judith. - No prije nego prijeđemo na tu temu, moram te pitati što se, za ime svijeta, ovdje događa. Florence mi je rekla da si noćas negdje na posjedu imao ljubavni sastanak s gospođicom Ames, te da su vas uhvatili kako se zorom vraćate u kuću. Oboje ste bili napola razodjeveni, a sada tvrdiš da ste zaručeni.

126

BU&CW

- Gospođica Ames i ja jesmo zaručeni.

- Valjda nemaš namjeru oženiti tu ženu. Florence kaže da za život zarađuje kao plaćena družbenica, za Boga miloga. Razumijem da osjećaš obvezu štititi njezinu čast. Unatoč tome, ne čini mi se da u ovoj situaciji vrijede pravila ponašanja. Nije baš da se gospođica Ames kreće u visokim društvenim krugovima.

- Kad ste primijetili da su meni imalo važna pravila ponašanja?

- Zar govoriš da se doista kaniš njome oženiti?

- Jednom riječju? Da. - Ne mogu vjerovati. Previše te dobro poznajem, Lucase. Ovdje je riječ o nekakvoj kompliciranoj zavjeri.

Podigao je srebrni nož za otvaranje pisama i balansirao ga na dva prsta. Predlažem vam da mi što prije kažete zašto ste danas došli ovamo. Ako ne prijeđete na stvar, naći ćete se na sljedećem vlaku natrag za London.

Judith je čvrsto stisnula usne. - Neka bude, valjda se tvoje zaruke tiču samo tebe.

- Da, tako je. Mali savjet: s poštovanjem ćete se odnositi prema gospođici Ames. Je li to jasno?

Judith je čvrsto stisnula ruke. Čeljust joj se trzala. - Naravno.

- Recite ono što smatrate da morate reći. Možete prenoćiti ovdje i sutra se vratiti u London.

Judithina su se usta ogorčeno iskrivila. - Ljubazan, kao i uvijek.

Uložio je snagu volje i uspio se kontrolirati. - Ma hajde, Judith, među nama nije potrebna lažna uljudnost. Veoma smo se dobro razumjeli, od samoga početka.

Krv je nestala iz Judithina lica, ali je ostala pribrana. - Imaš pravo. Došla sam ovamo radi Beth. Posljednje je što želim tebe nešto moliti, Lucase, ali kleknut ću pred tobom ako će to imalo koristiti.

- Što želite od mene?

- Jednako dobro kao ja znaš da je tijekom protekle godine odbila tri veoma otmjena mlada čovjeka iz dobrih obitelji.

- Pa što s time?

- Izjavila je da se ni za koga neće udati ako ne može sklopiti brak s Charlesom Rushtonom.

- Doista je rekla nešto u tom smislu. Vjerujem da je on stručnjak za starine i mrtve jezike. Znate da su je uvijek zanimale takve stvari.

- Beth zanimaju mnoge teme. Od kakvog je to značenja?

- Vjerujem da Beth osjeća da su ona i gospodin Rushton intelektualno kompatibilni i da imaju mnogo zajedničkog.

Judithina se ruka stisnula u malenu šaku. - Takve stvari nemaju nikakve veze s brakom.

- Jasno mi je da vi smatrate da je brak poslovni sporazum.

- Da se nisi usudio svisoka razgovarati sa mnom. Za ženu je brak upravo to, poslovni sporazum.

127

BU&CW

Nema smisla pokušati voditi uljudan, racionalan razgovor s Judith, podsjetio se Lucas. To bi već trebao znati. Unatoč tome, mora barem pokušati, makar samo radi Bethine dobrobiti.

- Beth je inteligentna, razumna mlada žena - reče. - Predlažem da joj dopustite da sama odlučuje jer sam siguran da će ionako to učiniti.

- Mlade žene su rijetko kad razumne kad je riječ o braku.

- Postoji li nešto određeno što vam smeta kod Charlesa Rushtona?

- Za Boga miloga, siromašan je kao crkveni miš - ozlojeđeno će Judith.

- Jeste li sigurni?

- Da, jasno da sam sigurna. Rekla sam Milleru neka istraži njegove financije kad sam shvatila da Beth počinje previše vremena provoditi u muzejima u njegovu društvu. Čovjek jedva preživljava od malenog prihoda od nekih investicija što ih je naslijedio od djeda. Jedva može izdržavati sebe, a kamoli ženu, i nema baš nikakvih izgleda za bolju budućnost. Očito je da je lovac na miraz.

- Čak i ako je točno to što govorite, što očekujete da ja učinim po tom pitanju?

- Moraš Beth jasno reći da zabranjuješ sklapanje toga braka.

- Zar doista mislite da bi je to zaustavilo? Zapravo, prije bi imalo suprotan učinak. Daleko je vjerojatnije da će pobjeći kako bi se vjenčala ako zaključi da smo svi protiv nje.

- Onda moraš razgovarati s Rushtonom. - Judith ustane. - Ti kontroliraš novac u ovoj obitelji. On to zna. Ukoliko mu jasno staviš do znanja da se protiviš tom braku i da će Beth ostati bez potpore ako se uda protivno tvojim željama, sigurna sam da će on nestati.

Lucas ustane. - Što ako griješite po pitanju Rushtona, Judith? Što ako on doista voli Beth i ona voli njega?

- Iskreno sumnjam da griješim. No čak i ako se pokaže da nisam u pravu, to nema nikakve veze. Ljubav je krhka, kratkotrajna i nepouzdana pojava. Ne može se očekivati da će biti dovoljna za cijeli život. Ne želim da Beth to otkrije na teži način.

- Kao vi? - pitao je.

Bijes pomiješan sa starom patnjom svjetlucao je u Judithinim očima. Kako se usuđuješ, Lucase?

Požalio je zbog svojih riječi. Teško mu je suosjećati s Judith, ali postoje neke granice koje nikad ne bi trebalo prijeći. Upravo je to učinio i zbog toga samom sebi nije bio osobito simpatičan.

- Žao mi je - tiho je rekao. Prešao je sobu kako bi otvorio vrata. - To je bilo nepotrebno.

- Da, bilo je - rekla je. - Nema baš nikakve potrebe da me podsjećaš na moju vlastitu prošlost. Možeš mi vjerovati kada ti kažem da je nikad nisam zaboravila. Zapravo, svakoga dana razmišljam o njoj.

- Posve sam svjestan činjenice da vam brak s mojim ocem nije donio mnogo sreće. No zar doista želite primorati Beth da stupi u istu vrstu braka bez ljubavi?

128

BU&CW

- Ne, naravno. No s obzirom na njezine prednosti, bit će drugih prosaca.

Naći će drugog, prikladnijeg mladog čovjeka. Za razliku od mene, imat će mogućnost izbora.

Judith je prošla kraj njega i izišla u predvorje.

Zatvorio je vrata, pošao do prozora i zamišljeno promatrao Vrtove kroz pukotine između povijuša. Judithine riječi kao da su odjekivale u tišini prostorije. Za razliku od mene, imat će mogućnost izbora.

Dugo je ondje stajao i razmišljao o onome što je on tog jutra učinio.

Objavljivanjem zaruka pred mnoštvom koje ih je čekalo izvan labirinta oduzeo je Evangeline pravo na vlastiti izbor. Sad se čini da se nalazi u nekakvom stanju panike. Proteklih nekoliko dana proživjela je nevjerojatan niz opasnih događaja, a to je djelovalo na njezine živce.

Treba joj vremena, mislio je, vremena da shvati da je sklapanje braka s njim prava odluka za nju, za oboje.

Trebao bi joj udvarati. Zaslužuje barem toliko. Ali kako čovjek može izvesti propisno udvaranje dok pokušava spriječiti ubojstvo svoje dame?

129

BU&CW

25 Evangeline se nalazila u salonu; pila je čaj s Florence i Beth, uživajući u poslijepodnevnom suncu čija je svjetlost prodirala kroz prozore, kad se Judith pojavila na vratima. Salon je smješten u dijelu kuće o kojem je Evangeline počela razmišljati kao o sunčanoj strani kuće, strani koja je okrenuta od zidom ograđenih vrtova. Topla svjetlost neće više dugo trajati.

Za sat vremena sunce će nestati iza guste šume, stvarajući rani ljetni suton oko opatije.

- Gospođice Ames - reče Judith. - Nadala sam se da ću vas ovdje naći.

- Gospođo Sebastian - reče Evangeline. - Molim vas, pridružite nam se.

Beth podigne čajnik. - Sjedni, mama, i popij malo čaja.

- Da, Judith, popij čaj - reče Florence. - Izgledaš kao da ti treba malo snage. Razumijem, vjeruj mi. Tako mi svega, ugođaj ovog mjesta veoma loše djeluje na živce. U prošlosti je uvijek bilo neugodno, ali sad je teže nego ikad.

- Znam što želiš reći - tiho će Judith.

- Sinoć sam uzela dvostruku dozu mojeg specijalnog tonika za spavanje, ali sam veoma loše spavala - nastavi Florence. - Konačno sam zaspala malo prije zore, ali me uskoro potom probudila sva ona gužva izazvana otkrićem da su Lucas i gospođica Ames nestali. Doista, cijeli ovaj posjet veoma je naporan.

- Teta Florence nam je upravo rekla da ujutro kani otputovati -objasni Beth.

- Očito je da ovdje više nisam potrebna, a ovog mjesta mi je uistinu dosta - reče Florence. Zadrhtala je. - Rose je gore, pakira stvari. Sutra ćemo jutarnjim vlakom otputovati u London.

- Željela bih nasamo razgovarati s gospođicom Ames - reče Judith.

Pogleda Beth i Florence. - Hoće li vam smetati da nas malo ostavite same?

Florence ju je upitno pogledala, a zatim se okrenula prema Evangeline. U očima joj se vidjelo da je shvatila. Spustila je šalicu.

- Ni najmanje - reče. - Poći ću gore i pokušati malo odspavati. Ustala je i dostojanstveno izišla iz salona.

Beth je očito laknulo da može otići, pa je spustila čajnik i brzo skočila na noge.

- Ja idem u knjižnicu - reče. - Samo sam uzela kratku stanku. Judith je zbunjeno pogleda. - Od čega?

- Tony i ja pomažemo Lucasu u nekim istraživanjima. Judith se namršti.

- U kakvu vrstu istraživanja vas je uključio?

- Čitamo posljednje dnevnike strica Chestera kako bismo vidjeli možemo li naći imena nekih njegovih kolega koji su ga možda posjetili tijekom proteklih nekoliko mjeseci.

- Zašto, za ime svijeta?

Beth zastane na vratima. - Zar nisi čula? Lucas misli da je stric Chester ubijen.

130

BU&CW

Judithino se mrštenje pretvori u užas. - Dragi Bože.

- Domaćica strica Chestera, gospođa Buckley, možda je također žrtva reče Beth. - Noćas su na posjedu bili uljezi. Evie i Lucas su naletjeli na njih u Vrtovima i umalo poginuli. Gospodin Stone je bio onesviješten.

- Ne, molim te. - Judith se od zaprepaštenja srušila na jednu od stolica. Ne još umorstava. Ne ovdje. Što nije u redu s tim čovjekom? Kunem se da je on opsjednut smrću.

- Evie može objasniti - reče Beth. - Moram se vratiti u knjižnicu. Lucas nestrpljivo čeka odgovore. Prirodno, boji se da bi ubojica mogao pobjeći.

Požurila je u predvorje. Evangeline je pričekala dok nisu utihnuli njezini hitri koraci. Tada je uzela čajnik i ulila čaj za Judith.

- Hvala vam - šapne Judith. Drhtavom je rukom podigla šalicu, popila gutljaj čaja i veoma oprezno spustila šalicu. - Kako se usuđuje uplitati Beth i Tonya u jednu od svojih groznih istraga.

- Treba biti pošten i reći da Lucas nije bio sklon tome. Ideja je bila moja.

Međutim, čini se da su Beth i Tony puni entuzijazma.

- Naravno - malaksalo će Judith. - Blizanci su Lucasov grozni hobi uvijek smatrali uzbudljivim.

- Čini se da nema nikakve opasnosti - brzo će Evangeline. -Jednostavno čitaju dnevnike i vode bilješke.

- Ne razumijete. Nitko ne razumije. - Judith je zvučala čudno umorno.

- Što ne razumijem? - upita Evangeline.

- Od početka sam znala da me prezire.

- Tko? Lucas?

- Da, Lucas. Bio je samo tri godine mlađi od mene, bilo mu je jedva petnaest kad sam se udala za njegovog oca. Od početka me plašio. Bio je tako neobičan mladić. Bila sam uvjerena da je mentalno nestabilan. Kad su se blizanci rodili, nisam mu dopuštala da se približi bebama.

- Nije moguće da ste vjerovali da bi Lucas bio opasan za vas ili djecu.

- U tim danima nisam mogla biti sigurna da je itko siguran u Lucasovoj blizini. Njegovo je ponašanje postajalo sve bizarnije. Bio je povučen. Provodio je sate i sate zaključan u svojoj sobi sa svojim knjigama. U onim prilikama kad bi ipak izišao, izgledao je kao da gotovo uopće nije spavao. Mogla sam mirno spavati kad je bio na školovanju, ali kad god je bio u kući, ležala sam budna dok ne bi izišao kako bi noću lutao ulicama. Rijetko se kad vraćao prije zore. Tako mi je laknulo kad je preselio u vlastitu kuću.

- Shvaćam.

- Saznala sam da njegova noćna lutanja ulicama nisu prestala. Čula sam kako sluge pričaju. Bilo je glasina da je Lucas sve češće nestajao u noći i da se katkad vraćao okrvavljene odjeće.

- Kako je služinčad u vašoj kući tako nešto otkrila?

- Jer je poveo Paula, jednog od lakaja, sa sobom kad je odselio -mrko će Judith. - Ali nakon mjesec ili dva Paul je napustio službu kod Lucasa i pitao mojeg batlera može li se vratiti na svoje staro mjesto. Nakon što je ponovno

131

BU&CW

primljen, povjerio je nekim drugim članovima osoblja kako se boji da je Lucas možda umiješan u crnu magiju.

- Lucas je počeo spoznavati svoje paranormalne sposobnosti. Njegove su psihičke moći veoma jake. Lako su mogle svladati mladog čovjeka. Mučio se kako bi uspostavio kontrolu nad vlastitim osjetilima, a tada se nesumnjivo ponašao na nekonvencionalan način.

- Nekonvencionalan je veoma blago rečeno, gospođice Ames. Bilo je krvi na njegovoj odjeći, kažem vam.

- Jer je zahvaljujući svojem talentu počeo istraživati umorstva -blago će Evangeline. - Sigurna sam da su mjesta zločina često puna krvi.

- Tako nehajno govorite o paranormalnom, gospođice Ames. -Judith stisne čeljust. - Jasno mi je da je moderno odlaziti na seanse i vidovnjacima, ali molim vas, imajte na umu da su takve stvari za mnoge od nas samo okultne, praznovjerne besmislice.

- Paranormalna energija nema baš nikakve veze s okultnim ili praznovjerjem - reče Evangeline. - To je samo energija. - No znala je da se uzalud trudi. - Je li Lucasov otac znao da je njegov sin u nevolji i da traži odgovore?

Judith je ispustila tihi zvuk gnušanja. - George je bio beskoristan. Nije želio slušati o mojoj zabrinutosti zbog Lucasa. Zapravo, nikome nije obraćao baš mnogo pozornosti, pa tako ni vlastitom sinu. Rijetko je bio kod kuće, a kad je bio, zatvarao se u svojoj radnoj sobi s knjigama o drevnom Egiptu i Rimu. Povremeno je pisao radove za časopise koje nitko nije čitao. Ali najčešće je bio u nekoj stranoj zemlji i kopao na nekom arheološkom nalazištu. Tri godine nakon našeg vjenčanja umro je na jednoj od tih ekspedicija. Zidovi grobnice u kojoj je kopao urušili su se na njega.

- Što je bilo s Lucasovim djedom?

- On je Lucasu sigurno bio bolji otac od Georgea, ali znam da su ga zabrinjavale Lucasove tvrdnje da posjeduje paranormalne sposobnosti. Bojao se zagađenosti krvne loze, znate.

Evangeline je čvršće stisnula šalicu i s naporom zadržala miran glas. Psihičke sposobnosti nisu zagađenje u krvi.

- To je vaše mišljenje. Mogu vam samo reći da je Lucasov djed bio zabrinut za mentalnu stabilnost svojeg unuka. Međutim, na koncu je zaključio da je Lucas veoma pronicav kad je riječ o upravljanju investicijama obitelji Sebastian. Lucasa je učinio svojim jedinim nasljednikom. Lucas već godinama ima potpunu kontrolu nad obiteljskim bogatstvom.

- Imam dojam da vaš brak s Lucasovim ocem nije bio ono što bi se moglo opisati kao brak iz ljubavi.

Judithina su se usta iskrivila. - Zar tako nešto uopće postoji? Udala sam se za Georgea Sebastiana iz uobičajenih razloga. Moji roditelji nisu imali novca. Na mojoj strani bili su samo moja mladost i izgled. George i moj otac bili su kolege. Obojica opsjednuti arheologijom. Nedugo nakon smrti Lucasove majke moj je otac natuknuo Georgeu da bih ja bila prikladna supruga. George se složio da bi to bilo sjajno rješenje problema.

- Kakvog problema?

132

BU&CW

- George je otkrio da mu treba netko tko će nadzirati njegovo kućanstvo reče Judith, veoma suhim tonom. - Imao je poteškoća sa zadržavanjem domaćica; mislim da je to dijelom bilo i zbog Lucasa. Bez obzira na razlog, George i ja sklopili smo brak za manje od mjesec dana.

- Tako brzo?

- Georgea nisu zanimale komplicirane ceremonije. Bio je zaokupljen planovima za svoju sljedeću ekspediciju. Otputovao je u Egipat nekoliko dana nakon našeg vjenčanja.

- Čudi me da ste pristali na taj brak.

Judith je pogledala prema prozorima, a potom se okrenula. Oči su joj izražavale patnju, ali joj je glas ostao miran. - Rekla sam vam, tek sam navršila osamnaest godina. Moji su roditelji insistirali na udaji za Georgea.

Nisam imala izbora. Žena čini ono što mora. No sve je to prošlost. S vama sam ovako otvorena samo zato što vam želim jasno pokazati da razumijem vašu situaciju.

- Kako to mislite?

- Jasno mi je da vam je ponuđeno nešto što se čini kao zlatna prilika za udaju u bogatu obitelj Sebastian. No dok vam govorim kao žena ženi, savjetovala bih vam da budete veoma oprezni kad je riječ o onome što želite.

- Slučajno sam itekako svjesna opasnosti kad se netko želi udati radi bogatstva i društvenog statusa - reče Evangeline. - Uvjeravam vas da nemam namjeru počiniti takvu grešku.

- Drago mi je da to čujem jer je takav brak katkad doživotna kazna, vjerujte mi.

- Ali vaš je muž umro prije mnogo godina.

- Njegova smrt nije ništa za mene promijenila - reče Judith. -Lucas kontrolira imetak, a to znači da sam još uvijek zatvorena u lijepom pozlaćenom kavezu. Još gore, moji kći i sin u klopci su zajedno sa mnom.

- Ne razumijem. Vaš je muž zacijelo osigurao sredstva za vas i blizance.

- George nikad nije obraćao pozornost na financijska pitanja. Jedini je uvjet što ga je postavio za blizance i mene taj da nas Lucas mora izdržavati sve dok ne stupimo u brak. To za mene nikad nije bio problem. Nikad nisam imala nikakvu želju da se ponovno udam. No bojim se što će Lucas učiniti kada dođe vrijeme da Beth i Tony sklope brak.

- Valjda ne vjerujete da će ih Lucas ostaviti bez ičega nakon što se vjenčaju? - reče Evangeline.

- Rekla sam vam, poznajem ga onako kako ga vi ne poznajete, gospođice Ames. Uvijek sam znala da će jednoga dana naći neki način da mi se osveti zbog onoga što doživljava kao moj zločin udaje za njegova oca.

- Nije moguće da doista tako mislite. Možda vas je Lucas mrzio kad je imao petnaest godina. Na kraju krajeva, tek je ostao bez majke, a njegov otac u kućanstvo dovodi novu ženu. Ali to je bilo davno i on više nije dječak. Sad razumije takve stvari. Zna da vi niste krivi.

- Griješite, gospođice Ames. Lucas doista mene okrivljuje i kani me kazniti. Štoviše, to će učiniti na način za koji zna da će me najviše povrijediti, preko moje djece.

133

BU&CW

- Ne, to ne mogu vjerovati - reče Evangeline. - Ni na trenutak. Čak i da vama nešto zamjera, nikad se ne bi iskalio na Beth i Tonyu. Očito je da ih veoma voli.

- Ne vjerujete mi jer ga ne poznajete kao ja, gospođice Ames. Lucas namjerava Beth i Tonya ostaviti bez ičega. Ali najprije moraju stupiti u brak.

Ništa ne bi pogodovalo njegovoj osveti kao kad bi vidio da je moja kći pobjegla sa siromašnim stručnjakom za starine.

- Sigurna sam da ste posve pogrešno procijenili Lucasa - reče Evangeline. - Mislim da je Beth daleko točnije proniknula u njegov karakter.

Ona ga se sigurno ne boji.

Judith je ispustila kratak, oštar, obeshrabren zvuk. - Ne morate mi na to ukazivati. Beth i Tony doista idoliziraju Lucasa. On je najbliže očinskoj figuri što su je imali u svom životu. Moram priznati da je dobro odigrao tu ulogu.

Blizanci su tako naivni, tako bezazleni. Nemaju pojma da je Lucas bio strpljiv, čekao je trenutak kad će ih moći iskoristiti protiv mene.

- To ne može biti istina - reče Evangeline. - Odbijam to vjerovati.

- Poznajete Lucasa samo nekoliko dana. Ništa ne znate o njemu.

- Znam dovoljno da bih bila uvjerena da je vaš strah od njega neutemeljen. Nesumnjivo se bazira na vašim osobnim strahovima od njegovih paranormalnih sposobnosti. Razumijem da je u vama izazivao tjeskobu kad ste bili mlada nevjesta. No sad vam već mora biti jasno da nije duševno neuravnotežen.

- Je li vam pričao o svojem neugodnom malenom hobiju, gospođice Ames?

Evangeline se ukočila. - Govorite o činjenici da povremeno radi kao savjetnik za Scotland Yard?

- Dovoljno je loše da se upliće u policijske istrage. Takve stvari nisu područje rada za jednog džentlmena. Ali Lucas radi samo na najodvratnijim slučajevima umorstava, onoj vrsti senzacionalističkih zločina o kakvima pišu jeftini romani. A sad je zaključio da je njegov vlastiti stric ubijen, a očito je da je Chester Sebastian vjerojatno bio žrtva jednog od vlastitih neprirodnih botaničkih pokusa. Pitam vas, gospođice Ames, zar vama ne zvuči da je to mentalno neuravnotežen čovjek?

- Gledate na to iz pogrešne perspektive.

Judith ustane. - Ne pokušavajte mi držati lekcije po pitanju Lucasa Sebastiana. Imam posla s njim, na ovaj ili onaj način, od svoje osamnaeste godine. Užasava me spoznaja da je budućnost mojeg sina i kćeri u njegovim rukama.

- Molim vas, poslušajte me. Ili poslušajte Beth, kad smo već kod toga.

- Samo bi veoma naivna i budalasta žena mogla samu sebe uvjeriti da je zaljubljena u Lucasa - ukočeno će Judith. - Nešto mi govori da vi niste ni naivni ni budalasti, gospođice Ames.

- Nadam se da nisam.

- Onda ste oportunist. - Judith se gorko osmjehnula. - Uopće vam ne zamjeram. Ali zagrizli ste prevelik zalogaj. Sigurna sam da sebe smatrate pametnom ženom jer ste se uspjeli dovesti u situaciju da vas kompromitira 134

BU&CW

bogati džentlmen koji, čini se, osjeća obvezu postupiti časno. Ali to se nije tako dogodilo. Vi ste ta koju se iskorištava, gospođice Ames.

- Na koji način, zaboga?

- Nemojte se zavaravati mišlju da Lucasov osjećaj časti iziskuje da se oženi vama jer ste kompromitirani. Vjerujte mi, on se pridržava vlastitih pravila, a ne društvenih konvencija. Niti biste se trebali zavaravati da se zaljubio u vas. Lucas ne zna što ta riječ znači. Ako je odlučio sklopiti brak s vama, to je zato što je zaključio da ćete mu na neki način biti od koristi.

Evangeline se naljutila. Naglo je ustala. - Kako?

- Ne pretvaram se da znam njegove planove. Nitko nikad nije mogao proniknuti u njegove misli. Ali znam da uvijek ima neki cilj i da je posve nemilosrdan dok ga nastoji ostvariti. Upozorila sam vas.

- Hvala vam. - Evangeline nije ni pokušala prikriti hladnoću u svojem glasu. - Još samo jedno.

Judith zastane. - Da? - Taj Lucasov hobi što ste ga spomenuli?

- Što s time?

