dimenzija nekog lijevog zanimanja morendo Olja voli moju poeziju iako većinu vremena čita samo medicinske udžbenike i podcrtava ih ružičastim, zelenim i žutim flomasterima. Znam da voli jer me citira u neočekivanim prilikama, kao alibi za njezino vlastito razmišljanje. Recimo dok jede svoj omiljeni šlag, cijelu zdjelu a ne par žličica, lica uronjenog u slatkoću bijele pjene: jato divljih pataka * grakće do mile volje nema nikoga tko upravlja * zrakom sve bližeg ili sve daljeg juga Pričam joj o tome da te najviše od svega brine to što više ne postoje poslovi koje bi bilo zanimljivo raditi, poslovi sporog usavršavanja, majstorske klase. Nema popravljača instrumenata. Nema kaligrafa. Nema pletilja čipki. Nema kovača koji se isključivo bavi izradom mačeva (osim u Tarantinovim filmovima). „Pa imaš trenere za pse“, veli Olja. „To je bar staro zanimanje: dresura. Imaš već i komune za liječenje ovisništva u kojima se uči samo šišat’ pudle i održavati akvarije i terarije. To se i plaća, stara moja, nije to poezija. Samo se nemojte početi furati na iznajmljivače gondola i čuvare plaže u zimskom periodu. I nemojte mi prodavat’ fore o lovcu u raži i slikanju oblaka. To mi je baš jadno, san o tome da se čovjek cijeli život malo smuca pitoresknim krajolikom. Ako je 79
Eskim.indd 79
05.05.2023. 20:05
Čehov, Anton fucking Pavlovič, mogao biti liječnik i paralelno gradit’ škole i napisat’ ogroman opus pripovijedaka i tih nekoliko antologijskih drama, onda stvarno ima dosta prostora da čovjek radi nešto korisno.“ Ne mogu to priznati ni ispričati Olji, ali tebi na mobitel šaljem fotografije kineskog grada Furonga. Idealno za šmucanje. Ogromni vodopadi, grad drvenih pagoda naslonjenih na hučanje vode. Tamo bismo mogli otvoriti kiosk za tarot i bacanje runa. Ionako nas mušterije ne bi dobro čule od glasne vodene mase. Olja bi nas iz Zagreba opravdano prezirala, ali s obzirom na količinu turista, mi bismo vjerojatno ponešto i zaradili. U tvojem fakultetskom indeksu su ionako predmeti kojima se ne zgrču pare: Klasične sociološke teorije, Hrvatsko društvo, Socijalna povijest ideja, Kvalitativne metode istraživanja. Koliko si već apsolvent? Barem dvije godine. Čini se da nijedno društvo ne treba razmišljanje o društvu. Sociologiju. Bio bi to ujedno i dobar zaplet nekog avanturističkog romana: umjesto diplomiranog sociologa koji sortira kutije sa šamponima u DM-u ili tone u močvari hrvatske nezaposlenosti, odlazak na drugi kraj svijeta. Podjednako opasan susret sa zmajevima i kineskom birokracijom. Život na rubu provalije, doslovce, s mnogo kupa i špada u rukama. S tvog mobitela za par sekundi dolazi izvještaj Helsin škog odbora o kineskim kršenjima ljudskih prava. Otprilike tisuću stranica samo prvog dokumenta. I fotografija stabla jabuke iz nekog zagorskog vrta, čija se grana raspukla od prevelike količine neubranih plodova. Nitko više 80
Eskim.indd 80
05.05.2023. 20:05
ne živi na selu. Tipkaš da se treba preseliti na takva, napuštena mjesta. Održavati ih na životu. Ne Potem-Kina. Hrvatski vrt perunika, Majsec, Donja Stubica. Nije čudno što si toliko simpatičan mojoj baki. Ponekad mislim da ste vršnjaci. Poruka je inače netipično dugačka za tebe, ali pisana je stilom visoke moralne epike, kakav jako voliš, ti si Krležina bebica: „Nemam iluzija o tome da je vodopad dojmljiviji od kaskade nekog polupresušenog potoka. Ali zašto sve mora biti veličanstveno, zašto sve mora biti velemajstorsko, velebno i velmožno. Zašto se ne može jedan čovjek brinuti za jedan komad zemlje s jednom jabukom. I biti zadovoljan time.