Nada Mihaljević: Bilješke jedne gimnazijalke

Nada MihelËiÊ

Biljeπke jedne gimnazijalke

GimnazijalkaKB.indd 1

3/4/15 11:51 AM

sms Biblioteka

© Naklada LJEVAK, d.o.o., Zagreb, 2015. e-mail: naklada-ljevak@naklada-ljevak.hr www.ljevak.hr

Za nakladnika Petra Ljevak

Urednica Nives Tomašević

GimnazijalkaKB.indd 2

3/4/15 11:51 AM

Nada MihelËiÊ

Bilješke jedne gimnazijalke Pogovor Dubravka Težak

5. izdanje

Zagreb, listopad 2023.

GimnazijalkaKB.indd 3

3/4/15 11:51 AM

Lektorica i korektorica Jadranka Varošanec Naslovnica Vesna Baranović Grafičko oblikovanje Ivona Despot Grafička priprema Grafija, Zagreb Tisak Feroproms, Zagreb

ISBN 978-953-355-650-5 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001156332.

GimnazijalkaKB.indd 4

3/4/15 11:51 AM

Svakoga jutra sa zahvalnošÊu se prisjetim medicinskog osoblja Klinike Jordanovac, posebno kirurga Dinka StanËiÊa-Rokotova, koji mi je svojim znanjem, vještinom i njegom darovao i taj dan i sve buduÊe dane moga života.

Nada MihelËiÊ

GimnazijalkaKB.indd 5

3/4/15 11:51 AM

GimnazijalkaKB.indd 6

3/4/15 11:51 AM

1 Nisam mogla zaspati. Bila sam gladna, u sobi je vladala polarna studen, a ni pas se još nije vratio.

Ipak, najviše sam se brinula zbog tog roditeljskog sastanka u srijedu. Znam da do srijede ima još pet dana, ali ja se uvijek unaprijed žderem. Zato mi i jesu živci kao u neke oronule tridesetogodišnjakinje. Cijeli svoj traljavi život samo furam iz problema u još gori. Či­nje­nica da ću u prosincu napuniti šesnaest godina već govori sama za sebe. Moji pokojni roditelji po­bri­ nuli su se da stvari budu još gore. Ne, ne mislim zato što su lani poginuli u prometnoj nesreći. Ne to. Moji su pro­blemi počeli od rođenja. Luka je tada imao već pet godina i naši su roditelji silno željeli djevojčicu. I do­bi­li su me. Odmah sam bila tatino zlato, mamina sre­ća i Lukina žrtva. Čim je krenuo u školu, shvatio je kako je meni sjajno, a njemu više nije. U trećem je raz­redu ozbiljno štrajkao i ocjene na polugodištu go­to­vo su prouzročile razvod braka naših roditelja.

Jer mama je sve te dvojke i trojke primila kao osobnu ćušku koju joj šalje Lukina učiteljica. Tata je rekao kako oko toga ne treba histerizirati. To mu je bila sms

GimnazijalkaKB.indd 7

7

3/4/15 11:51 AM

Nada MihelËiÊ greška. Velika greška. Jedva da je i razgovarala s njim.

Luku je odvela psihiću na promatranje. Privatniku.

Najskupljem. Tata je pobjesnio i tražio neka ide i ona.

Tada više nije razgovarala s njim. Psiholog je pozvao i tatu. Mene nitko nije zvao, ali me tih dana nisu ni primjećivali pa sam cendravim plačem davala solidan doprinos općem ludilu.

Te zimske praznike tata je proveo preuređujući Lukinu sobu. Kada je završio, izgledala je kao kabinet mi­nistra znanosti. To je, kao, trebalo stimulirati Luku.

I jest. Stimuliralo ga je da bježi u moju sobu i igra se igračkama koje je do tada prezirao. Kada je mo­ rao učiti, vukao me u svoju sobu i igrao se uči­te­lji­ce. Ne­mi­ losrdne učiteljice. Tako sam, negdje u dobi od četiri godine, polazila intenzivno-intenzivni tečaj opisme­ njavanja kod učiteljice Luke. Plus ostali predmeti.

Pokušavala sam se pobuniti zaprijetivši onim, inače tako djelotvornim tuŸitćutemami oružjem.

Ni­šta. Samo bi me opako pogledao i prosiktao kako će, ako mama sazna za našu školu, njemu sasvim slu­čaj­no Kraljevna pasti i razbiti se. Kraljevna je porculanski lončić sa slikom lijepe djevojčice koja bere cvijeće. Onakav lončić koji svira kada ga odignete od stola. Meni je djevojčica izgledala kao kraljevna i taj je lon­čić tada bio ne samo moje najveće blago, nego sam i iskreno vjerovala kako je to najskupocjeniji dio obi­telj­ske imovine.