- Slučaj je htio da trenutno i meni trebaju njegove vještine. Judith se namršti. - Ne razumijem.

- Netko me pokušava ubiti.

- Je li ovo nekakva šala? Ako jest, moram vam reći da je veoma neukusna.

- Taj ubojica je već jednom pokušao. Posve se opravdano može očekivati da će opet pokušati. Prirodno, nadam se da će Lucas pronaći osobu koja želi moju smrt prije nego uspije u svojem naumu.

- Nebesa. - Judith se zaprepastila. - Jednostavno se moram pitati niste li vi jednako neuravnoteženi i poremećeni kao Lucas. Povlačim svoje upozorenje o opasnostima udaje za njega. Kako mi se sad čini, vas dvoje mogli biste biti idealan par.

Judith je otvorila vrata salona i izišla u predvorje. Uskoro potom čuli su se njezini koraci na stubama.

135

BU&CW

26 Evangeline je neko vrijeme sjedila u tišini i pila čaj. Na koncu je ustala i izišla u predvorje. Krenula je do knjižnice. Vrata su bila otvorena. Lucas je stajao za svojim pisaćim stolom i pod svjetlom plinske lampe proučavao maleni fenjer-oružje. Kad ju je ugledao, u očima mu se pojavila toplina.

- Evangeline - reče. - Izvrsno. Upravo sam kanio nekoga poslati da te nađe. Uđi i zatvori vrata. U ovoj kući postalo je gotovo nemoguće naći malo privatnosti. Netko bi mogao pomisliti da priređujem prokletu kućnu zabavu.

Kad pomislim da sam se na nekoliko dana ili tjedana namjeravao utaboriti ovdje u knjižnici kako bih proveo jednostavnu istragu umorstva.

Evangeline je ušla u sobu i zatvorila vrata za sobom. - Zar uopće postoje jednostavne istrage kad je riječ o umorstvu?

- Dobro pitanje. Ovisi kako netko definira riječ »jednostavno«. Često je prilično lako identificirati ubojicu. Teži dio je shvatiti zašto je počinio taj zločin. Ljudi mogu iznijeti krajnje nevjerojatna objašnjenja i izlike. No iz iskustva znam da ima samo nekoliko razloga za umorstvo.

- Kao naprimjer?

- Ljubomora, osveta, pohlepa, strah i užitak.

- Užitak?

- Češći izraz je »ludilo«. - Lucas uzdigne obrve. - Neki ubojice uživaju u ubijanju, Evangeline. Za njih je to velika igra, a ja uglavnom upravo njih lovim.

- Lude ubojice.

- Da. Pogledala je maleni fenjer. - Ne čini se da je neki luđak ubio tvojeg strica.

- Mislim da možemo razmotriti jedan od drugih tradicionalnih motiva kako bismo objasnili smrt strica Chestera, a možda i gospođe Buckley. Na temelju onoga što smo saznali noćas kad smo naišli na uljeze, čini se da bi motiv mogla biti pohlepa. - Lucas pogleda fenjer. - To bi moglo biti oružje umorstva.

- Onda bi to objasnilo zašto na tijelu tvojeg strica nije bilo nikakve rane.

- Umorstvo paranormalnim sredstvima ne ostavlja nikakve vidljive tragove. Obično izgleda da je smrt izazvana srčanim ili moždanim udarom.

- Nebesa, istraživao si takva umorstva?

- Da, ali prilično su rijetka. - Spustio je fenjer na stol. - Veoma je malo ljudi s paranormalnim talentom sposobno počiniti umorstvo na taj način.

Evangeline se ukočila.

U Lucasovim se očima pojavilo razumijevanje. - Ti nisi ubojica, Evangeline. Ubila si u samoobrani. To je nešto posve drukčije. Sjedni i reci mi zašto si me došla vidjeti.

Evangeline se spustila u jedan od naslonjača, rastreseno namjestivši svoje skute. - Upravo sam završila prilično neugodan razgovor s Judith.

136

BU&CW

- Nimalo čudno - reče Lucas. - Većina mojih razgovora s Judith može se smatrati neugodnima. - Naslonio se na rub stola. -Nekoliko se tih razgovora može svrstati u veoma mučne. Zacijelo te upozorila da sam opasan, mentalno neuravnotežen čovjek koji je sklon morbidnom hobiju istraživanja najgnusnijih umorstava.

- Vidim da si svjestan njezinog zaluđenog poimanja tvoje osobnosti.

Lucas prekriži ruke. - Zahvalan sam ti na riječi »zaluđenog«. Ali moram priznati da ima svoje razloge za takvo mišljenje.

- Ona te se boji.

- Očito.

- Razumijem kako si u njoj mogao izazivati silnu nervozu kad je bila mlada nevjesta. Na kraju krajeva, tek si postao svjestan svojih sposobnosti, a ona čak ne vjeruje u paranormalno. Nije ni čudo što je mislila da si donekle neuravnotežen.

- Njezina reakcija na mene doista je bila razumljiva - reče Lucas.

Savršeno neutralan ton njegovoga glasa razbudio je njezinu intuiciju.

Bilo je tu još nečega, pomislila je.

- S druge strane, ti si je nesumnjivo mrzio jer si nedavno ostao bez majke - oprezno je nastavila. - Nadalje, bio si na korak do muževnosti. Posljednje što si želio, bila je maćeha. Činjenica da je Judith bila tek neznatno starija od tebe zacijelo vam je oboma dodatno otežavala situaciju.

- Da - rekao je. Ništa drugo nije dodao.

- Unatoč tome, moglo se očekivati da se tijekom godina ublaži neprijateljstvo između vas dvoje.

- To se svakako moglo očekivati - složio se Lucas.

Zna prepoznati konverzacijski zid kad na njega naleti, pomislila je.

Napeti odnos između Lucasa i Judith nje se nimalo ne tiče. Ona ipak nije član obitelji. Unatoč tome, osjećala je potrebu tražiti odgovore.

- Judith je rekla da si u mlađoj dobi imao naviku noću lutati ulicama, te da se nisi vraćao do zore. Zaključila sam da si tada započeo istraživati umorstva.

- Da. - No bilo je još nečega, nije li?

- Želiš znati što sam radio tijekom tih noći?

- Nešto mi govori da je to važno.

Lucas ju je neko vrijeme netremice promatrao tamnim i bezizražajnim očima. Znala je da razmišlja o tome koliko će joj reći, ali ne zato što nema povjerenja u mene, pomislila je. Oklijeva jer ne zna kako ću ja reagirati.

Kad je tišina potrajala, uzdahnula je i opustila se u naslonjaču. -U redu je, Lucase. Razumijem da mi ne želiš reći. Imaš pravo na svoje tajne.

- Ti si meni povjerila svoje najbolje čuvane tajne. Bilo bi pravedno da se i ja tebi povjerim.

Odgurnuo se od stola i prišao mračnim prozorima. Trenutak je tiho stajao. Čekala je.

137

BU&CW

- Pokušao sam s ocem razgovarati o svojim paranormalnim sposobnostima, ali mi je uskoro jasno stavio do znanja da on to smatra nekom vrstom karakterne mane. Naljutio se i tvrdio da sam to naslijedio po majčinoj strani, što je očito bila neistina. Upozorio me da šutim o svojim sposobnostima. Razgovarao sam s djedom. On je potvrdio da moje spoznavanje najmračnije psihičke energija potječe od mojih predaka po očevoj strani. Taj se talent ne pojavljuje često, ali kad se to ipak dogodi, često ima katastrofalne posljedice.

- Na koji način?

Lucas je jednom rukom stisnuo prozorsku dasku. - Neki od mojih predaka mogli su kontrolirati svoje talente. Drugi nisu. Oni koji u tome nisu uspijevali često su svoju senzibilnost pripisivali djelovanju demonskih sila, a to su činili i ostali u obitelji. Nekolicina mojih predaka dočekala je smrt u privatnim ustanovama za umobolne.

- U prošlosti paranormalno nije bilo dobro shvaćeno.

Lucas je pogleda. - Teško bi se moglo reći da je danas bolje shvaćeno, što oboje sasvim dobro znamo.

- Istina. - Uspjela se osmjehnuti. - U modernom svijetu psihičke se sposobnosti smatraju nekom vrstom salonskog trika. Zapravo, ima previše lažnih vidovnjaka i ljudi koji tvrde da posjeduju psihičke moći.

Lucas se opet okrenuo prema prozoru. - Problem je u stavu da su svi koji se bave paranormalnim pojavama prevaranti taj da se lako može previdjeti ono pravo prije nego postane prekasno.

- Što želiš reći?

- Kad sam shvatio da moje sposobnosti jačaju i da me privlače mjesta nasilnih zločina, znao sam da moram naučiti kontrolirati svoju psihičku narav. Alternativa je bila riskirati ludilo ili možda nešto gore.

- Što bi moglo biti gore?

- Postati ljudski predator, jedno od čudovišta.

- Nikada - vatreno je rekla. - To nije u tvojoj naravi.

- Rado mislim da je to istina, ali bio sam veoma blizu kad sam imao devetnaest godina, Evangeline.

- Ne, nikada.

Ignorirao je to. - Pošao sam u potragu za mentorom, vodičem, nekim poput mene tko bi me mogao naučiti sve što sam trebao znati kako bih uspostavio kontrolu nad svojim talentom. Posjetio sam sve vidovnjake u Londonu i odlazio na sve demonstracije psihičke moći koje sam mogao naći.

Stopio sam se s tim svijetom i nakon nekog vremena pojedinci među njima počeli su mi vjerovati. Vidovnjaci su svi bili prevaranti, naravno, ali neki od onih koji su tvrdili da posjeduju paranormalne sposobnosti nisu lagali.

- Sigurna sam da je to istina.

- Do mene su počele dopirati glasine o posebno moćnom talentu kojeg su zvali Majstor. Svi su šaptom govorili o njemu. Dao sam se u potragu za njim.

- Zato što se vjerovalo da je tako moćan?

138

BU&CW

- Ne, zato što sam, prema onome što sam čuo, bio uvjeren da je njegov talent sličan mojemu.

- Našao si ga? - pitala je.

- Bilo bi točnije reći da je on našao mene. On je također čuo glasine, znaš. Na ulicama se šaptalo o mladom čovjeku kojeg privlače mjesta umorstava i nasilja, o mladom čovjeku koji je stigao na mjesto nedavnog zločina na vrijeme da zaustavi ubojicu, koji je kasnije pronađen mrtav u uličici, a smatralo se da je umro od srčanog udara.

- Tvoje djelo? - tiho upita Evangeline.

- Tada sam prvi put koristio svoj talent na taj način - reče Lucas - prvi put sam shvatio da to mogu. Čovjek me napao. Imao je nož kojim je kanio napasti ženu. Došlo je do borbe. Ispunio sam njegov um neopisivim užasima. Šok mu je zaustavio srce.

- Reagirao si instinktivno u samoobrani, baš kao i ja kad sam susrela Douglasa Masona na vrhu stubišta.

- Čovjek nije odmah umro - reče Lucas. - Potrajalo je... nekoliko sekundi.

- A za to vrijeme bio si u fizičkom kontaktu s njim. Osjećao si strašne struje smrti, šok što sam ga ja doživjela kad je Mason umro. Samo sam jednom to doživjela, ali vjerujem da će me taj osjećaj progoniti u snovima do kraja života.

- Ne postoji ništa drugo što bi se moglo usporediti s groznom energijom koja nastaje u trenutku nasilne smrti.

Ispunila ju je neodređena spoznaja. - Mislim da si taj užasan osjećaj spoznao više nego jednom.

- Previše puta. To nije dobro za dušu.

- Nije, slažem se. Ali tom prilikom nisi spasio samo svoj život, već i život moguće žrtve. Ta bi žena umrla da nisi na vrijeme zaustavio ubojicu.

- A što je sa svima ostalima prije nje, Evangeline? S onima koje nisam uspio spasiti jer mi je tako dugo trebalo da otkrijem ubojičin obrazac?

- Ne možeš sebi zamjerati što nisi uspio ući u um luđaka. Nitko to ne može. Poanta je u tome da si ga ipak zaustavio. Poput liječnika koji gubi pacijente, moraš naučiti usredotočiti se na ljude koje si spasio.

Lucas se neveselo osmjehne. - Zanimljiva analogija. Kako uspijevaš ostati tako potpuna romantičarka nakon svega što si prošla?

- Ali ne uljepšavam tvoje postupke. Samo naglašavam da si spasio mnoge ljude. To te svakako čini junakom.

- Ne, Evangeline, činim ono što moram zbog vrste mojeg talenta. Moglo bi se reći da sam na to primoran.

- Možda osjećaš da moraš spašavati ljude i uništavati one koji vrebaju na ranjive, ali to nije karakterna mana. Nebesa, Lucase, posve je jasno da si gospodar svojeg talenta, a time i sebe.

Oči su mu bljesnule. - Ne sasvim. Ne u tvojoj blizini, Evangeline.

Ukočila se. - Ako govoriš o onome što se noćas među nama dogodilo...

- Govorim, sigurno.

- Onda bih te podsjetila da sam ja bila ta koja je odlučila zavesti tebe.

139

BU&CW

Nasmiješio se. - Zar se ti tako toga sjećaš?

- Moje sjećanje je posve točno po tom pitanju - odlučno je rekla. - No, dakle, vratimo se na temu tvoje veze s čovjekom kojeg si nazvao Majstor.

- Upravo je taj slučaj, onaj u kojem sam prvi put ubio čovjeka, privukao njegovu pozornost. Uspostavio je kontakt sa mnom. Razgovarali smo. Na koncu me uzeo pod svoje i mnogočemu me naučio. Pokazao mi je da je lov na ubojice najveći od svih izazova. Neko smo ih vrijeme zajedno lovili, a to smo činili u tajnosti.

- Lovili ste ih? - Namrštila se. - Ili ste istraživali umorstva?

- Ah, da, vidim da si otkrila razliku. - U Lucasovu se smiješku vidjelo samo žaljenje. - Čestitam ti, Evangeline. Shvatila si razliku mnogo prije nego ja.

- Sigurna sam da je linija između istrage i lova veoma tanka, katkad neprimjetna. - Oklijevala je. - Mislim da možda nije uvijek važna.

- Važna je. - Počeo je nemirno hodati knjižnicom. - Vratimo se na moju priču. Majstor je bio imućan džentlmen koji je vodio dvostruki život. Kretao se u visokom društvu i bio je član najboljih klubova. Zadržao je u tajnosti svoje paranormalne sposobnosti i svoje zanimanje za umorstva. Naučio me da činim isto.

- Meni se to čini sasvim razumnim. - Nasmiješila se. - Kao što svi znamo, džentlmeni ne tvrde da posjeduju psihičke sposobnosti i ne petljaju se u istrage umorstva.

Lucasov se hladan smiješak pojavio i nestao. - Da, svakako.

- Dobro, znači ti i taj džentlmen ste neko vrijeme zajedno lovili ubojice.

Pretpostavljam da je Majstor imao neku vezu s policijom?

- Nikad nije vlastima razotkrio svoj identitet - reče Lucas. - Ali, da, često se znao pobrinuti da policija naiđe na dokaze koji će ih odvesti do ubojice.

Bilo je nekoliko uhićenja.

Trepnula je. - Samo nekoliko?

- Nekoliko je ubojica jednostavno nestalo s ulica. - Lucas je zacijelo vidio kako ga je gledala jer je odmahnuo glavom. - Nije moje djelo.

- Majstor je sebe imenovao za suca, porotu i krvnika?

- U nekoliko slučajeva, da. No trebalo mi je neko vrijeme dok nisam shvatio što se događa. Majstor je bio veoma, veoma dobar kad je riječ o prikrivanju vlastitih tragova. Pazi, ubojice koje je poslao na onaj svijet bili su zli ljudi. Uopće nisam suosjećao s njima. Ali sam uskoro shvatio da ne mogu raditi isto što i on.

- Nisi mogao postati hladnokrvni ubojica, čak ni u ime pravde.

- Ono što sam na koncu shvatio bila je činjenica da je Majstor uživao u tome, ne samo u lovu, a priznajem da ja u tome uživam, već i u ubijanju.

Sukob među nama bio je neminovan. Rekao je da sam previše mekan, previše slab da bih činio ono što se moralo činiti. Složio sam se da nisam prikladan za njegovog pravog nasljednika. Svatko je pošao na svoju stranu.

Ubojstva su počela nekoliko mjeseci kasnije.

- Kakva ubojstva?

140

BU&CW

- To je bilo prije više od desetljeća, trinaest godina, točnije rečeno. Žrtve su sve bile ljubavnice muškaraca iz visokoga društva.

Sve su smrti prikazane kao bizarne nesreće, ali policija i tisak uskoro su shvatili da su to djela opakog ubojice. Ubojica je uvijek ostavljao neki znak na mjestima zločina. Novine su pomahnitale zbog te priče. Čak su ubojici nadjenule ime.

Evangeline je kratko računala u mislila. - Govoriš li o ubojici kurtizana?

- Sjećaš se tih zločina? - Lucas se namrštio. - Tada si bila još veoma mlada.

- Imala sam trinaest ili četrnaest godina. Priče u novinama ostavile su veoma snažan dojam na mene.

- I na mene - mrko će Lucas. - Odmah su mi zaokupili pozornost jer se nisu uklapali u obrasce što sam ih upoznao na ulicama. Predatori koje sam ja naučio loviti obično su birali žrtve koje nikome neće nedostajati, barem ne u uglednom društvu. Uglavnom ubijaju prostitutke, prosjake i ulične derane.

- Razumijem što želiš reći. Te su žrtve bile prostitutke, ali veoma otmjene. Kurtizane.

- Bilo je kao da ubojica izaziva one koji se kreću u boljim društvenim krugovima. Nekoliko je džentlmena poslalo svoje ljubavnice na duži odmor na kontinentu. Drugi su angažirali tjelohranitelje. No većina je ostavila žene da se same snalaze. Otišao sam na mjesto prva dva umorstva i shvatio da postoji obrazac. Međutim, prije nego sam ga uspio otkriti, došlo je do trećeg umorstva. Uspio sam stići na mjesto četvrtog zločina dok je žena još bila živa.

- Sjećam se da sam čitala da je četvrta kurtizana preživjela, a ubojica je pronađen mrtav na mjestu događaja. Žrtva je tvrdila da ju je spasio neznanac koji je slučajno onuda prolazio i shvatio da je ona u nevolji.

Neznanac nikad nije pronađen. Pretpostavljam da si to bio ti?

- Sve je trebalo malo drukčije završiti. Ubojica je osjećao da mu se približavam. Planirao je ubiti kurtizanu i mene, a na mjestu događaja ostaviti dokaze koji bi upućivali na to da sam ja počinitelj umorstava. No tada sam već znao identitet ubojice. Stigao sam mnogo prije no što me očekivao.

- Spasio si četvrtu ženu i sredio ubojicu. Zaboravila sam ime zlikovca koji je počinio ta umorstva, ali se sjećam da je bio džentlmen koji se kretao u najvišim društvenim krugovima.

- Edward Cox - reče Lucas. - Moj mentor i učitelj. Majstor koji me naučio kako loviti i kako ubijati.

141

BU&CW

27 Lucas je stajao nad svojim pisaćim stolom, rukama oslonjen na veliki zemljovid posjeda opatije što ga je ondje raširio i proučavao tri neobične oznake koje je napravio Chester. Nešto mu je govorilo da su oznake važne, ali nije znao zašto. Nije bilo nikakvih bilješki.

U predvorju su se začuli koraci. Dvije osobe, zaključio je, žena i muškarac. Oboje su gotovo trčali. Podigao je pogled kad su Beth i Tony stigli do vrata.

Beth je u rukama čvrsto držala jednu od Chesterovih bilježnica. Blistala je od uzbuđenja. Tony se doimao jednako ushićenim.

- Mislimo da smo u posljednjem dnevniku strica Chestera možda našli nešto od velike važnosti - objavi Beth.

Njezin je entuzijazam razvedrio atmosferu oko nje. Nije ni čudo što se ne želi udati za jednog od dosadnih, uštogljenih ljudi koji joj udvaraju, pomisli Lucas. Treba joj netko tko će znati cijeniti njezinu inteligenciju i vedrinu duha.

- Uđite, oboje - reče Lucas. - Recite mi što mislite da ste otkrili.

- Našli smo bilješku o dvojici kolega strica Chestera koji su ga očito posjetili ovdje, u Kristalnim vrtovima oko mjesec dana prije nego je umro reče Beth. Prišla je pisaćem stolu i spustila bilježnicu na zemljovid. Nažalost, stric ih je ubilježio samo inicijalima, a ne punim imenima, ali inicijali se podudaraju s imenima koje su oni noćas izgovarali, H. i B. - Horace i Burton - tiho će Lucas. Energija je pucketala njegovim osjetilima, budeći lovca u njemu.

- Da. - Tony je stao kraj Beth. On je također bio rumen i uzbuđen. Štoviše, drugi inicijal obojice je isti, T. - Što znači da možda imaju isto prezime - reče Lucas. - Možda su u rodu.

- Točno - reče Tony. - Palo nam je na pamet da bismo mogli pregledati korespondenciju strica Chestera i pronaći imena koja odgovaraju inicijalima i, uz malo sreće, adrese te dvojice. Očito je da ih je Chester pozvao ovamo, u Vrtove. Mora postojati neki dokaz, pismo ili brzojav.

- To je sjajna vijest - reče Lucas. - Dobro obavljeno, oboje. Beth je blistala. Tony se smiješio od uha do uha.

- Pokažite mi što ste našli - reče Lucas.

- H. T. i B. T. se prvi put spominju početkom lipnja. - Beth otvori bilježnicu na mjestu što ga je obilježila papirnatom trakom i pokaže jednu od bilješki. - Stric Chester piše da je pozvao taj par da pogledaju rezultate njegovih najnovijih pokusa. Nekoliko dana kasnije kaže da je primio brzojav u kojem stoji da će dva muškarca stići sljedeći petak. Usput spominje da gospođa Buckley nije oduševljena viješću o gostima, ali dodaje da je već neko vrijeme loše raspoložena. Zvuči kao da ga ona iritira.

Tony ispruži ruku i okrene nekoliko stranica. - Ovo su bilješke od sljedećeg tjedna. H. T. i B. T. su stigli i borave ovdje u kući. Stric Chester je veoma uzbuđen jer su dva gosta donijela novu napravu koja se može koristiti 142

BU&CW

za kretanje noćnim vrtom. Kaže da izgleda kao maleni fenjer i da je pokreće kristal.

Svi su pogledali maleni fenjer od mjedi i stakla na obližnjem stoliću.

- Kučkin s... - počne Lucas. Tada se sjetio da Beth stoji pred njim i naglo se prekinuo. - To nam svakako daje barem djelomičan odgovor na jedno od pitanja koja nas muče. Imate pravo, sljedeći korak je identificiranje ljudi s inicijalima H. T. i B. T. - Ako nemaš ništa protiv, Beth i ja ćemo odmah početi pregledavati korespondenciju strica Chestera. Prilično dobro znamo koje datume moramo tražiti. Ne bi nam smjelo trebati mnogo vremena da pronađemo ta imena.

- Taj plan ima jedan problem - reče Lucas. - Već sam pregledao Chesterovu korespondenciju, koje ima veoma malo. Uglavnom nije imao strpljenja za pisanje pisama i rijetko je kad zadržao ono što je primao.

Tonyev gorljiv izraz lica odmah se pretvorio u razočaranje.

- Prokletstvo - progunđa. - Bio sam tako siguran da smo pronašli odgovore.

Beth je bila jednako potištena. - Valjda smo trebali znati da neće biti tako jednostavno.

- Možda imamo drugu mogućnost - reče Lucas. - Chester je bio čovjek modernog doba. Kad se ipak potrudio s nekim komunicirati, to je uglavnom činio putem brzojava. Predlažem da pođete u gradić i popričate s operaterom na pošti. Ondje bi trebali postojati zapisi o brzojavima što ih je Chester slao i primao. I dok ste ondje, razgovarajte s upraviteljem željezničke postaje i starim Mayhewom koji ima kočiju za iznajmljivanje. U Little Dixbyu ima mnogo posjetitelja u ovo doba godine, ali većina dolazi radi obilaska ruševina. Ovamo nikad ne dolazi mnogo posjetitelja. Netko bi se mogao sjetiti nečeg važnog.

Tony se odmah razvedrio. - Trebao sam se sam toga sjetiti.

- Odmah ćemo prošetati do gradića - reče Beth. - Uz malo sreće, trebali bismo imati odgovore za nekoliko sati.

Izjurili su iz knjižnice prije nego je Lucas dospio odgovoriti. Vratio se do pisaćeg stola i zamišljeno se zagledao u zemljovid. Još uvijek je proučavao zemljovid kad je nešto kasnije začuo nove korake. S iščekivanjem se nasmiješio trenutak prije nego se pojavila Evangeline.

- Molly mi kaže da Beth i Tony idu u gradić - rekla je. - Jesu li otkrili nešto zanimljivo?

- U Chesterovu posljednjem dnevniku našli su inicijale koji bi lako mogli pripadati onoj dvojici na koje smo naišli u labirintu. Postavit će nekoliko pitanja na željezničkoj postaji i razgovarati s operaterom u pošti.

