Renata Salecl, Čovjek je čovjeku virus by Naklada Ljevak

Renata Salecl ČOVJEK JE ČOVJEKU VIRUS

Biblioteka POSEBNA IZDANJA

Za Nakladnika IVANA LJEVAK LEBEDA Urednica IVANA MIROŠEVIĆ

Renata Salecl

ČOVJEK JE ČOVJEKU VIRUS sa slovenskoga prevela Anita Peti-Stantić

Zagreb, listopad 2021.

Naslov izvornika

tek na mestu

človek človeku virus

isbn 978-953-355-534-8 cip zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001116284.

sadržaj TRČANJE NA MJESTU UVOD .......................................................................................... 11 POTROŠAČKO DRUŠTVO „Ma znam, ali ipak...”............................................................... 13 Djeca komunizma – podanici kapitalizma ................................ 17 Ekonomija osjećaja................................................................... 20 Doplate za mala zadovoljstva..................................................... 24 ZATEZANJE REMENA Siromaštvo kao avantura........................................................... 30 Tko zarađuje na slikama siromaštva.......................................... 34 Istisnut ću te!............................................................................ 38 Ljubav prema luksuzu............................................................... 42 NOVI PSIHOLOŠKI SIMPTOMI Kamo se žurimo........................................................................ 47 Uskoro tableta protiv usamljenosti?........................................... 53 Strast prema neznanju............................................................... 57 Hrana kao objekt fobije............................................................ 61 Čišćenje tijela, stanova, odnosa... ............................................. 65 PARADOKSI SUVREMENOG DRUŠTVA Traženje gospodara.................................................................... 70 Bacanje kocke........................................................................... 74 Iluzija rada................................................................................ 79 Opsjednutost učinkovitošću...................................................... 84 Religija ljubavi i tržišta.............................................................. 88 Namjerna sljepoća..................................................................... 92 ETIKA Laž i osjećaj srama..................................................................... 97 Kriza povjerenja...................................................................... 101 Moraliziranje iza visoke ograde................................................ 105 Sposobnost samoograničavanja............................................... 109 Klimatske promjene i ignorital................................................ 114 NASILJE Varljivost vanjskog sjaja........................................................... 119 Užitak u transgresiji................................................................ 122 Glasovi u glavi i kopiranje....................................................... 127 Ponovno rođen – u terorizam.................................................. 130

GENETIKA Traženje oca............................................................................ 135 Što je u nama osim nas samih?................................................ 138 U zatvor ili u genetsku obradu?............................................... 143 Gen za novac i gen za umjetnost............................................. 147 RODITELJI I DJECA Osjećaj roditeljske (ne)moći ................................................... 152 Nezasitna želja za majčinstvom................................................ 156 Zamrznuto majčinstvo ........................................................... 161 Ambivalentnost roditeljstva..................................................... 165 Čarobnjakova pomoćnica........................................................ 170 MEDICINA Liječnici i pacijenti oči u oči.................................................... 175 Psihotični bog u bijelom......................................................... 179 I liječnici plaču........................................................................ 183 TRAUMA Zamrznuti u vremenu............................................................. 188 Angelina i cunami................................................................... 192 Od Srebrenice do St. Louisa i natrag....................................... 197 KAMO IDEMO Samouništavanje, umrežavanje i profit.................................... 203 Kravate s omčom.................................................................... 206 Gomilanje aplikacija............................................................... 211 Bijes i postistina...................................................................... 215

ČOVJEK JE ČOVJEKU VIRUS Zatvorimo se u krletku............................................................ 223 Nismo svi u istom čamcu........................................................ 226 Virus nije najavio rat............................................................... 228 Užitak drugih.......................................................................... 231 Koronazavist........................................................................... 234 Bez imunosti na agresiju......................................................... 235 Maske i toaletni papir............................................................. 238 Koliko vrijedi život?................................................................ 242 Robot u koronavremenima..................................................... 247 Novi kodovi ponašanja............................................................ 252 Lažna zahvala.......................................................................... 255

bilješka o prevoditeljici......................................................... 261