Ne znam treba li i spominjati da je Hrvatska tada bila tek dio Jugoslavije. Zato je Luka, kao i sva djeca, u trećem razredu morao učiti ćirilicu. Nesebično je i 8

GimnazijalkaKB.indd 8

3/4/15 11:51 AM

Biljeπke jedne gimnazijalke to znanje prenosio na mene. Roditelji nisu imali poj ma o Lukinoj nastavi. Ratovali su oko toga trebam li krenuti u školu s nepunih šest godina ili neka se još igram i krenem s nepunih sedam. Odlučili su da se još igram, a Luka nije posustajao u svojoj nastavi.

Više se i nisam protivila, jedva sam čekala da dođe iz škole i da vidim što imamo za zadaću. Dan uoči mog polaska u pravu školu, Luka mi je dao detaljne upute kako se moram tamo ponašati. Učiteljice je opisao kao čudovišta koja od tebe traže znanje, a uživaju kad ne znaš. Neka ja samo sjednem negdje otraga i neka ni za živu glavu ne dižem ruku. Pitat će ona mene i ako se ne guram, u to mogu biti sigurna. I jer nisam digla ruku, ona će se nadati da nemam pojma. Tada joj trebam odgovoriti točno i vrlo opširno. To je naj­ bo­lji lijek protiv učiteljica, jer kad se nekoliko puta tako razočaraju, ostave te konačno na miru.

Poslušala sam ga. Učiteljica i nije bila loša, no bilo mi je dosadno. Užasno dosadno. Recimo, tog jutra mi je Luka u našoj tajnoj školi dao zadatak: Neprija­teljska tvrđava ima oblik pravokutnika s dužinama stra­nica a i b toliko i toliko, pa koliko kilograma eks­plo­ziva treba postaviti ako na svakih toliko metara po­stavimo toliko i toliko?! Kad sam sve dobro izra­ču­na­la, Luka je bacao pernicu prema stropu vi­ču­ći k-bummm, što mi je pokazalo da je to vražje neprijateljsko zdanje odletjelo u zrak.

Popodne, međutim, u pravoj školi, učiteljica se do­ šu­ ljala do mene. Htjela je znati koliko je zečiću ostalo mrkvi ako je imao dvije, a onda pojeo jednu. sms

GimnazijalkaKB.indd 9

9

3/4/15 11:51 AM

Nada MihelËiÊ · Jedna! · rekla sam i, slijedeći Lukin naputak, pa­nič­no razmišljala kako se na to pitanje može vrlo op­širno odgovoriti.

No ona je već odlazila prema ploči, stalno mi govo­ reći Bravo! i zahtijevajući ovacije cijelog razreda.

Mi­slim da sirota nije bila sasvim normalna.

Bilo mi je više nego dosadno i uopće mi se nije išlo u tu školu. Roditelji, sluđeni mojim svakodnevnim su­­za­­ma i protestima, činili su sve kako bi me uvjerili u pred­­nost i neophodnost mojeg tek započetog ško­lo­ va­­nja. · Naučit ćeš pisati slova · rekla je mama. · Znam slova! · Pa ćeš ih fino slagati u riječi i moći ćeš pisati pisma · dodao je tata. · Znam pisati riječi i ne bum nikom pisala nikakva pisma · cmizdrila sam.

Tata je uzeo papir i penkalu: · Napiši nešto! · Kaj da napišem? · Bilo što. · Smijem li napisati kako mrzim glupu školu? · Smiješ. · Kako želite? · raspitivala sam se. · Tiskanim slo­ vi­ma, pisanim slovima, latinicom, ćirilicom... · Ćirilicom!! · graknuli su, gledajući me s nevjericom.

Onda su htjeli da još pišem, grozničavo tražeći ri­je­ či koje nisam mogla uvježbati, riječi kao bifur­ka­ci­ja, intranzitivan, epitaf i takve stvari. Tada su prešli na brojke, a Luka je zatražio lončić mlijeka.

10

GimnazijalkaKB.indd 10

3/4/15 11:51 AM

Biljeπke jedne gimnazijalke · Uzmi si sam! · rekla je mama, ne skidajući po­gled s papira po kojem sam pisala.

Naravno da si je vrlo rado sam uzeo to blesavo mlijeko. Ne moram ni reći u koji lončić ga je natočio, kojot pokvareni. Dok su me roditelji s velikim žarom ispitivali tablicu množenja, onaj idiot je gurkao Kraljevnu prema rubu stola. · Kako si sve to naučila? · čudio se tata.