- To su doista veoma dobre vijesti, ali možda su nepotrebne. Mollyin bratić, Norris, upravo je stigao s viješću da je liječnik rano jutros pozvan k džentlmenu koji je imao neobičnu groznicu. Liječnik se navodno vratio kući bojeći se najgorega.

Lucas je zaobišao stol i brzo krenuo prema vratima. - Adresa?

- Kućica na Willow Pondu. Prema onome što kaže Molly, samo je oko kilometar i pol odavde ako se pođe prečicom kroz šumu na kraju staze.

143

BU&CW

- Tako blizu da se može poći pješice - reče Lucas. Njime je prostrujala energija lova. - Ako su preživjeli energetsku oluju, možda su se uspjeli vratiti do kućice.

- Idem s tobom - reče Evangeline.

Zastao je na vratima. - Ne. Ne možemo znati na kakav ćemo doček naići.

Ako su H. T. i B. T. u kućici, možda su naoružani.

- Zvuči kao da jedan od njih možda umire - reče Evangeline. -Ako pati od iste groznice što si je ti noćas pretrpio, bit ću ti potrebna.

144

BU&CW

28 Horace je micao još jednu od vrućice zagrijanu krpu s Burtonova čela kad je začuo oštro, zapovjedničko kucanje na ulaznim vratima. Malodušnosti je na trenutak nestalo. Možda se vratio liječnik s nekim novim lijekom.

Spustio je krpu u zdjelu na komodi i požurio u maleni salon. Zastao je i virnuo između zavjesa. Kad je na pragu ugledao Sebastiana i ženu, srce ga je umalo izdalo. Sve je izgubljeno. Nema smisla pokušavati pobjeći kroz kuhinjski vrt. Ne može napustiti Burtona. Jedina nada mu je blefiranje.

Otvorio je vrata. - Tko ste vi, gospodine, da dolazite u ovo doba?

- Lucas Sebastian - reče Lucas. - Ovo je moja zaručnica, gospođica Ames. Sreli smo se noćas kad ste vi i vaš suradnik neovlašteno ušli na posjed Kristalnih vrtova.

Horace se mučio kako bi uspostavio kontrolu nad svojom panikom. Nemam pojma o čemu govorite. U ovoj kući je bolestan čovjek. Lako bi mogao biti zarazan.

- Znači, još je živ? - brzo upita gospođica Ames. - Možda bih mu mogla pomoći.

Horace je kroz naočale škiljio u nju. - Liječnik je već bio ovdje. Rekao je da se ništa ne može učiniti.

- Vjerujemo da vaš suradnik pati od groznice paranormalnih osjetila. Nije osobito vjerojatno da je liječnik ikad vidio takvu bolest.

- A vi jeste, gospođice Ames?

- Da - rekla je. - Jesam. Zapravo, baš noćas. Gospodin Sebastian je patio od slične groznice uskoro nakon energetske oluje u labirintu. Kao što vidite, danas je itekako živ i izvrsna zdravlja.

- Zahvaljujući vama? - upita Horace. Sumnjičavost se borila s očajem.

- Gospođica Ames je noćas spasila moja osjetila - reče Sebastian. - Što može biti loše u tome da joj dopustite da pregleda vašeg suradnika?

- On nije moj suradnik - reče Horace. - On je moj brat. Gospođica Ames podigne svoje skute i uđe u kućicu. - Gdje je? Unatoč panici koja ga je obuzela, navika je prevladala. Horace se povukao, dopuštajući joj da prođe kraj njega i uđe u polumračan salon. Sebastian je prešao prag za njom.

Svjestan da je izgubio malenu bitku, Horace zatvori vrata.

- Burton je u spavaćoj sobi - rekao je.

No govorio je leđima gospođice Ames. Već je ulazila u spavaću sobu.

Sebastian je kratko pogledao u sobu. Očito se uvjerivši da gospođici Ames ne prijeti nikakva opasnost od Burtona, okrenuo se i promatrao Horacea bezizražajnim, hladnim očima.

- Vi i ja ćemo razgovarati dok gospođica Ames procjenjuje može li nešto učiniti za vašega brata - reče Sebastian.

- N-ne razumijem - zamuckivao je Horace. - Moj brat i ja došli smo u Little Dixby kako bismo skicirali ruševine.

145

BU&CW

Znao je da zvuči slabašno i neiskreno. Laganje mu nikad nije išlo osobito dobro. No Sebastiana je okruživala prijeteća aura koja je bila veoma zastrašujuća. Zapravo, zlokobna energija zasitila je atmosferu u salonu. Činilo se da Sebastianove oči nekako svjetlucaju. Kao oči demona, pomisli Horace. On je znanstvenik, napredan čovjek, ali nikad u životu nije bio više prestrašen. Burton ga danas ne može zaštititi.

Sebastian se nije čak ni osvrnuo na jadno objašnjenje. -Pretpostavljam da ste ubili mojeg strica jer vama i vašem bratu nije dopustio da tražite rimsko zlato koje je navodno zakopano negdje u noćnom vrtu.

- Ubili? - Horace je na trenutak prestao disati. - Slušajte vi, kunem se da nismo ubili Chestera Sebastiana. Dobro je poznato da je umro od djelovanja neke toksične biljke iz njegovih vrtova.

- To je možda teorija koju su prihvatili u Little Dixbyu, ali ja sam uvjeren da je bio žrtva prljave igre. Vjerujem da ste također ubili njegovu domaćicu, zacijelo zato što bi vas mogla identificirati.

- Ne, molim vas, kunem se. Burton i ja nikoga nismo ubili.

- Vi i vaš brat prošli ste mjesec posjetili mojeg strica, malo prije nego je umro.

- Kako je moguće da to znate?

- Zabilježio je vaš dolazak u svojem posljednjem dnevniku.

- Njegov dnevnik - tupo je ponovio Horace. - Da, naravno.

- Sa sobom ste donijeli fenjer koji aktivira kristal - neumoljivo nastavi Sebastian. - Naprava vam je omogućila kretanje labirintom, a zacijelo i unutrašnjim vrtom. Također djeluje kao oružje. Usput rečeno, laknut će vam kad čujete da je moj čovjek, Stone, preživio.

Sebastian sve zna. Horaceu se činilo da se pod raspada ispod njegovih nogu. Kao da se ispod njega pojavila golema crna rupa. Nema smisla da pokuša izbjegavati istinu. Vrag je došao kako bi ga odvukao u pakao. Tako je silovito drhtao da više nije mogao stajati. Srušio se na obližnju stolicu.

- Fenjer nikad nije trebao biti oružje - reče. - Kristal se može koristiti za stvaranje zrake koja omogućuje snalaženje na mjestima gdje velika količina energije ometa osjetila. Nadali smo se da će se moći upotrijebiti za pronalaženje zlata u tlu. No uskoro nakon što sam je usavršio, shvatio sam da također može fokusirati zrake koje će privremeno zamrznuti sva osjetila, normalna i paranormalna. Rezultat toga je privremena nesvjestica.

- Kad je vaš brat noćas upotrijebio punu snagu naprave, izazvala je energetsku oluju.

- Nismo imali pojma da je to moguće - reče Horace. - Morate mi vjerovati.

Burton vas je samo želio onesvijestiti. To je zbog onog prokletog blaga, znate.

Opsjednut je željom da ga pronađe.

- Opsesija može čovjeka navesti da počini umorstvo. Horacea je svladao golem umor. Sebastian će ga uskoro dati uhititi zbog umorstva, a Burton umire. Više nema nikakve nade.

- Ne, gospodine Sebastian - reče. - Mi nismo ubili vašeg strica.

- Zašto ste tražili blago za koje vjerujete da se nalazi u noćnom vrtu?

Diljem Engleske ima zakopanog rimskog blaga, baš kao što svuda ima 146

BU&CW

ruševina. Bogati Rimljani često su zakapali škrinje pune dragocjenosti kad su bili primorani bježati pred napadačima ili kad su iz nekog drugog razloga morali napustiti svoja imanja.

- Da, ali rijetko su kad ostavljali zemljovide, znate. A izgledi da se slučajno naiđe na škrinju zlata, prije mnogo stoljeća zakopanu na nekom polju, veoma su slabi, najblaže rečeno. No legenda o zlatu na posjedu stare opatije mnogo je konkretnija. Burtonova istraživanja pokazuju da je blago u noćnom vrtu. Vjerovao je da ćemo uz pomoć naših sposobnosti i naprave s kristalom imati izvrsne šanse da ga pronađemo.

- Znali ste da su vrtovi opasni.

- Naravno. - Horace uzdahne. - Također sam podsjetio Burtona da je Chester Sebastian desetljećima obavljao svoje pokuse u Kristalnim vrtovima, te da bi zacijelo pronašao blago da je ondje zakopano. No moj brat zna biti nepopustljiv kad si u glavu zabije neki cilj.

- Znači, niti jedan od vas dvojice nije botaničar?

- Ne, ali nas veoma zanima paranormalno, pa nije bilo teško navesti vašeg strica da nas pozove da posjetimo vrtove.

- Uvijek je želio razgovarati s ljudima koji su ozbiljno shvaćali njegov rad, ali je bio oprezan - reče Sebastian. - Neki od njegovih kolega protivili su se njegovim istraživanjima. Drugi su željeli ukrasti primjerke, premda ih je upozorio da niti jedna biljka ne bi dugo preživjela kad bi se udaljila od izvora ovih voda.

- Posjetili smo Chestera i pokazali mu moj maleni fenjer. Bio je veoma uzbuđen i pristao na obavljanje pokusa unutar labirinta. Rekao je da postaje sve teže prolaziti kroz labirint, čak i s njegovim sposobnostima. Bio je uvjeren da energija u vrtovima jača.

- Imao je pravo.

- Poveo nas je u obilazak posjeda. Burton je zaključio da fenjer djeluje.

Zahvalili smo vašem stricu i otišli kako bismo razradili naše planove.

Sljedeće što smo čuli bila je vijest o smrti Chestera Sebastiana. Zaključili smo da će nam to dati dovoljno vremena za istraživanje posjeda na logičan način. Unajmili smo ovu kućicu i započeli pripreme. Tada ste vi stigli. Burton se bojao da se kanite nastaniti u Kristalnim vrtovima. Postao je očajan. Horace raširi ruke. - Ostalo znate.

Na vratima se pojavila gospođica Ames. - Vaš brat se spokojno odmara.

Groznica je popustila.

Horace skoči na noge, jedva se usuđujući nadati. - Burton će preživjeti?

- Vjerujem da će se oporaviti, premda može ostati neko trajno oštećenje njegovih osjetila uslijed dugotrajnosti krize. Ne mogu točno reći jer nemam baš previše iskustva s ovakvim stvarima.

Horace požuri do vrata i pogleda u spavaću sobu. Burton je mirno spavao. Jasno se vidjelo, čak i s te udaljenosti, da ga paranormalna groznica više ne muči.

- Ne znam kako bih vam mogao zahvaliti, gospođice Ames -reče Horace.

- Možete to učiniti tako da odgovorite na pitanja gospodina Sebastiana rekla je.

147

BU&CW

- Na sve sam odgovorio. - Pogledao je Sebastiana. - Dajem vam riječ da vam ništa drugo ne mogu reći. Mi smo željeli samo blago.

Nismo kanili nikome nauditi i kunem se da nismo ubili vašeg strica.

- Što je s domaćicom? Znate li što se njoj dogodilo?

- Ne, nikad na nju nisam obraćao veću pozornost. Doimala se mrzovoljnom. - Horace gurne naočale na nosu. - Kanite li se pobrinuti da uhite mene i Burtona?

- Ne - reče Sebastian. - No možda ću vam drugom prilikom željeti postaviti još neka pitanja. Nemojte napuštati Little Dixby prije nego dobijete moje dopuštenje. Je li to jasno?

- Savršeno jasno, gospodine Sebastian. - Horace pročisti grlo. -Što se tiče mojeg fenjera, jeste li ga slučajno našli? Bio je jedinstven.

- Zasad je na sigurnom, ali se čini da kristal više ne funkcionira. Horace je trenutak razmišljao o tome. - Zacijelo zbog eksplozije u labirintu.

Nesumnjivo je uništila usklađenost kristala. Veoma je osjetljiv.

- Mojega brata veoma zanima znanost paranormalnoga. Možda će željeti s vama razgovarati o vašem izumu.

- Vašega brata? - Horace se namršti. - Ne razumijem.

- To sad nije važno - reče Sebastian. Uzeo je pod ruku gospođicu Ames i pošao prema vratima. - Drugom prilikom ćemo se time pozabaviti.

- Dobro.

Sebastian zastane na vratima. - Jedno ne razumijem, Tolliver. Zasigurno ste vidjeli dovoljno primjera botaničkih pokusa mojeg strica da biste znali kako bi opasno bilo kopati bilo gdje na području opatije.

- Doista sam pokušao upozoriti Burtona, ali nije me htio slušati.

Sebastian odmahne glavom.

- Lovci na blago - reče. - Uopće nemaju zdravog razuma.

148

BU&CW

29 Evangeline odveže vrpce svojeg šeširića i pruži ga Molly. -Gospodinu Sebastianu i meni dobro bi došao čaj. Hoćeš li, molim te, donijeti pladanj u knjižnicu? - Da, gospođice Ames - reče Molly. Ali je oklijevala. - Smijem li pitati jeste li našli onu dvojicu koju ste tražili? Uljeze?

- Da, Molly, našli smo ih zahvaljujući tvojem rođaku - reče Evangeline.

Lucas s gnušanjem progunđa: - To nam je baš koristilo.

- Hoće li biti uhićeni? - uzbuđeno upita Molly.

- Ne - reče Lucas. Ljutito je krenuo prema knjižnici. - Oni su lovci na blago, a ne ubojice.

Molly raširi oči. Pogleda Evangeline. - Što mu to znači, gospođice Ames?

- Znači da je pogriješio - reče Evangeline. Skine rukavice. -Gospodin Sebastian nije navikao činiti takve greške. To ga ljuti.

- O, shvaćam. - Molly se namršti. - Znači li to da njegov stric I gospođa Buckley ipak nisu ubijeni?

- Ne, to ne znači da u Kristalnim vrtovima nije bilo umorstva -veoma će glasno Lucas s pola puta do knjižnice. - Samo znači da sam eliminirao dva moguća sumnjivca.

Nestao je u knjižnici. Evangeline se nasmiješi Molly.

- Čaj, Molly - reče.

- Da, gospođice Ames.

Molly je objesila Evangelinein šeširić na kukicu i požurila prema kuhinji.

Evangeline je spustila rukavice na stolić u predvorju i pošla u knjižnicu. Tiho je zatvorila vrata za sobom. Lucas je stajao kraj prozora, mrzovoljno zureći kroz prozor koji podsjeća na otvor zatvorske ćelije.

- Još uvijek si siguran da su tvoj stric i gospođa Buckley ubijeni? - upita.

- I dalje sam uvjeren da smrt strica Chestera nije izazvana prirodnim uzrocima. Mislio sam da sam jasno rekao da nikad nisam bio posve siguran po pitanju onoga što se dogodilo gospođi Buckley. Samo znam da bi bilo korisno kad bismo je našli, živu ili mrtvu.

- Slažem se. - Evangeline sjedne i odsutnim pokretom namjesti skute svoje haljine.

- Bio sam tako siguran da su ga ona dvojica ubili, Evangeline.

- To se doista činilo kao najvjerojatnije rješenje; zapravo, netko bi mogao reći da je još uvijek tako. Reci mi, zašto si vjerovao Horaceu Tolliveru?

Lucas slegne ramenima. - Neka sam proklet ako znam. Jednostavno sam mu vjerovao, to je sve što mogu reći. Zašto? Imaš li ti drukčije mišljenje?

- Ne, sklona sam složiti se s tobom.

- Sad moram početi iznova. - Lucas se okrene od prozora. - Bio sam previše opsjednut potrebom da nađem Horacea i Burtona Tollivera.

- S dobrim razlogom. Oni su bili posljednji posjetitelji u Kristalnim vrtovima, prema onome što piše u dnevniku tvojeg strica, a također posjeduju paranormalne sposobnosti. Neovlašteno su ušli na posjed. Bili su 149

BU&CW

naoružani paranormalnim oružjem što su ga koristili protiv Stonea i tebe.

Sve je ukazivalo na to da su krivi.

- Ali nisu krivi. Siguran sam.

Kimnula je. - Kao što sam rekla, slažem se.

Lucas je spojio ruke iza leđa. - Moramo razmotriti dokaze iz druge perspektive.

Evangeline je prikrila osmijeh zadovoljstva. Sviđalo joj se da o njima govori kao o timu. - Zaključili smo da u Kristalnim vrtovima nije bilo drugih posjetitelja nakon braće Tolliver. No do tog smo zaključka došli na temelju dnevnika tvojeg strica.

Lucas je pogleda. - Na što misliš?

- Beth je spomenula da je Chester koristio dnevnike prvenstveno za bilježenje svojih botaničkih pokusa i unošenje znanstvenih bilješki. Također je bilježio posjete kolega i drugih botaničara, ali uopće se ne spominju tvoji posjeti opatiji.

Lucas se vratio do pisaćeg stola i uzeo srebrni nož za otvaranje pisama. Ne bi smatrao potrebnim zabilježiti posjet člana obitelji u dnevnik posvećen botaničkim pokusima.

- Možda se nije potrudio zabilježiti ni neke druge posjetitelje jer ih nije smatrao kolegama.

Lucas je vrhom noža udarao po dlanu. - Ne bi zabilježio posjet nekog susjeda ili dostavljača. Niti bi se gnjavio bilježenjem posjeta nekog mještanina, osobe koju je dobro poznavao.

Kratko kucanje bilo je jedino upozorenje prije nego su se vrata uz tresak otvorila. Beth i Tony nahrupili su u prostoriju. Iz oboje je zračilo uzbuđenje.

- Moramo ti reći nešto jako važno, Lucase - zadihano će Beth.

- Saznali ste imena dvojice Chesterovih posjetitelja - blago će Lucas. Dobro obavljeno. Međutim, mi smo ih već našli.

- Da, znamo da si otkrio identitet te dvojice i da si zaključio da oni nisu ubili strica Chestera - reče Tony. - Nismo ovako žurili natrag da bismo ti to rekli. Dok smo bili u gradiću, svratili smo u telegrafski ured, kako si predložio.

Beth se okrenula Evangeline i mahnula papirićem. - Slučajno je upravo stigao brzojav za tebe, Evie. Poslala ga je tvoja prijateljica, gospođica Slate.

Ondje su upravo organizirali da ti ga dostavi gospodin Mayhew. Prirodno, donijeli smo ga ja i Tony.

- Clarissa i Beatrice zacijelo su otkrile nešto važno. -Evangeline je skočila na noge i uzela brzojav. Brzo ga je pročitala i podigla glavu. - Douglas Mason je imao brata.

- To se slaže s informacijom što smo je dobili od Stoneova agenta - reče Lucas.

- Ah, ali ima još - ponosno će Evangeline. - Clarissa i Beatrice su otkrile da je brat glumac po imenu Garrett Willoughby koji je nedavno nastupao u melodrami pod naslovom Tajna ledi Easton.

150

BU&CW

- Ulaznica za kazalište što sam je našao kod Sharpya Hobsona bila je za tu predstavu - reče Lucas. U atmosferi se osjećala energija. - To je sjajna vijest. Odmah ću poslati Stonea u London.

- Možda će imati poteškoća s pronalaženjem Masonova brata -reče Evangeline. - U brzojavu piše da je sinoć bila posljednja izvedba predstave.

Nitko ne zna kamo je Willoughby otišao. Clarissa i Beatrice se dalje raspituju.

151

BU&CW

30 Zar vi nikad ne spavate, gospodine Stone? - upita Molly. - Noćas sam previše spavao, zahvaljujući onom prokletom fenjeru-oružju što su ga uljezi upotrijebili protiv mene -zareži Stone.

- Hvala Bogu da ste preživjeli, to ja kažem. Stajali su na terasi s koje se pružao pogled na dnevni vrt. Mjesečina je bacala srebrnastu svjetlost po krajoliku. S obzirom na dolazak novih gostiju i još jedne sluškinje, gospodin Sebastian je objavio da će Molly i barem jedna od njezinih rođakinja do daljnjega ostati u opatiji. Broj ljudi koji ondje borave iziskuje danonoćni boravak osoblja u kući.

Molly je pogledala uru u predvorju prije nego je izišla na terasu i donijela šalicu svježe kuhane kave za Stonea. Približavalo se deset sati. U kući je vladala tišina. Gospođica Ames je nakon večere otišla na kat kako bi radila na četvrtom poglavlju svoje knjige. Gospođa Sebastian i gospođa Hampton povukle su se u svoje sobe. Gospodin Sebastian i blizanci rade u knjižnici.

Molly je čekala dok Stone nije tiho šmugnuo kroza stražnja vrata kako bi čuvao stražu prije nego ga je slijedila i odnijela mu kavu.

- Mislila sam da biste rado popili kavu - plaho je rekla. Stonea je na trenutak iznenadila ljubazna gesta, ali je spremno prihvatio šalicu. Sviđao joj se osjećaj kad je njegova krupna šaka dotaknula njezine prste.

- Hvala - rekao je. Udahnuo je s očitim užitkom. - Lijepo miriše.

- Svježe je skuhana.

- Pečeno pile što ste ga pripremili za večeru bilo je najbolje od svih koje sam ikad jeo - reče Stone.

- Kao što sam rekla gospođici Ames, čovjeku vaše veličine potrebna je krepka hrana. Jeste li sigurni da ste se oporavili od onog užasnog iskustva noćas?

- Bez brige, večeras neću zaspati. - Zvučao je uvrijeđeno.

- Što ćete učiniti ako se oni uljezi vrate?

- Gospodin Sebastian i ja ranije smo o tome razgovarali. Odlučili smo da se neću sam konfrontirati s nekim tko pokuša ući na posjed. Probudit ću gospodina Sebastiana pa ćemo se zajedno njima pozabaviti.

- Nikad nisam poznavala nikoga s paranormalnim sposobnostima dok nisam upoznala gospođicu Ames i gospodina Sebastiana. Međutim, ovdašnji su ljudi uvijek znali da je nešto čudno kod strica gospodina Sebastiana, Chestera, ali njega nisam baš često viđala. Uglavnom se držao povučeno.

- Jeste li ikad sreli njegovu domaćicu?

- O, da, mnogo puta. No nije bila osobito društvena. Običavala je dva puta tjedno dolaziti u gradić radi kupovine. Uvijek se žalila u dućanima kad je Chester Sebastian imao kućne goste. Rekla je da gosti za nju znače mnogo posla jer njezin poslodavac nije htio angažirati dodatnu pomoć.

- Imate li neku ideju o tome kamo je otišla nakon što je našla tijelo Chestera Sebastiana?

152

BU&CW

- Ne, ali vjerujem da je otišla u mirovinu. Obitelj Sebastian je bogata.

Sigurno je dobila mirovinu.

- Gospodin Sebastian kaže da bi je zbrinuo, ali mu se nikad nije obratila.

Molly se mučila kako bi to shvatila. - Želite li reći da se nikad nije raspitala za svoju mirovinu?

- Tako mi je rečeno.

- To je veoma čudno - reče Molly. - Gospođa Buckley je otišla iz gradića veoma brzo nakon što je Chester Sebastian umro, zapravo, idućega dana.

Kladim se da znam što se dogodilo.

- Što?

- Vjerojatno je ukrala srebrninu i druge dragocjenosti što ih je mogla strpati u svoju škrinju prije nego se ukrcala na vlak. Zato nije tražila novac od gospodina Sebastiana. Bojala se da će on prije ili kasnije shvatiti da je kradljivica.

- Valjda je to moguće. Ali gospodin Sebastian se malo raspitao i otkrio da joj nema traga.

- Jer ne želi da je pronađe - reče Molly.

- Gospodin Sebastian misli da joj se možda nešto dogodilo. Molly je zurila u Stonea. - Kao naprimjer?

- Tko zna? - Stone se zagledao u blago svjetlucavi prizor. -Katkad ljudi nestanu u ovim vrtovima.

Molly je zadrhtala. - To su samo priče.

- Jeste li sigurni?

- Ne vjerujem u magiju i demone.

- Ni ja. Ali nakon što sam upoznao gospodina Sebastiana, vjerujem u paranormalno. U ovim vrtovima ima mnogo neobične energije. Čak je i ja osjećam.

Molly je pogledala srebrnasto raslinje. - Upravo sam vam rekla, gospođa Buckley je otišla iz gradića. Gdje god se nalazi, nije u vrtovima.

- Rekli ste da je otišla u velikoj žurbi. Možda je samo željela da svi misle da je otišla.

- Vidjeli su je kako ulazi u vlak.

- Možda se vratila - reče Stone.

- Zašto bi to učinila?

- Ne znam. Nemam nikakve posebne moći kao gospodin Sebastian. On kaže da je važno otkriti što se dogodilo gospođi Buckley, a ja vjerujem da ima pravo. Obično ima.

- Sigurno je pomalo čudno imati neki psihički talent.