TRČANJE NA MJESTU

Roditeljima Hildi i Hubertu i sinu Timu

UVOD U vrijeme lažnih vijesti i takozvane postistine sve je teže razmišljati o smjeru u kojem ide naše društvo te o tome kako se ljudi suočavaju s društvenim problemima. Ideologija neoliberalizma uvelike povećava tjeskobu. Ljudi se osjećaju krivima za svoj neuspjeh, a oni koji se vole identificirati s medijskim slikama sreće i uspjeha odjednom počinju osjećati da nisu dovoljno dobri, lijepi, zanimljivi, zato što su njihovi životi daleko od prikazanih ideala. Ova se knjiga bavi onim što se događa s pojedincem u neoliberalnom vremenu, bavi se novim psihološkim simptomima od kojih pojedinac pati, ali i time kako on poima svoj život, kakav je njegov odnos prema društvu oko sebe, kako doživljava rad, ljubav, roditeljstvo i kako razmišlja o budućnosti. Knjiga se sastoji od prerađenih kolumni koje je autorica posljednjih nekoliko godina objavljivala u subotnjem prilogu dnevnih novina Delo. Primarna je svrha ovih tekstova promišljanje o tome kamo idemo kao društvo i kao pojedinci, pred kojim problemima zatvaramo oči i zašto razvoj mnogo puta djeluje kao trčanje na mjestu. Nakon ekonomske krize 2008. godine bila je očekivana refleksija o tome u kojem se smjeru razvija suvremeno društvo, koje su klopke neoliberalizma, koji su putevi za smanjivanje ekonomske nejednakosti i sprječavanje novih kriza u budućnosti. Dogodilo se upravo suprotno. Neoliberalizam je pojačano zavladao svijetom, ekonomska nejednakost se povećava, a umjesto dubinskih refleksija imamo poplavu govora mržnje, lažnih vijesti i sve veće neznanje. S jedne strane zatvaramo oči pred time kamo ide razvoj našeg društva, a s druge se strane nadamo kako ćemo pogledom u ljudsko tijelo raspetljati problem subjektivnosti. Nova znanstvena otkrića na području genetike i neuroznanosti bude nadu da ćemo u budućnosti biti lišeni raznih teških bolesti, no pritom se istovre11

meno otvaraju i nove mogućnosti društvene kontrole i novi oblici isključivanja. Ova knjiga nastoji biti refleksija vremena nesklonog pitanjima, koje traži brze odgovore. Tekstovi skupljeni u njoj ukazuju na neke dileme pred kojima stojimo kao pojedinci i kao društvo. Te se dileme postavljaju kao izazov pred čitatelje ili čitateljice kako bi i sami razmišljali o sličnim dilemama. Možda zajedno otrčimo još jedan krug.

POTROŠAČKO DRUŠTVO

„Ma znam, ali ipak...” Zanimljivo je promatrati na koji način kupci prodavaču pružaju svoju kreditnu karticu u skupim trgovinama. Vrlo imućni je obično nekako nonšalantno pruže prodavaču kao da tom gestom govore kako ritual plaćanja za njih predstavlja tek gubitak vremena koje im je potrebno da potpišu neki papir. Manje imućni se u trenutku kad prodavaču pružaju karticu malo zgrče – kao da ruka koja nudi karticu istovremeno i želi i ne želi dati karticu, to jest kao da je kupac zapravo pokušava povući natrag. Ako se bogataš ponaša kao da mu je čin plaćanja nešto krajnje dosadno, kod siromaha se pojavljuje osjećaj krivnje i oklijevanje povezano s njom. Siromah dajući karticu iz ruke na trenutak razmišlja o tome kako će jednom platiti to što kupuje. Svjestan je da će, kad dobije ispis iz banke, najvjerojatnije požaliti zbog kupnje. No trudi se što prije potisnuti osjećaj krivnje, a potom pronalazi najrazličitije načine negiranja duga. Suvremeni kapitalizam u posljednjih je nekoliko desetljeća obilno kapitalizirao moć poricanja. Sveukupna je logika potrošačkog ponašanja povezana s uvjerenjem da nešto možemo kupiti danas i platiti sutra. Prosječni je potrošač u SAD-u bio pravi strateg u korištenju čitavog niza kreditnih kartica koje od njega nisu tražile plaćanje duga, nego samo plaćanje kamata na dug. Istovremeno je do ekonomske krize, zbog rasta vrijednosti nekretnina, bez problema dobivao kredite koji su bili vezani uz njegovu kuću. Isto kao što su velike financijske špekulacije bile vezane uz predviđanja u budućnosti, tako je i mali potrošač čitavo vrijeme živio u budućnosti. Znanstvenofantastični filmovi na temu putovanja u budućnost prate različite scenarije o tome kako se budućnost ucrtava u sadaš13