Lončić je lovio ravnotežu. · Ne znam · dahnula sam, pokušavajući pogledom vući lončić natrag. · Malo sam gledala kada je Luka pisao zadaće... · Oh, ne bojim se da te je Luka podučavao · smijao se moj naivni otac. · Luku ni dva para volova ne mo­gu dovući do knjige ako mu se baš ne radi o glavi. · Točno! · smijuljila se mama, dodavši uobičajenu kap otrova. · Ne znam na koga je, u mojoj smo obitelji svi žedni znanja... · I umrijet ćete ne napivši se! · odrezao je tata i odmah mu se nekamo žurilo.

Nema smisla ići u detalje svega što je slijedilo.

Roditelji su se savjetovali s učiteljicom, s psihologi­ njom i još s mnogima. Onda su oni pisali molbe, a ja testove. Završilo je tako da su me na polugodištu upi­sa­li u treći razred. To je, kao, bio kompromis koji bi pomogao da se suviše ne udaljim od vršnjaka, a da ipak bude udovoljeno mojim potrebama. Vraga mo­ jim. Ja bih rado sve te sate u školi mijenjala za vrije­me na igralištu ili u zoološkom vrtu. To bi bile moje po­trebe, a ovo su bile mamine. Grijala se sms

GimnazijalkaKB.indd 11

11

3/4/15 11:51 AM

Nada MihelËiÊ novoot­kri­ve­nim suncem, onim što sije samo na majku na­da­renoga djeteta. Na Luku je gotovo zaboravila, a nada mnom je kružila kao kobac. Tada sam ja počela bje­žati u Lukinu sobu i mislim da su nas te po­re­me­će­ ne doze mamine pažnje definitivno zbližile.

Luka je zapravo sjajan. Bio je i ostao inteligentniji od mene. Tada to u školi nisu primijetili jednostavno zato što je oduvijek bio razložan i temeljit. Temelji­tost u djece je rijetkost i jest vrlina, ali samo ako ste temeljiti tamo gdje odrasli žele i kada oni to žele. A Luka je bio vrlo dosljedan u svojoj temeljitosti. U ško­li ga nikada nisu mogli natjerati da rješava zadatke poput onoga: U razredu je 28 učenika. Dobili su 196 jabuka i pravedno ih podijelili. Koliko je svaki učenik pojeo jabuka?

Luka bi samo rekao kako se to ne može izračunati jer nedostaju podaci. Koji podaci? Pa to jesu li sve jabuke iste veličine, jer ako su neke krupne a druge sit ne onda ili nije pravedno ili nisu dobili isti broj. Osim toga, tko zna jesu li ih zbilja pojeli ili su ih na­kon nastave nekome dali.

Kad je učiteljica ustrajala tvrdeći kako su sve ja­bu­ ke potpuno jednake i da su ih djeca odmah po­je­la, Luka je želio znati u kojem su razredu ti učenici. Uči­ te­ljica se borila s nadolazećom migrenom i sa žar­kom željom da Luku pošalje kući pa neka se mama pati s njim. Zato bi pribjegla sarkazmu. · Bilo koji razred! Ili, ako to za tebe nije dovoljno precizno, bio je to drugi A razred, škola se zvala Albert Einstein, bio je sunčani jesenski dan, popodnevna 12

GimnazijalkaKB.indd 12

3/4/15 11:51 AM

Biljeπke jedne gimnazijalke smjena, a jednake, velike, crvene jabuke su podijelili u 16 sati i 10 minuta i pojeli ih do 16 sati i 30 minuta.

Imaš li sada dovoljno podataka? · smijuljila se uno­­­­­ seći mu se u lice, dok je skupina budućih pol­tro­na izvodila grupnu vježbu odobravajućeg smijanja.

Luka se nije obazirao na ironiju. Rekao je kako tek sada vidi koliko je to glup zadatak. I naprosto je sjeo ne obazirući se više na učiteljicu. Onda je ona obja­vi­la da mu je dala jedinicu u imenik, e da bi mu po­ka­za­la što ona misli o njegovu znanju i ponašanju. On­da je Luka uzeo torbu i otišao kući, e da bi joj po­ka­zao što misli o njezinoj jedinici. Onda je ona pozvala roditelje u školu kako bi pokazala što misli o njegovu odlasku.

Roditelji su na taj sastanak dovukli Luku. Učiteljica je dovukla psihologinju. Uslijedila je rekonstrukcija, a psihologinja je sve bilježila.

Tad je Luka izjavio kako je taj zadatak smislio neki idiot koji nema pojma o djeci. Učiteljica je netremice zurila u mamu. Glasom od kojega se hvatalo inje na pro­zorskom staklu, izjavila je kako je upravo ona smi­slila taj zadatak. Mama je zahtijevala da se Luka od­ mah ispriča. Luka je zahtijevao da tata odmah ka­že je li moguće da u drugom razredu, gdje su djeca sta­ra sedam ili osam godina, popodne, to jest nakon objeda, svako, ali baš svako dijete od njih dvadeset i osmero, za ciglih dvadeset minuta poždere po sedam velikih jabuka?!