- Gospodin Sebastian kaže da ih većina ljudi ima, u maloj mjeri - reče Stone. - Samo ga ne prepoznaju. Kaže da oni to zovu intuicijom.

- Moja mama kaže da ja imam dobru intuiciju. Katkad jednostavno znam neke stvari.

- I ja - reče Stone. - Čim sam upoznao gospodina Sebastiana, znao sam da želim raditi za njega.

153

BU&CW

- Tako sam se ja osjećala kad sam se zaposlila kod gospođice Ames.

Rekla sam sebi da bi to moglo dovesti do nečeg mnogo boljeg.

- Boljeg od čega?

Molly se nasmiješila. - Boljeg od provođenja ostatka mojeg života na farmi. Ne bojim se teškog rada, pazite, ali mužnja krava i hranjenje kokoši nije osobito uzbudljivo.

- Želite li raditi u nekom kućanstvu?

- Ne - reče Molly. - Otvorit ću čajanu.

Stone se malo njihao na petama. - To zvuči zanimljivo. Vi ste dobra kuharica.

- Hvala vam, gospodine Stone.

Stone je popio malo kave i spustio šalicu. - Nikad nisam upoznao nekoga tko želi otvoriti čajanu. Vi ste zanimljiva žena, Molly Gillingham.

Divila se širini Stoneovih ramena koja su se ocrtavala na pozadini mjesečinom obasjanih vrtova. - Vi ste veoma zanimljiv muškarac, gospodine Stone.

- Većina ljudi misli da sam poprilično dosadan i podjednako glup.

- To je zbog vaše veličine - objasni Molly. - Ljudi vide tako krupnog i snažnog čovjeka kakav ste vi i zaključe da nemate ničega osim mišića. Ali to očito nije točno.

- Kako biste vi to mogli znati?

- O, iz niza razloga. - Molly je spojila ruke iza leđa. - Za početak, gospodin Sebastian je veoma inteligentan čovjek. Nikad vas ne bi zaposlio da je mislio da ste glupi.

- Nemojte biti tako sigurni - reče Stone. U glasu mu se osjećala gorčina. Ima mnogo bogatih i moćnih ljudi koji žele zaposliti diva poput mene jer to impresionira njihove otmjene prijatelje.

- Vi niste div - oštro će Molly. - Vi ste zdrav, dobro građen muškarac koji ima mozak. To je drukčije.

Stone se prvi put nasmiješio, osjećajući zbunjenost, ali i zadovoljstvo. Mislite?

Molly ga je odmjerila pogledom odobravanja. - O, da, gospodine Stone.

Recite mi, kako ste upoznali gospodina Sebastiana?

- Našao me na ulici. Zaposlio me kao svojeg kočijaša. Uvijek sam vjerovao da ga je sreća dovela do mene.

Molly se nasmiješila. - Sreća djeluje u oba smjera. Gospodin Sebastian ima sreće što vas je našao, gospodine Stone.

Stone ništa nije rekao. U tišini je ispio kavu i pružio joj šalicu.

- Bolje da počnem s obilaskom - rekao je.

- Ostavit ću lončić kave na štednjaku da ostane topla - reče Molly.

Okrenula se kako bi se vratila u kuću. - Ostavit ću vam i dva peciva.

- Zahvalan sam vam na tome. - Stone je pošao prema stubama. Zastao je na pola puta. - Molly?

Zaustavila se na vratima. - Da, gospodine Stone?

154

BU&CW

- Nadam se da ćete otvoriti čajanu koju želite.

- Hoću, gospodine Stone. Uopće nemojte sumnjati. Kratko se osmjehnuo.

- Ne sumnjam - rekao je. - Baš nimalo.

- Vi ste prvi čovjek kojeg sam u životu upoznala koji vjeruje da ću nešto napraviti od sebe.

- U tom slučaju, ostali vas ne poznaju osobito dobro.

- Ne - rekla je. - Ne poznaju me.

155

BU&CW

31 Dosta mu je obitelji za jedan dan, mislio je Lucas. Osjećao je potrebu da malo bude sam. Ne, ne sam, shvatio je. Osjećao je potrebu da bude s Evangeline. Zatvorio je drevnu knjigu o bilju što ju je prelistavao i ustao od stola. Beth se sklupčala na malenoj sofi, čitala jedan od Chesterovih dnevnika i vodila bilješke. Tony je na stolu raširio nekoliko starih zemljovida posjeda.

- Ispričat ćete me na neko vrijeme - reče Lucas.

- Idem u šetnju. Treba mi malo svježeg zraka.

- Uživaj u šetnji - reče Tony. Nije podigao pogled sa zemljovida.

- Budi oprezan u vrtovima - reče Beth. Još je nešto zapisala. -Ipak je noć.

- Primijetio sam - reče Lucas. Krenuo je prema vratima.

- Zacijelo nisi našao ništa zanimljivo u onoj knjizi o bilju - reče Tony.

Lucas je zastao s rukom na kvaki. - Ne, bilješke se uglavnom odnose na medicinska i metafizička svojstva različitih biljaka i cvijeća. Chester ju je vjerojatno koristio za istraživanja.

- Knjiga je veoma stara - reče Beth. - Nesumnjivo je pravi raritet. Pitam se gdje ju je Chester nabavio.

- Na to mogu odgovoriti - reče Lucas. - Knjižara Chadwick u gradiću.

Račun se još uvijek nalazio u njoj. Također sam naišao na mnogo rijetkih botaničkih crteža što ih je gospođica Witton, vlasnica knjižare, očito uspjela pronaći za njega. Ali nisam našao ništa što se odnosi na ono što se zbiva u Vrtovima.

Izišao je i kratko zastao u hodniku. Stražnje su stube bile bliže. Grabio je po dvije i zaustavio se ispred Evangelineine sobe. Svjestan činjenice da su se Florence i Judith također povukle u svoje sobe malo dalje niz hodnik, veoma je tiho pokucao.

Iznutra se začulo tiho šuštanje. Vrata su se otvorila trenutak kasnije.

Evangeline je stajala pred njim. Preodjenula se u jednu od jednostavnih kućnih haljina što ih je očito preferirala dok je bila zaokupljena pisanjem.

Pogledala ga je s iščekivanjem.

- Lucase - rekla je. - Jesi li u onim starim knjigama našao štogod zanimljivo?

- Još nisam. - Pogledao je kraj nje do malenog pisaćeg stola blizu prozora. Na njemu je vidio nekoliko listova papira i njezino pero. - Osjećam potrebu za šetnjom po vrtovima. Bi li mi se pridružila?

Oklijevala je. Imao je osjećaj da mu nije sasvim vjerovala. Ona je pronicava žena, pomislio je. Nije žudio za svježim zrakom. Trebao je nju.

Tada se nasmiješila, a zapretana vatra žudnje koja mu je grijala krv rasplamsala se u pravi požar.

- Samo ću ugasiti lampu - rekla je.

Sišli su stražnjim stubama i izišli na terasu. Vrtovi su svjetlucali.

156

BU&CW

- To je zapravo prilično sablastan prizor, nije li? - primijeti Evangeline. Teško mi je opisati ga u mojoj priči.

Zastenjao je. - Molim te, nemoj mi reći da si radnju svojeg romana smjestila u Kristalne vrtove. Imali smo dovoljno problema s lovcima na blago.

Ne želim se baviti hordom tvojih čitatelja koji dolaze u opatiju kako bi obilazili ono što te nadahnulo za pisanje priče.

- Ne brini. Ovom sam mjestu dala drugo ime i smjestila ga na drugoj lokaciji.

- Valjda moram biti zahvalan barem na tome.

- Spisateljica mora koristiti nadahnuće ondje gdje ga nađe.

- Moram to zapamtiti. Neprestano zaboravljam. Uzeo ju je pod ruku i poveo je niza stube terase.

- Idemo li u noćni vrt? - pitala je.

- Ne - rekao je. - Idemo na jedno mjesto gdje nećemo morati paziti na svaki trn i cvijet.

- Gdje bi to bilo?

- Sušara. To je bila domena gospođe Buckley. Uživala je u uzgajanju i sušenju bilja. Pretvarala ga je u mirisne mješavine, kuglice, vrećice i tome slično. Neki dućani u gradiću prodavali su ih posjetiteljima. Također postoji pecara gdje je pripremala parfeme i sapune.

Sušara je zapravo prostorija u koju se ulazi iz jednog od samostanskih trijemova. Kad je Lucas otvorio vrata, zapahnuli su ih opojni mirisi sušenog bilja.

- Unutra krasno miriše - reče Evangeline.

Za razliku od vrtova, sušara je prilično mračna. Jedinu svjetlost davala je mjesečina koja je prodirala kroz prozor.

- Pretpostavljam da to bilje potječe iz vrtova - reče Evangeline. - Zašto ne svjetluca?

- Bilje gospođe Buckley raslo je u dnevnom vrtu - reče Lucas -a ne u noćnom. Sva paranormalna svjetlost kojom je jednom možda zračilo, nestala je uskoro nakon što je bilje ubrano.

- Ah, da, jer je ostalo bez izvora energije, bez vode. Ove su biljke mrtve.

Evangeline se okrenula prema njemu. Stajala je na mjesečini. Kosa joj je srebrnkasto blistala. Vidio je žar u njezinim očima - željela ga je. Od te se spoznaje dodatno pojačao požar u njemu.

- Evangeline - izustio je.

Samo je to uspio reći. Premda mu žudnja nije posve oduzela moć govorenja, svakako ga čini nesuvislim, pomislio je.

Prišao joj je i privukao je k sebi. Osjećao je slatkast, opojan miris bilja koje ih okružuje i njezin vitalni ženstveni miris. Poljubio ju je na mjesečini, omamljujući se njezinim okusom.

Kad je šapnula njegovo ime i priljubila se uz njega, počeo je otkopčavati gornji dio njezine haljine.

- Ne mogu ti reći koliko sam zahvalan na činjenici da ne nosiš steznik mrmljao je uz njezin vrat.

157

BU&CW

Njezin je smijeh u tami zvučao tiho i melodiozno. - Nisam ponijela steznike sa sobom u Little Dixby jer sam znala da neće biti nikoga tko bi mi pomogao s vezicama.

On se također nasmijao, promuklim, hrapavim smijehom koji se pretvorio u uzdah kad mu je otkopčala košulju.

- Zapravo ga rijetko kad nosim, osim uz moje najmodernije haljine povjerila mu je. Poljubila mu je naga prsa. - Moje prijateljice i ja uvjerene smo da nisu dobri za zdravlje.

- Ne znam jesu li zdravi ili ne, ali uvjeravam te da su prokleta gnjavaža kad je riječ o ovakvim stvarima.

- Zapamtit ću to za ubuduće - rekla je.

Zadirkivala ga je - znao je to - ali ga je implikacija da bi jednoga dana mogla biti s drugim muškarcem zaledila do kostiju. Pustio je da njezini skuti padnu na pod i čvrsto je uhvatio za ramena.

- Nema potrebe da to zapamtiš - rekao je - jer ću ja biti u blizini i podsjećati te.

- Hoćeš li? - Dotaknula mu je čeljust. Njezine su oči bile nedokučive.

- Da - odlučno je rekao. Opet ju je poljubio, kao da želi zapečatiti to obećanje.

Napokon ju je oslobodio haljine. Kad je ostala samo u potkošulji, gaćicama i čarapama, povukao ju je dolje na hrpu mirisnog bilja i promatrao je dok je tako ležala na mjesečini. U atmosferi je energija iskrila i plamsala.

Kleknuo je kraj nje i otkopčao svoje hlače. Posegnula je za njim.

- Lucase - šapnula je.

Spustio se kraj nje i stavio ruku na njezinu nogu tik iznad podvezice koja je držala bijelu čarapu. Tiho je uzdahnula i zavukla ruku u njegove hlače.

Oprezno ga je obavila toplom šakom, istražujući. Mislio je da će poludjeti.

Odvezao je potkošulju i poljubio joj dojku. Njezina se šaka stegnula oko njega, a on je znao da je to instinktivna reakcija.

- Nemaš pojma što mi radiš - upozorio ju je. Nasmiješila se. -Zar me pokušavaš prestrašiti? Jer ti to ne uspijeva.

- Ne, to vidim. Ionako je svejedno jer je prekasno.

- Za tebe ili za mene?

- Za mene - rekao je. - Izgubljen sam.

- Oboje smo izgubljeni.

- Onda ipak nisam izgubljen. Ti si me našla. Poljubio ju je i zavukao prste u otvor njezinih gaćica. Osjetio je vlažnost i puninu. Nježno ju je milovao, čineći sve što je mogao kako bi povećao napetost za koju je osjećao da raste u njoj. To je postalo nadmetanje njihovih snaga volje jer je ona njemu činila isto.

Na koncu su se u istom trenutku predali jedno drugome. Spustio se na nju i duboko uronio u njezino tijelo. Privukla ga je k sebi i omotala noge oko njega.

Ovaj put se pripremio za šok intimnosti, ali mu je ipak omamila osjetila.

Tiho je uzviknula. Kad je dosegnula orgazam, silna energija njezina 158

BU&CW

oslobađanja bila je snažnija od svega što je ikada doživio. Nije mogao odoljeti, čak i da je to želio. Bilo mu je svejedno.

Izgubljen, mislio je. I pronađen.

159

BU&CW

32 Nešto kasnije, promeškoljila se kraj njega. Mijenjanje položaja oslobodilo je još mirisa suhog bilja. Otvorio je oči i pogledao - Kako si ostala sama na svijetu? - pitao je.

Polako je sjela, ali u početku ništa nije rekla. Ukosnice su ispale iz njezine kose. Provukla je prste kroz uvojke kako bi istresla komadiće suhog bilja.

- Moj otac je bio izumitelj - na koncu je rekla. - Ta vrsta ljudi obično vrlo loše vodi svoje financije.

- Posve suosjećam s tobom. Poznajem takve. Uvijek im treba novac za novu opremu i materijale.

- Žalosno, ali istinito. - Pogledala ga je. - Odakle ti to znaš?

- Jedan od mojih bratića, Arthur, sebe smatra izumiteljem. Kontroliram financije u mojoj obitelji i zato mi se on često javlja.

Evangeline se suho osmjehnula. - Pa, u tom slučaju možda doista razumiješ. Moja je majka umrla kad sam navršila sedamnaest godina.

Naučila me voditi brigu o obiteljskim financijama i upravljati kućanstvom.

Oboje je postalo moja dužnost nakon njezine smrti. Barem sam pokušala voditi brigu o tome. Tada sam shvatila koliko je zapravo težak bio njezin zadatak.

- Znači, situacija nije bila sjajna.

- Nadziranje kućanstva nije bio problem, ali moj otac nije imao pojma o ekonomiji. Njega je zanimalo samo to da ima dovoljno novca za financiranje svojih izuma.

- Je li nešto patentirao?

- Bojim se da nije. Njegovi izumi nisu bili nešto što bi većina ljudi smatrala praktičnim.

- Izumi nepraktičnih naprava nisu rijetka mana izumitelja.

- Problem s tatinim izumima bio je taj da su njima mogli upravljati samo oni koji posjeduju paranormalne moći.

Lucas se lecnuo. - Bavio se paranormalnim izumima?

- Pokušavao je to činiti. Bojim se da nije bio osobito uspješan. Tržište za takve naprave veoma je maleno, znaš.

Lucas je savio ruke iza glave. - Zato što tako malo ljudi posjeduje stupanj talenta potreban za upravljanje napravama koje rade na paranormalnu energiju.

- Većina ljudi ga je ismijavala ili su ga smatrali varalicom. Sve je to bilo prilično komplicirano, ali možeš mi vjerovati kada ti kažem da je bilo izrazito teško konstruirati naprave mojeg oca i gotovo nemoguće organizirati demonstraciju, da i ne spominjem stavljanje na tržište. Bilo je i drugih problema. Svaku napravu što ju je moj otac dizajnirao trebalo je ugoditi s valnim duljinama pojedinca koji ju je planirao koristiti. Tata nije mogao

160

BU&CW

ugoditi naprave. Činilo se da ja imam talent za to, ali to nije imalo previše smisla jer je bilo tako malo mušterija.

- No tvoj otac je nastavio s izumima - reče Lucas - i neprestano mu je trebao novac.

- Kao što si rekao, tako je to s izumiteljima. Jednostavno nisam uspijevala kontrolirati tatine navike trošenja. Mama ga je godinama držala pod kontrolom. Tako nas je zadržala solventnima. Ali nakon što je umrla, tata se ponašao kao da je pušten iz zatvora. Podivljao je s našim novcem.

Kupio je novu opremu za svoj laboratorij. Kupovao je besramno skupe artefakte i kristale što ih je koristio u svojim pokusima. Mene je obuzimao sve veći očaj. Pred njim sam skrivala pravo stanje naših financija. Skrivala sam podatke o našim investicijama. No to je bilo kao da pokušavaš sakriti novac pred kockarom. Jednostavno je ono što je želio kupovao na kredit, a zatim sam ja bila primorana plaćati račune.

- Razumijem.

- U tome sam uspijevala nekoliko godina - pričala je Evangeline. - Držala sam glavu nad vodom do svoje dvadeset druge godine. Te mi je godine udvarao Robert - Douglas Mason. Stekao je dojam da ću imati lijep miraz. No te iste godine tata je uspio iscrpiti većinu naših resursa. Na koncu nam je ostala samo kuća i ogrlica što ju je mama meni ostavila. Prije nego je umrla, natjerala me da prisegnem da tati nikad neću reći za nakit. To se pokazalo kao izvrstan savjet.

- Što se dogodilo?

- Rekla sam tati da smo suočeni s bankrotom. Nadala sam se da će ga to šokirati i natjerati ga da u potpunosti shvati u kakvoj smo situaciji. Mislila sam da će biti primoran opametiti se.

- Tvoja terapija nije djelovala, zar ne? Takva vrsta ljudi ne rezonira kao ostali.

- Imaš pravo, naravno. Na moj užas, tata je zaključio da je jedino rješenje uzeti zajam i staviti kuću pod hipoteku. Sredstva je uložio u neki investicijski plan koji se pokazao prevarantskim. Nisam znala što je učinio sve dok ga nisam našla mrtvog u njegovoj podrumskoj radionici. Prislonio si je pištolj uz glavu.

Lucas se podigao na laktove. - Ostavio te da nađeš njegovo tijelo.

- Sumnjam da je razmišljao o tom aspektu situacije. Vjerojatno nije, mislio je Lucas, ali je to ipak dodalo još jedan sloj okrutnosti i patnje.

Potisnuo je gnjev koji se javio duboko u njemu. Reginald Ames nije prvi muškarac koji je počinio samoubojstvo nakon financijske propasti, a neće biti ni zadnji. No uvijek se čudio i zgražao nad činjenicom da muškarci, koji se u drugim okolnostima ponose svojom čašću, mogu odbaciti svoje odgovornosti na način koji poražavajuće djeluje na one koji ostaju za njima.

Kako netko može pritisnuti okidač u takvoj situaciji, svjestan da će se njegova žena ili kći morati suočiti s financijskom i društvenom propašću?

- Što je bilo s ogrlicom? - tiho je pitao.

- Srećom, tati nikad nisam rekla za ogrlicu. Nisam rekla ni vjerovnicima.

- Mudra odluka.

161

BU&CW

- Založila sam je nakon sprovoda. Uspjela sam dobiti dovoljno novca da preživim dok se nisam zaposlila u Agenciji Flint & Marsh.

- Sigurno ti je bilo nevjerojatno teško.

- Bilo je nekoliko mučnih razdoblja - priznala je Evangeline. -No nekako sam se mnogo bolje snašla sama, zahvaljujući Agenciji Flint & Marsh, a sad imam i svoje pisanje. Ovih dana imam kontrolu nad vlastitom sudbinom.

- To doista ima svojih prednosti.

- Da, istina.

Nevoljko je ustao i pružio joj ruke kako bi je povukao s improviziranog kreveta.

- Oboje ćemo mirisati po bilju kad se vratimo u kuću - reče Evangeline.

Istresla je svoje skute. - Sigurno izgledam kao da sam se valjala po tome. Što je zapravo istina, valjda.

- Opet ćemo koristiti stražnje stube. - Zakopčao je hlače. -Nitko nas neće vidjeti.

Gurnuo je košulju u hlače, uživajući u ugodnom osjećaju opuštenosti i zadovoljstva koji ga je obuzeo. Čovjek bi se mogao naviknuti na ovakve stvari. Ne, pomislio je, čovjek bi mogao postati ovisan.

Evangeline je zakopčala gornji dio haljine. - Ovdje unutra doista veoma lijepo miriše. Mogu razumjeti zašto je gospođa Buckley voljela svoj hobi.

- Njezini su proizvodi svakako bili popularni kod posjetitelja. -Lucas pokaže prema jednim vratima. - Ondje je bila njezina pecara.

- Moja je majka imala pecaru. - Evangeline pođe do vrata susjedne prostorije. - Sjećam se da sam kao malena djevojčica voljela gledati kako priprema tonike i pripravke za grlobolju, groznicu i tome slično. Bila je veoma vješta. Mislim da bi u nekoj naprednijoj eri mogla biti ljekarnica.

Lucas je stao iza Evangeline. Pogledao je u drugu prostoriju. Mjesečina se prosipala kroz prozor, osvjetljavajući radni stol pun čaša s kljunom, malenih posuda i plamenikom. Hladna mu je spoznaja razbudila osjetila.

Pojačao je svoj talent.

Mračna energija svjetlucala je na radnoj plohi i na podu.

- Lucase? - Evangeline se nelagodno meškoljila. - Što je? Što ne valja?

- Mislim da znam kako je moj stric ubijen. Upotrijebila je otrov. Napravila ga je ovdje, u ovoj pecari.

- Gospođa Buckley?

- Da. - Jesi li siguran? - upita Evangeline.

- To objašnjava zašto je u tako velikoj žurbi napustila gradić, i zašto nikad nije zatražila svoju mirovinu.

- Ali zašto bi, za ime svijeta, ona ubila tvojeg strica nakon što je sve te godine radila za njega? - upita Evangeline. - Rekao si da su bili ljubavnici.

- Ne mogu ti reći zašto ga je ubila, još ne, ali jedno se može iščitati iz energije u blizini radnog stola.

- Što?

162

BU&CW

- Gospođa Buckley bila je obuzeta silnim bijesom kad je destilirala otrov.

163

BU&CW

33 Jasno mi je da su tvoji odnosi s tvojom obitelji tvoja stvar i mene se uopće ne tiču - reče Evangeline. - Unatoč tome, osjećam potrebu da ti dam mali savjet. - Imam dojam da ti često osjećaš potrebu drugima iznositi svoje mišljenje - reče Lucas.

- To smatram jednom od svojih simpatičnijih osobina.

- »Simpatično« ne bi bila prva riječ koja mi pada na pamet za opisivanje te karakteristike. Što to osjećaš da mi moraš reći?

Sjedili su za stolom na terasi i pili limunadu koju im je donijela Molly.

Bila je sredina poslijepodneva. Judith i Florence povukle su se u svoje sobe.

Beth i Tony su se nalazili u knjižnici. Beth je pregledavala račune kućanstva što ih je pronašla u nekadašnjoj spavaćoj sobi gospođe Buckley. Tony je našao nešto alata u Chesterovu laboratoriju i sad ga je koristio za rastavljanje fenjera-oružja.

- Zabrinuta sam zbog tvojeg napetog odnosa s Judith - reče Evangeline.

- To se tebe ne tiče, Evangeline.

- Svjesna sam toga, ali ti moraš shvatiti da se Judith prvenstveno brine za svojeg sina i kćer. Beth je trenutno njezin prioritet jer osjeća da je ove godine mora udati.

- Tu ne bi trebalo biti nikakvih problema. Beth privlači udvarače kao muhe.

- Judith je samu sebe uvjerila da ćeš svoju sestru lišiti nasljedstva nakon što se uda. Također se boji da namjerno potičeš Bethinu vezu s Charlesom Rushtonom upravo zato što ti je poznato žalosno stanje njegovih financija.

Lucasova se usta izviju u mrzovoljan osmijeh. - Drugim riječima, uništit ću Bethinu budućnost i ostaviti je bez novčića kako bih se osvetio Judith.

- Meni je jasno da ti to nije namjera - reče Evangeline. Popila je malo limunade i spustila čašu. - No možda bi bilo dobro da to Judith jasno staviš do znanja.

- Zašto bih se trudio? Neće mi vjerovati. Misli da sam lud. Od početka je u to uvjerena.

- Vas dvoje ste doista pogrešno krenuli prije svih tih godina, niste li?

- Nije postojao pravi način - reče Lucas - ni za jedno od nas.

- Ne razumijem.

- Ne - reče Lucas - ne razumiješ. A ja ću ti samo reći da neću dopustiti Beth da počini istu grešku kakvu je Judith počinila.

- Grešku da se uda za mnogo starijeg muškarca zbog roditeljskog pritiska?

- Nešto u tom smislu, da. - Lucas je spustio čašu i ustao. -Mislim da je vrijeme da otkrijemo možemo li ući u prostoriju gdje je treći bazen.

- Pokušavaš mi odvratiti pozornost.

