ZLATKO DALIĆ

Zajedni Tvo Je Na A

Najve A Pobjeda Unity Is Our Greatest Victory

Svelikim osjećajem ponosa i sreće naša kompanija imala je zadovoljstvo hrvatske nogometne reprezentativce, naše Vatrene, s medaljama osvojenima na svjetskome nogometnom prvenstvu u Rusiji 2018. te lani u Katru pobjednički dovesti doma. Pa ako je itko pomislio da je srebro osvojeno u Rusiji bila slučajnost pomiješana s pomalo sportske sreće, poslije bronce u Katru više nitko ne može sumnjati u to da izbornik Zlatko Dalić predvodi ekipu koja pripada svjetskoj nogometnoj eliti i pritom točno zna što radi. U trenutku dok vodimo ovaj razgovor pred nogometašima je još jedan izazov, natjecanje u Ligi nacija na kojem su preostale još samo četiri ekipe, a među njima i hrvatska. S nestrpljenjem čekamo rasplet među najboljima u lipnju, ali već i sada možemo konstatirati, što god se dogodilo, riječ je o još jednom uspjehu naše reprezentacije i njihova izbornika.

 Vjerojatno su vas mnogi do sada pitali u čemu je tajna uspjeha, a često smo od vas čuli riječi poniznost, skromnost, upornost, odgovornost, spremnost na odricanje, uvažavanje protivnika i naravno ustrajan i predan rad. No postižete još nešto što ne uspijeva baš svim izbornicima, ma koliko bili vrsni i stručni u svojem poslu, a to je neka neobjašnjiva pozitivna kemija koja se stvori među igračima na tako velikim natjecanjima.

I ne samo među njima. Zapravo, u cijeloj Hrvatskoj. Kako to postižete?

− Naveli ste i sami neke vrijednosti koje se kao izbornik trudim promicati unutar ekipe i smatram da ako ja pokazujem poštovanje prema igračima, prema svojim suradnicima, našim navijačima, protivnicima i općenito prema ovom časnom poslu, da igrači to uvažavaju i slijede. Mislim da su temelji tog kulta reprezentacije postavljeni još devedesetih pod vodstvom mojeg mentora, pokojnog Ćire Blaževića, i da su kroz godine svi izbornici i igrači održavali taj pristup kako je hrvatska reprezentacija nešto posebno i da smo svi dužni predstavljati svoju domovinu na najbolji mogući način. Naravno da zasluge za kvalitetnu atmosferu imaju i sami igrači, posebno oni stariji na čelu s kapetanom Lukom Modrićem, koji vode primjerom i pokazuju mladima što znači igrati za Hrvatsku. Kada jedan Modrić sa 37 godina s toliko žara dolazi na okupljanje, s toliko energije pristupa treningu i s toliko ponosa svaki put odijeva hrvatski dres, onda to moraju pratiti i ovi mlađi. Naravno, u Rusiji i Katru toj odličnoj atmosferi svakako su pridonosili dobri rezultati te je svaki novi uspjeh osnaživao cijelu ekipu. Priznajem da me ispunjava nevjerojatnim ponosom što sam kao izbornik pridonio tim uspjesima, ali prije svega jednoj atmosferi zajedništva unutar ekipe, a onda i među narodom jer sma-

Stožer hrvatske nogometne reprezentacije za vrijeme intoniranja hrvatske himne prije početka utakmice

The staff of the Croatian National Football Team during the playing of the Croatian national anthem before the start of a match tram da je to zajedništvo naša najveća pobjeda.

 Jeste li ikad na početku trenerske, pa i igračke karijere mogli sanjati o tome da ćete jednog dana voditi najbolje hrvatske nogometaše prema vrhu? Jeste li već u mladosti postavljali sebi visoke sportske ciljeve?