Tata je previdio pedagošku komponentu razgovora i, slijedeći zdrav razum, rekao: · Ni govora! sms

GimnazijalkaKB.indd 13

13

3/4/15 11:51 AM

Nada MihelËiÊ Učiteljica se suznih očiju pitala zašto se uopće tru­di.

Mama je mitraljirala opomene u tatino uho, a psihologinja je sve bilježila. Luka je bio zadovoljan vješ­ta­ čenjem i gledao je učiteljicu onim eto vidiš! pogledom.

Takve su se stvari događale barem jednom mje­seč­ no. U tom se cirkusu nitko od odraslih nije dosjetio da je Luka napamet izračunao kako je svako dijete pojelo sedam jabuka, pa mu se to činilo previše. A nije se on sporio samo s učiteljicom, nego i u višim razredima.

I nije se sporio samo o matematici. Luka se sa svima sporio oko svega.

Nije Luka bio moj problem. Malo me je mučio onaj skok u treći razred. Ne zbog nastave. Ja sam gradivo odavno svladala učeći s Lukom. Problem su bila dje ca, jer sam uz njih izgledala kao patuljak. Ne možeš ti sakriti da su ti tenisice broj dvadeset i osam i da si za glavu niža od ostalih. Nisam se prečesto žderala oko tih detalja. Malo morgen! Pitala sam Luku za to s nogama. Rekao je kako ću uskoro imati toliki broj da će samo dečki iz NBA imati veće tenisice od mojih.

Zašto bih se onda žderala?

Kada je bio u sedmom razredu, Luka je počeo cr­ta­ ti brodove. Iz čista mira. I more. U početku je to ra­dio samo u školi, na satovima likovnog. Recimo, nastavnica im kaže neka sami odaberu što žele crtati. Luka nacrta brod. Pa neka nacrtaju nešto o čemu sa­njaju.

On nacrta brod. Neka nacrtaju vazu s cvijećem. On nacrta brod. Gdje ti je vaza? Tu unutra. Neka na­cr­taju karneval. On nacrta brod. Gdje ti je karneval? U Rio de Janeiru. On baš ide tamo brodom. Eno, Rio je ona mala mrlja na onom malom kopnu u daljini.

14

GimnazijalkaKB.indd 14

3/4/15 11:51 AM

Biljeπke jedne gimnazijalke Onda im ona kaže neka nacrtaju slobodu. Luka od­mah pukne pola tube plave tempere ravno na pa­pir.

U sredini ostavi malo prazno da tu upuca neki brod kad opere kist od plave boje. Bijelom je sredio dobar dio broda i prešao preko gornje polovice plave da iz toga izvuče nekakvo nebo, a dolje je bijelim crticama uz­bur­kao more na kojih šest bofora. I gotovo.

Kako ju je već sludio s tim brodovima, odlučila ga je malo mučiti. Uzela je sliku, zalijepila je na ploču i prozvala: · Sad će vam Luka objasniti svoju sliku... svoju vi­zi­ ju slobode.

Nije imala pojma s kim se upušta. · Mislim da slika govori sama za sebe · rekao je moj elok­vent­ni brat. · Tu je beskraj mora čije su dubine u do­di­ru s nebeskim plavetnilom nad kojim je beskraj sve­mi­ra. Nazovimo to vertikalom. Kao što vidite, ni­gdje nema kopna. Tako sam pokazao podjednaki bes­ kraj horizontale. Često se pojmovi vežu uz neke bo­je, pa je tako vrag crn, a ljubav crvena. Ja mislim da je sloboda plava i beskrajna · završio je Luka i okrenuo se kako bi pošao u klupu. · Ne bi li ti ta sloboda bila modrija i beskrajnija bez ovog broda? · Pa to nije zbilja brod! To je bilo tko. Subjekt. Ako nema subjekta, nema ni slobode...

Sada nije govorio razredu nego njoj, gledajući je ljubazno i unoseći u govor pomalo docirajući ton koji ju je iritirao. sms

GimnazijalkaKB.indd 15

15

3/4/15 11:51 AM

Nada MihelËiÊ · ...Taj brod ste vi ili kit ili ptica. On je tek simbol subjekta. Vi znate što je simbol, zar ne?

Nije odmah odgovorila. Proučavala ga je, pitajući se je li to upravo čula vrlo zrelo poimanje inteli­gent­ nog, rano sazrelog dječaka ili mali samo valja iz­mi­ šljajući ad hock objašnjenja. Ako i valja, sjajno to radi, pomislila je. · Da, Luka, ja znam što je simbol. Možeš na mjesto.