164

BU&CW

- Djeluje li moj lukavi plan?

- Svakako. - Skočila je na noge. - Ali tek su tri poslijepodne. Rekao si da je većina tajni ovih vrtova skrivena tijekom dana.

- To je istina. Ali druge se stvari katkad jasnije vide. Pogledala je prema kući. - Bismo li nekome trebali reći što kanimo?

- Nema potrebe. Ranije sam obavijestio Stonea da se danas kanim vratiti u vrt. On će pripaziti na situaciju.

- Pitaš se je li rimsko zlato skriveno u trećoj prostoriji, zar ne?

- Ti si ta koja je rekla da su unutra skrivene stare tajne.

- Ne, rekla sam da je energija koja čuva ulaz drevna. Nikako ne mogu znati što se nalazi u odaji jer nisam imala ništa što bi mi pomoglo pri fokusiranju.

- Tada nisi znala što tražiš - reče Lucas. - Sad znaš.

- Ne ide to baš tako. Kad bi tako funkcioniralo, odavno bih iskopala vlastitu hrpu rimskog zlata, vjeruj mi. Mislila sam da sam objasnila, moja psihička senzitivnost povezana je s mojim osjetilom dodira. Treba mi nekakva veza s predmetom koji tražim, nešto što će mi pomoći prilikom fokusiranja.

- Pogledajmo što mogu naći. - Zaputio se prema šupi u vrtu. -Ali najprije ćemo uzeti nekoliko stvari koje bi se mogle pokazati korisnima.

Uzbuđenje tajanstvenosti šaptalo je njezinim osjetilima. Žurno ga je slijedila.

- Samo bih još jedno željela istaknuti, Lucase - rekla je.

- Znao sam. - Nije zastao. - Jednostavno ne možeš odoljeti tom porivu, zar ne?

- Žao mi je, ne. - Skupila je svoje skute i lagano potrčala kako bi držala korak s njim. - Ono što želim naglasiti to je da ti barem imaš nekoliko članova obitelji s kojima se možeš prepirati. Iz osobnog iskustva mogu reći da ima i gorih stvari no što je naporna obitelj.

Na to se zaustavio i okrenuo prema njoj, a u očima mu se pojavilo razumijevanje. - To bi bilo nemati baš nikoga od obitelji? Možda imaš pravo, premda ima trenutaka kad se ne bih složio.

- Ma daj, savršeno dobro znaš da veoma voliš Beth i Tonya.

- Povremeno.

Nasmiješila se. - Vidjela sam vas troje zajedno. Veoma ste bliski.

Slegnuo je ramenima. - Mi smo obitelj.

- Upravo tako.

Namrštio se. - No sad shvaćam da o tome nisam razmišljao iz tvoje perspektive.

- Znači li to da ćeš sad ipak poslušati moj savjet po pitanju ophođenja s Judith?

Podigao je ruku i gurnuo nekoliko zalutalih uvojaka iza njezina uha.

Energija žudnje treperila je u atmosferi oko njih. Poljubio joj je čelo; nježnim, površnim, ležerno posesivnim poljupcem koji ju je obilježavao kao svoju na tisuću neopisivih načina.

165

BU&CW

- Poslušat ću ga, ali ću ga najvjerojatnije ignorirati - rekao je. Nastavio je hodati prema šupi.

Brzo ga je slijedila. - Toga sam se bojala. Je li ti ikad itko rekao da si krajnje tvrdoglav čovjek?

- Vjerujem da si ti sama to katkad spomenula. Sjećam se korištenja riječi »smušen«.

- Ispričala sam se.

- To ne znači da ću ti dopustiti da zaboraviš tu primjedbu. Zaustavio se ispred šupe bez prozora, otvorio vrata i ušao u mračan prostor. Kad se ponovno pojavio, nosio je dva para debelih vrtlarskih rukavica. Dao joj je jedan. - Stavi ih. Donekle će te štititi.

Vratio se u šupu dok je ona navlačila rukavice. Bile su prevelike i osjećala se nespretno.

Lucas je ponovno izišao iz šupe, učvršćujući debeli kožni pojas nisko na bokovima. S pojasa su visjele dvije futrole za noževe, jedna prilično velika i druga mnogo manja. Zacijelo je vidio znatiželju u njezinim očima.

- Maleni nož je za uzimanje uzoraka - objasnio je. - Veći se zove mačeta.

Chester je to donio s jedne od svojih botaničkih ekspedicija. Može sjeći neko raslinje u vrtu. - Pogledao je obližnju zavjesu od orhideja. - Barem je tako bilo kad sam zadnji put bio ovdje.

- Šteta što prošle noći nismo uza se imali taj veliki nož.

- Nisam ga ponio u labirint jer baš i nije od neke koristi nakon što padne mrak. Energija u noćnom vrtu tada je tako moćna da je gotovo nemoguće posjeći čak i nešto što se doima krhkim poput busena tratinčica.

Proučavala je masivnu željeznu kapiju koja čuva ulaz u labirint. - Bi li bilo moguće danju uništiti noćni vrt?

- Mislim da bi se danju moglo nešto učiniti, ali to bi bilo veoma sporo. Lucas je izvadio ključ iz džepa i otključao kapiju. - I bojim se da bi raslinje uništeno tijekom dana najvjerojatnije noću ponovno naraslo.

- Tako brzo?

- Sad se čini da rast biljaka ograničava jedino blizina paranormalnih voda iz izvora. To je uvijek vrijedilo, ali iz nekog razloga, nakon stoljeća mirovanja, sile koje djeluju oko izvora postaju snažnije. Moram naći uzrok.

Gledala je kako se kapija polako otvara i razotkriva razjapljena zelena usta labirinta. - Što misliš, je li raslinje moguće uništiti korištenjem jakih kemikalija?

- Stric Chester je obavio nekoliko pokusa kako bi vidio mogu li se biljke uništiti različitim kiselinama, ali niti jedan nije bio osobito uspješan.

- Drugim riječima, možda nikad nećeš uspjeti uništiti noćni vrt.

- Ne metodama koje su dosad iskušane. - Lucas je ušao u mračni labirint. Gotovo je odmah nestao, stapajući se sa sjenkama poput duha. Pazi kuda hodaš. Jednaka pravila vrijede danju kao i noću. Pazi da ne dotakneš čak ni list najbezazlenijeg izgleda, a posebno pazi da se ne ogrebeš na neki trn.

166

BU&CW

Zastala je na ulazu. Struje energije koje dopiru iz labirinta drukčije su danju, prigušenije su, ali ne i manje zlokobne. Valovi paranormalne moći izazivali su treperenje i drhtaje njezinih osjetila.

Pojačala je svoj talent i ušla u intenzivnu, praiskonsku energiju labirinta.

Njezina su se osjetila razbudila. Raslinje je uzdisalo i šaptalo oko nje.

- Čini se kao da biljke sad spavaju - rekla je.

- Ali su jednako žive.

Lucas je starim ključem zaključao kapiju. - Ne želim riskirati da nas Tony i Beth pokušaju slijediti. Oboje su obdareni s daleko previše znatiželje i pustolovnog duha.

Nasmiješila se. - Po tome su slični svojem starijem bratu.

Lucas joj je dobacio nedokučiv pogled. - Misliš?

- Judith mi je rekla da si ti bio najbliže onome što su Tony i Beth imali kao oca. Očito je da si bio dobar zamjenski otac. Obožavaju te i dive ti se.

- Judith pretjeruje - reče Lucas. - Uvijek to čini.

Govorio je otresitim tonom, ali je zvučao neobično sretno, pomislila je Evangeline. U glasu mu se osjećao prizvuk zadovoljstva, očinskog zadovoljstva.

- Bit ćeš veoma dobar otac vlastitoj djeci - rekla je prije nego je razmislila.

Izgledao je iznenađeno. - Tragam za čudovištima, a katkad ih i ubijam.

- Govoreći kao bivše dijete, uvjeravam te da je to dobra očeva osobina.

Veoma je umirujuće znati da tata može srediti čudovišta koja se skrivaju ispod kreveta.

Lucas ju je iznenadio tihim smijehom. Imala je osjećaj da je iznenadio i sebe. Izvukao je mačetu iz futrole.

- Krenimo - rekao je.

Evangeline se osvrnula naokolo i s olakšanjem shvatila da zidove i strop labirinta vidi jednako jasno kao i tijekom noći.

- O, dobro - rekla je. - Neće nam trebati fenjer.

- Neće - reče Lucas.

Hitro je hodao prema drugom kraju prolaza. Ona je nekoliko sekundi oklijevala. Sjetila se da je prošle noći na sebi imala samo spavaćicu i kućni ogrtač, ali danas je odjevena u haljinu i niske čizmice. Haljina je diskretno ukrašena, ima uski struk, te maleni i diskretni dodatak straga. Duga je do gležnjeva i neće se povlačiti po tlu. Unatoč tome, nije željela da joj tkanina slučajno zapne za neki otrovni trn.

Skupila je skute i stisnula nabore oko nogu te slijedila Lucasa dublje u labirint.

Bujna, zelena energija biljnog života oko nje izazivala je drhtaj za drhtajem svih njezinih osjetila.

- Pitam se je li ovako bilo u zoru stvaranja svijeta - šapnula je -kad je sve bilo novo i prepuno sirove životne moći?

167

BU&CW

- To je pitanje za pjesnike, a ne znanstvenike - reče Lucas. - No slažem se da ovdje ima mnogo energije. Zacijelo ti je jasno kako bi bilo teško uništiti ovaj vrt, od korijenja do krošanja.

- Da - rekla je. - Štoviše, mislim da bi bilo pogrešno to učiniti, čak i da je moguće. Ovo je čudesno mjesto.

Lucas se osmjehnuo. - Možda bih trebao postaviti šalter i prodavati ulaznice.

- To je zanimljiva ideja. Prava je šteta da je tako mnogo dijelova vrta opasno.

Izišli su iz labirinta u noćni vrt i zaputili se do kapije sjenki koja čuva ulaz u drevno kupalište. Evangeline se pripremila na blage energetske šokove i slijedila Lucasa unutra.

Prošli su kroz prvu odaju s bazenom i prošli nadsvođenim hodnikom do sljedeće. Valovi iskričave energije iz drugog bazena valjali su se preko njezinih osjetila poput tekućih dragulja. Na trenutak su je svladale vrele uspomene na strastvenu noć. Postala je svjesna iznenadne topline koja joj je zarumenila obraze.

Lucas je pogledom preletio odaju. Vidjela je toplinu u njegovim očima.

- Ne znam za tebe - rekao je - ali što se mene tiče, nikad neću zaboraviti ovu prostoriju.

Pročistila je grlo i usredotočila se na vrata u kamenom prolazu koja vode u treću odaju.

- Pretpostavljam da imaš ključ za vrata treće odaje? - žustro je pitala.

Uzdigao je obrve. - Pokušavaš li promijeniti temu?

- Ovdje smo radi istraživanja. Ne bih rekla da je ovo trenutak za raspravljanje o nečem posve drukčijem.

- Točno. - Lucas je pogledao niz kameni prolaz. - Vratimo se na pitanje trećeg bazena. Sama vrata neće biti problem. Nema ključa. Brava je domišljata naprava koja iziskuje šifru. Treba određenim redom pritisnuti niz čeličnih klinova i vrata će se otvoriti.

- Imaš tu šifru, zar ne?

- Da. Chester mi ju je dao prije nekoliko godina. Teži je problem nositi se s energijom u toj odaji. Razumjet ćeš kad otvorim vrata. Ni Chester ni ja nismo uspjeli ući više od nekoliko koraka u prostoriju. Vjeruj mi, obojica smo više puta pokušavali.

Krenuo je hodnikom i zaustavio se ispred masivnih, čelikom okovanih vrata. Evangeline ga je slijedila i gledala kako pritišće nekoliko klinova u velikoj bravi.

Začulo se potmulo škripanje šarki i vrata su se polako otvorila, razotkrivajući nadsvođen ulaz uokviren velikim kamenim blokovima.

Jedan je kamen sjao od unutrašnje svjetlosti, olujno mračne i zlokobne.

Kotao vruće energije ključao je na ulazu. Bljeskovi paranormalnih munja probijali su ono što se doimalo poput neprobojnog kaosa. Struje energije ispunjavale su prostoriju, pojačavajući ionako pregrijanu atmosferu.

Evangelineina su se osjetila rasplamsala u reakciji. Kosa joj se 168

BU&CW

naelektrizirala i lebdjela oko njezine glave. U njoj se uzbuđenje pomiješalo sa strepnjom. Bila je fascinirana, ushićena, očarana.

Polako je pošla naprijed i zaustavila se ispred energetske kapije.

- Zapanjujuće - šapnula je.

Lucas je pogledao kapiju. - Misliš li da možeš raditi s tom vrstom energije?

- Da - rekla je, veoma sigurna. - Ovu je kapiju osmislila neka osoba, a ne zemaljske sile.

- Nije ni moj stric, to ti mogu reći. Instalirao je nova vrata, ali energetska kapija je bila ovdje kad je kupio opatiju.

- Ova kapija je stara - reče Evangeline. - Stoljeća, možda tisućljeća. Ali je stvorena uz pomoć ljudske aure, a to znači da bih je trebala ublažiti vlastitim valnim duljinama. Obrazac mi se čini... ženskim.

- To možeš procijeniti?

- Da. Veoma moćna žena stvorila je ovu kapiju. Mislim da je jedino žena može otvoriti.

Proučavala je blještavi kristal usađen u okvir ulaza. - Mislim da točno znam gdje treba početi.

Napravila je korak bliže, zatim još jedan, te ispružila ruku. Oprezno je pritisnula dlan na kristal. Odmah je postao svjetliji. Paranormalni elektricitet pucketao je kroz nju, ali nije osjećala nikakve bolove, već samo euforično ushićenje.

Polako je tražila snažne struje energije koje su zračile iz kristala. Kad je identificirala najsnažnije energetske valove, djelovala je na njih silom ublažavanja. U početku se činilo da se ništa ne događa, ali je nakon nekoliko sekundi energija kapije počela jenjavati.

Trenutak kasnije oluja je nestala kao ugašeni plamen svijeće.

- Nevjerojatno - reče Lucas. - Ti si čudesna žena, Evangeline Ames. No vjerujem da sam to već nekoliko puta rekao.

Zagrijalo ju je divljenje i poštovanje u njegovu glasu. - Da, jesi, ali ipak ti zahvaljujem.

- Sad pogledajmo je li blago ondje unutra - reče Lucas. Nasmijala se iščekivanju koje je treperilo u atmosferi oko njega.

Pustolovina ga je opčinjavala jednako kao i nju.

Prošao je kroz kapiju i stao, gledajući nešto što Evangeline nije mogla vidjeti.

- Trebao sam znati da ovo neće biti tako jednostavno – rekao je.

- Što je? - Evangeline je brzo ušla i slijedila njegov pogled.

- Ovdje nema nikakvog blaga. - Zamahnuo je rukom, pokazujući praznu kamenu odaju. - Toliko o mojoj teoriji.

U prostoriji se nalazio samo velik, mračan bazen u sredini. Za razliku od dva bazena u prvim odajama, ovaj je bio obrubljen kamenim pločama sa srebrnastim kristalima. Voda je svjetlucala, baš kao i u prva dva bazena, ali je svjetlost bila posve drukčija. Površina je podsjećala na mjesečinom obasjano zrcalo.

169

BU&CW

- Pa, to je bila sjajna teorija - reče Evangeline.

- Hvala - mračno će Lucas. - Ja sam doista tako mislio. Evangeline je prišla bliže i pogledala u bazen. Dva vanjska bazena kristalno su bistra, ali ovaj nije. Lucas je stao kraj nje. Njihovi su odrazi bljeskali i svjetlucali na površini bazena.

- To je kao da gledaš u tekuće zrcalo - rekla je.

- Čovjek može osjetiti dubine, ali ne može vidjeti ispod površine.

- Trik svjetlosti - reče Lucas. - Teško je čak i gledati u vodu. -Okrenuo se kako bi proučio odaju.

Evangeline je kleknula na rub bazena i uronila prste u srebrnastu vodu.

Njoj nije bilo teško gledati vodu. Energija je treperila kroz nju.

Zrcalna površina postala je svjetlija. Pojavile su se sablasne vizije.

Opazila je ženu u bijeloj haljini, kose skupljene i spletene u stilu koji se može vidjeti na ostacima drevnih rimskih freski.

Ponovno je prošla prstima kroz vodu i fascinirano gledala kako se pojavljuju i nestaju drugi prizori, plutajući preko površine bazena - žena odjevena u halju srednjovjekovne opatice, druga s odjećom u stilu sedamnaestog stoljeća.

Druge žene su tijekom stoljeća otključavale olujnu kapiju i ulazile u ovu prostoriju kako bi gledale u bazen, shvatila je Evangeline. Zrcalna površina nekako je uhvatila i zadržala neke od njihovih odraza. Pitala se što su druge vidjele, što su željele pronaći na ovome mjestu.

Vršcima prstiju uznemiravala je vodu, tražeći obrasce energetskih strujanja. Njome je prostrujao još jedan val ushićenja kad je našla ono što je tražila.

- Što ti, dovraga, pada na pamet? - Lucas se sagnuo i uhvatio Evangelineino rame. Počeo ju je podizati na noge. - Rekao sam ti, te su vode opasne. Prema legendama, izazivaju halucinacije i vizije.

- Gledaj - tiho je rekla. Oslobodila se njegove ruke i vratila prste u vodu.

- To nije vizija.

Lucas ju je ponovno uhvatio za rame, ali je pogledao u bazen.

- Prokletstvo - izustio je. - Blago.

Voda se razbistrila i pojavilo se dno drevnog kamenog bazena i samo jedna kamena klupa smještena na jednoj strani, odmah ispod površine. Na dnu se nalazila hrpa predmeta. Naušnice, ogrlice, prstenje i delikatne narukvice ležali su na dnu bazena, a sve je imalo tup sjaj koji je nepogrešivo ukazivao na staro zlato.

- Tako mnogo dragocjenih stvari - reče Evangeline, zadivljena prizorom. Bez obzira tko je to blago ostavio ovdje, bio je iznimno bogat prema bilo kojim mjerilima.

- Možda je to pripadalo nekom draguljaru - reče Lucas. -Možda je spremio svoju robu u ovaj bazen tako da je nitko ne može ukrasti.

- Vlasnik predmeta mogao je biti muškarac, ali sam sigurna da je samo žena mogla pristupiti ovom bazenu i uzeti zlato. -Evangeline je oklijevala. - I morala je biti veoma moćna.

170

BU&CW

Lucas ju je pogledao. - Misliš, da bi prošla kroz olujnu kapiju?

- Da, no vjerujem da je to tek prva prepreka. Sigurna sam da voda bazena čini drugu barijeru.

- Razumijem da osoba mora posjedovati talent kako bi razbistrila vodu da bi se vidjelo dno bazena, ali ne shvaćam zašto je voda prepreka.

- Ne bi svaka žena koja bi uspjela razotkriti blago mogla ući u bazen i uzeti ga. Voda je duboka. Dopirala bi mi najmanje do vrata, a mislim da bi mogla biti veoma opasna, čak smrtonosna.

Izvukla je prste iz vode. Površina se mreškala i ponovno postala tekuće zrcalo. Blago se više nije vidjelo.

- Što misliš, što bi se dogodilo kad bih ja stavio ruku u bazen? -upita Lucas.

- Nemam pojma, ali sam sigurna da postoji velika opasnost.

- Kakva vrsta opasnosti? Pogledala ga je. - Ne bih znala reći.

- Obavit ću pokus.

Iskrivila je lice. - To sam nekako i očekivala. Lucas je skinuo kaputić i zavrnuo rukav. Oprezno je uronio prste u vodu.

I odmah ih naglo izvukao. Crte lica stegnule su mu se u agoniji.

- Grom i pakao. - Stisnuo je čeljust, zaškripao zubima i hvatao dah. Žurno je otresao kapljice vode s ruke.

- Je li ti dobro? - brzo je pitala.

- Da, mislim da jest - promuklo je rekao. Duboko je udahnuo kako bi došao k sebi. - No mislim da zasad više neću izvoditi nikakve pokuse.

- Što se dogodilo?

- Nisam siguran. Recimo samo da sam imao izrazit dojam da ću pasti ravno u paklensku vatru.

- Halucinacije?

- Više od običnih vizija. Osjećao sam plamen. - Oklijevao je, mršteći se. Osjetio sam i strahovitu hladnoću. Bilo je neopisivo.

- Mislim da mogu bez opasnosti doprijeti do blaga. Lucas se nije doimao uvjerenim. - Jesi li sigurna?

Stavila je ruku u vodu i odaslala delikatnu struju energije u vodu koja se blago pomicala. Površina se razbistrila.

- Da - rekla je. - Sigurna sam da meni ne bi prijetila opasnost. Što sada, Lucase?

Uspravio se. - Našli smo blago, ali nismo nimalo bliže pronalaženju gospođe Buckley, kao ni odgovorima na niz drugih pitanja. Blago možemo ostaviti ovdje dok ne uspijem organizirati siguran prijevoz do Londona. Ova odaja stoljećima je čuvala zlato. Može to činiti još neko vrijeme.

- Trebat ćeš mene da ti ga izvadim.

Nasmiješio se. - Još jedan izvrstan razlog da te držim u svojoj blizini, slatka moja.

Uzburkala je vodu, uživajući u predivnom osjećaju ženstvene moći koji je zagrijavao njezinu krv.

171

BU&CW

- Uvijek je lijepo kad si koristan.

Posve muževan, posve zločest sjaj bljesnuo je u njegovim očima. - Nikad nemoj sumnjati u to da si mi korisna na brojne načine, Evangeline. No sad ovdje nećemo zalaziti u to. Vrijeme je da pođemo.

- Zastao je, uozbiljivši se. - Još nešto. Kad se vratimo u kuću, nikome nećemo o ovome govoriti. Još ne.

- Čak ni članovima tvoje obitelji?

Odmahnuo je glavom. - Bojim se da bi u svojem uzbuđenju negdje nešto izlanuli o toj tajni. Uvijek postoji opasnost da Molly ili netko od njezinih rođaka načuje razgovor koji je trebao ostati privatan. Uskoro bi cijeli gradić saznao tu vijest. Ne želim gubiti vrijeme na spašavanje lovaca na blago iz Vrtova.

- Razumijem. - Počela je izvlačiti ruku iz vode, ali je zastala kad je opazila predmet koji je pao na stubu u vodi. Pozornije ga je pogledala. - Lucase?

Okrenuo se. - Što je?

- Vidiš li onu cilindričnu kutiju na stubi?

- Da. Što s time?

- Čini se da je srebrna, a ne zlatna kao ostali predmeti u blagu. Nakon svih tih stoljeća trebala bi biti crna od gubitka sjaja.

- Zacijelo su paranormalna svojstva vode u bazenu spriječila gubitak sjaja - reče Lucas.

- Nešto u obliku i izradi doima se modernim. Mislim da to nije dio blaga.

Lucas je ponovno čučnuo uz rub bazena i pozornije pogledao. -Imaš pravo. Netko drugi je ipak uspio ući u ovu odaju, i to nedavno. Tko god to bio, ispustio je taj predmet u vodu. Pao je na stubu, ali ga nije uspio izvaditi.

Pitam se je li to pripadalo mojem stricu.

- Ne - rekla je - ne vjerujem. Moram to izvaditi iz vode kako bih bila sigurna.

- Ta stuba je više od pola metra ispod površine.

- Mogu je dosegnuti ako se dovoljno nagnem preko ruba. Ti ćeš me držati kako ne bih pala unutra.

- Mislim da to nije dobra zamisao - reče Lucas.

- Ništa loše neće mi se dogoditi, vjeruj mi.

- Sigurna si da je taj predmet tako važan?

- Posve.

Već je otkopčavala gornji dio svoje haljine. Gurnula ga je do struka i ostala samo u potkošulji.

- U nekoj drugoj prilici mogao bih silno uživati u ovome - reče Lucas. No sad mi je jedina briga pobrinuti se da ne padneš u bazen.

- Neću pasti. - Opet je kleknula uz rub bazena. - Drži me za ruku.

Prstima je čvrsto obavio njezino zapešće. Nagnula se naprijed i ispružila golu ruku u vodu do ramena. Energija bazena izazivala je iskrenje njezinih osjetila. Taj ju je osjećaj ostavio bez daha. Osjetila je iznenadan, gotovo

172

BU&CW

neodoljiv poriv da se posve razodjene i okupa se u toj vodi, da se prepusti misteriji i tajnama zaključanim u bazenu.

- Evangeline.

Lucasov oštar glas razbio je čaroliju.

- Da - rekla je. - Oprosti. Obuzela me rastresenost. Uhvatila je predmet na stubi i izvukla ga iz vode. Uspravila se i držala srebrnu kutiju tako da je oboje mogu vidjeti.

- To je futrola za naočale - reče Lucas. - Chester je nosio naočale za vid, ali ih nije držao u futroli.

- Ovo je napravljeno za ženu - reče Evangeline. Okrenula je futrolu u ruci i pogledala inicijale ugravirane na stražnjoj strani. -Štoviše, znam tko je ona.