− Više sam puta otvoreno rekao da, čak i kada sam dolazio na mjesto izbornika, nisam mogao sanjati sve ovo što smo ostvarili u proteklih pet i pol godina. Već mi je i činjenica da sam izjednačio Ćirin rekord sa 72 utakmice na čelu reprezentacije nevjerojatna, a to da smo osvojili dvije medalje na svjetskim prvenstvima i igrali u finalu u Rusiji − to se zaista nisam ni usudio sanjati jer je to jednostavno nezamislivo, nevjerojatno i čudesno. I mislim da ćemo tek s vremenom postati svjesni što je to Hrvatska ostvarila proteklih godina. To ne znači da nisam bio ambiciozan − vjerovao sam u sebe i svoje znanje. U sportu ne možete uspjeti ako nemate snažnu vjeru u sebe i ako si ne postavite ciljeve visoko.

 Zanimljivo je da je vaš put prema klupi hrvatske nogometne reprezentacije išao preko Azije... Može li se reći da se upravo tamo stabilizirala vaša karijera uspješnog trenera? Također, zacijelo nije bila laka ni odluka da započnete novi život u tom za nas relativno nepoznatom svijetu. Kako ste se na to odlučili?

− Istina, nije to bila laka odluka jer ovdje mi je bila obitelj, supruga i dva mlada sina, ali imao sam njihovu podršku i vjerovao sam da kao trener mogu biti uspješan. Pristupio sam tim poslovima onako kako sam odgojen − ponizno, s vjerom u sebe, velikom voljom za rad i s poštovanjem prema svakom poslu, igraču, predsjedniku kluba ili navijaču. Iako su život i rad na Bliskom istoku drugačiji, moram priznati da je meni taj dio svijeta ostao u vrlo ugodnom sjećanju jer sam osjetio da mi se poštovanje koje sam ja dao njima na isti način vratilo meni. Danas ondje imam puno dragih prijatelja te se osjećam dobrodošlim i cijenjenim u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima gdje sam radio.

 Je li za vas odluka da preuzmete hrvatsku reprezentaciju samo nekoliko mjeseci prije svjetskog prvenstva u Rusiji bila teška ili laka? Što je taj preokret i povratak u Hrvatsku za vas značio?

Izbornik Zlatko Dalić, kapetan hrvatske reprezentacije Luka Modrić i veznjak Mateo Kovačić slave pobjedu

Head coach Zlatko Dalić, captain of the Croatian National Football Team Luka Modrić, and midfielder Mateo Kovačić celebrating Croatia’s victory

− Trenutak je bio težak, a bio sam svjestan i svih rizika i pritiska koje mi je to nosilo − u jednoj utakmici mogao sam postati tragičar i krivac za cijelu naciju.

No odluka je zapravo bila laka jer je voditi reprezentaciju svoje države najveća čast koju bilo koji trener može dobiti. Vjerovao sam da mogu uspjeti, vjerovao sam da imamo odličnu ekipu i da se možemo izvući iz teške situacije. Bilo je teško u Kijevu, ali kada smo uspjeli dobiti tu utakmicu, reprezentacija je prodisala i mogli smo s jednom novom energijom krenuti prema svjetskom prvenstvu u Rusiji.

 Koliko vam je vaše igračko iskustvo pomoglo u trenerskoj karijeri? Što biste izdvojili kao prioritete koje tražite od igrača?

− Sigurno da mi je igračko iskustvo postavilo temelje onoga što radim kao trener, a pritom sam imao sreću učiti od velikih trenera poput Ćire. No kada sam preuzeo reprezentaciju, bio sam svjestan da nemam iskustvo s reprezentacijom i zato mi je bilo važno okružiti se s ljudima koji su imali to iskustvo. Uvijek ističem da mi je podrška, znanje i iskustvo mojih najbližih suradnika − Olića, Ladića, Mrmića, kojima su se kasnije priključili i Ćorluka, Mandžukić i Pletikosa, od ključne važnosti. Od igrača prije svega tražim da budu u službi ekipe, da na svakoj utakmici, svakom treningu i svakom sastanku budu sto posto unutra, neovisno o tome jesu li prvi ili 23. igrač. Svi možemo pogriješiti, krivo dodati loptu ili skriviti jedanaesterac, ali najvažnije je da je svima uspjeh momčadi iznad statusa pojedinca.

 S dugogodišnjim kapetanom naše reprezentacije Lukom Modrićem, koji je još uvijek u sjajnoj igračkoj formi, ali je također već danas legenda hrvatskog nogometa, imate nedvojbeno sjajan odnos. Koliko je taj odnos između prvoga među igračima i izbornika važan za atmosferu u reprezentaciji i motivaciju ostalih igrača? Što je najvažnije?