njost. U filmovima Povratak u budućnost i Terminator protagonisti iznenada bivaju transportirani u budućnost. Može se dogoditi i to da se pojedinac, zamrznut u vremenu, probudi u budućnosti (primjerice u filmu Austin Powers) ili da film pokaže moguće alternativne budućnosti (na primjer Sliding Doors, u prijevodu na hrvatski Volim, ne volim). Takvi filmovi, dakle, pokušavaju materijalizirati fikciju budućnosti u sadašnjosti, a ideologija suvremenog kapitalizma u oslikavanju budućnosti bira drugi put: kad je riječ o dugovima, zapravo se igra na to da se budućnost neće dogoditi. Premda zaduženi pojedinac racionalno zna da će jednom trebati platiti dugove, ideologija ga cijelo vrijeme uvjerava da do toga neće doći. Dugotrajno razdoblje u kojem je, primarno kad je riječ o američkim potrošačima, bilo dovoljno otplatiti samo kamate na kredite, s vremenom je stvorilo logiku uvjerenja koju je francuski psihoanalitičar Octave Mannoni okarakterizirao kao „znam, ali ipak...”. Tom se logikom, primjerice, služe djeca pitajući se postoji li Djed Božićnjak. Iako obično brzo shvate da Djed Božićnjak ne postoji, prave se kao da još uvijek vjeruju u njega, kako ne bi srušili uvjerenje roditelja da još uvijek vjeruju. (Donekle drugačija logika funkcionira kod djece koja misle da Djeda Božićnjaka nema, a od roditelja potom žele dobiti potvrdu da je doista tako. Dok se roditelji pitaju trebaju li djetetu reći istinu ili ne, često pribjegavaju izgovoru da dijete treba sâmo odlučiti postoji li Djed Božićnjak ili ne.) I zaduženi se pojedinac bavi svojim vlastitim problemom povezanim s postojanjem Djeda Božićnjaka. Premda zna da je zadužen, ponaša se kao da ne želi uvrijediti ideologiju koja ga neprestano nagovara na to da se i dalje zadužuje, zato što zapravo neće trebati platiti dugove. Tako pod utjecajem potrošačke ideologije sâm sebi govori: „Ma znam, ali ipak...” pa se čak može dogoditi da zapadne u svojevrsnu demenciju vezanu uz svoje financijsko stanje. Psihoanalitičari koji se bave demencijom utvrdili su da ona u starosti ima umirujuće djelovanje. Zaboravljanje dementne osobe 14