173

BU&CW

34 Sigurna si da futrola pripada Irene Witton, vlasnici knjižare? -upita Lucas. Sva su mu osjetila treperila, a osjećao je i kako mu se podižu vlasi na zatiljku. - Ne mogu biti posve sigurna - reče Evangeline - no mogu ti reći kako se čini da gospođica Witton veoma mnogo zna o lokalnim legendama. U knjižari ima niz različitih zemljovida na kojima su označena mjesta s blagom. Štoviše, njezini inicijali su I. W., a ta su slova na stražnjoj strani futrole. I posljednje, ali ne manje važno, jasno se sjećam da se Clarissa divila Ireninoj futroli, a ona je spomenula da je nova, zamjena za onu što ju je izgubila. S obzirom na okolnosti, malo je vjerojatno da pripada nekome drugome. Imaš li ti bolju ideju? - Ne - rekao je.

U glavnoj ulici vladala je vreva. Prodavaonice su bile pune, ulični prodavači glasno su reklamirali svoje suvenire, a trgovci antikvitetima, pravim ili lažnim, dobro su poslovali.

No knjižara Chadwick Books bila je zatvorena. U izlogu je visio maleni natpis. Prostor je bio zamračen.

Hladna spoznaja zaledila je Lucasova osjetila. - Zakasnili smo.

Evangeline je ljutito gledala natpis ZATVORENO. - Irene Witton se zasigurno bojala da ćemo postati sumnjičavi. Spakirala se i napustila Little Dixby.

- Možda - reče Lucas. - No također je moguće da nije bila te sreće.

- Kako to misliš? Valjda ne želiš reći... - Evangeline se prekinula jer ju je Lucas već poveo niz ulicu. - Čekaj. Kamo ideš?

- Vidjeti mogu li otkriti što se dogodilo Irene Witton. Želim malo pogledati unutrašnjost knjižare.

- Provalit ćeš u prodavaonicu, zar ne?

- Tiho. - Glavom je pokazao prolaznike na ulici. - Svoje namjere ne bih baš želio staviti na velika zvona. U nekim manje prosvijetljenim krugovima provala i neovlašteni ulazak smatraju se protuzakonitima. Premda imam osjećaj da se u ovom slučaju nitko neće žaliti policiji.

- Što ako griješiš? Irene Witton živi u stanu iznad knjižare. -Evangeline pogleda prema zatvorenim prozorima na katu. - Možda je bolesna.

- Pokaže li se da je tako, ispričat ćemo se i objasniti da smo se pobojali za njezino zdravlje kad smo vidjeli natpis u izlogu.

Evangeline je dotaknula malenu vrećicu što ju je nosila. U njoj se nalazila futrola. - To zvuči kao razumno rješenje. Pod pretpostavkom da bude razumno raspoložena ako je probudi buka provalnika koji ulazi u njezinu knjižaru.

- Vjeruj mi, bit će jako malo buke.

Lucas je skrenuo u uski prolaz koji presijeca glavnu ulicu. Evangeline je požurila kako bi držala korak s njim. Kad su stigli do uličice koja prolazi iza niza prodavaonica, oboje su pogledali preko ramena kako bi provjerili je li ih netko vidio. Potom su se zaputili do stražnjih vrata knjižare Chadwick Books.

174

BU&CW

Lucas je nekoliko puta pokucao, ali nije bilo odgovora pa je pritisnuo kvaku. Vrata su se bez problema otvorila.

- Toliko o potrebi provaljivanja - rekao je.

- Ako je gospođica Witton otišla u žurbi, možda je zaboravila zaključati stražnja vrata.

- Iz iskustva znam da vrata za sobom često ne zaključavaju ubojice koji bježe s mjesta zločina.

- Jasno, jer nemaju ključ.

- Katkad je tako.

Nije dodao da postoje ubojice koji ne zaključavaju vrata na mjestima zločina jer žele da njihova grozna nedjela budu otkrivena, ubojice koji žude za tim da se o njima potanko piše u novinama. Ali ovo neće biti ta vrsta umorstva, pomislio je. U ovoj situaciji ima dovoljno motiva. Uopće ne treba razmišljati o poremećenom ubojici.

Gurnuo je vrata i ušao u stražnju prostoriju knjižare. Nisu mu trebale struje mračne energije koje su se vrtložile u atmosferi da bi mu otkrile kako je ovdje bilo nasilja, i to nedavno. Ženino tijelo ležalo je licem prema podu.

Krv iz rane na glavi natopila je podne daske. Teški željezni držač za knjige, upotrijebljen kao oružje, nije bio daleko. Na predmetu je vidio zalijepljenu kosu i komadiće tkiva.

Evangeline je tiho uzviknula.

- Imao si pravo - rekla je. - Doista smo zakasnili. Ali ovo nema nikakvog smisla. Pretpostavili smo da ćemo ovdje naći tijelo Irene Witton, ako uopće nešto nađemo. Ali ovo nije gospođica Witton.

Lucas se sagnuo kraj mrtve žene i okrenuo je tek toliko da joj vide lice.

Evangeline je prišla bliže, pazeći da čizmicama i skutima ne dotakne lokvu krvi.

- Ne poznajem tu ženu - rekla je.

- Ja je poznajem. - Lucas se uspravio. - Ovo je nestala domaćica, gospođa Buckley.

- Nebesa. - Evangeline se s nelagodom osvrnula naokolo. - Čini se da je krv prilično svježa.

- Tako je - reče Lucas. - Nije dugo mrtva. Zapravo, ubojica je još uvijek ovdje.

Začulo se tiho škripanje iz smjera stubišta koje vodi do soba iznad knjižare.

Evangeline se ukočila.

Lucas se okrenuo prema uskom stubištu. - Možete slobodno sići, gospođice Witton. Znamo što se ovdje dogodilo. Nismo naoružani.

Opet se začulo škripanje podnih dasaka. Na vrhu stubišta pojavila se Irene Witton, a objema je rukama čvrsto držala pištolj. - Ali ja sam naoružana - rekla je.

175

BU&CW

35 Nije trebalo ovako završiti - reče Irene. Lucas ju je promatrao dok je silazila stubama. - Čini se da ovakve stvari nikad ne završavaju onako kako bi trebale. Pištolj u Ireneinoj ruci nije zadrhtao. Uperila ga je u Lucasa. Gospođa Buckley je sve upropastila. Sad moram otići jutarnjim vlakom jer nemam drugog izbora. Pakirala sam svoje stvari kad sam prije nekoliko minuta čula kako ulazite. Bila sam tako uzrujana nakon što sam morala srediti gospođu Buckley da sam zaboravila zaključati vrata.

- To nas ne bi zaustavilo - reče Lucas. Nije gledao pištolj. Netremice je zurio u Ireneine oči.

- Ne, to mi je jasno - reče Irene.

Evangeline se neznatno odmaknula od njega. Jedva zamjetljivim pokretom. Lucas je znao da je time željela stvoriti malo udaljenosti između njih dvoje, primoravajući Irene da pomiče cijev pištolja s jedne na drugu stranu.

- Stanite - naredi Irene. Glas joj je bio hladan i pod kontrolom. - Ne mičite se, gospođice Ames.

Evangeline se poslušno zaustavila. Ali je podigla vrećicu u svojoj ruci. Našli smo vašu nestalu futrolu za naočale. Ostavili ste je u odaji bazena vizija.

- Nemoguće. - Irene se prvi put doimala potresenom. - Pala je u bazen.

Nitko ne može dosegnuti tako duboko u onoj vodi.

- Ja jesam - reče Evangeline.

- Ne vjerujem vam.

- Hoću li vam dokazati?

- Da - prasne Irene. - Ispraznite vrećicu.

Evangeline je polako odvezala uzicu kojom je malena platnena vrećica bila vezana i okrenula je naopako. Na dlan joj je pala srebrna futrola.

Irene se zaprepastila. - Ako ste našli futrolu, onda ste sigurno vidjeli blago.

- Jesmo - reče Lucas. - Ostavili smo ga u bazenu, na sigurnom.

- Mislim da znam što se dogodilo - reče Evangeline. - Došli ste u Little Dixby jer ste nekako saznali za blago.

- Moj otac je bio stručnjak za antikvitete. Posjedovao je psihički talent koji mu je omogućio nekoliko sjajnih otkrića u Egiptu i Italiji. Možda ste čuli za njega, dr. Howard Witton.

- Witton je legenda u krugovima koji se bave antikvitetima -reče Lucas. Vi ste njegova kći?

- Da. Naslijedila sam njegov talent, ali nije mi bilo dopušteno da idem njegovim stopama zato što sam žena. Rano mi je postalo jasno da nikad neću moći istraživati i iskopavati važna nalazišta starina. Kolege mojeg oca nisu me htjeli prihvatiti kao sebi ravnu. Morala sam se zadovoljiti položajem očeve pomoćnice.

176

BU&CW

- Koliko se sjećam, Witton je umro prije nekoliko godina - reče Lucas.

- Ja sam bila njegova jedina nasljednica. - Irene se hladno osmjehnula. Njegovi kolege su me preklinjali da sve njegove radove i predmete iz privatne zbirke prepustim jednom od muzeja.

Nekoliko ih se ponudilo da će sve to kupiti. Vrijede pravo bogatstvo.

Možete mi vjerovati kad vam kažem da mi je pružalo golemo zadovoljstvo odbijanje svih njihovih molbi i ponuda. Nije mi trebao novac, znate.

- Ne zamjeram vam što ste iz toga na taj način izvlačili zadovoljstvo primijeti Evangeline.

- To je značilo da se nikad neću moći udati, naravno - dometne Irene.

- Ne - reče Evangeline. - Da ste se udali, najvjerojatnije biste izgubili kontrolu nad vašim nasljedstvom. Većina muškaraca veoma bi rado rasprodala najdragocjenije antikvitete.

- Nisam požalila zbog svoje odluke, ni u jednom trenutku. -Ireneina su se usta izvila u gorak osmijeh. - Nije baš da sam se morala odreći muškog društva. Zapanjili biste se kad biste znali koliko mnogo muškaraca privlači žena koja posjeduje i novac i talent, čak i ako je davno napunila osamnaest godina.

- Kako ste saznali za blago u Kristalnim vrtovima? - upita Lucas.

- Moj otac je pri kraju života postao previše slab da bi putovao u inozemstvo - reče Irene. - Tijekom tog razdoblja naišao je na bilješke o blagu koje je navodno zakopano na području stare opatije u Little Dixbyu. Prema priči, blago štite nadnaravne sile.

- Vaš otac nije vjerovao u magiju - reče Evangeline. - No priznao je mogućnost da na tom području djeluju paranormalne sile.

- Da, i to ga je zaintrigiralo - reče Irene. - Uspostavio je kontakt s Chesterom Sebastianom i zatražio dopuštenje da traži zlato. No Chester je odbio.

- Mojem stricu bili su važni samo njegovi botanički pokusi -reče Lucas. Prezirao je lovce na blago.

- Nakon što je moj otac umro, postala sam fascinirana legendom o rimskom zlatu i paranormalnim aspektima priče. No znala sam da mi vaš stric nikad ne bi dopustio da ga tražim.

- Vidjeli ste priliku za sebe kad je umro vlasnik ove knjižare - reče Lucas.

- Kupili ste je od njegove udovice i počeli osvajati Chestera rijetkim botaničkim slikama i knjigama.

- I svojim talentom - reče Irene. - Koristila sam ga onako kako kurtizana rabi svoje dražesti, iznoseći aluzije o mojim sposobnostima tijekom razdoblja od nekoliko mjeseci. Chester me na koncu zamolio da sudjelujem u nekim pokusima. Dopustila sam mu da vidi tek toliko mojih psihičkih moći da poželi više. Bio je oduševljen kad je otkrio da se mogu kretati labirintom.

Uskoro je shvatio da su moje sposobnosti daleko moćnije od onih njegove domaćice. Ona nije uspjela ući u odaju vizija.

- No njemu je palo na pamet da biste vi to možda mogli - reče Lucas.

- U početku sam odbijala. Bila sam veoma suzdržljiva po tom pitanju.

Rekla sam mu da ne vjerujem da bih mogla obaviti tako zastrašujući 177

BU&CW

zadatak. Ali on je insistirao na tome da pokušam. Čak mi je obećao da će mi dati blago ako ga uspijem izvaditi. Nije ga bilo briga za zlato. No s druge strane, on je bio opsjednut željom da pronađe izvor paranormalnih voda.

Samog sebe je uvjerio da će to pronaći u odaji vizija.

- Zacijelo je bio ushićen kad ste dokazali da možete ući u tu odaju - reče Lucas.

- Bio je ushićen - reče Irene. - Kad sam razbistrila vodu u bazenu pa smo vidjeli zlato, mislila sam da će se onesvijestiti od uzbuđenja. No mislio je samo o tome kako će pronaći način za iskorištavanje energije bazena za svoje proklete botaničke pokuse. Bio je spreman dati mi cijelo blago kao zahvalnost za moj rad.

- Tada ste otkrili da je bistrenje vode samo početak - reče Evangeline. Uskoro ste shvatili da ne možete zaroniti u bazen.

Bijes je preletio Ireneinim licem. - Samo mi je trebalo vremena da saznam kako ću kontrolirati struje u toj vodi. Bila sam sigurna da ću uspjeti, ali tada nas je ona našla u odaji.

Lucas pogleda tijelo. - Gospođa Buckley?

- Da. Budalasta je žena mislila da imam ljubavnu vezu s vašim stricem.

Spustila sam gornji dio haljine, znate, kako bih pokušala dosegnuti veću dubinu. Gospođa Buckley je pomahnitala od ljubomore.

- Ne bez razloga - reče Evangeline. - Gospođa Buckley i Chester godinama su bili ljubavnici, sve dok vi niste naišli. Mogli ste mu dati ono što ona nije mogla - pristup odaji i bazenu. Povrh svega ostaloga, s obzirom na to kako ste toga dana bili razodjeveni, činilo se da s njim spavate.

- Buckley je priredila burnu scenu. Jurnula je na mene, pljujući i psujući. Zgrabila je moju futrolu i strgnula je s haljine. Sve su to bile besmislice, ali budalasto stvorenje nije se dalo urazumiti. Chester ju je pokušao smiriti. Rekao mi je neka odem kako bi se mogao pozabaviti gospođom Buckley.

- Pobjegli ste iz odaje, ali ste zaboravili futrolu - reče Evangeline. - Usred silnog komešanja, nekako je završila na jednoj od podvodnih stuba u bazenu.

- Odjenula sam se, izišla iz labirinta i napustila Kristalne vrtove.

Pretpostavila sam da će on riješiti problem s gospođom Buckley, a ujutro ćemo on i ja raspraviti o drugom pokušaju da se iz bazena vizija izvadi blago.

- Ali ujutro je gospođa Buckley pozvala liječnika, a on je utvrdio da je Chester pretrpio srčani infarkt i umro za stolom tijekom doručka - reče Lucas.

Irene je ispustila kratak zvuk gnušanja. - Ubila ga je. Sigurna sam. Ne znam kako je uspjela izvesti da to izgleda kao infarkt, ali uopće ne sumnjam da ga je ubila u napadaju ljubomornog bjesnila.

- Slažem se s vama - tiho će Lucas. - Otrovala ga je nekim pripravkom koji je napravila u svojoj pecari, a koristila je neke smrtonosne biljke iz vrtova.

Evangeline je napetim pogledom fiksirala Irene. - Ako ste vjerovali da je ubila Chestera Sebastiana, sigurno ste se pitali hoće li i vas pokušati ubiti.

178

BU&CW

- Kratko sam vrijeme bila donekle zabrinuta - reče Irene. - No već je idućega dana napustila gradić jutarnjim vlakom. U početku sam mislila da će sve biti mnogo jednostavnije nakon što su se oboje maknuli s puta.

- Vratili ste se u Vrtove, zar ne? - upita Lucas. - Znali ste šifru za vrata.

Mogli ste proći kroz energetsku kapiju i razbistriti vodu. Ali ste otkrili da ne možete stubama sići u bazen. Mogli ste samo uroniti prste u vodu.

- Rekla sam vam. Samo mi je trebalo više vremena za proučavanje energije - prosikće Irene. - No zatim sam saznala da ćete vi doći kako biste se pozabavili stričevom imovinom. Očekivala sam da ćete pokušati prodati posjed. No umjesto toga, vi ste se ondje nastanili. - U Ireneinu je glasu odzvanjala optužba. -Zatim su se gospođica Ames i članovi vaše obitelji uselili u opatiju. Zaposlili ste neke od mještana. U gradiću se počelo pričati da ćete Kristalne vrtove pretvoriti u svoju ladanjsku kuću. Ljudi su šaptali da neki div od čovjeka čuva stražu na posjedu.

- Ništa niste mogli učiniti, osim čekati - reče Lucas. - Nadali ste se da ćemo na koncu svi otići.

- Samo bi opsjednuti ekscentrik poput vašeg strica želio ovdje stalno živjeti - reče Irene. - Sile u Vrtovima iz tjedna u tjedan postaju sve neugodnije. Chester je to znao. Bio je uvjeren da je tome razlog energija u bazenu vizija.

- Je li vam rekao zašto misli da su sile izvora postale tako jake? - upita Lucas.

- Ne, a mene to nije niti zanimalo. Željela sam samo blago. Zatim se gospođa Buckley jutros pojavila na mojim stražnjim vratima. Bila je toliko drska da me pokuša ucijeniti.

- Čime? - upita Lucas.

- Rekla je da će, ukoliko joj ne platim veliki gotovinski iznos, vama reći da ja želim uzeti blago i da sam odgovorna za smrt vašeg strica. Mislila je da je sve dobro isplanirala, znate. Bila je uvjerena da ćete joj vjerovati jer ste je godinama poznavali. Niste imali razloga sumnjati u nju.

- Čekali ste da vam okrene leđa i razbili joj lubanju onim držačem za knjige - reče Evangeline.

- Zaključila sam da je najpametnije otići iz gradića dok se uzbuđenje ne smiri - reče Irene.

- No mi smo stigli prije nego ste uspjeli otići - reče Lucas.

- Vas dvoje zakomplicirali ste moj život na sve zamislive načine. Zato je najbolje da vas se riješim. Vjerujte mi, neću uživati u tome, ali niste mi ostavili drugu mogućnost.

Lucas je našao potrebni fokus i pojačao svoj talent, poslavši energiju terora u Ireneinu auru.

Pištolj u njezinim rukama počeo je podrhtavati.

Ireneine su se oči raširile od užasa. - Što se događa? Nešto mi radite.

Osjećam to. Moje srce. Ne mogu disati.

Pokušala je pritisnuti okidač, no bilo je prekasno. Srušila se na pod, bez svijesti.

179

BU&CW

36 Policija je uhitila Irene Witton zbog umorstva gospođe Buckley. Evangeline je spustila jutarnje izdanje Little Dixby Heralda i podigla čajnu šalicu. - Tvrdi da posjeduje paranormalne moći i svima govori da je vidjela mučnu viziju demona i čudovišta koji čuvaju srebrni bazen u kojem se nalazi drevno blago. Kad se oporavila od strašnih vizija, našla je tijelo. U gradiću prevladava mišljenje da je Irene Witton umno poremetio šok nakon ubojstva gospođe Buckley. Nagađa se da će završiti u umobolnici.

- Što lako može biti njezin cilj - reče Lucas. Vilicom je uzeo zalogaj jaja. Pod pretpostavkom da doista nije poremećena.

Evangeline je susrela njegov pogled i znala da razmišlja o mogućnosti kako je snagom svojeg talenta gurnuo Irene preko ruba mentalnog zdravlja.

- Ona nije luda - reče Evangeline. - Vidjela sam njezinu auru kad sam joj provjeravala puls. Nisam vidjela tragove ludila. No lako mogu vjerovati da je odlučila glumiti mentalnu bolest. Nesumnjivo je zaključila da će biti lakše pobjeći iz umobolnice nego iz zatvora.

Beth je maslacem namazala krišku prepečenca. - Ti i Lucas veoma ležerno govorite o mogućnosti njezina bijega.

- Prema onome što znam o njoj, mislim da se slobodno može reći da je Irene Witton veoma snalažljiva žena. - Lucas je popio malo kave. - No barem više nama ne predstavlja problem. Bila je opsjednuta zlatom. Ako se ikad uspije vratiti u Little Dixby, bit će prekasno. Dotad će blago biti na sigurnom u nekom muzeju.

Tony se pojavio na vratima. Evangeline je iznenađeno zurila u njega.

Kosa mu se nakostriješila na glavi, a košulja i hlače bili su mu veoma zgužvani. U ruci je držao dugi savijeni zemljovid. Njegovo je uzbuđenje bilo opipljivo.

- Je li ti dobro? - upita Evangeline. - Izgledaš kao da si spavao u odjeći.

- Zapravo, gotovo uopće nisam spavao. - Tony pogleda Beth. -Imala si pravo po pitanju onih kristala.

- Stvarno? - Beth zgužva svoj ubrus i baci ga na stol. - Našao si ih?

- Mislim da jesam, da. - Tony požuri do stola, odgurne posuđe i pribor za jelo što ga je Molly za njega pripremila i razmota zemljovid.

Lucas ustane. - Što si našao?

Tony podigne pogled sa zemljovida. - Kristale.

- Kakve kristale? - strpljivo upita Lucas.

Beth je već bila na nogama. - Sjetila sam se da si rekao kako se energija u Vrtovima počela pojačavati prije dvije godine. Vratila sam se na dnevnike strica Chestera za to razdoblje i našla bilješke o pokusu što ga je kanio napraviti.

Evangeline ustane i zaobiđe stol kako bi proučila zemljovid. -Kakva vrsta kristala?

- Stric Chester nije bio siguran - reče Beth. - Našao ih je u nekom sanduku u jednoj prodavaonici antikviteta u Londonu. Tri kristala. U 180

BU&CW

njegovim bilješkama piše da su na prvi pogled bili bez sjaja, mutno sivi i ne osobito zanimljivi, ali je osjećao moć u njima. Vlasnik prodavaonice zaključio je da ne vrijede osobito mnogo. Chester ih je kupio po veoma povoljnoj cijeni.

- Donio ih je ovamo i na njima obavio nekoliko pokusa - reče Tony. - Bio je uvjeren da mogu biti rezonantni s frekvencijom voda iz izvora.

- Iskušao je različite tehnike, ali ništa nije djelovalo - nastavi Beth. Tada mu je palo na pamet da kristale možda treba zakopati u tlo kako bi postali rezonantni s prirodnim silama ovog područja. Zakopao ih je na različitim mjestima.

- A sva tri nalaze se na granici noćnog vrta - reče Tony.

- Oni znakovi što sam ih opazio na jednom od zemljovida -reče Lucas.

- Točno. - Trijumf je blistao u Tonyevim očima. Prstom je udario po tri oznake što ih je zaokružio na zemljovidu. - Zabilježio je lokacije kako bi ih mogao pronaći ako pokus ne uspije.

- Zašto ih nije iskopao kad je shvatio da u vrtovima nešto nije u redu? upita Evangeline.

- Jer mu nikad nije palo na pamet da su kristali problem - reče Beth. Bio je uvjeren da nevolje potječu od bazena vizija. Svoju je pozornost usmjerio na tu mogućnost i nije tražio druga rješenja.

- Klasična pogreška u bilo kakvom istraživanju - reče Lucas -bez obzira je li riječ o slučaju umorstva ili znanosti. Moramo pronaći te kristale i izvaditi ih iz tla što je moguće brže. Zatim ćemo vidjeti hoće li biti kakvih promjena u energetskim razinama.

181

BU&CW

37 Lucasa je obuzeo neugodno hladan osjećaj kad se začulo kucanje na vratima knjižnice. Žensko kucanje, pomislio je. Nije Molly. Nije Evangeline.

Nije Beth. Rezignirano je ustao.

- Uđite, Judith - rekao je.

Otvorila je vrata i polako ušla. - Znao si da sam ja. Čini se da uvijek znaš takve stvari.

- U ovom slučaju to je bio jednostavan proces eliminacije. Nije bilo nikakvih psihičkih sposobnosti. Što ste željeli?

Zatvorila je vrata, stigla do sredine prostorije i stala. Ruku u rukavici stisnula je uz tijelo.

- Gospođica Ames mi je savjetovala da ti iznesem svoje bojazni - rekla je.

- Trebao sam znati da Evangeline nekako stoji iza ovoga. -Mrko joj je ponudio stolicu. - Bolje da sjednete jer mi se čini da ću i ja to uskoro smatrati potrebnim. Nešto mi govori da će ovo biti još jedan mučan razgovor.

Judith je ostala na nogama. - Naši su razgovori uvijek bili mučni.

Lecnuo se. - Čudno, ali sjećam se da sam slično zapažanje iznio gospođici Ames. Hoćete li sjesti?

- Radije bih stajala.

- Kako želite. - Nije imao izbora, pa je ostao na nogama i promatrao je s druge strane pisaćeg stola. - Pretpostavljam da je riječ o Beth i Tonyu.

- Jasno da je riječ o njima. - Gnjev pomiješan sa strahom potamnio je Judithine oči. - Na neki način od samog je početka riječ o njima, nije li?