Idući put zagledala se u one tone snijega na zagrebačkim krovovima i zadala im neka naslikaju zimu.

Normalno, svi su se bacili na dizajniranje snjegovića i prikaz općepoznatih zimskih radosti. Naravno, Luka je nacrtao ledolomac s onim metalnim kljunom na provi i svim tim što već treba. A okolo sve same sante.

Nije mu mogla prigovoriti jer tražila je zimu, a na toj slici se odmah vidjelo da je približno ·40 ŒC. Sirotoj su popustili živci. Tužila ga je razrednici. Razrednici više nije imalo što popustiti pa nam je te­le­fonirala. Javila se mama. Malo je slušala, a ma­lo govorila Ma nemojte! I onda opet Ne, nisam znala! Čim je završila razgovor, mama je dobrzala do naslonjača u kojem je nedužni tata uživao gledajući prijenos NBA košarke. Namjerno mu je stala pred ekran. Ništa nije govorila, samo mu je zakrila ekran i jako glasno i brzo disala, kao da su joj to zadnji kubici zraka. I gledala ga onim strogim pogledom kao da je razbio vazu.

16

GimnazijalkaKB.indd 16

3/4/15 11:51 AM

Biljeπke jedne gimnazijalke · Znaš li što sad radi? · Tko? · naivno upita tata. · Tvoj sin. · Što radi na� sin? · zainteresirao se.

Opet je malo šutjela, podižući oštrinu pogleda za još koji stupanj. · Crta brodove!

Iz sasvim nepoznatih razloga bila je tako zgranuta tom informacijom, kao da su joj, u najmanju ruku, javili da Luka u školskoj kuhinji peče štrudle od kana­ bisa. · Što fali brodovima? · svadljivo je upitao tata.

Tu treba reći da smo Luka i ja ona nepobjediva genetska kombinacija purgera i škombri, tj. mama je tu iz Zagreba, a tata je iz Makarske. Došao je u Zagreb studirati arhitekturu i zaljubio se u mamu. I arhitekturu i mamu volio je strasno do zadnjeg časa, iako je ljubav prema mami obilovala amplitudama. Mislim da je u tom trenutku nije naročito volio.

Tražila je da on odmah razgovara s Lukom o tim brodovima. Za minutu se vratio iz Lukine sobe i nastavio gledati košarku. · Što kaže? · Kaže da mu se brodovi sviđaju. · I to je sve? · Da. · Svaka čast! A ja nek se sutra opet u školi crvenim... · Sutra ja idem u tu školu!

Sutradan joj je podnio prijavak što im je sve rekao.

Nitko neće njegovu djecu trpati u svoje mentalne sms

GimnazijalkaKB.indd 17

17

3/4/15 11:51 AM

Nada MihelËiÊ kalupe. Nitko! I neka mali samo crta brodove do mile volje, a ako nekome smeta što crta brodove a ne tramvaje, imat će posla s njim!

Jasno se vidjelo kako je tata osjetljiv kÕo sam vrag na te brodove i more. Kako bi pokazao da misli ozbiljno, putem kući kupio je Luki sve makete brodova koje je mogao naći u užem centru grada. Plus debeli crtaći blok, formata B·1. Plus pun džep plavih tempera. Onih većih. Meni je kupio herbarij i lijep spomenar.

Kada je mama vidjela što je donio Luki, udahnula je dovoljno zraka za svađu do neba, no onda se predomislila. Odlučila se za uobičajenu tihu misu. Tata ju je malo pokušavao navesti da govori s njim, no na posljetku je odustao. Mimoilazili su se po kući zureći u pod, šutke, poput onih redovnika trapista.

Tada sam mislila kako je sve to zbog Luke, ali sada znam da je stvar bila složenija. Luka je bio tek povod za vječiti sukob regija.

Prvom prilikom odnijela sam spomenar u Lukinu sobu i zamolila ga da mi nešto napiše i nacrta. · Dobro. · Molim te, nemoj nacrtati brod. Mama će se straš­ no ljutiti. · Dobro. · Luka, mooolim te reci zašto crtaš samo brodove?

Pravio se da me ne čuje. Uz sve one modele koje mu je tata kupio, on je radio obični čamac, po vlastitu nacrtu. Bio je to lijep mali kaić, već gotov i Luka je upravo ljepilom mazao budući škaram i umetao 18

GimnazijalkaKB.indd 18

3/4/15 11:51 AM

Biljeπke jedne gimnazijalke ga u za to predviđenu rupu. Svuda po stolu sušili su se bijelo obojeni pajoli na kojima je isprobavao boju prije prvog namaza. · Drži mi to tu! · Držat ću ti, ali reci zašto radiš sve te brodove.

Trenutak se kolebao. · Zakuni se da nećeš reći mami.