nije vezano samo uz to da se ona ne može sjetiti prethodnih događaja, nego i uz to da je manje sposobna razmišljati unaprijed. Demencija tako pomaže da zaboravimo budućnost i izbjegnemo opasnosti najvećega gubitka s kojim se u životu moramo suočiti – svoje vlastite smrtnosti. I zaboravljanje koje primjećujemo u vezi s novcem je, paradoksalno, navodno povezano sa smrću. New York Times je izvještavao o depresiji koja je tijekom ekonomske krize 2008. godine zahvatila američke umirovljenike zbog radikalno smanjenih investicija u umirovljeničke fondove. U umirovljeničkim se naseljima osjećalo žalovanje. Ljudi su se ponašali kao da je netko umro. Psihoterapeutkinja Barbara Goldsmith, stručnjakinja za žalovanje, smatra da su se ti ljudi zapravo suočavali sa smrću: „Umro je njihov novac”. Kako shvatiti smrt novca? Kako može umrijeti nešto što nikad nije živjelo? Možda novac doista treba neprestano ubijati, zato što ne priznajemo da je zapravo čitavo vrijeme mrtav? Kako bismo inače mogli protumačiti užitak u klađenju i igrama na sreću ili razbacivanje novca na velike, obično nepotrebne kupovine? Američki su psiholozi pokušali utvrditi što ljude koji pripadaju srednjoj klasi vodi kad hrpimice dolaze u Las Vegas kako bi tamo više–manje odbacili svoj teško zarađeni novac. Prosječni posjetitelj Las Vegasa u stvarnom je životu stalno pod pritiskom kako zaraditi više novca. Tako navodno prosječni otac sa svojom djecom aktivno razgovara samo otprilike deset minuta tjedno, a s tinejdžerima samo dvadeset minuta mjesečno. Ako je u braku (polovica je rastavljenih), žena i on se krajem tjedna posvećuju jedno drugome tek dvadeset minuta. Većina ostalog vremena posvećena je poslu, gledanju televizije i kupovini što jeftinijih proizvoda. Takav je potrošač spreman satima voziti kako bi uštedio na kupovini. Kad ode u Las Vegas, njegov odnos prema novcu se stubokom promijeni. Novac prije toga u njemu izaziva tjeskobu i osjećaj da ga stalno ima premalo, a u igrama na sreću počne uživati u razbacivanju istog. 15

Posjetitelj Las Vegasa racionalno zna da najviše koristi od igara na sreću ima kasino. Njegova su ga dotadašnja iskustva isto tako naučila da obično gubi. No užitak u gubljenju je nešto čega se prosječni Amerikanac nikako ne želi odreći. Taj užitak na van ne djeluje nimalo fascinantno. Većina igrača koji bauljaju od kasina do kasina stalno je depresivna. Nakon što relativno apatično pobacaju velike količine novca u aparate za igru, obično odluče da novac ipak treba štedjeti pa sat vremena čekaju u redu restorana koji za pet dolara nudi meni koliko god možeš pojesti. Depresija koju osjećaju ulagači na burzi kad dođe do pada njihovih investicija nimalo se ne razlikuje od depresije u koju upadaju igrači na sreću. I jedni i drugi zadužujući se špekuliraju s fiktivnom budućnosti, uvjeravajući sami sebe da do te budućnosti zapravo nikad neće doći. I korporacije se slično iluzorno odnose prema budućnosti. Jednom sam slučajno držala predavanje na nekom susretu predstavnika velike korporacije. Poslovni ljudi koji su me pozvali tražili su da moje predavanje ne bude pesimistično. Dok sam slušala druga predavanja, učinilo mi se kao da sam na skupu vjernika posebne vrste. Naime, predstavnici korporacije su jedan za drugim prikazivali grafove koji su predviđali oštar rast njihovih prihoda u godinama koje dolaze. Psiholozi su u navijačkom stilu opisivali fantastične kvalitete vodstva, a slušatelji su nakon obilja pozitivnih stimulusa oduševljeno pljeskali. Događaj je podsjećao na znanstvenofantastični film. S obzirom na to da nas ideologija uvjerava kako danas, kad smo svi potrošači, više nema klasne borbe, nagađam kako bi taj film mogao završiti. Možda poput Beskrajnoga dana (Groundhog Day) – kao ponavljanje stalno istoga dana.

nakladnik: Naklada Ljevak d.o.o. Kopačevski put 1c, Zagreb www.ljevak.hr lektura i korektura: Mirko Peti naslovnica: Ana Pojatina, ram prijelom: Marija Friščić tisak: Feroproms

Knjiga je objavljena uz potporu Javne agencije za raziskovalno dejavnost Republike Slovenije (arrs).

Knjiga je tiskana uz novčanu potporu Javne agencije za knjigo Republike Slovenije.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja rh u Godini čitanja.