Protrljao je sljepoočnice. - Judith, mislim da bi bilo najbolje da više ništa ne kažete o toj temi.

- Kakve veze ima ako napokon jasno kažemo istinu među nama? - upita Judith, sad već veoma gnjevno. - Znam što si mislio prije svih tih godina kad sam se s onako nedoličnom žurbom udala za tvojeg oca. Znam što si mislio kad su se blizanci rodili gotovo dva mjeseca ranije. Vjerovao si da sam se upropastila s drugim muškarcem, da sam bila trudna kad sam se udala za Georgea i da su me roditelji zato primorali na sklapanje tako groznoga braka.

Nikad ništa nisi rekao, ali vidjela sam optužbu u tvojim očima.

Spustio je ruku. - Nije važno, Judith. Tada nije bilo važno, a nije ni sada.

Koraknula je bliže, a ramena su joj se sasvim ukočila. - Važno je jer si imao pravo. Ostala sam trudna s dvostruko starijim muškarcem. To čak nije bilo ni pitanje zavođenja. Bilo je silovanje, ali jasno, nitko nije mogao glasno izgovoriti tu riječ.

- Dosta je, Judith.

- Zvao se Bancroft. Gad je prije pet godina pronađen mrtav u nekoj uličici ispred bordela. Tisak je ignorirao mjesto gdje je umro, naravno.

Podigla se silna galama o strašnom povećanju uličnih zločina.

182

BU&CW

Postalo je jasno da Judith neće sjesti. Lucas je prišao prozoru i zagledao se u mračne vrtove.

- Kamo ide ovaj svijet, svi su se pitali, kad džentlmen Bancroftova položaja u društvu ne može bez opasnosti hodati ulicama - nastavila je Judith neprirodno bezizražajnim glasom. -No ja sam željela slaviti kad sam u novinama vidjela priču o njegovoj smrti. Gad je bio mrtav. Srčani udar, pisalo je u novinama. To nije bila pravda za kojom sam žeđala tolike godine, nije bila prava osveta, ali je barem bio mrtav. Neko sam vrijeme noću bolje spavala.

- Jeste li završili? - upita Lucas. Nije skrenuo pogled s vrtova.

- Ne. - Judith je zapeo glas u grlu. - Bolje sam spavala sve dok tvoj djed nije umro i sve ostavio tebi. Bilo je dovoljno loše da George nije osigurao budućnost blizanaca, ali kad sam shvatila da ni tvoj djed to nije učinio, da ti kontroliraš bogatstvo, počela sam spoznavati paniku kakvu ti nikad nećeš razumjeti.

Lucas je okrenuo glavu i pogledao je preko ramena. - Zar doista vjerujete da bih Beth i Tonya mogao lišiti nasljedstva kako bih vas kaznio?

- Nisi u krvnom srodstvu s njima - gorko će Judith. - To znaš.

- Nije važno.

- Jer ih zakon priznaje kao Georgeove potomke? Svjesna sam toga. Ali ti znaš istinu. Kad sklope brak, možeš ih svega lišiti bez imalo grižnje savjesti i govoriti sebi da im ništa ne duguješ.

- To se neće dogoditi.

- Čekao si tolike godine kako bi mi se osvetio zbog laži u kojoj sam tako dugo živjela. Tvoj otac je bio u Egiptu kad su se blizanci rodili. Nikad nije pokazao ni najmanju sumnju da djeca nisu njegova.

- Otac se veoma malo zanimao za bilo koje od svoje djece -reče Lucas.

- Istina. No tvoj djed je uvijek bio sumnjičav. Osjećala sam to. Uvjerena sam da se upravo zato pobrinuo da sve ostane tebi.

Lucas se posve okrenuo prema njoj. - Ništa od toga nije važno. Možete se prestati mučiti takvim strahovima. Za manje od tjedan dana nakon što sam naslijedio djedovu imovinu sastavio sam dokumente koji osiguravaju da vi, Tony i Beth dobijete veći dio obiteljskog imetka u slučaju da se meni nešto dogodi.

Judith ga je s nevjericom gledala. - Zašto bi bio tako velikodušan kad znaš da ti oni nisu u krvnom srodstvu?

- Jer to nije važno - rekao je. - Koliko puta to moram ponavljati? Beth je moja sestra i Tony je moj brat. Uvijek će biti moji sestra i brat. Uvjeravam vas da su osigurani u mojoj oporuci. Vi ste također zbrinuti. Vjerujte mi kad vam kažem da nitko od vas neće završiti na ulici.

Judith je izgledala smeteno. Nakon nekoliko sekundi na licu joj se pojavila slabašna nada. - Želim ti vjerovati.

- Znam da nemate osobito dobro mišljenje o meni, no možete li reći da sam ikad lagao vama, Tonyu ili Beth?

Judith se ugrizla za usnu. - Ne. 183

BU&CW

- Onda se nadam, radi dobrobiti vašeg mentalnog zdravlja i vaših živaca, da ćete mi sad vjerovati.

- Ne znam kako bih ti zahvalila - šapne Judith.

- Nema potrebe. Vi, Beth i Tony ste moja obitelj. Samo je to važno.

- Gospođica Ames je rekla da ćeš tako osjećati.

Na vratima se začulo žustro kucanje. Zahvalan zbog prekida, Lucas se vratio za svoj pisaći stol.

- Uđi, Evangeline - rekao je. - Mislim da smo Judith i ja završili. Pogledao je Judith. - Ili ima još nešto?

- Ne - reče Judith. Pribrala se. - Nema ništa drugo.

Vrata su se otvorila. Evangeline se nasmiješila. - Jeste li sigurni da ne prekidam nešto važno?

- Ni slučajno. - Judith joj je uputila drhtav osmijeh. - Idem gore pakirati se. Odlučila sam se ujutro vratiti u London s Florence. Naše će sluškinje poći s nama, naravno.

- Tako nas brzo napuštate? - reče Evangeline.

- Beth i Tony su fascinirani ovim mjestom, ali ni Florence ni ja nikad se nismo ugodno osjećale u Kristalnim vrtovima. - Judith pođe prema vratima.

- Bethina nazočnost sasvim je dovoljna da se zadovolje pravila ponašanja.

Ako biste me ispričali?

- Svakako - reče Evangeline.

Lucas je oklijevao i potom odlučio. - Judith, postoji nešto što biste možda željeli znati.

Judith se ukočila, ponovno oprezna i prestrašena. - Što?

- Istraživao sam Bancroftovu smrt. Možda će vam malo zadovoljstva pružiti spoznaja da su priče u novinama bile pogrešne. No s druge strane, to se često događa.

- Ne razumijem - reče Judith.

- Bancroft nije umro prirodnom smrću. Netko ga je ubio.

- Jesi li siguran? - pitala je.

- Nikad nije postojala ni najmanja sumnja.

Judith je duboko udahnula. - Znači, običnom uličnom kriminalcu dugujem zahvalnost za pravdu koju mi visoko društvo nikad nije osiguralo.

- Može se i tako na to gledati - reče Lucas.

Judith uzdigne bradu. - Nadam se da je umro u bolovima.

- Jest. Vjerujte mi, spoznao je strah prije nego je smrt nastupila. Judith je kimnula. Obuzela ju je ugodna smirenost. Izgledala je umorno i kao da joj je laknulo. - Hvala, Lucase. Danas si mi dao krasan dar i ja ću ti uvijek biti zahvalna na tome, ali Bet i Tony nikad ne smiju saznati za Bancrofta.

- Od mene neće čuti za njega - rekao je. - Dajem vam riječ. Ali Beth i Tonya poznajem otkako su se rodili. Uvjeren sam da su posve sposobni nositi se s istinom. Moje je mišljenje da na to imaju pravo. S obzirom da ih tako dobro poznajem, uvjeren sam da će prije ili kasnije otkriti tu istinu. Bilo bi najbolje kad bi je najprije čuli od vas.

184

BU&CW

Evangeline pogleda Judith. - Slažem se. Beth i Tony su veoma impresivni, divljenja vrijedni mladi ljudi. Dovoljno su jaki da prihvate činjenice o svom rođenju. Kao što je Lucas rekao, imaju pravo znati istinu.

Razumjet će zašto ste tako postupili.

Judith uzdahne. - Vi također znate istinu, zar ne? Svjesni ste činjenice da Beth i Tony nisu djeca mojeg muža.

- Lucas ništa o tome nije rekao, ali moja mi je intuicija govorila da bi to mogao biti slučaj - reče Evangeline. - To tako mnogo objašnjava, znate.

Judith je dugi trenutak šutjela. Potom je duboko udahnula. -Možda oboje imate pravo. - Pogledala je Lucasa. - U pravu si kad kažeš da su Beth i Tony jaki. Štoviše, uglavnom tebi duguju svoju unutarnju snagu i karakter.

Sad mi je to jasno.

- Nemojte zanemarivati vlastitu hrabrost i odlučnost da zaštitite svoju djecu, Judith - reče Lucas. - Beth i Tony su od vas naslijedili veliki dio svoje jake volje i osobnosti.

Judith se drhtavo osmjehnula Evangeline. - Hvala vam što ste me potaknuli da danas razgovaram s Lucasom. Osjećam se kao da mi je sa srca spao težak teret.

Izišla je iz knjižnice i veoma tiho zatvorila vrata za sobom.

Evangeline pogleda Lucasa. - Očito si je uspio smiriti.

- Dao sam sve od sebe. No gotovo je dvadeset godina dovodila svoje živce u ovo stanje. Moglo bi potrajati dok ne prihvati činjenicu da joj se nemam namjeru osvećivati, a sigurno ne time da Beth i Tonya lišim onoga što im po pravu pripada.

- Što se nje tiče, kao mlada žena sigurno se osjećala beznadno uhvaćena u klopku i nije vidjela izlaza.

- Kad si shvatila istinu? - upita Lucas.

- Gotovo odmah. Kao što sam rekla Judith, to objašnjava veliki dio prošlosti.

- Tvoja je intuicija bolja od moje, barem po tom pitanju. Uvijek sam bio siguran da je bila trudna kad se udala za mojeg oca, ali sam zaključio da je imala ljubavnika koji je iz nekog razloga nije mogao oženiti. Trebalo mi je mnogo dulje da shvatio da je bila silovana. -Lucas je uzeo srebrni nož za otvaranje pisama i postavio ga u ravnotežu na dva prsta. - Njezin je napadač bio stariji, oženjeni muškarac koji se kretao u visokom društvu.

- Zapanjena sam da ti je povjerila takvu tajnu.

- Danas mi je rekla istinu, ali ja sam je zapravo otkrio prije pet godina.

Tijekom istraživanja jednog slučaja naišao sam na neke stare glasine. Mladu prostitutku zlostavljao je i gotovo ubio neki klijent džentlmen. Nije bila prva.

Vlasnica bordela zamolila je mojeg poznanika u Scotland Yardu da to istraži.

Već je godinama sumnjao u Bancrofta, ali ništa nije mogao učiniti zbog Bancroftova društvenog položaja.

- Zato te tvoj prijatelj u Yardu zamolio da se time pozabaviš?

- Da. Provalio sam u Bancroftovu knjižnicu i našao njegove dnevnike.

Veoma je pomno bilježio pojedinosti onoga što je zvao svojim osvajanjima.

Nije se potrudio navesti prostitutke koje je zlostavljao. No naveo je imena i 185

BU&CW

opise svih žena koje je smatrao uglednima. Tijekom godina njegove su žrtve bile mnoge guvernante, plaćene družbenice i mlade žene iz obitelji koje nisu imale nikakvu društvenu moć.

- Na popisu si našao Judithino ime?

- Da. Evangeline je stisnula šaku. - Drago mi je da si je mogao uvjeriti da je umro nasilnom smrću.

Lucas uzdigne obrve. - To zvuči pomalo krvožedno, gospođice Ames.

- Da, zvuči, zar ne? Činjenica da prije dvadesetak godina nije bilo pravde za nju, da i ne spominjem traumu što ju je doživjela i cijenu koju je platila, zapravo je cijelo vrijeme izvorište njezinih patnji, a ne ti i tvoj talent. Fiksirala se na tebe kao na izvor svog straha jer je slutila da ti je poznata njezina najbolje čuvana tajna.

Lucas je oprezno spustio nož za otvaranje pisama. - Nisam joj rekao sve o Bancroftovoj smrti.

- Rekao si joj dovoljno. Judith je važno znati da je Bancroft platio za ono što joj je učinio. Ne treba joj reći da si ti taj koji je odgovoran za njegovu smrt.

Lucas se ukočio. - I to si pogodila?

- Poznajem te. Znam što bi učinio nakon što si na popisu našao Judithino ime.

- Pobrinuo sam se da Bancroft na kraju točno zna zašto će umrijeti. Bilo mu je prilično teško shvatiti činjenicu da ću ga ubiti zbog nečega što je prije mnogo godina učinio jednoj ženi.

Evangeline priđe Lucasu i zagrli ga. - Nadam se da si Bancroftu sve podrobno objasnio?

Lucas ju je privinuo uza se. - Rekao sam mu da je počinio zločin protiv moje obitelji i da će za to platiti.

- Naravno - reče Evangeline.

186

BU&CW

38 Mračna, uzavrela energija pogodila je Beatriceina osjetila poput vala ledene vode. Zadržavala je dah i zaustavila se tik iza ulaza u predvorje kuće.

Zurila je prema podnožju stubišta.

- Clarissa - izustila je. Šok je sveo njezin glas na tihi šapat.

- Što je? - Clarissa je zatvorila ulazna vrata kuće i pogledala je.

- Osjećaš nešto? Što ne valja?

- Bio je ovdje. - Beatrice se brzo okrenula prema njoj. - Baš ovdje, u našoj kući.

- Tko je bio ovdje?

- Glumac, Garrett Willoughby. Ovo je ista energija koju sam osjetila u njegovoj garderobi prije manje od sat vremena.

Starac koji je meo pod u kazalištu zahtijevao je poveći mito kako bi ih pustio u Willoughbyevu garderobu, ali gospođa Flint i gospođa Marsh jasno su rekle da novac neće biti problem u ovoj istrazi.

- Zacijelo je motrio na ovu kuću - reče Clarissa. - Vidio je kako naša domaćica ranije jutros odlazi u posjet svojoj sestri. Čekao je da mi iziđemo, a onda je provalio.

Bijes i panika obuzeli su Beatrice, podsjetivši je na grozno razdoblje provedeno na Akademiji okultnoga dr. Fleminga. Snagom volje potisnula je prošlost i prisilila se da ostane fokusirana na neposrednu prijetnju.

- Pretraživao je ovo mjesto dok smo se mi jutros raspitivale o njemu u kazalištu - rekla je.

- Toliko o priči da je otputovao u Ameriku u potrazi za novim prilikama reče Clarissa. - Ali što je mislio da će ovdje naći? Očito zna da je Evangeline u Little Dixbyu. Poslao je Hobsona onamo da je ubije.

- Zacijelo se nadao da će naći nešto što bi mogao iskoristiti protiv Evangeline.

- Ali što bi to moglo biti?

- Ne znam - reče Beatrice. - Ali moramo saznati.

Obuzeo ju je silan osjećaj hitnosti. Naglo se okrenula, skupila skute svoje haljine i potrčala uza stube. Clarissa ju je slijedila.

- Za Boga miloga, budi oprezna - reče Clarissa. - Možda je još uvijek u kući.

Beatrice je pojačala svoja osjetila i odmahnula glavom. - Ne, otišao je.

Zaustavile su se na vrhu stubišta i pogledale niz hodnik. Beatrice je vidjela izdajničke tragove energije na kvakama.

- Tražio je Evangelineinu sobu - rekla je. - Našao ju je. Ostavio je vrata otvorena.

Brzo su pošle do otvorenih vrata i pogledale u sobu. Ni po čemu se nije vidjelo da je netko nešto dirao. Krevet je bio uredno napravljen. Ormar i ladice malenog pisaćeg stola bili se zatvoreni.

187

BU&CW

- Bio je ovdje - reče Beatrice. - Osjećam to. Mislim da je pretražio ovu sobu, ali što je tražio? Što je našao?

- Tražio je njezine tajne - reče Clarissa.

Beatrice nije posumnjala u tu tvrdnju. Clarissa više od većine ljudi zna o tajnama i kako mogu biti upotrijebljene protiv neke žene. Na kraju krajeva, morala je sebi izmisliti novi život, zapravo, posve nov identitet.

- Pa, sigurno nije našao Evieine najveće tajne - reče Beatrice. Preplavilo ju je olakšanje. - Uvjerena sam da nije bila tako glupa i zapisala ih u svoj dnevnik. U svakom slučaju, dnevnik je ponijela sa sobom.

Clarissa je prišla pisaćem stolu i počela otvarati ladice. Zastala je kad je ugledala Evangelinein maleni, uredno složeni fascikl korespondencije.

- Ovdje je našao nešto korisno - rekla je.

- Ali Evie se dopisuje s veoma malo ljudi. - Beatrice je požurila preko sobe. - Nema članova obitelji ni prijatelja, osim nas.

- To ne znači da ne šalje i ne prima pisma. - Clarissa je posegnula u fascikl i izvukla malobrojne papire. Raširila ih je na pisaćem stolu. - Ovdje je njezina korespondencija u vezi unajmljivanja kućice u Little Dixbyu, primjerice. Također je tu pisamce od njezine krojačice kojim je obavještava da je njezina nova haljina dovršena i može biti isporučena.

Beatrice je prelistala još neke papire. - Sjećam se ovog pisma knjižare u Oxford Streetu kojim joj javljaju da je stigao novi roman što ga je tražila.

Bilo je još nekoliko sličnih pisama, ali je Beatrice znala kad su našle ono što je važno. Jasno je osjećala mračne struje energije koja je ključala na stranicama. Clarissa je to istodobno osjetila.

- Ovo mu je trebalo - rekla je. - Našao je njezinu ranjivu točku.

- Dobro je odabrao - mrko će Beatrice.

Clarissa je pogledala papire u Beatriceinim rukama. - Smjesta moramo poslati brzojav Evie.

188

BU&CW

39 Evangeline se nalazila u svojoj spavaćoj sobi i radila na sljedećem napetom dijelu svojeg romana, uživajući u spokojnoj atmosferi gotovo prazne kuće. Lucas, Stone, Beth i Tony rade u vrtovima, koristeći Chesterov zemljovid kako bi pronašli lokacije triju kristala.

U hodniku su se začuli brzi koraci. Molly se pojavila na vratima. Zračila je od uzbuđenja.

- Neki gospodin Guthrie vas želi vidjeti, gospođice Ames.

- Guthrie? Moj nakladnik? - Evangeline je odložila pero, nesposobna vjerovati vlastitim ušima. Odjednom je osjetila leptiriće u trbuhu. - On je ovdje? U ovoj kući?

- Da, da, to je on. - Evangeline je skočila na noge. - Kaže da je odsjeo u jednom od konačišta u gradiću. Pita jeste li dobili njegov brzojav kojim vas obavještava o svojem dolasku.

- Ne, doista, nisam.

- Vjerojatno se opet pokvario bicikl gospodina Applewhitea.

- Je li ga gospodin Mayhew svojom kočijom doveo iz gradića?

- Ne, gospođice, mislim da je gospodin Guthrie pješačio.

- Nije važno. Važno je samo to da je gospodin Guthrie ovdje. Čekaj da razmislim, ne možemo ga uvesti u knjižnicu. Većina ljudi postane nervozna kad vidi one povijuše na prozorima. Molim te, uvedi ga u salon. Nalazi se na sunčanoj strani kuće.

- Da, gospođice. Želite li čaj?

- Da, da, naravno, i malo tvojih izvrsnih kolačića. Možda ga uspijem nagovoriti da ostane na večeri. Ne, čekaj, to možda i nije dobra ideja. Trebalo bi ga odvesti kući kroz šumu, a to može biti prilično neugodno nakon što se smrači.

Molly se vratila u hodnik. - Idem pripremiti pladanj s čajem.

- Hvala ti, Molly.

Evangeline je oklijevala ispred svojeg ormara. Na sebi je imala jednu od udobnijih dnevnih haljina, jednostavnu i tamnoplavu. Nema nikakvu ukrasnu povlaku i ima samo jednu podsuknju. Poriv da se preodjene u moderniju haljinu bio je izrazito snažan, ali nije se usudila ostaviti Guthriea da čeka.

Zadovoljila se učvršćivanjem nekoliko odbjeglih pramenova kose i popravljanjem šala kojim je ispunila izrez haljine. Duboko je udahnula kako bi se pribrala, izišla u hodnik i sišla stubama.

Trenutak kasnije ušla je u salon i zastala. Čovjek koji je stajao kraj prozora bio joj je okrenut leđima. Imao je sivu kosu i kaput krojen na konzervativan način kakav se očekuje kod sredovječnih džentlmena. U jednoj je ruci držao štap za hodanje.

Intuitivni šapat razbudio je njezina osjetila. Nešto nije u redu s Guthrieevom kosom. Odjednom je postala posve sigurna da nosi periku.

189

BU&CW

Sigurno ne bi bio prvi ćelavi muškarac koji to čini, pomislila je. Muškarci imaju pravo na svoju taštinu.

Ali očito objašnjenje nije zadovoljilo njezinu intuiciju. Potisnula je svoju nelagodu i na lice namjestila smiješak dobrodošlice.

- Gospodine Guthrie - rekla je. - Kako je lijepo od vas što ste me posjetili.

Tako mi je žao što nisam primila vaš brzojav. No srećom, danas ste me našli kod kuće.

- To je doista sretna okolnost, gospođice Ames. - Guthrie se okrenuo. Već ste mi priredili obilje nevolja. Ne bih bio nimalo zadovoljan da ste mi dodatno otežali situaciju.

Evangelineina nutrina naglo se zaledila. Sad je vidjela Guthrieevu desnu ruku. Pripadala je čovjeku koji nije srednjih godina i držala je pištolj. Početni šok ostavio ju je bez daha na nekoliko sekundi.

- Vi niste gospodin Guthrie - rekla je. - Trebala sam obratiti više pozornosti na ono što su mi moja osjetila pokušavala reći.

- Nemam pojma o čemu govorite, ali ne, ja nisam vaš nakladnik. Moje ime je...

- Garrett Willoughby. Vi ste brat Douglasa Masona. Garrettove su se oči stisnule. - Impresioniran sam, gospođice Ames. Veoma ste brzi, niste li? Moj brat je doista rekao da ste previše pametni za vlastito dobro.

- Ljudi vas traže.

- Da, znam. - Garrett je iz džepa izvadio papirić. - Ovo je bilo namijenjeno vama. To je od gospođice Slate, a obavještava vas da ona i njezina prijateljica ne vjeruju da sam na putu za Ameriku u potrazi za novim kazališnim prilikama. Vjeruju da bih zapravo mogao biti na vlaku za Little Dixby i da sam se prerušio u vašeg nakladnika. Imala je pravo. Kad sam našao Guthrieeva pisma i ugovor u ladici vašeg pisaćeg stola, znao sam da je on jedina osoba koju biste primili bez postavljanja nepotrebnih pitanja.

- Kako ste presreli brzojav?

- Zabrinjavala me mogućnost da neki u Londonu neće vjerovati da sam otplovio u Ameriku. Kao mjeru predostrožnosti, danas poslijepodne na putu ovamo svratio sam u lokalnu poštu kako bih se raspitao ima li kakvih poruka za neku gošću koja je odsjela u Kristalnim vrtovima. Kad sam čuo da je jedna upravo stigla, ponudio sam se da je odnesem jer ionako idem onamo. - Pištoljem je pokazao vrata. - Sad odlazimo.

Evangeline se polako vratila u predvorje. - Valjda se ne nadate da ćete uspjeti pobjeći. Lucas Sebastian će vas pronaći.

- Griješite, gospođice Ames. Sebastian je mekan, razmažen čovjek iz viših društvenih slojeva. Ja sam izoštrio zube na londonskim ulicama pljačkajući ljude koji su bili daleko opasniji no što bi on uopće mogao zamisliti.

- Ne poznajete ga baš dobro, zar ne?

- Nikad ga nisam sreo, a nadam se da će tako i ostati. No tek toliko da budem siguran, u javnoj konjušnici u gradiću unajmio sam konja i malenu zatvorenu kočiju. Čeka malo dalje niz stazu, skrivena od pogleda. Vi i ja poći 190

BU&CW

ćemo na kratko putovanje. Kratko za vas, trebao bih dodati. Miči se, ti ubojita kučko.

Evangeline se polako kretala predvorjem. Obavijala ju je tišina velike kuće. Garrett ju je gurnuo prema ulaznim vratima.

- Van - naredio je. - Ako vrisneš, umrijet ćeš ovdje i sada. Otvorila je ulazna vrata i izišla na prag. - Ponašate se veoma glupo, gospodine Willoughby. Kad biste imali malo zdravog razuma, pobjegli biste glavom bez obzira, dok još možete.

- Ne trošite dah pokušavajući me prestrašiti. - Garrett je izišao za njom i zatvorio vrata. Opet je pokazao pištoljem. - Sad brzo, među stabla uz rub kolnog prilaza.