− Pravi je blagoslov voditi kao izbornik Luku Modrića, i kao nogometaša i kao kapetana. O Luki nogometašu ne trebamo puno govoriti: osvojio je Zlatnu loptu usred ere Messija i Ronalda, osvojio je pet Liga prvaka i uopće nema dvojbe da je jedan od najboljih veznih igrača u povijesti. On je dirigent, mozak ekipe, igrač koji sve vidi i zna, i koji je kao takav idealna produljena ruka izbornika na terenu. Kao kapetan, on je ona najbolja vrsta lidera jer vodi primjerom. Luka ne mora puno govoriti jer svatko vidi koliko trenira, koliko ozbiljno pristupa analizi, koliko se žrtvuje na svakoj utakmici, a kad govori, onda svi to slušaju jer znaju kakva je nogometna veličina. Od prvoga dana imamo jedan otvoren, iskren i pošten odnos s puno poštovanja, u kojem obojica imamo isti zajednički cilj − ostvariti što bolje rezultate s reprezentacijom.

Ispunjava me nevjerojatnim ponosom što sam kao izbornik pridonio uspjesima, ali prije svega atmosferi zajedništva unutar ekipe, a onda i među narodom jer smatram da je to zajedništvo naša najveća pobjeda.

I take immense pride in the fact that, as head coach, I’ve contributed to the team’s successes, as well as to the creation of the feeling of unity not only in the team, but also in the nation as a whole, because I consider this feeling of unity to be our greatest victory.

 Često ističete podršku obitelji u ključnim trenucima. Koje biste trenutke označili kao prijelomne u svojoj karijeri i kako se vaša obitelj nosila s njima?

− Mislim da je podrška obitelji ključ svakog uspjeha. Teško je ako ste sami i ako se nemate na koga osloniti u teškim trenucima. Koliko god smo uspjeha imali u ovih pet i pol godina, bilo je i puno teških trenutaka jer nije lako biti hrvatski izbornik u zemlji s još četiri milijuna izbornika. Obitelj je tu ključ, mjesto gdje pronalazim svoj mir i snagu jer znam da su oni uz mene i kada osvajamo srebro, ali i kada gubimo 6:0 od Španjolske. Bilo je više prijelomnih trenutaka, ali sigurno mi nije bilo lako otići iz Hrvatske u Saudijsku Arabiju te mi je tada podrška obitelji bila iznimno značajna.

Mnogi se čude kako je jednoj tako maloj naciji i zemlji s manje od 4 milijuna stanovnika uspjelo dosegnuti nogometni vrh. U čemu vidite najveću snagu hrvatske reprezentacije?

− Najveća snaga svake ekipe jest njezina kvaliteta − bez kvalitete ne možete igrati finale svjetskog prvenstva kakvu god atmosferu, taktiku, sreću ili podršku navijača imali. Hrvatska godinama proizvodi kvalitetne igrače koji igraju u velikim europskim klubovima, a to je odraz jednog neobjašnjivog talenta koji Hrvati imaju za sport, kao i kvalitetnog rada trenera te jednog borbenog duha koji kao narod imamo. No kvalitetu imaju i druge reprezentacije. Ono po čemu se Hrvatska izdvaja jest taj kult reprezentacije, zajedništvo koje je kod nas posebno izraženo, zasigurno donekle i iz povijesnih razloga jer smo ne tako davno u krvi izborili samostalnost, što je dalo posebnu obvezu svakomu tko u bilo čemu predstavlja Hrvatsku da to čini na jedan poseban, predan i strastven način.

Many have wondered how such a small nation and a country with a population of less than 4 million has managed to reach the very top of football. What is, in your opinion, the greatest strength of the Croatian National Football Team?