“ Nekad davno postojali su studentski časopisi. Trebao bi pisati za jedan od njih. Sad postoje samo novine s rubrikom „scena“, pod kojom se podrazumijevaju tračevi o premijerama i estradnim ličnostima. Ali baš zato: slika Lois Dodd Zimski suton na jezeru Blair. Danas trebam sunce, makar i u dubini jezera. Veće od zime. Nebesko tijelo definitivno živi pod zemaljskim tijelom sela u svom punom sjaju, ničim ometano. Ja to ne bih mogla. Selo je kao bolnica. Usporeno, čisto, fokus je prvenstveno na ljudskom tijelu. Eventualno televizor u zajedničkim sobama. Meni treba metež kafića, brujanje tramvaja, promjenjivi izlozi, plakati, otvorena vrata knjižnica. Ako se igdje preselim, to će biti veći, a ne manji grad. I tako nam zbilja preostaje problem jabuka. Nezbrinutih i punih neubranih plodova. A Zimski suton na jezeru je još jedna slika koju je lakše osjećati nego opisati. 81
Eskim.indd 81
05.05.2023. 20:05
Što bi o njoj rekao kineski car u četrnaestom stoljeću? Sivožute, titrave nijanse vode. Vrhovi crnih krovova u daljini. Slika je sivobijela, smrznuta, zaustavljenog kretanja. Osim sunca. Ono izbija s dna jezera. Dolje uvijek ima svjetla. Ispod kore. Unutra, unutra, unutra, unutra. Okrugla i topla riječ. Ostajem uz sliku i ispisujem riječi koje izaziva. I dalje ne mogu dugo ostati. Možda najviše deset minuta. A i to ako ne gledam netremično. Ako nešto črčkam sa strane. Možda se zato ne mogu vratiti ni na faks. Ne zato jer je zgrada odvratna. Nego zato što ne znam ukopano stajati ispred umjetničkog djela. I službeni jezik opisa tog djela nije moj jezik. Kad sam pitala knjižničarku postoje li neki dobri eseji o likovnoj umjetnosti, dala mi je Matka Peića. Tamo piše da je ovo što ja radim razgledavanje likovnog djela. Nije gledanje, jer gledanje je zanat. Zanat koji ras pravlja organizaciju boja i oblika. Nema veze gledamo li močvaru ili sjenu na licu čovjeka. Mi moramo vidjeti strukture. Ako postoji riječ od koje osjećam laganu mučninu, onda je to struktura. Počne me od nje sve svrbiti. Recimo 82
Eskim.indd 82
05.05.2023. 20:05
Caravaggio, Preobraćenje na putu u Damask. Tehnički, trebali bismo gledati Pavla na podu, upravo ga je zbacio konj i njegovo dignuto kopito je toliko blizu trbuha preobraćenika da bi ga lako moglo ritnuti. Pavao je ne samo pao, nego i oslijepio od siline vizije, a usput je svjetlo prebrisalo i njegovo staro ime, Savao ili Šaul. Zatječemo ga u trenutku preobraženja, doticaja božanske svjetlosti, na nevidljivom telefonu ovog prizora nalazi se naravno Krist, dok Pavao leži širom raširenih ruku, zatvorenih očiju, k tome u potpunom mraku, primajući poruku. Krhko ljudsko tijelo širi ruke prema glasu odozgo. Ali renesansni trokut koji se protezao od široke linije na dnu slike prema špicu trokuta na vrhu slike sada je preokrenut. I to prevrtanje perspektive u izrazito jakim kontrastima svjetlosti i tame dakako čini službenu tema djela. Ali za mene je to slika konja. Čovjek na podu ionako je spašen. Kad te Krist naziva na mobitel, nemaš više frke. Konj naslikan s leđa nije spašen. Malo se sagnuo, dlaka mu je mekana, mjestimično svijetlosmeđa, pa onda opet bjeličasta, kratka, opipljivo topla. Nije to Davidov konj kojega jaše Napoleon pa se onda i konj i vojskovođa moraju veličanstveno propinjati i pokazivati nam svoju borbenu agresiju, praktički lebdeći u zraku. Caravaggiov konj je radno kljuse. Glomazan. Prizeman. Široke stražnjice. S mjesta gdje bi trebala biti nacrtana životinjska glava nastavlja se anonimna, naborana i zamišljena ljudska glava Pavlova konjušara, dok se spuštena glava životinje stapa i gubi u tami konjušareva tijela. I te dvije izgubljene 83