Evangeline je ušla u gustu šumu koja se pruža uz kolni prilaz. Garrett je bio odmah iza nje. Šuma se zatvorila oko njih, onemogućavajući pogled na veliku kuću.

- Kamo me kanite odvesti? - tiho je pitala.

- Na neko privatno mjesto. Uz malo sreće, Sebastianu i ostalima trebat će dani da pronađu vaše tijelo u ovoj šumi, ako ga uopće pronađu. Dotad ću ja doista biti na putu za Ameriku.

- Zašto bih učinila još jedan korak?

- Iz istog razloga iz kojeg tako mnogo zarobljenika poslušno ide u svoju propast. Sve dok ste živi, postoji neka slabašna, nesigurna nada za bijeg ili moljakanje za život. Povrh toga, doista imam neka pitanja za vas.

- Želite znati kako je umro vaš brat, zar ne? Zapravo ne vjerujete da je pao niz one stube, ali ne razumijete kako sam ga mogla svladati.

- Prokleto dobro znam da nije pao i slomio vrat. - Garrettov je glas podrhtavao od siline njegova bijesa. - Onog je dana otišao onamo s namjerom da vas ubije. Bio je bijesan jer ste uništili njegov plan da oženi nasljednicu imetka obitelji Rutherford. Rekao mi je da ste vi krivi da su ga razotkrili kao prevaranta. Rekao je da je imao osjećaj da ga progonite.

- Čudno, ali ja sam mislila da on progoni mene. Jedva sam mogla vjerovati vlastitim očima kad sam ga vidjela onog prvog dana rada na slučaju Rutherford. Znam da on mene nije prepoznao. Kad je shvatio tko sam?

- Neko je vrijeme motrio na kućanstvo ledi Rutherford nakon što je njegova prosidba odbijena. Želio je znati kako je stara dama otkrila da je prevarant. Kad vas je vidio kako odlazite s kovčegom u ruci, postao je sumnjičav. Rekao je da više niste hodali ni ponašali se kao plaćena družbenica. Nešto mu se kod vas činilo poznatim, rekao je.

- Slijedio me natrag do agencije.

- Kad ste izišli bez perike i naočala, odmah vas je prepoznao. Evangeline je između stabala ugledala konja i malenu kočiju.

- Zato je postavio svoju klopku - rekla je.

- Što ste onoga dana učinili mojem bratu?

- Zašto bih vam rekla? - Evangeline se zaustavila i okrenula. -Ubit ćete me čim odgovorim na vaše pitanje.

191

BU&CW

- Ne ovdje, ne ako me na to ne primorate. - Garrett se nasmiješio. - Tko zna? Možda ću vam pružiti sportsku priliku ako odgovorite na moja pitanja.

Dopustiti vam da pokušate pobjeći.

- Sumnjam.

Garrettove su oči bljesnule od bijesa. - Uđite u kočiju.

- Ne - reče Evangeline.

Garrett je podigao pištolj kao da će je udariti drškom. - Učinit ćeš ono što ti se kaže, do vraga, ubojita mala kučko, ili ćeš prije smrti upoznati silne patnje.

Mračna energija uskovitlala se u šumi. Konj je u panici mahao glavom i krenuo naprijed, povukavši kočiju stazom.

- Što je to? - Garrett se šokirano vrtio u krug, tražeći izvor grozne energije. - Što se događa?

- Ovo je kraj lova za vas - reče Evangeline.

Garrett se ukočio kad je malo dalje ugledao Lucasa koji je hodao prema njemu kroz šumu. Raslinje na desnoj strani također se razmaknulo. Pojavio se Stone.

- Jedno je sigurno - reče Lucas. U očima mu je plamtjela ledena vatra. Ja nisam sportski raspoložen.

- Gade. - Garrett je zgrabio Evangeline kad se pokušala odmaknuti izvan njegova dohvata. Obavio joj je ruku oko vrata i njezina leđa pritisnuo uza svoja prsa. - Odakle si se stvorio?

- Pusti je - tiho će Lucas.

- Prestani s onim što mi radiš ili ću je sad ubiti, kunem se. Lucas pogleda Evangeline. - Jesi li dobro?

- Uskoro ću biti - rekla je.

Sad je imala fizički kontakt koji joj je trebao. Objema je rukama uhvatila Garrettovu podlakticu i potražila najjače struje njegove aure, njegovu životnu snagu. Oprezno ih je počela ublažavati. Učila je na iskustvu što ga je stekla kad je izliječila Lucasa, podsjetila se. Ne mora ubiti Garretta kako bi ga zaustavila. Samo ga mora onesvijestiti.

- Š-što mi se događa? - Garrett je čvršće stisnuo Evangeline.

- To je energija ovog mjesta - reče Lucas. - Zar nisi čuo lokalne legende?

Ove su šume opasne. Neki kažu da su opsjednute duhovima.

- Ne - Garrett se gušio. Odmaknuo se od Evangeline.

Kad je izgubila kontakt s njim, izgubila je i mogućnost manipuliranja njegovom aurom. No Lucas je preuzeo kontrolu. Novi valovi opasne energije nadimali su se u atmosferi.

Garrett je teturao, rukama tjerao užase što ih je samo on vidio i mahnito pokušavao uperiti pištolj u Evangeline.

- Ti si kriva za ovo - dahnuo je. - Za sve. Ti si kriva.

- Makni se od njega, Evangeline - tiho će Lucas.

Već se maknula izvan Garrettova dohvata. Ali on više uopće nije obraćao pozornost na nju. Bio je izgubljen u oluji noćnih mora koja ga je obavila.

Užas je zamijenio bijes u njegovim očima.

192

BU&CW

Prislonio je cijev pištolja na sljepoočnicu i pritisnuo okidač.

193

BU&CW

40 Znam da je prerano da budemo sigurni u uspjeh - reče Lucas - ali ovdje se čini da se nešto promijenilo, kao da je energija manje intenzivna.

- I ja to osjećam. - Evangeline je pojačala svoja osjetila. - Dojam pregrijanosti nekako se smanjuje. Čini se da se struje vraćaju na ono što je normalno za ovo mjesto.

Ona i Lucas stajali su na terasi s Beth i Tonyem. Promatrali su vrtove obavijene mrakom. Ranije je pozvana lokalna policija da se pozabavi tijelom Garretta Willoughbya. Lucas im je iznio kratku, izrazito dotjeranu verziju zbivanja koja nije uključivala spominjanje pokušaja umorstva, već samo žalostan slučaj samoubojstva.

Svi su bili šokirani, no ako su se policajac i pogrebnik pitali zašto bi nezaposleni glumac došao čak u Kristalne vrtove kako bi si oduzeo život, bili su previše uljudni - i Lucas im je tjerao strah u kosti - da bi to glasno izgovorili. Na kraju krajeva, opće je poznato da su glumci temperamentni ljudi, skloni pretjerivanju.

Molly je pripremila laganu večeru koja je sadržavala ono što je ona opisala kao krepku juhu s okusom currya i svoju nevjerojatnu pitu od lososa i poriluka. Tvrdila je da je oboje dobro za živce. Evangeline nije bila sigurna po pitanju ljekovitih moći juhe i pite, ali se počela osjećati smirenije, mada je sumnjala da će te noći dobro spavati. Prizor metkom smrskane glave Garretta Willoughbya izazvao je živa sjećanja na samoubojstvo njezina oca.

- Tony i ja nismo osjetljivi na paranormalno kao vas dvoje -reče Beth. Ali smo također svjesni promjene u atmosferi.

- Vrtovi više nisu onako svjetlucavi - primijeti Tony. - Ovdje još uvijek postoji neugodan osjećaj, ali nije onako jak kao prije nego smo iskopali kristale.

- Pogledajte površinu ribnjaka kraj paviljona - reče Beth. -Sinoć je bila kao zrcalo koje odražava mjesečinu. Ali večeras je mutnija.

Evangeline je pojačanim osjetilima proučavala ribnjak. Definitivno je djelovao manje zlokobno. - Imaš pravo. U vodi još uvijek ima energije, ali više ne djeluje tako prijeteće.

Lucas joj se približio, tek ovlaš dotaknuvši njezinu ruku. Željela se okrenuti prema njemu i crpiti snagu iz njegove. Ali ovo nije ni vrijeme ni mjesto za takvu intimnost. Zapravo, pomislila je, možda više nikad neće imati priliku izgubiti se u Lucasovu naručju. Velika je pustolovina završena.

Ujutro će morati razgovarati o najdiskretnijem načinu razvrgavanja njihovih lažnih zaruka.

- Tony, ti i Beth imali ste pravo po pitanju kristala - reče Lucas. Pojačavali su prirodnu energiju vrtova, hraneći i jačajući moć izvora.

- Problem je bio u tome da je oscilirajući obrazac struja postajao nestabilan - reče Tony. - Opasno. Stric Chester je znao da nešto ne valja, ali nije shvatio da je problem u kristalima. Bio je uvjeren da su se na neki način pojačale moći bazena vizija.

194

BU&CW

- Zato je bio tako uzbuđen kad je našao ženu koja može ući u odaju reče Lucas. - Sad je pitanje što ćemo, dovraga, učiniti s tim prokletim kristalima?

- Uvijek ih možemo odvesti do obale i baciti u more - predloži Beth.

Tony se namršti. - Mislim da ih ne bi trebalo uništiti. Njihova paranormalna svojstva mogla bi postati veoma vrijedna u budućnosti. Volio bih dobiti priliku da ih proučim.

- Nisam siguran da je to dobra zamisao - reče Lucas.

- Prema onome što piše u dnevniku strica Chestera, kristale je našao u prodavaonici koja prodaje uglavnom lažne antikvitete -reče Tony. - Navodno su godinama čamili u sanduku i nisu stvarali nikakve probleme. Tek nakon što ih je zakopao u tlo opatije, postali su rezonantni na opasan način.

- Ako ih doista zadržiš, trebat će ih dobro čuvati - upozori Evangeline. Uvijek će biti drugih sličnih Chesteru Sebastianu koji će tražiti kristale i kamenje koje navodno ima paranormalna svojstva. Posljednje što nam sada treba to je da ih se dokopa neki ludi znanstvenik.

- Istina - reče Lucas. - Ali Tony ima pravo; kristali bi se jednoga dana mogli pokazati važnima. Možda bi bilo mudro zadržati ih dok o njima ne uspijemo saznati nešto više.

Beth ga je upitno pogledala. - Gdje predlažeš da ih držimo?

Lucas se zagledao u još uvijek svjetlucavo raslinje. - Čini mi se da su Kristalni vrtovi zasad posve sigurno skrovište. Naručit ću čeličnu kutiju, sef, u koji ćemo ih pohraniti. - Pogledao je Tonya. -Slažeš li se?

- Da, siguran sam da će čelik biti više nego adekvatan za obuzdavanje energije. - Tony je skupio usne. - No možda bi bilo bolje da se unutrašnjost sefa obloži staklom, kao dodatna mjera opreza. Ako su moje teorije o paranormalnoj energiji točne, ti materijali također djeluju kao izolator.

- Dobro - reče Lucas. - Dogovoreno. Zadržat ćemo kristale, barem zasad.

Beth ga je pogledala. - Ali ako zadržiš kristale u opatiji, onda ne možeš prodati ovo mjesto. Netko će stalno morati boraviti ovdje kako bi pripazio na kristale i posjed.

- Slučajno sam odlučio kako je vrijeme da imam ladanjsku kuću - objavi Lucas.

Svi su ga pogledali.

Tony se prvi pribrao. - Ma nemoj mi reći. Otkad tebe zanima život na selu?

- Otkako sam se odlučio oženiti i osnovati obitelj - reče Lucas.

- Svi znaju da je ruralno područje zdravije okruženje za djecu nego grad sa svojim dimom i prašinom.

Tony i Beth pogledali su Evangeline. Beth se nasmiješila.

- Da, svakako - rekla je. - Kristalni vrtovi bit će sjajna ladanjska kuća za vas dvoje.

Evangeline je ostala bez riječi. Lucas kopa sve dublju jamu, pomislila je. Što više razglaba o njihovoj fiktivnoj budućnosti, to će biti teže razvrgnuti

195

BU&CW

lažne zaruke. Uhvatila je njegov pogled, mahnito mu pokušavajući poslati bezglasnu poruku, ali on se nije obazirao.

- Kad Evangeline i ja budemo u Londonu, Stone će ostati ovdje i čuvati imanje - nastavio je.

- Zašto će gospodin Stone biti ovdje? - upita Beth.

- Obavijestio me da kani oženiti Molly koja je odlučila otvoriti čajanu u Little Dixbyu - reče Lucas. Nasmiješio se zapanjenim izrazima njihovih lica. Ja ću osigurati financije za čajanu koja će, na temelju onoga što znam o Molly, nesumnjivo biti veoma uspješna. Imam određeni talent za prepoznavanje izvrsnih investicija, znate.

Usprkos svojoj panici, Evangeline je osjetila navalu ushićenja. -To su divne vijesti. Molly će biti oduševljena.

- Što se Stonea tiče, on će biti sretan pod uvjetom da bude s Molly - reče Lucas. - Očekujem da će i Tony ovdje provoditi prilično mnogo vremena jer će obavljati istraživanja na kristalima. Predlažem da se konzultira s čovjekom po imenu Horace Tolliver koji se veoma zanima za znanost paranormalnoga.

Tony se nasmiješio. - Svakako. Možeš se pouzdati u to da ćeš me ubuduće često viđati. Također bih silno želio proučavati paranormalna svojstva Vrtova.

Lucas pogleda Beth. - Ako se odlučiš udati za gospodina Rushtona, siguran sam da će i njega zanimati antikviteti u opatiji. Oboje ćete biti dobrodošli.

Beth se nasmiješi. - Kao i obično, smislio si plan koji će riješiti sve naše probleme.

- Ne baš sve - reče Lucas. Pogledao je Evangeline. - Još postoji jedan problem što ga treba riješiti. Ako biste ti i Tony bili tako ljubazni i ostavili nas nasamo, pokušat ću to učiniti.

Tony se namrštio. - Zašto moramo otići?

- Jer moramo - reče Beth. - Pođi sa mnom, Tony. Odmah.

- Ne vidim zašto... - Prekinuo se jer ga je uhvatila za ruku i vukla s terase natrag u kuću. Osvrnuo se preko ramena i pogledao Evangeline i Lucasa koji se nisu maknuli. - Dobro - reče. - Ionako bih danas trebao zapisati bilješke o vađenju kristala iz tla. Ne bi valjalo da zaboravim pojedinosti.

- Tako je - reče Beth.

Ona i Tony su nestali u kući i zatvorili vrata. Evangeline je ostala sama s Lucasom.

- Napravio si mnogo planova za sve i svakoga - rekla je. - Ali jedno nisi uzeo u obzir.

Pomaknuo se tako da je stao ispred nje i rukama joj obujmio lice. Bila je naglašeno svjesna intimne energije njegove aure. Šaptala je njezinim osjetilima i popravila joj raspoloženje. Nasmiješio se.

- Što nisam uzeo u obzir? - pitao je.

196

BU&CW

- Ako Kristalne vrtove učiniš svojim domom, što će biti s tvojim savjetodavnim poslom? Valjda ne misliš odustati?

- Ne - rekao je. Palčevima joj je milovao liniju čeljusti. Oči su mu plamtjele. - Ne vjerujem da bih se toga mogao posve odreći čak ni kad bih želio. Ti to razumiješ bolje od ikoga.

- Da - rekla je.

- No moje usluge traže samo nekoliko puta godišnje, a London nije baš tako daleko ako se putuje vlakom. U svakom slučaju, kanim zadržati kuću u gradu. To će nam odgovarati za ona razdoblja što ćemo ih provoditi u Londonu.

- Da, naravno, trebala sam se sjetiti voznog reda vlakova. -Zapravo, činilo se da trenutno ni o čemu ne može jasno razmišljati. Njezine su emocije postale kaotične... Što ćemo ih provoditi u Londonu.

- Vidiš, nadam se da ću ubuduće imati savjetodavnog partnera - reče Lucas.

Osjećala se smušeno. - Kako to misliš?

- Bilo bi veoma korisno imati partnera koji posjeduje talent za pronalaženje onoga što je izgubljeno. Činilo se da je noć posve ostala bez zraka. No zapravo i ne mora disati, pomislila je. Može sasvim lijepo živjeti od energije koja ih oboje obavija.

- Imala sam dojam da radiš sam - rekla je.

- Tako je bilo svih proteklih godina jer, dok se ti nisi pojavila u mojem životu, nisam upoznao ženu koju bih mogao zamoliti da podijeli teret spoznavanja onoga što ja znam, da zajedno sa mnom vidi ono što drugi ne vide. Ali ti me poznaješ onakvoga kakav jesam i nisi mi okrenula leđa.

Poznaješ zvijer u meni, ali se ne bojiš.

- Jasno da te se ne bojim, Lucase. - Zgrabila je revere njegovog kaputića.

- Otkad si ti počeo pisati melodrame? Nebesa, u tebi nema nikakve zvijeri. U tebi je samo snažan, moćan, hrabar muškarac koji bi dao svoj život, ako je potrebno, da zaštiti one za koje je odgovoran.

U očima mu je svjetlucao smijeh. - Sjajno. Opet me pretvaraš u romantičnu figuru. Moram te nagovoriti da se udaš za mene prije nego otkriješ da nisam prikladan za ulogu junaka.

- Ah, ali ti jesi moj junak. - Nasmiješila se i podigla na prste kako bi mu nježno poljubila usne. - Prepoznala sam te prvoga dana kad sam te ugledala.

Silno bih voljela biti tvoja partnerica u istragama, kao i na svaki drugi način.

Njegovo se vedro raspoloženje kao nekom čarolijom preobrazilo u tamnu, duboku potrebu. Uzeo je njezinu ruku i poljubio joj dlan.

- Volim te, Evangeline, još od onog prvog dana kad smo se sreli u knjižari. Kad sam te one noći našao kako trčiš mojim vrtom da bi se spasila, znao sam da moram naći neki način da te zaštitim i učinim svojom. Nisam normalan čovjek i nikad ti neću moći ponuditi normalan život. No pružit ću ti sve što imam, svu svoju ljubav i povjerenje. Moje srce je u tvojim rukama.

Obuzela ju je radost.

197

BU&CW

- Dobro ću ga čuvati - obećala je. - Volim te, Lucase. Uvijek ću te voljeti.

Sad bi već trebalo biti jasno da nisam nimalo normalnija od tebe. Ali kao što ti svaki pisac može reći, normalno nije osobito zanimljivo.

Nasmijao se. Zvuk je odjeknuo nad vrtovima, lebdeći na valu energije.

Privukao ju je u zagrljaj i poljubio je. Reagirala je onako kako je znala da će činiti do kraja svojeg života, uzvraćajući jednakom vrelinom, energijom i obećanjem vječne ljubavi.

Nije joj trebala njezina psihička intuicija da bi znala da će oboje održati to obećanje.

Kristalni vrtovi svjetlucali su oko njih u mjesečinom obasjanoj noći.

198

BU&CW

41 Vjenčanje je održano u dnevnom vrtu. Evangeline se bojala da lokacija još možda nije posve bezopasna. Na kraju krajeva, kristali su iskopani iz tla tek prije mjesec dana. Ali Tony i Beth, te njihov novi kolega, Horace Tolliver, uvjeravali su je da nitko od gostiju neće postati žrtva neke nestašne ruže ili puzavica mesožderki.

Međutim, podignuta je ograda oko ribnjaka ispred paviljona. Tek toliko da budemo sigurni, objasnio je Tony. Ipak će ondje biti i malene djece jer je pozvana cijela obitelj Gillingham.

Bilo je malo, ako ih je uopće bilo, šaptom izgovorenih primjedbi zbog skandalozno kratkih zaruka. Postojali su brojni razlozi za izostanak tračeva.

Prvi je bio taj što je svima očito da su nevjesta i mladoženja istinski zaljubljeni.

Drugi razlog za tako mnogo diskrecije bio je jednako jasan: nitko nije želio na sebe navući gnjev novog vlasnika Kristalnih vrtova. Svi su razumjeli da Lucas Sebastian ne bi oklijevao ako bi se pokazala potreba da reagira na najmanju uvredu časti njegove izabranice.

Ljetno sunce obasjavalo je poveću skupinu u kojoj su se nalazili Judith, Lucasova teta Florence, Tony, Beth i još nekoliko članova obitelji Sebastian.

Tony je bio kum. Beatrice i Clarissa bile su djeveruše.

Gospođa Flint i gospođa Marsh, sredovječne vlasnice agencije za plaćene družbenice u Lantern Streetu, sjedile su u prvom redu na nevjestinoj strani. Šmrcale su i diskretno brisale oči malenim rupčićima tijekom cijelog obreda.

- Plakale su jer su znale da su izgubile jednu od svojih najboljih istražiteljica - Clarissa je kasnije rekla Evangeline. - Znaju da će biti teško naći zamjenu za tebe.

- Podsjetile smo ih da ćete ti i gospodin Sebastian biti na raspolaganju za povremene konzultacije - dodala je Beatrice. - One su nas, jasno, uvjeravale da agencija više nikad neće biti upletena u slučajeve umorstva. Zvuči kao da će život za Clarissu i mene odsad nadalje biti krajnje dosadan, ali što se može.

Nakon obreda mladenci i njihovi gosti uživali su u izvrsnoj gozbi što ju je osmislila Molly. Svi su bili impresionirani. Dugi stol postavljen na terasi bio je svečano ukrašen. Ponuđena jela uključivala su pitu od lososa i poriluka, različite vrste pečenog mesa i divljači, salatu od jastoga, puding, raznovrsno sezonsko voće s tučenim slatkim vrhnjem, sladoled i žele.

Na čelu stola nalazila se veličanstvena svadbena torta ukrašena zapanjujuće realističnim ružama. Evangeline je na trenutak obuzela panika kad je trebala rezati tortu i opazila cvjetove.

- Molly. Ne te ruže.

Molly se nagnula bliže i šapnula: - To su ruže od šećera, gospo. Bez brige, nisam ih ubrala u vrtu.

Lucas i Evangeline su prvu bračnu noć proveli u rimskom kupalištu, duboko u središtu noćnog vrta. Ako se nekome to mjesto činilo kao neobičan izbor za početak medenog mjeseca, nitko nije bio toliko budalast da nešto 199

BU&CW

komentira. Niti je itko komentirao kad je Lucas dan prije vjenčanja viđen kako u labirint nosi hrpu jastuka i jastučića, kao i čistu posteljinu.

Sad je predmet lokalnog ponosa postala činjenica da novi gospodar i gospodarica Kristalnih vrtova nisu ono što bi netko opisao kao običan bračni par. Nitko ne može očekivati da će oni svoju prvu bračnu noć provesti na običan način.

Energija u odaji drugog bazena bila je ugodna.

Lucas je podigao bocu šampanjca što ju je upravo otvorio i napunio dvije čaše. Odnio je čaše do ruba svjetlucavog bazena gdje je Evangeline sjedila s nogama u vodi. Preodjenula se u spavaćicu. Kosa joj se rasula po ramenima, a oči su joj ispunjavale beskonačne zagonetke za koje je znao da će ih istraživati do kraja života.

Pružio joj je jednu čašu i sjeo kraj nje. Izuo je čizme i raskopčao košulju, ali je još uvijek imao hlače na sebi. Zavrnuo je nogavice i uronio stopala u bazen.

- Čestitam, gospođo Sebastian - rekao je.

- Na sklapanju braka, želiš reći? - Gledala ga je toplim pogledom. Hvala, gospodine Sebastian. Kad smo već kod toga, i ja sam veoma zadovoljna.

- Mislio sam na tvoj divljenja vrijedan uspjeh nakon objavljivanja još jednog poglavlja romana Winterscar Hall. -Podigao je čašu i nazdravio joj. Uspjela si, doista si uspjela uvjeriti svoje čitatelje da je čovjek kojeg su smatrali negativcem u tvojem romanu sad junak. Samo bi veoma dobar pisac mogao izvesti tako uspješan zaokret.

Nasmiješila se i popila gutljaj šampanjca. - Hvala. Moram priznati da sam imala veliku sreću jer me nadahnuo upravo moj vlastiti suprug.

- Koji je uvijek sretan ako može pomoći.

- To će - rekla je - biti veoma zgodno.

Dotaknuo joj je obraz, nagnuo se prema njoj i poljubio je.

- Volim te, Evangeline.

- I ja tebe volim, Lucase.

U njemu je bujala silna radost. Odložio je čašu ustranu, uzeo njezinu i spustio je kraj svoje.

Privinuo ju je uza se i spustio usne na njezine.

Pjenušava voda drevnog bazena iskrila se i svjetlucala, odražavajući energiju ljubavi.

Obrada: Mighty

200

BU&CW

Amanda Quick je pseudonim Jayne Ann Krentz, autorice koja piše pod nekoliko pseudonima, a ima više od pedeset uspješnica New York Timesa; tiskano je više od 35 milijuna primjeraka njezinih romana. Živi u Seattleu.

Posjetite je na: http://www.krentz-quick.com/ http://www.jayneannkrentz.com/ https://www.facebook.com/JayneAnnKrentz https://twitter.com/JayneAnnKrentz

201