− The greatest strength of every team is its quality. You cannot play in the world cup final without quality, and no atmosphere, tactics, luck or fan support can help you in that regard. For years, Croatia has been producing quality players who play in big European football clubs, which is a reflection of the inexplicable talent that Croats have for sports, of the quality of Croatia’s coaches, and of a fighting spirit that we have as a nation. But other national football teams are also quality football teams. What makes Croatia stand out is this cult-like idea we’ve created around the national football team, a feeling of unity which is particularly pronounced amongst Croats. This spirit may have its origins in history because we won our independence not so long ago in a bloody war, which obliges us all who represent Croatia to do so in a special, dedicated, and passionate way.

 Od kojih ste nogometnih stručnjaka najviše naučili, možete li istaknute neke?

− Od svakoga se može nešto naučiti, a nisam nikad skrivao da je Ćiro Blažević moj nogometni učitelj. Zato mi je teško palo kada nas je ove godine napustio jer je uistinu bio posebna osoba, koja se nekad činila većom od života pa je i taj odlazak bio šok, koliko god nas je on sve pripremao na to. Naravno, imam jedan sasvim drugačiji stil od njega, ali naučio sam koliko je važno imati dobru atmosferu u ekipi i koliko je važna komunikacija, kako unutar svlačionice tako i prema medijima i javnosti.

 Varaždin ste odabrali kao svoj grad, grad u kojemu je dom. Kako biste opisali svoj život u Varaždinu u trenucima predaha, dok život teče mirnije? Postajete li tad samo jedna od običnih varaždinskih obitelji ili za vas zapravo nikad nema predaha?

− Vjerujte mi, najviše bih volio da smo samo jedna od običnih varaždinskih obitelji. Možda ljudi to teško mogu zamisliti jer me uvijek vide u medijima, ali ja najviše volim svoj mir, tišinu, provesti vrijeme sam, s obitelji ili najbližim prijateljima na nekom mjestu udaljenom od reflektora, medija i šušura. Naravno, pozicija hrvatskog izbornika znači da se ne možete uvijek izolirati. Prihvaćam to kao dio posla i ne bježim od toga da je nekad vrijeme za intervjue, nekad za fotografiranje, nekad za potpisivanje dresa ili lopte. Drago mi je što ljudima reprezentacija toliko znači i cijenim privilegiju biti izbornik Hrvatske. Varaždin doživljavam kao svoj grad, tu sam okončao igračku karijeru, započeo trenersku i sa suprugom osnovao obitelj.  Preuzeli ste hrvatsku reprezentaciju prije šest godina. Što vam je u tom razdoblju ostalo u lijepom sjećanju, što je bilo teško, koji su vam se trenuci posebno urezali u pamćenje?

− Nevjerojatno da je u ovih pet godina bilo toliko trenutaka za pamćenje, ali na ovo pitanje bih mogao odgovoriti knjigom, a ne jednim odlomkom. Sigurno su pobjede protiv Argentine, Engleske ili Brazila bile posebne; svi oni jedanesterci na svjetskim prvenstvima; finale protiv Francuske, dodjela tih srebrnih medalja po onom pljusku u Moskvi, pa kasnije sreća zbog osvajanja bronce u Kataru, sve je to nezaboravno. Da ne govorim o dočecima u Zagrebu 2018. i 2022., a i u mojim gradovima, Livnu i Varaždinu. Puno je tu još manjih utakmica koje su bile iznimno važne i stresne te nam svima donijele veliku sreću, poput Rusije u Splitu. Bilo je i tih težih trenutaka − za mene je to posebno cijeli EURO 2020., koji je odigran u tim groznim i nenogometnim pandemijskim okolnostima te je od početka nekako krenuo u negativnom tonu te se do kraja turnira nismo uspjeli okrenuti u pozitivu, iako smo i tamo na kraju ostvarili korektan rezultat plasmanom u drugi krug.

 Poslije osvojenih titula na svjetskim prvenstvima, odmah poslije slijetanja u Zagrebu, pripremljen je našim reprezentativcima veličanstven doček, ali slavilo se već i u našem zrakoplovu. Kako biste opisali atmosferu na tim našim letovima, jeste li se već kad ste ušli u zrakoplov Croatia Airlinesa osjećali pomalo kod kuće?

