je od glave za 5 eura!

Trebale su joj rezervne košulje za rad u hotelu i u razgovoru s kolegicom na poslu, otkrila joj je kako postoje second hand trgovine koje imaju jeftinu, a dobru robu. Jer, Sandra u tom trenutku nije imala plaću za nove, skupe košulje, a bila je naučena da roba naravno i košta. Od onda kupuje samo i isključivo u second handu. Dakle, već više od 25 godina.

- Vlasnik hotela, dakle bogati Njemac, sa suprugom se oblačio isključivo u second hand trgovini. Pitala sam ga kako to, s obzirom na to da im novci nisu problem. Mi smo u ono doba u socijalizmu imali skroz drugačije razmišljanje. Za jedan kostim davali smo cijelu plaću. I onda me vlasnik pitao cijenim li ja sebe kao radnika, na što sam pozitivno odgovorila. Rekao je ono što i dandanas pamtim, zašto bi cijeli tjedan morala raditi za jednu stvar, ako to isto mogu kupiti puno povoljnije, govori nam Sandra.

Nakon 10 godina života i rada u Njemačkoj, Sandri je bila velika želja otvoriti second hand trgovinu. U to doba preplavili su nas kineski dućani, pretežno s robom od jeftinih, prerađenih materijala. Sandra kaže kako u to vrijeme nije bilo pravo vrijeme za second hand. No, to je vrijeme ipak stiglo.

- Zbog zdravstvenih razloga više nisam mogla raditi u kafiću, a bila sam premlada da ne radim. U tom se trenutku vratila i dozorila je ideja da otvorimo second hand butik. Mama je bila krojačica, a i ja sam oduvijek voljela odjeću i obuću. Zapravo sve je vodilo do toga da se bavimo ovim poslom, kazala je Sandra i dodala kako se oduvijek voljela oblačiti drugačije od drugih. Prednost second handa je upravo u tome što ne postoje duple stvari. Dakle, neće se dogoditi da u gradu sretnete nekoga tko ima isti odjevni predmet kao vi.

- 90 posto ormara mi je second hand. Ili su to mamine stvari, bakine ili pa baš kupljene u second handu. Razlog je održivost, a i retrovibe koji nosim pa takvu robu najlakše nađem u takvim trgovinama, kaže

Eva Trstenjak

Ne, to nije roba koju su nosili mrtvi No, mišljenja su podijeljena. Ima onih koji zaziru od kupovine u second handu jer im je ideja o nošenoj robi jednostavno odbojna. No, Sandra objašnjava:

- Kod nas ljudi još danas misle da kod nas dolazi roba kad netko umre i da se tu oblači sirotinja. No, to je daleko od istine. Kod nas ku- puju oni koji ne žele previše potrošiti na haljinu koju će primjerice obući na jedno događanje. Ili da uzmu odijelo od 500 eura, ako takvo isto ili slično mogu naći i za 30 eura, govori. prijateljice Nere hororima povezusu više nisam ni Ove godine želim ići na sam u tome, razgovoru vrijeme voli žanrova, klasike na navečer, oko nje je ilustracije svoj fokus ilustracije za sumještakoja bi ukoričena dana

I dok ćete u Textile houseu zaista naći odjeću po euro ili dva, u Second Hand Bar Codu roba je nešto skuplja. Sandra govori kako ovisi o tome čiju robu imate. Vintage odjeća je sama po sebi rijetka, pa zato ima i drugačiju cijenu.

- Nije samo u pitanju vintage roba, već od kojih je materijala napravljeno. Pamuk i lan sigurno ne mogu imati istu cijenu kao poliester. Sva roba je kemijski očišćena i zapravo se može odmah nositi, govori.

Svaka roba ima svog kupca. Tako Sandra u svojoj trgovini ima različite vrste kupaca. Ima onih koji su došli kupiti odjeću za neki event, kao što je trash, s druge strane ima kupce koji traže specifične marke, a i onih koji kupuju “normalnu” odjeću za svaki dan.

Najmanje se kupuju, pogađate, cipele. Ljudi zaziru od toga da nose obuću koja nije nova. Sve ostalo kupuje se redovno. Pa čak i spavaćice. Uz to, možete kupiti torbe, remene, nakit. I to sve za po par eura.

Činjenica je kako je modna industrija jedan od glavnih zagađivača modernog doba, pa stoga bili u pitanju trend ili nostalgija, briga za budućnost ili borba protiv inflacije – koji god razlog bio – second hand je in.