Brzo sam stala u stav mirno, lijeve ruke visoko podig­ nute, a dlan desne položila sam na srce kao Amerikanci kad im svira himna i šapnula: · DabogdaumrlaakoikadkaŸemmami! · Vidiš li kako stalno zovu mamu u školu? · Aha. · I zato sam stalno u kazni. Dečki iz parka sigurno već misle da sam nekud odselio. Čim je pozovu u školu, odmah nova kazna. I tako će biti i u osmom razredu i u srednjoj školi. Osim · tu me lukavo po­gle­ dao · ako ta škola ne bude negdje daleko. Zato sam se malo raspitao koje škole nema u Zagrebu. Znaš koje?

Onako malena i neobaviještena, nisam znala ni kakvih škola u Zagrebu ima, a kamoli kakvih nema. · Pomorska škola! · izustio je sretno. · Pomorska škola je u Bakru. · Kaj znači to ubakru? · Budalo blesava! · ustao je i na karti mi pokazao gdje je Zagreb, a gdje Bakar i objasnio kako mama neće tamo putovati za svaku sitnicu. A opet, dovoljno je blizu da on za praznike dođe kući. Možda katkad i za vikend. · Tamo se crtaju brodovi? sms

GimnazijalkaKB.indd 19

19

3/4/15 11:51 AM

Nada MihelËiÊ · Možda, ne znam. Znam da se uči sve o brodu.

Onako kao neka autoškola za velike brodove. Poslije na tim brodovima ploviš u Ameriku i još ti plate tisuće dolara zato što ideš tamo. Super škola! · A kad ideš u tu školu? · Poslije osmog razreda. · Pa kog vraga onda već sad crtaš te brodove? · Misliš da bi me mama pustila u tu školu ako joj kažem samo dva dana ranije? Moram ju pripremiti, budalo.

Više me nije zanimao taj razgovor. Baš me briga za taj glupi Bakar! Svi su ukućani već znali da ću kad odrastem raditi u slastičarnici i u zoološkom vrtu.

Zato sam ga još samo pitala je li pametno da i ja sad počnem crtati kolače i lava. · Ne još · rekao je. · Tek u sedmom razredu.

Eto, to je ta Lukina temeljitost. Dvije teške godine sustavnih priprema, kazni i odricanja i to samo zbog škole o kojoj je točno znao tek da je dovoljno daleko.

2 Ipak sam zaspala, jer kad sam otvorila oči, u sobi je već bilo dnevno svjetlo. Istina, u minimalnim ko­ličinama, jer već tri dana pada ona uporna jesenska kiša. Dio stropa nad prozorom bio je išaran ružnom mrljom vlage koja je prodirala gotovo očigledno i, bi­ lje­ žeći uspjeh za uspjehom, napredovala prema 20

GimnazijalkaKB.indd 20

3/4/15 11:51 AM

Biljeπke jedne gimnazijalke stropnoj svjetiljci. Trebalo bi spiskati milijune da se sve to popravi...

Telefon i zvono na ulaznim vratima oglasili su se istodobno. Ustajući, pitala sam se tko bi to mogao doći po takvom pasjem vremenu. U filmovima obično osamljena ljepotica otvori vrata i ne sluteći da će se naći oči u oči s okorjelim kriminalcem koji pridržava smrtno ranjenog ortaka.

Doteturala sam u drugu sobu do telefona i s jednim čekaj malo! privremeno sredila stvar.

Zvono na vratima je još divljalo. Požurila sam, usput zakapčajući ono jedino dugme na Lukinoj pi­džami u kojoj sam spavala i umalo slomih vrat si­la­ zeći niz idiotske štenge. I njih bi trebalo popraviti!

Nisu bili kriminalci. Dok sam otvarala vrata, za­puh­ nuo me hladan, vlažan zrak i težak parfem go­spođe Bucek, mesarove žene. Bucekovi stanuju na su­p­rotnoj strani ulice i gospođa provodi dane izvješena na svojem prozoru nad mesnicom poput državne zastave.

Katkad satima zuri ovamo, pomažući svoje krat­ko­ vidne oči malim kazališnim dalekozorom.

Stajala je tu pred vratima, štiteći se od nebeskog slapa tek kišnim ogrtačem. Bez kišobrana, naravno, jer je objema rukama okrutno zatezala neko uže ko­jim je bio zarobljen Konrad. · Uzmite si to vaše prokleto pseto! Ako ga moj muž opet uhvati kako krade kobasice, zaklat će i njega i va... · Bro jutro, gospođo Bucek! · rekoh, oslobađajući Konrada koji je bezglavo pojurio u kuću. sms

GimnazijalkaKB.indd 21

21

3/4/15 11:51 AM

Nada MihelËiÊ · Meni u podne ne treba ničije dobro jutro! A vašeg nazovipsa vežite i dajte mu jesti... · Je, je, je · promrmljala sam i bez velikih ceremo­ nija zalupila vratima.