− Gdje god da gostujemo, čim vidimo naš zrakoplov, hrvatske kvadratiće na repu aviona, pa naše kapetane i kabinsko osoblje, odmah se osjećamo kao da smo doma. I znamo da ćemo uskoro zaista i biti ponovno u svojoj domovini. Imamo tu sreću da nas prate odlični rezultati pa mi je zaista prva asocijacija na Croatia Airlines uvijek neko slavlje, dobro raspoloženje i pobjede. Vjerujem da će tako biti i u budućnosti!

Bursting with pride and filled with joy, our company had the pleasure to bring home the Croatian National Football Team, affectionately known as Vatreni or the Fiery Squad, and the two successive medals they won at two FIFA World Cups, one in Russia in 2018, and one in Qatar last year. Those who thought that the silver they won in Russia was a chance event sprinkled with a bit of sporting luck can, after their bronze in Qatar, no longer question whether the team that head coach Zlatko Dalić leads belongs to the world’s football elite or not, and whether he knows what he’s doing. While we’re conducting this interview, Croatia’s footballers are facing a challenge − competing at the UEFA Nations League, where only four teams remain, one of which is Croatia. The outcome is to be decided in June, and we await it eagerly. However, regardless of what happens, we can already ascertain that it will go down in history as yet another success of the Croatian National Football Team and their head coach, Zlatko Dalić.

Gdje god da gostujemo, čim vidimo naš zrakoplov, hrvatske kvadratiće na repu aviona, pa naše kapetane i kabinsko osoblje, odmah se osjećamo kao da smo doma.

Wherever we travel to, as soon as we see Croatia Airlines’ aircraft, the Croatian checkerboard squares on the tail of the aircraft, our captains and cabin crew, we instantly feel at home.

 Many have asked you what the secret of your success is. In your response, you often refer to humility, modesty, persistence, responsibility, the willingness to make sacrifices, having respect for the opponents, and, of course, hard and dedicated work. Yet, you’re also successful in something else, something that not all coaches are successful in, no matter how excellent and skilled they are in what they do. There’s this inexplicable chemistry and positive energy between the players at big competitions. In fact, not just between the players, but the whole of Croatia. How do you make that happen?

− You’ve listed a set of values in your question that I try to promote as the head coach within the team itself. I also believe that, if I show respect for the players, for my colleagues, for our fans, for our opponents, and for this honourable job in general, the players will follow suit and pay back in kind. I think that the foundations for this national football team cult were laid in the 1990s under the leadership of my mentor, the late Ćiro Blažević. I also think that all the coaches and players have ever since then insisted on the idea and belief that the Croatian National Football Team is special, and that representing our homeland as best as possible is our duty. Of course, the players themselves, especially the older ones led by captain Luka Modrić, who lead by example and show the younger generations what it means to play for Croatia, are also to be credited with the quality of the atmosphere. When 37-yearold Modrić arrives at our training sessions bursting with so much energy and enthusiasm, and when he wears Croatia’s jersey with so much pride every time, then the younger players must follow suit. Naturally enough, good results did contribute to the great atmosphere in both Russia and Qatar, and each new success made the entire team stronger. I must admit that I take immense pride in the fact that, as head coach, I’ve contributed to these successes, as well as to the creation of the feeling of unity not only in the team, but also in the nation as a whole, because I consider this feeling of unity to be our greatest victory.

 At the beginning of your sporting career, did you ever dream of leading the best Croatian footballers to the very top one day? Were the sports goals you set for yourself ambitious when you were starting out?

− I have openly said more than once that, when I was invited to coach the national football team, I couldn’t have dreamed of achieving what we achieved in the past five and a half years. I find it incredible that I’ve equalled Ćiro’s record of 72 matches at the helm of the national football team. I did not dare to dream of winning two FIFA World Cup medals, of playing in the final in Russia.

That was just unimaginable, incredible, a miracle. I also think that only with time will we become aware of what Croatian football has achieved in recent years. This does not mean that I lacked ambition. I had faith in me, my knowledge and skills. You cannot succeed in sports if you don’t believe in yourself, and if the goals you set for yourself aren’t ambitious.

 It’s interesting that the path that led you to become the head coach of the Croatian National Football Team went through the Middle East. Would you say that it was there that you honed your skills as a coach? Starting a new life in what is a relatively unfamiliar world to Croatians can’t have been an easy decision. How did you make the decision to move to the Middle East?