Eskim.indd 83
05.05.2023. 20:05
i spojene fizionomije, konjsko tijelo i konjušareva glava, toliko su nježnije od glave na podu. Pitanje, dakle, glasi: gdje se zapravo na ovoj slici nalazi duh sveti? Na licu Savla koji leži na podu i kroz svoj pad proživljava uznesenje i pretvorbu u Pavla – ili tamo gdje svjetlo pada na spoj čovjeka i konja, na slučajno srastanje njihovih tijela koja se mogu promatrati i kao obrisi kentaura, konjsko-ljudske kombinacije koja uopće ne primjećuje čitavo to slavlje Pavlove privatne ekstaze? Govori li Isus zapravo kroz bijelu grivu i krupna leđa ovog isluženog teglećeg konja? Kladim se da ima kršćana koji bi se složili oko svetosti svih životinja. I ne bi smatrali čudnim da možda životinja u čovjeku na podu ili u gledatelju te zidne slike pobuđuje osjećaj svetosti. Kao što sigurno ima i gledatelja koji bi mislili da se Caravaggio zafrkava s velikom vjerskom temom, pretvarajući je u studiju konjskih oblina, s naglaskom na eros konjskih stegna, posebno iz gejozovne perspektive. Na ovoj slici definitivno je životinjska pozadina jednako obasjana Kristovom objavom, koliko je to i Pavle, objema rukama žedan Kristova zagrljaja. Pa zašto se onda ne bismo i mi prepustili erosu Objave i objavi Erosa. Tko kaže da oko toga treba povlačiti skrupule? To su pitanja koja nisam postavljala na prvoj godini povijesti umjetnosti i na koja i dalje ne znam odgovoriti. Ne znam ni smiju li se uopće postavljati. Ili treba samo znati prepoznati strukture. Kad sam ti pokazala Caravaggia, rekao si da u grivi konja ima definitivno najviše svjetla na čitavoj slici i 84
Eskim.indd 84
05.05.2023. 20:05
dodao: „Toliko o prosvjetljenju.“ Dobro je što još netko razgledava slike sa mnom. Ni ti ne možeš dugo izdržati zagledanost. Mi smo navodno generacija pet sekundi. Samo nitko ne primjećuje da možemo i vratiti pogled. Pet plus pet plus pet. Ispadne dosta sekundi, makar i s prekidima. Kad sam Vanji pokazala Caravaggia, rekla je: „Znaš oni tipovi koji ne čitaju Homera nego tvrde da su našli Troju jer im neke ruševine daju na klasičnu starinu. Eto mene nepismena, na zidinama od Ilija. Tronuto zborim. Tako je i u tvojoj struci. Pa o Caravaggiu pišu studije ljudi koji tiho i svečano govore kad izgovaraju njegovo ime, toliko su puni pijeteta, ali onda kad zabijaju zastavice u njegove slike na zastavici jedino piše točna epoha, opće obilježja nekog prepoznatljivog stila, detektirana likovna tehnika. I sretno smo pribili živog leptira pribadačom i to nam je navodno struka.“ Pokazala sam joj i sve svoje slikopise u zadnjih par tjedana. Zadovoljna je samo jednim na kojem sam štrucu kruha nacrtala kao Alpe, k tome po jako oblačnom, olujnom vremenu. Vidi se masiv brda. Slikala sam kombinacijom octa i sitno sjeckanog crvenog kupusa. Umjesto kista zgužvani komadić vune.
85
Eskim.indd 85
05.05.2023. 20:05
Naklada Ljevak Kopačevski put 1c, 10 000 Zagreb www.ljevak.hr Za nakladnika: Ivana Ljevak Lebeda Urednik: Nenad Rizvanović Urednica fanzina: Hana Lukas Midžić Lektura i korektura: Ana Brnardić Naslovnica: Klasja Habjan Prijelom: Ram Tisak: Feroproms CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001174003. ISBN 978-953-355-682-6
Eskim.indd 368
05.05.2023. 20:06