Prljav kÕo svinja i mokar do kože, pas je galopirao hodnikom pokušavajući se osušiti struganjem o zid. Čim je čuo kako sam zalupila vratima, jurnuo je k meni i kao opsjednut počeo udarati glavom o moja koljena. Nisam to očekivala pa me srušio na pod iša­ ran njegovim blatnim tragovima.

Tek tada sam vidjela što mi je htio pokazati. Oni mesarski gadovi svezali su mu špagu oko njuške. I to onu tanju, onu kojom vežu svoje blesave rolšunke.

Jadniku se usjekla oko cijele gubice. · Mir! Istoga trenutka pas se ukipio, dopustivši mi da u miru pogledam o čemu se radi. Zategli su je luđački i škare nisu dolazile u obzir, pa čak ni nož. Uzela sam onaj nožić za papir sa sječivom sastavljenim od desetaka lamela, odlučivši pokušati prerezati uzicu gore, na samom hrptu nosa, gdje se najmanje usjekla.

I bez mojih uputa pas je stajao savršeno miran i ras­­kolačenih očiju promatrao kako kratkim rezovima vrš­kom nožića siječem uzicu. Konačno je spala osta­ viv­ši gadan trag poput brazgotine. Brzo je nestao u ku­­ hinji i odmah se začulo kako po kamenom podu gu­ra svoju praznu zdjelicu za vodu pa sam, poput ko­no­ba­ra, požurila poslužiti njegovo veličanstvo. Pio je kao da nikad ne misli prestati, a onda je pošao, na­vod­no iz lju­bavi i zahvalnosti, malo se obrisati o moju pidžamu.

22

GimnazijalkaKB.indd 22

3/4/15 11:51 AM

Biljeπke jedne gimnazijalke · Samo me dodirni tim usranim perjem i zvat ću šintere! · zaprijetila sam i prisjetila se podignute telefonske slušalice. Veza je bila prekinuta. Pristavila sam vodu za čaj, a pas se usidrio pred hladnjakom po­gledavajući čas mene čas hladnjak onim rječitim zarnevidi�daseru�imodgladi pogledom. · Moram ići kupiti neku hranu · objašnjavala sam, pružajući mu tanjur sa šunkom koju sam bila sebi na­mi­jenila za doručak.

Tanjur je bio prazan čim sam ga spustila na pod.

Malko ga je još gurkao po kuhinji, ližući nevidljive tragove šunke. A ne, nije ga gubica boljela toliko da ne bi jeo. On nije od onih pasa koji mogu biti tako bolesni ili deprimirani da izgube apetit. Taj se najprije najede, onda legne negdje gdje najviše smeta pa u one dvije minute koliko mu treba da zaspe, razmišlja o aktualnim poteškoćama.

Prstom sam pokazivala blatne tragove šapa na po­du. · Ne samo da si mi trošak, nego si i obična svi­ nja. Nikad od tebe cucak za izložbe!

Sa zanimanjem je gledao prljave tragove onim re­dom kojim sam ih pokazivala, praveći se da ih prvi put vidi i kako nema pojma o čemu ja to sada trtljam.

Dlaka mu je bila puna ugljene prašine i piljevine ili nekog vraga, a blato je sve to smeće držalo na okupu. · Moram te okupati!

Riječ kupati trenutačno bi pretvarala toga lju­baz­ nog psa u podivljalog kojota. Slijedila bi bjesomučna jurnjava po svim prostorijama. U završnici, već ulov­ ljen i strpan u kadu, škljocao bi zubima i pokušavao barem ručnom tušu zadati smrtonosan ugriz. sms

GimnazijalkaKB.indd 23

23

3/4/15 11:51 AM

Nada MihelËiÊ Danas je sve to izostalo. Na moje zaprepaštenje sâm me slijedio u kupaonicu i mirno pustio da ga sta­vim u kadu. Moram reći da pokisla pseća dlaka ni inače nema miris kakav bi pokojni Christian Dior po­že­lio flaširati. Smrdio je kao da se pedeset pijanih štakora pobljuvalo na crknutog tvora, a tijekom pra­nja sustavno me je ignorirao, budno držeći na oku vir prljave vode koji se stvarao kod odvoda na dnu kade. I mirno čekao da sve to prođe. Gotovo surađivao.

Zamotala sam ga u frotir i polegla na kauč u dnev­ noj sobi, sjela za stol i ispijajući čaj promatrala psa.

Prije nešto više od godine dana dolutao je u dvorište.

Ka­ko su zbog ljetne žege sva vrata bila otvorena, mir no je razgledao prostorije. Odgovaralo mu je. Meni ne sme­ta.