− It wasn’t an easy decision to make because my family, my wife and two young sons, were here in Croatia. But I had their support, and I believed that I could be a good coach. The way I approached the job of head coach was the way I was brought up, and that means with humility, I had faith in me, I was willing to work hard, and I had respect for the job, every player, club president, and fan. Although living and working in

Izlazak hrvatskih reprezentativaca iz našeg zrakoplova kojim su doletjeli u Zagreb poslije osvajanja brončane medalje na svjetskom nogometnom prvenstvu u Katru The Croatian National Football Team exiting Croatia Airlines’ aircraft that flew them back to Zagreb after winning the bronze medal at the FIFA World Cup in Qatar the Middle East is different, I must admit that the memories I have of that part of the world are precious because I felt that I was treated with the same respect I showed them. I have many dear friends in that corner of the world, and I feel welcomed and appreciated in both Saudi Arabia and the United Arab Emirates where I had worked.

 Was the decision to take the helm at the Croatian National Football Team only a few months before the start of the FIFA World Cup in Russia difficult or easy to make? What did that change and your return to Croatia mean to you?

− That was a difficult moment. I was aware of all the risks and pressure I would come under. After as little as one match, my coaching could have been labelled a tragedy, and the entire nation could have found me guilty of wrongdoing. Ultimately, though, the decision was actually easy to make because being at the helm of your country’s national team is the highest honour any coach can be bestowed. I believed I could be successful, I believed that we had a great team, and that we could find a way out of difficult situations. The match in Kiev was difficult, but when we succeeded in winning that game, the team could finally breathe a sigh of relief, and we could start moving towards the World Cup in Russia energised.

 Did your experience as a football player help you in your coaching career, and in what ways? Which qualities must players have in your opinion?

− My experience in playing football most certainly provided the foundations for what I do as a coach. At the same time, I was fortunate enough to learn from great coaches like Ćiro. However, when I took over the national football team, I was aware of the fact that I had no experience whatsoever with the team, so it was important for me to surround myself with people who had that experience. I always point out that the support, knowledge, and experience of my closest associates, namely, Olić, Ladić, Mrmić, who were later joined by Ćorluka, Mandžukić, and Pletikosa, are of the utmost importance to me. I need the players to be at the service of the team, I need them to give a hundred percent in every match, every training session, and every meeting, regardless of whether they’re in the starting line-up or reserve players. We can all make mistakes, pass the ball wrongly, or break a rule and be penalised. What’s crucial is that everyone acts in a way that says that the team’s success is more important than the status of any of the individual players.

 You have an undeniably great relationship with the long-time captain of Croatia’s National Football Team, Luka Modrić, who’s already a footballing legend, and still in great shape. How important is the relationship between the first among equals and the coach for the atmosphere amongst the national team and the other players’ motivation? What makes for a good atmosphere and what helps motivate the team?

− Coaching and leading footballer and captain Luka Modrić is a true blessing. Not much needs to be said about Luka the footballer. He won the Ballon d’Or award in the era of Messi and Ronaldo, he won five UEFA Champions Leagues, and he’s unquestionably one of the best midfielders in the history of football. He’s the conductor, the brain of the team, a player who sees and knows everything, which is what makes him ideal for being my right-hand man on the field. As captain, he’s the best kind of leader because he leads by example. Luka doesn’t have to talk much because everyone sees how much he trains, how seriously he takes match analyses, how much he sacrifices himself in every game, and when he does speak, everyone listens because they know what a giant of football he is. The relationship we’ve had since day one has been open, honest, fair, and respectful, and we share a common goal, which is to achieve the best possible results with the national football team.

 You often emphasise your family’s support at crucial moments. What moments would you single out as turning points in your career, and how did your family deal with them?

− I think that having your family’s support is crucial to anyone’s success. Things are difficult when you’re alone and have no one to rely on in difficult times. Regardless of the many successes we’ve achieved in these five and a half years, there were many

Izbornik Zlatko Dalić s Jasminom Bajićem, predsjednikom Uprave Croatia Airlinesa

Head coach Zlatko Dalić and Jasmin Bajić, President and CEO of Croatia Airlines