Bilo je to nekako neposredno nakon sprovoda mojih roditelja. Joj, to su bili gadni dani. Sjećam se da je Luka već plovio. Došao je kući tek večer uoči spro­­ voda i mogao je ostati samo dva dana. Odmah je sjeo i izložio mi moju situaciju i moguća rješenja.

Ne, nisam željela da zbog mene napusti brod i dođe tu živjeti. Ne, nisam željela ići našoj obitelji u Makarsku, jer bih mijenjala školu i sve. To mi ionako ništa ne rješava, jer ću nakon mature još morati čekati godinu i pol da budem punoljetna. Što ću cijelo to vrijeme raditi u Makarskoj? I što bi za to vrijeme bilo s ovom našom kućom? Ne, ne želim ići djedu i maminoj sestri u Frankfurt. Kog ću vraga u Frankfurtu? To je blesavo kao i Makarska. I daleko. Plus njemački je­zik.

Nemam pojma o njemačkom, ja učim engleski, to­li­ko bi bar mogao znati!

24

GimnazijalkaKB.indd 24

3/4/15 11:51 AM

Biljeπke jedne gimnazijalke · Pa kog vraga onda hoćeš? · Želim biti tu! Što sam ja kriva što su oni sad mrtvi, a ti negdje na oceanu? Želim biti tu! Svi ste nekamo nestali · počela sam se derati kÕo blesava · i ostavili me, a sad bih još morala i nekamo ići. Želim biti tu!

Zapalio je cigaretu i gledao kroz mene. Kad je ko­ načno progovorio, rekao je kako imam pravo. I kako zna da me je ono preskakanje razreda odvojilo od vršnjaka i koliko mi je trebalo da se uklopim u taj razred u kojem jesam. I kako on dobro zna da mi je sad ova kuća jedina čvrsta točka u životu. Onda je malo šutio. · Misliš da bi mogla živjeti tu sama? Ne bi se bojala? · Bojala čega? Bojim se bilo kamo ići!

Zatim me je pitao mogu li se brinuti o sebi. Mogu!

Pa neka nabrojim što znam kuhati. Nabrojila sam. Što ne znam? Malo sam oklijevala i sjetila se gla­ča­ nja. · Dobro · rekao je. · Daj da vidimo možemo li ti nekako isplanirati život ovdje. Isuse dragi · dodao je tiho · mama bi me ubila kad bi znala kako te mislim tu ostaviti samu... Pa nemaš još ni petnaest godina!

Zbilja sam lud. · Nisi lud, molim te ostavi me tu. Ovdje mogu za­vr­ šiti svoju školu, upisati faks i sve. I bit ću jako dobra.

Evo, ti mi samo reci što moram i ja ću te slu­ša­ti, časna riječ. Samo moramo smisliti što ću reći u školi i tko će mi dolaziti na roditeljske sastanke... sms

GimnazijalkaKB.indd 25

25

3/4/15 11:51 AM

Nada MihelËiÊ · Dobro, čekaj, pusti me malo da se raspitam.

Otišao je iz kuhinje u dnevni boravak i pola sata telefonirao raznim ljudima. Rezultati tih razgovora stizali su odmah, jedan za drugim. Gospođa s broja devet, ona s četvero djece, dolazit će četvrtkom i sve mi izglačati i malo pospremiti kuću. Evo, tu mi piše koliko joj trebam platiti, novac za to mi je tamo. Ako me bilo koji idiot počne terorizirati, neka samo telefoniram Damiru na ovaj broj i taj idiot će požaliti što se rodio...

Tada je pozvonila Elena. Nju je pozvao da odmah dođe kako bih je upoznala. Namijenio joj je ulogu mamine najbolje prijateljice koja će, navodno, tu živjeti i brinuti se o meni. Tako moram reći svim ro­đa­cima kada dođu. I tako moram reći i u školi.

Pojma nemam odakle je znao Elenu, no odmah mi se svidjela. Kad joj je Luka ukratko izložio što se dogodilo roditeljima i zašto ju trebamo, nije onako licemjerno govorila kako je to tragedija i kako joj je silno žao. I zašto bi joj bilo žao, nikad nije ni vidjela naše roditelje. · Sranje! · otelo joj se, a zatim je željela znati kako nam sve može pomoći.

Samo se treba sutra pojaviti na sprovodu i malo porazgovarati s mojim razrednikom i s rođacima.

Uvjeriti ih da će tu stanovati i brinuti se o meni. Treba reći kako nas cijeli život poznaje i sve to. I kako je mnogo puta morala mami obećati da će joj se brinuti za djecu, ako se mami ikada nešto dogodi. Tako neka kaže, neka improvizira.

26

GimnazijalkaKB.indd 26

3/4/15 11:51 AM